Određivanje zapreminske težine (γ)

Iz prethodnog izlaganja poznati su izrazi za vlažnu i suhu zapreminsku težinu. Dakle, ispitivanja
se baziraju na određivanju volumena i težine uzorka.
Danas se u praksi koriste:
 metoda sa cilindrom poznatog volumena (primjenjivo za koherentne materijale npr.
glina),
 metoda pomoću kalibriranog pijeska (tla proizvoljnog sastava; preferirana propisima ali
nepraktična jer se čeka na rezultate jedan dan)
 metoda pomoću vode u plastičnom omotu ili balonu,
 metoda nuklearnog denzitometra, koji radi na bazi korelacija prema prolasku nuklearnog
zračenja kroz tlo, te daje zapreminsku težinu i vlažnost direktno (kod nas se ovo još ne
koristi)
 metoda potapanjem uzorka u vodu,
 metoda potapanjem uzoraka u živu.
Terenski postupci određivanja volumena (kalibrirani pijesak, i voda u plastičnom balonu) mogu
dati donekle pouzdane rezultate samo onda ako su izvedeni od iskusnog laboranta. Danas se u
principu kod svih većih zemljnih radova koristi nuklearni denzitometar, koji je vrlo pouzdan i
rezultati se dobivaju trenutno. Repetitivnost rezultata je visoka. Nuklearnim denzitometrom
smiju upravljati samo operateri koji su prošli obuku za rukovanje radioaktivnim materijalom. To
je naprosto dodatna mjera sigurnosti, jer su moderni denzitometri vrlo pouzdani s aspekta ljudske
sigurnosti.