Sveučilište u Zadru

Odjel za pedagogiju
Kolegij: Temeljna znanja o odgoju i obrazovanju
Nositelj kolegija: doc. dr. sc. Matilda Karamatić Brčić
Mentor: mag. paed. Tamara Gospić

WALDORFSKA ŠKOLA – ODGOJ I OBRAZOVANJE

Seminarski rad

Student: Jozo Zrno

Zadar, studeni 2020.

Sadržaj
1. UVOD.............................................................................................1
2. PREDŠKOLSKI ODGOJ...............................................................2
2.2. Osjetila.......................................................................................2
2.3. Temperamenti............................................................................2
2.4. Euritmija....................................................................................3
2.5. Dnevni, tjedni i godišnji ritam...................................................4
2.6. Radne aktivnosti........................................................................4
2.7. Slobodna igra............................................................................4
3. WALDORFSKA ŠKOLA...............................................................5
3.2. Karakteristike waldorfske škole.................................................5
3.3. Nastavni plan i program............................................................6
3.4. Učitelji.......................................................................................7
4. ZAKLJUČAK.................................................................................9
POPIS LITERATURE........................................................................10
POPIS SLIKA.....................................................................................11
 1. UVOD

Ovim seminarskim radom obuhvaćena je tema waldorfske škole (s naglaskom na

odgoj i obrazovanje), način provedbe nastavnih procesa u njoj te načela koje zagovara. Cilj
ovog rada je pobliže objasniti odgojno-obrazovni sustav u waldorfskim školama.

Pitanja na koja će nam dati odgovor ovaj seminarski rad su: Koja su osnovna načela i
karakteristike waldorfske pedagogije?, Kakav je odgojno-obrazovni proces u waldorfskim
školama i vrtićima? te Kako antropozofsko učenje djeluje na djecu i njihov razvoj?

Utemeljitelj Waldorfske škole je Rudolf Steiner – austrijski ezoterik, filozof i

pedagog. Prvu waldorfsku školu osniva 1919. u Stuttgartu koja je bila namijenjena djeci
radnika tvornice cigareta Waldorf – Astoria, po kojoj je i dobila ime. Ideja Steinerove škole
zasniva se na antropozofiji – ezoterijskom učenju o duhu, duši i tijelu, duhovnoj naravi
svijeta i njihovoj međusobnoj povezanosti. Čovjek je tročlano biće sastavljen od tri dijela:
duha, duše i tijela, s tim da je čovjekom duh uzvišen nad druga dva. Bitne karakteristike
waldorfske pedagogije su osjećaji, volja i mišljenje. Kroz osjećaje čovjek spoznaje svoju
prirodu koja je posebna u odnosu na druge, voljom čovjek djeluje na vanjski svijet, dok se
mišljenjem čovjek uzdiže iznad vlastitog života. Glavna i najbitnija karakteristika
waldorfskog učenja je djetetova svijest te određene metode kroz koje se stupanj svijesti
razvija. (Jagrović, 2007.)
Waldorfsko obrazovanje je prožeto religijom, koja je bitan element u ovakvom tipu
obrazovanja. Spaja istočnjačke religije kroz učenja o reinkarnaciji i karmi s onom zapadnom,
kršćanskom u kojoj posebno cijeni kršćanski moral i shvaćanje svijeta. Zbog toga se ovakav
oblik učenja ne smatra pravom vjerom, nego određenim tipom religiozne gnoze. (Bezić,
1999)
Ovaj seminarski rad se sastoji od uvoda, zaključka, dva poglavlja između pod
nazivom predškolski odgoj i waldorfska škola te podnaslova koji pobliže prikazuju odgoj i
obrazovanje u waldorfskim ustanovama.

1
 2. PREDŠKOLSKI ODGOJ

Dječji vrtić waldorfske škole se svojim načinom rada i primjenom raznih znanja i
vještina po mnogo čemu razlikuje od onog klasičnog. Jedne od karakteristika su primjena
euritmije, godišnji i dnevni ritam, poseban pristup djetetu ovisno o njegovom temperamentu i
slično. Sljedećim djelom rada će se pobliže obraditi i druge aktivnosti koje se primjenjuju u
waldorfskom odgoju te se smatraju vrlo važnima u djetetovom učenju i razvoju.

2.2. Osjetila

Prema Steineru, osjetila su iznimno bitna u djetetovom razvoju jer pomoću njih se
stvara poveznica između njegovog unutarnjeg i vanjskog svijeta. 12 ih je i podijeljena su na:
vanjska osjetila, vanjsko-unutarnja osjetila i unutarnja osjetila. Vanjska osjetila čine ja-
osjetilo, osjetilo za riječi, osjetilo za razmišljanje i osjetilo sluha te su one podređene
mišljenju. Vanjsko-unutarnja osjetila čine osjetilo za vid, ukus, miris i toplinu. Oni su
podređeni osjećajima. Unutarnja osjetila su podređena volji te u njih spadaju osjetilo za
ravnotežu, opip, kretanje i osjetilo života. (Huzjak, 2006.)

2.3. Temperamenti

,,Sve ono što se umeće između nasljedne loze i linije koja predstavlja našu
individualnost izraženo je riječju temperament.“ (Steiner, 2003: 23)

Temperament je spoj naše linije individualnosti koja je jedinstvena za svakog

pojedinca te neke karakteristike osobnosti koje smo naslijedili genetskim putem. (Steiner,
2003) Postoje četiri tipa temperamenta koji se mogu iskazati kao sangvinik, melankolik,
flegmatik i kolerik (Thompson, 2002) koje je prvi utemeljio grčki filozof Hipokrat. Tako su
većina djece sangvinici, odnosno znatiželjni, veseli i razigrani, no pokazuju unutarnje slabosti
imaju slabu koncentraciju te svoju pažnju ne mogu usmjeriti prema jednoj stvari. Kod
melankolika je prisutna zamišljenost te sklonost pretjeranom razmišljanju, no izražena je i
unutarnja snaga te se takvoj djeci nude zadatci za promišljanje. Flegmatične osobe
karakterizira lijenost smirenost i unutarnja slabost. Takvom čovjeku potrebno je pružiti mir i
usporeniji ritam. (Seitz i Hallwachs, 1997) Smatrao je da svako dijete ima različit
temperament prema kojemu odgajatelj treba omogućiti razvoj prilagođen njegovoj osobnosti

2
pri tome ne narušavajući njegovu slobodu, ističući njegove prednosti i prihvaćajući njegove
mane kako bi, u konačnici, svako dijete izvuklo najbolje iz sebe.

2.4. Euritmija

Euritmija je umjetnost riječi, pokreta i glazbe. Dolazi od grčke riječi eu što znači
dobro te ritmije – ritam. Proizlazi iz ljudskog osjećanja te se izražava kroz čovjekove tjelesne
pokrete. U pojednostavljenom smislu to je gimnastika duše. (Matijević, 2001) ,,Euritmija je
vidljiv govor.“ (Steiner, 1995: 24) Tako primjerice, u euritmiji svako slovo ili svaki zvuk se
nastoji pretočiti u pokret tijela. Glazba i govor se također mogu oblikovati kroz euritmiju kao
pjevanje i govorenje u vidljivom obliku. Povezivanje s jezikom se postiže preko izražavanja
samoglasnika i suglasnika određenim tipom pokreta. Samoglasnici odražavaju našu
unutrašnjost i doživljaj, dok suglasnici prikazuju razne zvukove iz prirode i ljudskog
okruženja. (Calgren, 1990) Ova metoda je česta u waldorfskom predškolskom odgoju jer
spaja tijelo sa duhom, odnosno postiže se skladan odnos njegovog tjelesnog i duhovnog
razvoja. Kroz euritmiju, rade se i razne dječje predstave. Koliko je važna, dokazuje i
činjenica da je pohađanje euritmije u waldorfskom vrtiću moguće već sa četiri godine.

Slika 1. – Euritmijska predstava https://www.bljesak.info/kultura/flash/mwmf-prvi-put-u-mostaru-

euritmija/90474

3
 2.5. Dnevni, tjedni i godišnji ritam
Ritam je faktor od iznimne važnosti za waldorfski dječji vrtić zbog toga što je odgojni
plan upravo vezan za ritam i izmjeni različitih stanja po kojemu djeca uče, a pritom se i
zabavljaju. Smatra se da priroda ima svoj ritam. To možemo vidjeti na primjeru izmjena
godišnjih doba, dana i noći ili recimo fizičkih stanja kao što su hladno i toplo. Sukladno
tomu, smatra se da je i ljudsko biće dio prirode te da treba poštivati kako vlastiti, tako i ritam
prirode.

Dnevni ritam u waldorfskom vrtiću se uočava kroz izmjene umjetničkih i radnih

aktivnosti. Dok s jedne strane imaju mogućnost slobodne igre i iskazivanje svojih talenata u
raznim područjima, tako i kroz rad uče na poboljšavanju svoje koncentracije. Tjedni ritam je
podijeljen na razne aktivnosti koje se provode po danima. Svaki tjedan je sam po sebi
karakterističan jer je baziran na različitim radnim aktivnostima. Godišnji ritam temelji se na
izmjeni godišnjih doba kroz koje djeca upoznaju duhovni karakter kroz održavanje raznih
manifestacija i slavljenje kršćanskih blagdana. (Seitz, Hallwachs, 1997)

2.6. Radne aktivnosti

Od malih nogu, po Waldorfu djecu se uči nekim osnovnim i praktičnim aktivnostima
kako bi dijete raslo u zdravu i odgovornu osobu. Neke od bitnih aktivnosti su održavanje
osobne higijene te učenje kućanskih poslova poput kuhanja, pospremanja, peglanja i šivanja.
Briga za biljke i životinje je također od iznimne važnosti, stoga djeca uče saditi biljke, raditi
kompost, hrane životinje i brinu se o njima. Kroz ovakve aktivnosti djeca uče o brizi i
potrebama bića oko njih pritom poštujući ritam njihova postojanja.

2.7. Slobodna igra

Sloboda je ključni faktor u razvoju djeteta i njegova obrazovanja po Steineru te se
zbog toga slobodna igra smatra vrlo važnom jer kroz spontanu igru dijete se opušta i zabavlja,
a ujedno i uči upoznavanjem svoje okoline. Kontaktom djeteta s okolinom ono razvija sliku o
sebi te spoznaje način svog djelovanja na ostale, ali i djelovanje drugih na njega. Waldorfska
škola djeci omogućuje sve potrebne materijale i predmete za nesmetano igru kroz koju ona
produbljuju svoju koncentraciju i maštovitost. Ako pak djeca nisu raspoložena za igru,
pokazuju određeni tip agresivnosti ili nervoze, odgajatelj pokušavati potaknuti dijete te radi s
njim kako bi se ponovno priključilo grupi i družio s vršnjacima u zajedničkim igrama. (Seitz,
Hallwachs, 1997)

4
3. WALDORFSKA ŠKOLA

Waldorfske škole karakteristične su ne samo po svom odgoju i obrazovanju, već i po

svom unutrašnjem izdanju. Tako je česta pojava u waldorfskim školama bojanje zidova u
skladu sa djetetovim godinama kako bi se postigla različita raspoloženja i kako bi se na neki
način stvorilo ugodno okruženje za rad. Odgoj i obrazovanje učenika u waldorfskoj
pedagogije temelji se na svim prijašnje spomenutim stavkama. Nastava je usmjerena prema
učeniku te se odvija epohalno u skladu s djetetom i ritmom prirode, daje se sloboda
djetetovom izražavanju uz savladavanje nekih osnovnih predmeta kroz antropozofsko učenje
i euritmiju koji su bitni za daljnje obrazovanje. (Seitz, Hallwachs, 1997)

3.2. Karakteristike waldorfske škole

U waldorfskoj školi u skladu sa rasporedom i tipom nastave, postoje različite
radionice za radne aktivnosti koji se u njima obavljaju, pozornice za izvođenje euritmijskih
predstava, prostorije za euritmiju te školsko dvorište.

Ritmom odvijanja nastave u waldorfskoj školi se uklanja jednoličnost nastavnog i

odgojnog procesa što u konačnici rezultira boljim učenjem. Određene aktivnosti se provode u
točno određenom trenutku dana kako bi se dijete njima maksimalno posvetilo te kako bi se
izbjegla monotonost i pad koncentracije. Primjerice, djeci se ujutro daju aktivnosti koje traže
više koncentracije i razmišljanja. Predmetna nastava se odvija nakon jutarnjih aktivnosti gdje
djeca uče strane jezike, o religiji, bave se tjelovježbom te glazbom. Dan završava radnim i
umjetničkim aktivnostima gdje djeca usavršavaju svoje praktične vještine što im pomaže u
životu kasnije. Cilj nastavnika u waldorfskoj školi je oživiti nastavno gradivo te se on treba
usredotočiti na stalnu izmjenu raznih predavanja. (Calgren, 1990)

Epohalna nastava u školi znači da se određeni predmet ili određeno područje obrađuje
više tjedana kroz godinu čime se omogućuje veća posvećenost predmetu i savladavanje
gradiva na lakši način. Niži razredi rade na jednom predmetu više tjedana (2-3 tjedna), što
znači da ta epoha duže traje te dok dijete prelazi iz nižeg razreda u viši taj opseg vremena koji
se potroši na jednu epohu se smanjuje. (Calgren, 1990). Također, kao i mnoge druge škole
20. stoljeća izbacuju striktni raspored sati i brojčano ocjenjivanje koje zamjenjuje ono opisno.
(Matijević, 2001). Cilj epohalne nastave je probuditi znanje o određenom predmetu kroz
kontinuirani radi te naučiti iskustvom. Radi se na tome da se djetetov kapacitet maksimalno
iskoristi, no da ono na kraju dana ne bude iscrpljeno učenjem nepotrebnih informacija.

5
 Umjetničke aktivnosti su neizostavni dio waldorfskog obrazovanja kroz koje se djecu
trudi obrazovati u tom području. Tako djeca često crtaju, pjevaju, sviraju glazbene
instrumente i rade razne predstave uz podršku i poticanje svojih nastavnika. Smatra se da se
ovim jača djetetova volja i zadovoljstvo nakon uspješno odrađenih zadataka.

Odgoj se posebno održava kroz ,,živu riječ“. Živom riječju se smatra čitanje ili
prepričavanje dječjih priča koje sa sobom nose neku moralnu poruku. Učenike se potiče da
razmišljanju o takvoj priči te uvide ishod iste. Počinje se s raznim bajkama kako dobro uvijek
pobjeđuje, u drugom razredu djeca već kroz priče saznaju kako su ljudska poniznost i dobrota
plemenite ljudske karakteristike, dok se trećim razredima pričaju razne poučne, biblijske
priče. (Seitz, Hallwachs, 1997)

Kao što je već ranije spomenuto, u waldorfskoj školi ne postoji brojčano ocjenjivanje.
Ono se uvodi tek u sedmom i osmom razredu osnovne škole. Vrjednovanje učenikova rada
iskazuje se usmenim putem te uz određene bilješke i upute za daljnji rad ukazuje na stvari
koje treba promijeniti ili popraviti. Pasti ili ponavljati razred u waldorfskoj školi je nemoguće
zbog toga što se odgajatelji i nastavnici više posvećuju i rade s djecom koja imaju probleme u
školovanju. (Matijević, 1994)

3.3. Nastavni plan i program

Razlike između plana i programa waldorfske i tradicionalne škole su te što se u
waldorfskoj od prvog razreda uče dva strana jezika, radi se u prirodi, uči se osnovnim
kućanskim poslovima i ručnom radu, uče se razni obrti, religijski odgoj i euritmija. Po
Jargoviću, waldorfska škola ima naglašenu orijentaciju prema stranim jezicima, umjetničkom
području i radnom odgoju. Karakteristična je i po epohalnoj nastavi i euritmiji.

Umjetničko područje prožima sva ostala područja u waldorfskoj izobrazbi. Korištenje

raznih materijala i likovnih tehnika učenici se mogu slobodnije izražavati. Neke od aktivnosti
koje se prakticiraju su modeliranje, gluma, slikanje, sviranje, pjevanje kojima vježbaju svoju
strpljivost i upornost kako bi na kraju vidjeli svoje rezultate i napredak i doživjeli uspjeh kao
nagradu za sav trud. Smatra se da obrazovanje bez umjetničkog dijela može izostaviti
osjećajni razvoj djeteta, dok se u pogledu igre, umjetnosti i zabave dijete razvija u
emocionalnom pogledu. (Gloecker, 1990). Mjesečna svečanost je glavni događaj u
waldorfskoj školi kada se okupljaju svi učenici, učitelji i roditelji na pozornici te prikazuju
što su naučili kroz to razdoblje pjesmom, predstavama i recitacijama. (Calgren, 1990). Slika,
ritam, pokret i priče su pedagoški temelj škole. Učenici ove škole shvaćaju da kroz ovakve

6
aktivnosti i programe mnogo uče, a istodobno su svjesni da se njihovo obrazovanje razlikuje
od obrazovanja njihovih vršnjaka u tradicionalnim školama. (Uhrmacher, 1993)

Kod prirodoslovno-matematičkog područja znanosti u waldorfskim školama koristi se

praktična nastava te mnogo se radi s mjerama. Geometrija je bitan element u ovom području
te dok se u tradicionalnoj školi uče razni poučci i dokazi, ovdje se geometrija uči u obliku
putovanja u ,,geometrijski svijet“. Od prirodoslovnih znanosti, ističu se botanika i zoologija.
Puno se radi se životinjama, uči se o njihovoj povezanosti i sličnosti s ljudima. Zemljopis i
povijest smatraju se važnim predmetima jer podrazumijevaju ljudsku civilizaciju, njezina
otkrića te pomažu učenicima da obrate pažnju i na druge ljude koji ih okružuju. (Calgren,
1990)

Poseban oblik nastave u waldorfskoj školi je religija. Iako se bazira na

antropozofskom učenju koji u sebi sadrži temelje istočnjačkih religija, waldorfska škola trudi
se približiti ideju Krista i kršćanstva učenicima. Ako je pak učenik druge vjerske pripadnosti,
onda škola dopušta da se religija odvija u skladu sa učenikovim identitetom. (Gloecker,
1990). Vrlo je poželjno dijete uključiti u religijsku nastavu zbog razumijevanja drugih ljudi,
morala, poštivanja i pogleda na svijet, što je Rudolf Steiner ostavio njima u baštinu. (Calgren,
1990). Uz to potiču ih na međusobnu toleranciju, razvoj svijesti o različitim ljudima. ,,Ne
smije se postaviti pitanje: što treba čovjek znati i umjeti za socijalno uređenje koje postoji –
nego: što je u tom čovjeku usađeno i što se u njemu može dalje razviti?“ (Steiner, 1995:7).

Ručni rad i obrt nemaju samo za cilj podučavanje osnovnih zanata za budući život,
nego oni služe i tome da potaknu u djeci maštu te da ih ta mašta uz kreativnost dalje potakne
na stvaralaštvo. S ovime se razvija i djetetov odnos prema predmetu. Rad u drvetu radi se od
5. do 8. razreda, vrtlarstvo od 6. do 8. te ručni rad koji je obavezan predmet od prvog razreda.
(Doutlik, 2015).

3.4. Učitelji
Učitelju u waldorfskoj školi posebno je važno probuditi djetetovu svijest, poučavati
ga, ali i istovremeno poštivati kao osobu sa vlastitim osjećajima, mislima, idejama i
osobnosti. (Brierley, 2013). Za razliku od drugih škola, u waldorfskoj školi jedan učitelj
ostaje s razredom svih 8. godina kako bi mogao pratiti rad i napredak svojih učenika.
Uobičajeno je da svaki nastavnik posjeti svog učenika jedanput godišnje kako bi uvidio u
kakvim uvjetima njegov učenik živi te upoznati se s njegovim roditeljima kako bi s njima
uspostavio bolju suradnju. (Doutlik, 2014). Kod ovakvog tipa obrazovanja posebno se pazi na

7
odabir nastavnika i odgajatelja. Važno je znati hoće li čovjek koji se bavi ovim poslom
uistinu biti sposoban čitavim svojim bićem doprijeti u dušu i um mladog čovjeka koji
sazrijeva te može li ga pripremiti za budući život. (Calgren, 1990). Udžbenici i ostala
pomagala u nastavi se koriste u školi, no najvažniji izvor znanja je upravo učitelj. Učiteljima
se pomaže pripremiti u ovom poslu raznim seminarima i antropozofskim vježbama ako bi u
kojem slučaju došlo do nekih poteškoća. Ako pogriješe u određenom postupku prema
razredu, nastavnik treba sumirati moguće greške koje je radio te svojim duhovnim očima
sagledati svakog pojedinog učenika što u konačnici vodi do pozitivnog efekta. (Seitz,
Hallwachs, 1996).

8
 4. ZAKLJUČAK

Waldorfska škola je od svog osnutka ostavila dubok trag na obrazovanje. U prilog

tomu govori činjenica da se već njezinim osnivanjem početkom 20. st. počela širiti po Europi.
Time djeca dobivaju priliku za obrazovanje koje nastoji kroz različite načine kao što su
euritmija, antropozofija te razna moralna učenja predstaviti nastavu i odgoj. Ovakav način
odgoja i obrazovanja zauzima individualističkom pristup odgoja djeteta, s puno više date
fleksibilnosti i slobode u svakodnevnoj nastavi od državnih škola. Fokus je stavljen na
djetetove potrebe i prirodu koja je, po antropozofskom učenju, također dio sveukupne
prirode. Cilj antropozofske misli, a samim time i waldorfske škole na kojim temeljima
počiva, je traženje ravnoteže te ponašanje u skladu sa ljudskom prirodom i prirodom uopće.
Najbitnija stavka, međutim, je sloboda. Po Steineru, sloboda je pravo svakog ljudskog bića da
postane i razvije sve ono što je kao pojedinac sa sobom donio na ovaj svijet.

Prednosti waldorfske škole svakako su opuštena atmosfera, izostanak numeričkog

mjerenja znanja te učenje na različite načine kao što su učenje kroz glazbu, ritam i pjevanje,
učenje o biljkama i životinjama u prirodi te podučavanje osnovnih poslova i zanata koji će
djeci u životu uvelike biti od koristi. No, kao i sve škole, tako i waldorfska ima svoje
nedostatke. Učenicima koji iz waldorfskog osnovnoškolskog obrazovanja prijeđu u srednju
školu klasične naobrazbe zna biti teško prilagoditi se takvom obliku nastave. Tako primjerice
navodi se da učenici iz waldorfske škole imaju problema s usvajanjem gradiva određenih
predmeta, s monotonošću nastavnog procesa i nedostatkom entuzijazma predavača i učenika.

Na samom kraju, da se zaključiti da se waldorfska škola ističe po svom iznimno

personaliziranim i slobodnim oblikom nastave gdje djeca na jedan drugačiji način mogu
razviti neke vještine i doći do spoznaja do kojih u državnoj, tradicionalnoj školi ne bi došli.

9
POPIS LITERATURE

 Bezić, Ž. (1999) Waldorfska pedagogija. Crkva u svijetu, 34(4), 437-449.

Preuzeto 08. Studenog 2020. iz https://hrcak.srce.hr/50823
 Carlgren, F. (1990), Odgoj ka slobodi: pedagogija Rudolfa Steinera. Zagreb:
Društvo za waldorfsku pedagogiju
 Doutlik, K. (2014), Stavovi roditelja o suradnji s učiteljima uWaldorfskoj
školi. Školski vjesnik, 64 (4). str: 531-552. Preuzeto 09. studenog 2020. iz
https://hrcak.srce.hr/136113
 Glockler, M. (1990), Što je waldorfska pedagogija? Zagreb: Društvo prijatelja
waldorfske pedagogije Zagreb
 Huzjak, N. (2006), Nastava likovne kulture i umjetnosti u waldorfskoj školi.
Metodika: časopis za teoriju i praksu metodikâ u predškolskom odgoju, školskoj i
visokoškolskoj izobrazbi, 7 (12); str: 111-122.
 Jagrović, N. (2007), Sličnosti i razlike pedagoških modela Marije Montessori,
Rudolfa Steinera i Célestina Freineta. Školski vjesnik, 56(1-2), 65-77. Preuzeto 08.
studenog 2020. iz https://hrcak.srce.hr/82653
 Matijević, M. (2001), Alternativne škole: Didaktičke i pedagoške koncepcije.
Zagreb: Tipex
 Paschen, H. (2012), Waldorfsko obrazovanje i škole Rudolfa Steinera kao
tema u odgojno-obrazovnim znanostima. Croatian journal of Education 16., 191-215.
Preuzeto 08. Studenog 2020. iz https://hrcak.srce.hr/120162
 Seitz, M. i Hallwachs, U. (1997), Montessori il Waldorf? : knjiga za roditelje,
odgajatelje i pedagoge. Zagreb: Educa
 Steiner, R. (2003), Filozofija kozmologija religija. Zagreb: Antropozofsko
društvo „Marija Sofija“
 Steiner, R. (1995), Pedagoška osnova i ciljevi waldorfske škole: tri pismena
rada. Zagreb: Društvo za waldorfsku pedagogiju Hrvatske

10
POPIS SLIKA

1. Euritmijska predstava: https://www.bljesak.info/kultura/flash/mwmf-prvi-put-

u-mostaru-euritmija/90474

11