Professional Documents
Culture Documents
Stručni komentar
Povredom na radu smatra se i povreda koju osiguranik - zaposleni pretrpi pri obavljanju posla na koji nije
raspoređen, ali koji obavlja u interesu poslodavca kod koga je zaposlen.
Povredom na radu smatra se i povreda koju osiguranik pretrpi na redovnom putu od stana do mesta rada
ili obrnuto, na putu preduzetom radi izvršavanja službenih poslova i na putu preduzetom radi stupanja na
rad.
Povredom na radu smatra se i oboljenje osiguranika koje je nastalo neposredno ili kao isključiva
posledica nekog nesrećnog slučaja ili više sile za vreme obavljanja posla po osnovu koga je lice
osigurano ili u vezi s njim.
Povredom na radu smatra se i povreda koju osiguranik pretrpi u vezi s korišćenjem prava na zdravstvenu
zaštitu po osnovu povrede na radu.
Prema članu 23. Zakona o PIO, povredom na radu smatra se i povreda koju osiguranici pretrpe
učestvujući:
1) lica koja, u skladu sa zakonom, obavljaju privremene i povremene poslove preko omladinskih
zadruga do navršenih 26 godina života, ako su na školovanju;
2) lica koja se nalaze na stručnom osposobljavanju, dokvalifikaciji ili prekvalifikaciji, koja uputi
organizacija nadležna za zapošljavanje;
3) učenici i studenti kada se, u skladu sa zakonom, nalaze na obaveznom proizvodnom radu,
profesionalnoj praksi ili praktičnoj nastavi;
4) lica koja se nalaze na izdržavanju kazne zatvora dok rade u privrednoj jedinici ustanove za
izdržavanje kazne zatvora (radionica, radilište i sl.) i na drugom mestu rada;
5) lica koja, u skladu sa propisima, obavljaju određene poslove po osnovu ugovora o volonterskom
radu.
Zakonom o PIO su, takođe, predviđena pravila za izračunavanje invalidske penzije u slučaju kada je
invalidnost prouzrokovana delimično povredom na radu, a delimično povredom van rada i bolešću.
Članovi porodice umrlog osiguranika, čija je smrt posledica povrede na radu, prema članu 27. stav 2.
Zakona o PIO, stiču pravo na porodičnu penziju bez obzira na dužinu penzijskog staža umrlog lica.
Porodična penzija se određuje od starosne ili invalidske penzije koja bi osiguraniku pripadala u času
smrti, odnosno od penzije koja je korisniku pripadala u času smrti, u procentu koji se utvrđuje prema
broju članova porodice koji imaju pravo na tu penziju, i kreće se od 70% za jednog člana do 100% za
četiri ili više članova.
Pravo na novčanu naknadu po osnovu telesnog oštećenja se ostvaruje samo ako je telesno
oštećenje posledica povrede na radu. Prema težini, telesna oštećenja se razvrstavaju u osam stepena, i
to od 30% do 100%, sa po 10% između svakog stepena. U slučaju kada je kod lica utvrđeno telesno
oštećenje ispod 30%, a u međuvremenu dođe do pogoršanja tog telesnog oštećenja ili nastane novi
slučaj telesnog oštećenja tako da ukupno telesno oštećenje iznosi 30% ili više, osiguranik stiče pravo na
novčanu naknadu za telesno oštećenje u odgovarajućem procentu prema novom stepenu telesnog
oštećenja (čl. 37. do 40. Zakona o PIO).
Kao dan nastanka invalidnosti, odnosno telesnog oštećenja uzima se dan kada je na osnovu pregleda
dat nalaz, mišljenje i ocena organa veštačenja u prvostepenom postupku, odnosno neki raniji dan za koji
postoji odgovarajuća medicinska dokumentacija
Zahtevom za naknadu štete, saglasno članu 209. Zakona o PIO, može se obuhvatiti ukupan iznos štete
ili iznos dela štete koji se odnosi na određeni protekli period, a može se nadoknaditi jednokratnim
iznosom u celini pri čemu se polazi od visine priznate penzije i drugog trajnog novčanog primanja i
očekivanog prosečnog vremena korišćenja ostvarenih prava.
Fond ima pravo da zahteva naknadu štete i neposredno od zajednice osiguranja imovine i lica koja je
nastala upotrebom motornog vozila kada se primenjuju opšta pravila o odgovornosti i naknadi štete
(osnov i vrsta naknade štete).
U vezi sa odredbama Zakona o PIO, koje se odnose na naknadu štete, pred Ustavnim sudom Republike
Srbije bila je pokrenuta inicijativa za utvrđivanje neustavnosti tih odredaba. Postupajući po pokrenutoj
inicijativi, Ustavni sud je utvrdio da se osporenim odredbama Zakona o PIO uređuju obligacioni odnosi
koji se odnose na vrstu štete, pravo na naknadu pričinjene štete, obavezu i način naknade štete, kao i
način obračunavanja iznosa štete, tako da se osporenim odredbama Zakona o PIO ne uređuju prava za
slučaj starosti, invalidnosti, smrti i telesnog oštećenja, odnosno, uslovi i način ostvarivanja tih prava. U
skladu na navedenim, tim odredbama se ne ugrožavaju, odnosno ne ograničavaju prava iz obaveznog
osiguranja, i u tom smislu je doneto Rešenje Ustavnog suda Republike Srbije, IU broj 333/2003 od 5.
februara 2004. godine, objavljeno u Biltenu Ustavnog suda Republike Srbije, broj 1/2004.
1) učenicima i studentima koji se, u skladu sa zakonom, nalaze na obaveznom proizvodnom radu,
profesionalnoj praksi ili praktičnoj nastavi;
2) licima koja, u skladu sa zakonom, obavljaju određene poslove za koje ne primaju zaradu, odnosno
ugovorenu naknadu (na osnovu ugovora o volonterskom radu);
3) licima koja, u skladu sa zakonom, obavljaju privremene i povremene poslove preko omladinske
odnosno studentske zadruge do navršenih 26 godina života, ako su na školovanju;
4) licima koja se nalaze na dodatnom obrazovanju i obuci po uputu organizacije nadležne za
zapošljavanje;
5) licima koja učestvuju u organizovanim javnim radovima od opšteg značaja;
6) licima koja učestvuju u akcijama spasavanja ili u zaštiti i spasavanju prilikom elementarnih
nepogoda i drugih nesreća;
7) licima angažovanim u vatrogasnim službama za gašenje požara i na obuci za gašenje požara;
8) licima koja se nalaze na osposobljavanju i obučavanju za odbranu i druge vidove obuke za
potrebe odbrane zemlje;
9) licima koja su angažovana na obezbeđivanju javnih skupova, kulturnih i sportskih događaja i
drugih javnih okupljanja građana;
10) licima koja se nalaze na izdržavanju kazne zatvora dok rade u privrednoj jedinici zavoda za
izdržavanje kazne zatvora (radionica, radilište i sl.) i na drugom mestu rada.
Povreda na radu, u smislu Zakona o ZO je svaka povreda, oboljenje ili smrt nastala kao posledica
nesreće na poslu, odnosno kao posledica svakog neočekivanog ili neplaniranog događaja, uključujući i
akt nasilja koji je nastao usled rada ili je povezan sa radom i koji je doveo do povrede, oboljenja ili smrti
osiguranika koja je nastupila odmah ili u periodu od 12 meseci od dana nastanka povrede na radu.
Naknada zarade
Zakonom o ZO je određen krug lica koja imaju pravo na naknadu zarade (osiguranici-zaposleni,
preduzetnici, kao i sveštenici i verski službenici koji te poslove obavljaju kao samostalnu delatnost).
Za vreme privremene sprečenosti za rad zbog povrede na radu, osiguranik - zaposleni ima pravo
na naknadu zarade. Visina naknade zarade koja se obezbeđuje iz sredstava obaveznog zdravstvenog
osiguranja, kao i iz sredstava poslodavca, iznosi 100% od osnova za naknadu zarade. Osiguraniku, koji u
momentu nastupanja privremene sprečenosti za rad nema prethodni staž osiguranja, pripada pravo na
naknadu zarade iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja u visini minimalne zarade utvrđene za
mesec za koji se naknada zarade isplaćuje. Naknada zarade pripada od prvog dana sprečenosti i za sve
vreme njenog trajanja. Naknada zarade pripada i posle prestanka radnog odnosa osiguranika, odnosno
sve do prestanka uzroka privremene sprečenosti za rad po oceni izabranog lekara ili lekarske komisije.
Naknadu zarade obezbeđuje poslodavac iz svojih sredstava za vreme trajanja radnog odnosa
osiguranika i to od prvog dana privremene sprečenosti za rad i za sve vreme trajanja privremene
sprečenosti za rad osiguranika. U slučaju da je licu prestao radni odnos u toku korišćenja prava na
naknadu zarade zbog povrede na radu, od dana prestanka radnog odnosa isplatu naknade zarade
obezbeđuje matična filijala, odnosno Republički fond za zdravstveno osiguranje (dalje: Republički fond).
Za druge kategorije osiguranika (preduzetnike, sveštenike i verske službenike - kao lica koja obavljaju
samostalnu delatnost) naknadu zarade zbog povrede na radu od 31. dana sprečenosti za rad i za
sve vreme trajanja privremene sprečenosti za rad osiguranika zbog povrede na radu obezbeđuje
organizaciona jedinica Republičkog fonda (dalje: filijala), odnosno Republički fond.
U slučaju dužeg trajanja sprečenosti za rad prouzrokovane bolešću ili povredom, a najkasnije po
isteku šest meseci neprekidne sprečenosti za rad, odnosno ako je osiguranik u poslednjih 18 meseci bio
sprečen za rad dvanaest meseci sa prekidima, izabrani lekar, odnosno lekarska komisija, dužna je da
osiguranika sa potrebnom medicinskom dokumentacijom uputi na invalidsku komisiju radi utvrđivanja
gubitka radne sposobnosti.
Naknada štete
Pri utvrđivanju prava na naknadu štete prouzrokovane matičnoj filijali, odnosno Republičkom fondu
primenjuju se odredbe zakona kojim se uređuju obligacioni odnosi. Visina naknade štete utvrđuje se
prema troškovima lečenja i drugim troškovima u vezi sa lečenjem, novčanim naknadama isplaćenim
osiguranom licu po odredbama ovog zakona i drugim davanjima na teret matične filijale, odnosno
Republičkog fonda.
Matična filijala, odnosno Republički fond ima pravo da zahteva naknadu štete od poslodavca ako su
bolest, povreda ili smrt osiguranika nastali usled toga što nisu sprovedene mere bezbednosti i zdravlja na
radu, u skladu sa propisima kojima se uređuje oblast bezbednosti i zdravlja na radu, ili ako nisu
sprovedene druge mere za zaštitu građana.
Matična filijala, odnosno Republički fond ima pravo da zahteva naknadu štete od poslodavca i kada je
šteta nastala usled toga što je zaposleni stupio na rad bez propisanog prethodnog zdravstvenog
pregleda, a kasnije se utvrdi zdravstvenim pregledom da zaposleni prema svom zdravstvenom stanju nije
bio sposoban za rad na određenom poslu.
Zaštita zaposlenih je predviđena na taj način što je predviđeno da na poslovima na kojima postoji
povećana opasnost od povređivanja, profesionalnih ili drugih oboljenja može da radi samo onaj zaposleni
koji, pored posebnih uslova utvrđenih opštim aktom poslodavca treba da ispunjava i uslove za rad u
pogledu svog zdravstvenog stanja, psihofizičkih sposobnosti i doba života.
U skladu sa članom 115. stav 1. tačka 2. Zakona, zaposleni ima pravo na naknadu zarade za vreme
odsustvovanja sa rada zbog privremene sprečenosti za rad do 30 dana u visini 100% prosečne zarade u
prethodna tri meseca pre meseca u kojem je nastupila privremena sprečenost za rad, s tim da ona ne
može biti niža od minimalne zarade utvrđene u skladu sa ovim zakonom, sa mogućnošću da se drugim
zakonom drugačije odredi.
Zakonom o bezbednosti i zdravlju na radu ("Sl. glasnik RS", br. 101/2005), predviđeno je da je
poslodavac obavezan da zaposlenom obezbedi rad na radnom mestu i u radnoj okolini u kojima su
sprovedene mere bezbednosti i zdravlja na radu i on se ne oslobađa te svoje obaveze i odgovornosti
određivanjem drugog lica ili prenošenjem svojih obaveza i odgovornosti na drugo lice. Takođe,
poslodavac je dužan da obezbedi da radni proces bude prilagođen telesnim i psihičkim mogućnostima
zaposlenog, a radna okolina, sredstva za rad i sredstva i oprema za ličnu zaštitu na radu budu uređeni,
odnosno proizvedeni i obezbeđeni, da ne ugrožavaju bezbednost i zdravlje zaposlenog.
Poslodavac je obavezan da zaposlenom, u skladu sa opštim aktom isplati naknadu štete zbog povrede
na radu.
Poslodavac nije odgovoran u slučaju nastanka povrede na radu zbog neuobičajenih i nepredvidivih
okolnosti koje su izvan njegove kontrole ili zbog izuzetnih događaja čije se posledice i pored njegovog
nastojanja nisu mogle izbeći.
- sadržaj prijave,
- postupak prijave od strane poslodavca,
- rokovi u kojima povreda na radu mora da se prijavi,
- subjekti koji učestvuju u postupku prijavljivanja,
- broj primeraka izdavanje izveštaja.
Rokovi su kratki, poslodavac je obavezan da popuni obrazac u roku 24 časa od dana saznanja za
povredu, isti rok je i za dostavljanje prijave zdravstvenoj ustanovi, rok za zdravstvenu ustanovu je dva
dana da dostavi poslodavcu popunjen obrazac, koji ga, zatim, dostavlja nadležnoj filijali zdravstvenog
osiguranja koja zadržava dva primerka izveštaja, predviđeno je da poslodavac dostavlja izveštaj i
nadležnoj organizaciji za penzijsko i invalidsko osiguranje, a jedan primerak zadržava za sebe i jedan
daje zaposlenom koji je pretrpeo povredu na radu.
- bolesno stanje,
- nesposobnost za rad,
- potpuni gubitak radne sposobnosti,
- gubitak sredstava za izdržavanje usled smrti hranioca porodice.
Svaka država članica treba da propiše definiciju, "nesreća na poslu" koja će sadržavati uslove u kojima
se nesreća prilikom dolaska i odlaska s posla smatra kao nesreća na poslu.
Primer:
Sporazumom između SR Jugoslavije i Češke Republike o socijalnom osiguranju predviđeno je da
lice koje po osnovu povrede na radu ima pravo na zdravstvene usluge prema pravnim propisima jedne
države prima te usluge i na teritoriji druge države ugovornice, prema njenim pravnim propisima kao da
je tamo osigurano, a na teret nosioca zdravstvenog osiguranja kod koga je odnosno lice osigurano.
Predviđeno je i pravo na novčana davanja, odnosno novčano davanje za slučaj povrede na radu
odobrava, prema svojim pravnim propisima, nosilac one države na čijoj teritoriji je nastala povreda na
radu.
Primer:
Konvencijom između SFR Jugoslavije i Kraljevine Norveške o socijalnom osiguranju je
predviđeno da se davanja za slučaj povrede na radu, uključujući i povišenja i dodatke, pružaju
državljanima druge zemlje bez obzira na eventualne ograničavajuće odredbe za strane državljane i bez
obzira u kojoj je od zemalja odnosno lice nastanjeno. Prilikom odlučivanja o pravu na davanja u slučaju
povrede na radu na osnovu pravnih propisa jedne države, kao i pri određivanju procenta invalidnosti,
uzimaju se u obzir i prethodne povrede na radu koje su obuhvaćene pravnim propisima druge države.