NORMALAN HOD

Hodanje je način kretanja obilježen izmjeničnim periodima opterećenja i rasterećenja

ekstremiteta. Kretanje uključuje trčanje, poskakivanje, preskakivanje, ali i plivanje, te vožnju biciklom.
Hodanje je najčešći način kretanja, daje nam osjećaj neovisnosti i koristimo ga pri obavljanju mnogih
aktivnosti iz svakodnevnog života. Također, hodanje olakšava mnoge društvene aktivnosti i potrebno
je za njihovo obavljanje. Pri hodanju se koristi konstantan niz pokreta udova za pomicanje tijela
naprijed, dok se istodobno održava stabilnost tijela.

Engl. riječ walk, što znači hodati, dolazi od anglo-saksonske riječi wealcan (kotrljati, uvijati, valjati),;
dok wealcere označava klupko tkanine (Brewer 1894.). Prema tome, hodati znači ''kotrljati se''.

Važnost hoda možemo primjetiti i po čitavom bogatstvu riječi koje opisuju različite tipove hoda:
ćopati, pješačiti, hramati, kaskati, teturati, stupati, krivudati, klisnuti, vrludati (i još mnoge druge).

Prosječna osoba napravi od 5 000 do 15 000 koraka dnevno – to je otprilike 2 do 5 milijuna godišnje –
prosječno 27 000 km ili cijeli krug oko Zemlje! Realan broj koraka ovisi naravno o razini aktivnosti
(Schmalzried i sur. 1998., Silva i sur. 2002.), te neki ljudi redovito naprave i do 30 000 koraka dnevno.
(Seedhom & Wallbridge 1985.).

Općenito, ljudi danas hodaju manje nego što su to činili prije. Primjerice, mladi ljudi u dobi od 10 do
19 godina danas hodaju 25% manje nego što su hodali mladi ljudi iste dobi prije desetak godina, što
može biti jedan od faktora koji je utjecao na povećan broj slučaja pretilosti među adolescentima. U
istraživanju provedenom na 265 muškaraca i 228 žena, prosječan broj koraka dnevno smanjuje se s
povećanjem starosti (od 25 do 74 godine), i to u muškaraca sa 11 900 na 6 7000, dok se kod žena
smanjio sa 9 300 na 7 300 (Sequeiry i sur, 1995.).

Ciklus hoda (GC)

Hod izvodimo kao slijed naizmjeničnih pokreta, a koji se izvode bez razmišljanja i automatski.
Identifikacija brojnih kinezioloških događaja do kojih dolazi tijekom hoda zahtijeva promatranje hoda
iz nekoliko različitih aspekata, zato što svaki segment uključuje niz interakcija između dva višestruko
složena donja ekstremiteta i ukupne tjelesne mase. Postoje tri osnovna pristupa. Najjednostavniji
dijeli ciklus hoda prema varijacijama u uzajamnom kontaktu oba stopala s tlom. Druga metoda koristi
vrijeme i udaljenost koraka. Treći pristup identificira funkcionalni značaj događaja unutar ciklusa
hoda i označava te intervale kao funkcionalne faze hoda.

Kako se tijelo pomiče naprijed, jedna noga služi kao oslonac, a ujedno i mobilna potpora, dok je druga
noga u zraku i pomiče se u novo područje potpore. Zatim noge zamjenjuju svoje uloge. Da bi se težina
tijela pri hodu prenijela s jedne noge na drugu, oba stopala moraju biti na podlozi. Ovakav niz
događaja ponavlja se sve dok osoba ne dođe na željeno odredište. Jedan niz ovih događaja koje čini
jedna noga, naziva se ciklus hoda. Dok jedna radnja prelazi u drugu, nema specifične točke početka ili
kraja. Zato se svaki događaj može odrediti kao početak ciklusa hoda. Budući da je trenutak kontakta s
podlogom najčešće definiran događaj, upravo se ta radnja odabire kao početak hoda i naziva se
početni (inicijalni) kontakt (IC). Zdrave osobe početni kontakt ostvaruju petom i to ćemo u opisu
hoda smatrati inicijalnim kontaktom. Neke osobe ne ostvaruju inicijalni kontakt petom već prstima ili
punim stopalom.

U jednom ciklusu hoda dva su koraka; korak započinje inicijalnim kontaktom jedne noge, a završava
inicijalnim kontaktom druge noge. Jedan korak je interval između inicijalnih kontakata petom desne i
lijeve noge (IC desne i IC lijeve noge). Svaki ciklus hoda podijeljen je u dvije faze, faza kada je noga na
podlozi (faza oslonca) i faza kada je ista noga u zraku (faza zamaha). One se obično nazivaju fazama
hoda. Faza oslonca termin je koji označava cijeli period u kojem je stopalo na podlozi. Faza oslonca
počinje inicijalnim kontaktom. Faza zamaha počinje kada se stopalo digne od podloge. Riječ zamah
označava trenutak kada je stopalo u zraku radi pomicanja noge.

Faza oslonca podijeljena je na tri intervala u skladu s nizom kontakata koja ostvaruju oba stopala s
podlogom. I početak i kraj faze oslonca uključuju period kontakta oba stopala s podlogom (stajanje
na dvije noge), dok je u srednjem dijelu faze oslonca prisutan kontakt samo jednog stopala s
podlogom i taj interval najduže traje.

Početnim stajanjem na obje noge počinje ciklus hoda. U tom trenutku kontakt s podlogom ostvaruju
peta prednje noge i prsti stražnje noge. To je ujedno prvi interval faze oslonca. U drugom intervalu
faze oslonca, oslonac je na prednjoj nozi, a počinje podizanjem stražnje noge od podloge kako bi se
mogao napraviti zamah i tako stražnja noga postaje viseća noga.

Tijekom oslonca na prednjoj nozi, čitava težina tijela je na toj nozi. Dakle, jedna noga je sposobna
pružiti potporu težini cijeloga tijela te je dužina trajanja oslonca na jednoj nozi ujedno i najbolji
pokazatelj sposobnosti potpore.

Treći interval a faze oslonca jest faza ponovnog oslonca na obje noge. Počinje kontaktom pete viseće
noge s podlogom i traje sve dok se noga koja oslonca koja tada postaje stražnja noga ne digne za
zamah.

U normalnoj distribuciji hoda – period kontakta s podlogom s obje noge i s jednom nogom iznosi
60%, dok period zamaha iznosi 40% ciklusa hoda. Pri hodu brzine npr. 80m/min, omjer je 62% : 38%.
Brže hodanje proporcionalno produžuje vrijeme oslonca na jednoj nozi, a skraćuje vrijeme oslonca na
obje noge.

Intervali kada su obje noge na podlozi, izmjenjujući se u ulozi oslonca, bazične su karakteristike hoda.
Kada pri kretanju ne postoji faza oslonca na obje noge, to je karakteristika trčanja.

OSNOVNA PODJELA CIKLUSA HODA

Ciklus hoda dijelimo u 2 faze – faza oslonca (eng. stance) i faza pomicanja ili zamaha (eng. swing).

1. FAZA OSLONCA (STANCE) označava cijeli period u kojem je stopalo na podlozi.

2. FAZA POMICANJA ILI ZAMAHA (SWING) označava vrijeme kada je stopalo odnosno noga u zraku
radi pomicanja ekstremiteta naprijed i započinje kada se stopalo podigne od podloge.

Fazu oslonca dijelimo na 3 intervala:

1. i 3. interval- označuju kontakt oba stopala s podlogom (npr. peta prednje i prsti stražnje noge)

2. interval označuje vrijeme - kontakta jednog stopala s podlogom

Faza oslonca započinje inicijalnim kontaktom pete s podlogom, dok faza pomicanja ili zamaha
započinje dizanjem noge od podloge.

Faze hoda

Da bi se omogućile osnovne funkcije potrebne za hodanje, svaki korak uključuje stalno poravnavanje
između tijela i stopala na koje se tijelo oslanja tijekom faze oslonca i selektivnog napretka dijelova
noge u zamahu. Ove reakcije rezultiraju serijom uzoraka pokreta koje čine kuk, koljeno i stopalo.
Rano u razvoju analize hoda znanstvenici su prepoznali da se svaki uzorak pokreta odnosi na različit
funkcionalni zahtjev te su ih označili kao faze hoda. Daljnje uspoređivanje podataka naglo je proširilo
broj identificiranih faza hoda. Sada je očito da svaki korak sadrži osam funkcionalnih uzoraka.
Tehnički su ovo ''podfaze'', budući da je osnovna podjela ciklusa hoda oslonac i zamah, ali uobičajeno
ih se naziva fazama funkcionalnih intervala.

Ciklus hoda detaljnije objašnjen kroz 8 faza hoda:

1. Inicijalni kontakt (eng. initial contact)

2. Reakcija na opterećenje (eng. loading response)

3. Srednje stajanje (eng. mid stance)

4. Završno stajanje (eng. terminal stance)

5. Faza pred zamaha (eng. pre swing)

6. Početni zamah (eng. initial swing)

7. Srednji zamah (eng. mid swinnig)

8. Završni zamah (eng. terminal swing)

1. INICIJALNI KONTAKT (initial contact)

Interval: 0-2% CIKLUSA HODA - GAIT CYCLE (GC)

Ova faza uključuje trenutak kada peta prednje noge dotakne tlo. Tada položaji zglobova određuju
uzorak reakcije noge na opterećenje. Kuk prednje noge je u fleksiji od 30°, koljeno je maksimalno
ekstendirano, a gornji nožni zglob je pod kutom od 90°.

Cilj: prednja noga je u položaju iz kojeg počinje faza oslonca.

2. REAKCIJA NA OPTEREĆENJE (loading response)

Interval: 0-10% GC

Ovo je početni period oslonca na obje noge.

Faza započinje inicijalnim kontaktom pete prednje noge s podlogom i nastavlja se dok drugo
(stražnje) stopalo nije dignuto radi zamaha.

Kuk prednje noge je u fleksiji do 30°, koljeno je flektirano do 15°, a gornji nožni zglob je u plantarnoj
fleksiji do 10°.

Cilj: apsorpcija šoka, stabilnost nošenja težine i osiguranje napredovanja.

3. SREDNJE STAJANJE (mid stance)

Interval: 10-30% GC

Ovo je prva polovica intervala oslonca na jednoj nozi.

Počinje kada podignemo stražnju nogu, od podloge i traje sve dok se težina tijela ne pomakne prema
naprijed nad prednju nogu na kojoj je oslonac (os sile težine je poravnata s nogom na kojoj stojimo).

Kuk prednje noge iz 30° fleksije ide prema ekstenziji (0°), koljeno je u fleksiji od 5°, a gornji nožni
zglob u dorzalnoj fleksiji od 5°.

Cilj: napredovanje noge na kojoj stojimo, stabilnost nogu i trupa.

4. ZAVRŠNO STAJANJE (terminal stance)

Interval: 30-50% GC

Ovom fazom završava oslonac na prednjoj nozi.

Počinje dizanjem pete noge na kojoj je oslonac i nastavlja se sve dok stopalo viseće noge ne dotakne
podlogu. U ovoj fazi hoda masa tijela se pomaknula ispred noge na kojoj je oslonac.

Kuk noge na kojoj je oslonac (desne) je u retrofleksiji do 5°, koljeno je u punoj ekstenziji, dok na kraju
ove faze prelazi u 5° fleksije, a dorzalna fleksija u gornjem nožnom zglobu povećava se za 5-10°.

Cilj: napredovanje tijela preko stopala noge oslonca prema naprijed.

5. FAZA PRED ZAMAHA (pre swing)

Interval: 50-60% GC

Završna je faza stajanja i to je drugi interval oslonca na obje noge u GC.

Počinje inicijalnim kontaktom prednje noge i završava podizanjem pete stražnje noge.

Kuk stražnje noge je u neutralnoj poziciji, koljeno pasivno dolazi u fleksiju od 40°, a gornji nožni zglob
je u plantarnoj fleksiji od 20°.

Cilj: pozicioniranje noge za zamah.

6. POČETNI ZAMAH (initial swing)

Interval: 60-73% GC

Ova faze približno je jedna trećina faze zamaha.

Počinje dizanjem stražnje noge (viseća noga u fazi zamaha) od podloge i završava kada je ista
noga nasuprot nozi oslonca.

Kuk prednje (desne) noge je u fleksiji od 20°, koljeno je u fleksiji od 60°, a gornji nožni zglob iz
plantarne fleksije od 20° dolazi do gotovo neutralnog položaja (5° plantarne fleksije).

Cilj: micanje noge s podloge, napredovanje noge.

7. SREDNJI ZAMAH (mid swnig)

Interval: 73-87% GC
 Druga faza perioda zamaha počinje kada je zamašna noga nasuprot nozi na kojoj je oslonac.

Faza završava kada se zamašna noga dalje pomiče prema naprijed (pojačava se fleksija
natkoljenice), a potkoljenica je postavljena okomito na podlogu.

Kuk prednje (desne) noge sada je na 30° fleksije, koljeno pasivno dolazi u toliki stupanj fleksije da je
potkoljenica okomita na podlogu, a gornji nožni zglob je u neutralnoj poziciji (90° u odnosu na
potkoljenicu) ili može ići u mali stupanj dorzalne fleksije.

Cilj: micanje noge s podloge, napredovanje noge.

8. ZAVRŠNI ZAMAH (terminal swing)

Interval: 87-100% GC

Finalna faza zamaha započinje vertikalizacijom tibije (u odnosu na podlogu) viseće noge i završava
kada stopalo iste noge dotakne podlogu.

Napredovanje viseće noge u ovoj je fazi završeno tako da se i potkoljenica ekstendira te je

konačno cijela noga pomaknuta prema naprijed.

Kuk prednje (desne) noge ostaje na 30° fleksije, koljeno dolazi do pune ekstenzije, dok gornji nožni
zglob ostaje u prethodnoj poziciji.

Cilj: završetak napredovanja noge, priprema noge za stajanje.

Shematski prikaz ciklusa hoda po fazama
Analiza uzorka hoda neke osobe pomoću faza izravno identificira funkcionalni značaj različitih
pokreta koji se događaju u pojedinim zglobovima. Faze hoda također omogućuju usporedbu
simultanih aktivnosti pojedinih zglobova u uzorcima funkcije cijele noge. Relativan odnos pokreta
jednog zgloba u usporedbi s drugim varira unutar faza hoda. Položaj primjeren u jednoj fazi hoda
može biti značajno disfunkcionalan u drugoj točki koraka jer se funkcionalna potreba promijenila.
Vrijeme (nekog događaja) i kut zgloba vrlo su važni i pridonose kompleksnosti analize hoda.

Funkcionalni ciljevi (zadaci) faza hoda:

Svaka od osam faza hoda ima svoj funkcionalni cilj i ključni uzorak selektivnih sinergističkih kretnji
kako bi izvršila svoj zadatak. Sekvencijska kombinacija faza također omogućuje da noga izvrši tri
osnovna zadatka.

To su:

A) primanje težine,

B) oslonac na jednoj nozi i

C) pomicanje noge

Primanjem težine počinje period oslonca i obuhvaća prve dvije faze hoda (početni kontakt i reakciju
na opterećenje). Faza oslonca nastavlja se osloncem na jednoj nozi kroz iduće dvije faze hoda
(srednje stajanje i završno stajanje). Pomicanje noge počinje u završnoj fazi oslonca na dvije noge
(pred-zamah) i zatim se nastavlja kroz tri faze zamaha (početni zamah, srednji zamah i završni
zamah).

Zadatak A: Primanje težine

Primanje težine najzahtjevniji je zadatak u ciklusu hoda. Potrebna su tri funkcionalna uzorka koja
omogućuju primanje težine: apsorpcija šoka, početna stabilnost noge i očuvanje napredovanja
ekstremiteta. Izazov predstavlja nagli prijenos težine tijela na nogu koja je upravo završila pomicanje
prema naprijed i nestabilna je. U primanje težine uključene su dvije faze hoda: početni kontakt i
reakcija na opterećenje:
1. faza - početni kontakt

Interval: 0-2% GC

Ova faza uključuje trenutak kada peta dotakne tlo. Tada položaji zglobova određuju uzorak reakcije
noge na opterećenje.

Cilj: noga je u položaju iz kojeg počinje faza oslonca.

2. faza - reakcija na opterećenje

Interval: 0-10% GC

To je početni period oslonca na dvije noge.

Ciljevi: apsorpcija šoka

stabilnost kod primanja težine

očuvanje napredovanja

Zadatak B: Oslonac na jednoj nozi

Podizanjem stopala za zamah počinje faza oslonca na jednoj nozi za nogu koja je na podlozi (i koja
nosi masu). To se nastavlja sve dok suprotno stopalo ponovno ne dotakne podlogu. Tijekom
rezultirajućeg intervala, jedna noga odgovorna je za oslonac (potporu) težine tijela i u sagitalnoj i u
frontalnoj ravnini, dok se pomicanje (napredovanje) mora nastaviti. U oslonac na jednoj nozi
uključene su dvije faze hoda: srednje stajanje i završno stajanje. One se prije svega razlikuju po svojim
mehanizmima za napredovanje.

3. faza - srednje stajanje

Interval: 10-30% GC

Ovo je prva polovica intervala oslonca na jednoj nozi.

Ciljevi: progresija preko noge koja miruje

stabilnost noge i trupa

4. faza - završno stajanje

Interval: 30-50% GC

Ovom fazom završava oslonac na jednoj nozi.

Cilj: progresija tijela ispred potpornog stopala

Zadatak C: Pomicanje noge

Da bi se zadovoljili visoki zahtjevi pomicanja noge, pripremni položaj počinje u fazi stajanja (oslonca).
Zatim se noga pomiče (njiše) kroz tri položaja, budući da se sama podiže, pomiče i priprema za idući
interval stajanja (oslonca). Uključene su četiri faze hoda: pred-zamah (kraj stajanja), početni zamah,
srednji zamah i završni zamah.

5. faza - pred-zamah

Interval: 50-60% GC

Otpuštanje i prebacivanje težine drugi su izrazi za ovu fazu. Dok nagli prijenos težine tijela brzo
rasterećuje nogu na kojoj je težina, ona aktivno ne pridonosi ovoj radnji. Umjesto toga, rasterećena
noga koristi svoje rasterećenje kako bi se pripremila za brze zahtjeve zamaha. Svi pokreti i reakcije
mišića koji se događaju u tom trenutku - pridonose kasnijim zadacima.

Cilj: pozicioniranje noge za zamah.

6. faza - početni zamah

Interval: 60-73% GC

Ova prva faza čini približno jednu trećinu perioda zamaha.

Ciljevi: "čisti pod" za nogu koja napreduje

pomicanje noge iz vučnog položaja

7. faza - srednji zamah

Interval: 73-87% GC

Druga faza perioda zamaha počinje kada se stopalo u zamahu nalazi nasuprot noge koja je na podlozi.
Ova faza završava kada je noga u zamahu ispred noge oslonca, a tibija vertikalna.

Ciljevi: pomicanje noge

jasnoća tla za stopalo

8. faza - završni zamah

Interval: 87-100% GC

Završna faza zamaha započinje ekstenzijom potkoljenice i završava kada peta viseće noge dotakne
podlogu. Pomicanje noge završeno je kada se i potkoljenica pomakne prema naprijed (položaj
ekstendirane potkoljenice).

Ciljevi: potpuno pomicanje noge

priprema noge za stajanje

Funkcionalna podjela tijela u hodu

Tijekom hoda tijelo se funkcionalno dijeli na dva dijela. To su putnički ili pasivni dio - eng. HAT
(head, arms, trunk) i lokomotorni (pokretački) dio.

Mehanizam normalnoga hoda potpuno je djelotvoran, zbog čega je potreba pasivnog dijela svedena
na minimum i stvorena je virtualna pasivna cjelina nošena pokretačkim dijelom.

Pasivni (putnički) dio - (HAT)

Glava, vrat, trup i ruke grupirani su kao putnička (pasivna) cjelina jer se nose i ne pridonose
aktu hodanja. Engleski naziv za putnički dio jest HAT (haed, arms, trunk).

Mišićna aktivnost u vratu i trupu služi kako bi održala ravnotežu s minimalnom promjenom položaja
koja se događa tijekom normalnoga hoda. Zamah ruke uključuje i aktivne i pasivne elemente, ali ta
radnja nije važna za uzorak normalnoga hoda. Eksperimentalno ograničenje ruku nije zabilježilo
značajnu promjenu u potrošnji energije prilikom hoda. Strukture koje obuhvaćaju HAT čine veliku i
tešku masu koja predstavlja 70% težine tijela. Unutar složene mase, središte gravitacije (C/G)
smješteno je ispred desetoga torakalnoga kralješka.

Lokomotorni (pokretački) dio

Noge i zdjelica anatomski su segmenti koji tvore lokomotorni sustav i predstavljaju 30%
tjelesne mase.

Kao multisegmentalna cjelina, svaka noga odgovorna je za potporu putničkog dijela.

Uključeni zglobovi jesu: zglobovi zdjelice, oba kuka, koljena, gornji nožni zglobovi, donji nožni
zglobovi i metatarzofalangealni zglobovi.

Pravodobnost i magnitudu pokreta svakog ekstremiteta kontrolira 57 mišića koji djeluju na selektivan
način. Koštani segmenti (zdjelica, natkoljenica, potkoljenica, stopalo i nožni prsti) služe kao poluge.
Kao jedinice sastavljene od više dijelova, svaka noga je odgovorna za potporu putničke jedinice, tako
da je također nosi prema naprijed. Zatim, nakon što je oslobođena težine, noga se naglo pomiče
prema naprijed u novi položaj i priprema se za ponovno omogućavanje progresivnog oslonca.

Zdjelica ima dvije uloge. Kao dio lokomotorne (pokretačke) jedinice, ona je pokretljiva veza između
dvije noge. Dodatno, zdjelica služi prijenosu težine tijela na donje ekstremitete.

Lokomotorne funkcije

Kako lokomotorna (pokretačka) jedinica nosi tijelo do željenoga položaja, svaka noga koja
nosi težinu postiže četiri različite funkcije.

1. Stvara se propulzivna sila

2. Zadržan je uspravni položaj, unatoč neprekidnom kretanju

3. Smanjen je šok od kontakta s tlom pri svakom koraku

4. Ako se ove funkcije izvedu tako da smanje količinu potrebnoga mišićnog napora, sačuvana je
energija.

Postizanje svake od funkcija ovisi o različitom uzorku pokreta. Svaki predstavlja seriju interakcija
između mase tijela i multisegmentalnih nogu. Tijekom hoda one se stapaju u jedan, trodimenzionalan
uzorak.

Stabilnost tijekom hoda

Tri anatomske situacije mogu ugroziti stabilnost pri stajanju:

1. odnos između "pokretačke" i "putničke" jedinice → 70% težine tijela nalazi se na potpornom
sustavu koji čini 30% težine

2. multisegmentalnost nogu

3. konture zglobova nogu na koje djeluju tri sile → težina padajućeg tijela

→ napetost ligamenata

→ mišićna aktivnost

Prije početka hoda (u mirnom stajanju), nismo potpuno nepomični. Postoji sporo, ali stalno
prebacivanje težine s jedne na drugu nogu.

Frekvencija takvoga pomicanja je 4-6 ciklusa u sekundi s lukom kretanja od 5mm straga i 8mm
naprijed.

Dva mehanizma pridonose ovoj nestabilnosti:

- dinamika srca

- nedostatak apsolutne propriocepcije

Literatura:

1. Clinical Gait Analysis Theory and Practice; Chris Kirtley, Churchill Livingstone, 2006.

2. Gait Analysis an Introduction; Michael W. Whittle, Butterworth Heinemann, 2007.

3. Gait Analysis Normal and Phatological Function; Jacquelin Perry, SLACK 1992.