You are on page 1of 7

Predavanje Pathwork Vodiča br.

229
Izdanje 1996
1.mart 1975.

ŽENA I MUŠKARAC U NOVOM DOBU

Pozdravi, moji veoma voljeni, najdraži prijatelji. Blagoslovi za svakoga od vas ovde.
Obećao sam da ću večeras da održim predavanje o ženi u Novom dobu. To činim s velikim
zadovoljstvom. Govoriću o evoluciji svesti, onako kako se to odnosi na žene i na odnos
muškaraca i žena. O ovoj temi ne može da se diskutuje a da se ne obrati pažnja na evoluciju
odnosa između polova.

Kako planeta sazreva, tako sazrevaju i muškarci i žene. Šta to stvarno znači? Kako su žena
i muškarac evoluirali i gde idu? Šta je krajnja realizacija ženskosti – i muškosti? U ovoj fazi
istorije, žena stiče priznanje; ona izlazi iz svog zatočeništva.

U osvit istorije, čovečanstvo se nalazilo u veoma primitivnom stanju razvoja. Nepoverenje


u sve osim sebe bilo je veoma rasprostranjeno. Ljudi nisu imali poverenja u prirodu, u životinje,
u vremenske prilike, bogove, sudbinu, druga plemena – ni u šta što je bilo ili je delovalo
drugačije, strano, neznano. Naravno, i nepoverenje u suprotan pol je bilo veoma snažno.
Muškarac je duboko u sebi bio nepoverljiv prema ženi, a žena prema muškarcu. Svako je delovao
opravdano u svom nepoverenju usled nepoverljivog stava onog drugog. Pošto je muškarac bio
fizički snažniji, a pošto je fizički aspekt bio jedini izraz prvih ljudi, muškarac je takođe preuzeo
neku opštu auru superiornosti nad svima koji su slabiji.

Uzajamno nepoverenje i muškarčeva fizička dominacija su se u ranim razdobljima


čovečanstva sprovodili veoma otvoreno. Od tada su iste osobine i stavovi ostali usađeni u svesti
muškarca i žene, iako u manjoj meri. Danas oni mogu biti zasenjeni nekom realističnijom i
zrelijom svesnošću; oni se možda ne sprovode na isti način, ali i dalje preostaje onaj mračan
kutak psihe koji treba da se izloži svesti i promeni.

Kada se osvrnete na istoriju, možete videti da je čitava vrsta uradila ono što čine mnoge
individue: zadržala je stav dugo nakon što je on bio od koristi. Muškarac je zadržao svoju
superiornost dugo nakon što je fizičko junaštvo prestalo da bude od primarnog značaja. Ostale
vrednosti koje se podjednako odnose na oba pola izranjale su kako je razvoj odmicao. Pa ipak,
muškarci su – a često i žene – istrajavali u tome da muškarca smatraju superiornim, a ženu
inferiornom. Da bi se opravdala ova pretpostavka, smatralo se da žena treba da bude
intelektualno i moralno slabija. Ali ovo vam je svima poznato.

Onoliko koliko se muškarac nije bavio vlastitim osećanjima inferiornosti i slabosti, želeći
da se pretvara da nema ova osećanja, zauzeo je poziciju arogancije i superiornosti nad onima koji
su fizički slabiji. Njemu su bili potrebni robovi da bi sebe ubedio u vlastitu vrednost. Ovo se
odnosilo i na životinje, na narode koje je pokorio ratovanjem, a takođe i na žene. Žena je kasnije
zauzela mentalnu i emocionalnu poziciju zavisnosti, time aktivno birajući zarobljeništvo, ma
koliko pokušavala da za to isključivo okrivi muškarca.

by Eva Broch Pierrakos


 1996 The Pathwork Foundation (1996 Edition)
Pathwork Guide Lecture No. 229 (1996 Edition)
Page 2 of 7

Slično tome, muškarac se bojao onih koji su bili fizički jači od njega. A što ih se više plašio,
to je veći postajao njegov nagon da pokori slabije ljude. Ova ljudska osobina kod neprosvećene
osobe – što vam je dobro poznato iz vlastitih unutrašnjih procesa – naziva se kompenzacija. To i
dalje postoji u ljudskoj svesti. Toga ni žena nije oslobođena. Kada se veoma duboko zagledate u
vlastitu svest, otkrićete slične stavove.

Zbog čega je žena pokorena i zbog čega joj je uskraćeno rođenjem stečeno pravo na
samoizražavanje, na mentalnu, emocionalnu i duhovnu ravnopravnost sa muškarcem tako dugo
nakon što je fizičko junaštvo prestalo da bude glavna vrednost individue? Žena nije jednostavno
mogla da bude žrtva muškarčevih egoističnih želja da se oseća superiornim i snažnijim i da je
poseduje kao objekat. U tome i žena igra ulogu.

Za vas, moje prijatelje na ovom putu, više nije izuzetno teško da utvrdite gde ne želite da
preuzmete ličnu odgovornost, gde želite da se o vama brine neka jača figura autoriteta. Opet,
slični stavovi postoje u muškarcu. Međutim, u starim odnosima između muškarca i žene, žena je
od sebe stvarala žrtvu postupajući iz poricanja lične odgovornosti; ona je išla linijom manjeg
otpora da bi se neko pobrinuo za nju. Ona je htela da neka figura autoriteta odlučuje za nju, bude
kriva za njene greške i bori se sa životnim nedaćama. Ona je htela da se oda tobožnjoj utesi
pokoravanja. Ispostavilo se da je ovo za nju razočaravajuć, neispunjavajuć način života. Sve
zablude se pre ili kasnije ispostave takvim. Ali žena se i dalje uzdržava od preuzimanja svog udela
odgovornosti. Ona i dalje svu krivicu svaljuje na muškarca.

U novom ženskom pokretu ima veoma mnogo istine, ali i to je – kao svi dualistički
pristupi – poluistina. Istina je da žena zaista poseduje iste sposobnosti inteligencije, snalažljivosti,
kreativnosti, psihičke snage i produktivnog samoizražavanja kao muškarac. Tvrditi da ona to
nema uopšte nema smisla i to je postala jedna igra od strane muškarca koji ne želi da se suoči sa
svojim osećanjima slabosti i inferiornosti i kome je zbog toga potrebno da se oseti superiornije u
odnosu na ženu.

Po istom principu, da bi novi ženski pokret učinila istinski smislenim, žena mora u sebi da
ustanovi onaj deo koji je pozvao na njeno porobljavanje. Usudio bih se da kažem da što je jača
pobuna i okrivljavanje suprotnog pola, to takođe u duši te individualne žene mora biti snažnija
želja da ne upravlja vlastitim životom, da ne bude odgovorna, već da se oslanja na nekog drugog.
Onoliko koliko su njeni zahtevi nefer i neostvarivi, ona nužno mora da zamera i okrivljuje muški
autoritet i igra ulogu žrtve.

Slično, u meri u kojoj se ne suoči sa svojim strahovima, krivicama i slabostima, muškarac


će u nekom obliku igrati igre moći a potom zamerati ženi da ga iskorišćava i preopterećuje.
Nezrele duše oboje hoće povoljnosti bez plaćanja cene za to: muškarac hoće superiornu poziciju
ali ga vređa cena koju za to plaća, a to je staranje o parazitu. Žena hoće povoljnost da se neko o
njoj brine, da ne stane na svoje noge, ali je vređa cena gubitka autonomije. Oboje igraju istu igru
ali oklevaju da vide kako uzajamno stvaraju ovu izvitoperenost.

Na još dubljem nivou svesti sreće se suprotno od manifestovanog ponašanja. Muškarac


takođe zazire od odrasle odgovornosti i zavidi ženi na njenom društveno povlašćenom položaju.
On to kompenzuje prenaglašavanjem igre moći. Žena skriva onaj deo sebe u kojem i ona takođe
hoće agresiju, moć, snagu – ne samo u pravom smislu, već i u iskrivljenom. I ona zavidi
muškarcu. U ranijim razdobljima je ta njena strana morala da bude totalno potisnuta. Bila je
društveno neprihvatljiva kao i muškarčeve skrivene želje. Ovaj deo je tek nedavno izronio, ali se i
dalje često meša sa istinskom individualnošću.
Pathwork Guide Lecture No. 229 (1996 Edition)
Page 3 of 7

I muškarci i žene moraju da pronađu svoj izlaz iz konfuzije: kako muškarac može da bude
ravnopravan sa ženom a da ne bude slab? Kako žena može da ima svoje emocionalno ispunjenje
a da i pored toga bude autonomna odrasla osoba? Ovo nisu stvarne suprotnosti već posledice
dualističke konfuzije.

Kada se pokreti, orijentacije i filozofije ne bave celom slikom već samo njenim jednim
delom, nemoguće je naći pravi balans. Iako tokom evolucije klatno mora da se zaklati s jedne
krajnosti na njenu suprotnost, dublji uvid u objedinjujuću isitnu može da pomogne da se izbegne
neumerenost.

Vama su već poznati oprečni principi dualizma nasuprot objedinjujućoj svesti. U dualnosti
će se muškarac osećati superiorno i verovaće da je žena inferiorna. On će zbog toga da je
iskorišćava ali će i da se oseća iskorišćeno s njene strane. Ispunjenje je u takvom odnosu
nemoguće. Žena će osećati da je nepravedno iskorišćavana od strane fizički jačeg muškarca i
okrivljavaće ga za to što je muči. Oboje neće videti onu drugu stranu – gde su oni zaista veoma
slični i gde dopunjuju jedno drugo na izvitoperen način.

U zdravoj osobi moraju da budu predstavljeni i princip ženskosti i princip muškosti. Oni
možda nisu izraženi na potpuno isti način kod muškarca kao kod žene pošto su razlike te koje
čine kopmlementarnu celinu. Ali razlike nisu kvalitativne; one nikada ne smeju da dovedu do
suda da je jedno bolje ili razvijenije od drugog.

Dopustite da naslikam portret žene Novog doba a potom vidite kako se ovo tiče odnosa
između polova. Nova žena je potpuno odgovorna za sebe i prema tome slobodna. Ona stoji na
svojim nogama, ne samo materijalno već i intelektualno, mentalno i emocionalno. Pod tim
specifično mislim da ona zna da nijedan muškarac ne može da joj pruži sreću i skladna osećanja
ako ih ona sama ne stvori kroz ljubav i integritet, kroz otvaranje svog srca da voli i kroz otvaranje
uma za vlastitu unutrašnju istinu. Nova žena zna da voleti muškarca i prepustiti se osećanjima
koja ima prema muškarcu pojačava njenu snagu. Kod žene Novog doba nema konflikta između
toga da je produktivna, kreativna članica društva koja mu doprinosi i toga da je partnerka koja
voli. Zapravo, prava ljubav nije moguća za nekog kome osoba igra roba ili robinju da bi izbegla
odgovornost prema sebi. Ona stara bajka da će ženu karijera učiniti manje ženom, manje
osećajnom, manje sposobnom da voli, manje sposobnom da bude velikodušna partnerka – ta
bajka nikada nije ni imala nikakvu suštinu.

Ovo novo stanje zahteva snagu i autonomiju koje moraju da se zarade. To mora da se
stekne time što ćete na sebe uprtiti težinu realnosti – sa svim što ona iziskuje – ali ne u duhu
mržnje, pobune, takmičenja, inata, ne putem imitacije najgorih preterivanja i iskrivljenja
muškosti, negativne agresije i igara moći. To mora da se učini kroz moć istine i ljubavi, iz višeg ja.
Svaki put kada se nešto realno porekne zbog zablude da je preteško, te teškoće najpre moraju da
se prihvate. Potom će se pokazati da one uopšte nisu tako teške. Lična odgovornost deluje teško,
ali nije – kada se prihvate navodne nevolje, zato što je takvo prihvatanje isto što i iskren pristup
životu.

Gde još uvek postoji iskrivljenje, žena i dalje od muškarca hoće ono što odbija da pruži
sebi. Ovo neće biti tako za ženu Novog doba. To ne znači da dvoje ljudi koji dele život neće
takođe deliti, prirodno, i svoje teškoće. Ali ovde ne govorim o tome. Vi savršeno dobro znate iz
svog pathwork-a da ste ono što ste potajno želeli od superioronog autoriteta oca prebacili na
svog partnera. Vi takođe znate da će takva prećutna želja nužno uništiti svaku vezu. To mora da
vas navede da zamerate i plašite se baš tog autoriteta kog želite da iskoristite. Ljubav može da
Pathwork Guide Lecture No. 229 (1996 Edition)
Page 4 of 7

cveta samo u klimi istinske ravnopravnosti gde nema straha a prema tome ni odbrana niti
okrivljavanja. Nasuprot bajci da ženskost cveta kada je žena samo sluškinja muškarcu, osećanja
zapravo mogu da cvetaju samo kada je žena slobodna, autonomna, nezavisna u najboljem smislu
te reči. Prema tome, ispunjenje potpuno zavisi od istinskog stanja jednakosti. Onog trenutka
kada se jedno oseti superiornijim u odnosu na drugo, poštovanje mu/joj se sroza a osećanja se
zatvore. Onog trenutka kada se jedno oseti inferiornijim u odnosu na drugo, ozlojeđenost, strah i
zavist postanu neizbežni, a to takođe zatvara srce.

Nova žena muškarcu nije ni robinja niti mu je konkurentkinja. Stoga ona može da voli, a
njena ljubav neće umanjiti njeno kreativno samoizražavanje već će ga pre pospešiti, baš kao što
će njen kreativan doprinos životu da pospeši njen kapacitet da voli. To je ta nova žena.

Muškarcu Novog doba više neće biti potrebna slabija partnerka da bi on poricao vlastitu
slabost. On se susreće sa sopstvenom slabošću, suočava se sa njom i time zadobija svoju pravu
snagu. On uviđa da njegova slabost uvek potiče od krivice a da je njegovo odbacivanje sebe uvek
poricanje integriteta njegovog višeg ja u nekoj formi. Prema tome, u njemu više ne postoji
potreba za robinjom. Muškarac onda nije zastrašen nekim njemu ravnim. On ne zahteva
inferiornu partnerku da bi sebe ubedio u svoju prihvatljivost koja je tada, naravno, ionako
iluzorna. Jednom kada se suoči sa svojom slabošću, nužno će steći svoju istinsku snagu. Dakle,
njegov odnos prema ženi u istinskom smislu jeste odnos jednakosti; njemu nije pretnja neko ko
je podjednako kreativan, adekvatan, moralno jak i inteligentan kao on. Za njega neće biti potrebe
da glumi gospodara. Opet, ovo muškarcu omogućava da otvori svoje srce i doživi ispunjenje koje
je ranije bilo sasvim nemoguće.

Koji god začarani krugovi da su ga sputavali, oni će se pretvoriti u povoljne krugove.


Umesto osećanja inferiornosti koja zatvaraju srce i stvaraju ozlojeđenost, mržnju, a odatle i
frustraciju i okrivljavanje drugog pola, povoljan krug će otvoriti srce. Muškarac i žena koji su
potpuno autonomni, odgovorni prema sebi i koji ostvaruju sebe nemaju ničega da se plaše,
nemaju ničemu da zavide niti da zameraju drugom polu. Prema tome, oni mogu da otvore sve
kanale osećanja i dožive ispunjenje kao i osećaj zahvalnosti prema svom partneru ili partnerki.
Time dvoje jednakih pomažu jedno drugom u njihovom rastu kao individua, kao muškarca i
žene. Ovo je muškarac Novog doba, žena Novog doba i odnos Novog doba.

Gde to još uvek ne postoji, prosta činjenica da možete da ukažete na zablude, pogrešne
koncepcije, iskrivljena očekivanja, iluzorne ciljeve i negativna osećanja u sebi i da možete da
prepoznate svoj ulog u održavanju unutrašnjeg rata omogućiće vam potpuno drugačiji stav
prema sebi i drugome. Tako, muškarac i žena Novog doba nisu nužno savršene i potpuno
razvijene individue. Radije, to su individue koje tragaju za razlozima svog nedostatka ispunjenja u
sebi koliko i u drugima. Oni time mogu da prepoznaju negativnu uzajamnost na kojoj je
potrebno zajedno da rade. Oni ne zauzimaju stav ličnog pravdoljubivog okrivljavanja da bi
proširili jaz između sebe i drugih, jaz između sebe i istine. Autonomija je proces stalnog rasta koji
raskida nepoverenje. Nepoverenje koje i dalje postoji između polova ostatak je davnih vremena
kada je sve strano i drugačije izazivalo strah, odbacivanje i osvajanje silom. U Novom dobu
razlike više neće buditi strah. Kada postoji poverenje u univerzum, razlika uvek poseduje
posebnu privlačnost. Kada se ne plašite razlike već vas ona privlači, vi sebe realizujete u celosti i
razrešavate blokove neistine. Time ostvarujete svoje najviše potencijale. Ali, kada se plašite i kada
nemate poverenja u razliku i negirate sve što je različito, možete to da iskoristite kao merilo svoje
namere da ostanete u neistini i u patnji.
Pathwork Guide Lecture No. 229 (1996 Edition)
Page 5 of 7

Sve ove faze razvoja ćete pronaći u sadašnjem stanju svesti čovečanstva. Najviša forma
može već postojati donekle u vašoj svesti. Svesno možete da prihvatite neke ideje. Ali opet,
takođe postoje oni dublji nivoi na kojima vaše emocionalne reakcije uopšte ne pristaju na ideje
koje svesno zastupate. Ne donosi ništa dobro da ove svesne ideje uzimate kao istinite a da takođe
ne sagledate gde i na koji način odstupate od njih. Jer to je jedini način da se osigurate od
unutrašnje neravnoteže i disharmonije – a time i od toga da ih stvarate spolja.

Naravno, za sve postoji jedan ključ, a taj ključ je ljubav. Ništa ne može da zaceli bez
ljubavi, ništa ne može da se sjedini bez ljubavi, nikakva istina nikada ne bi mogla da se stekne bez
ljubavi. A ipak, podjednako je tačno da ljubav ne može da se osvoji bez istine. U dubokom kutku
vašeg srca i dalje preovlađuju mržnja i strah, ozlojeđenost i nepoverenje prema suprotnom polu.
A što je i još važnije – preovlađuje i volja da to stanje očuvate, namera da održavate i skrivate ta
osećanja, da sprečite procvat srca i umova oba pola. Onoliko koliko se i dalje grčevito držite
starog stanja, vi niste osvojili vlastito sopstvo i niste u stanju da uspostavite odnos sa drugim
polom i ispunite sebe. Pokušavati takav odnos i ispunjenje dok je stari stav i dalje nepromenjen je
uludo rasipanje, potpuno jalovo.

Te vam kažem, prijatelji moji, pronađite taj kutak svog srca, tu malu skrivenu pukotinu u
kojoj mrzite suprotan pol. Vi se takođe branite od prepoznavanja toga putem okrivljavanja,
optuživanja, zameranja i zatvaranja svog srca i osećanja uz navodna opravdanja. Žena će se služiti
igrom žrtve; a muškarac će se služiti igrom okrivljavanja i superiornosti. On će žene optuživati da
ga iskorišćavaju i upotrebljavaju, a osećaće se superiorno nad onim delom nje koji je čini slabom.

Klatno se privremeno zaklatilo ka suprotnoj krajnosti. Žena je postala militantna i time


često zaboravlja svoje srce i svoju ljubav prema muškarcu i odbacuje ljubav. U kontrapokretu
klatna, muškarac je za sobom ostavio svoju pozitivnu agresiju i izrazio slabost koju, u prošlim
razdobljima, sebi nikada ne bi dozvolio da izloži.

Svi ovi zamasi klatna imaju svrhu: da se pronađe istinski centrirano stanje. Muškarac će
sada pronaći svoju pravu snagu. On je iza sebe morao da ostavi lažnu snagu, lažnu superiornost.
Privremeno je morao da postane slab, ali sada polako stupa u svoju novu snagu zato što je u
stanju da se suoči sa svojom slabošću. To je način na koji on svoje prave vrednosti i pravu moć
širi u sebi. Prema tome, njemu više nije potrebno da bude superioran član tima. On može sebi da
dozvoli da zasniva odnos sa svojom partnerkom iz srca, na nivou osećanja. Na isti način, on sa
njom može intelektualno da bude u odnosu na ravnopravnom nivou. To je muškarac Novog
doba.

Da biste bili u odnosu, najdraži moji prijatelji, potrebno je da zađete u onaj dublji deo sebe
u kojem ne želite da oprostite, ne želite da shvatite isitnu i gde želite da istrajete u svojoj parnici i
nastavite da mrzite. Potrebno je da otpustite mržnju prema suprotnom polu. Morate da se molite
za tu sposobnost: da volite, da oprostite, da razumete i da vidite da ono što mrzite, čega se plašite
i čemu ne verujete postoji u vama na potpuno isti način kao i u drugome, iako se možda
manifestuje drugačije.

Žena predstavlja aktivan princip podjednako koliko i muškarac. A muškarac predstavlja


receptivan princip koliko i žena. Ovo se možda ne manifestuje na isti način u njihovom
zbližavanju u seksualnom jedinstvu, ali unutrašnje sile moraju da udruže i princip aktivnosti i
receptivnosti jer će u suprotnom postojati neravnoteža. Nijedan pravi muškarac ne može da
bude muškarac bez pripajanja receptivnog, ili ženskog, principa. Ako on izražava samo princip
muškosti, on postaje karikatura od muškarca. On je tada siledžija, tiranin, nekakvo
Pathwork Guide Lecture No. 229 (1996 Edition)
Page 6 of 7

preuveličavanje, lažnost. Isto tako, žena koja izražava samo receptivan princip je karikatura od
žene i istinski je beba koja se oslanja na druge, koja negira svoju autonomiju. Tako, da bi bila
sasvim receptivna na nivou osećanja, žena mora da izrazi aktivan princip isto koliko i muškarac.

Ova dva principa moraju da budu prisutna kod oboje i moraju da se dopunjuju, dok
povremeno postoje i uporedo. Do savršenog balansa ne može da dođe putem intelektualne
odluke. On može organski da se nađe samo putem unutrašnjeg čina ljubavi, unutrašnjeg čina
oslobađanja suprotnog pola okova mržnje, nepoverenja i okrivljavanja. Kada se ovo oslobođenje
izgovara u dnevnoj meditaciji, kada Božija milost može da se uposli u svesti žene kao i muškarca,
tada će ljubav dovesti do istine, kao što će i istina dovesti do ljubavi. Individue oba pola
funkcionisaće u novom univerzumu kao podjednako produktivna ljudska bića, dopunjujući se i
pomažući se, voleći jedno drugo, poštujući se i stvarajući blaženstvo i jedan novi svet jedno za
drugo, ruku pod ruku. To bi život trebalo da bude.

Možda ste na ovom putu primetili jedan obrazac, prijatelji moji, u kojem individua najpre
mora da razreši probleme u karijeri da bi razrešila partnerske probleme. Ovo će postati veoma
jasno u kontekstu ovog predavanja. Kada se veze uspostave da bi se u delo sprovela zavisnost,
parazitizam, iskorišćavanje druge osobe i/ili potreba da se dominira i porobi tada, na neko
vreme, ove individue moraju da se postaraju za sebe pre nego što se uspostavi izvesna minimalna
autonomija i nezavisnost. Kada se uspostavi ovaj kreativan kanal, nova sloboda može da otpusti
do tada zarobljene energije i ljudi mogu da otpočnu da se odnose prema suprotnom polu na
potpuno nov način.

Bilo mi je veoma drago da vam održim ovo predavanje jer je sve što vodi daljem razvoju
cele osobe – i muškarca i žene – radosno iskustvo za nas u našem svetu. Vidite lepotu Hrista koja
protiče kroz sve vas. Budite u miru, budite svoj Bog.

Uredili Džudit i Džon Seli


Pathwork Guide Lecture No. 229 (1996 Edition)
Page 7 of 7

Za informacije i učešće u aktivnostima Pathwork-a širom sveta, molimo pišite:

The Pathwork® Foundation


PO Box 6010
Charlottesville, VA 22906-6010, USA
Tel: 1-800-PATHWORK, ili
Posetite: www.pathwork.org

Sledeće napomene predstavljaju uputstvo za upotrebu imena Pathwork® i materijala ovih predavanja.

Zaštićeno ime/Oznaka usluge

Pathwork® je registrovana oznaka usluge čiji je vlasnik Pathwork Fondacija i njena upotreba nije dozvoljena
bez prethodno izražene saglasnosti Fondacije u pisanoj formi. Fondacija ima isključivu diskreciju da drugim
osobama ili organizacijama, kao što su filijale ili ogranci, odobri pravo upotrebe Pathwork® znaka.

Autorska prava

Autorsko pravo nad materijalom Pathwork Predavanja Vodiča je isključivo vlasništvo Pathwork Fondacije.
Ova predavanja se mogu kopirati uz pridržavanje pravila Zaštićenog imena Fondacije, Zaštićene oznake usluge i
Autorskih prava, međutim tekst se ne može menjati ni skraćivati na bilo koji način, niti je dozvoljeno uklanjanje
napomena o zaštićenom imenu, zaštićenoj oznaki usluge ili autorskog prava. Od korisnika reprodukovanog
materijala se mogu naplatiti isključivo troškovi reprodukcije i distribucije.

Smatra se da je bilo koja osoba ili organizacija koja koristi zaštićeni znak usluge ili materijal koji podleže
autorskom pravu Pathwork Fondacije, pristala da se pridržava pravila Zaštićenog imena Fondacije, Zaštićene oznake
Usluge i Autorskih prava. Za dobijanje informacija ili kopije ovih pravila, molimo kontaktirajte Fondaciju.

You might also like