Prof. dr.

Nermina Mujagić

UPUTSTVO ZA IZRADU ESEJA

Šta je esej?

Esej treba razumjeti kao raspravu na osnovu postavljenog pitanja koje se obično
tiče najdubljih interesa čovjeka: pitanja o istini, slobodi, stvarnosti, smislu,
društvenoj pravdi itd. Esej je eksplanatorne naravi, on je isključivo verbalno
djelovanje koje za svoju građu uzima stavove drugih autora (ne nužno politologa,
filozofa, već i umjetnika, naučnika i drugih autoriteta, što zavisi od pitanja).
Objašnjenje proističe iz glavne teze – jedne verzije odgovora na identificirano
pitanje – oko koje se razvija iskrena, logička i temeljita argumentacija s ciljem da
se sugovornik ili čitatelj ubijedi u valjanost odnosno ispravnost svojih stavova. I
esej kao i većina drugih sličnih pismenih zadataka počiva na četiri procesa:
organizacija, analiza, sumiranje i revizija. Najvažnije karakteristike dobrog
eseja su logičnost, jasnoća i kritička perspektiva teksta. Kada kažemo kritička to ne
znači nužno neslaganje s nekim stavom o kojem pišemo. Slobodno se možemo
složiti a onda potom proširiti temu na svoj, originalan način.

Korak 1: Organiziraj svoje misli!

Najbolji način da organizirate svoje misli je izrada kratke skice – KONCEPTA -

odgovora na postavljeno pitanje ili temu nakon što nekoliko puta pročitate pitanje /
tekst ili dio teksta. U središtu skice treba da bude vaša inicijalna reakcija na
pitanje/temu – glavna ili okvirna teza. Morate imati što je moguće jasniju ideju o
tome šta zaista želite reći, tvrditi, braniti. Okvirna teza, koja mora biti kratka, će
biti važna za usmjeravanje toka vaše dalje argumentacije. Nakon toga razmislite i
identificirajte nekoliko značajnih citata bilo u predmetnom tekstu ili iz šire
literature (zavisno od teme to mogu biti izjave iz medija, citati iz djela književnosti
ili iz neke druge naučne literature) koji će pojačati planirani pravac odgovora.
Naravno, izbjegavati duge citate, jer je za kvalitetan esej važno šta vi kažete,
odnosno kako vi mišljenje o datom problemu imate. Citati služe samo da potvrde i
pojačaju vaš stav. Ne smiju dominirati tekstom.
Zatim, u skici u vidu nekoliko tačaka naznačite, po vašem sudu, glavne argumente
koje ćete koristiti u prilog vaše teze i isto tako, u nekoliko tačaka, naznačite
moguće kontraargumente na koje ćete, u odbrani svoje teze, odgovoriti.

Midhat Šamić kaže da se „koncept piše brzo, u žaru inspiracije, onako kako se
činjenice, ideje, riječi pojavljuju u glavi i dolaze pod pero, ne obazirući se na to da
li je određeni izraz najsrećniji i najadekvatniji. A onda docnije, prilikom revizije,
provjerava se prikladnost tih i drugih izraza“ (Šamić, 1968: 86).

Korak 2: Strukturiranje i izrada teksta (analiza i sumiranje)

Premda se ne može sa sigurnošću predviditi forma teksta – nju uvelike diktira

postavljeno pitanje ili tekst koji se analizira i dostupni materijal (citati, izjave) –
ali, općenito, sastoji se od uvoda u kome treba jasno istaći svoju poziciju koju ćete
u ostatku teksta braniti, zatim kratko pomenuti glavne argumente koje želite
upotrijebiti u prilog vaše teze i po potrebi dati definiciju ili objašnjenje relevantnih
termina koji će biti korišteni u daljem tekstu.

Drugi dio eseja je razrada. Ona uglavnom ima sljedeću strukturu: Prvi argument –
izložite svoj stav (koji proističe ili potvrđuje vašu tezu) i potkrijepite ga
argumentima ojačanim primjerima, citatima, izjavama itd. Zatim treba da uslijedi
prvi kontraargument – navesti moguće prigovore prvom argumentu koji ste iznijeli.
Navesti razloge zbog kojih djelomično ili u cijelosti odbacujete taj kontraargument.

Potom navodite drugi argument – izložite detaljnije svoj naredni stav, argument u
prilog vaše teze. Potkrijepite ga argumentima i naravno primjerima, citatima i
izjavama koje ga jačaju. Nakon toga navodite drugi kontraargument – moguće
prigovore drugom argumentu, nakon čega navesti razloge zbog kojih djelomično ili
u cijelnosti odbacujete i taj kontraargument.

U slučaju da imate još argumenata ponoviti istu strukturu argument-

kontraargument-razlozi za odbacivanje kontraargumenta, odnosno prihvaćanje
iznešenog argumenta.

ARGUMENT je najvažniji dio eseja. Vaš argument otkriva kako ste dobro
razumjeli problem i kako koherentno, temeljito i koncizno formulirate svoje
tvrdnje i u kojoj mjeri ste senzibilni prema drugačijim stajalištima.
 „Argument je skup premisa ili razloga koji su prezentirani u svrhu podrške
ili temelja za vjerodostojnost nekog zaključka. Ako je tvrdnja istinita, onda
mora da postoje dobri razlozi za njenu vjerodostojnost. Cilj dobrog
argumenta je prezentirati i odbraniti istinite zaključke. Filozofija je
posvećena otkrivanju i pojašnjenju razloga koji podržavaju zaključke i
odvajaju ih od onih tvrdnji koje navodno podržavaju zaključak, ali u tome na
kraju ne uspijevaju. U filozofskim tekstovima mi prezentiramo,
objašnjavamo i kritički evaluiramo argumente“ (The California State
University Department of Philosophy).

Jedna korisna tehnika za formulaciju argumenta je odgovor na neka od sljedećih

pitanja: Koje su glavne pretpostavke autora ili datog teksta? Koja je namjera autora
ii teksta? Koje implikacije taj stav ili tekst imaju?

Sljedeći korak je da navedete svoju poziciju i da li se slažete s izrečenim stavom u

tekstu ili ne. ALI – nije dovoljno za esej da iznesete svoje mišljenje – morate
elaborirati i iznijeti razloge za to slaganje ili neslaganje. Ako se slažete sa stavom u
zadatom tekstu iznesite razloge za to i po mogućnosti dodatne razloge koje autor
izvornog teksta ne pominje. Isto je i ako se ne slažete – navedite razloge za
neslaganje.

Poželjno je da prije nego razvijete argumentaciju imate na umu sljedeća pitanja:

 Da li predmetni stav počiva na pogrešnim, neopravdanim ili slabim

pretpostavkama?
 Da li mogu primijetiti u stavu neke interne protivrječnosti?
 Da li je zaključak (zaključci) u tekstu pogrešan?
 Da li predloženi zaključci u tekstu dovode do nekih neplaniranih posljedica
koje su štetne ljudima, nekoj grupi ljudi, društvu itd.?

Vodite računa da pišući esej samo branite svoje mišljenje, svoj stav o datoj temi,
tekstu. Vaš zadatak nije da razvijete neku novu politološku teoriju. Nemojte se
ustručavati da zauzmete svoj stav.

U svrhu pojačanja argumentacije možete koristiti citate, ali moramo imati na umu
sljedeće da „citati mogu da služe bilo kao ilustracija izlaganja, što je češći slučaj,
bilo, rjeđe kao dokazi. Ovu drugu njihovu ulogu treba, po pravilu izbjegavati,
budući da se dokazi treba da sastoje u prvom redu od sopstvenih argumenata, a ne
od tuđih mišljenja“ (Begić, 1968: 93).

Posljednji dio eseja je zaključak. On se sastoji od ponavljanja početne teze, kao i

sumiranja izrečene argumentacije i kontraargumentacije s naglaskom na stavove ili
argumente koji su izdržali udare kontraargumenata.

Korak 3: Revizija

Ponovo iščitati uvodni i zaključni dio eseja kako bi se uvjerili da je početna teza
jasna i da je podržavaju zaključci, da između njih postoji koherencija. Zatim
iščitati razradu da bi se uvjerili da vaša argumentacija teče logično i jasno. Ako
osjetite da treba promijeniti redosljed argumenata slobodno to učinite. Uvjerite se
da su vaše rečenice jasne i logički smislene. Ako ne razumijete šta ste u nekoj
rečenici htjeli da kažete, sasvim sigurno neće razumjeti ni čitatelj. Isto tako treba
imati na umu i to da ono što za vas ima smisla ne mora nužno biti smisleno i za
čitatelja. Zato pročitajte više puta i pokušajte vidjeti da li ima nešto što bi moglo
biti nedorečeno, što bi moglo biti zbunjujuće, inkonzistentno. Pokušajte u tom
slučaju artikulirati to na drugačiji, jasniji način.

Kada dijelite tekst u paragrafe pokušajte to učiniti tako da je svaki paragraf jasan i
koherentan i da je posvećen jednom argumentu ili stavu, da predstavlja jednu
smislenu cjelinu, a ne više njih. U ponovnom čitanju izbrišite riječi koje vam se
čine nepotrebne ili suvišne – to će dodatno ojačati jasnoću vaše argumentacije.

Na kraju, iako to nije predmet ocjenjivanja, potrebno je tekst očistiti od

gramatičkih i slovnih grešaka što je moguće više, jer greške odvlače pažnju
čitatelja i postoji opasnost da vaša argumentacija bude zasjenjena pravopisnim i
slovnim greškama. Također povesti računa o pravilnom citiranju. Korištene izvore
literature posebno navesti na kraju teksta pod naslovom Literatura.

Neki korisni savjeti:

 Esej je u suštini dobro osmišljena odbrana polazne teze;

 Uvod treba da se sastoji od vaše reakcije, mišljenja o postavljenom pitanju
ili tekstu; mišjenje ili reakcija treba da kaže slažete li se ili ne s onim što je
rečeno i to je temelj za vašu tezu koju ćete u daljem tekstu argumentirano
braniti. Od samog početka treba da bude jasno za što se zalažete i kako ćete
 to odbraniti. Treba tačno naznačiti šta želite uraditi u tekstu. Npr. „Ne
slažem se sa stavom H. Arendt koja tvrdi...“; „Koristiću sljedeći pristup u
svojoj argumentaciji...“; ili „U ovom eseju tvrdit ću da je H. Arendt... pa ću
ponuditi tri argumenta koja podržavaju moju tezu: 1..., 2...., 3....“. Još
važnije, uvodu se vratite još jednom nakon što završite esej i vidite da li ga
je potrebno revidirati u svjetlu zaključaka.
 Primjer dobrog uvoda: „Budući da je tema vrlo opsežna, ona se mora
izdijeliti na manje cjeline: prvo ću raspravljati na temu prava životinja
počevši s patocentrističkim stajalištem Petera Singera. Drugo, napravit ću
korak dalje i argumentirati u prilog moralnog integriteta sveg života. Na
kraju, koristeći dijalektičku perspektivu, nastojat ću kombinirati ekološka
stajališta u skup koherentnih principa bio-centričkog etičkog pristupa prirodi
i integritetu života uopće“
 Nikada ne unosite u zaključak neke nove stavove ili argumente koje niste
razradili u prethodom tekstu. Zaključak se sastoji samo od onih argumenata
koje ste uspješno odbranili.
 Kada polemizirate s kontraargumentima (i autorima koji ih iznose), vaša
kritika treba zadržati umjereni ton. Izbjegavajte rečenice tipa „Očito je da je
suprotno stajalište pogrešno“, umjesto toga treba reći sljedeće: „Postoje neki
važni elementi koji su izostavljeni u ovoj argumentaciji“ pa ih onda
nabrojite.
 Izbjegavajte generaliziranja i općenite politološke stavove tipa „Dekart, otac
moderne filozofije, smatra da...“. To je suvišno. Osobito izbjegavajte
nagovještaje vlastite genijalnosti ili grandioznosti , npr. „Moja teza je od
kritičnog značaja za društvo i njome se politolozi – filozofi-sociolozi bave
već 2000 godina“. To su isprazne i nesimpatične geste.
 Kada pominjete nekog autora prvi put u tekstu, navedite puno ime i prezime,
a poslije u tekstu kada ga / je pominjete koristite samo prezime.
 Nastojte da vaš stil bude što direktniji, sa što manje pompeznih i
bombastičnih riječi. Najbolje rečenice su one koje su jednostavne, jasne i
informativne. Dakle, budite što jasniji, što znači recite tačno šta mislite.
 Izbjegavati žargonski govor.
 Nemojte puno dorađivati vašu inicijalnu reakciju na tekst jer ćete izgubiti
fokus.
 Što je vaša argumentacija jača utoliko manje će vam se moći prigovoriti
pristrasnost.
 Primjer dobrog zaključka: „Argumentirao sam u tekstu u prilog
rekonstrukciji ekološkog poretka fokusiraući se na etički integritet cijelog
života i s tim u vezi predložio tri osnovna principa za jednu biocentričku
etiku koja se može prilagoditi ljudskoj kulturi i tehnoogiji. Ona počiva na
metafizičkom asiomu da sav život ima inherentnu vrijednost po sebi, bez
obzira da li je riječ o ljudskom, životinjskom ili biljnom životu koji se barem
može priznati za etički relevantan“.
 Struktura eseja se može izraziti u sljedećoj formuli: UVOD – ARGUMENT
1
(-KONTRAARGUMENT-ODGOVOR)-ARGUMENT 2 (-
KONTRAARGUMENT-ODGOVOR) – ZAKLJUČAK.
 Izbjegavajte previše argumenata. Upotrijebite samo dva ili tri najjača kako
biste odbranili svoju tezu. Previše argumenata zbunjuje i odvlači pažnju.
 Strukturno nastojte da jedan argument bude izložen u jednom paragrafu. Na
taj način sami ćete sebe spriječiti da odlutate i razvodnite svoju
argumentaciju.
 Elegantan način da uvedete kontraargument u tekst je npr. „Mogući prigovor
onome što sam ranije iznio, utvrdio je...“ nakon čega prelazite na odgovor na
taj prigovor. Kontraargument treba što vjernije iznijeti i odoliti iskušenju da
ga banalizirate da bi ispao što slabiji.
 Tokom revidiranja eseja (prije konačne predaje) uputno je odgovoriti na
sljedeća pitanja: da li je sve što je u eseju napisano u funkciji argumentacije?
Ima li ponavljanja? Da li bi neki primjer bio od pomoći? Da li je struktura i
sadržaj dovoljno jasan? Da li je moj sitl pisanja jasan, koncizan?
 Prilikom citiranja izbjeći: „prije navođenja citata nevičan autor nagovješćuje
sadržinu njegovu parafrazirajući je; zatim slijedi doslovan citat, najzad, autor
se ponovo osvrće na sadržinu citata i opet je parafrazira. Na taj način, u
stvari, ista misao se ponavlja tri puta, u tri gotovo ista oblika“ (Begić, 1968:
96).