MEHANIKA TLA I TEMELJENJA

ODGOVORI NA PITANJA ZA USMENI ISPI

 1. Granulometrijski sastav, metoda prosijavanja?

Tokom nastanka tla na površini Zemlje razni su geološki činioci uzrokovali da ono sadrži zrna različite
veličine i oblika. Sadržaj zrna različite veličine u određenoj količini tla izražen u postotku težine naziva se
Granulometrijski sastav. To je jed na od karakteristika da se ocijene osobine tla, a služi kao jedan od pokazatelja
za klasifikaciju tla. Način razvrstavanje u grupe je različit u raznim zemljama za razne svrhe i u raznim
sistemima klasifikacije. Granice između Granulometrijski grupa različite su u raznim sistemima klasifikacije
tla. Kod nas je u mehanici tla usvojena podjela prema institutu za tehnologiju iz Masačuseta, MIT
(Massachusetts Institut of Technology, SAD) ona slijeda red brojeva 6-2.

Kameni oblutci Šljunak Pijesak Prah Glina

>60,0 mm 2,0-60,0 mm 0,06-2,0 mm 0,002-0,06 mm <0,002 mm
Granulometrijski sastav određuje se pomoću određenih metoda:

 Metodom prosijavanja, koja može biti suhim ili mokrim postupkom i radi se za zrna promjera
većeg od 0,06 mm
 Metodom sedimentiranja, ili aerometrisanja, u vodi za zrna koja su promjera manjeg od 0,06 mm
 Kombiniranom metodom, kad materijal ima pijesak, prah i gline, primjenjuje se kombinirana
analiza sijanjem krupnih i areometriranjem sitnih frakcija.

Granulometrijski sastav može se prikazati tablično ili Granulometrisjkim dijagramom odnosno grafički
u vidu krivulje granulacije. Granulometrijski sastav prikazuje se dijagramom u kojemu se na osi ordinata nanosi
odnos ili postotak p količine uzorka koji je prošao kroz sito, a na apscisi promjer zrna D u logaritamskom
mjerilu. U mehanici tla uobičajeno je da se crtaju takozvani kumulativni Granulometrijski dijagrami, kod kojih
se jedni postupci pribrajaju drugima, za razliku od takozvane krivulje razdiobe gdje se svaka frakcija crta
odvojeno.
 Na drugoj slici dat je prikaz granulometrijskog dijagrama sa navedenim grupama tla i granicama grupa
koja se primjenjuju kod nas iz mehanike tla i temeljenja. Promjer zrna podijeljen je u tri glavne grupe i to
šljunak, pijesak i prah sa pripadajućim podjelama unutar grupa na krupne, srednje i sitne frakcije zrna.

1.1. Metoda prosijavanja

Dakle metoda prosijavanja se primjenjuje za zrna promjera većeg od 0,06 mm i primjenjuju se dva
načina prosijavanja. Metodom prosijavanja suhim i mokrim postupkom. Prosijavanje se vrši kroz garnituru sita,
kojih ima više sistema i za različite potrebe. Dat je opis prosijavanja koji se primjenjuje u geomehaničkom
ispitivanju.

Opis prosijavanja:

 Garnitura i opis sita - za prosijavanje upotrebljavaju se sita koja su pričvršćena na prikladne

okvire, a svrstana su u standardni niz graničnih veličina prema prije pokazanoj podjeli.
 Oblik i promjer sita - sita su većih rupa od perforiranog lima, a manja su izrađena od metalne
mreže s kvadratnim oknima. Promjer koji se primjenjuje kod perforiranog lima iznosi φ = 100,
50, 30, 15, 2 i 1 mm, a kod kvadratnog mrežastog sita imamo S□=0,5; 0,2; 0,1 i 0,06 mm.
 Odabrana količina materijala (uzorka) – „količina materijala koji se uzme za pokus ovisi o
krupnoći i jednoličnosti uzorka. Ako je materijal sitan i jednolik, dovoljna je manja količina, a
krupnoga valja uzeti više, i po nekoliko kilograma.“1 Količinu materijala, odnosno uzorka, na
osnovu kojeg ćemo određivati Granulometrisjki sastav „a obično je to 200 grama za prašinast i
sitan pijesak, 500 grama za krupnozrnati pijesak i sitan šljunak“2.
 Priprema materijala (uzorka) – odabrana količina materijala osuši se u sušnici na 105 ◦ C da bi
isparila sva vlaga sadržana u njemu. Osušeni materijal se točno izvaga Wm.
 Prosijavanje materijala (uzorka) – osušeni materijal mase Wm se stavi na najgrublje sito, ispod
kojeg su redom sve finija, do 0,06 mm, i zatim je zdjela za hvatanje materijala što prolazi kroz

1 Prof. dr. Ervin Nonveiller, „Mehanika tla i temeljenje građevina“, Sveučilište u Zagrebu, Građevinski Fakultet, Školska knjiga Zagreb 1979 g. str. 20
2 Prof. mr. Mustafa Selimović, „Mehanika Tla“, Građevinski Fakultet u Mostaru, „Birografika“ Mostar 1985. g. str. 68
 najgušće sito. Sva se sita stave u tresaljku, gdje ostaju tako dugo dok sav materijal ne prođe kroz
njih. Zatim se važu ostatci na svakom situ – W1…Wn, kao i prolaz kroz posljednje sito Wf i
izražavaju u procentima ukupne težine uzorka, koji se dobije po obrascu :
Wi
pi= × 100() ,
Wm
i
a postotak materijala koji je prošao kroz sito promjera D : p Di=100−∑ p i .
1

 Kontrola postupka sijanja – provodi se zbrajanjem svih frakcija, pri čemu se smije desiti

n
odstupanje od maksimalno 1% => ∑ W i=W m .
i=1

Granulometrijski sasatv tla određen sijanjem samo je statistički podatak, a ne fizikalna konstanta
ispitivanog materijala. Prosijavanjem se dobije najmanji promjer pojedinog zrna koje je prošlo kroz sito, jer ono
može bit pločasto ili izduženo, pa mu je jedna dimenzija veća od promjera okna na situ.

Mokri postupak – ako ima i sitnijih frakcija koje su nalijepljene na krupna ili sljepljuju sitnija zrna, onda
se primjenjuje mokri postupak. On je u biti jednak opisanome, samo se na svakom situ materijal ispire vodom
dok prođu kroz njega sva zrna sitnija od promjera na situ. Materijal koji prođe hvata se u posudu, suvišna se
voda nakon temeljite sedimentacije odlije, a postupak se ponavlja do najgušćeg sita. Materijali zadržani na
pojedinim sitima i onaj koji prođe kroz najfinije sito zatim se suše i važu pa se dalje radi kao i pri suhom
postupku.
 2. Granulometrisjki sastav, metoda sedimentacije, aerometriranje?

Metoda sedimentacije, taloženja ili aerometriranja primjenjuje se za zrna promjera manjeg ispod 0,06
mm. Negdje se ova granica uzima i 0,2 mm. Metoda se zasniva na Stockesovom zakonu da zrna različite
veličine imaju različitu brzinu taloženja. Iz ovoga se može zaključiti da poznavajući brzinu taloženja moguće je
odrediti i dimenzije zrna. Ako su zrna veća onda će se ona brže taložiti, što vrijedi i obratno ako su zrna manja
onda se taloženje odvija sporije. Tako da će se na dnu naći pravilno istaložene čestice gupisane po veličini od
najvećih ka najmanjima.

Opis Stockesovog zakona – Stosckesov zakon pada vrijedi za loptasto tijelo u mirnoj vodi. Zapravo tim
zakonom se predviđa loptasta zrna u homogenoj smjesi (sredini) kroz koju tijelo tone u neograničenom
prostoru. Naime nama je teško ostvariti idealni sustav ali greške i odstupanja koja se javljaju su mala i
zanemariva za naše potrebe. Još treba napomenuti da zakon vrijedi za lagano i mirno, a ne brzo i vrtložno
tonjenje. Obrazac za brzinu ima sljedeći izraz :

ρ m− ρ w
V= 3
∗D2 [ m/s ] , gdje je
18 η∗10

H
V= - brzina tonjenja težišta aerometra [m/s]
t

H – dubina taloženja [m]

t – vrijeme čitanja na aerometru [s]

ρm – zapreminska masa čestica izražena kao sila na jedinicu zapremine [kN/m3]

ρw – zapreminska masa vode [kN/m3]

𝜂 – koeficijent viskoziteta pri t◦ C

D – dijametar loptaste čestice [m]

Ispitivanje i određivanje Granulometrijskog sastava metodom sedimentacije (opis postupka) –

ispitivanje taloženjem može se provesti na više načina, ali je u geomehanici tla uobičajen postupak aerometrom
koji se još zove i hidrometar.

Aerometar – sastoji se od tijela u kojem se nalazi živa na dnu i vrata aerometra.

Količina uzorka i pripremanje – „količina uzorka za glinovite materijal uzima se 50 grama, a za

pjeskovite 100 grama.“3 „U menzuru od jednog litra naspe se uzorak tla mase oko 25 grama ( odnosno 100
grama ako je u tlu malo glinovite frakcije).“ 4 Uzorak tla se dobro natopi u vodi i disperzira, to jest dobro se
rasprši u vodi. Raspršivanje se radi pomoću strojnog mješača.

3 Prof. mr. Mustafa Selimović, „Mehanika Tla“, Građevinski Fakultet u Mostaru, „Birografika“ Mostar 1985. g. str. 71
4 Prof. dr. Ervin Nonveiller, „Mehanika tla i temeljenje građevina“, Sveučilište u Zagrebu, Građevinski Fakultet, Školska knjiga Zagreb 1979 g. str. 23
 Ispitivanje uzorka, određivanje granulometrijskog sastava – tako pripremljen uzorak, koji je prethodno
dobro natopljen i raspršen u vodi, sipa se u menzuru zapremine od jednog litra. Nakon što se masa, odnosno
količina uzorka, stavila u menzuru preostali prostor menzure ispunjava se destiliranom vodom. Pa se ponovnim
miješanjem suspenzija ravnomjerno izmiješa. U menzuru se često dodaje vodeno staklo kako bi se spriječila
koagulacija. Dakle destiliran voda se na dospe u menzuru do linije koja na menzuri označava 1000 cm 3, što je
jednako jednom decilitru kubnom , a to je jednako volumenu jednog litra vode.

Nakon što se menzura pravilno napunila i spremila za testiranje, pristupa se snažnom i naizmjeničnom
trešnjom i prevrtanjem sadržaj u menzuri dovesti u jednolično stanje. Dakle potrebno je masu tla i destiliranu
vodu koja se nalazi u menzuri dovesti u takvo homogeno stanje da je masa jednako raspoređena po volumenu
menzure. U tom stanju mi možemo smatrati da se sadržaj mase tla i destilirane vode toliko jednoliko raspršio
po volumenu menzure da je u svakom djeliću volumena same menzure jednaka gustoća sadržaja.

Nakon što se postiglo stanje u kojem se smatra da je sadržaj unutar menzure jednolično raspoređen po
volumenu menzure, menzuru se stavlja na stol i u nju se stavlja aerometar. Aerometar treba da je baždaren,
obično u g/cm3, i on zapravo očitava i pokazuje promjenu gustoće sadržaja unutar menzure, što je zapravo
rezultiralo taloženjem mase tla u destiliranoj vodi. Prilikom mjerenja treba obratiti pažnju da je sadržaj
ravnomjerno raspoređen po volumenu menzure, da nije u pitanju brzo i vrtložno stanje sadržaja unutar menzure
kao i da prilikom mjerenja aerometar treba da se ravnomjerno i polako spusti na dno a da pri tome ne nastupi
klačenje, odnosno ljuljanje i nepravilno pomjeranje aerometra.

Očitanja na aerometru – očitavanje promjene gustoće

unutar menzure, koje se očitava na aerometru uslijed
taloženja, očitava se u točno određenim vremenskim
intervalima. Dakle očitanja se obavljaju u vremenskim
trenutcima 15 i 30 sekundi nakon stavljanja aerometra
u menzuru, zatim nakon 1, 2, 5 i 30 minuta te nakon 1 i
24 sata. S tim da se nakon dvije minute aerometar
izvadi i stavi u menzuru destilirane vode te se opere,
posuši i nastavi s mjerenjem. Nakon 24 sata nema
potrebe za daljnjim mjerenjem jer čestice koje i dalje
lebde unutar menzure su pod utjecajem Brownovog kretanja i manje su od 2*10-4 milimetara.

Dobivanje promjera zrna Dt – dakle poznavajući vremenske intervala i brzinu taloženja zrna određenog
promjera možemo zaključiti koliko se zrna određenog promjera istaložilo. Poznajući volumen i vrijeme
taloženja, koji očitavamo pomoću aerometra u određenim vremenskim intervalima, možemo odrediti promjer
zrna. U vremenskom intervalu t istaložila su se zrna koja imaju promjer Dt a zrna manjeg promjera imaju manju
brzinu taloženja, što za sobom povlači da im je i taloženje sporije, odnosno veće im je vrijeme taloženja.
 Dijagram prosijavanja – dijagram prosijavanja, ili dijagram granulometrijskog sastava, areometriranjem
dobije se na sljedeći način, pomoću aerometra se vrši očitavanje promjene gustoće suspenzije, odnosno smjese
u menzuru. Ovisno o proteklom vremenu taloženja i aerometru koji prikazuje koliko je došlo do promjene
gustoće može se odrediti volumen a iz toga i ukupna masa materijala koji se istaložio. Pomoću određenih
metoda kojima se ustanovljuje ekvivalentni promjer zrna, može se pristupiti crtanju dijagrama prosijavanja. U
pravokutnom koordinatnom sustavu, gdje se na apscisi ili horizontali nalazi promjer zrna u milimetrima a na
vertikali ili ordinati nalazi se količina zrna izražena u postotcima od ukupne mase. Ucrtavanjem točaka za
pojedine vrijednosti, te spajanjem istih dobije se krivulja koja predstavlja dijagram prosijavanja.

Određivanje i korekcije za promjer zrna – sve obrasce koje smo naveli potrebno je korigirat ovisno o
sredstvima za koagulaciju, temperaturi, viskozitetu tekućine. Izračunavanje dijametra i količine mase je
dugotrajno te se primjenjuje proračun pomoću nomograma. Casgrande je razradio grafičku metodu pomoću
nomograma koristeći Stockesov zakon. Postupak je sljedeći, na skali za zapreminsku mase zrnaca tla nađe se
njena vrijednost koja se dobije laboratorijskim ispitivanjem. Na skali za temperaturu nađe se vrijednost za
temperaturu smjese pri čitanju na aerometru. Spajanjem ovih tačaka i produživanjem pravca do skale C*10 3
dobije se nova točka koja se spaja sa presječnom tačkom na skali za brzine, dobivenom produženjem prave od
tačke na skali aerometra ili hidrometra i trajanju taloženja. Sjecište pravca C*10 3 – V sa skalom dijametra dobije
se dijametar zrna D.

Zaključak – aerometriranjem određuje se neki fiktivni promjer zrna. Stvarni promjer tanke pločaste
čestice je znatno veći od onog koji se dobije pokusom, razlog je jer se u pokusu uzaimaju okrugli promjeri zrna.
Pokus daje neki ekvivalentni promjer zrna. Prema tome, i najpažljivije provedena analiza granulometrijskog
sastava aerometriranjem daje samo približnu sliku rasporeda zrna različite veličine u uzorku.

Kombinirana metoda – do sada su prosijavanje i sedimentiranja kao metoda razmatrani odvojeno.

Međutim prirodni materijali su često kombinacija krupnih i sitnih materijala. Pa granulometrijsku krivulju,
dobivenu sijanjem, nastavljamo sedimentiranjem, odnosno aerometriranjem. Kombinirana metoda se provodi
ako više od 10% zrnaca prođe kroz sito s najmanjim otvorima. S tim da se prosijavanje odvija mokrim
postupkom.

3. Granulometrijski sastav, stupanj ravnomjernosti tla?

Za karakterizaciju granulometrijskog sastava tla definiraju se dva koeficijenta : koeficijent jednoličnosti

i koeficijent zakrivljenosti. Oni se definiraju na karakterističnim vrijednostima promjera zrna. Mi ćemo
posvetiti pažnje koeficijentu jednoličnosti.

Prije svega definirajmo karakteristični promjer zrna D 10, D30 i D60. Karakteristični promjeri zrna dobiju
se tako što se na granulometrijskom dijagramu povuče horizontala na odgovarajućim postotcima i očitaju se
promjeri zrna u milimetrima.
 Koeficijent jednoličnosti uveo je A. Hazen radi ocjenjivanja pijeska za vodovodne filtre. Taj koeficijent
daje stanovit pregled o granulometrijskom sastavu, pa se u mehanici tla upotrebljava pri karakteriziranju
granulometrijske linije.

Allen Hazen je iz granulometrijske krive je definirao stepen ravnomjernosti tla odnosom:

D 60
Cu= , gdje je
D 10

Cu ili Cn – koeficijent jednoličnosti

D10 – promjer efektivnog zrna, promjer zrna koji odgovara prolazu kroz sito od 10%

D60 – promjer dominantnog zrna, promjer zrna koji odgovara prolazu kroz sito od 60%

Ovisno o karakteru tipskih granulometrijskih krivi materijal gradiramo kao dobro granuliran, slabo
granuliran, malo ili nikako granuliran.

Cu – koeficijent jednoličnosti Termin Opis

Cu ili Cn < 5 jednoliko graduiran (even-graded) tlo se smatra ravnomjernim

Cu ili Cn = 5 - 15 srednje graduiran (medium-graded) tlo je umjereno ravnomjernog sastava

Cu ili Cn > 15 dobro graduiran (multi-graded) tlo se smatra neravnomjerno

granuliranim
Obično visok slabo graduiran (gap-graded)

Najmanja vrijednost koeficijenta jednoličnosti iznosi Cu=1 i odgovara materijalu kojemu su sva zrna
istog promjera. Ako promjer zrna vrlo široko varira onda je C u vrlo velik. Ovdje treba upozoriti na “anomaliju“
naziva. Naime što je Cu veći to je materijal manje jednoličan, a ista je situacija i s koeficijentom zakrivljenosti.

Dobro graduiranim nazivamo materijal u kojemu su jednako prisutne sve frakcije, a slabo graduiran onaj
u kojemu je neka frakcija između Dmax i Dmin malo ili nikako zastupljena u ukupnoj količini materijala.
Jednolično je graduiran ili je jednoličnog sastava materijal u kojemu prevladava samo jedna frakcija.

„Iz granulometrijskog sastava mogu se ocijeniti i druge osobine tla kao što su propusnost, čvrstoća na
smicanje, stišljivost i tako dalje.“5 „iz granulometrijskog sastava može se grubo procijeniti propusnost tla.
Granulometrijske linije korisne su za procjenu jednoličnosti sastava u slojevima zrnastog tla na nekom
području, ali se pomoću njih usmjeruju i druga ispitivanja uzoraka u laboratoriju. One ne mogu služiti za
konačno prosuđivanje tla, kao što su čvrstoća na smicanje, stišljivost i tako dalje.“6

4. Poroznost, vlažnost i jedinična težina tla?

Poroznost – „Tlo je skup čvrstih čestica različite veličine, oblika, sastava, težine i čvrstoće koje
međusobno obrazuju gušću ili rastresitu strukturu. Ove čestice ne popunjavaju cjelokupan volumen tla nego

5 Prof. mr. Mustafa Selimović, „Mehanika Tla“, Građevinski Fakultet u Mostaru, „Birografika“ Mostar 1985. g. str. 74
6 Prof. dr. Ervin Nonveiller, „Mehanika tla i temeljenje građevina“, Sveučilište u Zagrebu, Građevinski Fakultet, Školska knjiga Zagreb 1979 g. str. 27
između njih ostaju međuprostori koje nazivamo porama.“7 Dakle kao što se vidi prema definiciji, tlo je porozna
materija jer se sastoji od određene količine zrna raznih veličina i od šupljih međuprostora. Prostore između
čestica nazivamo porama. „Tlo je nakupina zrnaca različite veličine i oblika poredanih gušče ili rahlije tako da
je samo dio ukupnog volumena ispunjen. Prostore između čestica nazivamo porama, tlo je porozna materija.“8

Tlo je materijal koji se sastoji od tri komponente, faze i to čvrstih čestica kao jedne faze te tekuće i
plinovite faze u porama između čestica. U ponašanju tla odražavaju se svojstva svih triju faza kao i njihove
interakcije. Ponašanje takvog materijala je vrlo kompleksno, radi čega je neophodno proučiti karakteristike
svake faze, a zatim i njihovu interakciju.

Pore u tlu mogu biti ispunjene vodom ili zrakom i djelomično vodom i djelomično zrakom. Ako su pore
u tlu ispunjene vodom tlo je zasićeno, ako su ispunjene zrakom tlo je suho, a ako je djelomično zasićeno vodom
i zrakom tlo je vlažno ili djelomično zasićeno. Prema tome tlo je porozni heterogeni višefazni sistem. U porama
u vidu tekućine mogu biti bilo koje tekućine kao na primjer nafta, ali je najčešće voda. Osobine tla u mnogome
ovise o rasporedu i količini pora, sadržaju vode i zraka u njima, te o njihovom odnosu prema ukupnoj
zapremini.

Relativni-Apsolutni porozitet – „Relativni porozitet n odnos je između volumena pora i volumena

uzorka tla. „9 Navedeno je prema definicije profesora Ervina Nonvelliera, dok prema literaturi Mustafe
Selimovića se za opis istog pojma koristi naziv apsolutna poroznost. „Apsolutna poroznost ili poroznost tla n
definiše se kao odnos ukupne zapremine pora prema ukupnoj zapremini uzorka tla.“ 10 Tako da je vidljivo da u
odnosu na istu definiciju dvije zasebne literature imaju različitu primjenu pojmova. Također pojam relativnog
poroziteta u oznaci n ima sljedeću definiciju „ Relativni porozitet n je omjer volumena pora i ukupnog
volumena uzorka.“11 Raspon je uglavnom između nmin = 0,10 i nmax= 0,55. Obrazac prema kojemu se određuje,
ovisno o literaturi, apsolutni ili relativni porozitet u oznaci n dat je :

Vp Vp
n= = , gdje je
V V p +V m

V – ukupni volumen uzorka, ukupna zapremina uzorka tla izraženo u [m3]

Vp ili Vv – zapremina pora, volumen pora (engleski „voids“) [m3]

Vm ili Vs – zapremina čvrstih čestica, volumen čvrstih čestica (engleski „solids“) [m3]

7 Prof. mr. Mustafa Selimović, „Mehanika Tla“, Građevinski Fakultet u Mostaru, „Birografika“ Mostar 1985. g. str. 57
8 Prof. dr. Ervin Nonveiller, „Mehanika tla i temeljenje građevina“, Sveučilište u Zagrebu, Građevinski Fakultet, Školska knjiga Zagreb 1979 g. str. 29
9 Prof. dr. Ervin Nonveiller, „Mehanika tla i temeljenje građevina“, Sveučilište u Zagrebu, Građevinski Fakultet, Školska knjiga Zagreb 1979 g. str. 30
10 Prof. mr. Mustafa Selimović, „Mehanika Tla“, Građevinski Fakultet u Mostaru, „Birografika“ Mostar 1985. g. str. 58
11 Prof. dr. Predrag Kvasnička, „Mehanika Tla, Interna skripta“, Sveučilište u Zagrebu, Rudarsko Geološki Naftni Fakultet, Zagreb 2007. g. str. 9
 „Apsolutna poroznost je često korištena veličina u inženjerskoj praksi i izražava se u procentu ukupne

100∗V p
zapremine uzorka tla, odnosno: n= [%].“12 Relativni porozitet n u inženjerskoj praksi je uobičajen,
V p +V m
ali je za proračune u geomehanici manje prikladan. Kad zbijemo uzorak tla, mijenjaju se ukupan volumen i
volumen pora, a volumen čestica tla ostaje konstantan. Tako je za ponovljene proračune prikladniji koeficijent
pora u kojemu se u jednadžbi mijenja samo volumen pora a volumen čestica je konstantan.

Koeficijent relativne poroznosti – „Koeficijent relativne poroznosti ili koeficijent poroznosti tla e
predstavlja odnos između zapremine pora i zapremine samih čvrstih čestica.“13 Kako se u literaturi spominje
relativna poroznost a pritom se misli na relativni porozitet n, te koeficijent poroznosti, a pri tom se misli na
koeficijent pora e, tako moramo razlikovati ta dva pojma. Trebamo znati da u oznaci n mi imamo omjer
volumena ukupnih pora prema ukopnom volumenu uzorka. Također da je koeficijent pora u oznaci e omjer
volumena ukupnih pora prema volumenu ukupnih čvrstih čestica uzorka.

Vp Vp
e= = , gdje je
V m V −V p

e – koeficijent pora (raspon je u glavnom između e min =0,10 i e max =1,20)

V – ukupni volumen uzorka

V p – volumen pora (engleski V v – volumen „voids“)

V m – volumen čvrstih čestica (engleski V s – volumen „solids“)

Koeficijent relativne poroznosti ukazuje i na veličinu gustine tla. U koliko je ovaj koeficijent veći u
toliko je gustina tla manja i obratno.

12 Prof. mr. Mustafa Selimović, „Mehanika Tla“, Građevinski Fakultet u Mostaru, „Birografika“ Mostar 1985. g. str. 59
13 isto