PATOLOGIJA 2 - VJEŽBE

MEDICINSKI FAKULTET ZENICA 2020/2021 AKADEMSKA GODINA

 VJEŽBE:

XII vježba-Pluća XVI vježba -GIT-želudac

1.Emphysema pulmonum chronicum 1.Gastritis chronica
2.Bronchopneumonia 2.Polypus hyperplasticus mucosae ventriculi
3.Bronchiaectasiae 3.Ulcus ventriculi chronicum
4.Carcinoma mikrocelluluare pulmonum 4.Adenocarcinoma invasivum ventriculi
5.Carcinoma planocelluluare invasivum pulmonum
XVII vježba GIT-crijevo
XIII vježba-Glava i vrat 1. Ileitis terminalis(Morbus Crohn)
1.Cysta branchiogenes 2. Colitis chronica ulcerosa
2.Epulis gigantocellularis 3. Polypus juvenilis mucose colonis
3.Tumor mixtus glandulae salivalis 4. Adenoma tubulare colonis
4.Cystadenoma papillare lymphomatosum(Warthin tumor) 5.Adenocarcinoma invasivum colonis
5.Carcinoma planocellulare invasivum laryngis
XVIII vježba-Jetra
XIV vježba-Patologija endokrine 1.Hepatitis chronica activa
1.Morbus Graves 2. Cirrhosis hepatis
2.Srtuma colloides nodosa glandulae thyroideae 3. Carcinoma hepatocellulare hepatis
3.Carcinoma papillarae glandularae thyroideae 4.Ecchinococcosis hepatis
4.Adenoma corticis glandulae suprarenalis 5.Adenocarcinoma vesicae felleae
5.Pheochromocytoma
XIX vježba-Bubreg
XV vježba-Limfni čvorovi 1.Pyelonephritis chronica
1.Hyperplasia follicularis et sinus histiocytosis lymphonodi 2.Glomerulosclerosis diabetica
2.Morbus Hodgkin 3.Carcinoma renocellulare renis
3.B limfom malih limfocita 4.Papilloma transitiocellulare vesicae urinariae
4.Lymphoma imunoblasticum 5.Carcinoma urotheliale papillare vesicae urinariae
5.Metastaza u limfni čvor
XX vježba-Muški genitalni trakt XXIV vježba-Dojka
1.Condyloma accuminata 1.Dysplasia fibrinosa glandullae mammae
2.Hyperplasio nodularis prostatae 2. Fibroadenoma glandulae mammae
3.Adenocarcinoma prostatae 3.Carcinoma ductale invasivum glandulae mammae
4.Seminoma testis 4.Carcinoma lobulare invasivum glandulae mammae
5.Carcinoma inflammatorius glandulae mammae
XXI vježba-Ženski genitalni trakt-grlić
1.CIS XXV vježba-Koža
2.Carcinoma planocellulare invasivum cervicis 1.Keratosis seborrhoica cutis
3.Adenocarcinoma cervicis 2.Carcinoma basocellulare cutis
4.Adenocarcinoma endometrii 3.Naevus naevocellularis dermalis
5.Mullerian tumor(Carcinosarcoma) 4.Melanoma malignum cutis

XXII vježba-Ženski genitalni trakt-jajanik XXVI vježba-CNS

1.Cystadenoma mucinosum ovarii 1.Neurilemmoma(SCHWANOMA)
2.Tumor cysticum serosum papillare borderline ovarii 2.Glioblastoma multiforme
3.Cystadenocarcinoma mucinosum invasivum ovarii 3.Meningeoma
4. Brenner tumor ovarii
5. Tumor granulosacellulare ovarii

XXIII vježba-Zenski genitalni trakt-Bolesti trudnoće

1.Residua graviditatis
2.Mola hydatidosa
3.Infarctus placentae
4.Graviditas ectopica(tubaria)
5.Choriocarcinoma placentae
Vježba XII - pluća
1. Emphysema pulmonum chronicum.

• Karakteriše se abnormalnim i trajnim proširenjem vazdušnih puteva

distalno od terminalnih bronhiola i destrukcijom njihovih zidova, bez
uočljive fibroze.
• Emfizemi se dijele po anatomskoj distribuciji promjena u lobulusima
(grupa od 3-5 acinusa).
• Centroacinarni (centrolobularni) emfizem.

• Panacinarni (panlobularni) emfizem.

• Distalni acinarni (paraseptalni) emfizem.

• Iregularni emfizem.
MAKROSKOPSKI OPIS:
• Karakterističan izgled prenapuhanosti pluća, koja pri blagoj palpaciji
šuškaju.

• Na presjeku zrak se oslobodi i pluća poprimaju saćast izgled, susjedne

alveole se spajaju i stvaraju velike vazdušne prostore.
MIKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE:

• Na preparatu se vidi masa proširenih zračnih prostora koji su

nepravilni, dijelom spojeni očuvanim alveolama.

• Karakteristični su intraluminalni “jezičci” septa koji strše u lumen, a

koji predstavljaju dijelove oštećenih alveolarnih septa.
2. Bronchopneumonia.
• Akutne bakterijske pneumonije mogu se ispoljiti na jedan od dva
anatomska i radiološka načina, kao bronhopneumonija i kao lobarna
pneumonija.

• Kod bronhopneumonije inflamacija zahvata dijelom disajne puteve, a

dijelom plućni parenhim.
• Kod bronhopneumonije inflamacija je ograničena
na određeno područje, odnosno područje oko
odgovarajućeg bronha, dok je kod pneumonije
pluće zahvaćeno kompletno i uniformno.
MAKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE

• Vidi se mrljast
raspored
zapaljenja koji
obično zahvata
više od jednog
lobusa.
MIKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE:

• Svjetlije polje na preparatu odgovara dijelu zdravog pluća, a tamniji

dio području sa bronhopneumonijom.
• Vide se polja teško uočljivih alveolarnih prostora i septa, jer su isti,
kao i ogranci bronha, ispunjeni i prožeti gustim upalnim infiltratom
građenim od polimorfonukleara.
3. Bronchiaectasiae.
• Predstavljaju trajno proširenje bronha i bronhiola, izazvano
razaranjem mišića i elastičnog potpornog tkiva, nastalo zbog
nekrotizirajućih infekcija ili uduženo s njima.
• Nisu primarna bolest, već posljedica trajnih infekcija ili opstrukcija
koje su izazvane različitim bolestima.
• Obično nastaju u oba donja režnja pluća i posebno zahvataju
najvertikalnije disajne puteve.
• Kod tumora ili udahnutog stranog tijela mogu biti oštro ograničene
samo na jedan segment pluća.
• Disajni putevi mogu biti i do 4 puta širi u odnosu na uobičajeni
prečnik.
MAKROSKOPSKI OPIS:

• Na poprečnom presjeku
pluća se vide prošireni
bronhi koji se prostiru
skoro do pleure.
MIKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE:

• Na preparatu se vide više ili manje prošireni zračni putevi obloženi

respiratornim epitelom.
• U lumenu pojedinih proširenih zračnih puteva se vidi uništen,
deskvamiran površni epitel sa obiljem upalnog infiltrata.
4. Carcinoma microcellulare partim
necroticum bronchii.
• Maligni epitelni tumor građen od malih ćelija
oskudne citoplazme, nejasnih granica, fino
granuliranog hromatina u jedru, odsutnih ili teško
uočljivih nukleolusa (WHO).
• Ćelije su okrugle, ovalne ili vretenaste, sa
utiskivanjem jedara („molding“).
• Nekroza je obično izražena, a mitoze brojne.
MAKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE
• Blijedo smeđa, mekana,
perihilarna masa, sa
izraženom nekrozom i
zahvatanjem limfnih
čvorova.
• U plućima se širi uz
bronhe, submukozno i
cirkumferentno.
MIKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE

• U nezahvaćenom tkivu pluća raspoznaje se hrskavica i lumeni manjih

bronha.
• Tumorske ćelije rastu u obliku gusto zbijenih gnijezda i trabekula,
pokazuju periferno palisadanje.
5. Carcinoma planocellulare invasivum
bronchii.
• Maligni epitelni tumor koji pokazuje keratinizaciju i/ili međucelularne
mostove, i koji raste iz bronhalnog epitela (WHO).
• Preko 90% slučajeva javlja se kod pušača.
 MAKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE
• Većina planocelularnih karcinoma pluća raste centralno - u glavnim, lobarnim ili
segmentalnim bronhima.
• Tumor je obično građen od sivobjeličastog, čvršćeg tkiva, sa depozitima
antrakotičnog pigmenta u sredini i zvjezdastom retrakcijom okolnog tkiva.
• Obliteracija lumena bronha dovodi do staze u bronhijalnoj sekreciji, dilatacije
bronha, atelaktaze, bronhopneumonije, lipoidne pneumonije.
MIKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE

• Na rubovima preparata raspoznatljivo tkivo pluća (hrskavica, lumeni

bronha), dok ostali dio zauzimaju ćelije slabije diferenciranog
planocelularnog karcinoma.
• Tumorske ćelije raspoređene u „plaže“, svijetle citoplazme nejasnih
granica, svijetlih jedara sa uočljivim nukleolusima.
VJEŽBA 13 – glava i vrat
1. Cysta branchiogenes.
• Naziva se i limfoepitelijalna cista koja nastaje od embrionalnih
ostataka škržnih lukova.
• Može se manifestovati kao cista, fistula ili kao sinus.
• Najčešće se javlja u usnoj šupljini i u parotidnoj žlijezdi.
MAKROSKOPSKI OPIS:
• Obično se manifestuje kao pokretna nodularna formacija, veličine do
6mm koja je u potpunosti asimptomatična.

• Površina sluznice iznad promjene je obično neizmijenjena.

• Na presjeku može sadržavati sirasti materijal.

Cysta branchiogenes.
MIKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE:

• Na preparatu se nađe cista obložena stratifikovanim

pločastoslojevitim epitelom.

• Subepitelno prisutan obilan limfoidni infiltrat koji formira i

germinativne centre.

• Lumen ciste dijelom ispunjen amorfnim eozinofilnim sadržajem,

proteinskim debrijem i sa nešto upalnih ćelija.
2. Epulis gigantocellularis.
• Predstavlja reparatorni granulom koji u mekom tkivu nosi naziv
granuloma gigantocellulare periphericum, a koji histološki odgovara
centralnom gigantocelularnom granulomu u kosti.
• Najčešće se javlja na oralnoj sluznici (gingiva, alveolarna sluznica),
češće kod žena nego kod muškaraca.
MAKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE:

• Javlja se kao bolna sesilna ili pedunkulirana masa prekrivena najčešće

ulceriranom sluznicom.

• Obično ne prelazi 2cm u dijametru.

Epulis gigantocellularis.
MIKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE:

• Na preparatu se uoči neinkapsulirana lezija građena od fibrozne

strome u kojoj se nađu vretenasti do ovalni fibroblasti, brojne
multinuklearne džinovske ćelije sa velikim brojem jedara, te brojni
kapilari.
• Jedra vretenastih ćelija su vezikularna sa jasnim, ne suviše krupnim
eizinofilnim nukleolusom.
• Mogu se naći i siderofagi.
 3. Tumor mixtus glandulae salivalis.

• Naziva se još i pleomorfni adenom, a predstavlja benigni mješoviti

tumor koji pokazuje dvojnu diferencijaciju i to epitelijalnu (duktalne
strukture) i mezenhimalnu diferencijaciju (miksoidna, hijalina,
hondroidna i osealna polja).
• Najčešće se javlja u parotidnoj žlijezdi (80%), a nešto rjeđe u
submandibularnoj i malim pljuvačnim žlijezdama.
• Češći je kod žena, nego kod muškaraca.
MAKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE:

• Najčešće nastaje u površnom režnju parotidne žlijezde, te dovodi do

bezbolnog oticanja u predjelu ugla donje vilice i lako se otkriva
palpacijom.
Tumor mixtus glandulae salivalis.
MIKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE:

• Epitelna komponenta formira male tubularne strukture ili solidna

polja građena od uniformnih kubičnih ćelija jasnih granica, eozinofilne
citoplazme.
• U lumenima pojedinih tubula se može naći i nešto eozinofilnog
sadržaja.
• Prisutne su i vretenaste, monomorfne ćelije, obično u solidnim
grupama, međusobno gusto zbijene, a morfološki odgovaraju
mioepitelnim ćelijama.
• Druga komponeta je zastupljena u obliku rahlog, miksoidnog tkiva, a
unutar takvih polja se mogu naći i polja hondroidnih karakteristika.
4. Cystadenoma papillare lymphomatosum (Warthin tumor).

• Gotovo isključivo se javlja u parotidnoj žlijezdi, te se smatra da nastaje

od heterotopičnog tkiva pljuvačne žlijezde uhvaćenog u regionalnim
limfnim čvorima tokom embriogeneze.
MAKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE:

• Tumor je uglavnom malih dimenzija, dobro inkapsuliran, okruglast ili

ovoidan.
• Na presjeku se često na svijetlo sivoj osnovi vide cistični prostori ili
procjepi u kojima se nalazi sluz.
Cystadenoma
papillare
lymphomatosum
(Warthin tumor).
MIKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE:
• Na preparatu se vidi cističan tumor sa papilarnim izdancima
obloženim cilindričnim epitelom (visoke kolumnarne ćelije ovoidnog
jedra smještenog u centru ili u apikalnom dijelu ćelije) koji strše u
šupljinu ciste.
• Između i ispod cilindričnih ćelija uoči se niski kubični epitel, te obilno
limfoidno tkivo koje fokalno stvara i limfoidne folikule.
• Rubno priutan dio raspoznatljivog žljezdanog tkiva.
5. Carcinoma planocellulare invasivum laryngis.

• Maligni tumor porijekla pločastog epitela koji se u 60% do 75%

slučajeva javljaja na glasnicama (glotično), a može se javiti i iznad ili
ispod njih (supraglotično; 25% do 40% i subglotično; manje od 5%).
• Najčešće se javlja poslije 40. godine i češće obolijevaju muškarci nego
žene (7:1).
MAKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE:

• Tkivo na presjeku žuto bjeličasto, čvrsto, dijelom trošno i krto.

Carcinoma
planocellulare
invasivum
laryngis.
MIKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE:

• Na preparatu se jasno vidi pločastoslojeviti epitel sluznice larinksa,

kao i submukozne žlijezde.
• Jasno se uočava mjesto gdje tumor počinje sa slunice.
• Vide se brojne poligonalne ćelije koje infiltruju sluznicu i podsluznicu.
VJEŽBA XIV – PATOLOGIJA ENDOKRINE
1. Morbus Graves
• Gravesova je bolest najčešći uzrok tireotoksikoze i
predstavlja stanje povišenog metabolizma nastalog
zbog prekomjerne opskrbe svih tkiva u tijelu
aktivnim tireoidnim hormonom.
• Gravesova bolest može se pojaviti u bilo koje doba,
no najčešće u trećem i četvrtom desetljeću a
dominantno kod žena(10:1).
• Izrazita povezanost sa HLA antigenom upućuje
na genetsku predispoziciju, a dokazi da je
Gravesova bolest autoimunog porijekla prilično
su uvjerljivi.
• Makroskopski štitnjača je obično difuzno i
simetrično uvećana. Na presjeku ima
crvenkastosmeđi, mišiću sličan izgled.
• Mikroskopski na preparatu vidimo
hipercelularnost folikula, gdje epitelne ćelije
postaju cilindrične, nagurane, i iako postoje
male razlike u veličini i obliku ćelija, nema
značajnije atipije.
• Koloid pokazuje vodenast izgled, a u stromi između
folikula uočava se limfocitni infiltrat koji sa
fibroziranom vezivnim trakama diskretno razdvaja
folikule štitne žlijezde.
• Klinički postoji tireotoksikoza, koja, kada je
udružena sa oftalmopatijom i dermopatijom, čini
dijagnozu Gravesove bolesti sigurnom.
• Tireotoksikoza se može uspješno kontrolirati
različitim oblicima medikamentoznog i hirurškog
liječenja.
1. Morbus Graves

• A diffusely enlarged thyroid

gland associated with
hyperthyroidism is known as
Grave's disease. At low power
here, note the prominent
infoldings of the hyperplastic
epithelium. In this autoimmune
disease the action of TSI's
predominates over that of
TGI's.
 2. Struma nodosa colloides
gl.thyroideae
• Kod ove je bolesti štitna žlijezda obično difuzno više ili manje
simetrično uvećana.
• Viđa se u endemskom i u sporadičnom obliku, gdje ova prva
podrazumijeva da više od 10% regionalne populacije ima slične lezije,
a osnovni uzrok ovoga stanja je smanjeno unošenje joda.
• Makroskopski štitnjača je je tvrda i simetrično
povećana, sa smeđkastosivom ,blijedom, sjajnom
prhkom i hladetinastom reznom plohom.
• Mikroskopski vidimo široke folikule ispunjene
koloidom, obložene spljoštenim epitelnim
ćelijama, a razdvojene oskudnom stromom, sa par
uočljivih kongestiranih krvnih sudova.
3. Carcinoma papillare glandulae
thyroideae
• Naziv ,,papilarni karcinom” upotrebljava se za svaki
zloćudni tumor štitne žlijezde koji ima ,,čistu”
papilarnu ili miješanu papilarnu i folikularnu
građu,odnosno za sve karcinome koji se sastoje od
stanice s optičkim svijetlim,,ground-glass” (poput
mliječnog stakla) ili “little orphan Annie” jezgrama,
bez obzira na prisutnost resičastih tvorbi.
• Makroskopski neoplastična žarišta su siva do
smeđa, čvrsta, katkad na presjeku imaju izgled
krzna.
• Mikroskopski se vidi prilično dobro diferenciran
papilarni karcinom, jasno ograničen od okolnog
tkiva štitaste žlijezde sa prisutnim psamomskim
tjelašcima, čije su papile građene od vezivne
strome s krvnim žilama, obložene jednim i više
redova kubičnih do niskih cilindričnih epitelnih
ćelija sa jasnom jezgrenom membranom i sitnim
jedarcima.
3. Carcinoma papillare glandulae thyreoideae
4. Adenoma corticis glandulae
suprarenalis
• Adenomi su česti na obdukcijama, a samo su
katkad povezani sa nekim od hiperadrenalnih
stanja. Unatoč tome oni su najčešći uzrok
hiperaldosteronizma, a u rijetkim su prilikama
podloga za razvoj Cushingova sindroma.
• Makroskopski oni su oštro ograničeni, učahureni,
žućkastosmeđi čvorovi unutar kore, koji se katkad
izbočuju prema srži ili pod čahuru.
• Raspon im je do 3 cm u promjeru (prosječno 1-2
cm).
• Mikroskopski vidimo masno tkivo na površini, koru
nadbubrežne žlijezde sa nešto prisutnog krvarenja,
te jasno ograničeni adenom građen od ćelija
krcatih lipidima koje sliče ćelijama zone fascikulate,
sa svijetlom citoplazmom i pravilnom malom
jezgrom.
4. Adenoma corticis
glandulae suprarenalis
5. Pheochromocytoma glandulae
suprarenalis
• Feokromocitomi nastaju od kromafilnih ćelija i
proizvode kateholamine (kao i ostale sekretorne
produkte), pa tako uzrokuju hipertenziju koja može
biti kobna.
• Makroskopski, bez obzira na veličinu, na presjeku
su sivkastoružičasti; krupnije mase sadrže središnja
područja krvarenja, nekroze i cističnog
razmekšanja.
• Histološki vidimo nešto masnog tkiva, zadebljanu
kapsulu, koja odvaja tkivo tumora, građenog od
krupnijih poligonalnih ćelija raspoređenih u
gnijezda, razdvojenih diskretnom stromom,
stvarajući loptaste nakupine, tzv.”zellballen”, sa
nepravilnim jedrima i obilnom zrnatom
citoplazmom.
• Klinički osnovne su karakteristike hipertenzija,
glavobolja, lupanje srca, znojenje, bol u prsima,
tremor, napadi slabosti pa čak i sinkopa.
• This pheochromocytoma
demonstrates the chromaffin
reaction. This neoplasm of the
adrenal medulla contains
catecholamines (epinephrine and
norepinephrine). The section of
tumor at the bottom has been
placed into a dichromate fixative
which turns the tissue brown as
the catecholamines are oxidized.
Compare to the section of pink to
yellow tumor at the top which has
not been placed in dichromate
fixative.
VJEŽBA XV – LIMFNI CVOROVI
1. Hyperplasia follicularis et sinus histiocytosis lymphonodi

• Folikularnu hiperplaziju uzrokuju stimulusi koji

aktiviraju humoralni imuni odgovor.
• Karakteriše se uvećanjem i pojavom aktivnih
germinativnih centara okruženih malim limfocitima
(marginalna zona).
• Neki od specifičnih uzroka folikularne hiperplazije
mogu biti reumatoidni artritis, toksoplazmoza, HIV
infekcija i dr.
• Sinus histiocytosis (hyperplasia reticularis)
podrazumijeva proširenje i izraženost limfatičnih
sinusoida.

• Ova pojava može biti izražena u limfnim čvorovima

koji dreniraju tumorski proces, kao kod karcinoma
dojke.
MIKROSKOPSKI OPIS:

• Na preparatu arhitektura limfnog čvora je očuvana,

nađu se dilatirani sinusi sa hipertrofijom endotela,
ispunjeni histiocitima.

• Germinativni centri folikula prošireni, u njima se vide

limfociti u raznim stadijima “blast” transformacije, te
histiociti koji sadrže fagocitiran materijal.
2. Hodgkin lymphoma

• Limfom koji karakteriše prisustvo posebnih

neoplastičnih džinovskih – Reed–Sternberg-ovih
ćelija, izmiješanih sa neneoplastičnim upalnim
ćelijama.
MIKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE

• Arhitektura limfnog čvora je narušena, ne vidi se ni

korteks, niti folikuli.
• Limfni čvor je građen od gusto zbijenih, ali
ograničenih nodusa obloženih vezivom (tip nodularne
skleroze).
• Nodusi su građeni od neoplastičnih (Reed-Sternberg-
ove ćelije i varijante) i neneoplastičnih limfoidnih
elemenata (limfociti, histiociti, plazma ćelije).
• “Klasične” Reed-Sternbergove ćelije su bi- ili multinuklearne, izrazito
krupne, obilne eozinofilne citoplazme, u jedru prisutan krupan
eozinofilan nukleolus okružen perinukleolarnim prosvjetljenjem.

• Za ove ćelije karakteristična je simetrija,a mogu se naći i atipične

forme.
• Lakunarne ćelije - krupne ćelije sa optički praznim haloom
oko krupnog centralno postavljenog jedra u kome se
nalazi krupni nukleolus.

• “Mummy” ćelije – imaju kompaktno jedro, bez nukleolusa

i bazofilnu citoplazmu.

• “Popcorn” ćelije – male ćelije sa veoma lobuliranim

jedrom i malim nukleolusima.
3. B-limfom malih limfocita
• Spada u skupinu niskoagresivnih non-Hodgkin
limfoma.
• CLL (Chronic Lymphocytic Leukemia) i SLL (Small
Lymphocytic Lymphoma) smatraju se istom bolešću,
sa različitim karakteristikama.
• Karakteriše ga neoplastična proliferacija limfocita koji
pokazuju mali stepen atipije.
MIKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE

• Na preparatu limfni čvor je neraspoznatljive

arhitekture, infiltriran malim, jednoličnim, naizgled
nestimuliranim limfocitima.
• Prisutna je infiltracija kapsule i perinodularnog
masnog tkiva.
• Uoče se nejasno ograničeni pseudofolikuli ili
proliferativni centri.
4. Lymphoma imunoblasticum

• Spada u skupinu visokoagresivnih, difuznih

krupnoćelijskih limfoma.
MIKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE

• Na preparatu se vidi tkivo testisa i epididimisa.

• Paratestikularno tkivo difuzno je infiltrisano
neoplastičnim limfocitima.
• Ćelije su krupne, izražene atipije, posjeduju krupna
pleomorfna jedra i krupne nukleoluse (imunoblasti).
• Centroblasti imaju 1-3 nukleolusa uz nuklearnu
membranu, svetlije su obojeni u odnosu na
imunoblaste.
5. Metastaza u limfni čvor

• Radi se o metastazi adenokarcinoma u limfni čvor.

• Na preparatu su prisutna dva limfna čvora, samo
dijelom raspoznatljive građe.
• Veći dio čvorova infiltrisan je ćelijama
adenokarcinoma, dijelom raspoređenih u adenoidne
strukture, u čijem lumenu se može naći i nešto
mucina.
• Ćelije visoke, pseudostratifikovane, sa svim
karakteristikama malignih ćelija.
VJEŽBA XVI – GIT - ŽELUDAC
1. GASTRITIS CHRONICA

• Hronično zapaljenje želudačne sluznice koje može

dovesti do atrofije sluznice i intestinalne metaplazije,
te eventualno do displastičnih promjena epitela što
može predstavljati podlogu za razvoj karcinoma
• Etiološki faktori :
- Hronična infekcija sa Helicobacter pylori
- Imunološki (autoimuni) udruženi sa pernicioznom
anemijom
- Toksični – ishrana, alkohol, pušenje, lijekovi
- Postoperativni, motorički i mehanički faktori,
sistemska oboljenja
• MAKROSKOPSKE PROMJENE:
- Autoimuni gastritis – difuzno zahvatanje sluznice fundusa i corpusa,
rijetko antruma
- Gastritis udružen sa faktorima sredine (H.pylori) češće zahvata
sluznicu antruma ili cijelog želuca pangastritis
- Sluznica je grublje teksture nego normalno, zadebljanih nabora,
vremenom sa razvojem atrofije zaravnjena i stanjena
• MIKROSKOPSKE PROMJENE:
- Isječak zida želuca antropilorične regije
- U laminii proprii sluznice prisutan obilan upalni infiltrat limfocita,
plazma ćelija, histiocita,fokalno formiranje limfoidnih folikula uz
mjestimično prisutne polimorfonuklearne leukocite koji se nađu i
intraepitelno što upućuje na aktivnost hroničnog zapaljenja
- Mjestimično prisutni znaci intestinalne metaplazije žljezdanog epitela
2. POLYPUS HYPERPLASTICUS MUCOSAE VENTRICULII

• Pojam “polip” u digestivnom sistemu označava bilo kakav čvor ili

izraštaj koji se na širokoj bazi ili peteljci izdiže iznad ravni sluznice iz
koje potiče
• Hiperplastični polipi su neneoplastične lezije, čine oko 90% želudačnih
polipa, najčešće locirani u antrumu
• Obično leže na širokoj bazi (sesilni), rijetko veći od 2 cm
• MIKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE:
- Polipodan isječak tkiva na površini prisutnog hiperplastičnog
foveolarnog epitela, lamina propria blago edematozna sa mjestimično
prisutnim proliferisanim i fokalno krvlju prepunjenim kapilarima,
umjereno obilnim upalnim infiltratom limfocita, plazma ćelija
- U laminii proprii prisutne pojedinačne i manje grupe dijelom
izduženih,dijelom cistično dilatiranih hiperplastičnih foveola
3. ULCUS CHRONICUM VENTRICULI

• Peptički ulkus je hronična, najčešće solitarna lezija koja se javlja u bilo

kojem dijelu digestivnog trakta koji je izložen agresivnom djelovanju
kiselih/peptičkih sokova
• Najčešće lokalizacije: duodenum (bulbus), želudac (antrum),
gastroezofagealni spoj (Barret-ov jednjak), unutar gastrojejunostome,
Meckelovog divertikuluma, kod Zollinger-Ellisonovog
sindroma(multiple ulceracije duodenuma, želuca i jejunuma)
• MAKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE:
- U 90% slučajeva lociran na maloj krivini antruma
- Pojedinačni okrugli ili ovalni defekt zida različite
dubine, čvrstog, čistog dna, prekrivenog
sivkastoružičastim naslagama, a nekad i ugruškom krvi
crne boje, često u dnu defekta prisutan krvni sud
- Sluznica rubova defekta u nivou okolne sluznice ili
blago iznad, rubovi i zid ravni,oštri, želudačni nabori se
zrakasto nabiru oko defekta zida
• MIKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE:
- Isječak zida želuca u jednom dijelu na površini
raspoznatljive sluznice sa znacima hronične inflamacije
- U zidu prisutan defekt neraspoznatljive sluznice koji
zahvata i podsluznicu i mišićni sloj zida želuca
- Idući od lumena prema zidu razlikuju se četiri zone ulkusa:
1. zona nekrotičnog celularnog detritusa i fibrina
2. zona nespecifične zapaljenske infiltracije polimorfonuklearnim
leukocitima
3. zona nespecifičnog upalnog granulacionog tkiva sa mononuklearnim
upalnim ćelijama
4. zona fibroze i ožiljavanja
4. ADENOCARCINOMA INVASIVUM VENTRICULI

• Zloćudni tumor porijekla epitela sluznice želuca

• Oko 90% svih zloćudnih tumora želuca su adenokarcinomi
• 50-60% lokalizovano u području antruma i pilorusa, oko 25% u
području kardije i ostatak u području fundusa i korpusa
• Najčešća lokalizacija je mala krivina antropilorične regije
• MAKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE:
- Egzofitni – sa protruzijom tumorske mase u lumen
želuca
- Ravni ili ugnuti – bez jasno vidljive tumorske mase
unutar sluznice
- Ulcerirajući – stvaranje ulkusa nepravilnih rubova,
iznad nivoa okolne sluznice, neravnih, podrivenih
stranica, nekrotičnog dna
- Difuzno infiltrativni tzv. linitis plastica tip – zahvata
veći dio ili cijeli zid želuca stvarajući rigidno
zadebljanje zida
• MIKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE:
- Isječak zida želuca koji je cijelom debljinom od sluznice do seroze
difuzno infiltrovan pojedinačnim i grupama ćelija obilne, svijetle
citoplazme koja sadrži sluz, jedra polumjesečasta potisnuta na
periferiju, hiperhromatična, to su tzv. ćelije prstena pečatnjaka (signet
ring)
- Između tumorskih ćelija prisutna manja i veća ostrvca sluzi
VJEŽBA XVII – GIT - CRIJEVA
1. ILEITIS TERMINALIS (MORBUS CROHN)

• Sistemska, hronična granulomatozna ulcerokonstriktivna bolest koja

zahvata sve slojeve zida zahvaćenog segmenta crijeva
• Može zahvatiti bilo koji dio digestivnog sistema od usta do anusa,
najčešće u području terminalnog ileuma
• U 30 % slučajeva zahvaćeno samo tanko crijevo, 50% tanko i debelo
crijevo, 20% samo debelo crijevo
• MAKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE:
- Ulkusi na sluznici: u ranim stadijima bolesti edem, gubitak normalne
teksture sluznice sa malim, plitkim defektima tzv. aftozni ulkusi; sa
progresijom bolesti ulkusi se spajaju stvarajući duge linearne ulkuse
koji se često pružaju paralelno sa trakama kolona, a u kombinaciji sa
transverzalnim ulceracijama daju sluznici kaldrmast igled
- Lezije na preskok – sluznica je diskontinuirano (segmentalno)
zahvaćena većim i manjim ulceracijama razdvojenim nepromjenjenom
sluznicom
- Zadebljanje zida crijeva – nastaje kao posljedica edema, zapaljenja,
fibroze i hipertrofije mišićnog zida
- Suženje lumena crijeva
- Zapaljenje seroze – obzirom da se radi o transmuralnom
zapaljenskom procesu zahvaćena je i seroza koja je zamućena,
crvenkasta, zrnasta
- Zadebljanje mezenterija uz edem i fibrozu
- Stvaranje striktura, sinusa, fistula – obično nastaju zbog priraslica,
fistule i sinusi vode priraslicama sa susjednim organima, kožom
• MIKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE:
- Isječak zida debelog crijeva dijelom očuvane raspoznatljive sluznice
koja je u jednom dijelu ulcerirana, neraspoznatljive građe
- U tom dijelu od luminalne strane zahvatajući sve slojeve zida prisutan
obilan upalni infiltrat limfocita, plazma ćelija, histiocita, manje brojnih
polimorfonuklearnih leukocita
- U mišićnom sloju zida i subserozno prisutni limfoidni folikuli
- U dijelu koji bi odgovarao lamini propriji sluznice i podsluznici prisutni
rijetki granulomi sa multijedarnim džinovskim ćelijama
2. COLITIS CHRONICA ULCEROSA

• Hronična, recidivirajuća zapaljenska bolest

nepoznatog uzroka koja se karakteriše
ulceracijama koje uglavnom zahvataju sluznicu i
podsluznicu debelog crijeva
• Započinje u rektumu, može se proširiti
proksimalno, ponekad zahvata cijelo debelo crijevo
- pancolitis
• MAKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE:
- Promjene na sluznici – difuzno zahvatanje sluznice čitavom dužinom
koja je hiperemična, zrnasta, sa prisutnim ulceracijama i erozijama,
ponekad prisustvo krvi u lumenu crijeva
- Ulceracije – u akutnoj fazi bolesti opsežne ulceracije sa širokom
bazom uglavnom ograničene na sluznicu i podsluznicu
- Inflamatorni pseudopolipi – nastaju nakon nekoliko
uzastopnih egzacerbacija bolesti kada epitel
regeneriše preko ulceracija u obliku uzdignutih
ostrvaca
- Atrofija sluznice – nakon smirivanja aktivne bolesti ili
pri dugotrajnom hroničnom oboljenju nastaje
progresivna atrofija sluznice
- Obzirom da zapaljenski proces nije transmuralan
seroza je glatka i sjajna
- U izrazito teškim slučajevima bolesti može doći do
toksičnog oštečenja mišićnog sloja i nervnih
spletova što onemogučava neuromuskularnu
funkciju i dovodi do progresivne dilatacije i
gangrene crijeva (toksični megakolon)
• MIKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE:
- Isječak zida debelog crijeva u više fokusa ulcerirane površine,
neraspoznatljive sluznice zamjenjene nakupinama fibrina,
polimorfonuklearnih leukocita i nespecifičnog upalnog granulacionog
tkiva sa mononuklearnim upalnim ćelijama
- Upalni infiltrat zahvata i podsluznicu, ali se ne širi u dublje slojeve zida
- Između dijelova ulcerirane površine prisutna pseudopolipodna
izdignuća sluznice u čijoj laminii propriji je prisutan obilan
mononuklearni upalni infiltrat uz regeneratorne promjene kripti i
njihovog epitela
- Mjestimično kripte iregularne, narušene arhitekture sa intraepitelno i
u lumenu kripti prisutnim nakupinama polimorfonuklearnih leukocita
- kriptabscesi
3. POLYPUS JUVENILIS MUCOSAE COLONIS

• Predstavlja hamartomatoznu malformaciju sluznice debelog crijeva

• Najčešće nastaju kao solitarne lezije u rektumu djece mlađe od 5
godina
• Izolovani hamartomatozni polipi mogu se naći i kod odraslih osoba –
retencioni polipi
• U 80% slučajeva u rektumu, ali se mogu naći i u drugim dijelovima
debelog crijeva
• MAKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE:
- Crnkastosmeđe, okruglaste, glatke ili blago lobulirane
lezije promjera od 1 do 3 cm sa stalkom (peteljkom)
koja može biti i do 2 cm dužine
• MIKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE:
- Polipoidan isječak na površini prisutnog intestinalnog epitela koji
dijelom nedostaje, erodiran je te se na površini uoče nakupine fibrina
i polimorfonuklearnih leukocita
- U laminii propriji prisutan obilan upalni infiltrat limfocita, plazma
ćelija, polimorfonuklearnih leukocita sa mjestimično prisutnim
proliferisanim kapilarima
- U lamini propriji prisutne su i pojedinačne i
manje grupe dijelom granajučih, dijelom cistično
dilatiranih žlijezda obloženih intestinalnim
epitelom urednog morfološkog izgleda
4. ADENOMA TUBULARE MUCOSAE COLONIS

• Adenomi (adenomatozni polipi) su benigni epitelni tumori koji nastaju

kao posljedica neoplastične proliferacije epitelnih ćelija sluznice
crijeva
• Tri tipa: tubularni, vilozni i tubulovilozni
• Prekusor lezije za nastanak invazivnog adenokarcinoma i njihov
maligni potencijal je u vezi sa veličinom,histološkim tipom i stepenom
displazije
• MAKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE:
- Manji tubularni adenomi su obično sesilne lezije
glatke površine
- Veći adenomi obično imaju peteljku, lobuliranu
površinu
- Rijetko veći od 2,5 cm
• MIKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE:
- Isječak rubno raspoznatljivog zida debelog crijeva na površini
prisutnog intestinalnog epitela urednog morfološkog izgleda
- U središnjem dijelu isječka na peteljci koja je građena od
fibromuskularnog tkiva i krvnih sudova i prekrivena neneoplastičnim
intestinalnim epitelom uočavamo adenom
- Adenom je građen od lamine proprije u kojoj su
prisutne brojne dijelom zbijene, dijelom razgranate
tubularne žlijezde
- Površni epitel adenoma kao i epitel umnoženih
tubularnih žlijezda pokazuje znake blage do umjereno
teške displazije (pseudostratifikacija, gubitak
polariteta, hiperhromazija jedara, mitoze)
5. ADENOCARCINOMA INVASIVUM COLONIS

• Zloćudni tumor porijekla epitelnih ćelija sluznice

debelog crijeva
• Oko 50% tumora nastaje u predjelu rektuma i
rektosigmoidnog kolona, 20% u cekumu i
ascedentnom kolonu, 15% u transverzalnom kolonu,
15% u descedentnom kolonu
• MAKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE:
- Tumori desne strane kolona (cekum, ascedentni kolon) obično rastu
kao polipoidne egzofitne mase, rijetko dovode do obstrukcije i obično
se otkrivaju u uznapredovalom stadiju
- Tumori lijeve strane kolona su obično prstenastog izgleda, izdignutih
čvrstih rubova, u središnjem dijelu ulcerirani, lumen crijeva je sužen
- Oba oblika tumora tokom vremena infiltrišu zid
crijeva, probijaju serozu, infiltrišu okolno masno
tkivo i mogu izgledati kao subserozne i serozne
bjeličaste, čvrste mase
• MIKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE:
- Isječak zida debelog crijeva gdje polazeći od sluznice koja je dijelom
ulcerirana uoči se tumor morfoloških karakteristika umjereno
difrenciranog adenokarcinoma
- Pojedinačne i grupe zbijenih neoplastičnih žlijezda infiltrativno rastu
kroz podsluznicu, mišićni sloj zida debelog crijeva, plitko infiltrišući
okolno masno tkivo
- Epitel neoplastičnih žlijezda je pseudostratifikovani
cilindrični epitel sa gubitkom polariteta
jedara,fokalnom hiperhromazijom jedara te uočljivim
mitozama
VJEŽBA XVIII - JETRA
 1. Hepatitis chronica (activa)

• Definiše se kao upala jetre koja bez poboljšanja traje duže od 6

mjeseci.
• To je klinička definicija koja podrazumijeva trajno povećanje jetre,
subjektivne tegobe bolesnika i abnormalne funkcionalne testove
jetre, te patohistološki nalaz hronične upale u biopsijskom uzorku.
• Etiologija: virusni, autoimune jetrene bolesti, oštećenje uzrokovano
lijekovima, genski uslovljene metaboličke bolesti, nepoznate etiologije
Mikroskopski:

- očuvana lobularna građa

- portalna i periportalna infiltracija
mononuklearnoćelijskim upalnim infiltratom uz
umnožavanje veziva
- infiltrat se iz portnog prostora neravnomjerno širi u
jetrene lobule
- lamina limitans je neoštra zbog nekroze pojedinačnih
hepatocita uz koje prijanjaju limfociti (“piecemeal”
nekroza)
Ponekad se mogu vidjeti i :

- intralobularna (“mrljasta”) nekroza

- “premoštavajuća” nekroza
- “premoštavajuća” fibroza
- “ground-glass”hepatociti
- hidropsna degeneracija hepatocita
- masna promjena
2. Cirrhosis hepatis
• Difuzni proces obilježen umnožavanjem veziva i
regeneracijom jetrenih ćelija u obliku čvorića koje to
vezivo okružuje, a rezultat je potpuna pregradnja
jetrene arhitekture.
• Etiologija: alkoholna, posthepatična, bilijarna, ciroza
kod genskih bolesti, nepoznate etiologije.
Makroskopski:
- jetra normalne veličine ili smanjena
- zrnaste, nodularne površine
- na presjeku se uočavaju čvorići različite veličine,
okruženi sivo-bjeličastim fibroznim trakama
- čvrste je konzistencije
- čvorići prečnika do 1cm mikronodularna, a ako su veći
makronodularna ciroza.
Mikroskopski:

- normalna lobularna arhitektura potpuno narušena i

pregrađena sa stvaranjem regeneratornih čvorića
jetrenih ćelija okruženih širokim vezivnim trakama
- limfocitni infiltrat u portnim prostorima
- proliferacija žučnih kanalića na periferiji portnih prostora
- nakupljanje pigmenta (bilirubina) u citoplazmi hepatocita
- dvojedarni hepatociti, povećana mitotska aktivnost,
eozinofilni nukleolus
- žučni trombi u kanalićima između jetrenih ćelija
3. Carcinoma hepatocellulare hepatis
• Primarni zloćudni tumor jetre koji nastaje iz hepatocita.
• Faktori rizika:
- ciroza jetre
- infekcija virusima hepatitisa
- prisutnost aflatoksina u hrani
- genski uslovljene urođene metaboličke bolesti
Makroskopski:
- Tri oblika:
1. masivni (jedan veliki tumor)
2. multinodularni (više odvojenih čvorova)
3. difuzno infiltrirajući (prožima cijelu jetru)
- u svim oblicima jetra je znatno uvećana
- tumorsko tkivo je žućkasto bijelo, a ponekad
zeleno zbog prisustva žuči sa poljima krvarenja i
nekroze
Mikroskopski:
- periferno očuvano jetreno tkivo
- tumor građen od atipičnih epitelnih ćelija blijedo
eozinofilne citoplazme, krupnih svijetlih jedara sa
velikim jedarcima, koje zadržavaju izvjesnu sličnost
sa hepatocitima
- aranžirane su u: široke anastomozirajuće trabekule
između kojih se nalaze sinusoidalni prostori;
pseudoglandularne formacije čiji lumen ispunjava
žuč, i u široke plohe
 4. Echinococcosis hepatis

• cistično parazitarno oboljenje

• najčešćii izazivač E. granulosus
• unilokularna i multilokularna forma
• Makroskopski zid ciste čine: fibrozna pseudokapsula koja predstavlja
reakciju domaćina, bjeličasta želatinozna membrana ispunjena
bezbojnom tečnošću sa zrnastim talogom
Mikroskopski:

- vanjski ili hitinski sloj: blijedo ljubičasta laminirana

struktura
- unutrašnji (germinativni) sloj sa skoleksima koji sadrže
karakteristične kukice (“hooklets”)
 5. Adenocarcinoma invasivum vesicae
felleae
• Zloćudni tumor porijekla epitela žučne kese
• čini 1% svih zloćudnih tumora unutrašnjih organa
• Makroskopski:
1.difuzni infiltrativni oblik koji dovodi do zadebljanja zida žučne
kese neuočljive slojevitosti
2. polipoidni oblik koji raste kao egzofitna tvorba u lumen
Mikroskopski:
- zid je fibroziran, površina zaravnjena
- mjestimično se vide ostaci sluznice žučne kese
- Najvećim dijelom zid je infiltriran nepravilnim
adenoidno-tubularnim strukturama, a mjestimično se
uočavaju kompleksne papilarne strukture atipičnih
epitelnih ćelija hiperhromatičnih jedara,
poremećenog nukleo-citoplazmatskog odnosa
VJEŽBA XIX - BUBREG
1. Pyelonephritis chronica

• Hronični pijelonefritis je hronični tubulointersticijski

nefritis koji nastaje kao posljedica bakterijske
infekcije. Očituje se ožiljcima bubrežnog parenhima i
deformacijama nakapnice i čašica.
Makroskopski:
• promjene mogu biti jednostrane ili obostrane, žarišne
ili difuzne
• mogu biti različitog stepena ukoliko su oba bubrega
zahvaćena (asimetričnost), što je važno u razlikovanju
od hroničnog glomerulonefritisa
• na površini se vide različito velika nepravilna zrakasta
uvučenja koja odgovaraju ožiljcima
• ožiljci zahvataju i čašice i nakapnicu, što rezultira
deformacijom čašica i zaobljavanjem papila
Mikroskopski:
• intersticij je proširen umnoženim vezivom i gusto
infiltrisan mononuklearnoćelijskim upalnim infiltratom
(limfociti, plazma ćelije i makrofagi)
• smanjen broj tubula, dio je proširenog lumena sa
hijalinim sadržajem (tireoidizacija bubrega), obložen
atrofičnim epitelom
• u lumenima više tubula vide se nepravilni kalcifikati
• glomeruli razmaknuti, neki su sklerotični (izgledaju kao
acelularna hijalina klupka), vidi se peri-glomerularno
umnožavanje veziva
• na krvnim sudovima se vidi hijalino zadebljanje zida ili
fibrozno umnožavanje intime
2. Glomerulosclerosis diabetica

• Naziva se i dijabetična glomerulopatija, a predstavlja

bolest glomerula uzrokovanu dugotrajnom šećernom
bolešću, koja se patohistološki vidi kao difuzna ili
nodularna glomeruloskleroza (GS).
• Makroskopski:
Mikroskopski:
• Na preparatu se vide oba oblika GS:
• Difuzno proširenje mezangija sa povećanom količinom
matriksa i difuzno zadebljanje glomerularne bazalne
membrane, to je difuzni oblik
• Čvorići umnoženog hipocelularnog matriksa i proteina
plazme na čijoj se periferiji nađu glomerularne
kapilare ili komprimirane mezangijalne ćelije,
Kimmelstiel-Wilson-ovi nodusi, nodularni oblik,
smatra se patognominičnim za dijabetičnu
glomerulosklerozu
• globalna skleroza glomerula
• kapsularna kapljica (formiraju je insudativni proteini
uz unutrašnju površinu Bowmanove kapsule)
• u aferentnim i eferentnim arteriolama vidi se hijalino
zadebljanje zida (hijalina arteriolo-skleroza)
• zadebljanje bazalne membrane tubula
• mononuklearnoćelijski infiltrat u intersticiju
 3. Carcinoma renocellulare renis
• Maligni tumor koji nastaje od epitelnih ćelija bubrežnih kanalića. Čini
oko 2% svih zloćudnih tumora odraslih. Češće se pojavljuje u pušača,
a ostali faktori rizika su: hipertenzija, prekomjerna tjelesna težina,
estrogenska terapija, izloženost azbestu i dr., a postoje i familijarni
oblici (javlja se u 2/3 bolesnika sa von Hippel- Lindauovim
sindromom).
Makroskopski:
• Relativno dobro ograničeni čvorovi, češće na gornjem
polu bubrega, na presjeku su žućkastosive boje sa
poljima krvarenja, nekroze i cističnim promjenama.
• Može se širiti prema čašicama i nakapnici, infiltrisati
ureter, bubrežnu venu, bubrežnu kapsulu i okolno
masno tkivo
Mikroskopski:
• prepoznatljiv bubrežni parenhim koji je
komprimiranim vezivom odvojen od tumora
• relativno uniformne krupne poligonalne ćelije i obilne
izrazito svijetle citoplazme, okruglih hiperhromatičnih
jedara, sa uočljivim jedarcima aranžirane su u
tubularne i alveolarne strukture ili solidna polja
• Tumor se gradira prema veličini jedaraca (nuklearni
gradus prema Fuhrmanu)
4. Papilloma urotheliale vesicae urinariae

• Benigni tumori porijekla prelaznoćelijskog epitela

(urotela) sluznice mokraćne bešike koji mogu biti
multipli ili solitarni, a makroskopski rastu kao
egzofitne tvorbe sitnoresičaste površine, boje okolne
sluznice.
Mikroskopski:
• materijal dobiven transuretralnom resekcijom sadrži
dijelom tangencijalno presječen papile
• fibrovaskularni stalak građen od edematozne vezivne
strome sa kapilarima obložen je prelaznoćelijskim
epitelom uredne debljine, očuvane slojevitosti,
pseudostratifikovanih uniformnih jedara
5. Carcinoma urotheliale papillare vesicae
urinariae
• Maligni tumor porijekla prelaznoćelijskog epitela.
• Makroskopski: egzofitne tumorske tvorbe, koje ukoliko su dobro
diferencirani i ne infiltruju dublje slojeve zida mogu izgledati kao
papilomi, te je makroskopsko razlikovanje nemoguće na materijalu
dobivenom transuretralnom resekcijom. Slabije diferencirani tumori
obično rastu kao sesilni ulcerirani plakovi sa infiltracijom zida
mokraćne bešike.
• Mikroskopski: preparat je tangencijalno presječen
materijal dobiven transuretralnom resekcijom, te se
ima utisak nodularne arhitekture;
• papile su građene od fibrovaskularnog stalka,
obložene neoplastičnim epitelom koji za razliku od
papiloma pokazuje poremećaj arhitekture (više
redova, gubitak orijentacije jedara), ćelije su
pleomorfne sa jasnom jedarnom atipijom, a vidi se i
infiltracija fibrovaskularnog stalka i lamine proprije.
VJEŽBA XX – MUŠKI GENITALNI TRAKT
1. Condyloma accuminatum.
• Spolno prenosiva bolest ima oblik benignog tumora,
a uzrokovana je humanim papiloma virusom
(podtipovi 6 i 11).
• Može se razviti na svakoj vlažnoj mukokutanoj
površini vanjskih genitalija kod muškaraca i žena.
• U muškaraca se tumori vide najčešće oko koronarnog
sulkusa i u unutrašnjoj površini prepucija.
• Makroskopski promjene sežu od sesilnih posve
sitnih ili izraslina na peteljci veličine od 1mm do
malinastih masa veličine nekoliko centimetara u
promjeru.

• U histološkoj se slici nalazi vilozna, vezivno-tkivna

stroma, pokrivena hiperplastičnim epitelom, koji
pokazuje perinuklearnu vakuolizaciju (koilocitoza).
Bazalna membrana je intaktna i nema znakova
invazije potporne strome.
1. Condyloma accuminatum.
2. Hyperplasia nodularis prostatae
• Ovo je izrazito čest poremećaj, obilježen razvojem
povećanih, relativno ograničenih čvorova unutar
prostate.
• Prije je bila poznata kao dobroćudna hipertrofija
prostate (BPH), premda je to pogrešno, jer je osnovni
proces prije hiperplazija nego li hipertrofija.
• Incidencija progresivno raste sa dobi,uzrok pojave je
nepoznat, ali trenutno mišljenje predlaže endokrinu
osnovicu (androgeni i estrogeni).
• This is the
gross
appearance of
nodular
prostatic
hyperplasia
(benign
prostatic
hyperplasia, or
BPH). The
normal
prostate is 3
to 4 cm in
cross section,
by
comparison.
• Mikroskopski se uočava proliferacija žljezdanog tkiva,
kao i fibroblasta i glatkih mišićnih ćelija.
• Žljezde su različite veličine, obložene visokim,
hipertrofičnim cilindričnim epitelom, koji se fokalno
karakteristično organizira u papilarne pupoljke i
nabore.
• Žljezdane su tvorbe dobro razvijene i jedna je od
druge razdvojena stromom, koja je međutim oskudna.
• Brojna mala žarišta hijalinih stvrdnuća nazvana
corpora amylacea, vide se unutar žlijezda.
3. Adenocarcinoma prostatae
• Rak prostate bolest je muškaraca iznad 50. godine, a
vršnu incidenciju doseže oko 75. godine.
• Obično započinje u rubnom području, ali može nastati
bilo gdje u žlijezdi, često u više fokusa, i spajati se u
jedinstvenu masu.
• Može se uočiti kao čvrsta zrnata struktura, koja je
nešto žuća od okolnog tkiva.
The gross appearance of
adenocarcinoma of the prostate is
shown here in cross section. The
entire prostate is involved. The
yellowish nodules represent larger
foci of carcinoma
• Histološki acinusi su manji od normalnih, gusto
zbijeni (back to back), te obloženi jednim slojem
kubičnog epitela, sa anaplastičnim ćelijama koje
posjeduju karakteristična prominentna jedarca.

• Epitel je izbočen u diskretne nabore koji se spajaju,

fokalno stvarajući kribriformnu sliku.
4. Seminoma testis
• Ovaj česti tumor porijekla zametnih ćelija čini
približno 30% novotvorina testisa.
• Javlja se kao čvrsto bezbolno povećanje testisa
• Makroskopski izgleda kao sivo bijela do tamnije
smeđa mesnata masa.
• Histološki se vide diskretna nodularna polja dobro
diferenciranih, uniformnih poligonalnih ćelija, sa
istaknutim ćelijskim membranama, središnjim
okruglim jezgrama i svijetlom citoplazmom.

.
Here is another
seminoma of the
testis. A small rim
of remaining
normal testis
appears at the far
right. The tumor is
composed of
lobulated soft tan
to brown tissue
VJEŽBA XXI – ŽENSKI GENITALNI TRAKT - GRLIĆ
1. CIS – Carcinoma in situ.
• Spektar cervikalnih intraepitelnih neoplazija
predstavlja prekursorske lezije karcinomu grlića
meternice.
• Cervikalna intraepitelna neoplazija (CIN)
konvencionalno se dijeli u tri stadija: CIN I, II i III,
odnosno blaga, umjerena i teška displazija.
• Predstavlja oblik teške displazije koji se karakteriše izraženom
varijacijom stanica i veličinom jezgara, nepravilnom orijentacijom,
hiperhromazijom i brojnim mitozama prisutnim i u površnom sloju.
• Atipični epitel obuhvata punu debljinu epitela, ne urasta u podliježuću
stromu, uz intaktnu bazalnu membranu, ali se širi u endocervikalne
žlijezde.
Mikroskopske karakteristike:
• Na preparatu prisutan endo- i egzocerviks, te endocervikalne žlijezde.
• Na egzocervikalnom dijelu vidi se pločastoslojeviti epitel sa potpuno
poremećenom građom, hromatin granularan (sol-biber), mitoze
uočljive punom debljinom epitela, kao i na površini, uz prisutne i
abnormalne forme.
• U jednom dijelu displazija se širi i na endocervikalni dio, zaravnjuje
epitel žlijezde.
2. Carcinoma planocellulare invasivum.
• Gotovo svi invazivni karcinomi grlića maternice su nastali od prekurzorskih
epitelnih promjena (CIN-a).
• Uzrok nastanka je Humani Papilloma Virus (HPV) koji je izolovan u 99,7% žena
oboljelih od karcinoma grlića maternice.
• Vrh incidencije je oko 45 godina starosti.
• Faktori rizika su: rani početak seksualne aktivnosti, veći broj seksualnih partnera,
seksualne navike muških partnera, perzistentna infekcija visokorizičnim tipovima
HPV-a, pušenje, imunodeficijencija.
• Karcinom grlića nastaje u zoni transformacije i obuhvata spektar od
mikroskopskih fokusa rane invazije strome do makroskopski vidljivih
tumora koji okružuju spoljno ušće cervikalnog kanala.
• Može se manifestovati kao egzofitna, gljivasta tumorska masa, kao
ulcerativna forma ili pokazuje infiltrativni način rasta.
Mikroskopske karakteristike:
• Na površini isječka prisutan displastično izmijenjen skvamozni epitel,
bez uočljivog normalnog površnog epitela grlića, te polje jasno
invazivnog karcinoma.
• U stromi vidljive plaže, kao i ostrvca tumorskih ćelija različitog oblika i
veličine građena od relativno krupnih, pleomorfnih ćelija,
hiperhromatičnih jedara, koja zauzimaju najveći dio ćelije, te brojne
mitoze.
3. Adenocarcinoma cervicis.

• Čini 15-20% svih karcinoma grlića maternice.

• Nastaje iz ćelija endocervikalnih žlijezda koje
proizvode mucin.
• Smatra se da nastaje postepeno preko žljezdane
intraepitelijalne lezije (GIL).
Makroskopske karakteristike:

• S obzirom da raste u endocervikalnom kanalu, u početku nije klinički

vidljiv.
• Svojim rastom širi vrat maternice, koji postaje veći, zdepastiji i
poprima karakterističan oblik bačve (bačvasti cerviks).
Mikroskopske karakteristike:
• Na preparatu kojeg čini dio zida grlića maternice u području endocerviksa se nađe
tumor građen od nepravilnih tubularnih i tubuloalveolarnih struktura koje
infiltruju zid grlića maternice.
• Tumorski izmijenjene žlijezde pokazuju kribriformnost, prisutan ćelijski i jedarni
pleomorfizam, uz brojne mitoze.
• U području slabije diferencijacije jedra nepravilno raspoređena, nabacana jedna
na druga u vidu solidnih grupa.
• Lamina propria između gusto infiltrirana limfocitima.
4. Adenocarcinoma endometrii.

• Karcinom endometrija se najčešće javlja u periodu između 55 i 65.

godina.
• Faktori rizika za endometrioidni karcinom su: gojaznost, dijabetes,
hipertenzija, infertilitet.
• Svi navedeni faktori su povezani sa povećanom stimulacijom
estrogenima.
Makroskopske karakteristike:
• Endometrioidni karcinomi mogu biti egzofitni ili infiltrativni. Potiču iz
sluznice i mogu se širiti miometrij. Sa progresijom tumora dolazi i do
uvećanja maternice, kao i do njene fiksacije za okolne struture.
• Tumorska masa je polipoidna i vulnerabilna, tako da se klinički obično
manifestuje leukorejom i nepravilnim krvarenjem.
Mikroskopske karakteristike:

• Preparat čini zid uterusa sa prisutnom tumorskom masom u području

endometrija koja invadira miometrij.
• Žljezdane strukture nepravilne, kribriformne, gusto pakovane,
obložene malignim epitelom uz izraženu mitotsku aktivnost.
5. Müllerian tumor (Carcinosarcoma)

• Predstavlja maligni tumor koji se sastoji od endometrijalnog

adenokarcinoma i maligne mezenhimalne komponente.
• Stroma se može diferencirati u različite forme mezodermalne
komponente (mišić, hrskavica, osteoid).
• Javlja se kod postmenopauzalnih žena i manifestuje se krvarenjem.
Mikroskopske karakteristike:

• Na preparatu se vide jasno maligne adenoidne strukture (epitelna

komponenta), te stroma malignih sarkomatoidnih karakteristika
(mezenhimalna komponenta) sa mjestimično prisutnim atipičnim,
pleomorfnim ćelijama rabdoidnih karakteristika.
VJEŽBA XXII – ŽENSKI GENITALNI TRAKT - JAJNIK
1. CYSTADENOMA MUCINOSUM OVARII

• Benigni tumor jajnika koji se prema klasifikaciji SZO

svrstava u grupu mucinoznih epitelno-stromalnih
neoplazmi jajnika
• Češće su to jednostrane neoplazme, rjeđe se
javljaju obostrano
• Obično se javljaju kod žena srednje životne dobi,
rijetko prije puberteta i nakon menopauze
• MAKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE:
- obično stvaraju velike cistične mase glatke i sjajne površine
- na presjeku multilokularna, rjeđe unilokularna cistična masa glatkih
zidova
- ciste su ispunjene žućkastim sluzavim želatinoznim sadržajem
• MIKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE:
- preparat rubno dijelom raspoznatljivog tkiva
jajnika sa prisutnim dijelom zida cistične šupljine
- zid ciste je obložen jednim slojem visokog
cilindričnog epitela bez cilija, bazalno smještenih
jedara i sa apikalno prisutnim mucinom
2. TUMOR BORDERLINE SEROSUM / TUMOR ATYPICUM
PROLIFERATIVUM SEROSUM OVARII

• Prema klasifikaciji SZO ubrajaju se u grupu seroznih

epitelno-stromalnih neoplazmi jajnika koje imaju veću
sposobnost proliferacije i zbog čega su graničnog tj.
niskog malignog potencijala
• Najčešće se javljaju kod žena u reproduktivnoj životnoj
dobi (između 20 i 50 godine života)
• U oko 30% slučajeva bilateralni
• MAKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE:
- unilokularna ili multilokularna cistična šupljina ispunjena bistrom,
žućkastom seroznom tekućinom
- zidovi ciste glatki sa prisutnim manjim ili većim brojem papilarnih,
grozdastih izraštaja različite veličine koji ponekad mogu biti prisutni i
na vanjskoj površini ciste
• MIKROSKOPSKE KARATERISTIKE:
- isječak dijelom rubno raspoznatljivog tkiva jajnika sa prisutnim
dijelom zida cistične šupljine koji je u jednom dijelu obložen jednim
slojem niskog kubičnog do cilindričnog epitela
- u dijelu unutrašnje površine ciste prisutne pojedinačne papilarne
proliferacije a u centralnom dijelu isječka brojne dijelom granajuće
papile
- papile su građene od centralnog fibrovaskularnog tkiva i obložene
proliferisanim, pseudostratifikovanim atipičnim cilindričnim epitelom
uz uočljive mitoze
- mjestimično se uoče invaginacije epitela u stromu papila kao i
ljuštenje manjih grupa epitelnih ćelija
- znakovi invazije strome jajnika nisu prisutni
3. CARCINOMA MUCINOSUM INVASIVUM OVARII

• Zloćudni tumor jajnika koji se prema klasifikaciji SZO

ubraja u grupu mucinoznih epitelno-stromalnih
neoplazmi jajnika
• Čine oko 10% zloćudnih tumora jajnika
• Češće unilateralni, oko 5% su bilateralni
• MAKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE:
- multilokularna, rjeđe unilokularna cistična tumorska tvorba ispunjena
žučkasto-zelenkastim sluzavim,želatinoznim sadržajem
- zidovi cisti glatki sa često prisutnim manjim i većim papilarnim,
grozdastim izraštajima kao i dijelovima solidnog, sivo-bjeličastog
sluzavog tkiva, često znaci nekroze i krvarenja
• MIKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE:
- Isječak samo rubno raspoznatljivog uskog pojasa tkiva jajnika u kome
se uoči infiltracija manjim i većim, pojedinačnim dijelom gusto
zbijenim neoplastičnim žlijezdama
- Žlijezde su obložene neoplastičnim, pseudostratifikovanim sluz
produkujućim epitelom, prisutne jedarne atipije i mitoza
4. TUMOR BRENNER OVARII

• Benigni tumor jajnika koji se prema klasifikaciji SZO

ubraja u grupu prelaznoćelijskih epitelno-stromalnih
neoplazmi janika
• Rijetki tumori jajnika koji se obično dijagnostikuju
mikroskopski u jajnicima uklonjenim zbog nekog
drugog razloga
• MAKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE:

- Solidne ili cistične obično unilateralne neoplazme

- Veličina od manjih od 1 cm do velikih tumora 20-30 cm
- Na presjeku sivo-bjeličasti mogu biti dijelom cistični ispunjeni sa sluzi
• MIKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE:
- Umnožena fibrozna stroma koja podsjeća na
normalnu stromu jajnika jasno ograničava otočiće
epitela koji po svojim karakteristikama odgovara
prelaznoćelijskom epitelu urinarnog trakta
5. TUMOR GRANULOSACELLULARE OVARII

• Prema klasifikaciji SZO ovaj tumor se ubraja u grupu sex cord-stromalnih

neoplazmi jajnika
• To su potencijalno maligne neoplazme koje su građene od ćelija sličnih granuloza
ćelijama folikula jajnika
• Mogu se javiti u bilo kojoj životnoj dobi, ali oko 2/3 se javlja kod
postmenopauzalnih žena
• Mogu izlučivati estrogen, rjeđe afunkcionalni ili izlučuju androgene
• MAKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE:
- obično unilateralne solidne tvorevine različite veličine
od mikroskopskih fokusa do velikih tumorskih masa
- na presjeku homogeni, sivo-žućkasti, ponekad cistični
• MIKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE:
- isječak rubno raspoznatljivog tkiva jajnika u kome je prisutan tumor
dijelom solidnog načina rasta, dijelom u trake aranžiranih tumorskih
ćelija
- mjestimično su tumorske ćelije zrakasto raspređene oko centralne
šupljine ispunjene eosinofilnim sadržajem, to su tzv. Call-Exnerova
tjelašca
- Tumorske ćelije su male,kuboidalne do poligonalne, sa
u jedru prisutnim centralnim usjekom ili udubljenjem
te podsjećaju na zrno kafe
VJEŽBA XXIII – ŽENSKI GENITALNI TRAKT – BOLESTI
TRUDNOĆE
1. RESIDUA GRAVIDITATIS
• “Ostatak trudnoće” (lat.)
• Materijal je dobiven ili spontanim izbacivanjem produkata začeća ili
kiretažom (spontani i arteficijelni abortus).
• Abortus može biti kompletni i inkompletni.
• Morfološke promjene zavise od intervala između smrti fetusa i
izbacivanja produkata začeća.
MIKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE

• Na preparatu uočavamo dijelove decidue, resice horiona, te

koagulum.
• Decidua je dijelom nekrotična, sa područjima infiltracije
polimorfonuklearima.
• Tzv. Arias-Stella reakcija se odnosi na povećanje jedara i
hiperhromaziju sekretornih ćelija endometrija; posljedica je
hormonalnog efekta.
 2. MOLA HYDATIDOSA
• Mola (lat.lažno začeće) hydatidosa (od hydatisia-grč.kap vode) ili
grozdasta mola je oblik gestacione trofoblastne bolesti.
• Najčešći prekursor horiokarcinoma.
• Dva oblika neinvazivne mole – kompletna i parcijalna; razlikuju se
histološki i citogenetski.
• Kod kompletne mole sve resice su edematozne, uz difuznu proliferaciju
trofoblasta; broj hromozoma je diploidan (46,XX) i svi potiču iz
spermatozoida; nema razvoja ploda.
• Kod parcijalne mole samo dio resica je edematozan, uz fokalnu proliferaciju
trofoblasta; broj hromozoma najčešće je triploidan (69,XXY).
MAKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE

• Mola se najčešće razvija u maternici, koja je obično veća nego što je

očekivano za trajanje trudnoće.
• Šupljina maternice je ispunjena masom tankozidnih, providnih,
cističnih tvorbi u obliku grozda.
MIKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE

• Preparat je parcijalna mola – veći dio resica horiona ima miksoidnu,

edematoznu stromu, sa optički praznim prostorima – tzv.cisterne; u
promijenjenim resicama nema krvnih sudova.
• Uočava se proliferacija i sincicio- i citotrofoblasta, koji fokalno
formiraju široke plaže i polja.
3. INFARCTUS PLACENTAE
• Nekroza tkiva posteljice uzrokovana neadekvatnom
vaskularizacijom.
• Mali i marginalni infarkti su obično klinički
insignifikantni; više od 30% posteljice mora biti
zahvaćeno da to utiče na plod.
MAKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE

• Polje infarkta je žutobijele boje, jasno ograničeno i solidnije od

okolnog tkiva (Infarctus albus placentae).
• U slučaju hemoragičnog infarkta, zahvaćeno tkivo je tamnocrveno i
spužvaste konzistencije.
MIKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE

• Preparat čini tkivo posteljice sa uočljivom deciduom i resicama horiona.

• Veći dio preparata čini polje infarkta sa koagulacionom nekrozom – vide se
samo obrisi resica (“ghost”-like izgled).
• Prostor između nekrotičnih resica je obliteriran usljed povećanog taloženja
fibrina i aglutinacije resica.
4. GRAVIDITAS ECTOPICA (TUBARIA)

• Pojam se odnosi na implantaciju fetusa na bilo koje drugo mjesto

osim na normalnu lokaciju u maternici.
• Pojavljuje se u jednoj od 150 trudnoća.
• Najvažniji predisponirajući faktor je PID (Pelvic Inflammatory Disease),
a najčešće mjesto je jajovod (90%).
MAKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE

• Jajovod je fokalno ili u cjelosti proširen, a lumen je

ispunjen koagulumom, u kome se može naći tkivo
posteljice, te ostaci ploda.
• Tkivo posteljice često invadira zid jajovoda, pa dolazi
do rupture.
MIKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE

• Preparat predstavlja poprečni presjek jajovoda; nabori sluznice

jajovoda su razvučeni i stanjeni.
• Dio površine sluznice prekriva tkivo posteljice sa uočljvim resicama
horiona, te koagulum.
• U lumenu se vide ostaci ploda.
 5. CHORIOCARCINOMA
• Epitelni maligni tumor trofoblastnih ćelija iz bilo kojeg oblika
prethodno normalne ili abnormalne trudnoće.
• Invazivni, vrlo agresivan tumor, koji brzo metastazira u udaljene
organe, naročito pluća; međutim, vrlo dobro reaguje na kemoterapiju.
• U oko 50% slučajeva izrasta u nekom od oblika grozdaste mole.
MAKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE

• Mekani, mesnati, žućkasto-bijeli tumor; često se

uoče polja ishemične nekroze, cistične degeneracije
i krvarenja.
MIKROSKOPSKE KARAKTERISTIKE

• U jednom dijelu preparata vide se resice horiona, uz koje se nalaze očuvane

tumorske ćelije, koje ne formiraju resice.
• Tumor čine abnormalno proliferisani citotrofoblast (male, okrugle,
mononuklearne ćelije blijede citoplazme) i sinciciotrofoblast
(multinuklearne ćelije tamnije citoplazme), uz prisutnu atipiju,
pleomorfizam, hiperhromaziju i prominentna jedarca, te brojne mitoze.
• Veći dio mase tumora čini polje nekroze.
VJEŽBA XIV - DOJKA
1. Dysplasia fibrosa glandulae mammae
• Naziv ,,hiperplazija epitela“ i ,,proliferacijska
fibrocistična promjena” obuhvata niz
proliferacijskih promjena unutar
duktula,terminalnog duktusa, a katkada i lobula
dojke.
• Neke su od epitelnih hiperplazija blage, pravilne i
nose mali rizik od karcinoma, dok se na drugom
kraju spektra nalaze atipične hiperplazije koje nose
povećan rizik, razmjerno jačini i atipičnosti
promjena.
• Makroskopski izgled epitelne hiperplazije nije
specifičan i često preovladavaju istovremene
fibrozne ili cistične promjene.
• Mikroskopski na preparatu uočavamo par duktusa
obloženih kubičnim do stubičastim ćelijama,
poredanim u više slojeva, normalnog izgleda sa
intraluminalnim nakupinama pjenušavih
makrofaga.
• U okolini vidimo masno tkivo i umnoženo stisnuto
vezivo u kojem se uočava blaga infiltracija
limfocitima te nešto kongestiranih krvnih sudova.
2. Fibroadenoma gl.mammae
• Inkapsulirani fibroadenom je najčešći benigni
tumor ženske dojke.
• Obično se javljaju u prepubertetnih djevojaka i
mladih žena; vrh učestalosti je u trećoj dekadi
života.
• Misli se da u njegovom razvoju ulogu ima
apsolutno i relativno povećanje estrogene
aktivnosti.
• Fibroadenom se javlja kao diskretni, inkapsulirani,
obično solitarni slobodno pomični čvorić, 1-10 cm
u promjeru.
• Makroskopski, oni su čvrsti, jednolično
sivkastobijele boje na reznoj plohi, isprekidani
mekšim, žuto-ružičastim mrljama, koje
predstavljaju žljezdana područja.
• Mikroskopski na preparatu vidimo tkivo tumora sa
izraženom proliferišućom fibroblastičnom
stromom i u kojoj se uočavaju komprimirani
duktusi, izgleda uskih pukotina i nepravilnih
zvjezdolikih struktura, obloženih dijelom sa jednim,
a dijelom s više redova pravilnih ćelija.
3. Carcinoma ductale invasivum glandulae
mammae
• Ovaj tumor čini 70-80 % svih tumora dojke.
• Smatra se da genetska predispozicija i endogeni hiperestrogenizam
imaju važnu ulogu u nastanku karcinoma.
• Makroskopski su građeni od iregularnog sivobjeličastog, uglavnom
sitnozrnatog radijarno raspoređenog čvrstog tkiva okruženog masnim
tivom.
• Mikroskopski u jednom dijelu uočavamo masno
tkivo infiltrisano tumorskim ćelijama, dok ostali dio
preparata čini čvrsta vezivna stroma u kojoj se
nalaze naširoko razbacana žarišta i duktolike
strukture okruglih do poligonalnih tumorskih
ćelija, tamnijh jedara i rijetko prisutnih mitoza.
 Here is a side by side comparison of the gross
characteristics of a classic infiltrating ductal carcinoma
on the left and a benign fibroadenoma on the right.
4. Carcinoma lobulare invasivum glandulae
mammae
• Razvija se od acinusa ili završnih kanalića lobulusa
koji je obilježen osebujnim nastojanjem
multicentričnosti unutar iste dojke i ima veliku
učestalost (20%) obostranosti.
• Makroskopski slabo je omeđen i obično je
gumaste konzistencije, a katkad tumor može biti
tvrd i scirozan.
• Mikroskopski se uočava lobul sa dijelom
raspoznatljivog masnog tkiva sa terminalnim
duktulom ispunjen sitnim uniformnim tumorskim
ćelijama ovalnih jezgara sa sitnim nukleolima koje
se vide rahlo raspršene i u vezivnoj stromi u obliku
tračaka širokih jednu ćeliju (poput-indijanskog reda
u, koloni po jedan).
• Mitoza i značajnog polimorfizma se ne uoči.
5. Carcinoma inflammatorius
• U svim oblicima karcinoma o kojima se prije
raspravljalo, napredovanje bolesti dovodi do
određenih lokalnih morfoloških promjena.
• One uključuju nastojanje da prirastu za pektoralne
mišiće ili duboku fasciju grudnog koša, s
posljedičnom fiksacijom promjene, kao i
prirastanje za površinsku kožu s retrakcijom ili
uvlačenjem kože ili bradavice, te zahvatanje
limfatika sa posljedičnim limfedemom i
odebljanjem kože (peau d orange - kora od
naranče).
• Mikroskopski se uoče tumorski embolusi u
limfaticima derma.
• Invazija limfatika derma predstavlja patološki
kriterij za dijagnozu inflamatornog karcinoma, što
je ujedno i loš prognostički znak.
VJEŽBA XXV - KOŽA
1. Keratosis seborrhoica cutis
• Egzofitni benigni tumor kože građen od keratinocita
koji su nalik na bazalne ćelije.
• Makroskopski: uzdignute pločaste ili bradavičaste
tamnosmeđe promjene oštro ograničene od okolne
kože, promjera od nekoliko milimetara do nekoliko
centimetara, obično ne veće od 2cm
• mogu biti pojedinačne ili multiple, obično na trupu,
vratu i licu
Mikroskopski:
• uzdignute lezije oštro ograničene od okolnog epiderma,
građene od gusto zbijenih ćelija bazaloidnog izgleda
• dovode do akantotičnog zadebljanja koje stvara
horizontalnu liniju od zdravog epiderma sa jedne do
druge strane
• unutar akantotičnih područja nalaze se pseudociste
ispunjene lameliranim keratinskim naslagama koje
stvaraju koncentrične krugove
• hiperkeratoza
• melanin prisutan najčešće u bazalnom sloju, ali se može
vidjeti u svim slojevima epiderma (tzv. pigmentna
forma)
2. Carcinoma basocellulare cutis
• Lokalno invazivan tumor niskog malignog potencijala koji
rijetko metastazira porijekla bazalnih ćelija kože ili
folikula dlake.
• Makroskopski: smeđe ili bjeličaste uzdignute papule ili
čvorići prekriveni stanjemo kožom, sa proširenim malim
krvnim sudovima na periferiji, imaju uzdignute sedefaste
rubove sa središnjim udubljenjem
• često u središtu postoji ulceracija (ulcus rodens)
• mogu rasti i u obliku eritematozne induracije koja se
ljušti, ili kao indurirani žućkasti plak, a ponekad je tumor
izrazito pigmentiran

• često u središtu postoji duboka ulceracija

(ulcus rodens)

• najčešće na glavi i vratu (80%), na grudnom košu (15%),

druge lokalizacije su rijetke
Mikroskopski:
• Tumor je građen od atipičnih bazalnih ćelija koje liče na
ćelije bazalnog sloja epiderma: ovalna ili okrugla
hiperhromatična jedra, citoplazma oskudna,visok
nukleo-citoplazmatski odnos, granice između ćelija
nejasne
• aranžirane su u ostrvca ili trake (trabekule), a na rubu
svake nakupine tumorskog tkiva ćelije su paralelne i
postavljene svojim dužim osovinama okomito na rub
nakupine- periferno palisadanje
• egzulcerirana površina
• retrakcioni artefakt
• katkad se može pojaviti cistična degeneracija
 3. Naevus naevocellularis cutis
• Benigne proliferacije melanocita koje po porijeklu mogu biti urođene
(razvojni hamartomi) ili stečene (benigne neoplazme).
• Makroskopski: ovalne ili okrugle pigmentne simetrične lezije u nivou
ili lako iznad nivoa kože, a ponekad rastu kao verukozne pigmentne
izrasline, prečnika obično nekoliko milimetara, ravnih pravilnih
rubova.
Mikroskopski:
• u zavisnosti od lokalizacije melanocita dijelimo ih na:
junkcionalne, složene i intradermalne.
• ćelije koje su aranžirane u gnijezda, unutar epiderma i
na dermo-epidermalnoj granici su krupnije,
poligonalne ili okrugle, sa pigmentom u citoplazmi, a
prema dubljim slojevima derma postaju manje
(sazrijevanje), difuzne i pojedinačne
• bilateralna simetričnost lezije slijeva na desno
4. Melanoma malignum cutis
• Maligni tumori porijekla melanocita.
• Makroskopski: pigmentne lezije sa makroskopskim
karakteristikama koje se mogu opisati kao ABCD
pravilo:
• A-asimetrija: neravne lezije koje se satoje os dijelova
koji joj daju nepravilan oblik
• B-rubovi (engl.border): nepravilni, nazubljeni ili
izbrazdani
• C-boja (engl.colour): lezije često imaju nehomogenu
boju koja varira od tamnosmeđe do svijetlosmeđe,
žute, pa čak i blijede
• D-dijametar: obično veći od 6mm

• Mikroskopski razlikujemo:
- melanoma in situ
- radijalnu fazu rasta, odnosno lateralno ili
horizontalno širenje (superficijalnošireći melanom)
- vertikalnu fazu rasta (nodularni melanom)
• Mikroskopski:
• krupni atipični melanociti sa pigmentom u citoplazmi
i relativno krupnim jedrima u kojima se uočava
jedarce, aranžirani su u gnijezda i nepravilne grupe
koje infiltruju epiderm sa ulceracijom na površini i
šire se u derm
• mononuklearnoćelijska infiltracija
• preegzistirajući nevus
• dubina infiltracije: Clarke i Breslow
VJEŽBA XXVI - CNS
1. NEURILEMMOMA (SCHWANOMA)

• Benigni tumor ovojnice perifernog nerva, koji

je tipično inkapsuliran i koji se u potpunosti
sastoji od dobro diferenciranih Schwann-ovih
ćelija (WHO).
• Multipli schwanom-i povezani su sa
neurofibromatozom tipa 2 (4% slučajeva).
• Većina je locirana izvan CNS-a – najčešće u
koži i potkožnom tkivu, i to na glavi, vratu i
fleksornim površinama ekstremiteta.
• Intrakranijalni schwannom-i pokazuju jaku
predilekciju za VIII. kranijalni nerv u
cerbelopontnom uglu.
• Makroskopski, većina schwannom-a su
globoidne mase, promjera 1-10 cm, i obično su
inkapsulirani.
• Rezna ploha je svijetlo smeđa i sjajna,
prošarana žućkastim poljima.
• Mikroskopski, konvencionalni schwanom-i sastoje se
od ćelija koje rastu na dva osnovna načina (pattern-
a): Antoni A (celularniji, sa kompaktinim izduženim
ćelijama poredanim u snopove, ponekad sa
palisadanjem jedara – tzv.Verocay bodies) i Antoni B
(hipocelularan, miksoidan, ćelije pokazuju
lipidizaciju).
• Manji tumori (kao na našem preparatu) često
pokazuju samo ili većinom Antoni A način rasta.
• Jasno se uočava kapsula tumora.
• Tumorske ćelije su nejasnih granica, eozinofilne
citoplazme, sa izduženim jedrima zašiljenih krajeva.
• Mjestimično su prisutni razbacani pjenušavi
makrofagi.
2. GLIOBLASTOMA MULTIFORME
• Najčešći primarni tumor mozga i najmaligniji
astrocitni tumor.
• Odrasli (45 – 75 g.) čine većinu pacijenata.
• Većina globlastoma nastaje de novo; sekundarni
glioblastomi razvijaju se iz difuznog astrocitoma
(WHO gradus II) i anaplastičnog astrocitoma (WHO
gradus III).
• Makroskopski, glioblastom se najčešće pojavljuje u
subkortikalnoj bijeloj masi hemisfera mozga.
• Tumor je obično iznenađujuće velik u vrijeme
dijagnoze, obično unilateralan, nejasno ograničen.
• Tkivo je periferno sivkasto i mekano, a centralno
žućkasto i granularno – područja nekroze, sa poljima
krvarenja, te nejasno ograničenim cističnim
šupljinama.
• Mikroskopski, tumor se sastoji od slabo
diferenciranih, pleomorfnih, fibrilarnih astrocitnih
ćelija, uz prisutne multijedarne džinovske ćelije, te
brojne mitoze; u više fokusa uoče se
mikrokalcifikacije.
• Karakteristična je mikrovaskularna proliferacija,
mjestimično u formi “glomeruloidnih” snopova, te
područja krvarenja.
• Široka polja centralne ishemičke nekroze sa obrisima
nekrotičnih, dilatiranih tumorskih krvnih sudova.
3. MENINGEOMA
• Meningeomi su novotvorine meningotelijalnih
(arahnoidalnih) ćelija, po pravilu pričvršćene za
unutrašnju površinu tvrde moždane ovojnice (dura
mater).
• Većina su benigni i odgovaraju WHO gradusu I, dok
atipični i anaplastični (maligni) menigeomi
odgovaraju WHO gradusu II, odnosno III.
• Sporo rastuće lezije, sa simptomima koji su obično
posljedica pritiska na okolne strukture mozga.
• Makroskopski, to su okruglaste mase sa bazom na
duri mater, koje se “utiskuju” u moždani parenhim,
od kojeg se obično lako odvajaju.
• Površina je obično pokrivena tankom fibroznom
kapsulom.
• Tkivo na presjeku je najčešće gumaste do čvrste
konzistencije, bez nekroza i krvarenja; može biti
tvrdo, sa većim ili manjim kalcifikacijama.
MENINGEOMA
• Mikroskopski, meningeomi pokazuju širok spektar
histoloških slika.
• Preparat čini uglavnom tumorsko tkivo, građeno od
vretenastih ćelija koje su najvećim dijelom poredane
u paralelne, valovite snopove, dok su dijelom u
storiformnom rasporedu.
• Između snopova uoče se brojna psamozna tjelašca.