Sveučilište u Zadru

Odjel za pedagogiju
Kolegij: Opća povijest pedagogije
Nositelj kolegija: doc. dr. sc. Igor Radeka
Mentor: doc. dr. sc. Ana Marija Iveljić

INFORMATORIJUM ZA MATERINSKU ŠKOLU

Seminarski rad

Student: Jozo Zrno

Zadar, siječanj 2021.

Sadržaj
1. UVOD...............................................................................................................................................1
2. O AUTORU......................................................................................................................................3
3. RAZRADA DJELA..........................................................................................................................5
3.1. I. Poglavlje: Da su djeca najskupocjeniji dar i blago, dostojna najpažljivije njege................5
3.2. II. poglavlje: Za što su roditeljima povjerena djeca i čemu ih oni trebaju voditi....................5
3.3. III. poglavlje: Kako bez rukovodstva i vježbanja mladež ne može biti.....................................6
3.4. IV. poglavlje: U čemu se mladež odmah poslije rođenja vježba i do šeste godine ima
uvježbana biti........................................................................................................................................7
3.5. V. poglavlje: Kako se mladež u zdravlju svom ima sačuvati i vježbati....................................8
3.6. VI. poglavlje: Kako se djeca vježbaju u razumu......................................................................9
3.7. VII. poglavlje: Kako se djeca vježbaju u aktivnosti i radu.....................................................10
3.8. VIII. poglavlje: Kako se djeca vježbaju u govoru...................................................................11
3.9. IX. poglavlje: Kako da odgajamo moral i vrline kod djece....................................................12
3.10. X. poglavlje: Koliko dugo treba zadržati mladež u materinskoj školi................................13
3.11. XI. poglavlje: Kako roditelji i odgajatelji trebaju pripraviti djecu za osnovnu školu........14
4. ZAKLJUČAK.................................................................................................................................15
POPIS LITERATURE............................................................................................................................16
POPIS SLIKA.........................................................................................................................................17
 1. UVOD

Informatorijum za materinsku školu predstavlja jedno od najvažnijih djela u

suvremenoj pedagogiji. Ovaj seminarski rad će pobliže prikazati djelo, teoriju odgoja te
pedagoške principe koji su revolucionalizirali predškolski odgoj. Autor spomenutog djela je
Jan Amos Komensky. Cilj je istaknuti važnost djela u suvremenoj pedagogiji.
Pitanja na koja će odgovoriti ovaj seminarski rad su: Koja su osnova načela
predškolskog odgoja i ranog obrazovanja po Komenskom?, Koje su bitne karakteristike i
principi njegovog pedagoškog rada po kojemu je nastalo djelo? te Kakav je utjecaj
naposljetku ostavio Informatorijum za materinsku školu i zašto je važan i danas?
Od 14. do 16. stoljeća Europu obilježava renesansa – razdoblje u kojem dolazi do
procvata znanosti. Razvijaju se novi filozofski pravci te po uzoru na njih nastaju nova
pedagoška djela. Dolazi i do reformacije u kojoj njezin vođa Martin Luther teži dotadašnje
katoličke škole pretvoriti u protestantske. Zalagao se za otvaranje škola te obavezno
obrazovanje dječaka i djevojčica. Ističe i obrazovanje učitelja čije je zanimanje izuzetno
cijenio. Radoblje renesanse karskteristično je i po ukidanju feudalizma. Građanski stalež sve
više raste te dolazi u sukob s feudalcima što prouzrokuje vjerske ratove u gotovo svim
europskim zemljama. (Zaninović, 1988)
U 17. i 18. stoljeću se događaju mnoge važne promjene na području školstva,
obrazovanja, pedagogije, tehnike, kulture te društvenih odnosa. Otvaraju se prve gimnazije te
stručne škole, ističe se važnost općeg, obaveznog i besplatnog obrazovanja za svu djecu te se
inzistira na svjetovnoj, a ne religijskoj nastavi. Dolaskom građanstva na vlast počinje se
izgrađivati novi sustav odgoja i obrazovanja kojime obrazovanje postaje dostupno svima, no
bilo je preskupo zbog čega si ga većina siromašnih ljudi nije moglo priuštiti. Građanstvo za
bogatu djecu otvara gimnazije, srednje, stručne i više škole te sveučilišta, dok se za
siromašnije otvaraju razne škole u kojima se učilo proizvodnji, radu u tvornicama te radu sa
strojevima. (Ajanović i Stevanović, 1997)
Razvoj novovjekovne pedagogije obilježava intenzivni razvoj čovjeka. Karakterizira je
razvoj teorije i spoznaje: racionalizam i empirizam. (Vujčić, 2013) Sedamnaesto stoljeće u
pedagoškim okvirima nosi sa sobom osuvremenjivanje didaktike. U to vrijeme didaktika ima
tri zahtjeva: staviti u središte pozornosti upoznavanje stvari, a ne smo učenje riječi o stvarima;
osnova sveobuhvatnog znanja treba biti materinji jezik; nastava se treba izvoditi na prirodan
način (indukcija koja ističe važnost učenja svih predmeta, a ne samo onih prema kojem učenik
1
pokaziva sklonosti i zornost nastave kojom se stječu trajna znanja potrebna za život). Svojim
djelom Komensky uspijeva obuhvatiti sva tri zahtjeva. Razvojem znanosti počinje se težiti
odgoju ka svestranoj ličnosti gdje priroda postaje izvorom znanja. Osim na intelektualnom
dijelu poučavanja, fokus se stavlja i na estetiku te tjelesni odgoj. Materinji jezik u školama je
sve češća pojava. (Zaninović, 1988)
Istaknuti predstavnici novovjekovne pedagogije su češki svećenik Jan Kamos
Komensky i engleski filozof John Locke. Nakon njih dolaze značajni predstavnici pedagogije
prosvjetiteljstva: njemački filozof I. Kant te francuski filozof J.J. Rousseau. Svakako treba
istaknuti i značajnog humanističkog predstavnika J.H. Pestalozzija. (Vujčić, 2013)
Ovaj seminarski rad sastoji se od uvoda, zaključka, razrade djela kojeg čini jedanaest
poglavlja te zaključka.

2
 2. O AUTORU

Jan Amos Komensky, (1592. – 1670.) poznat još kao Comenius bio je češki filozof,
pisac, učitelj te začetnik suvremene didaktike. Rođen je u Nivnicama, u Moravskoj (današnja
Češka). Ključna figura u njegovom ranom odgoju bio je otac, Martin Komensky, koji je radio
kao mlinar, a istovremeno bio član sekte Češka braća – nastaje jezuitskim pokretom koji se u
15. stoljeću otcijepio od katoličke crkve. Naime, jezuitima (isusovcima) je bio zadatak boriti
se protiv reformacije i protivnika Katoličke crkve. Posvuda su prosvjetno djelovali i osnivali
svoje škole, ali samo među povlaštenima. Kao dvanaestogodišnjak ostaje bez dvije sestre i
roditelja, a već kao šesnaestogodišnjak upisuje latinsku školu. Nakon njezinog završetka
odlazi u Herborn, u Njemačku gdje upisuje studij teologije. (Zaninović, 1988)
Za vrijeme njegovog boravka u Herbornu upoznaje Wolfganga Ratkea, njemačkog
pedagoga koji ga upoznaje s filozofijom Francisa Bacona preko koje i sam zasniva metode
odgoja i obrazovanja. Francis Bacon se nije slagao sa shvaćanjima kršćanskih metoda
poučavanja. Najvažniji psihički procesi, po njemu, su pamćenje (memorija), mašta (fantazija)
te mišljenje (ratio). Ističe da se obrazovanje mora zasnivati na iskustvu (empirizam) te isticati
važnost učenja svih predmeta, a ne samo onih kojima je učenik sklon. (Zaninović, 1988)
Komensky se nakon studija, vraća u Češku gdje postaje svećenikom Češke braće te
počinje voditi dvije škole. Nedugo zatim, zbog okrutne politike cara Fridricha II. prema
protestantima bježi iz Češke u Poljsku gdje preuzima vodstvo latinske škole u Lešnu.
(Zaninović, 1988)
1638. godine dobiva poziv za rad u Švedsku kako bi prema svomu konceptu odgoja i
obrazovanja reformirao škole te razradio jezičnu nastavu i udžbenike. Nakon toga osniva
pansofijsku školu u Blatnom Potoku u Mađarskoj – školu koja je zasnovana po filozofiji
sinteze svih znanstvenih postignuća i čiji je jedini pravi put znanstvena spoznaja. Boravio je i
u Engleskoj zbog reformiranja školstva, no zbog izbijanja građanskog rata nije uspio dovršiti
posao. (Zaninović, 1988)
Godine 1632. piše djelo Velika didaktika ili Didactica Magna u kojoj izlaže opću
teoriju odgoja i obrazovanja, objašnjava pedagoške principe i postavlja novu organizaciju
stupnjeva obrazovanja. Informatorijum za materinsku školu ili Materinska škola nastaje kao
nadopuna Velikoj didaktici u kojoj Komensky detaljnije iznosi ideje o predškolskom
obrazovanju i odgoju u ranoj fazi života. Ovime postaje začetnikom predškolskog odgoja.
(Hawkins, 1994)

3
 Komensky se zalaže za obrazovanje po stupnjevima. Napravio je plan jedinstvenog
školskog sustava koji se smatraju ranim začetkom sveukupnog školovanja. To su:
1. stupanj: Materinska škola – od rođenja do šeste godine života
2. stupanj: Materinska škola za jezik, zajednička osnovna škola – od 6. do 12. godine
života
3. stupanj: Latinska škola – od 12. do 18. godine života
4. stupanj: Sveučilište – od 18. do 24. godine života
(Gudjons, 1994)
Traži opće, jedinstveno obrazovanje koje će biti besplatno i dostupno svima. Imao je
plan za čvrsto strukturiranu organizaciju nastavnog rada (školska godina, podjela djece po
starosnoj dobi uz kronološki redoslijed), školsko zvono, nastavni plan i program sa svojim
jedinicama te raspodjelom školskih sati. Ovakvim učenjem se djeca osposobljavaju za život i
rad. (Ajanović i Stevanović, 1997)
Didaktika je područje za koje je Komensky najviše zaslužan. Načelo zornosti je
smatrao ,,zlatnim pravilom'', odnosno osnovnim načelom nastave. Osim toga, u nastavu uvodi
i načela sistematičnosti i postupnosti. (Zaninović, 1988)
Kroz svoj nastavni rad, od učenika je tražio temeljitost, brzinu i lakoću učenja s
jasnoćom i razumijevanjem. Misli da učitelj mora biti pošten i marljiv te osjećati ljubav prema
svomu poslu i djeci. Ako bi nastava u kojem slučaju propala, smatrao je učitelja glavnim
krivcem. Zalaže se i za udžbenike koji bi trebali biti posebni za svaki razred. S obzirom da u
su u tom vremenu udžbenici bili rijetka pojava, Komensky ih je i sam pisao ili bi davao upute
za pisanje istih. (Zaninović, 1988)

Slika 1: Jan Amos Komensky

4
 3. RAZRADA DJELA

U uvodnom dijelu Informatorijuma za materinsku školu, Komensky pozdravlja sve

roditelje, staratelje i odgajatelje te govori o svom djelu kao temeljitom izvještaju kako
roditelji trebaju odgajati dijete, svoj ,,dijamant'', uz pomoć odgajatelja i pomoćnika. Na
početku, ističe tri stavke preko kojih će poučiti roditelje o dužnostima prema svojoj djeci:
djeca su veliko blago koje je povjereno roditeljima na odgajanje, zbog čega su im povjerena,
čemu i kako ih učiti te da mladeži neće biti bez odgoja i podučavanja.

3.1. I. Poglavlje: Da su djeca najskupocjeniji dar i blago, dostojna najpažljivije

njege

Roditelji svoju djecu ne trebaju gledati samo kao dijete, nego kao ličnost kojom će
dijete pomoću odgoja postati u budućnosti te će tada ugledati njihovo dostojanstvo. Pričom o
Philippu Melanchtonu opravdava se ova tvrdnja. Philipp Melanchton se pri ulasku u razred
obraćao svojim učenicima oslovljavajući ih kao najuglednijom, najučenijom, najmudrijom
gospodom gradonačelnicima, pretorima, sucima, činovnicima, kancelarima, profesorima itd.
Ova priča ukazuje na beznačajnost djetetove sadašnje ličnosti. Ono što je važno je što dijete
postaje odgojem. Dijete bi roditelju trebalo biti važnije i draže od bilo kakvog dragulja, bisera,
srebra i zlata jer su to nežive materijalne stvari, a dijete je roditeljevo živo obličje. Ljubav
prema materijalizmu naziva se idolopoklonstvom, a ljubav i poštovanje prema djetetu je
nužna zbog toga što djeca izviru iz našeg bića. Zaključno, djeca su roditeljevo nepromjenjivo
nasljedstvo, dok su materijalne stvari zajedničko bogatstvo koje ide iz ruke u ruku. Djeteta se,
za razliku od materijalnih stvari, oni ne bi smjeli odreći. (Komensky, 1946.)

3.2. II. poglavlje: Za što su roditeljima povjerena djeca i čemu ih oni trebaju voditi

Roditelji ne rade posao do kraja ako se brinu samo o djetetovom tijelu i ono što je
njemu potrebno: jesti, piti, odijevati se, govoriti i hodati. Čovjek nije samo tijelo, nego i duša
koja obitava u tom tijelu i kojoj treba posvetiti više pažnje, nego vanjskoj ljusci. Plutarh za
roditelje koji se brinu kako će njihova djeca lijepo izgledati, biti zdravi, bogati, slavni i lijepo
se ponašati, a premalo se brinu o njihovim mislima i dušom kaže da više štede cipele, nego
noge. Filozof Kraton Tebanski, također, kroz svoje stihove ističe kako su ovakvi roditelji
nemarni te da postoji mjesto na kojem bi ga cijeli svijet čuo, ,,krvnike vlastite djece'' pitao bi
zašto sve rade krivo gomilajući prolazna dobra, a zanemarujući ono što najviše vrijedi, a to je

5
dobar razum. Pošto su duša i razum najvažniji dio čovjekova bića, njima se treba posvetiti
najviše pažnje kako bi djeca bila ispravno odgojena. Manje važna, ali u svakom slučaju
neophodna, je briga o tijelu kako bi ono bilo pristojno stanište duše. Prava mudrost je ona u
kojoj čovjek zna vladati sobom i svojim unutrašnjim i vanjskim postupcima, mudro i
razumno. Zbog toga, dijete treba podučavati običajima i raznim umjetnostima kako bi se ono
znalo dostojno prikazati pred ljudima i korisno proživjeti svoje vrijeme na zemlji. Zbog toga,
vrline koje mladim ljudima treba usaditi su moralnost, poznavanje stranih jezika i raznovrsnih
umjetnosti. U poretku u kakvom je i navedeno, a ne obrnuto: na prvo mjesto staviti moralnost
pa slobodne umjetnosti i onda ostalo. Što dijete posjeduje više vrlina, to bolje. Roditeljima
kojima u kući vlada sklad i zadovoljstvo posjeduju djecu s ovim vrlinama. (Komensky, 1946.)

3.3. III. poglavlje: Kako bez rukovodstva i vježbanja mladež ne može biti

Vrline navedene u prošlom poglavlju nikako ne mogu biti ostvarene bez intenzivnog,
opreznog i neprestanog rada s djecom. Ako se drvo da bi raslo mora kalemiti, zalijevati
potkresavati i na ostale načine njegovati i paziti, kako bi onda ljudske vrline i slobodne
umjetnosti koje su iznad tjelesnih čula mogle doći same od sebe? To je nemoguće, kako što je
i rečeno u Velikoj didaktici. S obzirom da neki roditelji zbog posla i obaveza nemaju vremena
za podučavanje ili ne mare za to, u svakoj sredini se mora naći prikladna razumna i odgovorna
osoba koja će podučavati djecu uz pravo na kažnjavanje u slučaju neposlušnosti od koje će se
očekivati dobro obrazovana djeca. Ljudi koji su podobni za takav posao bili su pedagozi,
doktori, magistri i nastavnici, a mjesta koja su služila za obrazovanje slušaonice, vježbaonice i
škole. Spomenuti nazivi govore o tome da je obrazovanje mladih kao djeci tako i njihovim
nastavnicima bilo milo i više je nalikovalo određenoj vrsti igre i razbibrige. No, što je vrijeme
više odmicalo, škole više nisu predstavljale mjesto u koje su djeca rado išla, nego su postale
svojevrsne mučionice za mladež. Osobito u doba papinog utjecaja kada su se za nastavnike
obrazovali lijeni, pijani i neuredni ljudi koji ne poznaju mudrost, u suštini neprikladni za
podučavanje djeteta. Pošto nisu poznavali slobodne umjetnosti ni pravi poredak vrlina koje
djeca trebaju ostvariti, silom su ih htjeli usaditi u njih gnjaveći ih i nemilosrdno udarajući. U
prošlosti nije bilo nastave koja se nije provodila bez tuče i šibanja. To se za vrijeme
obrazovanja naših očeva (kada su uz crkve bile obnavljane i škole), poprilično poboljšalo.
Ostaje za pokazati oblik tako plemenite nastave po dijelovima: najprije u prvoj školi, onoj
materinskoj, za djecu do šest godina života. (Komensky, 1946.)

6
 3.4. IV. poglavlje: U čemu se mladež odmah poslije rođenja vježba i do šeste
godine ima uvježbana biti

Tko ne zna da su one razgranate grane što ih drvo širi u starosti morale odmah u
mladosti izrasti onakve kakve jesu? Zato jer drugačije ne može biti. I da životinja ako odmah
za vrijeme svog formiranje ne dobije zametke organa da spomenutih neće ni biti? Jer tko
može popraviti što na svijet dođe slijepo, osakaćeno i hromo? Zbog toga se i čovjek odmah
pri zametanju njegove duše i tijela mora formirati onakav kakav treba biti cijeli život. Zato
roditelji ne trebaju odgađati podučavanje svoje djece do dobi kada trebaju poći u školu i kada
ih trebaju preuzeti nastavnici i svećenici, već trebaju sami početi učiti dijete kako bi već pod
njihovim rukovodstvom ono napredovalo u milosti i mudrosti. Spomenuto je već da onaj koji
želi ljudima biti od koristi mora se naučiti mudrosti i slobodnim umjetnostima. Zato su
roditelji dužni odmah u prvoj školi, dok još sami odgajaju svoje dijete, u njemu položiti jake
temelje. Sada ćemo pokazati kojim putem u tome treba ići i proći kroz svaku od tih stvari do
njihove šeste godine. Glede vrlina i morala, djeca se moraju učiti: umjerenosti – da se
priviknu jesti i piti prema prirodnoj potrebi, izbjegavajući prejedanje i pijenje preko potrebe,
čistoći – da se nauče prikladno ponašati prilikom jela i pijenja te obratiti pažnju na odijevanje
i njegu cijelog tijela, pažljivosti i istinskoj poslušnosti prema starijima, njihovim djelima,
riječima i svakom pokretu, govoriti istinu i uvijek samo istinu, da je ono što jest, jest, a ono
što nije, nije. Ne trebaju se navikavati ni na šale ni na ozbiljne laži. Mora ih se učiti
pravednosti – da ne diraju, uzimaju, kradu i ne skrivaju tuđe stvari, izbjegavanju besposlice
pritom navikavanju na rad te ozbiljnosti i štedljivosti. Slobodne umjetnosti se dijele na tri
dijela: na svijetu učimo određene stvari poznavati, neke činiti, a o nekima govoriti. To jest,
sve (osim onoga što nije dobro) raditi, poznavati i o svemu govoriti. Tako bi se iz svih
disciplina i znanosti trebale naučiti određene stvari. Na primjer: iz fizike dijete bi trebalo
naučiti osnovne elemente: zrak, vodu, zemlju i vatru kao i pojave kao što su kiša, snijeg, led,
tuča itd. Važno je poznavati i osnovne razlike među životinjama te funkcije svojih unutarnjih
organa. Iz optike za dijete je dovoljno naučiti razliku između tame i svjetlosti kao i imena
boja. Od elemenata astronomije dovoljno je znati nebeska tijela: Sunce, Mjesec i zvijezde.
Kronološki slijed stvari dijete će naučiti putem smjene godišnjih doba, trajanja dana i noći,
tjedna, mjeseca i godine. Bitne stvari koje djeteta treba podučavati su i osnovnim
informacijama o politici i ekonomiji. Dijalektika, aritmetika, geometrija i muzika su
aktivnosti koje dijete obavlja pomoću svoga uma i služe poboljšanju djetetove koncentracije,
sposobnosti razmišljanja i pamćenja. Za razvitak jezika važno je vježbanje gramatike, retorike

7
i poetike. Bilo kakvo ometanje koje nije u skladu s ovim aktivnostima ne smije biti dopušteno.
Prvih šest godina djetetova života treba biti obilježeno vježbanju razuma, rada i umijeća,
govora, morala, vrlina te očuvanju zdravlja. (Komensky, 1946)

3.5. V. poglavlje: Kako se mladež u zdravlju svom ima sačuvati i vježbati

Svatko se treba moliti kako bi imao zdrav duh u zdravom tijelu. Ne samo moliti, nego
i raditi. Roditeljeva briga mora biti usredotočena na očuvanju djetetova zdravlja. Odnosno,
roditelji svoju djecu trebaju podučavati radu i molitvi, pošto oni to sami još ne znaju. Ovo su
neki od savjeta kako sačuvati djetetovo zdravlje:
1) Tijekom trudnoće majke se ne smiju prejedati, razboljeti ili na bilo kakav način
naštetiti svom djetetu
2) Trebaju paziti na svoje ponašanje, ne smiju se puno uzrujavati i ljutiti jer štiteći
svoje zdravlje štite i razvoj novorođenčeta
3) Majka ne smije besposličariti i biti lijena, mora obavljati poslove radosno kako bi i
dijete po rođenju bilo takvo
4) Odmah po rođenju se djetetu treba priskrbiti prikladna hrana, poučeni negativnim
primjerima iz prošlosti kako su roditelji na krivi način hranili svoju djecu i kakve
je posljedice to prouzrokovalo. Dakle, majke djecu trebaju hraniti isključivo
svojim mlijekom, a zatim ga privikavati i na ostalu hranu i pića. Djetetu se nipošto
ne smiju davati ljuta i preslana jela, a pogotovo ne lijekovi. Koristiti alkohol za
vrijeme hranjenja djeteta je ponašanje protivno prirodi i šteti djetetovu zdravlju. To
vidimo po primjeru Spartanaca koji su svojoj djeci dali konzumirati alkohol tek s
navršenih 20 godina.
5) Djeca se trebaju svakodnevno kretati i vježbati te prije no što djeca nauče hodati,
roditelji su dužni djecu nositi, ljuljati na rukama i voziti u kolicima. Kada djeca
nauče hodati, potrebno je osigurati prikladan prostor za djetetovo kretanje kako se
ne bi ozlijedilo.
6) Potrebno ih je i razveseljavati. U prvoj godini im treba pjevati, maziti ih i ljuljati,
no ne previše jer bi se mogla razmaziti. U drugoj, trećoj i četvrtoj navršenoj godini
trebaju s njima trčati, igrati se, šaliti, slušati glazbu. Nedozvoljeno je samo ono što
nije u skladu sa vrlinama i dobrim običajima.
(Komensky, 1946)

8
 3.6. VI. poglavlje: Kako se djeca vježbaju u razumu

Roditelji svoju djecu ne trebaju samo materijalno opskrbljivati, već trebaju nastojati
razviti i djetetov razum i razmišljanje. Primjer ove tvrdnje nalazimo u starozavjetnoj priči o
kralju Salomonu koji tvrdi da ga je otac podučavao mudrosti, a da ga njegova majka nije
sprječavala u tome. S djecom je potrebno raditi isključivo prema njihovim mogućnosti.
Primjerice:
1) Fizika novorođene djece sastoji se od jela, pića, spavanja, probave i rasta. Tek u
drugoj i trećoj godini djeca počinju shvaćati što je kruh, meso, piće itd. U četvrtoj i
petoj godini djeca već uče stvari iz prirode kao što su kamen, pijesak, glina, grana,
cvijet, pupoljak, vrste voća, funkciju svojih organa itd.
2) Osnove optike uče se kroz gledanje u svjetlost, no ne u pretjeranoj mjeri s obzirom
da bi mogla naštetiti vidu. Naročito je korisno gledanje u zelenu boju, umjerenu
svjetlost te sjajne predmete. U drugoj i trećoj godini, roditelji djetetu trebaju
pokazivati nešto naslikano i obojeno. U četvrtoj, petoj i šestoj godini, djeca bi
trebala provoditi vrijeme na otvorenom kako bi mogla razgledavati okolinu.
3) Što se astronomije tiče, do druge godine djeca bi već trebala znati razlikovati
Sunce, Mjesec i zvijezde. U trećoj i četvrtoj razumjeti izlazak i zalazak Sunca, a u
šestoj razlikovati godišnja doba i dužinu dana i noći ovisno o godišnjem dobu.
4) Sami početak vježbanja zemljopisa je razlikovanje kolijevke od majčinog krila. U
drugoj i trećoj godini spoznaju gdje trebaju leći, u kojoj sobi se igraju i uče te kuda
će u šetnju. U četvrtoj godini se već mogu upoznati s ulicom i trgom i trebaju znati
tko su im susjedi i rodbina. U petoj i šestoj godini trebaju razlikovati selo od grada
te znati što je polje, gora, rijeka, planina...
5) Vrijeme se uči po razlikovanju dana i noći, što je podne, što predvečerje, a što
ponoć. Također trebaju znati koliko puta na dan jedu, spavaju i mole. Zatim će
naučiti da tjedan ima sedam dana, a šest od sedam su radni dani. Ovome će se
djeca naučiti navikom, no ponekad je dobro i razgovarati kad je vrijeme za
određenu aktivnost, a kada ne.
6) Čim se kod njih razvije govor, s djetetom se treba vježbati na njegovom pamćenju
i razmišljanju pitanjima kao što su: Tko ti je to dao? Gdje si bio jučer? Kod koga?
itd. Prirodno je da djeca zapamte stvari koje čuju i vide, pogotovo ako su
inteligentnija. Međutim treba paziti da djeca ne čuju i ne vide stvari koji štete
stjecanju njihovih vrlina i razumnosti.

9
 7) Početak ekonomije kod djeteta je spoznaja oca i majke i njihovo razlikovanje. U
trećoj godini dijete treba znati zašto mora slušati svoje roditelje. U četvrtoj i petoj
godini treba znati pospremiti svoje igračke, složiti odjeću, znati koja se odjeća nosi
određenim danima idr. Kao igračke trebaju im služiti i kućanski predmeti kako bi
uz igru i razonodu razvijali i svoj razum.
8) Politika se očituje kroz djetetovo učenje konverzacije: kako se odazvati, koga treba
slušati, pristojno odgovoriti na pitanje i slično.

Dobro je djetetu čitati i prepričavati razne bajke i basne. Osim što su djetetu zabavne i
zanimljive, iznimno su poučne te se dijete iz njih može naučiti moralnosti. Ključna stavka je
dati djetetu slobodu da se igra i uči s drugom djecom jer je dijete s njima puno opuštenije. No,
treba biti oprezan da ono provodi vrijeme samo s dobro odgojenim vršnjacima, inače će to za
njega biti veća šteta, no korist. (Komensky, 1946)

3.7. VII. poglavlje: Kako se djeca vježbaju u aktivnosti i radu

Djeca uvijek nešto rade i ne miruju. Sve dok je tako, roditelji im trebaju pomagati i
poticati ih na rad. Anegdota o atenskom političaru i vojskovođi Temistoklu nam govore više o
tome. Naime, kada je gost došao u njegov dom i zatekao ga kako se djetinjasto igra sa svojim
sinom, začudio se. Temistoklo ga je zamolio da to ne govori pošto ne zna kakva je očinska
ljubav prema djetetu te da će razumjeti tek kad bude imao svoje. U ovom razdoblju, dijete je
dobro poticati na oponašanje drugih, naravno, ne na stvari koje su opasne poput rezanja
nožem. Dijete treba opskrbiti igračkama koje mu približavaju stvarne predmete. U prvoj
godini djeca uče sama otvarati usta dok jedu, glavu držati uspravno, sjediti i kretati očima. U
drugoj i trećoj godini dijete zna skakati, trčati, okretati se, dizati... Sve to djetetu treba biti
dozvoljeno i pokazati mu, ako je potrebno. Četvrta, peta i šesta godina trebaju biti
produktivne. Nije dobro kad dijete u ovom periodu sjedi, već se treba igrati, trčati i biti u
stalnom pokretu. Crtanje i pisanje sastavni su dio materinske škole. Tako im se, ako pokažu
osobit interes, u ruke treba dati kreda kako bi nacrtali neki osnovni oblik kao što je crtica,
kružić, linija ili kvačica. Djetetov duševni rad ovisi isključivo od njegovih roditelja te ako ih
oni budu podržavali i bodrili, ona će biti dobra. Aritmetiku dijete počinje učiti u svojoj trećoj
godini kada se upoznaje s brojevima i nauči brojati do 5 ili 10. U četvrtoj, petoj i šestoj godini
bi se ta znamenka trebala povećavati. Geometrija se počinje razumijevati u drugoj godini kada
djeca uče razliku između velikog i malog, dugog i kratkog. Već u četvrtoj godini trebala bi
razlikovati krug, crtu, križ itd. Glazba nam je urođena te dolazimo na svijet uz neki oblik

10
pjesmice koji nas podsjeća na gubitak raja: a, a, e. Dakle, plač i cviljenje su naša prva glazba
te se ne smije zabranjivati jer time dijete jača svoja pluća. U drugoj godini djeci se sviđa
glazba koja dolazi iz vanjskog svijeta: pjevanje, sviranje instrumenata, zveckanje, zvonjenje...
U četvrtoj godini razvijenija djeca već znaju sama pjevati, a roditelji im već tada mogu dati
neki jednostavni instrument za sviranje. Ako dijete u petoj godini nije počelo pjevati, trebalo
bi ga se više poticati. Svemu navedenom i mnogim drugim stvarima, roditelji i odgajatelji
dijete mogu lako naučiti. (Komensky, 1946)

3.8. VIII. poglavlje: Kako se djeca vježbaju u govoru

Čovjek se od životinja razlikuje razumom i govorom. Zbog toga je važno znati nešto
više o formiranju govora, njegovih početaka i kada i kako se djecu može podučiti gramatici,
retorici i poetici. Gramatika se kod djece javlja već prije navršene prve godine kada dijete
izgovara prve slogove poput: a, e, i, ha. Zatim ona postaje potpunija kad dijete počinje slagati
slogove u prve jednostavne riječi kao što su mama i tata. Od početka se djecu treba ispravljati
dok govore i onda kada ne mogu izgovoriti određeno slovo. Tako im primjerice ne treba
dopustiti da riječ ,,pravi'' izgovaraju kao ,,pjavi'' i slično. Vježbe govora se moraju nastaviti i u
trećoj godini. U četvrtoj godini roditeljev zadatak je usmjeravati dijete ka pravilnom
naglašavanju riječi, a u petoj i šestoj godini trebao bi se vježbati čistom izgovoru. Razne
brzalice će ovaj proces za dijete ubrzati te ga učiniti puno zanimljivijim, a istovremeno i
korisnim. Gesta je prva stvar koja obilježava početak retorike u prvoj godini djetetova života.
Pomoću gesta roditelji pokazuju djetetu svoje raspoloženje npr. smijući se, pokazuju im stvari
i sl. U prvoj i drugoj godini dijete treba razumjeti na osnovu roditeljevog lica je li ljut, veseo.
što znači klimanje glavom, a što je pokazivanje prstom. U ovom razdoblju dijete još ne
razumije preneseno značenje u čemu ga, svakako, treba vježbati tako da roditelji svojim
gestama trebaju biti jasni. Poetici odnosno poeziji se treba pristupati kao umjetnosti koja se
javlja odmah nakon govora. Tako dijete odmah pri shvaćanju smisla riječi počinje uživati i u
njezinoj harmoniji i ritmu. S toga dijete treba učiti raznim dječjim pjesmicama dok se
uspavljuju ili zabavljaju. Na taj način oni uče pjesmice napamet i preuzimaju kulturu poezije.
Sve navedeno je dovoljno za razvoj govora šestogodišnjeg djeteta. (Komensky, 1946)

11
 3.9. IX. poglavlje: Kako da odgajamo moral i vrline kod djece

Kako se mlado drvo može puno lakše saviti nego staro, tako se i mladež može puno
lakše uputiti u sve nego stariji te zbog toga su potrebna sredstva odgoja: stalni primjer vrline i
dobrog morala, pravovremeno i oprezno upućivanje te umjerena disciplina. Važno je paziti na
koga se djeca ugledaju zbog toga što djeca sve viđeno oponašaju. U kući se je
potrebno ,,natjecati'' u lijepom ponašanju, umjerenosti, međusobnom poštivanju, istinoljublju
itd. Ukoliko djeca ne vide takav primjer, treba govoriti: ,,Ne radi to, to je sramota!'' ili ,,Gledaj
kako radim ja.'' Ponekad ako je dijete neposlušno, treba ga kazniti. Uz opomenu da to što radi
nije dobro, na dijete se može i viknuti. Ako se dijete nakon kazne popravi, treba ga pohvaliti.
Ako ni opomena ne pomogne, dijete treba pljusnuti rukama ili zamahnuti prutom kako bi se
trgnulo. Roditeljima koji ne poslušaju ove savjete, djeca će biti neposlušna, neodgojena i
prkosna. Neki se roditelji boje svoje djece, umjesto da djeca imaju strahopoštovanje prema
njima te ih to čini kukavicama. Ovih dvanaest vrlina pomažu u lijepom i razumnom odgajanju
djece:

1) Umjerenost – osnova zdravlja i života te majka svih vrlina. Djeca trebaju biti
umjerena u jelu, spavanju, pijenju...
2) Čistoća i urednost – djecu treba naučiti kako jesti bez mljackanja, plaženja jezika,
oblizivanja prstiju itd.
3) Obraćanje pozornosti na starije – s djetetom se uvijek treba postaviti tako da
poštuje starije od sebe, treba mu dati ljubavi i pozornosti, no ako se dijete previše
opusti izgubit će poštovanje prema starijima i postati neposlušno
4) Istinska poslušnost – dijete se treba naučiti kontrolirati svoju volju, a tuđu je
potrebno saslušati. Ako se kod djeteta primijete znakovi samovolje, dijete se treba
kazniti
5) Iskrenost – kod obrazovanja svoje djece Perzijci su osobito pazili na navikavanje
na iskrenost. Po Platonu, pričanje basni i bajki djeci je besmisleno i ne bi se trebalo
prakticirati zbog toga što djecu treba navikavati istinskim stvarima
6) Pravednost – kod pravednosti se od roditelja traži da dijete nauči da ne dira tuđe
stvari, da ih ne uzimaju i ne skrivaju. Stoga treba postupati razumno i djecu
navikavati na pravednost
7) Besposličarenje – djecu treba poticati da konstantno rade nešto produktivno, kako
ne bi počeli besposličariti te iz dosade počeli raditi zločesta djela

12
 8) Pristojnost – djeci se treba dozvoliti na razgovaraju i pričaju koliko oni žele, no
trebaju znati i kad treba šutjeti. Stoga djecu treba poučavati kada trebaju govoriti
smisleno i razumno u određenim situacijama, a kada šutjeti
9) Strpljivost – djecu treba učiti strpljenju. Ako je dijete nepristojno i svojeglavo,
treba se učiti strpljenju
10) Uslužnost – nije poseban trud naučiti dijete uslužnosti rečenicama
poput: ,,Podigni to!'', ,,Daj mi to!'', ,,Donesi to!'' itd.
11) Ljubaznost – roditelji svoju djecu trebaju učiti ljubaznosti, onoliko koliko su i
sami ljubazni. Ova vrlina ne bi trebala biti zanemarena
(Komensky, 1946)

3.10. X. poglavlje: Koliko dugo treba zadržati mladež u materinskoj školi

Kao što biljka ili drvo isklijaju iz sjemena i presađuju se da bi mogli rasti i donositi
plodove, tako i dijete treba duhovno i fizički ojačati pod majčinom okrilju prije no što se
preda učitelju. Djecu ne treba poslati učitelju ako posjeduje jednu od ovih stavki:
1) Ako je dijete previše djetinjasto te mu treba više njege i nadzora, nego što mu
učitelj može pružiti ne treba još ići u školu
2) Mozak treba ojačati prije no što ga se više zaposli
3) Nema koristi dijete poslati ranije u školu ako ono za nju još nije spremno zbog
toga što npr. ako se brinemo o biljci koja je još mala i slaba ona će rasti slabo i
polako za razliku od velike i snažne biljke koja će više i napredovati
4) Nije kasno dijete poslati u školu do šeste godine ili čak do početka sedme ako se s
djetetom dobro i temeljito radi kod kuće
5) Roditelji ne bi trebali čekati do sedme godine da pošalju dijete u školu
Dijete ne mora imati punih šest godina za polazak u školu. Ono može krenuti u školu
pola godine ili godinu prije ili kasnije u školu ovisno o djetetovoj nadarenosti. Znakovi po
kojima se prepoznaje je li dijete spremno za školu ili ne je razina znanja koje je usvojilo u
materinskoj školi i obraća li dijete pozornost na ono što ga se pita te odgovara li na pitanja
dovoljno razumno. (Komensky, 1946)

13
 3.11. XI. poglavlje: Kako roditelji i odgajatelji trebaju pripraviti djecu za osnovnu
školu

Ako želimo da bilo koja stvar na svijetu bude korisna, ona iziskuje dobru pripremu.
Čovjek kao razumno i razborito biće sve čini razumno, takav bi trebao biti i odgoj djeteta.
Svaki razuman roditelj će svoje dijete:

1) upućivati u radost i veselje zbog polaska u školu. To će ostvariti tako što će im

opskrbiti lijepu odjeću, lijepe knjige itd. te im sve više poticati želju za školom
2) učiti da školovani ljudi postaju gospoda, činovnici i doktori te hvaliti kako je lijepo ići
u školu. Roditeljev zadatak je reći djetetu da je učenje igra s knjigama i perom
3) naučiti steći povjerenje u učitelja i razviti tu sklonost kod njega

(Komensky, 1946)

14
 4. ZAKLJUČAK

Informatorijum za materinsku školu predstavlja djelo koje čini jedanaest poglavlja u

kojima je razrađen odgoj i obrazovanje djeteta predškolske dobi do šeste godine života. Kroz
detaljno navedena pravila potkrijepljena primjerima, Komensky je postavio temelje
predškolskog odgoja preko kojega će suvremena pedagoška znanost razviti daljnje spoznaje te
se kroz razradu djela može zaključiti da je ovakav model predškolskog odgoja i obrazovanja i
danas sveprisutan i značajan.

15
POPIS LITERATURE

 Ajanović, DŽ., Stevanović, M. (1997), Školska pedagogija. Varaždinske Toplice:

Tonimir
 Gudjons, H. (1994), Pedagogija – temeljna znanja. Zagreb: Educa
 Komensky, J.A. (1946), Informatorijum za materinsku školu. Beograd: Prosveta
 Vujčić, M. (2013), Opća pedagogija: novi pristup znanosti o odgoju. Zagreb: Hrvatsko
pedagoško – književni zbor
 Zaninović, M. (1988), Opća povijest pedagogije. Zagreb: Školska knjiga

16
POPIS SLIKA

 Jan Amos Komensky: https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=32559

17