JU MEDICINSKA ŠKOLA U ZENICI Školska godina: 2020./2021.g.

M A T U R S K I R A D

Iz

Kliničke medicine I –

Interne bolesti

TEMA: Makrocelularni karcinom pluća

Ime i prezime učenika: Nermana Omerdić Odjeljenje: IV -2

Mentor: Selma dr Omeragić

Zenica,2021. godine.
SADRŽAJ :

1.UVOD......................................................................................................................................1
2. ANATOMIJA I FIZIOLOGIJA PLUĆA................................................................................2
3.PODJELA................................................................................................................................4
3.1 Klinička podjela karcinoma pluća.....................................................................................4
3.2 Histološka podjela karcinoma pluća.................................................................................4
4.MAKROCELULARNI KARCINOM PLUĆA.......................................................................5
4.1. Patogeneza........................................................................................................................5
4.2. Etiologija..........................................................................................................................6
4.3 Klinička slika.....................................................................................................................7
4.4. Dijagnoza.......................................................................................................................10
4.5. Liječenje.........................................................................................................................12
4.6. Prognoza.........................................................................................................................13
5. ZAKLJUČAK.......................................................................................................................14
6. LITERATURA.....................................................................................................................15
1.UVOD
Karcinom pluća je maligni tumor pluća i jedna je od najčešćih vrsta karcinoma. Vodeći je
uzrok smrti i u muškaraca i u žena. Najčešće se javlja između 55. i 65. godine života, a većina
karcinoma pluća je povezana s pušenjem. Važno je pravovremeno utvrditi dijagnozu, no
nažalost najveći broj bolesti otkrije se u uznapredovalom stadiju bolesti. Razlog tome je da
početni stadij te bolesti ne uzrokuje simptome koji bi potaknuli bolesnika da zatraži ljekarsku
pomoć i podvrgne se pretragama. Tako pojava simptoma obično ukazuje na to da je bolest
uznapredovala. Oko 25 % karcinoma pluća se otkriva slučajno kod snimanja pluća. Simptomi
i znakovi ovise o tome da li je u pitanju lokalni tumor, regionalno širenje ili metastaze.
Paraneoplastički sindrom i opći simptomi mogu se javiti u bilo kojem stadiju bolesti. Najčešći
simptomi su dugotrajni kašalj, iskašljavanje krvi, bol u prsnom košu, smetnje disanja, gubitak
apetita, mršavljenje, glavobolja, itd. Karcinom pluća se kliničkom podjelom dijeli na
karcinom pluća malih stanica i karcinom pluća ne-malih stanica. Karcinom pluća malih
stanica je agresivniji i češće metastazira, a kad se bolest otkrije već je uglavnom
uznapredovala pa su prognoze lošije. Karcinom pluća ne-malih stanica sporije raste i sporije
se širi pa ga je moguće hirurški odstraniti. Stoga je bitno pravovremeno postaviti dijagnozu i
što ranije početi sa liječenjem. Opći podaci i informacije o dosadašnjim i porodičnim
bolestima uveliko pomažu u postavljanju dijagnoze. U nastavku rada ćemo proći kroz
fiziologiju pluća, patogenezu i etiologiju karcinoma pluća, kao i kroz njegovu podjelu,
kliničke slike, dijagnozu i liječenje.

3
2. ANATOMIJA I FIZIOLOGIJA PLUĆA
Pluća se nalaze unutar prsne šupljine, zauzimajući njezin najveći dio. Zaštićena su rebrima.
Sastoje se od lijevog (lat. pulmo sinister) i desnog (lat. pulmo dexter) plućnog krila. Lijevo
plućno krilo ima dva, a desno tri režnja (lat. lobus) koji se dalje dijele u režnjiće (lat. lobulus).
Izvana su pluća obavijena opnom koja se naziva pleura (porebrica). Unutarnji dio te opne,
koji prekriva plućna krila, zove se visceralna pleura (poplućnica), a vanjski dio koji oblaže
stijenku prsnog koša jest parijetalna pleura. Pluća su donjim dijelom naslonjena
na ošit - mišićnu pregradu koja se nalazi između prsne i trbušne šupljine.

Dušnice ili bronhi (lat. bronchus) nastaju na donjem kraju dušnika (lat. trachea) koji se
podijeli na lijevi glavni bronh koji vodi u lijevo plućno krilo i desni glavni bronh koji vodi u
desno plućno krilo. Svaki glavni bronh ulazi u plućno krilo, gdje se dalje grana u lobarne
bronhe (bronhi 2. reda). Glavni lijevi bronh dijeli se u dva lobarna bronha, a desni glavni
bronh u tri lobarna bronha, svaki za jedan režanj. Dalje se svaki lobarni bronh unutar svoga
režnja dijeli u segmentalne bronhe (bronhi 2. režnja), koji se dalje dijele u bronhe 3. reda, od
kojih nastaju bronhiole (lat. bronchioli), te dalje terminalne bronhiole (lat. bronchioli
terminales). Bronhioli se razlikuju od bronha po tome što ne sadrže sadrže hrskavice i žlijezde
u svojim stijenkama. Daljnjim grananjem bronhiola dolazi se do duktalnih vodova (lat. ductuli
alveolares) čije se stijenke sastoje od alveola. Osnovna građevna jedinica pluća jest acinus, u
koji ulazi po jedan terminalni bronhiol koji se dalje grana u manje segmente s alveolama. U
alveolama se odvija izmjena plinova. Svaki plućni režnjić (lat. lobulus) sastoji se od 15-ak
acinusa.

Disanje (respiratio) je izmjena plinova između zraka u plućnim mjehurićima i krvi u plućnim
kapilarama, a ostvaruje se mišićnim djelovanjem gdje se udisanjem usisava zrak u pluća, a
izdisanjem potiskuje zrak iz pluća. Kod udisaja zrak prolazi kroz dišne puteve i dopire do
plućnih mjehurića, gdje kisik iz zraka kroz stjenku mjehurića ulazi u kapilarnu vensku krv
kojom dolazi do svih stanica u tijelu. Kod izdisaja ugljični dioksid koji nastaje razgradnjom u
stanicama izlazi iz venske krvi i prelazi u zrak plućnih mjehurića.

Udisaj (inspiratio) omogućavaju vanjski međurebrani mišići koji kontrakcijom podižu rebra,
šire prsni koš prema naprijed i u stranu, te tako povećavaju njegov volumen.

4
Izdisaj (expiratio) se kod smirenog disanja zbiva pasivno pri čemu udisajni mišići popuste, pa
težina prsnog koša i udisajem izvijene elastične rebrene hrskavice povlači rebra prema dolje.
U izdisaju sudjeluju i unutrašnji međurebrani mišići koji spuštaju rebra i tako stišću prsni koš.
Istovremenio se trbušni mišići nastoje vratiti u prvobitni položaj, pa zrak u želucu i crijevima,
te udisajem stlačeni trbušni organi potiskuju dijafragmu prema gore.

Razlikujemo tkivno disanje, izmjenu plinova između krvi i tkiva i vanjsko disanje,
izmjenjivanje plinova između krvi i zraka u plućima. Izmjena plinova se događa po zakonima
difuzije, pa plinovi s mjesta većeg pritiska prelaze u područje s malim pritiskom uz težnju
izjednačenja pritiska . Kod žena prevladava rebrani (kostalni) način disanja, a kod muškaraca
pretežno dijafragmalno disanje. Kod prirodnog disanja, udiše se i izdiše prosječno 500 ml
zraka, i to 12-16 puta/ min, što nazivamo respiracijski zrak. Nakon prirodnog udisaja,
najvećim udisajem možemo u pluća unijeti još oko 1 500-1 300 ml zraka, što nazivamo
inspiracijski rezervni zrak. Nakon prirodnog izdisaja najvećim izdisajem možemo istisnuti iz
pluća još 1 100-2 500 ml zraka, kojeg nazivamo ekspiracijski rezervni zrak.1

Ilustracija 1. Inspirij i ekspirij

1
P. Keros, M. Pećina, M. Ivančić-Košuta: Temelji anatomije čovjeka, Naprijed,Zagreb, 1999.

5
3.PODJELA
3.1 Klinička podjela karcinoma pluća bazira se na sličnostima u kliničkoj prezentaciji,
biologiji karcinoma, prognozi i terapijskom pristupu. Pa se prema tim standardima karcinom
pluća dijeli na dvije grupe :
1. SCLC - karcinom pluća malih stanica ( small cell lung cancer ) biološki je
agresivniji što se tiče brzine matastaziranja; povezan je s pušenjem i češći kod
muškaraca, bolje reagira na kemoterapiju od karcinoma ne- malih stanica. Bolesnici su
u većini slučajeva u lošem općem stanju jer najčešće već na početku bolesti postoji
regionalna i udaljena diseminacija. Klinički se bolest dijeli na ograničenu bolest, gdje
se ukupna lokalna i regionalna bolest mogu obuhvatiti jednim radioterapijskim
poljem; i proširenu, gdje bolest nije moguće obuhvatiti jednim radioterapijskim
poljem. Ograničeni stadij bolesti je kada je mikrocelularni karcinom ograničen na
jedan hemitoraks sa zahvaćenim ipsilateralnim hilarnim, medijastinalnim i
supraklavikularnim limfnim čvorovima.

2. NSCLC – karcinom pluća ne-malih stanica (non-small cell lung cancer) liječi se
hirurški ako je bolest u ranom stadiju, a kemoterapijom ili zračenjem u
uznapredovalom stadiju.

3.2 Histološka podjela karcinoma pluća

Histološka klasifikacija karcinoma pluća standardizirana je prema prijedlogu Svjetske
zdravstvene organizacije (WHO) i Međunarodnog udruženja za istraživanje karcinoma pluća
(IASLC). NSCLC se čak u 95% dijeli na adenokarcinom, karcinom pločastih stanica,
karcinom velikih stanica i karcinom malih stanica. Ostalih 5% čine karcinoid, karcinom
bronhalnih žlijezda i ostali rjeđi tipovi karcinoma.
Adenokarcinom ili karcinom žljezdanih stanica ( slika 1.) obuhvata oko 40% svih karcinoma
pluća, incidencija mu je u stalnom porastu, posebno kod žena, a obično počinje kao periferna
lezija, raste brzo i rano metastazira, a simptomi se kasno javljaju pa su prognoze dosta loše;
dijeli se na klasični adenokarcinom i bronhoalveolarni karcinom.
Planocelularni (epidermoidni) karcinom ,koji obuhvata 25-30% svih karcinoma pluća i blisko
se povezuje s pušenjem, češći je u muškaraca, nastaje u proksimalnim dišnim putevima i

6
pokazuje dva osnovna tipa rasta: intraepitelni sa ili bez subepitelne invazije ili endobronhalni
polipoidni rast. Sporije raste pa je prikladan za hirurško liječenje u početnim stadijima.

Makrocelularni karcinom obuhvata 10-15% svih karcinoma, češći je kod muškaraca i pušača,
brzo raste kao veliki periferni nekrotični karcinom pa nije pogodan za hirurško liječenje.
Liječi se citostaticima a prognoza je loša.2

Ilustracija 2 Karcinom malih i ne-malih stanica pluća

4.MAKROCELULARNI KARCINOM PLUĆA

4.1. Patogeneza
Razumijevanje karcinogeneze karcinoma pluća i razvoj novih tehnologija u otkrivanju
biomarkera tog karcinoma ostvarilo je značajan napredak. Molekularne promjene kod
preneoplazija i invazivnih karcinoma usmjerile su istraživanja na biomarkere za rano
otkrivanje karcinoma i mogućnost personalizacije tretmana bolesnika koji bi se osnivao na
profilu biomarkera.
Promjene u ekspresiji gena i hromosomskoj strukturi pokazane u takvim preneoplastičnim
lezijama i njihova učestalost i broj rastu s atipijom stanica. Postoje saznanja o razlici u

2
J. Morović-Vergles i suradnici, Interna medicina, odabrana poglavlja iz interne medicine, Zdravstveno veleučilište, Naklada Slap,
Zagreb,2008

7
karcinogenom efektu pušenja cigareta između žena i muškaraca. Prema podacima, žene češće
razviju karcinom žljezdanih stanica, ali žive duže.3
Razlike između spolova vidljive su i u odgovoru na biološke i antiangiogenske lijekove.
Karcinomi nepušača genetski su različiti od karcinoma ne-malih stanica povezanih s
pušenjem, što također utječe na izbor tretmana bolesti.

4.2. Etiologija
Najvažniji faktor rizika za razvoj te zloćudne bolesti je aktivno pušenje cigareta koje sadrže
više od 50 kancerogenih spojeva; nitrozamini, policiklički aromatski ugljikohidrati i
anorganski spojevi; 3,4-benzpiren glavni je kancerogen iz dima duhana. Postoji povezanost
između učestalosti razvoja karcinoma pluća s brojem popušenih cigareta. Ljudi koji puše 30 i
više cigareta na dan, imaju skoro 20 puta veći rizik za nastanak karcinoma pluća od onih koji
nikad nisu pušili. Isto tako pasivno pušenje također povežava rizik od nastanka karcinoma
pluća. U razvijenim zemljama pušenje uzrokuje 90-95% svih karcinoma u muškaraca, dok je
kod žena postotak nešto manji, 70-85%. Učestalost karcinoma pluća veća je kod ljudi nižeg
socioekonomskog statusa i obrazovanja, što ima veze s njihovom češćom navikom pušenja,
ali isto tako i većom izloženošću ostalim faktorima rizika. Inhalacijski karcinogeni imaju
važnu ulogu u razvoju karcinoma pluća. Pozitivna porodična anamneza također je važan
faktor rizika ( osoba kojoj je jedan roditelj bolovao od karcinoma pluća ima pet puta veći rizik
za nastanak ove bolesti). Aeropolucija u urbanim sredinama, izlaganje azbestu, ionizacijskom
zračenju, niklu, kromu i arsenu također su povezani s nastankom karcinoma pluća. A važnu
ulogu u nastanku te bolesti imaju i genetske mutacije.
Azbestna vlakna su silikatna vlakana koja mogu trajati cijeli život u plućnom tkivu izloženih
osoba. Radno mjesto je čest izvor izloženosti azbestnim vlaknima, budući je azbest često
korišten za toplinsku i zvučnu izolaciju. Danas je uporaba azbesta ograničena ili zabranjena u
mnogim zemljama. I rak pluća i mesoteliom (rak pleure i pluća, kao i potrbušnice) također su
povezani s izloženosti azbestu. Pušenje cigareta drastično povećava izglede za razvoj raka
pluća u radnika izloženih azbestu. Radnici koji rade s azbestom i ne puše imaju pet puta veći
rizik za razvoj raka pluća nego nepušači, a oni koji puše imaju rizik koji je od 50 do 90 puta
veći od nepušača.

3
E. Vrdoljak, M. Šamija, Z. Kusić, M. Petković, D. Gugić, Z. Krajina, Klinička onkologija, Medicinska naklada Zagreb, 2013.

8
Radon je kemijski inertan plin koji je prirodni produkt raspadanja urana. Uran se raspada u
više raspadnih produkata koji emitiraju različite vrste ionizirajućeg zračenja. Radon je poznati
uzrok raka pluća, a procjenjuje se da se 12% smrti od raka pluća može pripisati radonu. Kao i
kod izloženosti azbestu, istodobno pušenje uvelike povećava rizik od raka pluća u ljudi
izloženih radonu. Radon se može podići iz tla i ući u domove kroz pukotine u temeljima, kroz
cijevi, odvode, ili druge otvore. Radon je nevidljiv i bez mirisa, ali se može otkriti
jednostavnim testom dostupnim u Americi.

Dok se većina slučajeva raka pluća povezuje s pušenjem, činjenica da nisu svi pušači konačno
razvili raka pluća ukazuje na to da i drugi čimbenici, kao što su genetska predispozicija, mogu
igrati ulogu u razvoju raka pluća. Brojne studije su pokazale da je rak pluća vjerojatniji i u
pušača i u nepušača koji u krvnom srodstvu imaju oboljelog od raka pluća. Nedavno je
provedena do sada najveća studija o genetskom istraživanju raka pluća. Uključivala je više od
10.000 ljudi iz 18 zemalja, a provela ju je Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC).
Identificirana je mala regija u genomu (DNK), koja sadrži gene koji povećavaju osjetljivost
na rak pluća kod pušača. Specifični geni, koji se nalaze na kratkom („q“) kraku kromosoma
15, kodiraju proteine koji stupaju u interakciju s nikotinom i drugim otrovima iz duhana (geni
za nikotinske acetilkolinske receptore).
Prisutnost određenih bolesti pluća, posebno kronične opstruktivne plućne bolesti (KOPB),
povezana je s povećanim rizikom (od četiri do šesnaest puta veći rizik od nepušača) za razvoj
raka pluća, čak i nakon prestanka utjecaja pušenja cigareta.

Onečišćenje zraka iz vozila, industrija i elektrana može povećati vjerojatnost za razvoj raka
pluća u izloženih osoba. Do 1% smrtnih slučajeva raka pluća se može pripisati disanju
zagađenog zraka, a stručnjaci vjeruju da produljena izloženost visoko zagađenom zraku može
nositi rizik za razvoj raka pluća sličan onom kod pasivnog pušenja.

4.3 Klinička slika

Makrocelularni karcinom pluća se manifestira simptomima čiji je uzrok primarni tumor,
njegovim lokalnim širenjem, metastatskom bolesti ili ektopičkim stvaranjem hormona. Oko
10% pacijenata s karcinomom pluća nemaju nikakve simptome i bolest se otkrije slučajno.
Najčešći početni simptomi karcinoma pluća su kašalj ( u 75% bolesnika glavni simptom),
hemoptiza ( pojavi se kod 57% bolesnika), zaduha ( u 40% bolesnika), bol u prsima ( u 40%
bolesnika), te rekurentne ili perzistentne infekcije respiratornog trakta. Ti simptomi su

9
specifični za centralno smještene tumore. Periferni tumori su većinom karcinomi žlijezdanih
stanica ili karcinomi velikih stanica pa uz kašalj i dispneu uzrokuju simptome pleuralnog
izljeva i jače bolove zbog infiltracije parijetalne pleure i torakalnog zida. Nespecifični
simptomi poput gubitka tjelesne težine, slabosti, anoreksije javljaju se kod 10 – 15%
bolesnika. Simptomi karcinoma pluća su posljedica lokalne iritacije bronha, opstrukcije
bronha s distalnim pneumonitisom, te invazije torakalne stijenke i medijastinalnih struktura.
Takve ili slične simptome pušači imaju otprije pa ta činjenica otežava raniju dijagnozu
bolesti. To su najčešće "pušački kašalj", zaduha zbog razvoja emfizema ili epizode akutizacije
hroničnog bronhitisa.4

U uznapredovaloj fazi bolesti javljaju se simptomi koji nastaju kao posljedica invazije okolnih
struktura. Kod opstrukcije gornje šuplje vene bolesnik ima nabrekle vratne vene, otekline lica
vrata i ruku, guši se, posebno u ležećem položaju ( sindrom gornje šuplje vene). Karcinomi
metastaziraju hematogeno i limfageno, te zahvaćaju bilo koji organ ili organski sistem.
Najčešće su to jetra, nadbubrežne žlijezde, mozak, kosti, udaljeni limfni čvorovi i koštana srž.
Ako karcinom metastazira u limfne čvorove ispod karine i u donje sredoprsje može pritiskati
jednjak i uzrokovati disfagiju i aspiracijsku pneumoniju. Kao posljedica zahvatanja
rekurentnog laringealnog živca javlja se promuklost. Paraneoplastični sindrom javlja se u oko
2% bolesnika s karcinomom pluća, većinom kod karcinoma malih stanica, a skup je simptoma
i znakova koji izravno ne potječu od karcinoma nego od njegove aktivnosti. Znaci
paraneoplazije mogu se pojaviti i prije otkrića primarnog tumora, a ako se pojave u tijeku
bolesti znače progresiju bolesti ili pojavu recidiva. Sindrom obuhvata različite endokrine,
osteoartikularne, neurološke, kožne, krvožilne i psihičke poremećaje (hiperkalcijemija,
mijastenija, sindrom neodgovarajuće sekrecije antidiuretskog hormona, batičasti prsti sa ili
bez hipertrofične osteoartropatije). Oko 25% karcinoma pluća su asimptomatski a otkrivaju se
slučajno pri snimanju pluća. Simptomi i znakovi ovise o tome je li u pitanju lokalni tumor,
regionalno širenje ili metastaza. Paraneoplastički sindromi i opći simptomi mogu se javiti u
bilo kojem stadiju bolesti. Lokalni rast tumora izaziva kašalj a rjeđe dispneju zbog opstrukcije
dišnih putova, postopstruktivnu atelektazu i limfogeno širenje. Postopstruktivna pneumonija
može izazvati vrućicu, kao i nekroza tumora. Oko 1/2 bolesnika se žali na neodređenu ili

4
M. Šamija, H. Kaučić, A. Mišir Krpan : Klinička onkologija, Zdravstveno veleučilište, Zagreb, 2012.

10
lokaliziranu bol u prsima. Hemoptize su rjeđe agubitak krvi je neznatan, osim u rijetkim
slučajevima kada tumor erodira glavnu arteriju i izazove obilno krvarenje i smrt gušenjem.
Regionalno širenje može izazvati pleuralnu bol ili dispneju uslijed pleuralnog izljeva,
promuklost uslijed prodora tumora u n. recurens, te dispneju i hipoksiju zbog jednostrane
paralize ošita prouzročene prodorom u n. frenicus.

Kompresija ili invazija gornje šuplje vene (sindrom VCS) može izazvati glavobolju ili osećaj
pune glave, otok lica ili gornjih ekstremiteta, nedostatak zraka dok leži na leđima i navale
crvenila (pletora). Znakovi sindroma VCS su otok lica, vrata i gornjih udova, te nabrekle
potkožne vene na licu i gornjem dijelu trupa, kao i crvenilo lica i trupa.

Tumori u vrhu pluća mogu prodrijeti u brahijalni pleksus, pleuru ili rebra, izazvati bol u
ramenu i ruci te slabost ili atrofiju ruke (Pancoastov tumor). Hornerov sindrom (ptoza, mioza,
enoftalmus i anhidroza) nastaje kada je zahvaćen paravertebralni simpatički lanac ili
cervikalni stelatni ganglion. Širenje tumora na perikard može proći bez simptoma ili dovesiti
do konstriktivnog perikarditisa ili tamponade srca. Rijetko, pritisak na jednjak izaziva
disfagiju.

Metastaze uvijek na kraju izazivaju simptome koji ovise o lokalizaciji presadnica. Presadnice
u jetri izazivaju GI simptome i na kraju hepatičnu insuficijenciju. Metastaze u mozgu
izazivaju promjene ponašanja, smetenost, afaziju, konvulzije, parezu ili paralizu, mučninu i
povraćanje i na kraju komu i smrt. Metastaze u kostima izazivaju jake bolove i patološke
frakture. Karcinom pluća često metastazira u nadbubrežne žlijezde ali je adrenalna
insuficijencija rijetka.5

5
I.Neralić Meniga: Prognostička vrijednost CT morfoloških karakteristika nemikrocelularnih karcinoma pluća u IA i IB stadiju bolesti,
Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet, Zagreb, 2007.

11
4.4. Dijagnoza
U dijagnostici karcinoma pluća koriste se brojne invazivne i neinvazivne metode. Te metode
uključuju uzimanje anamneze, fizikalni pregled, laboratorijsku obradu, određivanje tumorskih
markera, citološku analizu sputuma, bronhoskopiju i analizu citopatoloških uzoraka. Za
procjenu proširenosti bolesti koristi se RTG srca i pluća, CT toraksa, abdomena i mozga,
UZV abdomena, scintigrafija kosti, RTG snimka skeleta kod prisutnih simptoma, citološka
punkcija pleuralnih izljeva, biopsija povećanih limfnih čvorova, MR, PET-CT,
medijastinoskopija i punkcija koštane srži.

Bolesnici sa simptomima koji upućuju na mogućnost postojanja karcinoma pluća trebaju biti
detaljno pregledani. Ako na osnovi anamneze i/ili kliničkog pregleda postoji sumnja na
postojanja karcinoma pluća obavezno treba napraviti RTG pluća koji će, u slučaju postojanja
karcinoma a ovisno o njegovoj lokalizaciji, pokazati centralno ili periferno smještenu sjenu,
tj.pleuralni izljev, atelektazu i promjene u medijastinumu. Uredan nalaz ne isključuje
postojanje karcinoma. CT toraksa koristi se u procjeni ekstenzije tumora te u detekciji
uvećanih limfnih čvorova u medijastinumu.

Patohistološka dijagnoza najčešće se postavlja bronhoskopijom. Alternativno, postavlja se

citološka dijagnoza, najčešće analizom sputuma. Ako je karcinom smješten periferno
koristimo se transtorakalnom punkcijom pod kontrolom CT-a ili UZV-a.

Radiološke metode u dijagnostici karcinoma pluća:

RTG snimka srca i pluća – ako se na RTG snimci otkrije nodus, taj nalaz je potrebno
usporediti s ranijim RTG snimkama radi procjene dinamike tvorbe. Ako je isti stacioniran
unatrag dvije ili više godina vjerojatno se radi o nemalignoj leziji. O malignoj tvorbi
govorimo ako je nodus nastao unatrag dva mjeseca.

Kompjuterizirana tomografija ( CT ) - smatra se " zlatnim standardom" u radiološkoj procjeni

proširenosti karcinoma pluća zbog mogućnosti prikaza morfoloških karakteristika tumora i
procjene stadija. Za razliku od RTG snimke, CT pruža više informacija o veličini i lokalizaciji
tumora, izgledu tumora te njegovoj proširenosti.

Transkutani ultrazvuk ( TUS ) - ultrazvukom se pronalaze udaljene metastaze u abdomenu te

12
periferni tumori uz torakalnu stijenku.

Magnetska rezonancija ( MR ) - prednost je jer nema ionizirajućeg zračenja a moguć je

multiplanarni prikaz i procjena tumorske infiltracije medijastinuma.

Integrirani PET-CT – pozitronska emisijska tomografija primjenjuje se u dijagnostici bolesti,

dijagnostici nepoznatog primarnog tumora, kliničkom praćenju bolesnika, procjeni
proširenosti bolesti i učinka liječenja, tj. u prognozi i praćenju tijeka i ishoda bolesti, te
odgovora na različite medikamentozne, hirurške ili neuroradiološke postupke, nakon
završenog liječenja u svrhu otkrivanja bolesti, otkrivanja recidiva, odnosno povrata bolesti i
metastaza, te kao pomoć pri određivanju polja zračenja. U ovoj metodi CT i FDG-PET su
integrirani.

Pozitronska emisijska tomografija sa 18-fluor deoksiglukozom ( FDG-PET ) - prednost je

mogućnost detektiranja metastatski promijenjenih limfnih čvorova, zato se preporučuje u
određivanju proširenosti tumora unutar medijastinuma.6

Ilustracija 3 Dijagnostika i molekularno testiranje kod makrocelularnog karcinoma

6
M. Šamija, H. Kaučić, A. Mišir Krpan : Klinička onkologija, Zdravstveno veleučilište, Zagreb, 2012.

13
4.5. Liječenje
Liječenje obuhvata procjenu operabilnosti i odabir zahvata, kemoterapiju i/ili zračenje, ovisno
o tipu i stadiju tumora. Mnogi faktori koji nisu vezani za tumor utječu na izbor terapije. Slaba
kardiopulmonalna rezerva, neuhranjenost, slab fizički status, komorbiditet, uključujući
citopenije, psihijatrijske ili kognitivne bolesti, mogu doprinijeti odluci da terapija bude
palijativna a ne kurativna, iako bi izlječenje možda tehnički bilo moguće. Operiraju se samo
bolesnici koji će imati adekvatnu plućnu rezervu kada im se odstrani režanj ili čitavo plućno
krilo. Budući da mnogi bolesnici s karcinomom pluća umiru, mora se misliti i na njihovo
zbrinjavanje u krajnjem stadiju bolesti. Simptomi, kao što su: nedostatak zraka, bol, tjeskoba,
mučnina i anoreksija su posebno česti a mogu se suzbiti parenteralnim morfijem: oralnim,
transdermalnim ili parenteralnim opijatima; i antiemeticima. Kemoterapija i zračenje mogu
poslužiti za smanjenje tumorske mase, ublaživanje simptoma i poboljšanje kvalitete života.

Kemoterapija

Kemoterapija je liječenje tumora citostaticima koji uništavaju tumorske stanice sprječavajući

njihov rast i diobu, sa svrhom izlječenja, sprječavanja širenja tumora i olakšanja tegoba. Osim
poželjnog učinka na tumorske stanice kemoterapija djeluje i na neke zdrave, posebno one koje
se najbrže dijele pa su nuspojave neizbježne. Najčešće nuspojave primjene terapije u
bolesnika s malignom bolešću su:
 alopecija,
 mučnina i povraćanje,
 konstipacija,
 promjene na koži i sluznici (stomatitis , ezofagitis ),
 krvarenja,
 anemija,
 umor,
 infekcija (kao posljedica leukopenije).7

7
M. Šamija, H. Kaučić, A. Mišir Krpan : Klinička onkologija, Zdravstveno veleučilište, Zagreb, 2012.

14
4.6. Prognoza
Prognoza je loša, čak unatoč novim načinima liječenja. Neliječeni bolesnici u odmaklom
stadiju makrocelularnog karcinoma pluća prosječno žive 6 mjeseci, a liječeni oko 9 mjeseci..
Srednje preživljenje za ograničenu bolest je 20 mjeseci, a stopa 5–godišnjeg preživljenja 20%.
Mnogim bolesnicima sa makrocelularnim karcinomom pluća, kemoterapija produljuje život i
poboljšava njegovu kvalitetu u dovoljnoj mjeri da opravdava svoju primjenu. Postotak
oboljelih od makrocelularnog karcinoma pluća koji prežive 5 godina varira. Najnoviji podaci
pokazuju napredak u preživljenju, ako se u ranom stadiju bolesti započne kemoterapija na
bazi platine. Zbog obeshrabrujućih rezultata u poodmaklom stadiju bolesti, smrtnost može
smanjiti samo rano otkrivanje i aktivna intervencija da bi se bolest spriječila. Paraneoplastički
sindrom ukazuje na lošiju prognozu.

Probirni RTG pluća u visokorizičnih pacijenata otkriva karcinom pluća u ranom stadiju ali ne
smanjuje smrtnost. Probirni CT je osjetljiviji za otkrivanje tumora, ali lažno pozitivni nalazi
povećavaju broj nepotrebnih invazivnih dijagnostičkih postupaka koji moraju potvrditi nalaz
CT–a. Takvi su postupci skupi a mogu izazvati komplikacije. Upravo se proučava i prati
strategija koja uključuje probirni CT pušača jednom godišnje, te PET ili HRCT za praćenje
sumnjivih lezija. Do sada ova strategija nije smanjila smrtnost i pa se ne može preporučiti kao
rutinski postupak. Rješenje možda leži u kombinaciji molekularne analize na genetske
markere (npr. K–ras, p53, EGFR), citometriji ispljuvka i otkrivanju organskih spojeva koja
imaju veze s karcinomom (npr. alkan, benzen) u zraku izdahnutom iz pluća.8

Ilustracija 4. TMN klasifikacija

8
http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-prirucnik/pulmologija/tumori-pluca/karcinom-pluca (Preuzeto 15.1.2021.godine. )

15
5. ZAKLJUČAK

Karcinom pluća je podmukla, zloćudna bolest, koja najčešće počinje bez simptoma, a često se
otkrije sasvim slučajno. Ako se na vrijeme počne s liječenjem životni vijek se znatno
produžava, iako prognoze nisu povoljne. Kao najčešći uzrok te podmukle bolesti navode se
cigarete. Zdravstvena njega bolesnika s karcinomom pluća traži holistički pristup bolesniku,
njegovo aktivno uključivanje u donošenje odluka i planiranje zdravstvene njege, pri čemu je
od velike važnosti dobra komunikacija između njega i medicinske sestre. Isto tako potrebno je
uključiti i porodicu oboljelog, dati sve potrebne informacije o bolesti, tijeku i načinu liječenja.
Mi sami smo odgovorni za svoje zdravlje, koje ne znamo cijeniti dok ga ne izgubimo. Stoga
treba steći zdrave navike u životu, čuvati svoje zdravlje dok nije prekasno, a najbitnije u borbi
protiv karcinoma pluća reći odlučno NE cigaretama. Karcinom pluća se kliničkom podjelom
dijeli na karcinom pluća malih stanica i karcinom pluća ne-malih stanica. Karcinom pluća
malih stanica je agresivniji i češće metastazira, a kad se bolest otkrije već je uglavnom
uznapredovala pa su prognoze lošije. Cjelokupno gledajući, prognoza raka pluća je puno
lošija u usporedbi s nekim drugim sijelima raka. Stope preživljavanja od raka pluća su
uglavnom niže od onih za većinu vrsta raka, s ukupnim petogodišnjim preživljenjem od oko
16% u odnosu na 65% za rak debelog crijeva, 89% za rak dojke, a više od 99% za rak
prostate.

16
6. LITERATURA
1. P. Keros, M. Pećina, M. Ivančić-Košuta: Temelji anatomije čovjeka, Naprijed,Zagreb,
1999.
2. J. Morović-Vergles i suradnici, Interna medicina, odabrana poglavlja iz interne
medicine, Zdravstveno veleučilište, Naklada Slap, Zagreb,2008
3. E. Vrdoljak, M. Šamija, Z. Kusić, M. Petković, D. Gugić, Z. Krajina, Klinička
onkologija, Medicinska naklada Zagreb, 2013.
4. M. Šamija, H. Kaučić, A. Mišir Krpan : Klinička onkologija, Zdravstveno veleučilište,
Zagreb, 2012.
5. I.Neralić Meniga: Prognostička vrijednost CT morfoloških karakteristika
nemikrocelularnih karcinoma pluća u IA i IB stadiju bolesti, Sveučilište u Zagrebu,
Medicinski fakultet, Zagreb, 2007.

6. http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-prirucnik/pulmologija/tumori
pluca/karcinom-pluca (Preuzeto 15.1.2021.godine. )

17
KOMENTAR NA RAD:
___________________________________________________________________________

PITANJA NA USMENOJ ODBRANI RADA:

1.
__________________________________________________________________________?

2.
__________________________________________________________________________?

3.
__________________________________________________________________________?

OCJENA PISANOG MATURSKOG RADA: _________________ ( __ )

OCJENA USMENE ODBRANE RADA: _________________ ( __ )

KONAČNA OCJENA IZ MATURSKOG RADA: _________________ ( __ )

Članovi Komisije:

1. _______________________ (Predsjednik komisije)

2. _______________________ (Ispitivač/Mentor)

3. _______________________ (Član komisije)

18