15270676371K 16086 14 Kri Popović Jovan Prvostepena 04 05 2016 Bos

Bosna i Hercegovina Босна и Херцеговина
Sud Bosne i Hercegovine

Суд Босне и Хеpцеговине
Predmet broj: S1 1 K 016086 14 Kri

Datum: objavljivanja 04.05.2016. godine
pismenog otpravka 07.09.2016. godine
Pred pretresnim vijećem u sastavu:
sudija Staniša Gluhajić, predsjednik vijeća

sudija Vesna Jesenković
sudija Šaban Maksumić
u predmetu
TUŽILAŠTVO BOSNE I HERCEGOVINE

protiv
JOVANA POPOVIĆA
PRESUDA
Tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine:

Seid Marušić
Branilac optuženog Jovana Popovića:

Nenad Rubež, advokat iz Zvornika
Sud Bosne i Hercegovine, ulica Kraljice Jelene broj 88, Sarajevo

Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
SADRŽAJ
IZREKA....................................................................................................................................3
OBRAZLOŽENJE....................................................................................................................5
I. K R I V I Č N I P O S T U P A K......................................................................................................... 6
A. OPTUŽNICA I GLAVNI PRETRES .................................................................................................6

B. DOKAZNI POSTUPAK ...................................................................................................................8
C. ZAVRŠNE RIJEČI ...........................................................................................................................9
1. Završne riječi Tužilaštva BiH ...................................................................................................... 9
2. Završne riječi odbrane .............................................................................................................. 14
D. PROCESNE ODLUKE ................................................................................................................. 13
1. Svjedoci pod mjerama zaštite ................................................................................................... 14
2. Odluka o isključenju javnosti sa dijela pretresa .......................... Error! Bookmark not defined.
3. Ponovno otpočinjanje glavnog pretresa ................................................................................... 15
4. Odstupanje od neposrednog izvođenja dokaza ....................................................................... 16
5. Odluka o djelimičnom usvajanju prijedloga Tužilaštva BiH za prihvatanje utvrđenih činjenica
u postupcima pred MKSJ .............................................................................................................. 17
II. STANDARDI DOKAZIVANJA I OCJENA DOKAZA........................................................................ 18
III. NALAZI SUDA ..................................................................... ERROR! BOOKMARK NOT DEFINED.2
A. TAČKA A) OPTUŽNICE ...................................................................................................................... 26

1. Hapšenje i odvođenje Huse Delibašića .................................................................................... 27
2. Hapšenje i odvođenje Ševala Zukića ....................................................................................... 31
3. Hapšenje i odvođenje Fadila Zukića ......................................................................................... 36
4. Hapšenje i odvođenje Rešada Mucovskog .............................................................................. 40
5. Druga nečovječna djela ............................................................................................................ 50
B. TAČKA B) OPTUŽNICE ...................................................................................................................... 56
IV. ODLUKA O TROŠKOVIMA I IMOVINSKOPRAVNIM ZAHTJEVIMA......................................... 58
V. ANEKS 1 – ULOŽENI MATERIJALNI DOKAZI TUŽILAŠTVA I ODBRANE.................................. 58
A. MATERIJALNI DOKAZI TUŽILAŠTVA BIH ................................................................................... 59

B. MATERIJALNI DOKAZI ODBRANE.............................................................................................. 59
VI. ANEKS 2 – PRIHVAĆENE UTVRĐENE ČINJENICE..................................................................... 60
2.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
Broj: S1 1 K 016086 14 Kri
Sarajevo, 04.05.2016. godine
U IME BOSNE I HERCEGOVINE!
Sud Bosne i Hercegovine, Odjel I za ratne zločine Krivičnog odjeljenja, u vijeću

sastavljenom od sudije Staniše Gluhajića kao predsjednika vijeća, te sudije Vesne
Jesenković i sudije Šabana Maksumića kao članova vijeća, uz sudjelovanje stručnog
saradnika Samire Kustura u svojstvu zapisničara, u krivičnom predmetu protiv
optuženog Jovana Popovića, zbog krivičnog djela Zločini protiv čovječnosti iz člana
172. stav 1. tačka h) u vezi sa tačkama e), k) i g) i krivičnim djelom Ratni zločin protiv
civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka f), a sve u vezi sa članovima 29. i
180. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH), odlučujući o optužnici
Tužilaštva Bosne i Hercegovine, broj T20 0 KTRZ 0000781 08 od 31.12.2013.
godine, potvrđenoj 10.01.2014. godine, izmijenjenoj 16.03.2016. godine, nakon
održanog usmenog i javnog glavnog pretresa, tokom kojeg je dijelom bila isključena
javnost, u prisustvu tužioca Tužilaštva BiH Seida Marušića, optuženog Jovana
Popovića i njegovog branioca Nenada Rubeža, advokata iz Zvornika, donio je i dana
04.05.2016. godine, javno objavio sljedeću:
PRESUDU
OPTUŽENI:
JOVAN POPOVIĆ, sin Miloša, rođen 21.09.1949. godine u Starom Brodu, Opština
Rogatica, JMBG: ............., nastanjen u ........., ... ............, državljanin
............................, po nacionalnosti ..............., sa završenom Srednjom tehničkom
školom, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, penzioner sa minimalnim primanjima,
služio vojsku 1969. godine u Prijedoru/Vitrovici, nema čina, nije odlikovan,
neosuđivan, lošeg imovnog stanja, zastupan po advokatu Nenadu Rubežu iz
Zvornika.
3.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
I
primjenom odredbe člana 284. tačka c) Zakona o krivičnom postupku Bosne i

Hercegovine (ZKP BiH),
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
da je
I. U periodu od početka aprila 1992. godine, do kraja decembra 1992. godine, za

vrijeme oružanog sukoba u Republici Bosni i Hercegovini, u okviru širokog i
sistematičnog napada vojnih, paravojnih i policijskih snaga tzv. Srpske Republike
BiH, usmjerenog protiv civilnog bošnjačkog stanovništva i ostalog nesrpskog
stanovništva Opštine Višegrad, kao pripadnik tih snaga, znajući za takav napad i da
njegove radnje čine dio napada, na političkoj, nacionalnoj, etničkoj, kulturnoj i vjerskoj
osnovi, počinio progon civilnog stanovništva, protuzakonitim zatvaranjem, prisilnim
preseljenjem stanovništva, ubistvima i drugim nečovječnim djelima slične prirode, a
koja djela su učinjena u namjeri nanošenja velike patnje ili ozbiljne fizičke ili psihičke
povrede ili narušavanja zdravlja, tako što je:
a) Od polovine maja, pa do decembra mjeseca 1992. godine, u grupi sa više

naoružanih pripadnika srpske vojske, paravojnih srpskih formacija i policije koje je
predvodio Milan Lukić, učestvovao u pretresu, protivzakonitom hapšenju i odvođenju
muškaraca bošnjačke nacionalnosti iz sela Rodića brdo, Općina Višegrad, kojom
prilikom su zarobili civile Zukić Fadila, Zukić Ševala, Mucovski Rešada i Husu
Delibašića i odveli u Policijsku stanicu u Višegradu, od kada im se gubi svaki trag,
došao do kuće Jusufa Korača koji se skrivao na tavanu svoje kuće, gdje je zatekao
oštećenu „S-6“ i pitao za Jusufa Korača, pa kada mu je ona odgovorila da je
odveden, rekao da će joj kuću zapaliti i nju ubiti, ukoliko mu ne kaže gdje se nalazi
Korač Jusuf, a zatim se uputio i do kuće Bahre Mucovski koja ga je upitala za
sudbinu svoga sina Mucovski Rešada, a koji je prethodno odveden od kuće, rekao
da joj je ubio sina i da ga je rijeka Drina odnijela, izazivajući na taj način kod
oštećene „S6“ i Mucovski Bahre strah i velike patnje, dok posmrtni ostaci tijela Zukić
Fadila i Mucovski Rešada su ekshumirani i identifikovani dana 04.10.2000. godine na
4.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
lokalitetu Slap-Žepa, a tijela Zukić Ševala i Huse Delibašić, ni do danas nisu
pronađeni.
b) U mjesecu junu 1992. godine, u naselju Rodića brdo Općine Višegrad, u grupi više
srpskih vojnika, naoružanih automatskim puškama, učestvovao u prisilnom
oduzimanju tehničke robe po kućama, tako da je od Zukić Ševala prisvojio putničko
vozilo „Zastava 101“ bijele boje, a od M. A. prehrambene artikle;
čime bi počinio krivično djelo Zločini protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka h),
u vezi sa tačkama e), k) i g) KZ BiH i krivičnim djelom Ratni zločin protiv civilnog
stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka f), a sve u vezi sa članom 29. i 180. KZ-a
BiH.
II
Na osnovu člana 189. stav 1. ZKP BiH, optuženi se oslobađa dužnosti nadoknade
troškova krivičnog postupka.
III
Na osnovu člana 198. stav 3. ZKP BiH, oštećeni se sa imovinskopravnim zahtjevima,

upućuju na parnicu.
5.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
O B R A Z L O Ž E Nj E
I. K R I V I Č N I P O S T U P A K
A. O P T U Ž N I C A I G L A V N I P R E T R E S
1. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je optužnicom, broj T20 0 KTRZ 0000781 08

od 31.12.2013. godine, optužilo Jovana Popovića za počinjenje krivičnog djela Zločini
protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka h), u vezi sa tačkama e), i) i k), u vezi sa
članom 173 stav 1. tačka f) i članom 180. stav 1. KZ BiH, a Gorana Popovića za
počinjenje krivičnog djela Zločini protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka h), u
vezi sa tačkama e), g) i k), u vezi sa članom 180. stav 1. KZ BiH.
2. Sudija za prethodno saslušanje je dana 10.01.2014. godine, potvrdio

optužnicu, a optuženi su se dana 17.02.2014. godine izjasnili da nisu krivi za krivična
djela za koja se terete.
3. Rješenjem Suda BiH, broj S1 1 K 013866 14 Kri od 22.05.2014. godine,

postupak u odnosu na optuženog Jovana Popovića je razdvojen, zbog njegovog
zdravstvenog stanja, nakon čega je, u odnosu na ovog optuženog, glavni pretres
počeo 16.09.2015. godine, čitanjem optužnice i izlaganjem uvodnih riječi Tužilaštva
BiH i odbrane.
4. Tužilaštvo BiH je dana 16.03.2016. godine, dostavilo izmijenjenu optužnicu

protiv optuženog Jovana Popovića, koju je Sud nakon razmatranja navoda stranaka,
prihvatio u skladu sa odredbom člana 275. ZKP BiH.
5. Tužilac Tužilaštva BiH, Seid Marušić, je u uvodnom izlaganju istakao da će

Tužilaštvo BiH provesti dokaze kojim će dokazati da je optuženi počinio teška
krivična djela usmjerena isključivo protiv civila nesrpskog stanovništa Opštine
Višegrad i da je tom prilikom isti znao ili mogao imati jasna saznanja i postupanje u
periodu širokog i sistematičnog napada na civilno stanovništvo tog područja.
Postupajući tužilac je dalje naveo da je optuženi preduzetim radnjama koje su
opisane u optužnici Tužilaštva BiH, kao pripadnik teritorijalne odbrane Srpske
republike Bosne i Hercegovine, a kasnije Vojske Republike Srpske, u okviru širokog i
sistematičnog napada tih snaga na političkoj, kulturnoj, etničkoj i vjerskoj osnovi,
učestvovao u zajedničkom planu da se iz područja Opštine Višegrada trajno iseli
6.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
nesrpsko stanovništvo, koje nije predstavljalo nikakav vojni faktor, niti prijetnju
novouspostavljenoj vlasti Opštine Višegrad, te da je optuženi doprinosio ostvarivanju
zajedničkog cilja koji je bio usmjeren na progon stanovništva, lišavanje osoba života,
nezakonito zatvaranje, zlostavljanje, nestanak, pljačkanje imovine i druge radnje.
Provedenim dokazima, Tužilaštvo BiH je istaklo kako će utvrditi da je u tim
okolnostima krenula kampanja progona čiji je nosilac bila SDS Višegrad sa njenim
rukovodnim kadrom, uz logističku podršku vojske bivše JNA, koja se povukla sa ovih
prostora, a sva materijalno - tehnička sredstva i naoružanje ostavila novoformiranoj
vojsci Republike Srpske. Pored toga, tužilac je naveo da će isti dokazi na nesumnjiv
način potvrditi i dokazati i činjenicu da je optuženi Jovan Popović van svake razumne
sumnje, a suprotno pravilima međunarodnog prava, počinio djela za koja se tereti, da
je bio aktivni sudionik u zatvaranju, oduzimanju fizičke slobode, nestanku lica
bošnjačke nacionalnosti, oduzimanju i pljačkanju imovine, zatim da je imao jasna
saznanja o postojanju širokog i sistematičnog napada vojnih, paravojnih i policijskih
snaga tzv. Srpske Republike Bosne i Hercegovine, usmjerenog protiv civilnog
bošnjačkog i ostalog nesrpskog stanovništva opštine Višegrad, te da je i sam
učestvovao u tim napadima. Kada je riječ o dokazima subjektivne prirode,
postupajući tužilac je naveo da će na okolnosti radnji koje se optuženom stavljaju na
teret, svjedočiti svjedoci koji su žrtve i sudionici predmetnih događaja, a koji će
dokazati aktivnu ulogu optuženog u istima, od kojih jedan broj predstavlja i zaštićene
svjedoke, koji će detljano opisati okolnosti, vrijeme i mjesto izvršenja, kao i posljedice
napada, radnji pretresanja, hapšenja i odvođenja civilnog bošnjačkog stanovništva
Opštine Višegrad, te okolnosti pljačkanja imovine i drugih radnji opisanih u
dispozitivu optužnice. Također, Tužilaštvo se u svojoj uvodnoj riječi osvrnulo i na
objektivne dokaze koje planira provesti u dokaznom postupku, te u tom pogledu
naglasilo da će se pročitati iskazi dva preminula svjedoka, te izvesti i druge dokaze
koji potkrijepljuju navode optužnice.
6. Branilac optuženog Jovana Popovića, advokat Nenad Rubež, u uvodnom je

izlaganju izjavio da odbrana u potpunosti osporava navode iz optužnice, te da smatra
da je ista zasnovana na nepotpunim podacima i na iskazima oštećenih lica, čije su
porodice stradale u ratnom vihoru. Branilac je nadalje istakao da prihvata dokaz
Tužilaštva BiH u pogledu pripadnosti optuženog oružanim formacijama, te će i sama
odbrana dostaviti dokaz da li je optuženi bio vojno angažovan u inkriminisanom
periodu. Branilac je na kraju istakao kako optuženi Jovan Popović nije imao nikakvu
komandnu ulogu, nego da je bio običan radnik, te da je isti poduzimao radnje u cilju
7.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
zaštite bošnjačkog stanovništva, zbog čega je bio izložen prijetnjama i pritiscima od
strane određenih paravojnih formacija, poznatih u Višegradu, a koje formacije su
djelovale pod vodstvom Milana Lukića.
B. DOKAZNI POSTUPAK
7. Na prijedlog Tužilaštva BiH, saslušano je dvanaest svjedoka i to: Mubina

Zukić, Jusuf Korač, F. Z., M. D., A. M. i Elvir Alić, zaštićeni svjedoci S-1, S-2, S-4, S-
5, S-6 i S-7, te su pročitani iskazi Ragiba Fejzića i Abida Međuseljca.
8. U svojstvu svjedoka odbrane, saslušano je četiri svjedoka: Mirko Đukanović,

Vesna (Mutapčić) Petrović, Slavojka Popović i Slobodan Stojčić.
9. U sudski spis je uloženo petnaest materijalnih dokaza Tužilaštva, te tri

materijalna dokaza odbrane optuženog Jovana Popovića, koji su navedeni u Aneksu
1 presude, a koji je njen sastavni dio.
10. Zapisnike o saslušanju svjedoka uložene u spis u smislu člana 273. stav 1.
ZKP BiH, Sud je razmatrao jedino ukoliko su postojala neslaganja u odnosu na iskaz
koji je svjedok dao na glavnom pretresu i to u onom dijelu u kojem je ukazano na
razliku u iskazu, bilo od strane Tužilaštva BiH, bilo od odbrane optuženog Popovića.
11. Tužilaštvo BiH je uložilo prigovor na ulaganje dokaza odbrane O-1, Zapisnik o
saslušanju zaštićenog svjedoka S-5, dat Državnoj agenciji za istrage i zaštitu, broj:
17-04/2-04-2-321/08 od 26.03.2008.godine, ističući da odbrana nije ukazala u čemu
se ogleda razlika u iskazu ovog svjedoka na glavnom pretresu, u odnosu na iskaz
dat u istrazi. Sud je odbio ovaj prigovor, budući da je branilac optuženog, u toku
unakrsnog ispitivanja svjedoka S-5, ukazao na razlike u iskazu ovog svjedoka.
12. Na dokaz odbrane O-3, Uvjerenje broj: 03-835-5-16 od 15.02.2016. godine,

Tužilaštvo je uložilo prigovor relevantnosti. Sud je ovaj prigovor također odbio kao
neosnovan, imajući u vidu činjenični sadržaj i vremenski period na koji se pomenuti
materijalni dokaz odnosi, te je našao da je navedeni dokaz relevantan za konkretni
predmet optužbe, pri čemu je ocjena njegove dokazne snage data kroz pojedinačnu i
zajedničku ocjenu sa ostalim provedenim dokazima.
8.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
13. Dokazni postupak je završen dana 16.03.2016. godine, nakon čega je
uslijedilo iznošenje završnih riječi strana u postupku.
C. ZAVRŠNE RIJEČI
1. Tužilaštvo BiH
14. Postupajući tužilac je u svojoj završnoj riječi istakao da je Tužilaštvo BiH

predočilo dovoljno dokaza na osnovu kojih Sud može donijeti zakonitu i pravičnu
odluku o krivično pravnoj odgovornosti o počinjenim krivičnim djelima optuženog
Jovana Popovića za kričivno djelo Zločini protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1.
tačka h), u vezi sa tačkama e) i) i k), u vezi sa krivičnim djelom Ratni zločin protiv
civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1 tačka f) KZ BiH. Tužilaštvo BiH je zaključilo
kako je tokom glavnog pretresa provedeno dovoljno dokaza na okolnosti
pojedinačnih radnji iz optužnice, slijedom čega je predloženo Sudu da optuženog
Jovana Popovića oglasi krivim za zločine koji mu se stavljaju na teret, te da mu
izrekne kaznu u skladu sa zakonom. Tužilaštvo BiH je također istaklo i da smatra
kako svi dokazi koji su provedeni tokom dokaznog postupka, ukazuju na zaključak da
se u radnjama koje je počinio optuženi Jovan Popović, a koje radnje su navedene u
dispozitivu izmijenjene optužnice, u cjelosti ostvaruju sva bitna obilježja bića
krivičnog djela za koje je isti i optužen.
15. Osim toga, u završnoj riječi, postupajući tužilac se osvrnuo i na dokaze koji su
provedeni u cilju dokazivanja postojanja širokog i sistematičnog napada u
inkriminisanom periodu, usmjerenog protiv civilnog stanovništva bošnjačkog
stanovništva na području Opštine Višegrad, među kojima su i pravosnažne presude
Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju, te iskazi svjedoka, kako optužbe, tako i
odbrane, koji prema mišljenju Tužilaštva BiH, jasno ukazuju da su napad na Višegrad
i mnoga sela oko područja Višegrada, pa i Rodića brdo, u periodu od aprila mjeseca
1992. godine, izvršili lokalni Srbi, Vojska Srpske Republike BiH, a kasnije i pripadnici
Vojske Republike Srpske, policije, kao i pripadnici paravojnih formacija. Tužilaštvo
BiH je dalje iznijelo zaključak da iskazi svjedoka potvrđuju da je nedugo nakon
odlaska Užičkog korpusa iz Višegrada nesrpsko stanovinštvo istjerano iz te opštine,
a koji proces je uključivao i njihovo prisilno uklanjanje u organizovanim čistkama i
9.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
konvojima, ubijanje, zatvaranje, mučenje, kao i krađu i uništavanje njihove lične
imovine..
16. Postupajući tužilac je podsjetio Sud kako su svjedoci Tužilaštva BiH detaljno
svjedočili o pomenutim čistkama i konvojima (F. Z., Jusuf Korač, M. D., zaštićeni
svjedoci S-1, S-2, S-5, S-6 i S-7, kao i svjedoci odbrane), zatim na okolnosti radnji
kojima su prisiljeni da napuste svoju imovinu i skrivaju se u obližnjoj šumi izvan svog
doma, o pljačkanju i spaljivanju njihove lične imovine, te o odvođenjima, zatočavanju
i mučenju u Policijskoj stanici u Višegradu. Tužilaštvo je dalje našlo kako je ono što
se desilo u Višegradu i Rodića brdu u vremenskom periodu od aprila 1992. godine,
do decembra 1992. godine, također dokazano svjedočenjem svakog od svjedoka
Tužilaštva BiH, koji su u svojim iskazima izjavili da nakon izvjesnog vremena na
teritoriji Opštine Višegrad, pa i na području Rodića brda, nije ostao niti jedan
muslimanski stanovnik, a da su oni koji su se krili, bili pronađeni i ubijeni.
17. Iskazi svjedoka očevidaca događaja, prema tvrdnji postupajućeg tužioca,

predstavljaju neoborive dokaze da je optuženi Jovan Popović učestvovao u progonu
bošnjačkog stanovništva sa područja sela Rodića brdo, pri čemu je naročito ukazano
na činjenicu da su svi svjedoci očevici događaja, u bitnim dijelovima ostali saglasni u
svojim izjavama, s tim da su postojeće razlike između njihovih izjava razumljive, te da
idu u prilog činjenici da se svjedoci nisu dogovarali, niti da su prethodno usaglašavali
svoje iskaze, već da su iznijeli svoja sjećanja na okolnosti navedenih događaja.
Osnov za osudu za počinjenje krivičnog djela opisanog u tački 1. izmijenjenje
optužnice, a koje se odnosi na nezakonito zatvaranje, teško oduzimanje slobode
Ševala Zukića, Rešada Mucovskog, Fadila Zukića i Huse Delibašića, Tužilaštvo BiH
je našlo u iskazima svjedoka i to: Mubine Zukić, Jusufa Korača, F. Z., M. D., A. M.,
Elvira Alića, te zaštićenih svjedoka S-1, S-2, S-5, ističući pri tome da iz istih proizilazi
i činjenica da je optuženi imao izbora, te da je mogao pružiti pomoć i na taj način
zaštititi svoje komšije, ali da je optuženi odigrao ulogu osobe koja je lovila i kupila
ljude. Da su Ševal Zukić, Rešad Mucovski, Fadil Zukić i Huso Delibašić lišeni
slobode bez ikakvog pravnog osnova, prema tvrdnji Tužilaštva BiH, potvrdila je, osim
svjedoka optužbe, i svjedokinja odbrane, Vesna Petrović.
18. Iako je odbrana optuženog bila usmjerena na dokazivanje tvrdnje da optuženi

nije sudjelovao u odvođenju civila iz Rodića brda, već da im je pomagao, te da isti
nije bio pripadnik VRS niti da je pripadao paravojnoj formaciji, Tužilaštvo BiH je
istaklo da je pokušaj odbrane da optuženom da alibi bio neuspješan, a da iz iskaza
10.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
svjedoka odbrane na glavnom pretresu proizilazi i njihova očigledna namjera da
pomognu optuženom, zbog čega se ovim svjedocima ne može pokloniti vjera, a
naročito imajući u vidu činjenicu da su njihovi iskazi u suprotnosti sa iskazima
svjedoka optužbe, koji su jasno i nedvosmisleno potvrdili da su optuženog Jovana
Popovića u inkriminisanom periodu viđali obučenog u vojničku uniformu, naoružanog
automatskom puškom, te da je isti bio prisutan pri pretresu kuća i pomagao
pripadnicima paravojne formacije pod rukovodstvom Milana Lukića koji su u naselju
Rodića brdo uhapsili i odveli Ševala Zukića, Rešada Mucovskog, Fadila Zukića i
Husu Delibašića.
19. Kada je riječ o oštećenim licima, Tužilaštvo BiH se u završnim riječima

osvrnulo i na činjenicu da su posmrtni ostaci tijela Fadila Zukića i Rešada Mucovskog
kasnije eksumirana i identifikovana, što je potvrđeno i uvidom u Matičnu knjigu
umrlih, dok tijela Ševala Zukića i Huse Delibašića ni do danas nisu pronađena.
Također, postupajući tužilac je istakao da niti jedan svjedok odbrane nije tvrdio da se
optuženi nije nalazio u vrijeme i na mjestu opisanom u optužnici, kao i da odbrana u
toku dokaznog postupka nije dostavila relevantne dokaze kojim bi Sud mogao
pokloniti vjeru. U pogledu učešća optuženog u pljačkanju imovine, Tužilaštvo BiH je
zaključilo kako je na osnovu provedenih dokaza nesumnjivo dokazano učešće istog u
prisilnom oduzimanju stvari iz kuća Bošnjaka, na način kako je to navedeno u
izmjenjenoj optužnici. S tim u vezi, Tužilaštvo BiH je istaklo kako činjenica što
optuženi Jovan Popović nije bio uključen u redovne vojne strukture od aprila mjeseca
1992. godine, već mu je taj status priznat od augusta mjeseca 1992. godine, ne
predstavlja opravdan razlog za zlodjela koja je počinio, imajući pri tome u vidu da su
sve žrtve navedene u optužnici, u inkriminisanom periodu bili civili, odnosno da su bili
zaštićeni navedenom Ženevskom konvencijom.
20. Na kraju, Tužilaštvo BiH je zaključilo da je optuženi Jovan Popović bio

direktno uključen u ono što se događalo u istočnoj Bosni i Hercegovini za vrijeme
najintenzivnijih napada u cilju čišćenja ove opštine od muslimanskog civilnog
stanovništva, slijedom čega njegovo ponašanje zaslužuje najveću osudu i strogu
kaznu.
2. Odbrana optuženog Jovana Popovića
11.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
21. Branilac optuženog Jovana Popovića, advokat Nenad Rubež, u svom
završnom izlaganju je prije svega istakao da na osnovu izvedenih dokaza Tužilaštvo
BiH nije uspjelo dokazati niti jednu odlučnu činjenicu iz koje bi se moglo zaključiti da
je optuženi Jovan Popović počinio krivična djela koja mu se stavljaju na teret. Dalje
se navodi kako prema mišljenju odbrane, a obzirom na to da Tužilaštvo BiH u
optužnici navodi da je optuženi radnje izvršenja krivičnih djela izvršio u okviru
sistematičnog napada vojnih, paravojnih i policijskih snaga ne navodeći u kom
svojstvu, da li kao vojnik, policajac ili pripadnik paravojnih formacija, ukazuje na to da
je optužnica sama po sebi kontradiktorna i u suprotnosti sa izvedenim dokazima, pri
čemu je istovremeno Tužilaštvo izvelo dokaz - potvrdu nadležnog organa da je
optuženi Jovan Popović mobilisan 08.08.1992. godine, a čime je negiralo optužnicu i
dokazalo da je u vrijeme odvođenja Fadila Zukića, Ševala Zukića, Rešada
Mucovskog i Huse Delibašića, optuženi nije bio pripadnik vojske ni policije, a što
potkrijepljuju i dokazi odbrane i to materijalni dokaz - kopija vojne knjižice optuženog,
kao i iskazi svjedoka Mirka Đukanovića, Vesne Petrović i Slavojke Popović.
22. Branilac je dalje zaključio kako iz provedenih dokaza proizilazi da je optuženi

Jovan Popović u mjestu stanovanja bio običan civil, kao i svi drugi građani, bez
ikakvog vojnog, policijskog ili paravojnog angažovanja i bez ikakve dužnosti od
strane organa vlasti Opštine Višegrad. Iskazi svjedoka Mubine Zukić i zaštićenog
svjedoka S-4 su osim toga prema mišljenju odbrane, međusobno saglasni da
optuženi Jovan Popović pri odvođenju Huse Delibašića nije bio naoružan niti
uniformisan, te da tom prilikom nije došao sa Milanom Lukićem i njegovom
naoružanom grupom, odnosno da nije nikoga maltretirao, tukao ili zastrašivao, nego
da se pokazao kao dobar komšija i preduzeo radnje u pokušaju pružanja pomoći
porodicama Delibašić i Zukić.
23. Branilac je također naveo da optuženi nikada nije sporio da je došao u kuću
Huse Delibašića kada je čuo vrisku, te da je pokušao da se raspita gdje se isti nalazi,
ali da su njegovi pokušaji ostali bezuspješni. Odbrana je u završnoj riječi iznijela i
zaključak da u radnjama optuženog Jovana Popovića nema radnji koje predstavljaju
krivično djelo iz optužnice, a da iz iskaza svjedoka Mubine Zukić i F. Z., ne proizlazi
da je optuženi Jovan Popović preduzimao bilo kakve radnje u cilju hapšenja i
odvođenja Fadila Zukića, nego da je isti zarobljen od strane policijskih snaga i
odveden u Policijsku stanicu Višegrad. Također, branilac je istakao da je optuženi
dolazio kao komšija kojem je bio cilj da spasi svoje komšije, te da nikada nije dolazio
12.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
sa drugim naoružanim licima, da je uvijek bio sam i da nije preduzimao radnje nasilja,
a posebno da nije učestvovao u hapšenju i odvođenju lica ili ubistvima, a što
potvrđuje i činjenica da nijedan svjedok koji je saslušan na glavnom pretresu isto nije
vidio, niti čuo. Suština odvođenja Rešada Mucovskog prema stavu odbrane, bila je
prisustvo optuženog na putu u vrjieme kada je jedno lice izvelo Rešada Mucovskog
iz kuće, ali da svjedoci Mubina Zukić, F. Z. i drugi saslušani svjedoci, nisu vidjeli da je
optuženi Jovan Popović učestvovao u samom odvođenju.
24. Kada je riječ o statusu optuženog, odbrana je istakla da je nesporno da

optuženi Jovan Popović nije bio mobilisan i da nije bio dio, kako redovnog, tako ni
rezervnog sastava policije, slijedom čega isti nije imao nikakvu komandnu dužnost,
niti je mogao izdati naređenje za hapšenje Rešada Mucovskog. Nadalje, branilac je
naveo da se iskazima svjedoka S-5 i svjedoka Elvira Alića, ne može pokloniti puna
vjera, budući da su isti međusobno kontradiktorni, kao ni da nisu u saglasnosti sa
iskazima ostalih svjedoka, napominjući pri tome da ostali saslušani svjedoci imaju
samo posredna saznanja o odvođenju lica sa Rodića brda.
25. U pogledu optužbe Tužilaštva BiH da je Jovan Popović postupao nečovječno

sa namjerom nanošenja velikih patnji i straha kod Bahre Mucovski i oštećenog S-6,
odbrana je zaključila da ovakve optužbe Tužilaštvo BiH nije dokazalo niti jednim
vjerodostojnim dokazom.
26. Vezano za prisilno oduzimanje tehničke robe, opisano u tački b) optužnice,

branilac optuženog Jovana Popovića također je istakao da Tužilaštvo BiH nijednim
dokazom nije dokazalo ove optužbe.
27. Na osnovu navedenog, odbrana, optuženog je zaključila kako Tužilaštvo BiH

nije uspjelo dokazati niti jednu od odlučnih činjenica iz kojih bi se moglo zaključiti da
je optuženi Jovan Popović počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret, slijedom
čega je Sudu predloženo da donese presudu kojom se optuženi Jovan Popović
oslobađa optužbe.
28. Optuženi Jovan Popović saglasio se sa navodima svog branioca.
D. P R O C E S N E O D L U K E
13.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
1. Svjedoci pod mjerama zaštite
29. Tužilaštvo BiH je dana 16.12.2013. godine podnijelo Sudu prijedlog 1 za

određivanje zaštitnih mjera za svjedoke „S-1“, „S-2“, „S-4“, „S-5“, „S-6“ i „S-7“. U
obrazloženju rješenja postupajući tužilac je istakao kako je riječ o svjedocima koji su
oštećeni događajima i radnjama koje se optužnicom Tužilaštva BiH stavljaju na teret
optuženom Jovanu Popoviću, ali koji su istovremeno i povratnici na prijeratne adrese
stanovanja, zbog čega se isti boje za svoju sigurnost i sigurnost članova svojih
porodica, te ne žele da javnost zna za njihov identitet i detalje svjedočenja u ovom
predmetu.
30. Nakon izvršenog uvida u izjave svjedoka, Sud je našao da je prijedlog

Tužilaštva BiH osnovan, te da se radi o svjedocima pod prijetnjom, odnosno
ugroženim svjedocima u smislu člana 3. stav 1. i 2. Zakona o zaštiti svjedoka pod
prijetnjom i ugroženih svjedoka2, slijedom čega je Sud donio rješenje broj S1 1 K
013866 13 Krn 4 od 19.12.2013. godine, kojim su svi lični podaci svjedoka navedeni
u ex parte dijelu povjerljivom prilogu prijedloga proglašeni povjerljivim, na način da su
svjedocima dodjeljeni pseudonimi „S-1“, „S-2“, „S-4“, „S-5“, „S-6“ i „S-7“, odnosno
onim redom kako su njihova imena bila navedena u povjerljivom prilogu. Istim
rješenjem je određeno da će prava imena i prezimena, kao i ostali lični podaci
svjedoka pod pseudonimima ostati povjerljivi do drugačije odluke ovog Suda, a
najduže 20 (dvadeset) godina nakon što odluka postane pravosnažna.
31. Sud je rješenjem također utvrdio da će nakon potvrđivanja optužnice, odbrani

biti dostupne redigovane verzije izjava ovih svjedoka radi pripremanja odbrane,
međutim neće sadržavati ni jednu informaciju na temelju koje bi se ovi svjedoci mogli
identifikovati. Također, rješenjem je određeno i da će povjerljivi podaci o svjedocima
u skladu sa članom 12. stav 8. Zakona o zaštiti svjedoka biti objelodanjeni odbrani od
strane Tužilaštva BiH deset dana prije nego svjedok da svoj iskaz na glavnom
pretresu, te će se odbrani dostaviti potpune verzije izjava zaštićenih svjedoka, ali
1
Prijedlog Tužilaštva BiH, broj T20 0 KTRZ 0000781 08 od 16.12. 2013. godine, dopunjen dana
17.12.2013.godine.
3
Članom 273. stav 1. ZKP BiH propisano je da: „Iskazi dati u istrazi dopušteni su kao dokaz na
glavnom pretresu i mogu biti korišteni prilikom direktnog i unakrsnog ispitivanja ili pobijanja iznesenih
navoda..“. Stav 2. istog člana propisuje da „Izuzetno od stava 1. ovog člana, zapisnici o iskazima
datim u istrazi mogu se po odluci sudije, odnosno vijeća pročitati i koristiti kao dokaz na glavnom
pretresu samo u slučaju ako su ispitane osobe umrle (...) ili je njihov dolazak pred sud nemoguć ili je
znatno otežan iz važnih uzroka.“
14.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
neće sadržavati bilo kakvu informaciju u vezi sa trenutnim mjestom boravka
svjedoka, brojem telefona ili mjestom na kojem rade.
32. Na glavnom pretresu održanom 28.10.2015. godine, Sud je, odlučujući po

prijedlogu Tužilaštva BiH, kao i o prijedlogu zaštićenog svjedoka pod pseudonimom
S-1, a sa kojim prijedlogom se saglasila i odbrana, donio rješenje kojim su
navedenom zaštićenom svjedoku sa pseudonimom S-1 određene dodatne mjere
zaštite koje se odnose na to da će svjedok svjedočiti iz link prostorije uz distorziju
slike i glasa. Prilikom razmatranja prijedloga za određivanje dodatnih mjera zaštite
svjedoku, Sud je imalo u vidu činjenicu da se radi svjedoku koji je preživio traume
tokom ratnih dešavanja, a koje su ostavile posljedice na zdravstveno stanje ovog
svjedoka, koji uz to poznaje optuženog, odnosno radi se o ugroženom svjedoku iz
člana 3. stav 2. Zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka, kome
su dodatne mjere zaštite neophodne kako bi svoj iskaz mogao dati slobodno, bez
straha i uznemiravanja.
2. Odluka o isključenju javnosti sa dijela pretresa
33. U skladu sa odredbama člana 235. ZKP BiH, a uz saglasnost stranaka u

postupku, na ročištu održanom dana 28.10.2015. godine, Sud je donio odluku o
isključenju javnosti sa dijela ročišta, u cilju zaštite interesa zaštićenog svjedoka pod
pseudonimom S-1, odnosno radi razmatranja prijedloga Tužilaštva BiH i navedenog
svjedoka za određivanje dodatnih mjera zaštite.
3. Ponovno otpočinjanje glavnog pretresa (član 251. stav 2. ZKP BiH)
34. Pretresno vijeće je tokom cijelog postupka postupalo u neizmjenjenom

sastavu, međutim, odredba člana 251. stav 2. ZKP BiH predviđa da „glavni pretres
koji je odgođen mora ponovo početi ako se izmijenio sastav vijeća ili ako je
odgađanje trajalo duže od 30 dana, ali uz saglasnost stranaka i branioca vijeće može
odlučiti da se u ovakvom slučaju svjedoci i vještaci ne saslušavaju ponovo i da se ne
vrši novi uviđaj, nego da se koriste iskazi svjedoka i vještaka dati na ranijem glavnom
pretresu.“
15.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
35. Na ročištu održanom 27.01.2016. godine, Sud je, obzirom da je odgađanje
glavnog pretresa trajalo duže od 30 dana, shodno odredbama člana 251. stav 2. ZKP
BiH, ponovo otvorilo glavni pretres, te konstatovalo da se uz saglasnost stranaka i
branioca neće ponovo izvoditi već izvedeni dokazi.
4. Odstupanje od neposrednog izvođenja dokaza
36. Vijeće je, postupajući u skladu sa članom 273. stav 2. ZKP BiH 3, prihvatilo da
se kao dokaz Tužilaštva BiH pročita i uloži u spis izjava umrlog lica Abida
Međuseljca i Ragiba Fejzića.
37. Nakon izvršenog uvida u izvode iz matičnih knjiga umrlih 4, a koji su priloženi
uz zapisnik o saslušanju svjedoka Abida Međuseljca i Ragiba Fejzića, Vijeće je
utvrdilo da su navedeni svjedoci preminuli. Kako je iz tog razloga, neposredno
saslušanje navedenih svjedoka pred Sudom nemoguće, Vijeće je zaključilo da su
ispunjeni uslovi propisani članom 273. stav 2. ZKP BiH za čitanje i korištenja
zapisnika iz istrage, kao dokaza na glavnom pretresu. Stoga je Vijeće iskaz umrlog
Abida Međuseljca i Ragiba Fejzića 5, prihvatilo i pročitalo kao dokaze na glavnom
pretresu, sa čim su se saglasile strane u postupku.
38. S obzirom da se radi o izuzetku od neposrednog izvođenja dokaza, kojem

Sud pribjegava kada na glavnom pretresu iz zakonom predviđenih razloga nije
moguće neposredno saslušati svjedoka, Vijeće je suprotnoj strani dalo mogućnost
da navede pitanja koja bi bila postavljena svjedocima da su isti neposredno
saslušani.
39. Navedena pitanja, Vijeće je imalo u vidu prilikom konačne ocjene dokazne
snage iskaza ovih svjedoka, te je iste prihvatilo samo kao potkrepljujuće dokaze, u
onom dijelu u kojem su saglasni sa drugim provedenim dokazima.
3
Članom 273. stav 1. ZKP BiH propisano je da: „Iskazi dati u istrazi dopušteni su kao dokaz na
glavnom pretresu i mogu biti korišteni prilikom direktnog i unakrsnog ispitivanja ili pobijanja iznesenih
navoda..“. Stav 2. istog člana propisuje da „Izuzetno od stava 1. ovog člana, zapisnici o iskazima
datim u istrazi mogu se po odluci sudije, odnosno vijeća pročitati i koristiti kao dokaz na glavnom
pretresu samo u slučaju ako su ispitane osobe umrle (...) ili je njihov dolazak pred sud nemoguć ili je
znatno otežan iz važnih uzroka.“
4
Izvod iz matične knjige umrlih za lice Abid Međuseljac, Matična knjiga Opštine Novi Grad
Sarajevo, broj: 05-13-23908/2015 od 17.09.2015. godine, kao prilog uz dokaz Tužilaštva T-2 i Izvod iz
matične knjige umrlih za lice Ragib Fejzić, Matična knjiga Opštine Višegrad, broj: 03-202-218/14 od
08.09.2014. godine, prilog uz dokaz Tužilaštva T-3.
5
Zapisnik o saslušanju Abida Međuseljca, Državna agencija za istrage i zaštitu, broj 17-04/2-04-
2-824/07od 15.08.2008. godine, dokaz Tužilaštva T-2 i zapisnik o saslušanju Ragiba Fejzića, Državna
agencija za istrage i zaštitu, broj 16-04/2-3-04-2-93/11 od 23.02.2011. godine, dokaz Tužilaštva T-3.
16.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
5. Odluka o djelimičnom usvajanju prijedloga Tužilaštva za prihvatanje
utvrđenih činjenica u postupcima pred MKSJ
40. Rješenjem Suda, broj S1 1 K 016086 14 Kri od 22.12.2015. godine, djelimično

je usvojen prijedlog Tužilaštva BiH za prihvatanje dokazanim činjenica utvrđenih od
6
strane pretresnih vijeća MKSJ, u predmetu Tužilac protiv Mitra Vasiljevića i u
predmetu Tužilac protiv Milana i Sredoja Lukića. 7
41. Prihvaćene činjenice navedene su u Aneksu 2 presude koji je njen sastavni

dio. U konkretnom slučaju, Vijeće je postupalo u skladu sa odredbama člana 4.
8
Zakona o ustupanju u vezi sa Pravilom 94 (B) Pravilnika o postupku i dokazima,
koje propisuju: „da na zahtjev jedne od strana ili na vlastitu inicijativu, sud može
odlučiti da prihvati kao dokazane činjenice, utvrđene pravosnažnim odlukama ili
pismeni dokazni materijal iz bilo kojih drugih postupaka pred MKSJ, koje se odnose
na pitanja od važnosti za tekući postupak, ako su zadovoljeni određeni kriterijumi za
prihvatanje tih činjenica.“
42. Vijeće je prihvatilo ukupno 46 predloženih činjenica, koje se odnose na

dešavanja na teritoriji opštine Višegrad, u inkriminisanom periodu tokom 1992.
godine. Prilikom odlučivanja o prihvatanju činjenica, Vijeće je vodilo računa da iste
zadovoljavaju kriterije ustanovljene sudskom praksom Suda BiH i MKSJ, odnosno da
je činjenica jasna, konkretna i da se može identificirati, da je relevantna za postupak,
da čini dio originalne presude na koju nije izjavljena žalba, koja je pravosnažno
rješena po žalbi, ili potpada pod pitanja koja nisu sporna u toku apelacije, da se ne
temelji na sporazumu između stranaka u izvornom postupku, da nije predmet
razumnog spora između strana, da se ne odnosi na radnje, ponašanje ili psihičko
stanje optuženog, te da je činjenica ograničena na zaključke, odnosno da ne
sadržava pravne karakterizacije. Činjenice koje nisu zadovoljavale navedene kriterije,
Vijeće nije prihvatilo kao utvrđene.9
43. Prihvatanjem činjenice kao utvrđene stvara se pravna prezumpcija valjanosti

te konkretne činjenice, odnosno formira se čvrsto utemeljena pretpostavka o tačnosti
6
Tužilac protiv Mitra Vasiljevića, broj IT-98-32-T od 29.11.2002. godine.
7
Tužilac protiv Milana i Sredoja Lukića, broj: IT-98-32/1-T od 20.07.2009. godine.
8
Zakon o ustupanju predmeta od strane međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju
Tužilaštvu BiH i korištenju dokaza pribavljenih od međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju
u postupcima pred sudovima u Bosni i Hercegovini.
9
Rješenje Suda, broj S1 1 K 016086 14 Kri od 22.12.2015. godine.
17.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
te činjenice, koju stoga nije potrebno ponovo dokazivati na suđenju, osim ukoliko bi
suprotna strana iznijela nove dokaze, te takvu činjenicu uspješno pobila i opovrgla na
glavnom pretresu. Odbrani je, shodno članu 6. stav 2. ZKP BiH, data mogućnost da
iznese dokaze kojima će osporavati činjenice koje su utvrđene u relevantnom
postupku pred MKSJ, zbog čega Sud odbranu nije uskraćivao u pravu da osporava i
dovodi u sumnju bilo koju činjenicu koja je prihvaćena rješenjem od 22.12.2015.
godine.
II. STANDARDI DOKAZIVANJA I OCJENA DOKAZA
44. Prilikom razmatranja i ocjene dokaza koji su provedeni na glavnom pretresu,

Vijeće se rukovodilo osnovnim načelima propisanim u ZKP BiH, Europske konvencije
o ljudskim pravima (EKLjP) i uspostavljenom praksom MKSJ, Međunarodnog
krivičnog suda za Ruandu (MKSR) i Evropskog suda za ljudska prava (ESLjP), a koji
će u nastavku biti navedeni.
45. Prije svega, Vijeće je imalo u vidu da je svrha sudskog postupka da se osigura
da niko nevin ne bude osuđen, a da se učiniocu krivičnog djela izrekne
krivičnopravna sankcija pod uslovima propisanim KZ BiH i u zakonom propisanom
postupku. 10
46. U tom smislu, član 3. stav 1. ZKP BiH određuje da se svako smatra nevinim za
krivično djelo dok se pravosnažnom presudom ne utvrdi njegova krivica. Procesna
pretpostavka nevinosti je tzv. privremena pretpostavka (praesumptio iuris tantum)
koja vrijedi dok se suprotno ne dokaže. Zbog usvajanja ove pretpostavke, optuženi je
oslobođen tereta dokazivanja svoje nevinosti. Slijedom toga, teret dokazivanja
suprotnog od onog što predviđa pretpostavka nevinosti je na tužiocu. Pri tome,
pretpostavka nevinosti se odnosi ne samo na krivicu optuženog, već i na sve druge
bitne elemente koji stoje u međusobnoj vezi u pojmu krivičnog djela (radnja izvršenja,
protivpravnost ili kažnjivost).
10
Član 2. stav 1. ZKP BiH.
18.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
47. Navedeno potvrđuju i judikati ESLjP11, prema kojima presumcija nevinosti ima,
između ostalog, sljedeće posljedice:
 optuženi nije dužan dokazivati svoju nevinost i teret dokazivanja leži na

suprotnoj strani, dakle tužiocu i
 sud mora donijeti oslobađajuću presudu, ne samo kad je uvjeren u

nevinost optuženog, nego i u situaciji kad o tome postoji razumna
sumnja.
48. Jedna od neposrednih posljedica presumpcije nevinosti je izričita zakonska

odredba sadržana u članu 3. stav 2. ZKP BiH, koja propisuje da će sumnju u pogledu
postojanja činjenica koje čine obilježja krivičnog djela ili o kojima ovisi primjena neke
odredbe krivičnog zakonodavstva, sud rješiti na način koji je povoljniji za optuženog.
49. Konkretno, riječ je o načelu in dubio pro reo, ili načelu koje je izraz
pogodovanja optuženom. Neku činjenicu sud može na temelju ocjene dokaza
smatrati utvrđenom kada se uvjerio u njezino postojanje koje mora proizlaziti iz
dokaza izvedenih na glavnom pretresu i kad u tom pogledu postupajuće vijeće nema
više nikakvih dvojbi. Pri tome, sve činjenice koje su in peius (na štetu) optuženog
moraju se sa utvrditi sa apsolutnom sigurnošću. Drugim riječima, moraju se dokazati
van razumne sumnje. Ukoliko se to ne postigne, uzima se kao da one i ne postoje.
Sve činjenice koje su in favorem (u korist) optužene osobe, uzimaju se kao da
postoje i onda i kad su utvrđene samo sa vjerovatnošću. Ako se i nakon savjesne
ocjene dokaza „...pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima...“12, sumnje ne daju
otkloniti, prema normi iz člana 3. stav 2. ZKP BiH, u sumnji sud rješava na način
povoljniji za optuženog.
50. Rezultat primjene pravila in dubio pro reo uvijek mora biti izricanje presude u
korist optuženog, što u slučaju sumnje oko pravno relevantnih činjenica predviđenih
materijalnim krivičnim pravom uključuje, ne samo blažu kaznu kada je krivica
utvrđena, nego i oslobađajuću presudu u slučajevima u kojima glavni pretres nije
mogao razjasniti sumnju oko pitanja je li optuženi počinio krivično djelo iz optužbe.
11
Npr. Saunders protiv Velike Britanije, 1996., Izvještaj 1996-IV, Barbera, Messegue i Jabardo
protiv Španije, 1988., Serija A br. 146.
12
Član 281. stav 2. ZKP BiH.
19.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
51. U ovom smislu je i odredba člana 284. tačka c) ZKP BiH, prema kojoj će se
optuženi osloboditi od optužbe „ako nije dokazano da je optuženi učinio krivično djelo
za koje se optužuje“, što znači, ne samo u slučajevima u kojima uopšte nisu izvedeni
dokazi za optužbu, nego i u slučaju kada su dokazi izvedeni, ali su isti nedovoljni da
sud, na osnovu njihove ocjene, izvede zaključke o nedvojbenom postojanju činjenica
iznesenih u optužbi.
52. U vezi navedenog Vijeće je prilikom ocjene dokaza imalo u vidu i standard
dokazivanja ''van razumne sumnje'' kojeg je ustanovila sudska praksa kao uslov za
izricanje osuđujuće presude. Prema opšteprihvaćenom stanovištu, dokazi van
razumne sumnje su dokazi na osnovu kojih se pouzdano može zaključiti da postoji
najveći stepen vjerovatnoće da je optuženi počinio krivično djelo.
53. Vijeće je imalo u vidu i odredbu člana 14. stav 2. ZKP BiH, koja propisuje da je
sud dužan razmatrati i ocjenjivati dokaze koji idu u korist optuženog sa jednakom
pažnjom kao i dokaze koji ga terete.
54. Osim toga, Vijeće je razmatralo i cijenilo sve dokaze izvedene na glavnom
pretresu, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj vezi, u skladu sa članom
13
281. ZKP BiH , ali u nastavku presude će navesti samo one dokaze koji su
relevantni za donošenje odluke, te obrazlagati i iznositi zaključke samo o činjenicama
koje su od suštinske važnosti za odluku Suda.
55. Vijeće također podsjeća na član 15. ZKP BiH, kojim se rukovodilo i u kojem je
sadržan jedan od temeljnih principa krivičnog zakonodavstva – princip slobodne
ocjene dokaza, koji je ograničen jedino principom zakonitosti dokaza14, što znači da
je ocjena dokaza oslobođena formalnih pravnih pravila koja bi određivala vrijednost
pojedinih dokaza. Uspostavljajući ovaj princip, zakonodavac je dao neophodnu
slobodu sudskoj vlasti i pokazao povjerenje u prosudbenu moć sudija.
13
Član 281. ZKP BiH (Dokazi na kojima se zasniva presuda): „Sud zasniva presudu samo na
činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu. Sud je dužan savjesno ocijeniti svaki
dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvesti zaključak je li neka
činjenica dokazana.”
14
Član 10. ZKP BiH (Zakonitost dokaza): „Sud ne može zasnovati svoju odluku na dokazima
pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih ustavom i međunarodnim ugovorima koje
je Bosna i Hercegovina ratifikovala, niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama ovog
zakona.“
20.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
15
56. Vijeće je imalo u vidu i praksu ESLjP , prema kojoj se sud, iako je obavezan
dati razloge za svoju odluku, ne mora detaljno baviti svakim argumentom koji je
iznijela neka od strana u postupku.
57. Isto tako, Vijeće je uzelo u obzir stav žalbenog vijeća MKSJ u predmetu
16
Kvočka i dr. da je stvar diskrecione ocjene pretresnog vijeća koje će pravne
argumente razmotriti. Što se tiče zaključaka o činjenicama, pretresno vijeće je dužno
da izvede samo one zaključke o činjenicama koji su od suštinske važnosti za
utvrđivanje krivice po određenoj tački optužnice. Nije nužno osvrtati se na svaki iskaz
svjedoka ili svaki dokaz u sudskom spisu.17
58. Član 6. stav 1. EKLjP nameće obavezu svim sudovima da “ukažu dovoljno
18
jasno na osnove na kojima oni zasnivaju svoju odluku”. Iako priznaje primat
domaćih sudskih organa u davanju ocjene šta je relevantno i prihvatljivo, član 6. stav
1. EKLjP nameće domaćim sudovima obavezu da na odgovarajući način izvrše
ispitivanje podnesaka, argumenata i dokaza koje su podnijele strane.19 U vezi sa tim,
sudovi moraju razmotriti i raščistiti sve značajne nepodudarnosti u iskazima strana u
postupku, ukazati da li je neki od osporenih dokaza neprihvatljiv, te ako jeste, po kom
osnovu.20
59. Prilikom ocjene iskaza saslušanih svjedoka, Vijeće je nastojalo sagledati

njihovo svjedočenje u cjelini, cijeneći pri tome kako sadržinu samog iskaza, tako i
držanje i ponašanje svjedoka tokom davanja iskaza. U tom smislu, Vijeće je cijenilo
praksu MKSJ i stav Žalbenog vijeća zauzet u predmetu Nahimana i dr., u kojem
Žalbeno vijeće podsjeća da: „Pretresno vijeće ima puno diskreciono pravo da odmjeri
koju će težinu i vjerodostojnost pripisati iskazu nekog svjedoka. Pri tome, pretresno
vijeće mora uzimati u obzir relevantne faktore u zavisnosti od konkretnog slučaja,
uključujući i ponašanje svjedoka u sudnici, njegovu ulogu u datim događajima,
uvjerljivost i jasnoću njegovog iskaza, pitanja da li ima protivrječnosti ili
nedosljednosti u njegovim uzastopnim izjavama ili između njegovog svjedočenja i
15
ESLjP, Garcia Ruiz v. Spain, No. 30544/96, 21. januara 1999. godine.
16
Tužilac protiv Miroslava Kvocke, Milojice Kosa, Mlađe Radića, Zorana Žigića i Dragoljuba
Prcaca, broj: IT-98-30/I-T, presuda od 02.11.2001. godine.
17
MKSJ, presuda Žalbenog vijeća u predmetu Kvočka i dr. (IT-98-30/1-A), paragraf 23-25.
18
ESLjP, Georgiadis protiv Grčke, paragraf 606.
19
ESLjP, Van de Hurk protiv Nizozemske, paragraf 59.
20
ESLjP, Khamidov protiv Rusije, paragraf 173.
21.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
drugih dokaza, ranije primjere lažnog svjedočenja, motivaciju za davanje lažnog
iskaza, te odgovore tog svjedoka tokom unakrsnog ispitivanja.“ 21
60. Vijeće je imalo u vidu da pouzdanost iskaza jednog svjedoka zavisi od

njegovog poznavanja činjenica, ali i da na pouzdanost iskaza u velikoj mjeri može
uticati protek vremena, nestalnost ljudske percepcije, kao i traumatičnost samog
događaja o kome se svjedoči. Nedosljednosti u iskazu svjedoka ne znače same po
sebi da sudsko vijeće koje postupa razložno, to svjedočenje mora odbaciti kao
nepouzdano.22 Slično tome, faktori kao što su vremenski razmak između događaja i
svjedočenja, mogući uticaj trećih lica, druge nepodudarnosti, ili stresne okolnosti u
vrijeme inkriminisanog događaja, ne isključuju automatski mogućnost da se vijeće
osloni na takav iskaz. Konkretno, Vijeće je uporedilo činjenice o kojima određeni
svjedok svjedoči sa činjenicama koje su utvrđene od strane drugih svjedoka, te
materijalnim dokazima, kako bi se utvrdilo da li su njegovi navodi potkrijepljeni ili
osporeni drugim dokazima u ovome predmetu.
61. Vijeće je prilikom ocjenjivanja dokazne snage iskaza saslušanih svjedoka

razmotrilo razlike u iskazima svjedoka datim na glavnim pretresom i u ranijim fazama
postupka, na koje je ukazivao branilac optuženog Jovana Popovića. U tom smislu,
Vijeće je razlike u izjavama o određenim činjenicama, datim u različito vrijeme i pred
različitim organima, kao i pojašnjenja o uzrocima tih razlika datim na glavnom
pretresu, analiziralo i cijenilo za svaki pojedini slučaj konkretno, te u njihovoj
povezanosti sa drugim dokazima, a zatim odlučilo o njihovoj vjerodostojnosti, o čemu
će detaljnije biti obrazloženo u nastavku, prilikom analize dokaza u odnosu na svaku
tačku optužnice.
III. NALAZI SUDA
62. Konkretno, optuženom Jovanu Popoviću se stavlja na teret da je, za vrijeme

oružanog sukoba u Bosni i Hercegovini, u periodu od početka aprila 1992. godine do
kraja decembra 1992. godine, u okviru širokog i sistematičnog napada vojnih,
paravojnih i policijskih snaga Srpske Republike Bosne i Hercegovine, usmjerenog
21
MKSR, presuda Žalbenog vijeća u predmetu Nahimana i dr. (ICTR-99-52-A), paragraf 194.
22
MKSJ, presuda Žalbenog vijeća u predmetu Čelebić, paragraf 485 i 496 – 498.
22.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
protiv civilnog bošnjačkog i ostalog nesrpskog stanovništva opštine Višegrad, kao
pripadnik tih snaga, znajući za taj napad i da njegove radnje čine dio tog napada, na
političkoj, nacionalnoj, etničkoj, kulturnoj i vjerskoj osnovi, počinio progon civilnog
stanovništva, protuzakonitim zatvaranjem, prisilnim preseljenjem stanovništva,
ubistvima i drugim nečovječnim djelima slične prirode, a koja djela su učinjena u
namjeri nanošenja velike patnje ili ozbiljne fizičke ili psihičke povrede ili narušavanja
zdravlja, čime je optuženi radnjama pobliže opisanim u tačkama I.a) i I.b) optužnice,
počinio krivično djelo Zločini protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka h), u vezi
23
sa tačkama e), k) i i) KZ BiH i krivičnim djelom Ratni zločin protiv civilnog
stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka f), a sve u vezi sa članom 29. i 180. KZ.
Zločini protiv čovječnosti iz člana 172. KZ BiH
63. Prema članu 172. KZ BiH, krivično djelo Zločin protiv čovječnosti čini onaj:
“Ko, kao dio širokog ili sistematičnog napada usmjerenog protiv bilo kojeg
civilnog stanovništva, znajući za takav napad, učini koje od ovih djela:
e) zatvaranje ili drugo teško oduzimanje fizičke slobode suprotno osnovnim pravilima
međunarodnog prava;
h) progon bilo koje grupe ljudi ili kolektiva na političkoj, rasnoj, nacionalnoj, etničkoj,
kulturnoj, vjerskoj, spolnoj ili drugoj osnovi koja je univerzalno prihvaćena kao
nedopustiva po međunarodnom pravu, u vezi s bilo kojim krivičnim djelom iz ovog
stava ovog člana, bilo kojim krivičnim djelom propisanim u ovom zakonu ili bilo kojim
krivičnim djelom u nadležnosti Suda Bosne i Hercegovine;
i) prisilni nestanak osoba;
k) druga nečovječna djela slične prirode, učinjena u namjeri nanošenja velike patnje
ili ozbiljne fizičke ili psihičke povrede ili narušenja zdravlja;
kaznit će se zatvorom najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.“
23
Izmijenjenom optužnicom broj:T20 0 KTRZ 0000781 08 od 16.03.2016. godine, optuženi Jovan
Popović se između ostalog tereti za počinjenje krivičnog djela iz člana 172. stav 1. tačka g), međutim
iz činjeničnog kao i pravnog opisa predmetne optužnice proizlazi da se optuženi tereti za tačku i), a ne
g) navedenog člana, kako je to označeno u izmijenjenoj optužnici.
23.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
64. Iz citirane zakonske odredbe proizilaze sljedeći opšti elementi krivičnog
djela Zločini protiv čovječnosti:
 Postojanje širokog (rasprostranjenog) ili sistematičnog napada;
 Usmjerenost napada protiv civilnog stanovništva i
 Svijest optuženog o postojanju takvog napada i da njegove radnje čine dio tog
napada.
Ratni zločin protiv civilnog stanovništa iz člana 173. KZ BiH
65. U odredbi člana 173. stav 1. navodi se sljedeće: „Ko kršeći pravila
međunarodnog prava za vrijeme rata, oružanog sukoba ili okupacije naredi ili učini
koje od ovih djela:
f) prisiljavanje na prinudni rad, izgladnjivanje stanovništva, konfiskacija imovine,

pljačkanje imovine stanovništva, protupravno, samovoljno i vojnim potrebam
neopravdano uništavanje ili prisvajanje imovine u velikim razmjerama, uzimanje
nezakonite i nesrazmjerno velike kontribucije i rekvizicije, smanjenje vrijednosti
domaće novčane jedinice ili protuzakonito izdavanje novca,
kaznit će se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.
66. Iz citirane zakonske definicije proizilaze sljedeći opšti elementi krivičnog djela
Ratni zločin protiv civilnog stanovništva:
 Djelo počinioca mora biti počinjeno suprotno pravilima međunarodnog prava;

 Kršenje mora biti počinjeno u vrijeme rata, oružanog sukoba ili okupacije;
 Djelo počinioca mora biti povezano sa ratom, oružanim sukobom ili
okupacijom;
 Počinilac mora narediti ili počiniti djelo.
67. Bitna obilježja ovog krivičnog djela, prvenstveno raznovrsne radnje izvršenja,
potvrđuju da je zakonodavac obezbijedio zaštitu vrijednosti zaštićenih međunarodnim
pravom u punom obimu. Upravo iz navedenih razloga u okviru Ratnog zločina protiv
24.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
civilnog stanovništva nije izvršena podjela oružanih sukoba na međunarodne i
unutrašnje oružane sukobe, niti je izvršena klasifikacija kršenja međunarodnog prava
na teške povrede Ženevskih konvencija i na ostale povrede koje ne predstavljaju
teške povrede.
68. Za postojanje ovog krivičnog djela, neophodno je da radnje izvršenja djela

predstavljaju kršenje pravila međunarodnog prava koje su počinjene u vrijeme rata,
oružanog sukoba ili okupacije, da djelo koje je počinilac, naredio ili počinio mora biti
povezano sa ratom, oružanim sukobom ili okupacijom.
69. Naprijed navedena zakonska odredba se, između ostalog, temelji i na

Ženevskoj konvenciji o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata od 12.08.1949.
godine.
70. Član 3. Ženevske konvencije sadrži pravila koja se smatraju običajnim pravom
i predstavljaju minimalni standard od kojeg zaraćene strane nikada ne bi trebale
odstupiti.24
71. Imajući u vidu da iz provedenih dokaza Sud nije utvrdio krivičnu odgovornost
optuženog Jovana Popovića, pretresno vijeće se neće detaljnije upuštati u
obrazlaganje postojanja opštih elemenata predmetnog krivičnog djela, već će se u
nastavku osvrnuti na pojedinačne inkriminacije i iznijeti svoje nalaze u pogledu istih.
72. Analizu dokazanosti predmetne inkriminacije potrebno je započeti od

određenih nespornih utvrđenja, a koja se odnose na bitne činjenice.
73. Prije svega, na osnovu prihvaćenih utvrđenih činjenica kao i na osnovu

saglasnih iskaza svjedoka Tužilaštva i to: svjedoka Mubine Zukić, Jusufa Korača, F.
Z., M. D., A. M. te zaštićenih svjedoka pod pseudonimima S-1, S-2, S-4, S-5, S-6 i S-
7, koji su u svojim svjedočenju govorili o širokom i sistematičnom napadu
usmjerenom protiv nesrpskog stanovništva na području opštine Višegrad, naročito o
protjerivanju, ubijanju, zarobljavanju i paljenju kuća građana nesrpske nacionalnosti,
ovo vijeće nalazi nespornim da je na teritoriji opštine Višegrad, u inkriminisanom
periodu, za vrijeme oružanog sukoba u BiH postojao širok i sistematičan napad
vojnih, paravojnih i policijskih snaga Srpske Republike Bosne i Hercegovine,
24
Zajednički član 3. Ženevskih konvencija iz 1949. godine.
25.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
usmjeren protiv civilnog bošnjačkog i ostalog nesrpskog stanovništva opštine
Višegrad.
TAČKA a) OPTUŽNICE
74. U tački a) izmjenjene opštužnice, optuženom se stavlja na teret da je od

polovine maja, pa do decembra mjeseca 1992. godine, u grupi sa više naoružanih
pripadnika srpske vojske, paravojnih srpskih formacija i policije koje je predvodio
Milan Lukić, učestvovao u pretresu, protivzakonitom hapšenju i odvođenju
muškaraca bošnjačke nacionalnosti iz sela Rodića brdo, Općina Višegrad, kojom
prilikom su zarobili civile Fadila Zukića, Ševala Zukića, Rešada Mucovskog i Husu
Delibašića i odveli u Policijsku stanicu u Višegradu, od kada im se gubi svaki trag,
došao do kuće Korač Jusufa koji se skrivao na tavanu svoje kuće, gdje je zatekao
oštećenu S-6 i pitao za Jusufa Korača, pa kada mu je ona odgovorila da je odveden,
rekao da će joj kuću zapaliti i nju ubiti, ukoliko mu ne kaže gdje se nalazi Jusuf
Korač, a zatim se uputio i do kuće Bahre Mucovski, koja ga je upitala za sudbinu
svoga sina Rešada Mucovskog,, a koji je prethodno odveden od kuće, rekao da joj je
ubio sina i da ga je rijeka Drina odnijela, izazivajući na taj način kod oštećene „S6“ i
Mucovski Bahre strah i velike patnje, dok posmrtni ostaci tijela Zukić Fadila i
Mucovski Rešada su ekshumirani i identifikovani dana 04.10.2000. godine na
lokalitetu Slap-Žepa, a tijela Zukić Ševala i Huse Delibašić, ni do danas nisu
pronađeni.
75. Vijeće nalazi da iz saglasnih iskaza saslušanih svjedoka, kako optužbe tako i
odbrane, nesporno proizilazi da je u okviru postojećeg napada, u periodu
obuhvaćenom izmijenjenom optužnicom, došlo do protivzakonitog hapšenja i
odvođenja Fadila Zukića, Ševala Zukića, Rešada Mucovskog i Huse Delibašića iz
sela Rodića Brdo, opština Višegrad.
76. Iz saglasnih iskaza saslušanih svjedoka, kako optužbe tako i odbrane,

također proizilazi da su oštećeni navedeni u tački a) izmijenjene optužnice bili civili.
Osim toga, Sud cijeni da je na osnovu provedenih materijalnih dokaza, kao i na
osnovu iskaza saslušanih svjedoka, nesporno utvrđena i činjenica da su posmrtni
26.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
25
ostaci tijela Zukić Fadila i Mucovski Rešada ekshumirani i identifikovani , a da tijela
Zukić Ševala i Huse Delibašića do sada nisu pronađena.
77. U toku postupka, među stranama nije bilo spora da je optuženi Jovan Popović
u inkriminisanom periodu bio nastanjen u naselju Rodića Brdo, gdje su živjei i
oštećeni, kao i da je iste od ranije poznavao i sa njima bio u dobrim komšijskim
odnosima.
78. Međutim, Vijeće smatra da Tužilaštvo BiH tokom postupka nije dokazalo, van
razumne sumnje, odgovornost optuženog Jovana Popovića za konkretne krivično
pravne radnje koje mu se tačkom a) izmjenjene optužnice stavljaju na teret, a u vezi
sa pretresom, protivzakonitim hapšenjem i odvođenjem oštećenih Fadila Zukića,
Ševala Zukića, Rešada Mucovskog i Huse Delibašića, prisilnim nestankom, kao i
nečovječnim posupanjem, odnosno nanošenjem straha i velike patnje oštećenim
Bahri Mucovski i svjedoku S-6.
1. Hapšenje i odvođenje Huse Delibašića
79. Na okolnost učestvovanja u pretresu, protivzakonitom hapšenju i odvođenju,

kao i prisilnom nestanku oštećenog Huse Delibašića, saslušani su svjedoci
Tužilaštva BiH: Mubina Zukić, M. D., S-5, S-4, S-6, Jusuf Korač i Elvir Alić, dok je
odbrana predložila i saslušala svjedoka Vesnu Petrović.
80. Zaštićeni svjedok S-4 je, svjedočeći na glavnom pretresu, dana 11.11.2015.
godine, istakao da su dana 29.05.1992. godine, pred kuću Huse Delibašića, u
naselju Rodića Brdo, došla dva vozila, precizirajući pri tome da se jedno auto
zaustavilo iznad kuće, a drugo ispod kuće, kako bi se moglo spriječiti eventualno
bježanje ljudi iz kuće. Iz jednog od auta je izašao Milan Lukić, koji se po dolasku
prisutnima lično predstavio, zatim izvjesni Obrenović iz Srbije i jedna plava djevojka.
Svjedok S-4 je dalje naveo da su pomenuta lica bila naoružana pištoljima i puškom i
obučena u maskirne uniforme. Odmah po zaustavljanju vozila, isti su počeli lupati na
vrata kuće, a nakon što je Huso Delibašić izašao, Obrenović i plava djevojka ulaze u
kuću i počinju vršiti pretres. Svjedok S-4 dalje je istakao kako je u datom trenutku
zazvonio kućni telefon, zbog čega pomenuti Obrenović odvodi S-4 da se javi.
25
Dokaz Tužilaštva T-15, Dopis Instituta za nestale osobe BiH broj: 03/1-40-2-795-2/11 od
22.03.2011. godine za Fadila Zukić i Rešada Mucovskog.
27.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
Svjedok je pojasnio da je u tom trenutku na telefon pozvao zaštićeni svjedok S-6 i
pitao da li su se vozila koja su prošla niz put zaustavila u njihovom dvorištu, ali da na
ova pitanja svjedok nije mogao dati odgovor, budući da je Obrenović u tom trenutku
držao pištolj na sljepoočnici svjedoka. Po okončanju telefonskog razgovora, svjedok
S-4 se, zajedno sa naoružanim licem, vratio u dvorište kuće, gdje zatiče optuženog
Jovana Popovića, koji je bio u civilnom odijelu i nenaoružan. Svjedok S-4 navodi da
se tom prilikom optuženi Popović naizmjenično obraćao Milanu Lukiću i porodici,
nakon čega pomenuta lica stavljaju Husu Delibašića u vozilo i udaljavaju se sa lica
mjesta. Svjedok S-4 je u istrazi izjavio, a što je potvrdio i u unakrsnom ispitivanju, da
je optuženi Jovan Popović prilikom hapšenja Huse Delibašića, Milanu Lukiću rekao
da je Huso dobar čovjek, da ga ne moraju voditi, na šta je Lukić odgovorio da ga
vode samo na ispitivanje. Prema navodima ovog svjedoka, nakon što su navedena
lica odvela iz kuće Husu Delibašića, optuženi Jovan Popović je ostao u Husinoj kući.
Nakon što je u Husinu kuću došla njihova rodica Mubina Zukić, svjedok navodi da je
optuženi Jovan Popović istoj rekao da doveze svoje vozilo kako bi otišao potražiti
Husu Delibašića.
81. Svjedočeći na iste okolnosti na glavnom pretresu dana 23.09.2015. godine,

svjedokinja Mubina Zukić potvrdila je da je 29.05.1992. godine, nakon što je čula
galamu i vrisku iz pravca kuće svoje tetke, telefonskim putem pozvala tetku, kojom
prilikom joj se javio zaštićeni svjedok S-4. Obzirom da je iz razgovora zaključila da se
dešava nešto neobično, svjedokinja odlučuje da ode do tetkine kuće, gdje zatiče
optuženog Jovana Popovića, tetku Hatidžu Delibašić i zaštićenog svjedoka S-4 koji
su joj plačući saopštili da je tetak Huso Delibašić odveden. Svjedokinja Mubina Zukić
ističe da se potom obraća optuženom Jovanu Popoviću i pita ga zašto nije spriječio
odvođenje njenog tetka, na šta joj optuženi odgovara da su ga odveli samo na
ispitivanje, ali da bi ga on ipak želio pronaći i pokušati vratiti kući, za šta mu je
potrebno njeno auto. Opisujući dalji tok događaja, svjedokinja je istakla kako se
potom optuženi Popović uputio do svoje kuće kako bi uzeo gorivo, a ona do svoje
kako bi dovezla auto na put, a sve da bi optuženi mogao otići u potragu za Husom
Delibašićem.
82. Da je oštećeni Huso Delibašić zaista odveden iz svoje kuće dana 29.05.1992.
godine, potvrdio je i svjedok M. D., koji je svjedočeći na glavnom pretresu dana
14.10.2015. godine, istakao kako je od strine Hatidže Delibašić, koja je supruga
oštećenog Huse, saznao da je isti odveden od strane Milana Lukića i još nekoliko
28.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
ljudi, a da je optuženi Popović nakon toga došao u njihovu kuću i izrazio želju da
potraži Delibašića i pokuša ga vratiti kući. Prema saznanju ovog svjedoka, optuženi
Jovan Popović nije bio prisutan pri odvođenju Huse Delibašića, što je isti potvrdio i
tokom unakrsnog ispitivanja.
83. Svjedok S-6 je suprotno iskazu svjedoka M. D. i svjedoka S-4, tvrdio da je od

Husine žene čuo da je optuženi Jovan Popović bio u kući Huse Delibašića, prije nego
što su došla lica koja su Husu odvela.
84. Svjedočeći na okolnosti odvođenja Huse Delibašića, na glavnom pretresu

dana 17.02.2016. godine, svjedok Elvir Alić istakao je da je od svoje majke saznao
da su Husu Delibašića odvela uniformisana lica, među kojima je bio i optuženi
Popović, te da je tom prilikom optuženi Jovan izveo Delibašića iz malog špajza u
kući i garantovao mu sigurnost ukoliko bude sarađivao, nakon čega je isti odveden.
85. Na iste okolnosti, svjedočio je i zaštićeni svjedok S-5 dana 04.11.2015.

godine, kada je izjavio da je, zajedno sa Mubinom Zukić sa svoje terase, gledao
odvođenje Ševala Zukića i Huse Delibašića. Svjedok je opisao da je optuženi Jovan
Popović stajao na cesti i zvao Ševala Zukića da doveze svoje auto, kako bi mogli
otići spasiti komšiju Husu, nakon čega je Ševal od strane istih lica najprije odveden
do Husine kuće, gdje su potom priveli i Husu Delibašića, te ih zajedno odveli u
nepoznatom pravcu.
86. Sud je također cijenio i iskaz svjedoka odbrane Vesne Petrović, koja je na
glavnom pretresu dana 03.02.2016. godine, izjavila da ju je zvala žena Huse
Delibašića, da dođe u njenu kuću, te je zamolila da se raspita u gradu o njegovog
sudbini. Nakon što se raspitala, rečeno joj je da ga ne traže ako je među licima koja
su ga odvela bila neka ženska osoba.
87. Na osnovu provedenih dokaza nesporno proizilazi da je dana 29.05. 1992. u

selu Rodića Brdo, opština Višegrad, kao civil, od strane pripadnika srpskih paravojnih
formacija, protivpravno uhapšen i odveden Huso Delibašić, od kada mu se gubi svaki
trag. Sud zaključuje da iz iskaza svjedoka S-4 koji je bio neposredni očevidac
inkriminisanog događaja i koji ima neposredna saznanja o činjenicama i okolnostima
pod kojima je uhapšen i odveden Huso Delibašić, prije svega proizilazi da je optuženi
Jovan Popović bio najbliži komšija Huse Delibašića i da je pred Husinu kuću došao
29.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
nakon što su sa vozilima došla naoružana i uniformisana lica, koje je predvodio Milan
Lukić i koja su izvršila pretres kuće, a potom uhapsila i odvela oštećenog Delibašića.
88. Nadalje, Sud cijeni i da se iskaz svjedokinje Mubine Zukić, kojoj je oštećeni
Huso Delibašić tetak i koja je došla u Husinu kuću odmah nakon njegovog
odvođenja, u bitnim činjenicama podudara sa iskazom svjedoka S-4. Naime, oba
svjedoka saglasno su izjavila da je optuženi Jovan Popović u Husinoj kući ostao
nakon njegovog odvođenja, kao i da je optuženi Popović prihvatio da lično ode i
provjeri šta se dešava sa Husom Delibašićem. Također, isti svjedoci su saglasno
izjavili da optuženi Jovan Popović tom prilikom nije bio uniformisan, niti je imao kod
sebe oružje. Dakle, imajući u vidu da se iskazi ovih svjedoka u vezi pomenutih
činjenica međusobno slažu i dopunjuju, Sud je istim poklonio vjeru.
89. Suprotno tome,Sud primjećuje da je iskaz zaštićenog svjedoka S-5, u potpunoj

suprotnosti sa iskazima svjedoka S-4 i Mubine Zukić koji su saglasno naveli da je
Ševal uhapšen tek nakon odvođenja Huse Delibašića i da je optuženi Popović ostao
u Husinoj kući, s tim što svjedokinja Mubina Zukić ni u jednom trenutku nije navela da
je kritični događaj gledala sa terase, zajedno sa svjedokom S-5, a pogotovo da je
optuženi Jovan Popović prvo zvao njenog supruga Ševala da doveze svoje auto do
Husine kuće, da bi potom zajedno sa Husom bio uhapšen i odveden. Iskaz svjedoka
S-5 nije potvrđen ni iskazima ostalih saslušanih svjedoka na ovu okolnost, zbog čega
Sud iskazu ovog svjedoka nije poklonio vjeru.
90. Vijeće dalje konstatuje da ostali saslušani svjedoci na predmetnu okolnost i to

svjedoci M. D., Elvir Alić, zaštićeni svjedok S-6, kao i svjedok odbrane Vesna
Petrović, nisu bili očevici događaja ni u jednom njegovom dijelu, odnosno isti su imali
samo posredna saznanja o navedenom događaju.
91. Za razliku od svjedoka M. D., koji je od Husine supruge čuo da optuženi Jovan
Popović nije bio prisutan u trenutku kada je odveden Huso Delibašić, svjedok S-6 je
naveo potpuno suprotnu tvrdnju da je upravo od Husine supruge čuo da je optuženi
došao u Husinu kuću prije nego što su došla naoružana i uniformisana lica i odvela
Husu.
92. Svjedok Elvir Alić je istakao da mu je majka pričala da je optuženi Jovan

Popović lično učestvovao u pretresu kuće Huse Delibašića i da je izveo istog iz
nekog malog špajza. Ovakve izjave svjedoka M. D., svjedoka S-6 i Elvira Alića, ne
30.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
samo da se međusobno razlikuju, već su i u potpunoj suprotnosti sa iskazom
svjedoka S-4, koji se nalazio u Husinoj kući i koji je na detaljan i uvjerljiv način opisao
da je Husinu kuću pretresao vojnik iz Srbije, izvjesni Obrenović, zatim da je oštećeni
Huso sam izašao iz svoje kuće prije pretresa, dok je optuženi Jovan Popović pred
kuću došao nakon pretresa.
93. Također, Sud primjećuje da niko od saslušanih svjedoka na ovu okolnost nije
potvrdio prisustvo Elvirove majke, niti izvjesne Ševke kod koje je išla, prilikom
pretresa i hapšenja oštećenog Delibašića. Obzirom na navedeno, a naročito imajući
u vidu posredni način saznanja pomenutih svjedoka o okolnostima odvođenja
Delibašića, Sud njihove izjave također nije prihvatio kao vjerodostojne.
94. Na osnovu iskaza navedenih svjedoka, a cijeneći iskaze istih, kako

pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj vezi, Sud nije mogao van razumne sumnje
utvrditi da je optuženi Jovan Popović preduzetim radnjama učestvovao u pretresu,
hapšenju i odvođenju, kao i prisilnom nestanku oštećenog Huse Delibašića.
2. Hapšenje i odvođenje Ševala Zukića
95. Na okolnost hapšenja i odvođenja, kao i prisilnog nestanka oštećenog Zukić

Ševala, svoje iskaze na glavnom pretresu dali su svjedoci optužbe Mubina Zukić,
zaštićeni svjedoci S-4, S-5, S-6 i S-7, Korač Jusuf, kao i svjedoci odbrane Vesna
Petrović i Slavojka Popović.
96. Svjedokinja Mubina Zukić, koja je supruga oštećenog Ševala Zukića, u svom
iskazu je navela da je nakon odvođenja Huse Delibašića lično ponudila optuženom
Jovanu Popoviću svoje auto, tzv. „Stojadina“, odnosno vozilo marke „Zastava 101“,
kako bi optuženi mogao otići do Višegrada da se raspita za sudbinu Huse Delibašića.
97. Svjedokinja je dalje istakla da je iz kuće Huse Delibašića otišla svojoj kući po
svoje auto, a da je optuženi Jovan Popović krenuo svojoj kući, da bi shodno njihovom
međusobnom dogovoru, uzeo gorivo za auto. Po dolasku pred kuću, svjedokinja
Mubina Zukić navela je da je čekao muž Ševal, kome je saopštila da je optuženom
Jovanu Popoviću potrebno auto kako bi isti saznao šta se desilo sa tetkom Husom
31.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
koga su odveli, na šta joj je suprug rekao da će on brže auto istjerati na put, nakon
čega je otišla u kuću. Ubrzo nakon toga, svjedokinja Mubina Zukić od svekra saznaje
da nema Ševala, poslije čega istrčava na glavni put, gdje je ugledala svoje auto
otvorenih vrata.
98. Svjedokinja Mubina dalje navodi da je sa svekrom potrčala da pronađu

Ševala, u kojem trenutku uočava optuženog Jovana Popovića, koji se pješke kretao
iz pravca svoje kuće prema njenom autu sa kanisterom u rukama. Svjedokinja
Mubina Zukić je navela da optuženi Popović tom prilikom nije bio u uniformi, kao i da
nije imao pušku. Na pitanje svjedokinje da li zna gdje je Ševal, optuženi Popović je
odgovorio da ne zna i da ništa nije vidio.
99. Na kraju, svjedokinja Mubina je istakla da je potom optuženi nasuo gorivo u

njeno auto i uz njenu saglasnost otišao da vidi može li šta uraditi za Husu i Ševala.
Međutim, od tog dana više nije vidjela svog muža, niti je čula za njega.
100. Za razliku od iskaza svjedoka Mubine Zukić, zaštićeni svjedok S-5 je naveo da
je vidio i čuo kako optuženi Jovan Popović sa ceste zove oštećenog Ševala Zukića
da istjera auto, poslije čega je optuženi, zajedno sa Ševalom i nepoznatom ženom
plave kose, otišao vozilom po Husu Delibašića, nakon čega su obojica uhapšeni
ispred Husine kuće. Isti svjedok je naveo da je Ševalova supruga Mubina tom
prilikom došla na teresu i da su zajedno gledali kako Ševal odvozi auto pred Husinu
kuću, odakle se čula vriska, nakon čega su Ševal i Huso odvedeni u nepoznatom
pravcu.
101. Svjedočeći na okolnosti odvođenja Ševala Zukića, zaštićeni svjedok S-6 je

naveo da je od oca čuo da je optuženi Jovan Popović telefonom iz Husine kuće zvao
Ševalovu majku i tražio da mu dotjeraju auto „Stojadina“, sve kako bi otišao da traži
Husu Delibašića. Također, svjedok je pojasnio da oštećeni Ševal nije dozvolio
supruzi Mubini da odveze vozilo, već je lično sa vozilom krenuo prema Husinoj kući i
sišao na glavni put, u kom momentu je iz pravca Husine kuće došla crvena „Lada
Samara“ i tada su uzeli Šavala u auto. Svjedok S-6 je istakao da je čin odvođenja
Ševala Zukića gledao pokojni Elmas Kulović koji je bio sakriven u ogradi i to ispričao
njegovom ocu.
102. Prema iskazu ovog svjedoka optuženi Jovan Popović je smišljeno zvao
telefonom majku Ševala Zukića i tražio da Ševal dotjera auto do Husine kuće kako
32.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
bi išao tražiti Husu. Isti svjedok tvrdi da je optuženi poslao ljude da „uzmu Ševala“ te
da je gledao od Husine kuće hapšenja Ševala Zukića, jer se to sve vidi, da bi za
otprilike 5 minuta došao po njegovo auto.
103. Svjedok Jusuf Korač je naveo da je saznanja o hapšenju i odvođenju Huse

Delibašića dobio od svoje majke, supruge, kao i majke Ševala Zukića. Prema
njihovom kazivanju, Husina supruga je pozvala Ševala Zukića da kako bi isti
pomogao da vrate i ne odvedu oštećenog Husu Delibašića. Između njihovih kuća
udaljenost je oko 500 metara, pa kada je Ševal upalio auto i krenuvši prema Husinoj
kući sišao na glavni put, isti je zaustavljen i izveden iz svog vozila a potom odveden u
nepoznatom pravcu. Svjedok Korač ističe da nije vidio ko je Ševala odveo, niti je ko
vidio ko ga je odveo.
104. Zaštićeni svjedok S-7 je na okolnosti hapšenja i odvođenja oštećenog Ševala

Zukića izjavio da je od oca preko telefona čuo da je optuženi Jovan Popović zvao iz
Husine kuće i rekao da su odveli Husu, te tražio auto da bi vidio šta se desilo sa
istim. Opisujući dalji tok događaja, svjedok je naveo da je snaha istjerala auto na
Kučišta i da je u tom trenutku došlo neko vozilo u kojima su bila uniformisana lica,
dva muškarca i jedna ženska osoba, sa kojima se u vozilu nalazio i oštećeni Huso
Delibašić.
105. Zaštićeni svjedok S-4 je na navedenu okolnost istakao da je optuženi Jovan

Popović nakon odvođenja Huse Delibašića ostao u njegovoj kući, da je tada došla
Mubina Zukić da vidi šta se dešava, nakon čega su zamolili optuženog Jovana
Popovića „da vidi, da zove koga, da interveniše...da samo bude ispitivanje“. Svjedok
dalje navodi, da je nakon sat vremana, kada je prvi šok prošao, optuženi Popović od
Mubine Zukić tražio auto, kako bi otišao da vidi gdje je Huso. Iako je prema kazivanju
ovog svjedoka Mubina Zukić željela lično otići po auto, optuženi Jovan Popović je
insistirao da auto doveze Ševal Zukić, nakon čega Mubina Zukić telefonom poziva
svog supruga i govori mu da kolima dođe do Husine kuće, te da mu optuženi Jovan
Popović garantuje bezbjednost, što je Ševal i učinio i sa kolima sišao na magistalni
put koji se vidi od Husine kuće. Svjedok dalje navodi da u tom trenutku nailazi vozilo
u kome su se nalazili Milan Lukić i druga lica, zaustavlja se pored Ševala Zukića,
nakon čega ista lica Ševala stavljaju u vozilo i udaljavaju se sa lica mjesta. U
momentu kada su navedena lica odvela Ševala Zukića, svjedok S-4 navodi da se
33.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
optuženi Jovan Popović nalazio u kući Huse Delibašića, kao i Ševalova supruga
Mubina Zukić.
106. Svjedok odbrane Slavojka Popović, supruga optuženog Jovana Popovića,

navela je da je supruga Huse Delibašića pozvala Ševala, koji je upalio svoje auto i
krenuo prema njenoj kući, nakon čega je na pola puta uhvaćen.
107. U vezi odvođenja oštećenog Ševala Zukića, svjedok odbrane Vesne Petrović,
navela je da je spornog dana, ne mogavši se prisjetiti tačnog datuma, pri povratku sa
posla, vidjela auto žute boje koje je prošlo kraj nje u pravcu grada, a u kojem su bili
tzv. „Orlići“ i sa njima u autu njen komšija Ševal Zukić. Ista svjedokinja je istakla da
taj dan nije vidjela optuženog Jovana Popovića.
108. Na osnovu provedenih dokaza, nesporno proizilazi da je dana 29.05.1992. u

selu Rodića Brdo, opština Višegrad, kao civil, od strane pripadnika srpskih formacija,
protivpravno uhapšen i odveden Ševal Zukić, od kada mu se gubi svaki trag. Sud
cijeni da iz saglasnih iskaza svjedoka Mubine Zukić, svjedoka S-4 i S-6, Jusufa
Korača, kao i svjedoka odbrane Slavojke Popović, proizilazi da je do hapšenja i
odvođenja Ševala Zukića došlo na cesti, u momentu kada je oštećeni Ševal sišao
svojim autom iz garaže na put. Isti svjedoci pri tome ne navode da je optuženi Jovan
Popović, bio zajedno sa licima koja su uhapsila i odvela oštećenog Ševala Zukića.
Naime, svjedokinja Mubina Zukić, koja je supruga oštećenog Ševala, prema ocjeni
ovog vijeća, veoma je detaljno i uvjerljivo opisala okolnosti događaja koje su
prethodile samom činu hapšenja i odvođenja njenog supruga Ševala. Vijeće je
također zaključilo da iz njenog iskaza proizlazi da optuženi Jovan Popović nije bio
prisutan kada je došlo do odvođenja oštećenog Ševala, naročito imajući u vidu da je
svjedokinja Mubina Zukić, nakon što je primijetila nestanak muža i nakon što je
krenula da ga traži, vidjela optuženog da iz pravca svoje kuće ide prema njenom autu
sa kanisterom u ruci, a sve po njihovom prethodnom dogovoru da optuženom
doveze svoje auto kako bi isti mogao otići da pronađe Husu Delibašića.
109. Svjedok S-4, za razliku od Mubine Zukić, u svom iskazu je tvrdio da je u

momentu hapšenja Ševala, njegova supruga Mubina još uvijek bila u kući Huse
Delibašića, ali je i ovaj svjedok istakao da optuženi Popović nije bio prisutan prilikom
34.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
hapšenja i odvođenja Ševala od strane istih lica koji su uhapsili i Husu, odnosno isti
svjedok je naveo da se optuženi u tom trenutku nalazio u Husinoj kući.
110. Svjedok S-6, koji je posredni svjedok i koji je svoja saznanja o događaju dobio
od svog oca, a njegov otac od pokojnog Elmasa Kulovića, također ne navodi da je u
momentu hapšenja i odvođenja Ševala Zukića bio prisutan optuženi Jovan Popović.
Međutim, isti svjedok je tvrdio da je optuženi smišljeno zvao majku Ševala i od nje
tražio da Ševal dotjerera auto, da bi poslao ljude da „uzmu Ševala“. Svoju tvrdnju o
povezanosti optuženog sa licima koja su uhapsila i odvela oštećenog Zukića, svjedok
S-6 nije potkrijepio nikakvim konkretnim saznanjem, već je istakao da je to bilo tako
„jer to ne može biti drugačije“, koje objašnjenje Sud cijeni kao neuvjerljivo i ničim
zasnovano. Također, ni drugi saslušani svjedoci nisu potvrdili ove tvrdnje svjedoka S-
6, slijedom čega Sud iste nije prihvatio kao vjerodostojne.
111. Osim navedenih iskaza, Sud je imao u vidu i iskaz svjedoka Korač Jusufa,
koji je istakao kako nije vidio ko je Ševala odveo, objašnjavajući pri tome “niti je ko
vidio ko ga je odveo”.
112. Svjedok S-7, koji je također od oca saznao da su Ševala na glavnoj cesti
uhapsila i odvela tri uniformisana lica, dva muškarca i jedna žena, naveo je da je
tom prilikom optuženi Jovan Popović stajao pored Mubininih kola da bi potom ista
uzeo kako bi potražio Husu i Ševala. Sud konstatuje da je iskaz svjedoka S-7 o
prisustvu optuženog Popovića u momentu hapšenja Ševala Zukića u suprotnosti sa
iskazom svjedokinje Mubine Zukić, koja je po ocjeni Suda, na potpuno uvjerljiv način
istakla da je optuženog Popovića vidjela da prilazi njenim kolima, nakon što je njen
suprug Ševal odveden. Također, Sud primjećuje da iskaz svjedoka S-7 u dijelu gdje
navodi da je optuženi prilikom hapšenja i odvođenja Ševala stajao pored njegovih
kola, nije potvrđen niti iskazima ostalih saslušanih svjedoka, a naročito iskazom
svjedoka S-6 koji svjedok je o predmetnom događaju također imao saznanja od
istog lica kao i svjedok S-7.
113. Izjava svjedoka S-5 u odnosu na predmetni događaj potpuno je suprotna

iskazima svih ostalih svjedoka datih na ovu okolnost, a naročito iskazu svjedoka
Mubine Zukić, budući da je svjedok S-5 tvrdio kako je sa Mubinom Zukić bio na
terasi svoje kuće i gledao kada je optuženi Popović pozvao Ševala da istjera auto, da
35.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
bi potom zajedno sa istim i jednom plavom ženom, sa Ševalovim autom, otišao do
Husine kuće, odakle su obojica odvedeni. Dovodeći u vezu pomenuti iskaz sa
iskazom svjedoka Mubine Zukić, Sud primjećuje da ista u jednom dijelu svog iskaza
nije potvrdila ove navode, niti je ovakav opis predmetnog događaja potvrđen od bilo
kojeg svjedoka saslušanog na iste okolnosti, zbog čega Sud, iskaz svjedoka S-5,
nije prihvatio kao uvjerljiv i vjerodostojan.
114. Slijedom navedenog, a nakon analize iskaza svjedoka koji su svjedočili na

okolnost odvođenja Ševala Zukića, Sud nije mogao van razumne sumnje utvrditi da
je optuženi Jovan Popović svojim radnjama, na bilo koji način učestvovao u pretresu,
hapšenju i odvođenju, kao i prisilnom nestanku Ševala Zukića.
3. Hapšenje i odvođenje Fadila Zukića
115. U pogledu hapšenja i odvođenja oštećenog Zukić Fadila, Sud je cijenio iskaze
svjedoka Elvira Alića, F. Z., Mubine Zukić, Jusufa Korača, kao i iskaze zaštićenih
svjedoka S-1, S-5 i S-6.
116. Svjedok S-1 je na glavnom pretresu dana 28.10.2015. godine, naveo da je

Fadil Zukić odveden u junu mjesecu 1992.god. Isti svjedok je istakao da su srpski
vojnici, obučeni u razne vrste uniformi, od maskirnih do SMB, upali u mjesto Rodića
brdo, među kojima je bio i optuženi Jovan Popović, a potom odveli Fadila Zukića,
kojeg su uhvatili ispod kuće svjedoka S-1. Svjedok S-1 je naveo kako se ne može
precizno izjasniti u pogledu identiteta lica koje je odvelo Fadila Zukića, a u momentu
odvođenja Fadila, svjedok nije vidio da je optuženi preduzimao neku radnju u vezi sa
odvođenjem istog lica.
117. Svjedok Elvir Alić je u svom svjedočenju istakao da je lično, igrajući se ispred
kuće Fadila Zukića, vidio kako optuženi Jovan Popović ulazi u kuću Fadila, gdje se
zadržao 5 do 10 minuta, nakon čega je, zajedno sa Fadilom Zukićem izašao iz kuće i
udaljio se u pravcu Višegrada. Svjedok Alić je izjavio da je optuženi Popović ušao u
Fadilovu kuću, dok su dvojica drugih lica istovremeno stajala ispred kuće. Dodatno,
isti svjedok je pojasnio je da je optuženi Jovan Popović kritične prilike na sebi imao
maskirnu jaknu, te da je bio naoružan automatskom puškom.
36.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
118. Svjedokinja Mubina Zukić u svom je iskazu istakla da se oštećeni Fadil
Zukić, koji je njen djever, kritičnog dana, odnosno 17.06.1992. godine, krio u šikari
iza kuće, ali da je kasnije odlučio da se više ne krije, zbog čega je sjeo iznad svoje
kuće i zapalio cigaretu. Svjedokinja Zukić dalje je navela kako je zajedno sa
porodicom Zukić bila pored Fadila kada je vidjela nepoznata lica u policijskim
uniformama da se kreću pored njihovih kuća. Tada je ugledala, na udaljenosti od oko
100 metara, da iz pravca glavnog puta, dolazi optuženi Jovan Popović, koji je bio u
uniformi Teritorijalne odbrane, naoružan sa puškom. Svjedokinja Mubina ističe da je
u istom momentu krenula prema optuženom Jovanu, te sa istim sjela na terasu
djeverove kuće i razgovarala u vezi svog supruga Ševala, zbog čega nije bila u
mogućnosti vidjeti sam čim hapšenja Fadila Zukića, ali je uspjela vidjeti kako Fadila
ispred sebe odvode trojica srpskih policajaca u plavim uniformama, sa uperenim
mašinkama u Fadilova leđa, gurkajući ga da ide prema gradu, s tim da je u tom
momentu bilo još naoružanih lica koja su se kretala po putu i okolo kuća.
119. Ista svjedokinja navodi da nije primijetila da je optuženi Jovan Popović imao
bilo kakav kontakt sa tim policajcima koji su odveli Fadila. U toku unakrsnog
ispitivanja, svjedokinja Mubina Zukić je izjavila da nije vidjela da optuženi Jovan
Popović učestvuje u odvođenju bilo kog lica sa područja Rodića brda.
120. Slično iskazu Mubine Zukić, supruga Fadila Zukića, svjedokinja F. Z., na
glavnom pretresu dana 07.10.2015. godine, izjavila je da je dana 17.06.1992. godine,
u vrijeme hapšenja Fadila bila u svojoj kući, te da je po izlasku iz kuće u daljini
vidjela kako dvojica njoj nepoznatih lica, odvode njenog muža niz glavnu cestu u
pravcu grada, dok je optuženog Jovana Popovića vidjela na cesti, ispod svoje kuće,
kako stoji sam. Svjedokinja F. ističe kako misli da je optuženi tada bio u SMB
uniformi i da je sa sobom imao neku pušku. Ista svjedokinja je navela i da je tri dana
odlazila u Policijsku stanicu Višegrad, gdje je dva puta supruga uspjela vidjeti, a da
su joj trećeg dana rekli da je otišao na razmjenu. Na pitanje kakva je bila uloga
optuženog u predmetnom događaju, ova svjedokinja je izjavila da nije vidjela da je
optuženi Jovan Popović tom prilikom nekoga odveo, tukao, niti maltretirao.
121. Svjedočeći na okolnosti hapšenja i odvođenja Fadila Zukića, svjedok S-6 je

najprije istakao da je od majke Fadila Zukića čuo da je Fadil uhapšen i odveden,
istovremeno navodeći kako ne raspolaže saznanjima o tome ko ga je odveo i na koji
37.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
način. Tokom unakrsnog ispitivanja, svjedok S-6 je istakao da je optuženi „isporučio
Fadila drugim licima“. Na dalji upit branioca na koji način je optuženi „isporučio“
Fadila, odnosno kakvu je radnju konkretno optuženi Popović preduzeo prema Fadilu,
svjedok S-6 je odgovorio da optuženi zna kakvu je radnju preduzao i da to nije
mogao vidjeti, jer je bio niže Fadilove kuće. Svjedok S-6 je na kraju dodao da je od
Fadilove majke i oca, koji nisu živi, saznao da je optuženi Jovan učestvovao u
hapšenju i odvođenju Fadila ali da tu činjenicu ranije nije spominjao jer se u vrijeme
davanja iskaza nije mogao sjetiti svih detalja predmetnog događaja.
122. Na iste okolnosti, zaštićeni svjedok S-5 je izjavio da je kritičnog dana došlo
pet do šest nepoznatih vojnika u uniformama, koji su počeli vikati: „Izlazi Fadile,
znamo gdje si.“ Obzirom da isti nije izašao, svjedok pojašnjava da su ista lica Fadilu
Zukiću dalje rekla: „Fadile uzećemo ti djecu, izađi bolje ti je, nećemo ti ništa.“, zbog
čega je Fadil izašao iz visoke trave podignutih ruku i predao se, nakon čega je isti od
strane pomenutih nepoznatih vojnika odveden, a kojim se vojnicima se naknadno
pridružio i optuženi Jovan Popović. Svjedok S-5 je izjavio da je optuženi Popović bio
lično prisutan kad je došlo do hapšenja Fadila Zukića, da je tom prilikom u uniformi
stajao na ulici okrenut leđima njegovoj kući, te da je bio naoružan. Svjedok je istakao
i da je Fadil Zukić odveden zajedno sa Rešadom Mucovskim, od istih lica, a da je
njihovo odvođenje gledao zajedno sa Mubinom i F., kao i porodicom Rešada
Mucovskog.
123. Analizirajući iskaze navedenih svjedoka, kako pojedinačno, tako i u njihovoj

međusobnoj vezi, Sud je na osnovu saglasnih iskaza svih saslušanih svjedoka
utvrdio da je oštećeni Fadil Zukić, kao civilna osoba, u junu mjesecu, tačnije dana
17.06.1992. godine, u mjestu Rodića Brdo, uhapšen i odveden od strane naoružanih
lica u policijsku stanicu Višegrad.
124. Također, iz iskaza svih saslušanih svjedoka na ovu okolnost proizilazi da je

optuženi Jovan Popović, u uniformi i naoružan sa puškom, bio prisutan na Rodića
Brdu u vrijeme kada je došlo do hapšenja i odvođenja oštećenog Fadila. Međutim,
Sud nije mogao van razumne sumnje, a imajući u vidu iskaze pomenutih svjedoka,
utvrditi krivičnu odgovornost optuženog za inkriminisane radnje, odnosno da je
optuženi sa drugim pripadnicima srpske vojske, paravojnih srpskih formacija i
38.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
policije, učestvovao u pretresu, protivzakonitom hapšenju i odvođenju oštećenog
Fadila Zukića.
125. Naime na osnovu saglasnih iskaza svjedoka Mubine Zukić i F. Z. koje su bile
na licu mjesta i koje su vidjele odvođenje oštećenog Fadila Zukića, proizilazi da su
Fadila odvela njima nepoznata lica, a da u odvođenju istog nije učestvovao optuženi
Jovan Popović. Isto je naveo i svjedok S-1, ističući da se ne može izjasniti u pogledu
identitieta lica koje je odvelo Fadila, s tim što je i ovaj svjedok istakao da optuženi
Jovan Popović tom prilikom nije preduzimao bilo koje radnje u vezi sa odvođenjem
Fadila Zukića.
126. Sud nije poklonio vjeru iskazu svjedoka Elvira Alića, koji je naveo da je bio
očevidac događaja. Naime, Sud cijeni da je tvrdnja navedenog svjedoka, kako je
vidio da je optuženi Jovan Popović lično iz kuće izveo, uhapsio, a potom i odveo
oštećenog Fadila Zukića, u suprotnosti sa iskazima svih ostalih svjedoka koji su
svjedočili na ovu okolnost, a naročito da je suprotan iskazu svjedokinje F. Z., supruge
oštećenog Fadila, koja se u momentu hapšenja nalazila u svojoj kući i koja je izjavila
da se njen muž u vrijeme hapšenja nalazio van kuće, te da nije vidjela da je optuženi
Popović preduzimao bilo koju radnju vezano za njegovo hapšenje. Osim toga,
pomenuti iskaz suprotan je i iskazu svjedokinje Mubina Zukić, koja je tada
razgovarala sa optuženim, te tvrdila da optuženi Popović nije imao bilo kakav kontakt
sa licima koja su odvela Fadila, niti je vidjela da je isti učestvovao u odvođenju bilo
kog lica sa područja Rodića brda.
127. Sud primjećuje da ni ostali saslušani svjedoci na ovu okolnost nisu naveli da je
oštećeni Fadil Zukić, kako to navodi svjedok Elvir Alić, izveden iz svoje kuće i
uhapšen, već su isti svjedoci saglasno tvrdili da je do hapšenja i odvođenja Fadila
Zukića došlo u momentu kada se Fadil nalazio van kuće.
128. Sud primjećuje da je svjedok S-6, koji je imao posredna saznanja o

predmetnom događaju, prvo je tvrdio da o hapšenju i odvođenju Fadila Zukića ne
zna ništa da bi potom, naknadno naveo kako je optuženi „isporučio Fadila drugim
licima“. Međutim, Sud cijeni da ovu tvrdnju svjedok S-6 nije potkrijepio nikakvim
konkretnim saznanjem, već je istakao da „optuženi zna kakvu je radnju preduzeo“,
koje objašnjenje, Sud cijeni kao neuvjerljivo i ničim potkrijepljeno.
39.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
129. Također, Sud konstatuje da je, suprotno prvobitnoj izjavi da nema saznanja o
predmetnom događaju, svjedok S-6 na kraju istakao da je od Fadilove majke i oca,
koji nisu živi, saznao da je optuženi Jovan učestvovao u hapšenju i odvođenju Fadila,
ali da tu činjenicu ranije nije spominjao jer se nije svega sjetio, koje objašnjenje za
Sud nije bilo uvjerljivo, iz razloga jer je isti svjedok na glavom pretresu davao
potpuno različite izjave na iste okolnosti, a naročito imajući u vidu da navodi svjedoka
S-6 nisu potvrđeni ni od svjedokinja F. Z. i Mubine Zukić, koje su bile snahe Fadilovih
roditelja i živjele zajedno sa njima i koje su saglasno izjavile da o učešću optuženog
u hapšenju i odvođenju Fadila Zukića ne znaju ništa.
130. U odnosu na iskaz svjedoka S-5, u dijelu gdje opisuje okolnosti hapšenja i
odvođenja Fadila, Sud smatra da je isti potpuno suprotan iskazima ostalih saslušanih
svjedoka na ovu okolnost, a naročito da je u suprotnosti sa iskazom svjedokinje
Mubine Zukić, koja je navela da je Fadil Zukić sam izašao iz šikare i sjeo iznad kuće,
nakon čega su trojica policajaca odvela Fadila, kao i iskaza svjedokinje F.Z., koja je
navela kako je vidjela da dva nepoznata vojnika odvode njenog supruga niz cestu. Ni
svjedokinja Mubina Zukić, kao ni svjedokinja F. Z., nisu potvrdile navode svjedoka S-
5, da su zajedno sa ovim svjedokom gledale odvođenje Fadila Zukića, a pogotovo
nisu potvrdile da se optuženi Jovan Popović kasnije pridružio licima koji su odvodili
Fadila Zukića.
131. Cijeneći iskaze navedenih svjedoka, Sud nije mogao van razumne sumnje
utvrditi da je optuženi bilo kojom radnjom učestvovao u pretresu, hapšenju i
odvođenju oštećenog Fadila Zukića, niti da je njegovo prisustvo na mjestu gdje se
inkriminisani događaj desio na bilo koji način doprinijelo da dođe do hapšenja i
odvođenja oštećenog Fadila.
4. Hapšenje i odvođenje Rešada Mucovskog
132. U pogledu hapšenja i odvođenja Rešada Mucovskog, Sud je cijenio iskaze

svjedoka Jusufa Korača, F. Z., Mubine Zukić, kao i iskaze zaštićenih svjedoka S-6 i
S-5.
40.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
133. U svom iskazu na glavnom pretresu, zaštićeni svjedok S-6 je naveo da je
dana 17.06.1992. godine, u naselje Rodića Brdo, kada je odveden Rešad Mucovski,
u popodnevnim satima u blizini njihovih kuća, došlo oko 50 pripadnika srpske vojske,
koji su nosili SMB uniformu i bili naoružani, a da se određeni broj vojnika nalazio i
kod kuće majke Rešada Mucovskog, koja kuća je od kuće svjedoka udaljena 10 do
20 metara. Svjedok S-6 nadalje ističe da je jedan od tih vojnika prišao njegovoj kući,
udario puškom u vrata i rekao da izađu napolje. Vojnici su ih tada pitali gdje su im
muževi, te svjedoku S-6 rekli da sa njima uđe u kuću kako bi izvršili pretres.
Međutim, obzirom da je kćerka svjedoka prije toga razbacala sve stvari po kući, kako
bi izgledalo da je prije njihovog dolaska već izvršen pretres kuće, ista je rekla
vojnicima da odu na sprat kuće, kako bi se uvjerili da su neki drugi ranije već bili u
njihovoj kući, a nakon što je jedan vojnik provjerio ove navode i vidio razbacane
stvari po kući, isti su se udaljili sa lica mjesta.
134. Prema navodima ovog svjedoka, nakon odlaska vojnika, majka Fadila Zukića,
koja je živjela iznad ceste je dotrčala do kuće svjedoka S-6 i otišla da traži jednog
komšiju ne bi li spasio Fadila, od koje je svjedok S-6 čuo da je Fadil uhapšen i
odveden. Svjedok S-6 navodi da je nakon što su vojnici otišli došao optuženi Jovan
iza kuće sa još jednim licem i gurnuo pušku u ruku i rekao „ubij me, ubij me, nisam ti
mogao spasiti Fadila“. Objašnjavajući dalji tog događaja, svjedok je naveo da je
potom isti stavio pušku u ćošak, sjeo za sto na način koji je svjedok opisao „ko fol
teško mu“, a potom otišao.
135. Svjedok je dalje naveo da se poslije izvjesnog vremena optuženi vratio sa

drugim licem iz Glogove i pitao svjedoka S-6 gdje se sakrio Rešo, pa kako svjedok
ništa nije odgovorio, optuženi je rekao „hajde da vidimo“, da bi potom vojnik iz
Glogove sa njim otišao pred vrata kuće Rešada Mucovskog, a optuženi Jovan
Popović ostao stojati na kapiji. Svjedok S-6 je dalje opisao da je nedugo nakon toga
Rešad Mucovski izašao iz kuće, te se uputio do puta gdje se nalazio optuženi
Popović, nakon čega je stao pred njih dvojicu i oni su ga odveli prema gradu na način
da je Rešad išao metar ispred njih. Sve što se dešavalo pred njegovom kućom i
kućom majke Rešada Mucovskog po iskazu svjedoka S-6, čuo je i svjedok Jusuf
Korač koji se nalazio sakriven na tavanu kuće. Na upit branioca da li to znači da
svjedok Korač nije mogao vidjeti šta se dešava ispred kuće, svjedok S-6 je prvo
naveo da to nije mogao vidjeti, ističući da je dovoljno što je čuo, da bi odmah potom
41.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
rekao da je svjedok Korač provirio i vidio kad je optuženi cestom prošao i kad je
njegov polubrat Rešad Mucovski stao pored njega.
136. Nadalje, svjedok S-6 je istakao da je optuženi poslao vojnika da izvede

Rešada, a da je odmah po odvođenju Mucovskog, u dvorištu Fadilove majke nastala
piska i galama, pa je svjedok S-6 otrčao gore sa djecom do Fadilove kuće koja je od
njene udaljena oko 100 metara. Tu se, prema navodima ovog svjedoka, stvorio i
optuženi Jovan Popović koji je sjeo na stolicu i rekao Ševalovoj ženi da ne plače,
da ga je Ševal molio da ga ne ubiju, da je klečao i molio, ali da ga je morao ubiti.
Također, svjedok je naveo i da je u istom dvorištu bila i majka Rešada Mucovskog,
koja je plakala i uhvatila optuženog za koljena, pri tome ga moleći da je vodi, da ga
vidi mrtvoga, ali joj je isti rekao da je na donjem mostu ubijen.
137. Svjedok Jusuf Korač je svjedočeći na glavnom pretresu dana 30.09.2015.

godine, istakao da je optuženog Jovana Popovića prije rata dobro poznavao i da su
jedan drugog pomagali, te da je optuženi često dolazio u njegovu kuću. Pored
njegove kuće na udaljenosti od 15 do 20 metara nalazila se kuća njegovog polubrata
Rešada Mucovskog koji je živio sa njihovom majkom. Kritičnog dana, kada je u
naselje Rodića Brdo došla grupa naoružanih lica, svjedok navodi da se sklonio na
tavan svoje kuće, a njegova kćerka je u tom momentu razbacala stvari po kući i
nanijela blata, sve u namjeri da prikaže da je u kući već obavljen pretres. Svjedok
Korač na početku svog iskaza je naveo da je jedino vidio prije odlaska na tavan kako
je vojska opkolila naselje, a kad se sklonio na tavan ništa nije vidio, već je samo čuo
pucnjavu, kao i zapomaganje njegove majke i majke Fadila Zukića, zbog odvođenja
sinova. Svjedok ističe da je na tavanu čuo kad su došli vojnici pred vrata njegove
kuće i vikali da će kuću zapaliti, kojom prilikom su isti tražili konkretno njega i pitali
svjedoka S-6 gdje je. Svjedok je naveo da nije vidio šta se dešava pred vratima
njegove kuće, ali je vidio kad su mu odveli brata Rešada Mucovskog. Isti svjedok je
prvo tvrdio da je to gledao kroz razmaknuti crijep, pa kada je pitan da pojasni kako je
crijep razmakao, svjedok je naveo da njegova majka najbolje zna kako je bilo, ko je
došao i ko je bio, a potom je istakao da je odvođenje polubrata gledao kroz šupljinu
na crijepu napravljenu od metka. Svjedok ističe da je vidio kada je došao jedan
mladić u SMB uniformi pred kuću njegovog polubrata, koji je tom prilikom našao
Rešada u kući ali ga nije izveo. Svjedok Korač dalje je istakao da je taj mladić otišao
do komšije Jovana Popovića koji je bio na putu, oko 20 metara od njegove kuće,
42.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
nakon čega se zajedno sa istim vratio nazad pred kuću Mucovskog. Svjedok Korač
navodi da nije vidio optuženog na putu, ali da su ga vidjeli svjedok S-6 i njegova
majka. Taj mladić se ponovo vratio nazad do kuće Rešada i tada je izveo Rešada
Mucovskog, što je svjedok Korač vidio. Tom prilikom svjedok Korač ističe da je čuo
plač svoje majke i majke Fadila Zukića, koje su vikale na optuženog Popovića i pitale
ga zašto odvede Rešada i Fadila.
138. Tužilac je predočio svjedoku Koraču njegovu raniju izjavu broj 16-04/2-3-04-2-
280/11 od 12.05.2011. godine, datu Državnoj agenciji za istrage i zaštitu, u kojoj je
svjedok naveo: „Taj dan kada su odvedeni moj brat Mucovski Rešad i Zukić Fadil ja
sam se krio na tavanu svoje kuće. Tada sam čuo galamu i pucnjavu po naselju, čuo
sam plač svoje majke Behare kako moli Jovana Popovića...“ Na upit da objasni da li
je događaj vidio ili je o istom čuo od majke, svjedok je odgovorio da nije vidio, ali da
je čuo da je majka molila optuženog da ga ne odvedu, s tim što nije čuo šta joj je
optuženi Popović odgovorio.
139. Tom prilikom, svjedok Korač je naveo da je čuo i da je majka Fadila Zukića
plakala i vikala da joj odvedoše sina. Ovaj dio iskaza svjedoku je osim tužioca
predočio i branilac optuženog, uz konstataciju da svjedok tada nije ništa vidio, što je
svjedok i potvrdio, a kada mu je predočeno da je na glavnom pretresu izjavio da je
vidio jednog vojnika kroz crijep kuće, svjedok Korač je ponovo istakao da je to vidio,
ali da to ranije nije rekao jer mu to prije nije na um palo.
140. Također, svjedoku Koraču je, od strane branioca optuženog, predočen i dio
njegove ranije izjave, gdje je isti tvrdio da je optuženi hodao sam i da nije nikoga
dirao, pa je svjedok Korač naveo da je to tačno i da optuženi nije nikog dirao, ali je
navodio druge, koji su odvodili, s tim što je dodao da to navođenje nije vidio, ali da je
čuo od lica koja su pomrla. Svjedok je braniocu još jednom potvrdio da prilikom
hapšenja i odvođenja Rešada Mucovskog nije vidio optuženog Jovana Popovića, ali
je dodao kako ga je čuo kad ga je optuženi tražio. Na upit da pojasni odakle sada
tvrdnja da je čuo optuženog, svjedok je naveo da to možda ranije nije izjavio, jer se
nije mogao odmah svega sjetiti.
141. Također, u unakrsnom ispitivanju svjedok Korač je potvrdio da odvođenje

Fadila Zukića nije vidio, dodajući pri tome da je čuo da je Fadil odveden zajedno sa
Rešadom i da je za njima išao optuženi, a što će reći onaj koji je to vidio.
43.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
142. Na upit Suda, svjedok Korač je izjavio da je od svjedoka S-6 i svoje majke,
čuo da je optuženi otišao sa Rešadom i Fadilom u grad, te da ih je isti puškom
protjerao u grad, na način da je iza njih išao deset do petnaest metara, sve dok nisu
došli do grada, da bi kasnije i u razgovoru sa Fadilovom majkom saznao da su
prema gradu zajedno odveli pored Rešada Mucovskog i Fadila Zukića, a da je iza
njih išao optuženi Jovan Popović.
143. U toku unakrsnog ispitivanja, svjedok S-5 je izjavio da su Rešada Mucovskog

i Fadila Zukića odveli isti ljudi, pri čemu je optuženi Popović zvao Rešada da izađe iz
kuće, te da su cestom zajedno odvedeni Rešad Mucovski i Fadil Zukić.
144. Svjedokinja F. Z. je navela da nije vidjela odvođenje Rešada Mucovskog. Ista

svjedokinja ističe da je, nakon što je sa veće udaljenosti vidjela odvođenje supruga
Fadila, otišla u avliju Mubine Zukić odakle je čula galamu i plač, te vidjela optuženog
Jovana Popovića kako stoji na putu.
145. Također, svjedokinja F. Z. je istakla da tom prilikom nije čula glas optuženog
Popovića, navodeći pri tome da je naknadno čula da ga je odveo neko drugi, a da je
isti za to vrijeme bio prisutan. Na kraju, svjedokinja je istakla kako je od Rešadove
majke i brata čula da je optuženi tada Rešadovoj majci rekao: „Eto nisam ga uspio
spasiti“.
146. Svjedočeći na pomenute okolnosti, svjedokinja Mubina Zukić je navela da je

kritičnog dana razgovarala na terasi kuće sa optuženim Jovanom Popovićem, da je
vidjela djevera Fadila Zukića kako ga niz ulicu odvode tri lica u policijskoj uniformi, te
da je tog dana po njenom mišljenju odveden i Rešad Mucovski, ali da o tome ništa
ne zna. Tom prilikom nije vidjela optuženog pred kućom Jusufa Korača. Ista
svjedokinja je navela da je od svjedoka S-6 čula da su tog dana tražili i Jusufa
Korača, ali da ga nisu uspjeli pronaći, s tim da joj svjedok S-6 nije rekao imena osoba
koje su tražile Jusufa.
147. Izjašnjavajući se na okolnosti učešća optuženog u odvođenjima oštećenih lica,

svjedokinja Mubina Zukić je izjavila da ne zna da je optuženi nekog lično odveo sa
Rodića Brda, da je čula neke priče, koje je ne zanimaju, ali da to nije vidjela svojim
očima.
148. U toku postupka, a na osnovu saglasnih iskaza svih saslušanih svjedoka

optužbe, Sud je utvrdio da je oštećeni Rešad Mucovski kao civil, iz svoje kuće na
44.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
Rodića Brdu, dana 17.06.1992. godine protivzakonito uhapšen i odveden u Višegrad
od strane pripadnika srpskih oružanih snaga. Sud je analizirajući iskaze pomenutih
svjedoka sa posebnom pažnjom cijenio da li je optuženi učestvovao u radnji
hapšenja i odvođenja oštećenog Rešada, odnosno da li je svojim radnjama doprinio
ili omogućio drugim licima da počine predmetno djelo.
149. U tom smislu, Sud cijeni da iz iskaza svjedoka S-6, proizilazi kako je optuženi
u vrijeme hapšenja i odvođenja Rešada Mucovskog dva puta dolazio pred kuću
svjedoka S-6, oba puta sa po jednim za njega nepoznatim vojnicima, koju činjenicu ni
jedan od drugih saslušanih svjedoka nije potvrdio. Naime, svjedok S-6 je prvo naveo
da je optuženi došavši kod njega u kuću govorio da mu nije mogao spasiti Fadila,
davajući mu pušku u ruke da ga ubije, što također nije potvrdio niko od svjedoka, a
posebno nije potvrdio svjedok Jusuf Korač koji se u to vrijeme nalazio na tavanu iste
kuće, te koji je zajedno sa svjedokom S-6 tvrdio da je sve čuo šta se dešava u
kritičnom periodu.
150. Također, svjedok S-6 je naveo da je drugi put optuženi došao u pratnji jednog
lica iz Glogove i tada ga pitao gdje mu je Rešo, pa pošto mu nije rekao, optuženi
Popović je kazao „hajde da vidimo“ i tada je ostao kod kapije, a taj vojnik koji je bio
sa njim je došao do Rešadove kuće i izveo Rešada na put gdje se nalazio i optuženi.
151. Ove navode svjedoka S-6 također nije potvrdio svjedok Jusuf Korač, koji je
istakao kako je vidio da je jedan vojnik prvo došao do kuće njegovog polubrata
Rešada i da ga tada nije izveo, nego se vratio do puta, da bi potom isti vojnik ponovo
došao pred kuću Rešada Mucovskog i izveo Rešada iz kuće do puta. Pri tome, Sud
primjećuje da svjedok Korač nije naveo da je čuo optuženog kako pita svjedoka S-6
gdje se nalazi Mucovski Rešad, niti je čuo da mu je tada optuženi rekao „hajde da
vidimo“. Svjedok Korač je u svom iskazu naveo da ni u jednom momentu nije vidio
optuženog ispred svoje kuće i kuće Rešada Mucovskog, niti ga je vidio na putu, već
je izjavio da je saznanje da se optuženi nalazio na putu dobio od svjedoka S-6, kao i
od svoje majke.
152. Sud cijeni da je iskaz svjedoka Korača, dat na glavnom pretresuu dijelu u
kojem je isti naveo da je vidio pomenutog vojnika kako u dva navrata dolazi do vrata
kuće Rešada Mucovskog kontradiktoran, obzirom da isti svjedok u svojoj ranijoj izjavi
datoj u istrazi nije govorio da je bilo šta vidio, već samo da je čuo galamu i pucnjavu
u naselju, kao i plač majke, što je svjedok Korač prvo potvrdio i na glavnom pretresu,
45.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
da bi potom promjenio iskaz i naveo kako je predmetni događaj u vezi odvođenja
Rešada od strane vojnika gledao kroz crijep koji je razmakao, a potom ponovo
promjenio iskaz i rekao kako je to gledao kroz šupljinu na crijepu napravljenu od
metka. Na pitanje da objasni razliku u iskazima da li je čuo ili vidio dešavanja pred
svojom kućom i kućom Rešada Mucovskog, svjedok Korač je potvrdio da u istrazi
nije naveo da je izvođenje Rešada iz kuće gledao, obrazlažući da mu to ranije nije
palo na um, koje objašnjenje za Sud nije bilo uvjerljivo, posebno ako se ima u vidu da
je svjedok Jusuf Korač i na glavnom pretresu više puta mijenjao iskaz, odnosno
davao različite iskaze na ove okolnosti, što sve dovodi u sumnju vjerodostojnost
iskaza ovog svjedoka.
153. Također, Sud cijeni da iz iskaza svjedoka S-6 proizilazi da je prije odvođenja
Rešada Mucovskog već bio uhapšen i odveden njegov komšija Fadil Zukić, te da je
svjedokinja S-6 vidjela kako Rešada Mucovskog zajedno niz put odvode optuženi
Popović i vojnik koji ga je izveo. Ovakav iskaz svjedoka S-6, u dijelu u kojem se
navodi kako je optuženi sa još jednim licem odveo Rešada, nije potvrdio niti jedan
od saslušanih svjedoka na ovu okolnost. Naime, svjedok Jusuf Korač je naveo kako
je od svoje majke, kao i majke Fadila Zukića, koje su umrle, čuo da su oštećeni
Rešad Mucovski i Fadil Zukić zajedno odvedeni u pravcu grada, a da je optuženi išao
iz njih na udaljenosti od oko 15 metara. Međutim, tvrdnja svjedoka Jusufa Korača da
su zajedno odvedeni Rešad i Fadil u pratnji optuženog, ne samo da je suprotna
iskazu svjedoka S-6, već je potpuno suprotna i iskazima svjedoka F. Z. i Mubine
Zukić, koje su vidjele kako oštećenog Fadila odvode njima nepoznata lica, te koje su
saglasno izjavile da njima nije poznato da je optuženi učestvovao kako u hapšenju
tako i u odvođenju Rešada Mucovskog.
154. Sud konstatuje i da je svjedok S-6 naveo da je prije odvođenja Rešada, majka
oštećenog Fadila Zukića, nakon što je isti odveden dotrčala do njene kuće i otišla da
traži nekog komšiju da ga spase, što također, prema ocjeni ovog suda, ukazuje da
Fadil Zukić i Rešad Mucovski kritične prilike nisu skupa odvedeni.
155. Po mišljenju Suda, iskaz svjedoka S-6 da je odmah nakon odvođenja

Rešada Mucovskog, optuženog Popovića vidio pred kućom majke Fadila Zukića i
Ševala Zukića je kontardiktoran, iz razloga što optuženi nije mogao u isto vrijeme
odvesti Rešada Mucovskog u Višegrad, te ostati na lokalitetu Rodića brda, u
neposrednoj blizini njegove kuće. Također, iskaz svjedoka S-6 kako mu je optuženi
neposredno prije odvođenja Rešada Mucovskog, u kući davao pušku da ga ubije, jer
46.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
nije mogao spriječiti odvođenje Fadila Zukića, da bi odmah potom učestvovao u
odvođenju komšije Rešada Mucovskog, po ocjeni Suda je nelogičan, budući da je
optuženi bio dobar komšija sa obojicom oštećenih, a naročito imajući u vidu činjenicu
da Sudu nije ponuđen ni jedan uvjerljiv razlog zbog čega bi optuženi prvo nudio
svjedoku S-6 da ga ubije, jer nije mogao spasiti Fadila, da bi potom učestvovao u
hapšenju i odvođenju drugog komšije Rešada.
156. Kada je riječ o svjedoku S-6, Sud konstatuje da je ovaj svjedok, vezano za
odvođenje Ševala Zukića i Fadila Zukića, o kojim događajima je imao samo posredna
saznanja, tvrdio da je optuženi Popović „poslao“ ljude da uzmu Ševala, kao i da je isti
„isporučio“ Fadila, koje iskaze Sud nije prihvatio, budući da su suprotni iskazima
ostalih svjedoka, a kako je to i obrazloženo u poglavljima ove presude koji se odnose
na ova odvođenje ovih oštećenih lica.
157. Svjedok S-6 je i u vezi sa odvođenjem Rešada Mucovskog naveo kako je

optuženi poslao vojnika da izvede Rešada Mucovskog, koja tvrdnja također nije
potvrđena iskazima drugih svjedoka, zbog čega Sud, a cijeneći sve navedeno, na
osnovu iskaza ovog svjedoka, kao i svjedoka Jusufa Korača, nije mogao utvrditi
krivičnu odgovornost optuženog za inkriminisane radnje.
158. Vijeće cijeni da iz iskaza svjedoka F. Z. i svjedoka S-6, kao i svjedoka Jusufa
Korača, proizilazi da se optuženi Popović kritične prilike nalazio na putu, u blizini
kuće Rešada Mucovskog. Međutim, Vijeće smatra da ova činjenica nije dovoljna u
pogledu utvrđivanja krivične odgovornosti optuženog za radnju opisanu u dispozitivu
optužnice, odnosno da je isti, zajedno sa grupom više naoružanih pripadnika srpske
vojske, paravojnih srpskih formacija i policije, koje je predvodio Milan Lukić,
učestvovao u odvođenju Rešada Mucovskog, s obzirom da provedenim dokazima
Sud nije mogao van razumne sumnje utvrditi da je optuženi, osim što se nalazio u
blizini mjesta događaja, preduzimao bilo kakve radnje u cilju hapšenja i odvođenja
oštećenog Rešada Mucovskog.
159. Naime, na osnovu provedenih dokaza u toku postupka, Sud nije van razumne
sumnje, utvrdio da je optuženi Popović kritične prilike bio pripadnik srpske vojske,
policijskih ili paravojnih formacija, kako je to naznačeno u tački 1. Izmjenjene
optužnice, u prilog čemu govori materijalni dokaz odbrane, tj. Kopija vojne knjižice
26
optuženog Jovana Popovića , a koji dokaz je potvrđen i materijalnim dokazom
26
Dokaz odbrane O-2, kopija vojne knjižice za Jovana Popovića.
47.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
27
Tužilaštva BiH, odnosno Potvrdom nadležnog organa o statusu optuženog , a iz
kojih materijalnih dokaza proizilazi da je optuženi Jovan Popović mobilisan u VRS
28
dana 08.08.1992. godine, dok je iskazima saslušanih svjedoka utvrđeno da su
Huso Delibašić i Ševal Zukić uhapšeni i odvedeni dana 29.05.1992. godine, a Fadil
Zukić i Rešad Mucovski dana 17.06.1992. godine, dakle prije mobilizacije optuženog
Jovana Popovića.
160. U odnosu na svojstvo optuženog u vrijeme dešavanja inkriminisanih događaja,

svjedok odbrane Slavojka Popović, supruga optuženog, je u svom iskazu na glavnom
pretresu izjavila da je optuženi Jovan Popović sve do mobilizacije radio u fabrici
Varda na poslovima proizvodnje i obezbjeđenja, dok je svjedok odbrane, Vesna
Petrović, saglasno izjavila da je optuženi bio u radnoj obavezi u fabrici Varda, gdje je
bio zaposlen i da misli da je isti mobilisan u VRS u avgustu ili septembru 1992.
godine.
161. Na okolnost radne obaveze optuženog Jovana Popovića, svjedočio je i Mirko

Đukanović, koji je potvrdio da je u inkriminisanom periodu, zajedno sa optuženim
radio u fabrici namještaja Varda, te da je optuženi u fabrici bio radno angažovan na
obezbjeđenju objekta, te u tom svojstvu dužio pušku.
162. Također, niko od saslušanih svjedoka na okolnost hapšenja i odvođenja

Rešada Mucovskog nije izjavio da je Milan Lukić, kritične prilike predvodio navedene
srpske oružane snage, kako to stoji u izmjenjenoj optužnici, niti su svjedoci izjavili da
su prilikom hapšenja Rešada Mucovskog vidjeli Milana Lukića. Osim toga, iz iskaza
svjedoka ne proizilazi da su u ovoj akciji učestvovale i paravojne formacije, budući da
ih niko od svjedoka nije spominjao, osim svjedoka S-5 koji je u istrazi naveo da je
optuženi bio sa Bijelim orlovima kada su odvedeni sinovi Hasana Zukića, a koju
činjenicu Sud samo na iskazu ovog svjedoka nije mogao van razumne sumnje
utvrditi.
163. U odnosu na iskaz svjedoka S-5, Sud cijeni da niko od ostalih saslušanih
svjedoka na ovu okolnost, nije tvrdio da je optuženi Jovan Popović lično zvao
Rešada Mucovskog da izađe iz kuće. Analizirajući raniji iskaz svjedoka S-5, dat pred
27
Dokaz Tužilaštva O-13, Uvjerenje Opština Višegrad, Administrativna služba, Odjeljenje za opštu
upravu broj: 03-835-1-80/13 od 27.08.2013. godine.
28
Mubina Zukić, F. Z., M. D., zaštićeni svjedci S-4 , S-7 i S-1.
48.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
29
Državnom agencijom za istrage i zaštitu , kao i njegov iskaz dat na glavnom
pretresu, Vijeće je uočilo nekonzistentnost u svjedočenju ovog svjedoka. Naime,
svjedok S-5 je na glavnom pretresu detaljno opisao odvođenje civila Huse
Delibašića, Ševala Zukića, Fadila Zukića, kao i odvođenje Rešada Mucovskog, dok
je u iskazu datom u istrazi, samo naveo da je optuženi Jovan Popović bio sa Bijelim
orlovima kada su odvedeni sinovi Hasana Zukića. Vijeće je prilikom razmatranja
razlika u iskazu svjedoka S-5 datog na glavnom pretresu, te iskaza datog u istrazi,
cijenilo i objašnjenje koje je svjedok dao, a koje se sastojalo u tome da ranije nije
pitan na okolnosti odvođenja civila Huse Delibašića, Ševala i Fadila Zukića, te
Rešada Mucovskog. Međutim, Vijeće cijeni da dato objašnjenje o razlozima
nenavođenja okolnosti hapšenja navedenih lica, kao i uloge optuženog u predmetnoj
inkriminaciji nije uvjerljivo, obzirom da je isti svjedok svoju izjavu u istrazi dao upravo
u predmetu protiv optuženog Jovana Popovića, kada je pitan da li je viđao Jovana
Popovića u ratu, nakon čega je svjedok detaljno govorio o odvođenju nekih drugih
civila bošnjačke nacionalnosti iz mjesta Rodića Brdo, a optuženog je samo kratko
spomenuo, ističući da je isti „bio je sa Bijelim orlovima kada su odvedena njegova
dva sina“, misleći na sinove Hasana Zukića, s tim da o hapšenju i odvođenju Rešada
Mucovskog u svom ranijem iskazu nije ništa naveo.
164. Slijedom navedenog, Sud konstatuje da su braća Zukić odvedeni u različitim

vremenskim periodima, odnosno da su Ševal Zukić i Huso Delibašić odvedeni istog
dana i to 29.05.1992. godine, dok su Fadil Zukić i Rešad Mucovski odvedeni dana
17.06.1992. godine, što među stranama u postupku nije bilo sporno. Sud također
konstatuje, cijeneći iskaz svjedoka S-5 u njegovoj ukupnosti, kao i dovodeći isti u
vezu sa iskazima ostalih svjedoka, da je svjedok S-5, opisujući predmetne događaje
vezano za odvođenje sva četiri navedena oštećena lica, dao iskaz koji je u potpunoj
suprotnosti sa iskazima svih ostalih saslušanih svjedoka na ove okolnosti, a što je i
obrazloženo u prethodnim paragrafima, zbog čega Sud na iskazu ovog svjedoka nije
mogao utvrditi odgovornost optuženog za inkriminisane radnje koje mu se ovom
tačkom izmjenjene optužnice stavljaju na teret.
165. Imajući u vidu ovakve izjave svjedoka, Sud na osnovu provedenih dokaza nije
mogao, van razumne sumnje, utvrditi da je optuženi Jovan Popović u inkriminisanom
periodu, zajedno sa drugim pripadnicima srpske vojske, paravojnih formacija i
29
Dokaz odbrane O-1, Zapisnik o saslušanju zaštićenog svjedoka S-5, dat Državnoj agenciji za
istrage i zaštitu broj: 17-04/2-04-2-321/08 od 26.03.2008. godine.
49.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
pripadnicima policije, koje je predvodio Milan Lukić, bilo kojom radnjom učestvovao
u pretresanju, protivzakonitom hapšenju i odvođenju oštećenog Rešada Mucovskog,
niti da je njegovo prisustvo u blizini mjesta događaja na bilo koji način doprinijelo da
dođe do hapšenja i odvođenja oštećenog Rešada Mucovskog.
5. Druga nečovječna djela
166. Optuženom Jovanu Popoviću se pod istom tačkom izmijenjene optužnice

stavlja na teret da je došao do kuće Jusufa Korača, gdje je zatekao oštećenu S-6 i
pitao je za Jusufa, pa kada mu je ona odgovorila da je isti odveden, rekao je da će joj
kuću zapaliti i nju ubiti, ukoliko mu ne kaže gdje se nalazi Jusuf Korač, a zatim se
uputio i do kuće Bahre Mucovski, koja ga je upitala za sudbinu svog sina Rešada
Mucovskog, koji je prethodno odveden od kuće, kojoj je rekao da joj je ubio sina i da
ga je rijeka Drina odnijela, izazivajući na taj način kod zaštićenog svjedoka S-6 i
Mucovski Bahre strah i velike patnje.
167. U tom smislu, Vijeće je posebno cijenilo iskaz zaštićenih svjedoka S-1 i S-6,
kao i iskaz svjedoka Jusufa Korača i Mubine Zukić.
168. Prema iskazu zaštićenog svjedoka S-6, optuženi Jovan Popović je istog
dana kada je uhapšen i odveden Fadil Zukić i Rešad Mucovski, svjedoku prijetio da
će mu zapaliti kuću, ukoliko mu ne kaže gdje se nalazi Jusuf Korač, s tim što
svjedok S-6 u svom iskazu ne navodi da mu je tom prilikom optuženi prijetio da će
ga ubiti ako mu ne kaže gdje je Jusuf, a kako je to navedeno u činjeničnom opisu
optužnice.
169. Svjedok S-6 je izjavio da mu je prije upućene prijetnje, optuženi gurao svoju
pušku u ruke i snuždeno rekao da ga ubije, obzirom da nije mogao spasiti Fadila
Zukića, koji je već bio odveden, da bi potom pušku ostavio u ćošak i sjeo za sto,
glumeći pri tome da mu je teško.
170. Analizirajući iskaz svjedoka S-6, Vijeće cijeni da niko od ostalih saslušanih
svjedoka nije potvrdio navode ovog svjedoka u odnosu na konkretan događaj. Vijeće
cijeni kao neuvjerljiv dio iskaza svjedoka S-6 da je optuženi odmah nakon iskazanog
50.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
žaljenja što nije mogao ništa učiniti da spasi Fadila Zukića, istom uputio prijetnje da
će mu zapaliti kuću ako ne kaže gdje se nalazi Jusuf Korač.
171. Također, svjedokinja Mubina Zukić je vezano za predmetnu okolnost navela

da je od svjedoka S-6 čula da su tog dana tražili Jusufa Korača, ali da ga nisu uspjeli
pronaći, s tim što joj isti svjedok nije rekao imena osoba koje su tražile Jusufa.
172. Svjedok Jusuf Korač je na iste okolnosti prvo naveo da ništa nije vidio, već da
je samo čuo pucnjavu, kao i zapomaganje njegove majke i majke Fadila Zukića, zbog
odvođenja sinova. Svjedok nadalje ističe da je bio na tavanu kuće kada je čuo da su
došli vojnici pred vrata njegove kuće i počeli da viču da će kuću zapaliti, pitajući
svjedoka S-6 gdje je.
173. Međutim, Isti svjedok je naknadno dodao da je čuo kad ga je optuženi tražio,
a na upit da pojasni odakle sada tvrdnja da je čuo glas optuženog, svjedok je naveo
da to možda ranije nije izjavio, jer se nije mogao odmah svega sjetiti, koje
objašnjenje za Sud nije bilo uvjerljivo, s obzirom da svjedok Korač ne samo da je
prvo tvrdio da nije znao koje se lice obraćalo svjedoku S-6, već je rekao da o tome
treba pitati svjedoka S-6, da bi potom naveo da je po govoru čuo optuženog da ga je
tražio. Pri tome, svjedok Korač nije naveo da je čuo da je optuženi svjedoku S-6
rekao da će mu zapaliti kuću, niti da će ga ubiti.
174. Za razliku od svjedoka S-6 koji je istakao da je prijetnju od optuženog

Popovića dobio u momentu kada su vojnici već bili otišli i kada se optuženi sam
nalazio u Jusufovoj kući, svjedok Jusuf Korač je naveo da je čuo optuženog kako ga
traži u vrijeme kada su pred kućom bili i drugi vojnici.
175. Analizom iskaza pomenutih svjedoka, kao pojedinačno, tako i u njihovoj

međusobnoj vezi, Vijeće nije moglo utvrditi van razumne sumnje, da je optuženi
počinio radnju koja mu se u ovom dijelu tačke a) optužnice stavlja na teret, odnosno
da je oštećenom S-6 rekao da će mu zapaliti kuću i ubiti ga, ukoliko mu isti ne kaže
gdje se nalazi Jusuf Korač, što je kod oštećenog S-6 izazvalo strah i veliku patnju.
176. Na okolnost da se optuženi Jovan Popović uputio do kuće oštećene Bahre

Mucovski, te istoj rekao da joj je ubio sina i da ga je Drina odnijela, Sud je cijenio
iskaze svjedoka F. Z. i Jusufa Korača, kao i iskaze zaštićenih svjedoka S-1, S-5 i S-
6.
51.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
177. Prema iskazu svjedoka S-1, sat vremena nakon odvođenja Rešada
Mucovskog, optuženi Jovan Popović je došao u dvorište Zukića, u kom dvorištu su
se svi okupili, među kojima su bile i F. Z. i Mubina Zukić, kojom prilikom se optuženi
obratio Bahri Mucovski riječima: „Zašto plačeš? Ja sam ti ubio sina, odnijela ti ga je
Drina.“ Na upit Suda, svjedok S-1 je izjavio da je čuo razgovor između optuženog i
Rešadove majke, te da je navodno isto čuo i svjedok S-5.
178. Suprotno iskazu svjedoka S-1, svjedok S-5 je izjavio da se Bahra Mucovski,
majka Rešada Mucovskog, u dvorištu Hasana Zukića, plačući obratila optuženom
Jovanu Popoviću i pitala ga: „Šta će nam biti sa djecom Jovane?“, na šta joj je
optuženi Popović odgovorio da nisu došli živi ni do Višegrada.
179. Analizirajući iskaz svjedoka S-1, Sud konstatuje da je isti svjedok naveo kako
je u kritičnom periodu boravio u kući zaštićenog svjedoka S-5, da je optuženi dolazio
nekoliko puta u kuću svjedoka S-5 i na sebi imao maskirnu uniformu, a od
naoružanja automatsku pušku, da je oko vrata imao lanac sa okačenim krstom, te da
je nosio kokardu. Svjedok S-5, niti u jednom dijelu svog iskaza, nije naveo da je u
njegovu kuću dolazio optuženi, niti je uopšte spominjao svjedoka S-1 u bilo kom
kontekstu, a na upit tužioca da li je optuženi na sebi imao nešto karakteristično,
svjedok S-5 je rekao da je imao nešto žuto, ali da ne zna o čemu je riječ.
180. Ni ostali svjedoci koji su u svom iskazu opisivali optuženog, nisu naveli da je
isti nosio lanac sa krstom i kokardu, a koja obilježja su, po mišljenju Suda, lako
uočljiva za sva lica, pa tako i za saslušane svjedoke. Uostalom, Sud primjećuje da
iskaz svjedoka S-1, u dijelu u kojem se navodi kako je majci pokojnog Rešada
Mucovskog rekao da ga je on ubio i da ga je Drina odnijela, nije potvrdio ni svjedok
S-5, kao ni ostali saslušani svjedoci.
181. Vijeće konstatuje da iz iskaza svjedoka S-6 i Jusufa Korača proizilazi da je

Bahra Mucovski preminula prije tri godine, što među strankama nije bilo sporno. Sud
nije zaprimio u spis niti jedan iskaz Bahre Mucovski, s tim da je njen sin Rešad u
svom iskazu naveo kako njegova pokojna majka najbolje zna kako je bilo kritičnog
dana kada joj je sin odveden. Također, ni svjedok Jusuf Korač, koji je izjavio da je sa
tavana svoje kuće čuo kako njegova majka galami na optuženog, nije potvrdio
navode svjedoka S-1 da je optuženi njegovoj majci Bahri rekao da je lično ubio
Rešada i da ga je Drina odnijela, već je naveo kako je kasnije čuo da je optuženi
52.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
Jovan Popović na putu rekao njegovoj majci Bahri da su ubijeni i da nisu došli ni u
grad, ali da on nije tom razgovoru prisustvovao.
182. Navode svjedoka S-1, da je optuženi rekao majci Rešada Mucovskog da ga je

lično ubio, nije potvrdio ni svjedok S-6 koji je naveo da je odmah po odvođenju
Rešada Mucovskog optuženog Jovana Popovića vidio u avliji majke braće Zukić, koji
je sjedio na stolici i rekao Ševalovoj ženi da ne plače, da ga je Ševal molio da ga ne
ubiju, da je klečao i molio, ali da ga je morao ubiti. Međutim, ni ovi navodi svjedoka
S-6 nisu potvrđeni od strane Ševalove supruge Mubine Zukić, koja je iznijela potpuno
suprotnu tvrdnju, ističući da je kritične prilike razgovarala sa optuženim na terasi kuće
i raspitivala se za sudbinu svog supruga, kada joj je optuženi rekao da mu o njegovoj
sudbini nije ništa poznato i tada joj je davao pušku u ruke da ga ubije što nije mogao
ništa učiniti.
183. Svjedok S-6 je takođe navela da je tom prilikom u istom dvorištu bila i majka
Rešada Mucovskog koja je plakala, te uhvatila optuženog za koljena, moleće ga pri
tome da je vodi, da ga vidi mrtva, a isti joj je rekao da je na donjem mostu ubijen.
184. Suprotno navodima svjedoka S-1, S-6, S-5 i Jusufa Korača, svjedokinja
Mubina Zukić je na ove okolnosti istakla kako je od Rešadove majke i brata čula da
je optuženi tada Rešadovoj majci rekao: “Eto nisam ga uspio spasiti.”
185. Sud ovom prilikom konstatuje da za razliku od svjedoka S-1, S-5 i S-6,
svjedoci Mubina Zukić, kao i svjedok F. Z. koje su živjele kuća do kuće i u istom
dvorištu, gdje i majka braće Fadila i Ševala Zukića, te koje su bile prisutne tog dana
kada je došlo do odvođenja Fadila Zukića i Rešada Mucovskog u svojim iskazima,
nisu navele da je optuženi tada govorio Bahri Mucovski da joj je ubio sina i da ga je
rijeka Drina odnijela, odnosno da joj je bilo šta drugo govorio u vezi sa ubistvom
Rešada Mucovskog.
186. Slijedom svega navedenog, Sud cijeni da su iskazi pomenutih svjedoka

saslušanih na okolnost izazivanja straha i velike patnje kod oštećene Bahre
Mucovski, međusobno potpuno različiti, da iskaz svjedoka S-1 nije potvrđen iskazom
ni jednog drugog saslušanog svjedoka na ovu okolnost, zbog čega na osnovu
ovakvih iskaza saslušanih svjedoka Sud nije mogao van razumne sumnje utvrditi
odgovornost optuženog za nečovječno postupanje prema oštećenoj Bahri Mucovski.
53.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
TAČKA b) OPTUŽNICE
187. Tačkom b) izmijenjene optužnice, optuženi Jovan Popović se tereti da je u

mjesecu junu 1992. godine u naselju Rodića Brdo, opština Višegrad, u grupi više
srpskih vojnika, naoružan automatskom puškom, učestvovao u prisilnom oduzimanju
tehničke robe po kućama, tako da je od Zukić Ševala prisvojio putničko vozilo
„Zastava 101“ bijele boje, a od M. A. prehrambene artikle, čime bi počinio krivično
djelo Zločin protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. Tačka h) u vezi sa krivičnim
djelom Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka f) KZ BiH
(pljačkanje imovine stanovništva).
188. Na okolnost da je optuženi Jovan Popović u grupi sa više srpskih vojnika,

naoružanih automatskim puškama, prisvojio putničko vozilo od Ševala Zukića, Vijeće
je cijenilo iskaz njegove supruge, svjedokinje Mubine Zukić, svjedokinje F. Z., iskaze
zaštićenih svjedoka S-4, S-7, S-6 i S-5, kao i iskaz svjedoka odbrane Slavojke
Popović.
189. Svjedokinja Mubina Zukić je u svom iskazu navela da je optuženog zatekla u

kući Huse Delibašića, u civilom odjelu i nenaoružanog, nakon što je Huso odveden,
te da joj je isti rekao da će ići da vidi šta je sa Husom ako ga pronađe, ali da nema
auto, pa mu je svjedokinja ponudila svoje auto, uz napomenu da nema goriva.
Optuženi joj je rekao da on ima gorivo i da će isto notočiti u njen auto, nakon čega je
svjedokinja otišla do kuće, gdje joj je u garaži bio parkiran putnički automobil
„Zastava 101“ tzv.. „Stojadin“. Njen suprug Ševal u momentu kada je auto istjerao na
put je uhapšen i odveden, a svjedokinja je potom ugledala optuženog kako od svoje
kuće ide sa karnisterom goriva u ruci. Tom prilikom optuženom je dala svoje auto a
isti je otišao da vidi šta je sa Husom i Ševalom. Svjedokinja Zukić Mubina ističe da je
nakon izvjesnog vremena ponovo vidjela optuženog i to u vrijeme kada je odveden
njen djever Fadil, kada je optuženog na terasi Fadilove kuće pitala za Ševala da li je
nešto saznao o njegovoj sudbini, s tim što tom prilikom nije pričala o svom vozilu, niti
je tražila da ga vrati, obzirom da joj vozilo nije padalo na pamet.
190. Ubrzo nakon toga,a prilikom izlaska iz Višegrada svjedokinja ističe da je iz

autobusa vidjela svoje auto parkirano pred kućom optuženog Jovana Popovića.
54.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
191. Svjedokinja F. Z., u svom iskazu je potvrdila da je vozilo Ševala Zukića bilo
pred kućom optuženog, ističući da vozilo nije bilo bitno, već da su bitne ljudske glave.
192. Svjedok S-4 u svoj izjavi je naveo da je nakon odvođenja Huse Delibašića
optuženi ostao u njegovoj kući, da je isti bio u civilnoj odjeći i bez oružja, te da je
tada je došla Mubina Zukić, pa su ga molili da ode da vidi šta je sa Husom. Optuženi
Popović se tada dogovorio sa Mubinom, da mu Ševal dotjera auto da bi išao tražiti
Husu. Svjedok S-4 ističe da je optuženi Popović, nakon što je odveden i Ševal Zukić,
uzeo njegovo vozilo i otišao, a koje vozilo je poslije parkirao u svoju avliju. Isti
svjedok nema saznanja o tome da li je istog dana došao, ali joj je ubrzo rekao da ne
zna ništa o sudbini Huse i Ševala.
193. Svjedokinja S-7 je izjavila da je čula da je Mubina Zukić kritične prilike

dotjerala svoje vozilo do lokaliteta Kučište, pa kad je došlo do odvođenja Zukić
Ševala, optuženi je od Mubine tražio ključeve njenog vozila, kao i saobraćajnu
dozvolu kako bi išao tražiti Ševala I Husu. Svjedokinja ističe da je oko 23. ili 24. jula
1992. godine, sa porodicom napustila područje Višegrada i da je tom prilikom iz
autobusa vidjela Ševalovo vozilo „Stojadin“, bijele boje, koji je bio parkiran ispred
kuće optuženog Jovana Popovića.
194. Također, i svjedok S-6 je čuo da je optuženi Popović od Ševalove majke tražio
da mu dotjeraju kola kako bi otišao potražiti Husu. Nakon što je Ševal odveden iz
svog auta „Stojadin-a“, optuženi je uzeo njegovo vozilo i odvezao ga pred svoja
vrata. Isti svjedok je vidio kada je odlazio iz Višegrada, zajedno sa porodicom Zukić,
da se Ševalovo vozilo nalazi ispred kuće optuženog Popovića, s tim što je naveo da
poslije njihovog odlaska nikada više niko nije ni tražio auto, niti su to auto više vidjeli.
195. Svjedok S-5 je naveo da je optuženi zvao Ševala da doveze auto kako bi
mogli spasiti Husu, na koji način ga je prevario samo da bi mu uzeo auto. Na upit
odbrane da li je posle viđao pomenuto auto, svjedok je istakao da je nakon toga
optuženi čitavo vrijeme vozao Ševalovo auto, što je vidjela i supruga Ševala Zukića,
Mubina Zukić, kao i druga lica.Ove navode svjedoka S-5, nije potvrdio niti jedan drugi
svjedok saslušan na ove okolnosti.
196. Svjedokinja odbrane Slavojka Popović, koja je supruga optuženog, u svojoj

izjavi je navela da joj je poznato da je Zukić Mubina zvala optuženog da skloni auto
negdje na sigurno, da nije na cesti, a sve nakon što je odveden njen suprug Ševal.
55.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
Svjedokinja ističe da je optuženi Popović nakon toga dovezao njen auto do svoje
kuće, gdje se vozilo nalazilo sve dok ga pripadnici neke paravojne formacije nisu
odvezli, unatoč činjenici što se njen svekar tome protivio.
197. Na osnovu iskaza navednih svjedoka, Sud je van razumne sumje utvrdio da je
krajem maja mjeseca 1992.godine, putničko vozilo „Zastava 101“ bijele boje,
vlasništvo Ševala Zukića, bilo u posjedu optuženog i da se isto nalazilo izvjesno
vrijeme ispred njegove kuće. Pri tome niko od saslušanih svjedoka nije tvrdio da je
optuženi predmetno vozilo prisilno oduzeo dok je bio u grupi više srpskih vojnika,
naoružanih automatskom puškama, kako to stoji u optužnici.
198. Iz iskaza svjedoka Mubine Zukić, koja je supruga Ševala, kao i iskaza
svjedoka S-4, proizilazi da je optuženi u vrijeme uzimanja vozila bio u civilnom odjelu
i nenaoružan, kao i da u momentu uzimanja auta nije bilo drugih vojnika sa njim.
Također, iz iskaza saslušanih svjedoka proizilazi da je optuženi vozilo uzeo sa
namjerom da traži Ševala i Husu, da je isto potom parkirao pred svojom kućom, s tim
da niko od ostalih svjedoka, osim svjedoka S-5, nije istakao da je optuženi to vozilo
koristio za svoje potrebe.
199. Svjedoci Mubina Zukić, F. Z., svjedok S-4, kao i svjedok odbrane Slavojka
Popović, saglasno su tvrdili da je optuženi bio u jako dobrim odnosima sa porodicom
Zukić, a svjedoci Mubina Zukić i S-4 su jasno naveli da je kritičnog dana došlo do
odvođenja Huse i Ševala, nakon što su naoružani pripadnici srpskih snaga došli u
Rodića Brdo i tražili neko crveno vozilo „folciku“. Imajući u vidu iskaz svjedoka S-4 da
su optuženog u Husinoj kući zamolili da pomogne i vidi šta je sa Husom, te da je tom
razgovoru bila prisutna Mubina Zukić, koja se poslije dogovorila da istom da svoje
vozilo, a da optuženi naspe gorivo, kako bi tražio Husu, a da je upravo navedeno bilo
povod za uzimanje vozila od strane optuženog Jovana Popovića, to Sud nije mogao
van razumne sumnje utvditi da je isti predmetno vozilo prisilno oduzeo. Ovo tim prije,
što sve do odlaska porodice Zukić iz Višegrada, niko od navedenih lica nije od
optuženog tražio nazad vozilo, a svjedokinja Mubina Zukić je navela da se kasnije
srela sa optuženim i da joj nije palo na pamet da pita za predmetno auto.
200. Na okolnost da je u junu mjesecu u naselju Rodića Brdo, optuženi od A. M.

prisilno oduzeo prehrambene artikle, saslušan je i svjedok optužbe A. M., koji je u
svom iskazu naveo da je na početku ratnih sukoba živio u mjestu Babin Potok, koje
je oko kilometar i po udaljeno od mjesta Rodića Brdo. Svjedok je dalje naveo da se
56.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
izvjesno vrijeme krio po okolnim šumama, a da optuženog Popovića Jovana poznaje
obzirom da su prije rata zajedno bili u rezervnom sastavu milicije, s tim što istog nije
vidio još od oktobra mjeseca 1991. godine, kada je svjedok otišao iz firme.
201. Jedne prilike, dok se krio u šumi od drugih lica, svjedok je kroz zezanje čuo
da je optuženi Jovan Popović došao sa nepoznatim vojnicima do njegove kuće, te da
su iz njegove šupe odnijeli stočno brašno i hranu. Svjedok navodi da mu je pokojni
otac pričao da je u toj šupi bila jedna vreća sa nešto malo brašna i čini mu se nešto
malo kukuruza. Na poseban upit tužioca, svjedok se nije mogao preciznije izjasniti o
količini kukuruza navodeći da je bilo oko 5, 6 ili 10 kilograma. Također, na upit kolika
je ukupna vrijednost uzetih stvari, svjedok je istakao da ne zna, ali da je u „vrh glave,
da ne lupa“ riječ oko 15 do 20 maraka.
202. Imajući u vidu da se u slučaju ovog svjedoka ne radi o neposrednom očevicu

događaja, nego da je svoja saznanja stekao posredno, pri čemu također isti nije u
mogućnosti izjasniti se precizno od kojih lica je to čuo, kao i imajući u vidu da ni sam
svjedok nije bio siguran da li je tu informaciju dobio kao stvarnu ili se radilo o
zezanju, kako je sam naveo, to Vijeće nije moglo van razumne sumnje, na osnovu
njegovog iskaza, utvrditi da je optuženi počinio djelo koje mu se u ovom dijelu tačke
b) optužnice stavlja na teret, naročito imajući u vidu da niko od ostalih saslušanih
svjedoka nije svjedočio na ovu okolnost.
203. Sud konstatuje da su u toku glavnog pretresa i drugi svjedoci svjedočili o

oduzimanju robe iz kuća od strane optuženog, ali Sud se nije detaljno upuštao u
analizu ocjene iskaza ovih svjedoka, s obzirom da ti događaji nisu obuhvaćeni
činjeničnim opisom u predmetnoj optužnici.
204. Analizom iskaza saslušanih svjedoka koji su svjedočili na ove okolnosti,

sudeće vijeće nije našlo dokazanim van razumne sumnje, da je optuženi Jovan
Popović u mjesecu junu 1992. godine, u naselju Rodića Brdo, u grupi više srpskih
vojnika, naoružanih automatskim puškama, učestvovao u prisilnom oduzimanju
tehničke robe po kućama, na način da je od Ševala Zukića prisvojio putničko vozilo
„Zastava 101“ bijele boje, a od A. M. prehrambene artikle.
205. Imajući u vidu sve navedeno, Vijeće je u odnosu na obje tačke izmijenjene
optužnice, zaključilo da, u pogledu predmetnih inkriminacija, izvedeni dokazi od
57.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
strane optužbe, po svom sadržaju i kvalitetu, nemaju potrebnu snagu uvjerljivosti da
bi Vijeće moglo van razumne sumnje utvrditi da je optuženi počinio krivično djelo
koje mu se izmjenjenom optužnicom stavlja na teret, iz kojeg razloga je, u skladu sa
članom 284. tačka c) ZKP BiH, donijelo oslobađajuću presudu.
IV. ODLUKA O TROŠKOVIMA I IMOVINSKOPRAVNIM ZAHTJEVIMA
206. Cijeneći činjenicu da je optuženi Jovan Popović oslobođen od optužbi da je

počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret, Vijeće je na osnovu člana 189. stav
1. ZKP BiH, optuženog oslobodilo od obaveze nadoknade troškova krivičnog
postupka.
207. Na osnovu člana 198. stav 3. ZKP BiH, oštećeni se sa imovinskopravnim

zahtjevima, upućuju na parnični postupak.
ZAPISNIČAR PREDSJEDNIK VIJEĆA

Stručni saradnik SUDIJA
Samira Kustura Staniša Gluhajić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15

(petnaest) dana od prijema pismenog otpravka presude.
V. Aneks 1 – uloženi materijalni dokazi Tužilaštva i odbrane
58.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
A. MATERIJALNI DOKAZI TUŽILAŠTVA BIH
Na glavnom pretresu su izvedeni sljedeći materijalni dokazi Tužilaštva BiH:
Zapisnik o saslušanju svjedoka S-2, dat Državnoj agenciji za istrage i

T-1
zaštitu, broj: 17-04/2-3-04-2-1293/08 od 23.12.2008. godine.
Zapisnik o saslušanju svjedoka Abida Međuseljca, dat Državnoj agenciji za istrage i
T-2 zaštitu, broj: 17-04/2-04-2-824/07 od 15.08.2007. godine, sa Izvodom iz matične
knjige umrlih za isto lice od 17.09.2015. godine.
Zapisnik o saslušanju svjedoka Ragib Fejzića, dat Državnoj agenciji za istrage i
T-3 zaštitu, broj: 16-04/2-3-04-2-93/11 od 23.02.2011. godine, sa Izvodom iz matične
knjige umrlih za isto lice od 08.09.2014. godine.
T-4 Karta Višegrada i okoline
Uputstvo o organizovanju i djelovanju organa srpskog naroda u BiH u vanrednim
T-5
okolnostima, broj: 033, SDS BiH – Glavni odbor, Sarajevo od 19.12.1991. godine.
Odluka o formiranju Teritorijlna odbrana Srpske republike BiH, broj: 1/92 od
T-6
16.04.1992. godine.
Oluka o proglašenju neposredne ratne opasnosti, Službeni list Republike BiH,
T-7
Sarajevo. 9. april 1992. Godine, broj: 01-011-301/92.
Izvod iz uputstava za rad kriznih štabova srpskog naroda u opštinama 00489902,
T-8
Sarajevo, 26.04.1992. godine.
Kratak pregled Vojno – bezbjedonosne situacije na području Srpske Opštine
T-9
Višegrad, broj: 08-3/92 od 13.07.1992. godine, izdat od MUP-a Višegrad
Izvod iz matične knjige umrlih za lice Huso Delibašić izdat od opštine Višegrad,
T-10
broj: 03-202-125/13 od 15.05.2013. godine.
Izvod iz matične knjige umrlih za lice Fadil Zukić, izdat od opštine Višegrad, broj:
T-11
03-202-121/13 od 14.05.2013. godine.
T-12 Dostava trazenih podataka, broj: 03/1-40-2-795-2/11, od 22.03.2011. godine
Uvjerenje Opštine Višegrad da je Popović Jovan bio pripadnik oružanih snaga
T-13 SFRJ RS, Administrativna služba, Odjeljenje za opštu upravu, broj: 03-835-1-80/13
od 27.08.2013. godine.
T-14 Izvod iz kaznene evidencije, broj: 11-4/01-235-175/13 od 09.09.2013. godine
Dopis Instituta za nestale osobe BiH za Zukić Fadila i Mucovski Rešada, broj: 03/1-
T-15
40-2-795-2/11 od 22.03.2011. godine.
B. MATERIJALNI DOKAZI ODBRANE
59.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
Na glavnom pretresu su izvedeni sljedeći materijalni dokazi odbrane:
Zapisnik o saslušanju zaštićenog svjedoka S-5, dat Državnoj agenciji za

O-1
istrage i zaštitu, broj: 17-04/2-04-2-321/08 od 26.03.2008.g odine.
O-2 Vojna knjižica optuženog Popović Jovana (kopija) – 9 listova.
Uvjerenje kojom se potvrđuje da je Popović Goran bio pripadnik oružanih
O-3 snaga RS za vrijeme neposredne ratne opasnosti, broj: 03-835-5-16 od
15.02.2016. godine.
VI. Aneks 2 – prihvaćene utvrđene činjenice
208. Rješenjem Suda, broj S1 1 K 016086 14 Kri od 22.12.2015. godine, Vijeće je

djelimično usvojilo prijedlog Tužilaštva BiH za prihvatanje dokazanim činjenica
utvrđenih od strane pretresnih i žalbenih vijeća MKSJ. Riječ je o sljedećih 46
utvrđenih činjenica:
1. „Opština Višegrad smještena je u jugoistočnom dijelu Bosne i Hercegovine, a

na svojem istočnom rubu graniči sa Republikom Srbijom. Gradsko središte
opštine, Višegrad, nalazi se na lijevoj obali Drine.“ (presuda MKSJ u predmetu
Mitar Vasiljević IT-95-14/1-T, paragraf 39)
2. „Godine 1991. opština je imala oko 21.000 stanovnika, od čega je u samom

gradu Višegradu živjelo njih oko 9.000. Približno 63% stanovništva bilo je
muslimanske nacionalnosti, a oko 33% srpske.“ (presuda MKSJ u predmetu
3. „U novembru 1990. u opštini su održani višestranački izbori.“ (presuda MKSJ u

predmetu Mitar Vasiljević IT-95-14/1-T, paragraf 40)
4. „Većinu glasova osvojile su dvije stranke: SDA (Stranka demokratske akcije),

uglavnom muslimanska, i SDS (Srpska demokratska stranka), uglavnom
srpska.“ (presuda MKSJ u predmetu Mitar Vasiljević IT-95-14/1-T, paragraf
40)
60.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
5. „Rezultati izbora gotovo su potpuno odgovarali nacionalnom sastavu
stanovništva opštine tako da je 27 od 50 mjesta u opštinskoj skupštini dobio
SDA, a 13 SDS.“ (presuda MKSJ u predmetu Mitar Vasiljević IT-95-14/1-T,
paragraf 40)
6. „Srpski političari nisu bili zadovoljni takvom raspodjelom uticaja i smatrali su da

su nedovoljno zastupljeni na položajima vlasti. Ubrzo su planule
međunacionalne napetosti.“ (presuda MKSJ u predmetu Mitar Vasiljević IT-95-
14/1-T, paragraf 40)
7. „Početkom 1992. godine građani muslimanske nacionalnosti su razoružani ili

je od njih zatraženo da predaju oružje. Istovremeno su se Srbi počeli sâmi
naoružavati i organizovati vojnu obuku.“ (presuda MKSJ u predmetu Mitar
Vasiljević IT-95-14/1-T, paragraf 41)
8. „Organizovati su se pokušali i Muslimani, ali su u tome bili mnogo manje

uspješni.“ (presuda MKSJ u predmetu Mitar Vasiljević IT-95-14/1-T, paragraf
41)
9. „Od 4. aprila 1992., srpski političari su uporno počeli tražiti da se policija

podijeli po nacionalnostima.“ (presuda MKSJ u predmetu Mitar Vasiljević IT-
95-14/1-T, paragraf 42)
10. „Ubrzo nakon toga, obje suprotstavljene grupe podigle su barikade oko
Višegrada, nakon čega je uslijedilo sporadično nasilje uključujući pucnjavu i
granatiranje.“ (presuda MKSJ u predmetu Mitar Vasiljević IT-95-14/1-T,
paragraf 42)
11. „U jednom takvom incidentu, otvorena je minobacačka vatra na muslimanska

naselja...“ (presuda MKSJ u predmetu Mitar Vasiljević IT-95-14/1-T, paragraf
42)
12. „...mnogo civila, bojeći se za svoje živote, pobjeglo iz svojih sela.“ (presuda
MKSJ u predmetu Mitar Vasiljević IT-95-14/1-T, paragraf 42)
61.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
13. „Početkom aprila 1992. jedan Višegrađanin muslimanske nacionalnosti, Murat
Šabanović, preuzeo je kontrolu nad tamošnjom riječnom branom i zaprijetio da
će otvoriti branu.“ (presuda MKSJ u predmetu Mitar Vasiljević IT-95-14/1-T,
paragraf 42)
14. „Dana 13. aprila 1992., Šabanović je ispustio nešto vode čime su nanesene
štete imanjima nizvodno.“ (presuda MKSJ u predmetu Mitar Vasiljević IT-95-
15. „Narednog dana je intervenisao Užički korpus Jugoslovenske narodne armije

(JNA), preuzeo kontrolu nad branom i ušao u Višegrad.“ (presuda MKSJ u
16. „Iako je mnogo Muslimana iz Višegrada pobjeglo upravo bojeći se dolaska

Užičkog korpusa JNA-a, kada se to stvarno dogodilo, prisustvo Korpusa imalo
je isprva smirujući efekt.“ (presuda MKSJ u predmetu Mitar Vasiljević IT-95-
17. „Nakon što su obezbijedili grad, oficiri JNA i vođe Muslimana poveli su
zajedničku kampanju putem sredstava informisanja ne bi li ljude ohrabrili da
se vrate svojim domovima.“ (presuda MKSJ u predmetu Mitar Vasiljević IT-95-
18. „Krajem aprila 1992. mnogi su to zaista i učinili.“ (presuda MKSJ u predmetu
19. „JNA je inicirala i pregovore između dviju strana, u pokušaju da se razriješi

međunacionalna napetost.“ (presuda MKSJ u predmetu Mitar Vasiljević IT-95-
20. „Ubrzo nakon toga, organizovani su konvoji iza kojih su mnoga sela ostala bez
svojih nesrpskih žitelja.“ (presuda MKSJ u predmetu Mitar Vasiljević IT-95-
62.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
21. „U jednom navratu, na fudbalski stadion u Višegradu dovedene su hiljade
nesrba iz sela iz prigradskog područja Višegrada s obje strane Drine.“
(presuda MKSJ u predmetu Mitar Vasiljević IT-95-14/1-T, paragraf 44)
22. „Ljudi su tamo podvrgnuti pretresu kojim se tražilo oružje (...). (...) stanovnici
desne obale Drine nisu pušteni da se vrate.“ (presuda MKSJ u predmetu Mitar
23. „Zbog toga je mnogo ljudi sa desne obale Drine ostalo u Višegradu, odlučilo
se skrivati ili pobjeglo.“ (presuda MKSJ u predmetu Mitar Vasiljević IT-95-14/1-
T, paragraf 44)
24. „Dana 19. maja 1992. godine JNA se povukla iz Višegrada. Paravojne jedinice
su ostale, da bi odmah nakon odlaska armije iz grada pristiglo još njih.
Priključilo im se nešto lokalnih Srba.“ (presuda MKSJ u predmetu Mitar
25. „Nesrbi koji su ostali u Višegradu i oni koji su se vratili svojim kućama zatekli
su se u klopci – razoružani i prepušteni na milost i nemilost paravojske koja je
dejstvovala uz saučesništvo – ili u najmanju ruku sa prešutnim odobravanjem
– srpskih vlasti, a naročito policije koja je tada već bila samo srpska.“ (presuda
26. „Već u junu 1992. godine počelo je samovoljno ubijanje civila nesrpske
nacionalnosti.“ (presuda MKSJ u predmetu Mitar Vasiljević IT-95-14/1-T,
paragraf 49)
27. „Dana 14. juna 1992. godine lokalni Srbi iz paravojne grupe pod vodstvom
Milana Lukića zatvorili su u jednu muslimansku kuću u Pionirskoj ulici u
Višegradu više od 60 muslimanskih civila svih dobi koji su bježali iz Koritnika i
Sasa. Kuću su zatim zapalili. U one koji su pokušali da pobjegnu kroz jedan
od prozora pucalo se, te su svi osim šest osoba živi izgorjeli.“ (presuda MKSJ
u predmetu Mitar Vasiljević IT-95-14/1-T, paragraf 50)
63.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
28. „Građani nesrpske nacionalnosti počeli su nestajati već početkom aprila 1992.
godine.“ (presuda MKSJ u predmetu Mitar Vasiljević IT-95-14/1-T, paragraf
51)
29. „Tokom nekoliko narednih mjeseci ubijene su stotine nesrba, uglavnom

Muslimana – muškaraca, žena, djece i starijih osoba.“ (presuda MKSJ u
30. „Mnogi od ubijenih bili su jednostavno bačeni u Drinu tako da je nađeno

mnogo leševa koji su plutali rijekom.“ (presuda MKSJ u predmetu Mitar
31. „Među svim tijelima izvučenim iz vode samo je jedno, kako se čini, pripadalo
osobi srpske nacionalnosti.“ (presuda MKSJ u predmetu Mitar Vasiljević IT-95-
32. „Iz masovnih grobnica ne teritoriji opštine Višegrad i u njenoj okolini

ekshumirane su još stotine muslimanskih civila svih dobi i oba spola.“
(presuda MKSJ u predmetu Mitar Vasiljević IT-95-14/1-T, paragraf 52).
33. „Nestajanje ljudi vrhunac je doseglo u junu i julu 1992. godine. Šezdeset i dva
odsto ukupno nestalih u opštini Višegrad 1992. godine nestalo je tokom ta dva
mjeseca.“ (presuda MKSJ u predmetu Mitar Vasiljević IT-95-14/1-T, paragraf
53).
34. „Većina, ako ne i svi nestali, bili su civili.“ (presuda MKSJ u predmetu Mitar
35. „Ozlijeđenim ili bolesnim građanima nesrpske nacionalnosti uskraćivao se

pristup liječenju.“ (presuda MKSJ u predmetu Mitar Vasiljević IT-95-14/1-T,
paragraf 54)
36. „Postupak premještanja (...) često je uključivao oduzimanje ličnih dokumenata

i dragocjenosti.“ (presuda MKSJ u predmetu Mitar Vasiljević IT-95-14/1-T,
paragraf 55)
64.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
37. „Neki od tih ljudi su razmijenjeni, a ostali su pobijeni.“ (presuda MKSJ u
38. „U jednom incidentu, Muslimani, muškarci kojima je bilo rečeno da će biti

razmijenjeni, bili su izvedeni iz autobusa, postrojeni i pogubljeni.“ (presuda
39. „Muslimanske kuće su pljačkane, a često i paljene.“ (presuda MKSJ u

40. „Srušene su dvije gradske džamije u Višegradu.“ (presuda MKSJ u predmetu

41. „(...) s aspekta međusobnog omjera stanovništava, promjene (u nacionalnom

sastavu) koje su se dogodile u Višegradu po veličini stoje odmah na drugom
mjestu iza Srebrenice.“ (presuda MKSJ u predmetu Mitar Vasiljević IT-95-
42. „(...) srpska policija, pripadnici paravojnih grupa i lokalni Srbi vršili
mnogobrojne akte nasilja protiv muslimanskog civilnog stanovništva u
Višegradu (...) broj takvih akata povećao se poslije odlaska Užičkog korpusa.
(...)“ (presuda MKSJ u predmetu Milan i Sredoje Lukić IT-98-32/1-T, paragraf
890)
43. „ (...)žrtve su bili civili iz Višegrada, mnogi od njih su bili starci, žene i djeca, a
svi su bili muslimanske nacionalnosti.“ (presuda MKSJ u predmetu Milan i
Sredoje Lukić IT-98-32/1-T, paragraf 891)
44. „Ti napadi nisu bili izolovani događaji. Naprotiv, napadi svih vrsta na
muslimansko stanovništvo stalno su se ponavljali. (...)“ (presuda MKSJ u
predmetu Milan i Sredoje Lukić IT-98-32/1-T, paragraf 892)
45. „Uslijed tih napada Muslimani su napuštali svoja radna mjesta, sakrivali su se
ili napuštali Višegrad. Muslimani su bili najveća grupa interno raseljenog
65.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155
stanovništva iz opštine Višegrad. Na spisku nestalih osoba koji je 2005.
godine objavio Međunarodni komitet Crvenog krsta bilo je navedeno da
postoje prijave o 705 nestalih osoba iz Višegrada, od kojih je velika većina bila
Muslimana. Velik broj Muslimana je ubijen. Od sredine maja do septembra ili
oktobra 1992. (...) iz Drine su izvadili i potom pokopali 170–180 leševa,
odjevenih većinom u civilnu odjeću. (...) Iz masovnih grobnica u okolini opštine
Višegrad kasnije su ekshumirane stotine leševa muslimanskih civila.“ (presuda
MKSJ u predmetu Milan i Sredoje Lukić IT-98-32/1-T, paragraf 893)
46. „Posljedica toga bila je dramatična promjena nacionalnog sastava

stanovništva Višegrada. Kad je sukob počeo, u Višegradu su Muslimani bili
gotovo dvostruko brojniji od Srba. Godine 1997. udio Srba u stanovništvu
iznosio je 95,9 posto, dok je udio Muslimana pao na manje od 1 posto.“
(presuda MKSJ u predmetu Milan i Sredoje Lukić IT-98-32/1-T, paragraf 894).
66.
Telefon: 033/707-100; Fax: 033/707-155

15270676371K 16086 14 Kri Popović Jovan Prvostepena 04 05 2016 Bos

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

15270676371K 16086 14 Kri Popović Jovan Prvostepena 04 05 2016 Bos

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Bosna i Hercegovina Босна и Херцеговина

Sud Bosne i Hercegovine

Predmet broj: S1 1 K 016086 14 Kri

Pred pretresnim vijećem u sastavu:

sudija Staniša Gluhajić, predsjednik vijeća

TUŽILAŠTVO BOSNE I HERCEGOVINE

Tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine:

Branilac optuženog Jovana Popovića:

Sud Bosne i Hercegovine, ulica Kraljice Jelene broj 88, Sarajevo

A. OPTUŽNICA I GLAVNI PRETRES .................................................................................................6

II. STANDARDI DOKAZIVANJA I OCJENA DOKAZA........................................................................ 18

III. NALAZI SUDA ..................................................................... ERROR! BOOKMARK NOT DEFINED.2

A. TAČKA A) OPTUŽNICE ...................................................................................................................... 26

V. ANEKS 1 – ULOŽENI MATERIJALNI DOKAZI TUŽILAŠTVA I ODBRANE.................................. 58

A. MATERIJALNI DOKAZI TUŽILAŠTVA BIH ................................................................................... 59

VI. ANEKS 2 – PRIHVAĆENE UTVRĐENE ČINJENICE..................................................................... 60

U IME BOSNE I HERCEGOVINE!

Sud Bosne i Hercegovine, Odjel I za ratne zločine Krivičnog odjeljenja, u vijeću

primjenom odredbe člana 284. tačka c) Zakona o krivičnom postupku Bosne i

I. U periodu od početka aprila 1992. godine, do kraja decembra 1992. godine, za

a) Od polovine maja, pa do decembra mjeseca 1992. godine, u grupi sa više

Na osnovu člana 198. stav 3. ZKP BiH, oštećeni se sa imovinskopravnim zahtjevima,

1. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je optužnicom, broj T20 0 KTRZ 0000781 08

2. Sudija za prethodno saslušanje je dana 10.01.2014. godine, potvrdio

3. Rješenjem Suda BiH, broj S1 1 K 013866 14 Kri od 22.05.2014. godine,

4. Tužilaštvo BiH je dana 16.03.2016. godine, dostavilo izmijenjenu optužnicu

5. Tužilac Tužilaštva BiH, Seid Marušić, je u uvodnom izlaganju istakao da će

6. Branilac optuženog Jovana Popovića, advokat Nenad Rubež, u uvodnom je

7. Na prijedlog Tužilaštva BiH, saslušano je dvanaest svjedoka i to: Mubina

8. U svojstvu svjedoka odbrane, saslušano je četiri svjedoka: Mirko Đukanović,

9. U sudski spis je uloženo petnaest materijalnih dokaza Tužilaštva, te tri

12. Na dokaz odbrane O-3, Uvjerenje broj: 03-835-5-16 od 15.02.2016. godine,

14. Postupajući tužilac je u svojoj završnoj riječi istakao da je Tužilaštvo BiH

17. Iskazi svjedoka očevidaca događaja, prema tvrdnji postupajućeg tužioca,

18. Iako je odbrana optuženog bila usmjerena na dokazivanje tvrdnje da optuženi

19. Kada je riječ o oštećenim licima, Tužilaštvo BiH se u završnim riječima

20. Na kraju, Tužilaštvo BiH je zaključilo da je optuženi Jovan Popović bio

2. Odbrana optuženog Jovana Popovića

22. Branilac je dalje zaključio kako iz provedenih dokaza proizilazi da je optuženi

24. Kada je riječ o statusu optuženog, odbrana je istakla da je nesporno da

25. U pogledu optužbe Tužilaštva BiH da je Jovan Popović postupao nečovječno

26. Vezano za prisilno oduzimanje tehničke robe, opisano u tački b) optužnice,

27. Na osnovu navedenog, odbrana, optuženog je zaključila kako Tužilaštvo BiH

28. Optuženi Jovan Popović saglasio se sa navodima svog branioca.

29. Tužilaštvo BiH je dana 16.12.2013. godine podnijelo Sudu prijedlog 1 za

30. Nakon izvršenog uvida u izjave svjedoka, Sud je našao da je prijedlog

31. Sud je rješenjem također utvrdio da će nakon potvrđivanja optužnice, odbrani

32. Na glavnom pretresu održanom 28.10.2015. godine, Sud je, odlučujući po

2. Odluka o isključenju javnosti sa dijela pretresa

33. U skladu sa odredbama člana 235. ZKP BiH, a uz saglasnost stranaka u

3. Ponovno otpočinjanje glavnog pretresa (član 251. stav 2. ZKP BiH)

34. Pretresno vijeće je tokom cijelog postupka postupalo u neizmjenjenom

4. Odstupanje od neposrednog izvođenja dokaza

38. S obzirom da se radi o izuzetku od neposrednog izvođenja dokaza, kojem

40. Rješenjem Suda, broj S1 1 K 016086 14 Kri od 22.12.2015. godine, djelimično

41. Prihvaćene činjenice navedene su u Aneksu 2 presude koji je njen sastavni

42. Vijeće je prihvatilo ukupno 46 predloženih činjenica, koje se odnose na

43. Prihvatanjem činjenice kao utvrđene stvara se pravna prezumpcija valjanosti

II. STANDARDI DOKAZIVANJA I OCJENA DOKAZA

44. Prilikom razmatranja i ocjene dokaza koji su provedeni na glavnom pretresu,

 optuženi nije dužan dokazivati svoju nevinost i teret dokazivanja leži na

 sud mora donijeti oslobađajuću presudu, ne samo kad je uvjeren u

48. Jedna od neposrednih posljedica presumpcije nevinosti je izričita zakonska