STAV S OSLONCEM NA DVIJE, A TJELESNOM MASOM NA JEDNOJ

NOZI

Ovo je stav koji zauzimamo u primjerice razgovoru ili situacijama u kojima

dugo stojimo.
Kako bi stav bio što manje zamoran, prebacujemo masu tijela s jedne na drugu
nogu nakon što osjetimo zamor.
Glavne karakteristike ovog stava su da je oslonac na dvije, a tjelesna masa na
jednoj nozi. Nadalje, noga koja je rasterećena je u srednjem položaju (lagana
abdukcija, vanjska rotacija i fleksija u zglobu kuka).
Zdjelica je adducirana prema nozi koja nosi tjelesnu masu (SIAS na strani
opterećene noge je položena više u prostoru od SIAS na strani rasterećene
noge), dok je rame opterećene noge položeno niže u prostoru u odnosu na rame
rasterećene noge. Donji dio trupa je lateroflektiran na stranu rasterećene noge,
dok je gornji dio trupa lateroflektiran na stranu opterećene noge.
Noga koja je opterećena maksimalno je ekstendirana, te je usmjerena prema
gore i lateralno.
Os sile težine ide iz sellae turcica lateralno od kralježnice, okomito križa
zamišljenu liniju koja spaja kukove, te ide s medijalne strane koljenog zgloba i
kroz gornji nožni zglob opterećene noge.
Stav održavamo napetošću ligamentarnog aparata i zglobnih čahura te je iz tog
razloga ovaj stav ekonomičan i nije zamoran.

U stav s osloncem na dvije, a masom na jednoj nozi dolazimo iz ležernog

uspravnog stava gdje su i oslonac i masa ravnomjerno raspoređeni na obje noge.
Prvo što moramo napraviti je da jednu nogu rasteretimo, to ćemo napraviti na
način da koncentrično kontrahiramo jedan m. triceps surae (radi lakšeg praćenja,
zamisliti ćemo da se radi o desnoj nozi) i na taj način odignemo petu od
podloge. Dogodila se plantarna ekstenzija u gornjem nožnom zglobu i pojačana
ekstenzija u metatarzofalangealnim zglobovima i posljedično je došlo do
pasivne fleksije u kuku i koljenu. Istovremeno, koncentričnom kontrakcijom
m.quadriceps femoris izvodimo maksimalnu ekstenziju lijeve noge. Sada smo
svu masu tijela prebacili na lijevu (ekstendiranu) nogu dok je oslonac i dalje na
obje (na cijelom stopalu lijeve i na prstima desne noge).
Kako se dogodila pasivna fleksija u kuku i koljenu desne noge, tako je došlo i do
addukcije zdjelice na stranu opterećene noge (u ovom slučaju lijeve). Daljnji
pokret addukcije zdjelice ograničava lig.iliofemorale.
Nakon ovoga slijedi koncentrična kontrakcija abduktora, vanjskih rotatora i
antefleksora rasterećene noge (desne) kojom ju dovodimo u neutralan položaj
(noga je u zraku). Sada su i oslonac i masa na jednoj (lijevoj) nozi. Uslijed
dovođenja rasterećene (desne) noge u neutralni položaj opustio se iliofemoralni
ligament (u desnom kuku) te sada gravitacija može izvršiti još veću addukciju
zdjelice. Budući da je iliofemoralni ligament na strani opterećene noge opušten,
ekscentrična kontrakcija m.gluteusa mediusa i minimusa te m.tensora fascie
latae kontrolira pokret addukcije zdjelice. Također, gravitacija spušta i
rasterećenu nogu na podlogu (ne cijelo stopalo, već samo prste – noga je i dalje
flektirana). Sada je oslonac opet na obje, a masa na jednoj (lijevoj) nozi.
Nadalje, uslijed djelovanja gravitacije spušta se konačno i cijelo stopalo
rasterećene noge.
Kako zdjelica ide u addukciju tako i trup „pada“ na tu stranu zajedno sa
zdjelicom. Dakle, pasivno, uslijed djelovanja gravitacije trup ide u laterofleksiju
na stranu rasterećene noge, a to svojom ekscentričnom kontrakcijom kontroliraju
laterofleksori trupa na suprotnoj strani.
Sada, os sile težine moramo dovesti iznad stopala opterećene noge kako bi bili
što stabilniji i ekonomičniji. Aktivno, koncentričnom kontrakcijom
laterofleksora trupa (na strani opterećene noge) izvodimo laterofleksiju trupa
prema opterećenoj nozi. Taj pokret je tolikog obima dok glava (sella turcica) ne
dođe iznad stopala opterećene noge (naravno obim ovog pokreta kontroliraju
laterofleksori suprotne strane, ekscentričnom kontrakcijom).
Sada smo konačno došli u taj stav i održavamo ga pasivno, jedino što nas može
„natjerati“ da promijenimo položaj je osjećaj zatezanja zglobnih čahura ili
osjećaj „težine“ ispod stopala opterećene noge.