Predgovor

PREDGOVOR

Zaštita prava osobnosti u europskim zemljama opće je prihvaćeno civilizacijsko

dostignuće. Kršenje odnosno povreda tih prava sankcionira se obvezom štetni-
ka na naknadu štete uzrokovane povredom prava osobnosti. Opseg u kojemu
se štite prava osobnosti, način vrednovanja neimovinske štete, visina naknade
..., rezultat su društveno-političko-gospodarskog razvoja odreñene zajednice, a
trebale bi biti plod konsenzusa svih važnijih činitelja u lancu naknade štete
oštećenima. Naravno, pritom se nastoji voditi računa o ravnoteži izmeñu zaštite
odreñenih prava osobnosti i troškova te zaštite. U Republici Hrvatskoj Zakon o
obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05, 41/08, dalje: ZOO 2005), koji je
stupio na snagu 1. siječnja 2006., prihvaća te tekovine civilizacijskog dosega i
štiti prava osobnosti. Zakon o obveznim odnosima iz 2005. na novi način
definira pojam neimovinske štete (objektivna definicija), napustivši dotadašnju
subjektivnu definiciju nematerijalne štete Zakona o obveznim odnosima iz
1978. Prema ZOO 2005., povreda prava osobnosti sama za sebe jest neimo-
vinska šteta, za koju se dosuñuje pravična novčana naknada ako to okolnosti
slučaja opravdavaju. Pri odlučivanju o visini te naknade sud (a to znači i ostala
tijela koja imaju obvezu odreñivanja visine naknade neimovinske štete, primje-
rice osiguratelji) vodit će računa o težini povrede prava osobnosti i okolnostima
koje opravdavaju dosuñivanje naknade. Visina pravične novčane naknade ovisi
o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha. Kod
toga se vodi računa i o cilju kojem naknada služi, ali i o tome da se njome ne
pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.
Zakon je tako, bar teoretski, postavio branu komercijalizaciji i lukrativnosti
instituta opravdane naknade neimovinske štete uzrokovane povredom prava
osobnosti. Broj prava osobnosti koja ZOO 2005. navodi nije numerus clausus.
Ipak, kao najčešće kršeno pravo osobnosti u svakodnevnom životu jesu pravo
na život te pravo na fizičko i psihičko zdravlje. Povreda tih prava svakodnevica
je, posebno u (cestovnom) prometu, za koji je zakonodavac propisao obvezu
osiguranja od odgovornosti za uzrokovanu štetu.
Propisavši obvezu osiguranja od odgovornosti zakonodavac je provoñenje tog
osiguranja, a to znači i obvezu plaćanja pravične novčane naknade zbog krše-
nja prava osobnosti, prava na život i zdravlje u njegovoj ukupnosti, prenio na
osiguratelje. Javnost, koja je vrlo osjetljiva na ponašanje prema oštećenima,
uglavnom krivnju za loše stanje u naknadi neimovinske štete svaljuje na
osiguratelje, za koje smatra ili da se namjerno upuštaju u parničenje ili da daju
neopravdano niske naknade. Objektivni problemi koji, kao što je vidljivo iz

1
Predgovor

radova koje sadrži ovaj Zbornik, zaista postoje - javnosti su manje poznati. Osi-
guratelji su stoga životno zainteresirani za jasna pravila postupanja u postupku
vrednovanja neimovinske štete i utvrñivanja njene visine.
Trenutno ta tako potrebna jasna pravila ponašanja nedostaju. Nekoliko godina
od stupanja na snagu ZOO 2005. ništa se bitno nije izmijenilo u praksi sudova,
a to znači ni u praksi oštećenika i, naravno, osiguratelja. Kao da se još uvijek
nalazimo u razdoblju primjene ZOO-a iz 1978., što je vrlo čudno, jer je ZOO
2005. promjenom definicije pojma neimovinske štete nametnuo nove zadaće
sudovima, vještacima i osigurateljima. Današnju situaciju u vrednovanju i utvr-
ñivanju visine pravične novčane naknade povrede prava na život i zdravlja
karakterizira primjena Orijentacijskih kriterija za utvrñivanje visine pravične
novčane naknade neimovinske štete koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske
donio 2002., dakle, u vrijeme stvarnog važenja ZOO-a iz 1978. Smatrali smo
da je potrebno znati koji su bili razlozi za donošenje tih kriterija, kako su se oni
primjenjivali, zašto su dobre namjere u praktičnoj primjeni izigrane i zašto su
ponekad kriteriji postali nekritično matematičko računanje naknade. Ali,
potrebno je odgovoriti i na pitanje mogu li se oni primjenjivati u neizmije-
njenom obliku i nakon stupanja na snagu ZOO 2005. ili se mora pristupiti izradi
novih kriterija. U ovom zadnjem slučaju traži se odgovor (i dogovor) u kakvom
obliku će se donijeti, kojom snagom će se osigurati njihova jedinstvena primje-
na, na koji način će se objaviti, itd. U odgovoru na ta pitanja mogu nam
poslužiti primjeri drugih zemalja, koji su navedeni u ovom Zborniku.
Kao osnova odreñivanju visine naknade i primjene (sudskih) kriterija služe
vještački nalazi i mišljenja, koji su pak utemeljeni na često puta sumnjivim i
stručno upitnim poluprivatnim tablicama kojima se pojedini vještaci služe.
Pregled praktičnih problema čije rješavanje traže osiguratelji (popis je naveden
u radovima njihovih predstavnika) ukazuje na neobjašnjivu i neopravdanu
činjenicu da se ocjene trajnih posljedica nesposobnosti kreću i preko 100%, da
se smanjenja funkcije raznih organa zbrajaju u jedan invaliditet, da se zanema-
ruje tzv. sinergijska nesposobnost kao ukupnost raznih ozljeda, da se neoprav-
dano u jednom predmetu imenuje i po nekoliko vještaka, koji neovisno jedan o
drugome donose ocjene posljedica, da se vještačenje odreñuje i tamo gdje to
nije potrebno i sl. Iako uopćavanje nikada nije prihvatljivo, jasno je da bi
ovakve pojave bile manje kod postojanja čvrstih pravila vrednovanja posljedica
povrede prava osobnosti na život i zdravlje, a što sada ne postoji.
Cilj je Savjetovanja "Naknada neimovinske štete, pravno-medicinski okvir" (16.
- 17. lipnja 2009., Opatija) u organizaciji Inženjerskog biroa d.d., Zagreb, po-
vodom kojeg je izdan i ovaj Zbornik radova, predočiti probleme koje imamo u
području naknade neimovinske štete i potaknuti primjenu ZOO 2005. i konačno
raskidanje s praksom ZOO 1978. (osim, naravno, u slučajevima na koje se on
još uvijek primjenjuje). Prilagoñavanje novom ZOO-u obveza je, prvo, ošte-

2
 Predgovor

ćenih odnosno njihovih zastupnika (kod postavljanja tužbenog zahtjeva),

drugo, sudova u voñenju postupka i izricanju presuda, a zatim i osiguratelja u
svakodnevnoj praksi odlučivanja o naknadi neimovinske štete u izvansudskom
postupku. U tome bi nam trebala pomoći izlaganja i radovi naših uvaženih
stručnjaka s područja naknade neimovinske štete, kako pravnih tako i onih
sudsko-medicinskih, koji su objavljeni u ovom Zborniku.
No, budući da problem koji objektivno postoji nije specifično samo naš, već
postoji i svojom težinom pritišće javnost u svim europskim zemljama, mišljenja
eminentnih i angažiranih stručnjaka iz Europe mogu nam pomoći da sagledamo
koji su problemi u europskim zemljama te kako se stručnjaci, zakonodavci,
sudovi, osiguratelji i vještaci nose s tim problemima. Osim toga europska prak-
sa pomaže nam u sagledavanju novih pristupa naknadi neimovinske štete, jer
sudska praksa u važnijim europskim zemljama još uvijek traži rješenja kako bi
se nejasnoće, nesigurnost, pa u konačnici i nejednakost oštećenih koji za iste ili
slične povrede dobivaju različite naknade, otklonile. Utvrñivanje polaznih osno-
vica za vrednovanje umanjenja psihofizičkog zdravlja kroz tzv. Europske indi-
kativne ili orijentacijske tablice (koje su poseban prilog ovog Zbornika radova),
koje je izradilo posebno povjerenstvo sastavljeno od stručnjaka, pravnika i
liječnika (Confederation Europ÷enne d´ Experts en Reparation et Evaluation du
Dommage Corporel), ima za cilj dovesti do jednakog vrednovanja povrede pra-
va na život i zdravlje u cijeloj Europskoj uniji, kojoj težimo i čija ćemo članica
vjerojatno uskoro biti. Te tablice, s kojima se naša zainteresirana javnost po
prvi put sustavno upoznaje, kao osnovicu za ocjenu ograničenja psihofizičke
cjelovitosti nakon povrede prava na život i zdravlje, uzimaju u obzir cjelovitost
stanja i mjerljivost s medicinskog stajališta, te mogu biti osnovica za izradu
nekih naših tablica, koje će biti široko prihvaćene i priznate kao temelj za
ocjenu iznosa pravične novčane naknade za povredu prava na život i zdravlje.
Tako bi izrada novih kriterija za utvrñivanje visine pravične novčane naknade
neimovinske štete prema ZOO 2005., koji bi bili obvezni za sve, te donošenje
općeprihvaćenih tablica za vrednovanje posljedica povrede prava na život i
zdravlje, zaokružili sustav naknade neimovinske štete uzrokovane povredom
prava na život i zdravlje, omogućivši pravnu sigurnost i oštećenima i sudovima
i osigurateljima.
Naravno, traženje novih i sigurnih pravila utvrñivanja posljedica povrede prava
na život i zdravlje, odnosno, pravila (kriterija) za utvrñivanje visine pravične
novčane naknade za povredu tih prava osobnosti, ne znači zanemarivanje
položaja oštećenih ili umanjivanje njihovih prava. Svrha je upravo suprotna:
omogućiti da oštećeni na siguran, brz i učinkovit način doñu do naknade štete,
uz što manje troškova i komplikacija. Vrlo dobro iskustvo onih europskih
zemalja, koje su prihvatile zakonsku formu odreñivanja kriterija vrednovanja
posljedica i kriterije utvrñivanja iznosa pravične novčane naknade neimovinske

3
Predgovor

štete, a što je navedeno u ovom Zborniku, pokazuje da su svi činitelji u lancu

odreñivanja naknade štete, nakon početnih nedoumica, propisane kriterije vrlo
dobro prihvatili, jer su oni doveli do toga da se naknada dobije brže (u vrijeme
kad je oštećenome najpotrebnija), bez potrebe parničenja (broj sudskih spo-
rova zanemariv) i jeftinije (ušteda na troškovima spora i kamatama). To je,
možda, put kojim se ide u Europsku uniju.

Zagreb, lipanj 2009.

Uredništvo