Professional Documents
Culture Documents
Dramske Radionice
Dramske Radionice
Godine, pol, fizička sposobnost, talenat i bilo kakva druga odrednica učesnika/ca su NEVAŽNI I
SVAKO MOŽE DA UČESTVUJE.
● jačanje samopouzdanja
● slobodno ispoljavanje
● igranje i opuštanje
● značaj grupe
● improvizacija
● osvešćivanje tela
● dikcija
● elementi koreografije
● rad sa objektima
● vokalnih vežbi:
Postavka glasa, otvaranje i dikcija su sastavni deo svakog susreta. Koristeći razne tehnike
pronalazimo svoj autentičan glas, pomažemo mu da se ozvuči i slobodno izrazi. Učimo različite
načine disanja, koji nam omogućavaju da bolje kontrolišemo glas i svoj vokalni izraz.
● fizičkog treninga:
Svaki susret počinjemo fizičkim vežbama. Vežbe su osmišljene tako da, osim što podstiču cirkulaciju,
aktiviraju i zagrevaju telo, pripremaju učesnike za rad na sceni – tako što im razvijaju fokus,
koncentraciju, pažnju, osvešćuju različite delove tela, uvode osećaj za grupu i odnos sa partnerom,
osvešćuju unutrašnja zbivanja u pojedincu, što je sve neophodno za bilo kakav scenski nastup, ali i
odlično za razvoj samog pojedinca i bolje razumevanje sopstvenih emocija, kao i sistem
funkcionisanja u društvu. Iako su u pitanju fizičke vežbe, sve će biti modifikovano i prilagodljivo
različitim potencijalima učesnika/ca.
● dramskih igara
Koristeći različite dramske tehnike dajemo sebi priliku da se osnažimo u pokazivanju autentičnog
izraza, razvijamo kreativnost, bolje komuniciramo sa drugima, bolje razumemo svet i različite
situacije u kojima se nalazimo, isprobavamo drugačije načine reagovanja, dopustimo sebi da budemo
što jesmo, bez kritike i samo-kritike, radujemo se, smejemo, igramo, opuštamo i fokusiramo.
Vežbamo bivanje u trenutku i autentično reagovanje na date okolnosti umesto naučenog.
Potencira se svesna prisutnost u "ovde i sada" i kontakt sa prisutnom emocijom, kao i slušanje
partnera i reakcija na trenutnu realnost umesto naučenog odgovora. Dolazimo u kontakt sa različitim
osećanjima, prepoznajemo ih i dopuštamo da se ispolje, dinamikom kojom sam polaznik/ca želi i
može. To vodi otvaranju, boljem razumevanju sopstvenih akcija, te boljoj komunikaciji sa drugima,
kao i većem poštovanju sopstvenih potreba.
Kroz improvizaciju razvijamo kreativnost i dopuštamo sebi grešku, dopuštamo pokušaje, manje ili
više uspešne, dopuštamo unutrašnjim sadržajima da izađu, bez kritike i straha od "greške". To
pomaže da budemo u većem kontaktu sa onim što nosimo, te da prepoznamo unutrašnje bogatstvo
kome možda nismo dali priliku da se ispolji i nismo ga prepoznavali kao bogatstvo.
Kroz različite uloge vežbamo stavljanje u "tuđe cipele", što nam omogućava da razumemo različite
uglove za istu situaciju, te bolje razumemo druge ljude, ali i sebe u različitim društvenim
dinamikama. Bolje razumevanje situacije i drugih ljudi donosi nam više saosećanja i povezivanja s
drugima, što obogaćuje duh i utiče na osećaj uključenosti u život.
Ova tehnika nam takođe pomaže da vežbamo različite načine reagovanja i akcije, bez straha od
posledica, te možda nađemo alternativna rešenja za problematične situacije, a nekad i zamenu za
prepoznate nefunkcionalne modele ponašanja.
Prepoznajemo i vežbamo sopstveno izražavanje različitih emocija, što utiče na jasniju i bolju
komunikaciju sa okolinom. Osvešćavanje sopstvenih emotivnih stanja stavlja nas u poziciju boljeg
razumevanja sebe, što vodi do praćenja svojih potreba i većeg samopoštovanja.
Osim osnovnog teorijskog znanja iz oblsti pozorišta, glume, scenskog govora i tehnike glasa, učesnici
će učiti i kroz gledanje i analizu primera mjuzikla iz ostvarene prakse, različitih stilova i žanrova.
Na osnovu svega prođenog, učesnici/ce će imati odličnu podlogu za iznošenje ličnih priča ili priča iz
okoline koje mogu poslužiti kao građa za stvaranje atentičnog svojevrsnog mjuzikla, koji bi se, po
metodi, klasifikovao kao razvojni teatar.