Etika kao disciplina praktine filozofije

CILJEVI I SVRHA LEKCIJE

U ovoj ete lekciji raspravljati o etici kao nauci

(neki
ka~u znanosti) koja mo~e sadr~avati samo
ope sta-
vOve, i kao o disciplini kojoj je cilj
spoznaja radi svje-
snog i odgovornog djelovanja.

PoJMOVI KOJE JE POTREBNo UsvoJITI S RAZUMIJEVANJEM

svjesno i odgovorno ponaaanje pojedinano, zajedniko
pragmatika i ope dobro
metaetika materijalna i duhovna dobra

Etika kao praktina disciplina

Viae smo puta spomenuli da je etika praktina disciplina. Sto to konkretno znai?
Sto je njezin cilj? Moralne norme ne postavljaju se samo zbog toga da bi ovjek
imao predod~bu ato je dobro, a ato zlo. One ovjeku slu~e kao orijentacija u njegovu
svakodnevnom ~ivotu. Cilj etike nije samo omoguiti spoznaju dobra i zla, nego
nam poma~e pri naaem radu, praktinom ~ivotu, u praksi, da bismo se ponaaali

SVjesno i odgovorno. Etika, medutim, nema pravila po

kojima bismo bili sigurni
Ona postavlja opa naela (npr.
postupamo li u svakoj ~ivotnoj situaciji ispravno.
dobro je initi dobro"), kojih
iz onda svatko od nas u odreenoj situaciji prosuduje
dobra i zla u mnogome ovisi o naaem
Sto je dobro i ato mu je initi. Naaa prosudba
druatvenim stavovima.
ODrazovanju, moralnom odgoju, pripadanju
nekoj religiji,

Discipline etike
ima discipline. Prema nekim modernim
svaka druga nauka ili znanost, etika
aoI pragmatika i
metaetika.
Snvaanjima osnovne etike discipline jesu
djelo, djelovanje, radnja,
in, uspjeh;iliprak-
(od gr.
-

Pragmatika pragma 39
je uenje o ispravnom moralnom
to materijalno)
Sdjelovanje, proizvodenje, i
 promisljanju
moralnog i nki.
cilja koii
ukljuuje praktinu ko.
na
Zasniva se prakti an'" mo~e znaiti
naiti ,~eljan vla
djelovanju.
~ivotu , biti osobna kori
stite ko.
tite koristr,
rist. U
svakodnevnom

ono djelovanje
kojim se
orist mo~e ostvariti,
sluaju ispravno pa je tom smicl.
pa jeu tom
i na opcu dobrODIt, u
smislu praktian
Korist mo~e biti usmjerena Onai
korist.
na zajedni ku
tko ini djela
moralnosti, teorija teoriie to.
Metaetika je sama teorija etike, teorija ija etike
moralno ponasanje, moralne normo
etike (moral,
Sve ato je predmet
ono ato se dopuata,
zabranjuje ili omogucuje) pripada metaetici M
vjest,
se bavi pojaanjavanjem znaenja takvih pojmova. Predmet etike je moralnost, :

predmet metaetike etika kao takva.

Znaenje pojma ,dobro"

Svakodnevno se susreemo s pojmom dobra. Ka~emo: to je dobra glazba, Mara
ima dobrog mu~a, njihova djeca su dobra, moj sin ima dobre
ocjene. U smislu etikog
odredenja i vrednovanja judskog djelovanja dobro je opi problem. U povijesti etike
krajnji smisao i cilj ~ivota bio je postizanje dobra. O tome ato
viae teorija. Pod je uistinu dobro postoji
pojmom
dobra neki
razumijevaju sreu, neki ugodu, neki pak korist.
Razlikujemo pojedinano, zajedniko i
pojedinu osobu (npr. dobro je da ope dobro. Pojedinano se odnosi na
Zajedniko se dobro odnosi na pojedini bolesnik uzima propisane lijekove).
zajedniko dobro ima dobrezajednicu ljudi (npr. dobro je da gradski vodovou
-

citavu filtre, jer e tako voda iz

gradsku
moralni zajednicu; nastojanje na
vodovoda biti pitka La
ostvarenju
-

je cil). zajednikog dobra- iste voule

oCuvanje okoliaa, Ope dobro odnosi se na sve ljude na
tivne aspekte. napredak, ope su dobro, Zemlji. Na prime mir,
Sto je dobro, a premda napredak mo~e
tka, rei e etika. ato zlo u ega
ima razvi '

ouvanju mira, okoliaa,

okoliaa, postiza
Dobra mogu biti postizdiu
covjeku, a
njihova materijalna i duhovna.
imaju pravo na raspodijeljenost
dodiruje Materijalna
terijalna dobra su predmeti potrebni
zajednici vlada i raspodjelu materijalnih i podruje etike. predmmeu ajednica
i
umjetnost, prema tradiciji
filozofija, koja duhovnih dobara PojedincI1 Eai koji u
ma, neka zajednici. religija, se
etika i dr.) poatuje. Duhovna dobraprema zand vtura,
(znanost, kuLuura,
raznovrsna
sna su i
dobra (znano
neka odinci
pripadaju | ojedind
VIE}BA KRITICKOG RAZMI`LJANJA

ARISTOTEL

O POJMU DOBRA

Svako umijee i svako istra~ivanje, te slino djelovanje i

pothvat, te~e, ini se,
nekom dobru. Stoga je lijepo receno da je dobro ono emu sve te~i. (Postoji, medutim,
razlika u svrhama: jedne su djelatnosti, druge djela od njih razliita. Gdje postoje
curhe pored samih djelatnosti, u njima su ve po naravi djela bolja od
djelatnosti.)
Budui da postoje mnoga djelovanja, umijea i znanosti, mnoge su i svrhe: lijeniatvu
ie svrha zdravlje, brodogradnji plovilo, vojskovodstvu pobjeda, gospodarstvu bo-
gatstvo. Ondje gdje se takvi postupci podreuju jednoj sposobnosti kao izradba
uzda i ostale konjske opreme konjaniatvu, a ona i sve ostale vojnike slu~be vojsko-
vodstvu, na taj na in i ostale jedne drugima - u svih njih treba svrhe nadredenih

postupaka pretpostaviti podreenima, jer se ovi obavljaju zbog onih. I niata ne

mijenja na tome jesu li same djelatnosti svrhe dotinih ina ili atogod drugo uz njih,
kao u ve spomenutih znanosti.
Ako, dakle, postoji nekakva svrha naaih djela koju ~elimo zbog nje same, i sve
ostalo zbog nje, i ne izabiremo sve zbog ega drugoga (jer to bi vodilou besko-
nanost, te bi ~udnja bila isprazna i uzaludna), jasno je da ona mora biti dobro, i
to ono najviae. Zar znanje o tome nee imati goleme va~nosti za ~ivot i, poput strijela-
ca ato imaju svoju metu, zar ne bismo onda bolje postigli ono ato je prikladno?
(10940)
ARISTOTEL, Nikomahova etika, preveo T. Ladan, Globus, Zagreb, 1988, str. 1, 2.

STO VI MISLITE?
1. Cemu po Aristotelu te~i svako umijee i istra~ivanje?
2. `to je dobro po Aristotelu?
3. Kakav je odnos izmeu svrhe nekog djelovanja samog djelovanja?
i
dobro?
4. Koje su svrhe pojedinih ljudskih djelatnosti i ato je njima
u

smo namjerno izostavili

5. Aristotel spominje pojam ,najviae dobro". Ovdje
razumijevaju ljudi u svako
definicijunajviaeg dobra". Sto pod tim pojmom
dnevnom ~ivotu?
6. Sto je za vas ,najviae dobro"?
ateista, ljubavnika, dijete, vojnika?
Sto je,najviae dobro" za vjernika,
Dobro, zlo, sloboda i
determinizam
CILJEVI I SVRHA LEKCIJE

l ovoj ete lekciji raspravljati o pojmovima

la dielima koja inimo slobodno, odnosno dobra i
po vla-
stitoi volji i savjesti, kao i o sumnji je li
slobodno
dielovanje uope mogue jer izgleda kao da su neke
stvari unaprijed odredene.

PoJMOVI KOJE JE POTREBNo USvOJITI S RAZUMIJEVANJEM

motivi ugode -

neugode: » nemoralno djelovanje ili

nagnua ili porivi moralno zilo
motivi uma: du~nosti
moralni zakon
deontologija samoodreenje i sloboda
moralno dobro djelovanje determinizam
dostojanstvo ovjeka

Etika du~nosti - deontologija

Jos je biblijski pisac u Knjizi postanka objaanjavao kako su prvi ljudi ka~njeni jer
Su jeli sa,stabla spoznaje dobra i zla". Iz toga proizlazi da je spoznaja dobra i zla
Jedna od najstarijih ljudskih spoznaja. Dobro je
oduvijek bilo etiki ideal kojemu
znamo posti~emo li dobro? Je
li za po
Tezilo. No, kako se posti~e dobro? Kako
E slobodna volja, ili smo u ostvarenju dobra neim
StIzanje dobra dovoljna samo
deteminizma (odre-
(odredene) ili unutar
8ranieni? Jesu li stvari determinirane
denosti) postoji mogunost slobodnog djelovanja
razliiti motivi. Jedni motivi ugode - neugo-
su
Unaaem ~ivotu pokreu nas
su naravi i
iskustva i nazivamo ih nagnua ili porivi. Osjetilne
KOproizlaze iz tim
biti dobre, ali i zle. Suprotni
nas navode na odredene akcije koje mogu a nazivamo ih du~nosti.
lO karakter imperativa,
koji imaju
D majesu motivi uma, uma i postoje
Proizlaze iz
neovisnoo motivu
zakoni uma.
sti su kategoriki bavi prou avanjem
du~nosti zove se
se
ugode neugode. Disciplina
etike koja znanost o du~nostima, o
treba biti). Deontologija je Prou ava
Ontologija (gr. deon- ato ~ivotnim situacijama.
ato treba initi 45
One sto treba initi u razli itim
 D

D
D
imo
N

N
N
 N

a 3
N
 N

O.
D

D D

2.

D
 w

D (D (D

(D <to
(D

N
 e a ejeseU al oyei "P]ueAojalp uipeu
nugod as af opnou
ep euipn
ineq
nyiAs nAo8alu 'eya[no2 zn wjuezan ewi[uejd *P3aAS ej390deid '3ARlod
S eAOJei uoyeu eAisnip
8oysuajay yeINZeY
Pupuelzi8d PDI PNd *aunny au
aupoiud 'npoiud zn euezan efueyd al ejeApeiqo P!YOZo|Y
Dysuajau
Aounp aSeu audnyojalp ayja aupedez ayeAs al ejupoy3Jd by!pa
U0 a1yDp a! DDoJ 2/ DAOus I!uon
3 1 azoq 0anz.
-ob I! NIpDI 0I^aU Ou/p) 1q oyD Dpuo ! DADIjs Dyau DI!9 3J0n]o|2 DZ !9 Dp 'DAobog
po ypis ayjuuus Dz O|S|uIZ. ya[no2 upnuu jujawbd
Iyau *3s jui jui "af dpuo 'oulo
nypfug y! !uo D - Djalp DujjsDu aug ounD{ Dp Duu!pn!i iDa!lud juoybz JaN ns poy
Dbo) uoyDN "ualuzoy!g oDA!q Osaluð oyi !q oV nAIS!uDzns n DjIDZIp a!/sdu. Djop
-DA DpADJd 1q pp auoypz !|!nouDjsn auzDy .D0!SOu ODy !pn!j *as ju !u!p 'ns w010
aJ0n]0|2 Dz auzDy Iu ! p *apoibvu anyby!u O1!9 a|u apn!j a1/]sa2 DZ .U poy !S
uDzopod woys/uponNg uo2ys "uapasnau o1q yspnh 0z a{ pDy bgop a_olg
afusVN I VGAvNd 'NO»VZ
eluy
VIN3ON HIMJIL3
3793Nd INSAÍLAOOd
AI
 Periklo je u Ateni uvrstio vlast, a time i demokraciju. To je mirno razdoblie (e
st. pr. Krista) omoguilo procvat prosvjete, kulture, umjetnosti, filozofije i gosh
darstva. Atena je postala vodeom silom u grëkom svijetu, a imala je u to vriiema po
315 o00 stanovnika. Razvitak demokracije omoguio je afirmaciju talentiranih
liudi
iz svih druatvenih
slojeva. Uveavanje politike moi uvjetovalo je veu potrebu 7a
obrazovanjem, a i za stvaranjem opih normi ponaaanja. ilozofijom su se prije
bavili samo pojedinci. U ovom toga
Svih zbivanja. Ono ato
razdoblju filozofi izlaze na trg, koji postaje popriate
je nama danas televizija, to je Ateni, a i drugim
bio glavni
trg. Na trgu se prodavalo, kupovalo, polisima,
filozofske rasprave. sklapali su se ugovori, ali i vodile

Filozofiju su na trg donijeli sofisti

tike vjeatine), koji su bili javni (mudraci, ueni ljudi, uitelji nauke i poli
da, objaanjavali prosvjetitelji i uitelji. Putovali su od grada do gra-
pjesnika
filozofska uenja i za to djela, pouavali retoriku, dr~ali kiene govore, pojaanjavali
goskoga srednjoakolskognaplaivali
i
honorar. Njihov rad smatra se
zaetkom peda-
koristan u javnom ~ivotu, sveuilianog obrazovanja. Tko je htio stei ugled i biti
morao je biti
fist htio je stei obrazovan. Mladi kojega
pozitivno znanje, okretnost i vjeatinu je pouavao so
nost na duhovit govora, te duhovnu
odgovor. Naroito
ironija i domialjatost. To je sprem
sudnici, vijeu, skupatini,njegovala
se
lo uspjehu u
koristi-
sree, mogao je postati prvi u dr~avi. a tko je imao najbolje
litika govornica. Ljudi ue kako Agora, sunano mjesto na obrazovanje i malo
da se trgu, postaje po
vanja, odnosa spram drugih, takoder ueponasaju, ue opa pravila
principima.
o
vrlinama, du~nostima moralnog
i opim
djelo
etikim
Filozofi tijekom povijesti odredivali ato je vrlina ili
su
vne vrline. Grki pojam arete, koji izvorno znaci krepost, te nabrajali osno-
se na
hrvatski kao ,krepost" ili ,vrlina". ,najboljost" (lat. virtus),
etickih kreposti, ali Pojam,krepost" prevodi
oznauje i upotrebljava
,vrli") odnosi se na moralna krepkost ili tjelesnu snagu. Pojam ,,vrlina" smislu
se u

svojstva neke osobe, na kakvou

djelovanja i njegovih posljedica. (pridiev
No njezina moralnoa
poma~e ostvarenje sree svih? To kako doi do kreposti? Sto trebamo initi?
su vjena
pitanja s raznovrsnim Sto
razgovorima.
Etika uenja starih Grka

CILJEVI I SVRHA LEKCIJE

U ovoj éete lekciji raspravljati o etikim

teorijama do
Aristotela. Upoznat cete glavne antike etiare i njiho-
va uenja, te utjecaj njihovih misli na
padnu etiku.
cjelokupnu za-

PoJMOVI KOJE JE POTREBNo USVOJITI S

RAZUMIJEVANJEM
subjektivni relativizam »dijanoetike vrline
eticki racionalizam eticke vrline
etiki rigorizam

Subjektivni relativizam
Covjek je mjerilo svih stvari: postojecih da jesu, nepostojeih da nisu. Tako je uio
rotagora iz Abdere (482- 411. pr. Krista). Takvo uenje zove se subjektivnirela
tivizam. Covjekova spoznaja sadr~i procjenu, odnosno odredivanje vrijednosti. Kao
sto ne postoji apsolutna spoznaja, tako nema ni apsolutnih etikih istina i vrijed-

nosti.
Etike norme nisu vjene i nepromjenljive, nego zbog utjecaja razliitih
se
udi neprestano mijenjaju. Dr~ava se razvila iz nu~nosti
dabi gradani osigurali svoj
opstanak i odr~avali i unapredivali svoj ~ivot. Zato ona nije vjena, nego se mo~e

promijeniti u danim okolnostima.

tticke pojmove Protagora pronalazi u etici svojih prethodnika. Priznaje glavne
ne: razboritost, pravednost, hrabrost, pobo~nost i mudrost. One se mogu stei
gOemi uenjem. Uvjeti za uenikov uspjeh jesu: prirodna nadarenost, kojoj se
slijedi praktino vje~banje. Mudrac
predaje teorijskom nastavom, nakon ega~ivota i zakona koje donosi dr~ava.
je Oek koji je posrednik izmedu nagonskog

Sokratov etiki racionalizam

se zasniva na razumskom
Sokratova etika, koja
racionalizam je optimisti ka
se mo~e nauciti. Sp0znaja
dobra
u vrline. Vrlina je identi na znanju, pa
55
5 N

D
D
.

D
(D

.
D

(D
(D

D
 ~ko-rimska etika uenja

SVRHA LEKCIJE
CILJEVI I
l oVoj ete lekciji raspravljati 0 etikim teorijama
nakon Aristotela. Upoznat cete antike grko-rimske
a i
etiare i njihova uenja, utjecaj njihovih misli na
cjelokupnu zapadnu etiku.

PoJMOVI KOJE JE POTREBNO USvoJITI s RAZUMIJEVANJEM

individualna sloboda okrunjena »kozmopolitizam
cudoredem »racionalni hedonizam
~ivot u skladu s prirodom ataraksija
eupatija eklekticizam
apatija pietas (pobo~nost)
panteistiki monizam

Stoicizam
ime dobio po trijemu (stoa poikile) u sastajaliatu
0je smjer u filozofiji koji je svoje Kista) iz Kitiona
akola nastala. Osnovao ju je Zenon 336 -264. pr.
uAIenigdjeje kinika Kratesa. Cuveni trijem
oslikao je
doaao u Atenu i sluaao
ipa), koji je 314.
Zenonov nasljednik bio jeKleant 331-233) Asosa
u Troadi,
iz
SIlkar Polignot slikama. pripadaju staroj
stoi.
208. Krista) iz Solija. Sva trojica
atim Hrizip (281 pr.
-

uëe-
s Rodosa i njegov
110)
eklektici Panetije (185
Srednjoj stoi pripadaju
nik Posidonije (135- 51), iz Sirije. Lucije Anej
Neronov savjetniki odgajatelj
rimski filozofi:
stoi pripadaju
NOvoj Marko Aurelije.
Seneka, rob Epiktet i car

Stoika etika ~ivotu), nauka o

estitom
o
scientia (nauka
honeste vivendi afekti, a u lijeenju afeka-
estit ~ivot jesu
filozofija
La stoike je as
zdravlju. Stanja koja
ometaju i strasti ine ovjeka
Cudorednom
po~uda i naslada)
Afekti (bol, strah, P o d l o z n o s t strastima i afekti.
filozofija. nesretnim.
ta poma~e cas sretnim, pa opet
veselim, od ropstva.
Stoi ki ideal nije slo-
tu~nim, as Filozofija oslobada duau
duse. Nema viae polisa, zamieni. 63
ma jest
ropstvo promijenile.
su s e
politi ke prilike ve
boda dr~ave,
jer
 nsoda alons Soqz 12a[uds au
-ns ap 01ez ! a]yaje n
poßoi_ es oxe
gsedn Zou au uO
'wonez1pn[ueljneidn n peaojalp
*apIg oua_iAes ansod 79
oeipnu al pios
epnw PIDIOIS
eugses wjejso
ep aluegenys no_oua_ejeysei 'woA]suel!d s! af oye) e 'odal!|
ez
1sal 'ao|uauud 'uaDnou
°epe]seu . epnzod edajyod .Aopns 'dizuH »Zeoisu Denou
P! OPy "ns
Ouia|uoyaid ! asnp'qens (1so|ez) 1oq ns "uoaeu
:oiDyajp ajsIn auljaua) una
jayod uepoiudnjoid ueunzeiau
nuouaz od ns pyalV
ns
(6-8 IA *aluae7 uaßojg) u
auipDdo *auapapod ]soday aluduz al Dbag vbouo
npau
npau nlbppdud D 'anud
/soualsiuoidau jsoAD|6odn/ ']souauafunaualuDuzau
Du oyp
jsoua_pipysDI . IsoupaADIdau 'ynpnDyny 1soJuoqzDiau Jaluud
*auapaipod duilu ns ayau D 'and auIDDdo ns ayau! 'awoJ
Ou!IS"
Dbo po obnip .u oupal {u alu ojs d6ouo!
015 DDOU0 afuDADuzod af ppAD6alqzi ousoupo 'pDiqpp0 Dqa
Duzod al Is0}LuOqzDY
iso1qpiy so1qop .u ojz .u alfu o1_ võouo ! Diqop! Djz afuDA
"IsoualsSIuoid Isouunonso js0u[piJsn 'aqas dbowds afuDA
-DpDins isou_npoy!an ajsinpod ns anoy!N JsOuaua/un
jsoupaADId 'is01qpiy 'is0]
uOqzDi:an0 ns anNd auapa.pod vujlu ns ayau D 'anid ns ayau psodau po"
ejans eljaIneidn aljoA ! ojz eu poAeu eyalhog |loy euowap npauz/ pepys .Ae]sodsn
es ep auoj n as alojses 1ONg ueljonod no3lu! eyalho2 eujaus 150day "eans
joineJdn 'snaz 'unzeN ISIN[eu I IAId af i[oy 'woßog s npepys n 1alng Qeuz wop
-01d s npejys n /jalAiz "wopoiLud s npe]ys n njonIZ IZO) PuO awoj od *aunao oey
eans ousoupo 'apouud oip p4q lofons od Aeieu af eyspnfh uojoNZ ujusoday
S Ouiuap! af oi_ 'wuopoiud s nppiys n joAIZ Np iluley Oe O!paupo ipoiud foysp
ewaid 0js! nunzei euaud
O njalp woAs n uouaz al 9an !poilud a[AIz ! 01_ al
eueojupaupo "Punzei ewad iponoyni
JaIAIZ "uopoud s npeys n !q eIou 0] ou
nuw 0js ujuo ez IZa] e !poys nu
alno 'aoIq ouwnzei njoAIz as woAs N !!S|JON
S AS aqas po elueygo apiq OAIZ eß01s 'oualuoyeu
yshjajelud /qas owes ouo a
woyenS a ep aze DuiAa
ez nwalu o jsal[nS I aluelojsod o]sejA ouapoin noiq
epiq aoZ uoßeu IuNd
*aluezipoowes jsal
uub O njalp woAs n dzuH
woqos Wjwes es ngoyns
a2upo au as 01^ oey
n pod .u ejeap! Y!!OAS
uo 'auzey auJus wofujaud es npeys n
P wjuies
aluEpe u uo
pseys a3 ans oepeAs al 1al 'eßoyju as !loq aN "uoqos
**o}Yaje "POupalod jeap!
033u '3APZup
al uO
yelian uO'OA]sua_1nes oundjod oeipnu al Yp!OIS oaau "epoieu
Dujpnpjnypuj
2api nleJeaas uau wapaiopng eualunuyo poqojs
pjois eysjolAs al es ej
epOg o epoqojs 'eNeZIp
epoqo s aiono8 (ofoy
E p epoqojs (u alu
D
D
(D

(D

N N«

N
N
D

D
D

N O

2.
(D
(D
 na sVjetsko gradanstvo. Takvo
Takvo us
enje zove sek
na lanove jedne dr~ave, nego
mopolitizam.
zivota. Noj je sav ~ivot grada od u
Epikteta
Za je filozofija umjetnost koje prai
neato dobroi lijepo. Filozofija ini ovjeka kreposnim i dobrim. Ona je i

znanost i priprava je za ~ivot. Kao i za Sokrata, za znanje. Naj/vvoteena

vrlina znant'VOtna
Epikteta je vrlina

ispuniti du~nost.
je zlo ne

nisu. U naaoj su vlosti

Od stvari, jedne su u naaoj vlasti, druge
djelanje, ~udnja, izbjegavanje: jednom rijeci djela koja proizlaze od nas. mialjenje,
Nisuu
naaoj vlasti tijelo, imanje, ugled, vanjski polo~aj, jednom rijei sve ato nic
djela. Ono ato je u naaoj vlasti po prirodi je slobodno, ne mo~e se spriie~it.
naaa
ni
omesti; a ono ato nije u naaoj vlasti nemono je, ropsko, mo~e se sprijeiti cte
pod utjecajem drugih." (ARIJAN, Prirunik Epiktetov, str. 27) toji
Marko Aurelije (Marko Anije Ver), kasnije zvan Aurelije Antonin (121 180 -

rimski car i filozof, u djelu Samome sebi (In semet

ipsum polazi od stava da o.
vjek treba dobro i zlo tra~iti u sebi kako bi se promijenio poradi vlastite volje. Lju
dski je ~ivot kratkotrajan, a
njegova vjeni tok. Osjet je nejasan, tijelo troano,
bit
duaa nepostojana, sudbina
zagonetna (fatalizam). Cak je i zlou svijetu dio bo~an-
skog planai ono je prirodna pojava, jer je
harmonian. Onaj koji naruaava svojstveno poretku stvari. Svijet je ipak
svjetski
pokoravati se prirodnim zakonima, ato znaiporedak }ivot nepravdu jer je dobro
ini zlo i
bogu. je kratak i prolazan.
Zato provedi taj trenutak vremena u
~ivotom isto onako lako kao ato skladus prirodom, a zatim se
dila i puna pada zrela maslina: slavei prirodu rastani sa
zahvalnosti prema drvetu koje koja ju je ro
ju je odgojilo."
Covjek je druatveno bie. To je
druatven. U njemu je sve u njegovo najvee dobro. Kozmos takoder
je
Ljudskoj prirodi svojstveno jepotpunom skladu. Zato je i itav
da se ovjek brine svijet velika dr~ava.
druge. One koje nije mogue za
druge. Ljudi su roeni jedni za
ato ima udove pouiti, treba ih trpjeti.
je kozmos, a
ili dr~avi kojoj su
dijelovi sastavljeni takoovjeanstvo
da
je nalik tije
da je ljudsko je bie njegov dio. Altruizam tvore viau cjelinu. Svijet
jedinstven sa svemirom. proizlazi iz
ovjekova shvaanj

Epikurejci
Epikur 342 -

premda je 271. pr. Krista) iz

Samosa nije nikoga
oigledno
utjecajem atomista.priznavao
da je bio
pod za
uitelja»svog
USnovni je cilj filozofije Osnovao je akolu
sTva. Zadovoljstvo ovjekova srea. Srea se Atenl u

o6 djelatnosti.
pak treba
Dobro sese
je prvo i urodeno dobro, ono je sastoji u

polazna postizanju zado

biti razum.mjeri naaim osjeajem zadovoljstva. Kriterij toka kod svake
azum. On nam
nam kazuje dokle se~e naae u~ivanje i naaeg djelovanja
odreduje kada ono
prestaje. Covj ne treba te~iti za
trenutnom
estaje. spoznaja. Takvo uenjeugodom nego za
Stalnu
sreu omogu uje
zove se neprolaznim stvarima.
se nia ne tie jer dok smo mi, nema
smrti, kad
racionalni hedonizam. Smrt
nas
je smrt, nema nas.

Skepticizam

nfavac koji je u Svemu prozet sumnjom.

Osniva skeptike akole jest Piron iz
ride(a76- 288. pr. Krista). Skeptici se uzdr~avaju od
7a njih niata nije ni lijepo ni ruzno, ni dobro ni zlo, nidonoaenja sudova (epohe),
ag iednako. Nijedna stvar nije u veoj pravedno nepravedno,
ni
mjeri ovakva, nego onakva. Skeptik nikad
ne tyrdi da je neato Ovako ili onako,
nego ka~e ,mo~da je", ,ini se." Takvim
nai-
nom posti~e se ataraksija, duaevni mir. U etikom smislu
ali ne s uvjerenjem.
skeptik radi kao i ostali,

Eklekticizam
Eklekticizam gr . eklegein - izabrati) je smjer koji se najviae razvio u Rimu. To nije

posebna akola, nego sinteza razliitih uenja, spajanje izabranih uenja. S pokora
vanjem Grke Rimljani nisu najprije marili za filozofiju. Sredianje zanimanje bila im j
politika. Dr~avni poslovi, religija i zajednika korist bili su glavni izvor njihove djelat-
nosti. Rimljani su odaniji nego Grci svojim obiajima, bogovima i dr~avi. Nije se dijenila
prevrtljivost i nepromialjenost, nego se smatralo éudorednim potpuno poativanje
arustvenih normi, ozbiljnost, vrst karakter. Za pridr~avanje pravila druatvenog pona-
ter
savjesno obavljanje obiteljskih i drugih du~nosti, Rimljani upotrebljavaju
anja,
n pietas - pobo~nost, vrlinu koja podrazumijeva u obitelji i dr~avi nepovredive
i ozbi-
svih obveza, obavljanje du~nosti, te strogost
Sdvjesno ispunjavanje pa ako bi se sin ogrijeaio
Dr~ava Rimljane bila sve. Zakon je bio svetinja,
y Zvot. je za
milosti. Da bi se zakon
samo
ubiti sina bez
dKOn, deaavalo bi se da otac dade Mos maiorum, obiaj predaka, regulirao je
truda. zakon. U
mjenio, trebalo bi mnogo pozivanjem na taj
cinl morala opravdati
cjelokupni
takv
~ivot, pa se svaka promjena
koji se odgajao
na ~elji za
slavom i moi,
takvu razvio se pobo~an narod, predstavnik
eklekticiz-
Zenju vrline. Najpoznatiji
hrabrost i odlu nost kao temeline
hma Krista).
je Marko Tulije Ciceron (106-43. pr. dobro udorednost.
bla~enstva, a
najviae
usporedio
bi ih
Za Cicerona je vrlina jedini preduvjet razli ite misti kako
Metoda
Metoda Ona u tome
ato iznosi
stalno vide
zabludu i ato ne

njegc3vd rada sastoji se

duhu nekih
koji dr~ati kao
oni koje je
iutvrdio istinu. Protivi se
n
emirnom

ni nauke ne
treba
éudorednom
~ivo-

nalaz razloga za djelovanje. Ka~e da s e samo

ako slu~i koristi (bo-
vrijednost dobro zbog
bura bacila na stijenu.
d
Svaka nauka
ima
honestum) Cudoredno 67
tu. Ciceron dobro
(bonum
n e postoji
sukob.
razlikuje éudoredno tih dviju
vrsta
dobra

m izmedu
utile). On ka~e da
dobro ie nu~no i korisno i unapreduje ljudsko bice, jer se ravna prema ljudskaina
ara
vi, a ne bi se moglo pretpostaviti da ono ato je korisno ne bi bilo i dobro. Ako izme
tih vrsta dobara nastane konflikt, znai da neato nije dobro shvaeno. zmedu
Dobtn ima
praktini cilj-

ljudsku korist. Za ovjeka je najgore ako izgubi ime dobra ovieka

U Tuskulanskim raspravama obraduje pojam smrti. Pita je li smrt zla, kako treba
shvatiti bol, kako ubla~iti tugu i nastojati se
rijeaiti duaevnih stranputica i strasti i
konano: je li krepost dovoljna za bla~en ~ivot. Virtus
Romana dovoljna je za bla~e
~ivot. Ciceron je grke termine
preveo na latinski, pa je tako utemeljio filozofjsku
terminologiju.

VJE}BA KRITIKOG RAZMI`LJANJA

SENEKA

PISMA LUCILIJU

PISMO 16. -

Filozofija i ~ivot
Znam, moj Lucilije, da ti
je jasno kako bez
~ivjeti sretno, ak ni te~nje za mudroau nitko ne o~e
No to ato je podnoaljivo, i kako
je sretan otaka.
jasno treba uvraivati i ~ivot plod ve
njezinih poce
Viae truda treba
ulagati u to da se estitedublje usadivati
ustrajati i neprekidnim nastojanjem svakodnevnim razmisay
odluke uauvaju
razmialjanje
nego da se stvore.
postane dobar karakter. Stoga ti postajatiu tome sve jai, dok dobra
razabiram da si mnogo
razabirar nije potrebno da
me viae door volja
avaa ii da d l
izmialjeno ni uljepaano. Ipaknapredovao. Znam odakle uvjeravaa aa u
svoje mialjenje: potjee
u izrei ono `to piaea:
ato pise
ioa ne pouzdajem. Htio bih da U tebe se ve adam, ise se
i ti tako
brzo i lako. Pretresaj sebe I na
razliite postupaa: nije opravdano danada bi vjeruje
sebi
jesi li napredovao u filozofijl ili u samom naine~ivotu.
ispituj i promatraj. Prije umije ledai
Nije filozofija puko
pripremljeno da se hvastavo svegu
umijee ni
pokazuje.
Ne slu~i za to da se provede dan u Njezina bit nije u pu ko
lima.

Ona oblikuje i izgraduje duh, nekoj zabavi ni da se riieima, nego u

de
sreduje zivot, dokolici oduzme dosa
ba raditi i ega se treba kloniti, sjedi na upravlja djelovanjem, tre

nose kroz opasnosti. Bez nje nitko ne

kormilui
upravlja pokazuje s/nvi
mo~e ~ivjeti plovidbom onih koje
Svakoga
d nie Rei se sata
ce netko:
dogada '`to
nebrojeno
mi koristitogafilozoft
sto zahtijeva savjet, koi treha
neustraaivo, nitke bezbri~no.
itkotra~itj samo