You are on page 1of 13

Odjel za graditeljstvo

Seminarski rad iz kolegija Geomehanika II. – terenske i laboratorijske vježbe


Ak. god. 2022./2023.

Mjerenje gustoće i vlažnosti na terenu

Student
Goran Tomašec, 0336054436
Nositelji kolegija
Prof.dr.sc. Božo Soldo
Damir Štuhec, viši predavač

Varaždin, lipanj, 2023.


1. Vlažnost i obujamska gustoća

Vlažnost – odnos mase vode prema masi suhih čestica nekog uzorka

Mw Mw
w= x 100= x 100[% ]
Ms Md
w – vlažnost
Mw – masa vode [g]
Ms – masa čvrstih čestica [g]
Md – masa suhih čestica [g]
[2]
Suha obujamska gustoća – masa čvrstih (suhih) čestica u volumenu uzorka

Md M s 3
ρd = = [ Mg /m ]
V V
ρd – suha obujamska gustoća
Md – masa suhih čestica [Mg]
Ms – masa čvrstih čestica [Mg]
V – volumen uzorka [m3]

[2]

2. Terenske metode mjerenja


Rezač jezgre („Core Cutter” metoda)
Nedostatak: mora se paziti na vertikalnost i zabijenost rezača u tlo
Postupak ispitivanja:
Mjesto koje će se ispitati mora se očistiti od gornjeg sloja humusa te se mora poravnati. Na
tlo se postavlja rezač te se, okomito na tlo, s nakovnjem zabija u tlo. Rezač se nakon zabijanja
vadi iz tla te se uzorak mora poravnati sa obje strane.
[1]

Prije ispitivanja: - izračuna se volumen rezača (V).


- izvaže se masa rezača (M1)
Nakon ispitivanja: - izvaže se masa rezača sa uzorkom (M2)
- izračuna se masa uzorka (M = M1 – M2)
1
- izračuna se gustoća uzorka (vlažna) (ρ)
M 2−M 1 3
ρ= [Mg /m ]
V
Nakon sušenja (na temp. 105 ± 5°C) uzorka do stalne mase odredimo vlažnost, te možemo
odrediti gustoću suhog uzorka (ρd) preko vlažnosti (w) i vlažne gustoće (ρ)
ρ 3
ρd = [ Mg /m ]
1+ w
[1] [5]

Slika 2.1. prikaz rezača jezgre [ a)nabijač, b)nakovanj, c)rezač ]

Volumetar s gumenim balonom


Prednost: balon ispunjava cijeli volumen šupljine
Nedostatak: šljunak može probušiti balon
Postupak ispitivanja:
Mjesto koje će se ispitati mora se očistiti od gornjeg sloja humusa te se mora poravnati. Na
tlo se postavlja ploča za uzimanje uzorka s kojom kasnije centriramo volumetar. Nakon što se
uzorak izvadio (sprema se kako bi se kasnije mogla odrediti masa i vlažnost), na prethodno
pripremljenu ploču stavlja se cilindar sa gumenim balonom. Zabilježi se početni volumen
vode te se u šupljinu stavlja balon. Upumpava se zrak u gumeni balon sve dok ne ispuni
šupljinu i očita se volumen.

Prije ispitivanja: - zapisuje se volumen vode u cilindru (V0)


Nakon ispitivanja: - očitava se volumen vode nakon utiskivanja balona (V1)
- izračunava se volumen nastale šupljine iz koje se izvadio uzorak (V)

2
3
V =V 0−V 1 [ Mg /m ]

- izvaže se masa uzorka (M)


- izračunava se gustoća uzorka (vlažna) (ρ)
Nakon sušenja (na temp. 105 ± 5°C) uzorka do stalne mase odredimo vlažnost, te možemo
odrediti gustoću suhog uzorka (ρd) preko vlažnosti (w) i vlažne gustoće (ρ)
ρ 3
ρd = [ Mg /m ]
1+ w
[1] [4] [5]

Slika 1.2. Volumetar sa gumenim balonom

Volumetar s kalibriranim pijeskom


Nedostatak: Pijesak bi trebao imati Cu = 2, ali može pijesak bez tih vrijednosti ali se on mora
posebno ispitati za njegovu suhu nasipnu gustoću (10 puta)
Mora se pažljivo postupati pri mjerenju kako se vibracijama pijesak ne bi dodatno zbijao.
Postupak ispitivanja:
Mjesto koje će se ispitati mora se očistiti od gornjeg sloja humusa te se mora poravnati.
Postavlja se ploča koja ima otvor u koji će se postaviti volumetar, te se učvrsti. Kroz otvor se

3
izvadi uzorak tla te se sprema za kasnije određivanje mase i vlažnosti. Na ploču se postavlja
boca sa kalibriranim pijeskom i lijevkom. Otvara se ventil i pijesak počinje curiti u šupljinu
sve dok ju ne popuni. Kada je šupljina popunjena, ventil se zatvara i zapisuje se masa boce s
preostalim pijeskom, kao i masa pijeska u lijevku.

Prije ispitivanja: - mora se poznavati masa pijeska koja će ostati u lijevku (M 3)


- mora se poznavati gustoća kalibriranog pijeska (ρd,cal)
- izvaže se masa pijeska (M1)
*(Kalibrirani pijesak mora biti stalne suhe gustoće, jednolično graduiran sa zaobljenim ili
polu-zaobljenim zrnima)
Nakon ispitivanja: - izvaže se masa pijeska koja je ostala u boci (M2)
- izračuna se masa pijeska u šupljini (M4 = M1 – M2 – M3)
- izračuna se volumen šupljine:
M4 3
V= [ Mg /m ]
ρd ,cal

Izvaže se masa M vlažnog uzorka izvađenog iz tla, te se izračuna vlažna gustoća:

M M Mx ρd ,cal
ρ= = = [Mg /m3 ]
V M 1−M 2−M 3 M4
ρd ,cal

Nakon sušenja (na temp. 105 ± 5°C) uzorka do stalne mase odredimo vlažnost, te možemo
odrediti gustoću suhog uzorka (ρd) preko vlažnosti (w) i vlažne gustoće (ρ)
ρ 3
ρd = [ Mg /m ]
1+ w
[1] [4] [5]
Masa pijeska na
početku (M1)

Masa pijeska na
Kalibrirani pijesak
kraju (M2)
(mora biti suh)

Ventil

Metalni lijevak

(M3)

4
Masa pijeska koja
(M4) popunjava šupljinu
Nuklearni denzimetar Slika 2.3. volumetar sa kalibriranim
pijeskom
Prednost: moguće je izvođenje velikog broja mjerenja na istoj lokaciji, metoda je brza i
nedestruktivna
Nedostatak: - denzimetar se temelji na pretpostavci da je vodik u tlu samo u obliku vode, ali
ako se nalazi u nekom drugom obliku prikazuje veći sadržaj vode
- prikaz manjeg sadržaja vode zbog utjecaja kemijskih elemenata (bor, klor, kadmij)
[1] [5]

„Mjerenje gustoće se temelji na emitiranju gama zraka u tlo čiji se elektroni raspršuju u tlu i
pri tomu gube energiju. Detektor uređaja detektira raspršene zrake. Što je gustoća tla veća to
će i gustoća elektrona biti veća, to će manje raspršenih zraka doprijeti do detektora. Nuklearni
denzimetar je umjeren za očitavanje gustoće tla na temelju broja raspršenih zraka koje se
detektiraju pri mjerenju. „ : [1] D. Štuhec: TERENSKO ODREĐIVANJE VLAŽNOSTI I GUSTOĆE
ZBIJENOG TLA

Nuklearni denzimetar koristi Cezij 137 (Cs-137) kao izvor gama zračenja [1] [5]

„Za određivanje vlažnosti koriste se brzi neutroni koji se iz radioaktivnog izvora emitiraju u
tlo. Mjeri se njihov gubitak energije pri sudaru s neutronima u tlu. Gubitak energije je veliki u
sudarima neutrona s atomima male atomske težine, mijenjajući brzi neutron u spori neutron.
U tlu, ovaj gubitak energije uzrokuju atomi vodika prisutni u vodi tla. Broj sporih neutrona
otkrivenih detektorom nakon emisije brzih neutrona se broji, i proporcionalan je količini
vodika odnosno vode koju sadrži tlo. Kao izvor zračenja neutrona koristi se Americij 241/
Berilij (Am-241/Be).“ : [1] D. Štuhec: TERENSKO ODREĐIVANJE VLAŽNOSTI I GUSTOĆE
ZBIJENOG TLA

Mjere opreza i održavanje nuklearnog denzimetra:


- Važno je koristiti odgovarajuće i preporučene mjere opreza i zaštite jer se koriste
radioaktivne tvari koje štete zdravlju [1] [5]
„Svaki nuklearni denzimetar mora biti opremljen preciznim uputama za korisnika sa
sigurnosnim postupcima, uključujući i testove za otkrivanje propuštanja radioaktivnog
izvora.“: [1] D. Štuhec: TERENSKO ODREĐIVANJE VLAŽNOSTI I GUSTOĆE ZBIJENOG TLA

„Sve vanjske neutronske i radioaktivne izvore treba držati dalje od denzimetra da se izbjegne
utjecaj na preciznost mjerenja.“ : [1] D. Štuhec: TERENSKO ODREĐIVANJE VLAŽNOSTI I
GUSTOĆE ZBIJENOG TLA

5
Metode mjerenja:

Slika 2.4. metode mjerenje sa nuklearnim denzimetrom

Na slici 3.4. prikazane su dvije metode mjerenja sa nuklearnim denzimetrom:


1) Slika lijevo prikazuje metodu povratnog raspršenja. Ova metoda je nedestruktivna i brzo je
izvediva. Izvor radijacije i detektor su iznad površine tla tj. u samome denzimetru. Metoda
relativno slabo razlikuje promjene gustoće ispod 9 cm dubine.
2) Slika desno prikazuje metodu izravnog prijenosa. Ovom metodom se izvor radijacije
stavlja u tlo koje se ispituje. Gama zrake su ispuštene iz izvora i putuje prema detektoru koji
se nalazi na denzimetru. Ako je tlo manje gustoće propušta veći broj zraka nego tlo veće
gustoće.
[3] [4]

6
Slika 2.5. Nuklearni denzimetar
Proctorova igla
Prednost: nije potrebno sušenje tla za određivanje sadržaja vode
Nedostatak: - sadržaj vode određen Proctorovom iglom daje vlažnost i suhu obujamsku
gustoću laboratorijskog načina zbijanja (na terenu tlo se zbija na drugačiji način kao što je
ježevima, valjci, valjcima sa vibracijom itd.), a ne sadržaj vode u tlu koje se zbija na terenu.
- koristi se kod kohezivnih tla, dok tla s većim sadržajem pijeska ne daju konzistentne
rezultate
[1] [5]
Proctorovom iglom se mjeri odnosno određuje vlažnost materijala tj. sadržaj vode bez
sušenja uzorka. Na slici 2.6. vidimo glavni dio tj. klip sa oprugom (dinamometar) na koji se
stavljaju različite igle ovisno o vrsti i čvrstoći tla koje se ispituje. Igla se utiskuje u tlo sa
drškom na klipu, na kojoj se nalaze vrijednosti otpora (koje pruža tlo). Otpor tla se
izračunava prema Hooke-ovom zakonu F=D x k (sila = deformacija(opruge) x konstanta
opruge).
Na terenu se mjeri otpor pri utiskivanju igle, te se očitavaju podaci koji su izmjereni ranije u
laboratoriju.
[4] [5]
Postupak umjeravanja Proctorove igle u laboratoriju:
„Odabire se odgovarajući vrh igle i pričvršćuje na dno igle. Uzima se tlo na kojem se
određuje optimalna vlažnost i najveća suha gustoća standardnim ili modificiranim postupkom
po Proctoru.“ : [1] D. Štuhec: TERENSKO ODREĐIVANJE VLAŽNOSTI I GUSTOĆE ZBIJENOG
TLA

„Nakon zbijanja pri svakoj zadanoj vlažnosti, na obrezanu i poravnatu površinu uzorka
postavlja se Proctorova igla i utiskuje u tlo za 7,5 cm, brzinom od približno 1,25 cm/s.
Penetracija se provjerava pomoću oznaka na dršci igle, a otpor prodiranja očitava se iz
oznaka na dršci klipa za opterećivanje koji odgovara položaju kliznog prstena. Vlažnost i
suha gustoća svakog ispitnog uzorka određuje se na uobičajeni (normirani) način.“ :
[1] D. Štuhec: TERENSKO ODREĐIVANJE VLAŽNOSTI I GUSTOĆE ZBIJENOG TLA

7
Slika 2.6. Proctorova igla

Otpor utiskivanja igle


Suha gustoća

Vlažnost
Slika 2.7. Grafički prikaz odnosa suhe gustoće i vlažnosti, te otpor utiskivanja i vlažnosti

Na slici 2.7. vidimo da je moguće povezati vrijednosti Proctorovog pokusa sa vrijednostima


Proctorove igle. (Suha gustoća – ρd [Mg/m3] ; Vlažnost – w [%] ; Otpor utiskivanja igle
[kN/m2])
[1] [5]

8
Električni mjerač vlažnosti i gustoće (EDG)
Pogodan je za brzo terensko ispitivanje odnosno određivanje vlažnosti i gustoće zbijenog tla.
Koristi se pri izgradnji raznih zemljanih građevina poput nasipa, cesti, brana itd. Pogodniji je
je od mjerača koji koriste radioaktivne izvore zračenja. Zbog lake upotrebe ima i visoku
cijenu.
Rezultati mjerenja su usporedivi s rezultatima ostalih metoda kao što su Core-cutter,
Volumetar (balon ili pijesak), Proctorova igla, nuklearni denzimetar.
U tlo se zabijaju 4 šiljka te se mjeri izolacijska svojstva i vlažnost zbijenog tla uz pomoć
frekvencija koje putuju između tih šiljaka. Ovisno o duljini šiljaka određuje se i dubina
mjerenja. Šiljci su rađeni u inch-ima : 4, 6, 8, 10 i 12. Mjerač u sebi ima memorirane modele
tla (ispitane laboratorijski) koje on zapravo uspoređuje sa dobivenim rezultatima mjerenja, te
sam izračuna gustoće (vlažnu i suhu), stupanj zbijenosti i gravimetrijski sadržaj vode.
Ispitivanje se radi prema normi ASTM D7698.
[1] [5]

2.8. EDG uređaj

9
3. Praktični primjer

Slika 3.1. 3 najčešće korištene ispitne metode

10
Slika 3.2. Riješeni primjeri zadataka za 3 najkorištenije metode

11
Literatura
[1] D. Štuhec: TERENSKO ODREĐIVANJE VLAŽNOSTI I GUSTOĆE ZBIJENOG TLA

[2] E. Nonveiller: Mehanika tla i temeljenje gradevina, Školska knjiga, Zagreb, 1979.

[3]https://assets.publishing.service.gov.uk/government/uploads/system/uploads/
attachment_data/file/321569/
LFE9_compliance_testing_earthworks_on_landfill_sites_using_nuclear_density_gauges.pdf
(pristupljeno 14.06.2023)

[4] https://www.globalgilson.com/blog/density-of-soil-test (pristupljeno 15.06.2023)

[5] bilješke i materijali sa vježbi

12

You might also like