You are on page 1of 8

12-Jun-17

Stručni komentar

PRAVA PO OSNOVU POVREDE NA RADU


Prava po osnovu povrede na radu regulisana su:

- propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju,


- propisima o zdravstvenom osiguranju,
- propisima o zaštiti na radu,
- podzakonskim aktima,
- bilateralnim sporazumima o socijalnom osiguranju,
- multilateralnim međunarodnim ugovorima i dr.

Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja


Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Sl. glasnik RS", br. 34/2003, 64/2004 - odluka
USRS, 84/2004 - dr. zakon, 85/2005, 101/2005 - dr. zakon, 63/2006 - odluka USRS, 5/2009, 107/2009,
101/2010, 93/2012, 62/2013 i 108/2013 - dalje: Zakon o PIO) daje se definicija povrede na radu, krug lica
koja po tom osnovu ostvaruju prava, prava po osnovu povrede na radu, nadležnost za rešavanje o
pravima, pravo na naknadu štete i dr.

Definicija povrede na radu


Prema odredbama člana 22. Zakona o PIO, povredom na radu smatra se povreda osiguranika koja se
dogodi u prostornoj, vremenskoj i uzročnoj povezanosti sa obavljanjem posla po osnovu koga je lice
osigurano, prouzrokovana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizičkim ili hemijskim dejstvom,
naglim promenama položaja tela, iznenadnim opterećenjem tela ili drugim promenama fiziološkog stanja
organizma.

Povredom na radu smatra se i povreda koju osiguranik - zaposleni pretrpi pri obavljanju posla na koji nije
raspoređen, ali koji obavlja u interesu poslodavca kod koga je zaposlen.

Povredom na radu smatra se i povreda koju osiguranik pretrpi na redovnom putu od stana do mesta rada
ili obrnuto, na putu preduzetom radi izvršavanja službenih poslova i na putu preduzetom radi stupanja na
rad.

Povredom na radu smatra se i oboljenje osiguranika koje je nastalo neposredno ili kao isključiva
posledica nekog nesrećnog slučaja ili više sile za vreme obavljanja posla po osnovu koga je lice
osigurano ili u vezi s njim.

Povredom na radu smatra se i povreda koju osiguranik pretrpi u vezi s korišćenjem prava na zdravstvenu
zaštitu po osnovu povrede na radu.

Prema članu 23. Zakona o PIO, povredom na radu smatra se i povreda koju osiguranici pretrpe
učestvujući:

1) u akcijama spasavanja ili odbrane od elementarnih nepogoda ili nesreća;


2) u vojnoj vežbi ili u vršenju drugih obaveza iz oblasti odbrane zemlje utvrđenih zakonom;
3) na radnom kampu ili takmičenju (proizvodnom, sportskom i dr.);
4) na drugim poslovima i zadacima za koje je zakonom utvrđeno da su od opšteg interesa.

ParagrafLex Strana 1.(od 8)


12-Jun-17

Krug lica kojima se obezbeđuju prava


Pored osiguranika (zaposleni, lica koja se bave samostalnom delatnošću i poljoprivrednici), pravo po
osnovu povrede na radu, saglasno članu 17. Zakona o PIO ostvaruju i:

1) lica koja, u skladu sa zakonom, obavljaju privremene i povremene poslove preko omladinskih
zadruga do navršenih 26 godina života, ako su na školovanju;
2) lica koja se nalaze na stručnom osposobljavanju, dokvalifikaciji ili prekvalifikaciji, koja uputi
organizacija nadležna za zapošljavanje;
3) učenici i studenti kada se, u skladu sa zakonom, nalaze na obaveznom proizvodnom radu,
profesionalnoj praksi ili praktičnoj nastavi;
4) lica koja se nalaze na izdržavanju kazne zatvora dok rade u privrednoj jedinici ustanove za
izdržavanje kazne zatvora (radionica, radilište i sl.) i na drugom mestu rada;
5) lica koja, u skladu sa propisima, obavljaju određene poslove po osnovu ugovora o volonterskom
radu.

Prava iz PIO po osnovu povrede na radu


Pravo na invalidsku penziju, saglasno članu 26. Zakona o PIO, stiče i onaj osiguranik kod koga zbog
povrede na radu nastane invalidnost, odnosno potpuni gubitak radne sposobnosti bez obzira na navršen
staž osiguranja. "Pogodnosti" su što se za određivanje visine invalidske penzije, u slučaju kada je uzrok
invalidnosti povreda na radu, kod utvrđivanja ličnih bodova računa kao da je osiguranik ostvario 40
godina penzijskog staža. Ako se lični bodovi osiguranika dobijaju množenjem ličnog koeficijenta
osiguranika i perioda penzijskog staža koji je navršio, za lice koje ostvaruje invalidsku penziju po osnovu
povrede na radu lični bod će se pomnožiti sa brojem 40 i tako dobijeni iznos pomnožiti sa vrednošću
opšteg boda, koji od oktobra 2013. godine iznosi 712,15 dinara.

Zakonom o PIO su, takođe, predviđena pravila za izračunavanje invalidske penzije u slučaju kada je
invalidnost prouzrokovana delimično povredom na radu, a delimično povredom van rada i bolešću.

Članovi porodice umrlog osiguranika, čija je smrt posledica povrede na radu, prema članu 27. stav 2.
Zakona o PIO, stiču pravo na porodičnu penziju bez obzira na dužinu penzijskog staža umrlog lica.
Porodična penzija se određuje od starosne ili invalidske penzije koja bi osiguraniku pripadala u času
smrti, odnosno od penzije koja je korisniku pripadala u času smrti, u procentu koji se utvrđuje prema
broju članova porodice koji imaju pravo na tu penziju, i kreće se od 70% za jednog člana do 100% za
četiri ili više članova.

Pravo na novčanu naknadu po osnovu telesnog oštećenja se ostvaruje samo ako je telesno
oštećenje posledica povrede na radu. Prema težini, telesna oštećenja se razvrstavaju u osam stepena, i
to od 30% do 100%, sa po 10% između svakog stepena. U slučaju kada je kod lica utvrđeno telesno
oštećenje ispod 30%, a u međuvremenu dođe do pogoršanja tog telesnog oštećenja ili nastane novi
slučaj telesnog oštećenja tako da ukupno telesno oštećenje iznosi 30% ili više, osiguranik stiče pravo na
novčanu naknadu za telesno oštećenje u odgovarajućem procentu prema novom stepenu telesnog
oštećenja (čl. 37. do 40. Zakona o PIO).

Nadležnost i postupak za ostvarivanje prava iz PIO


Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja se ostvaruju po osnovu povrede na radu, kao i prava po
drugom osnovu, od dana podnetog zahteva, a najranije šest meseci pre tog dana. Prava iz penzijskog i
invalidskog osiguranja se obezbeđuju, po pravilu, u postupku predviđenom zakonom kojim je uređen
opšti upravni postupak i obezbeđena je dvostepenost.

Kao dan nastanka invalidnosti, odnosno telesnog oštećenja uzima se dan kada je na osnovu pregleda

ParagrafLex Strana 2.(od 8)


12-Jun-17

dat nalaz, mišljenje i ocena organa veštačenja u prvostepenom postupku, odnosno neki raniji dan za koji
postoji odgovarajuća medicinska dokumentacija

Za rešavanje o pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja, penzijskom stažu i utvrđivanju svojstva


osiguranika i pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja primenom međunarodnih ugovora o
socijalnom osiguranju zaključenih sa državama koje su, kao republike, bile u sastavu SFRJ, u prvom
stepenu, nadležna je filijala na čijem je području osiguranik bio poslednji put osiguran.

U slučaju da je od prestanka osiguranja do pokretanja postupka proteklo 12 meseci, za rešavanje o


pravima iz stava 1. ovog člana nadležna je filijala na čijem području lice koje podnosi zahtev za
pokretanje postupka ima prebivalište.

Naknada štete po osnovu povrede na radu


Zakonom o PIO, odredbama člana 208, je predviđena obaveza Republičkog fonda za penzijsko i
invalidsko osiguranje (dalje: fond), da zahteva naknadu štete od poslodavca ukoliko je do povrede na
radu došlo nepreduzimanjem odgovarajućih mera bezbednosti i zaštite zdravlja na radu, u skladu sa
propisima o radu. Takođe, fond ima pravo da zahteva naknadu pričinjene štete od lica koje je
prouzrokovalo invalidnost, telesno oštećenje ili smrt osiguranika ako je, po tom osnovu, ostvareno pravo
iz penzijskog i invalidskog osiguranja. Kod utvrđivanja visine štete ne uzimaju se u obzir iznosi uplaćenog
doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje i dužina navršenog penzijskog staža.

Zahtevom za naknadu štete, saglasno članu 209. Zakona o PIO, može se obuhvatiti ukupan iznos štete
ili iznos dela štete koji se odnosi na određeni protekli period, a može se nadoknaditi jednokratnim
iznosom u celini pri čemu se polazi od visine priznate penzije i drugog trajnog novčanog primanja i
očekivanog prosečnog vremena korišćenja ostvarenih prava.

Fond ima pravo da zahteva naknadu štete i neposredno od zajednice osiguranja imovine i lica koja je
nastala upotrebom motornog vozila kada se primenjuju opšta pravila o odgovornosti i naknadi štete
(osnov i vrsta naknade štete).

U vezi sa odredbama Zakona o PIO, koje se odnose na naknadu štete, pred Ustavnim sudom Republike
Srbije bila je pokrenuta inicijativa za utvrđivanje neustavnosti tih odredaba. Postupajući po pokrenutoj
inicijativi, Ustavni sud je utvrdio da se osporenim odredbama Zakona o PIO uređuju obligacioni odnosi
koji se odnose na vrstu štete, pravo na naknadu pričinjene štete, obavezu i način naknade štete, kao i
način obračunavanja iznosa štete, tako da se osporenim odredbama Zakona o PIO ne uređuju prava za
slučaj starosti, invalidnosti, smrti i telesnog oštećenja, odnosno, uslovi i način ostvarivanja tih prava. U
skladu na navedenim, tim odredbama se ne ugrožavaju, odnosno ne ograničavaju prava iz obaveznog
osiguranja, i u tom smislu je doneto Rešenje Ustavnog suda Republike Srbije, IU broj 333/2003 od 5.
februara 2004. godine, objavljeno u Biltenu Ustavnog suda Republike Srbije, broj 1/2004.

Prava koja proističu iz Zakona o obaveznom zdravstvenom


osiguranju
Zakonom o zdravstvenom osiguranju ("Sl. glasnik RS", br. 107/2005, 109/2005 - ispr., 57/2011,
110/2012 - odluka US i 119/2012 - dalje: Zakon o ZO) su, takođe, predviđeni uslovi za ostvarivanje
prava po osnovu povrede na radu.

Krug lica kojima se obezbeđuju prava


Prava iz zdravstvenog osiguranja po osnovu povrede na radu se obezbeđuju pored osiguranicima
i sledećim licima:

ParagrafLex Strana 3.(od 8)


12-Jun-17

1) učenicima i studentima koji se, u skladu sa zakonom, nalaze na obaveznom proizvodnom radu,
profesionalnoj praksi ili praktičnoj nastavi;
2) licima koja, u skladu sa zakonom, obavljaju određene poslove za koje ne primaju zaradu, odnosno
ugovorenu naknadu (na osnovu ugovora o volonterskom radu);
3) licima koja, u skladu sa zakonom, obavljaju privremene i povremene poslove preko omladinske
odnosno studentske zadruge do navršenih 26 godina života, ako su na školovanju;
4) licima koja se nalaze na dodatnom obrazovanju i obuci po uputu organizacije nadležne za
zapošljavanje;
5) licima koja učestvuju u organizovanim javnim radovima od opšteg značaja;
6) licima koja učestvuju u akcijama spasavanja ili u zaštiti i spasavanju prilikom elementarnih
nepogoda i drugih nesreća;
7) licima angažovanim u vatrogasnim službama za gašenje požara i na obuci za gašenje požara;
8) licima koja se nalaze na osposobljavanju i obučavanju za odbranu i druge vidove obuke za
potrebe odbrane zemlje;
9) licima koja su angažovana na obezbeđivanju javnih skupova, kulturnih i sportskih događaja i
drugih javnih okupljanja građana;
10) licima koja se nalaze na izdržavanju kazne zatvora dok rade u privrednoj jedinici zavoda za
izdržavanje kazne zatvora (radionica, radilište i sl.) i na drugom mestu rada.

Povreda na radu, u smislu Zakona o ZO je svaka povreda, oboljenje ili smrt nastala kao posledica
nesreće na poslu, odnosno kao posledica svakog neočekivanog ili neplaniranog događaja, uključujući i
akt nasilja koji je nastao usled rada ili je povezan sa radom i koji je doveo do povrede, oboljenja ili smrti
osiguranika koja je nastupila odmah ili u periodu od 12 meseci od dana nastanka povrede na radu.

U vezi sa definicijom povrede na radu, vredno je napomenuti da je Zakonom o ZO bilo predviđeno da se


povredom na radu ne smatraju povrede koje se dese na putu od kuće do posla i obrnuto. U vezi sa
članom Zakona o ZO, koji je to predviđao, Ustavni sud je doneo odluku prema kojoj je odredba člana 33.
stav 5. Zakona o ZO, suprotna odredbi člana 7. stav 1. Uredbe o ratifikaciji konvencije Međunarodne
organizacije rada br. 121 o davanjima za slučaj nesreće na poslu i profesionalnih bolesti ("Sl. list
SFRJ - Međunarodni ugovori i drugi sporazumi", br. 27/70 - dalje: Konvencija MOR-a br. 121), kojim
je propisano da se pod povredom na radu podrazumevaju i povrede pri dolasku, odnosno povratku sa
posla. U skladu sa navedenim, odredba člana 33. stav 5. je prestala da važi. (Odluka Ustavnog suda,
IUz broj 314/2011 od 18. oktobra 2012. godine, objavljena u "Sl. glasniku RS", br. 110/2012 od 20.
novembra 2012. godine).

Pravo na zdravstvenu zaštitu i prethodni staž osiguranja


Osiguranik koji pretrpi povredu na radu ima pravo na korišćenje zdravstvene zaštite na primarnom,
sekundarnom i tercijarnom nivou. Jedan od uslova za ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu je da
lice, pre početka korišćenja prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja, ima prethodni staž osiguranja u
obaveznom zdravstvenom osiguranju u trajanju od najmanje tri meseca neprekidno ili šest meseci sa
prekidima u poslednjih 18 meseci. Međutim, kada se pravo na zdravstvenu zaštitu ostvaruje po osnovu
povrede na radu, uslov postojanja prethodnog staža osiguranja u obaveznom zdravstvenom osiguranju
se ne zahteva.

Naknada zarade
Zakonom o ZO je određen krug lica koja imaju pravo na naknadu zarade (osiguranici-zaposleni,
preduzetnici, kao i sveštenici i verski službenici koji te poslove obavljaju kao samostalnu delatnost).

Za vreme privremene sprečenosti za rad zbog povrede na radu, osiguranik - zaposleni ima pravo
na naknadu zarade. Visina naknade zarade koja se obezbeđuje iz sredstava obaveznog zdravstvenog
osiguranja, kao i iz sredstava poslodavca, iznosi 100% od osnova za naknadu zarade. Osiguraniku, koji u

ParagrafLex Strana 4.(od 8)


12-Jun-17

momentu nastupanja privremene sprečenosti za rad nema prethodni staž osiguranja, pripada pravo na
naknadu zarade iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja u visini minimalne zarade utvrđene za
mesec za koji se naknada zarade isplaćuje. Naknada zarade pripada od prvog dana sprečenosti i za sve
vreme njenog trajanja. Naknada zarade pripada i posle prestanka radnog odnosa osiguranika, odnosno
sve do prestanka uzroka privremene sprečenosti za rad po oceni izabranog lekara ili lekarske komisije.
Naknadu zarade obezbeđuje poslodavac iz svojih sredstava za vreme trajanja radnog odnosa
osiguranika i to od prvog dana privremene sprečenosti za rad i za sve vreme trajanja privremene
sprečenosti za rad osiguranika. U slučaju da je licu prestao radni odnos u toku korišćenja prava na
naknadu zarade zbog povrede na radu, od dana prestanka radnog odnosa isplatu naknade zarade
obezbeđuje matična filijala, odnosno Republički fond za zdravstveno osiguranje (dalje: Republički fond).

Za druge kategorije osiguranika (preduzetnike, sveštenike i verske službenike - kao lica koja obavljaju
samostalnu delatnost) naknadu zarade zbog povrede na radu od 31. dana sprečenosti za rad i za
sve vreme trajanja privremene sprečenosti za rad osiguranika zbog povrede na radu obezbeđuje
organizaciona jedinica Republičkog fonda (dalje: filijala), odnosno Republički fond.

U slučaju dužeg trajanja sprečenosti za rad prouzrokovane bolešću ili povredom, a najkasnije po
isteku šest meseci neprekidne sprečenosti za rad, odnosno ako je osiguranik u poslednjih 18 meseci bio
sprečen za rad dvanaest meseci sa prekidima, izabrani lekar, odnosno lekarska komisija, dužna je da
osiguranika sa potrebnom medicinskom dokumentacijom uputi na invalidsku komisiju radi utvrđivanja
gubitka radne sposobnosti.

Naknada štete
Pri utvrđivanju prava na naknadu štete prouzrokovane matičnoj filijali, odnosno Republičkom fondu
primenjuju se odredbe zakona kojim se uređuju obligacioni odnosi. Visina naknade štete utvrđuje se
prema troškovima lečenja i drugim troškovima u vezi sa lečenjem, novčanim naknadama isplaćenim
osiguranom licu po odredbama ovog zakona i drugim davanjima na teret matične filijale, odnosno
Republičkog fonda.

Matična filijala, odnosno Republički fond ima pravo da zahteva naknadu štete od poslodavca ako su
bolest, povreda ili smrt osiguranika nastali usled toga što nisu sprovedene mere bezbednosti i zdravlja na
radu, u skladu sa propisima kojima se uređuje oblast bezbednosti i zdravlja na radu, ili ako nisu
sprovedene druge mere za zaštitu građana.

Matična filijala, odnosno Republički fond ima pravo da zahteva naknadu štete od poslodavca i kada je
šteta nastala usled toga što je zaposleni stupio na rad bez propisanog prethodnog zdravstvenog
pregleda, a kasnije se utvrdi zdravstvenim pregledom da zaposleni prema svom zdravstvenom stanju nije
bio sposoban za rad na određenom poslu.

Prava po osnovu Zakona o radu


Zakonom o radu ("Sl. glasnik RS", br. 24/2005, 61/2005, 54/2009 i 32/2013 - dalje: Zakon) je
predviđeno da zaposleni ima pravo na bezbednost i zaštitu života i zdravlja na radu, u skladu sa
Zakonom.

Zakonom su predviđene obaveze, kako za zaposlenog tako i za poslodavca.

U odnosu na zaposlenog je predviđeno da je obavezan da poštuje propise o bezbednosti i zaštiti života i


zdravlja na radu kako ne bi ugrozio svoju bezbednost i zdravlje, kao i bezbednost i zdravlje zaposlenih i
drugih lica. Istovremeno, zaposleni je obavezan da obavesti o svakoj vrsti potencijalne opasnosti koja bi
mogla da utiče na bezbednost i zdravlje na radu.

Zaštita zaposlenih je predviđena na taj način što je predviđeno da na poslovima na kojima postoji

ParagrafLex Strana 5.(od 8)


12-Jun-17

povećana opasnost od povređivanja, profesionalnih ili drugih oboljenja može da radi samo onaj zaposleni
koji, pored posebnih uslova utvrđenih opštim aktom poslodavca treba da ispunjava i uslove za rad u
pogledu svog zdravstvenog stanja, psihofizičkih sposobnosti i doba života.

U skladu sa članom 115. stav 1. tačka 2. Zakona, zaposleni ima pravo na naknadu zarade za vreme
odsustvovanja sa rada zbog privremene sprečenosti za rad do 30 dana u visini 100% prosečne zarade u
prethodna tri meseca pre meseca u kojem je nastupila privremena sprečenost za rad, s tim da ona ne
može biti niža od minimalne zarade utvrđene u skladu sa ovim zakonom, sa mogućnošću da se drugim
zakonom drugačije odredi.

Zakonom o bezbednosti i zdravlju na radu ("Sl. glasnik RS", br. 101/2005), predviđeno je da je
poslodavac obavezan da zaposlenom obezbedi rad na radnom mestu i u radnoj okolini u kojima su
sprovedene mere bezbednosti i zdravlja na radu i on se ne oslobađa te svoje obaveze i odgovornosti
određivanjem drugog lica ili prenošenjem svojih obaveza i odgovornosti na drugo lice. Takođe,
poslodavac je dužan da obezbedi da radni proces bude prilagođen telesnim i psihičkim mogućnostima
zaposlenog, a radna okolina, sredstva za rad i sredstva i oprema za ličnu zaštitu na radu budu uređeni,
odnosno proizvedeni i obezbeđeni, da ne ugrožavaju bezbednost i zdravlje zaposlenog.

Poslodavac je obavezan da zaposlenom, u skladu sa opštim aktom isplati naknadu štete zbog povrede
na radu.

Poslodavac nije odgovoran u slučaju nastanka povrede na radu zbog neuobičajenih i nepredvidivih
okolnosti koje su izvan njegove kontrole ili zbog izuzetnih događaja čije se posledice i pored njegovog
nastojanja nisu mogle izbeći.

Izveštaj o povredi na radu


Izveštaj o povredi na radu sadrži:

- pun naziv poslodavca (sa podacima o sedištu i adresi i dr.),


- podatke o licu određenom za bezbednost i zdravlje kod poslodavca,
- podatke o povređenom,
- podatke o neposrednom rukovodiocu povređenog,
- podatke o radnom mestu i poslovima povređenog i vremenu i mestu nastupanja njegove povrede
na radu,
- podatke o očevicu,
- podatke o povredi na radu i merama bezbednosti i zdravlja na radnom mestu na kojem je povređeni
radio,
- datum i mesto sastavljanja izveštaja sa pečatom i potpisom odgovornog lica;
- registarski broj iz evidencije o povredama na radu,
- nalaz i mišljenje lekara koji je prvi pregledao povređenog i podatke o zdravstvenoj ustanovi gde je
pregled obavljen sa datumom i mestom, pečatom i potpisom lekara koji je povređenog pregledao i
ovlašćenog lica zdravstvene ustanove.

Posebnim Pravilnikom je uređen:

- sadržaj prijave,
- postupak prijave od strane poslodavca,
- rokovi u kojima povreda na radu mora da se prijavi,
- subjekti koji učestvuju u postupku prijavljivanja,
- broj primeraka izdavanje izveštaja.

Rokovi su kratki, poslodavac je obavezan da popuni obrazac u roku 24 časa od dana saznanja za

ParagrafLex Strana 6.(od 8)


12-Jun-17

povredu, isti rok je i za dostavljanje prijave zdravstvenoj ustanovi, rok za zdravstvenu ustanovu je dva
dana da dostavi poslodavcu popunjen obrazac, koji ga, zatim, dostavlja nadležnoj filijali zdravstvenog
osiguranja koja zadržava dva primerka izveštaja, predviđeno je da poslodavac dostavlja izveštaj i
nadležnoj organizaciji za penzijsko i invalidsko osiguranje, a jedan primerak zadržava za sebe i jedan
daje zaposlenom koji je pretrpeo povredu na radu.

Revidirana evropska socijalna povelja - član 3.


Zakon o potvrđivanju Revidirane evropske socijalne povelje ("Sl. glasnik RS - Međunarodni
ugovori", br. 42/2009 - dalje: Revidirana Evropska socijalna povelja) značajno mesto, kroz poseban
član, daje ostvarivanju prava na bezbedne i zdrave radne uslove. Članom 3. je predviđena obaveza da
se to postiže kroz konsultacije sa organizacijama poslodavaca i radnika, tako što će postojati jedinstvena
nacionalna politika o bezbednosti na radu, zdravlju na radu i u radnoj sredini, čiji je cilj poboljšavanje
bezbednosti i zdravlja na radu i sprečavanje nezgoda i povreda do kojih može doći, a povezane su sa
radnim mestom ili se dešavaju za vreme rada. Od značaja je da se smanje uzroci i rizici do kojih
neminovno dolazi u radnoj sredini. Takođe, države potpisnice ove povelje su u obavezi da donesu
propise u vezi sa bezbednošću i zdravljem zaposlenih i da obezbede njihovu primenu. Povelja upućuje i
na unapređivanje i razvoj službe medicine rada za sve radnike, koja bi imala prvenstveno preventivne i
savetodavne funkcije.

Konvencija MOR-a br. 121 o davanjima za slučaj nesreće na poslu i


profesionalne bolesti
U skladu sa članom 28. Konvencije MOR-a br. 121, ovom Konvencijom se revidira Konvencija o
obeštećenju nesrećnih slučajeva na radu (poljoprivreda) iz 1921. godine, Konvencija o obeštećenju
nesrećnih slučajeva na radu iz 1925. godine, obe su bile ratifikovane od strane naše države, što ukazuje
na dugu tradiciju regulisanja prava po osnovu povrede na radu.

Konvencijom je predviđena obaveza da se pitanja u vezi sa davanjima po osnovu povrede na radu


regulišu nacionalnim propisima na taj način što će biti zaštićeni, kako zaposleni u javnom sektoru tako i
zaposleni u privatnom sektoru, kao i da će se regulisati pravo na davanje u slučaju smrti hranioca
porodice za određene korisnike po tom osnovu.

Takođe, predviđeni su osigurani slučajevi koji su posledica povrede na radu:

- bolesno stanje,
- nesposobnost za rad,
- potpuni gubitak radne sposobnosti,
- gubitak sredstava za izdržavanje usled smrti hranioca porodice.

Svaka država članica treba da propiše definiciju, "nesreća na poslu" koja će sadržavati uslove u kojima
se nesreća prilikom dolaska i odlaska s posla smatra kao nesreća na poslu.

Pored multilateralnog regulisanja i bilateralnim međunarodnim ugovorima o socijalnom


osiguranju se regulišu prava po osnovu povrede na radu, kako u ostvarivanju zdravstvene zaštite,
tako i u ostvarivanju novčanih naknada i renti po tom osnovu.

Primer:
Sporazumom između SR Jugoslavije i Češke Republike o socijalnom osiguranju predviđeno je da
lice koje po osnovu povrede na radu ima pravo na zdravstvene usluge prema pravnim propisima jedne
države prima te usluge i na teritoriji druge države ugovornice, prema njenim pravnim propisima kao da
je tamo osigurano, a na teret nosioca zdravstvenog osiguranja kod koga je odnosno lice osigurano.

ParagrafLex Strana 7.(od 8)


12-Jun-17

Predviđeno je i pravo na novčana davanja, odnosno novčano davanje za slučaj povrede na radu
odobrava, prema svojim pravnim propisima, nosilac one države na čijoj teritoriji je nastala povreda na
radu.

Primer:
Konvencijom između SFR Jugoslavije i Kraljevine Norveške o socijalnom osiguranju je
predviđeno da se davanja za slučaj povrede na radu, uključujući i povišenja i dodatke, pružaju
državljanima druge zemlje bez obzira na eventualne ograničavajuće odredbe za strane državljane i bez
obzira u kojoj je od zemalja odnosno lice nastanjeno. Prilikom odlučivanja o pravu na davanja u slučaju
povrede na radu na osnovu pravnih propisa jedne države, kao i pri određivanju procenta invalidnosti,
uzimaju se u obzir i prethodne povrede na radu koje su obuhvaćene pravnim propisima druge države.

ParagrafLex Strana 8.(od 8)

You might also like