Poslovno Pravo-Uvod U Pravo Osnovi Obligacija Privredna Društva I Posl - 477-536

Poglavlje 11
POSLOVNA ETIKA
1. ETIKA I POSLOVNO PRAVO
2. ETIČKE TEORIJE
3. DONOŠENJE ETIČKIH ODLUKA
4. GLOBALNI STANDARDI ODGOVORNOG ETIČKOG PONAŠANJA
POGLAVLJE 11. 475

Non solum, quod licet, considerandum est,
sed et quid honestum sit.
Treba voditi računa ne samo o dopuštenom
nego i o poštenom. (Pravo mora uzimati
u obzir i zahtjeve morala)
(Modestinus)
POSLOVNA ETIKA
1. ETIKA I POSLOVNO PRAVO
1.1. Pojam etike i morala
P
itanja poslovne etike važna su za svakog čovjeka.
Gotovo svi ljudi neprestano “posluju” ili se svakodnevno
uključuju u komercijalne transakcije, bilo kao pojedinci
ili kao članovi organizacija. Poslovne aktivnosti oblikuju svijet
u kojem živimo, ponekad dobro a ponekad loše. Poslovna
etika u svom sadašnjem obliku relativno je novo područje,
nastalo iz istraživanja filozofa morala u 1970tim i 1980tim
godinama. Ali, učeni ljudi razmišljaju o etičkim dimenzijama
trgovine barem još od Hamurabijevog zakonika (1750 BC.)1
Etika je jedno od najsloženijih pitanja s kojima se susreću

subjekti poslovanja. Bitno svojstvo svakog fizičkog lica je
razlikovanje laži i istine te zla i dobra. Ta njegova sposobnost
navedenog razlikovanja određuje njegove odnose prema
sebi, drugim ljudima i svim oblicima njihovog udruživanja
(npr. porodica, zajednica, privredno društvo, država) i
prema cijelom svijetu. Potrebno je odmah naglasiti da
su gotovo svi istraživači etike saglasni da pojam etika
obuhvaća simbol, koncept i normu. Kada se taj pojam
1
Moriarty, Jeffrey, “Business Ethics”, The Stanford Encyclopedia of Philosophy (Summer 2021 Edition), Edward N. Zalta (ed.), URL =
<https://plato.stanford.edu/archives/sum2021/entries/ethics-business/>.
POGLAVLJE 11. 477

POSLOVNO PRAVO: Uvod u pravo, osnovi obligacija, privredna društva i poslovna etika
U teoriji prava u kojoj se

razumijeva kao simbol odnosi se na ukupnost postojanja.
proučava i moralnost prava Kada je značenje tog pojma koncept tiče se svih kognitivnih
nezaobilazno se preispituje i područja. U teoriji prava u kojoj se proučava i moralnost
etičnost sadržaja pravne prava nezaobilazno se preispituje i etičnost sadržaja pravne
norme.
norme. Te tri mogućnosti međusobno su različite, te ih ne
treba poistovjećivati.
Potrebno je istaći da su pojmovi etika i etično, te moral i

moralno uglavnom korišteni kao sinonimi, ali ipak je važno
znati razlike među njima. Iako postoje i složena razdvajanja
tih pojmova opravdano je njihovo sinonimsko korištenje.
Pojmu etika izvorno odgovara grčki ēthos, a pojmu moral
latinski mores. Oba pojma izvorno znače navike ili običaji. I
navika i običaj tu znače razdvajanje zla i dobra, laži i istine
i usvajanja dobra i istine kao ključnih premisa u odnosu
pojedinca prema sebi, drugima i svijetu. A upravo to je
suština etike i etičnosti, te morala i moralnosti.
Pojam etika nije moguće odvojiti od pojma moral. Moral je

Moral je je specifičan,
iako relativno nezavisan
je specifičan, iako relativno nezavisan društveni podsistem,
društveni podsistem, koji koji se tiče stvaranja i primjene pravila ponašanja smatranih
se tiče stvaranja i primjene dobrim jer doprinose ili mogu doprinositi dobrobiti i razvoju
pravila ponašanja smatranih
dobrim jer doprinose ili
pojedinaca, društvenih grupa i društva u cjelini. Moralni
mogu doprinositi dobrobiti podsistem se sastoji od subjekata, pravila i mehanizama
i razvoju pojedinaca, primjene.2 U različitim društvima i njihovim dijelovima
društvenih grupa i društva
u cjelini.
navedena tri elementa se ne javljaju na jednak način.
Uvjetovani su ekonomskom strukturom društva, njegovom
razvijenošću i diferenciranošću, interesima grupa, tradicijom,
običajima, navikama i religijom.
Moral je nesumnjivo u uskoj vezi sa određenim običajima,

propisima, pravilima, smjernicama, normama, kategorijama,
idealima, i tako dalje, jer predstavlja nepisane regulative
koje se nameću pojedincima ili čitavim grupama svojom
obaveznošću u zauzimanju stavova, prosuđivanja, ponašanja
i načina djelovanja. Prema tome moral određuje ukupnost
života u postojećoj zajednici ili društvu. Po svojoj biti moral
označava određeno ljudsko ili društveno opredjeljenje u
2
O odnosu moralnog ponašanja i poslovanja u Bosni i Hercegovini vidjeti više u: Trifković, Miloš (2016) Can Moral Behaviour of Public
Enterprises in Bosnia and Herzegovina be Improved by Legislated Model Code of Ethics?, Montenegrin Academy of Sciences and Arts,
Scientific Meetings, Volume 138, Proceedings International Conference Technology+Society→?Future, 19-20 May, 2016, Podgorica,
Montenegro, str. 115-144.
478 Trifković · Simić · Trivun · Silajdžić · Mahmutćehajić

POSLOVNA ETIKA
odnosu na drugog čovjeka, na zajednički život pojedinaca

ili grupa, ili na sebe samog, što za rezultat ima specifično
svjesno htijenje, djelovanje, postupak, stavove, vrednovanje
i prosuđivanje. Moralno opredjeljenje u sebi sadrži, zahtjev
odnosno normu kojima se jedan moral oblikuje, utvrđuje i
izgrađuje, prije svega ono “da bi i kako bi nešto trebalo da
bude” čime se na određen način suprotstavlja onome “što i
kako već jeste”. Upravo zato se u svakom moralnom obliku,
in nuce, nalazi već jedna određena etika (etička koncepcija).
Moralnost sadrži neizbježni normativni element. Iako

se neka osoba može uključiti u neki uobičajeni postupak
bez ikakvog reflektivnog mišljenja, etika uvijek uključuje
reflektivnu evaluaciju ili propis o tom postupku. Dok se
smisao moralnog oblika čovjekovog opstanka u statusu
postojećeg morala uglavnom iscrpljuje u regulisanju
međusobnih odnosa, kako bi prije svega zajednički život bio
moguć i podnošljiv, a onda i bar donekle “normaliziran”, ono
etičko, s druge strane usmjereno je na faktičko, misaono ili
idealno transcendiranje ili prekoračivanje postojećeg stanja
u jednom općem smislu. Tako etika one pozitivne momente
svakog moralnog oblika dovodi misaono do konsekvencije.
Kada se u poslovnom pravu
Kada se u poslovnom pravu koristi pojam etika, to uglavnom
koristi pojam etika, to obuhvaća i moral u njegovom osnovnom značenju, ali uz
uglavnom obuhvaća i moral jasno razumijevanje razloga i posljedica korištenja tog
u njegovom osnovnom pojma.
značenju, ali uz jasno
razumijevanje razloga i
posljedica korištenja tog Svaki oblik društvene moralnosti koji može biti nazvan
pojma. egzogenim, eksplikacija je individualne moralnosti, koja
može biti nazvana endogenom. Bez endogenog karaktera
morala, nije moguće objasniti pravilo da etiku korporacije
određuje “tone at the top”. Etičke sankcije za kršenje
endogenog oblika morala su nelagoda, tjeskoba, stid,
sramota, grižnja savjesti, i slično. Sankcije za kršenje etičkih
normi kao socioloških kategorija su na primjer, spontani
bojkot poslovnih partnera ili potrošača.
POGLAVLJE 11. 479

1.2. Odnos etike i prava

Odnos etike i prava bitni su za proučavanje poslovne etike.
Iz navedene tvrdnje jasno slijedi da je poslovna etika
zapravo primjenjena etika. Sve što je obuhvaćeno pojmom
poslovanje moguće je preispitivati sa stanovišta etike u
najširem smislu i njene primjenjivosti. Zato etiku, filozofsku
disciplinu, koja se bavi pitanjima razlikovanja laži i istine, te
dobra i zla, nije moguće odvojiti od svega što čini cjelinu
Neki oblici poslovanja mogu
poslovanja. Neki oblici poslovanja mogu biti u skladu sa
biti u skladu sa zakonom, zakonom, ali da u isto vrijeme budu neetični. I obrnuto.
ali da u isto vrijeme budu Moguće je ukazati na brojne takve slučajeve u praksi. Iako
neetični.
su sudovi o njima odlučili na jedan način, u javnosti su ih
pratili skandali3 i opća osuda kao neetične. Ima i slučajeva
u kojima su poslovne aktivnosti u isto vrijeme nezakonite
i neetične. Zato je važno istaknuti da nema poslovanja
Nema poslovanja koje je koje je moguće odvojiti od etike, niti etike koja se ne tiče
moguće odvojiti od etike, i poslovanja i poslovnog prava u ukupnosti te naučne
niti etike koja se ne tiče
i poslovanja i poslovnog
discipline.4
prava u ukupnosti te naučne
discipline. Društvene norme (moralne, običajne i pravne) su autonomne
ili nametnute, odnosno heteronomne. U mnogim društvenim
područjima etički homogene grupe, koherentni sistemi
etičkih normi i disperzirani mehanizmi implementacije
razvijaju se sporo. Ali, u poslovanju brzina, obim i relativna
sličnost međusobnih odnosa doprinose ubrzanoj pojavi
etičkih normi5. Suprotno moralnim normama, pravo oblikuje
država. Zakonodavni proces je relativno kratak. Sankcije
su samo one koje su kao takve propisane zakonima te ih
primjenjuju nadležni organi. Zakonodavci slijede “državne
razloge” i ciljeve koji ne moraju uvijek biti i “dobri”. Moralno
prosuđivanje nije nužni dio dispozicije pravne norme. Ako je
nužno, zakon može svjesno biti neetičan. Pravna norma koja
nije etična prema onima na koje se odnosi, a posljedično i
3
Primjeri nedavnh etičkih i poslovnih skandala su: Volkswagen emissions scandal (2015); FIFA corruption scandal (2015); Mossack
Fonseca and the Panama Papers (2016); Wells Fargo account fraud (2016); Facebook-Cambridge Analytica data scandal (2018);
Boeing 737 MAX back-to-back plane crashes (2018-2019); Johnson & Johnson baby powder recall (2019); i tako dalje.
4
O odnosu moralnog ponašanja i poslovanja u Bosni i Hercegovini vidjeti više u: Trifković, Miloš (2016) Can Moral Behaviour of Public
Enterprises in Bosnia and Herzegovina be Improved by Legislated Model Code of Ethics?, Montenegrin Academy of Sciences and Arts,
Scientific Meetings, Volume 138, Proceedings International Conference Technology+Society→?Future, 19-20 May, 2016, Podgorica,
Montenegro, str. 115-144.
5
Vidjeti naročito poglavlje Etika internacionalnog poslovanja: DiMatteo, Larry A. (2016) International business law and the legal
environment: a transactional approach, 3rd edition., New York, NY: Routledge

POSLOVNA ETIKA
na društvo u cjelini, i dalje je obavezujuća. Zato su pravne

norme isključivo heteronomne.6
Etika je širi društveni

Etika je širi društveni podsistem nego što je pravo, koje
podsistem nego što je pokriva samo ona područja za koje država ima naročiti
pravo, koje pokriva samo interes. I pored činjenice da pravne norme nužno ne ovise
ona područja za koje država
ima naročiti interes.
o etičkim razlozima, zakoni često uključuju etičke norme.
Takve etičke norme postaju pravne norme a da ne gube
svoj etički karakter.
Etički podsistem pokriva šire područje društvenih odnosa

nego što je slučaj s pravom, te ima dublje društvene
korijene. Legitimitet moralnih normi mora biti dokazan
historijski, uz sociološku i filozofsku argumentaciju. S druge
strane, legitimitet prava ovisi gotovo isključivo o državi koja
monopolom fizičke prinude usmjerava ponašnja pojedinaca
u društveno željenom pravcu nastojeći ostvariti osnovne
vrijednosti u pravu - mira i pravne sigurnosti, te osigurati
jednakost svih pred zakonom i na taj način djelovati etički.7
Etički i drugi društveni argumenti za opravdavanje pravnih
normi i njihove primjene mogu biti od neke važnosti samo
u krajnjem telološkom tumačenju prava. Etičke norme
moraju biti dokazane i primjenjene u složenim individualnim
i društvenim okolnostima. Pravo je preciznije, općenito
i konzistentno.8 U mnogim prilikama, poslovni subjekt
može predvidjeti sa velikom sigurnošću hoće li radnja koju
poduzima biti u skladu sa zakonom. Postoje situacije u
kojima zakonitost određenih djelovanja nije posve jasna.
Razlog za to je u činjenici da se na mnoga poslovanja
odnose brojni zakoni, pa je moguće kršenje nekog od njih a
da onaj koji to čini nije toga svjestan. Pravo sadrži i brojne
“sive zone” koje otežavaju mogućnost predviđanja kako će
sud riješiti određenu situaciju.9
6
Isto.
7
O odnosu prava i moralnosti vidjeti više u Jeffrey F. Beatty, Susan S. Samuelson, and Patricia Sánchez Abril (2019) Introduction to
Business Law, 6th Edition, Cengage Learning, Inc
8
Trifković, Miloš (2016) Can Moral Behaviour of Public Enterprises in Bosnia and Herzegovina be Improved by Legislated Model Code
of Ethics?, Montenegrin Academy of Sciences and Arts, Scientific Meetings, Volume 138, Proceedings International Conference
Technology+Society→?Future, 19-20 May, 2016, Podgorica, Montenegro, str. 115-144., str. 118.
9
Vidjeti više u: Kenneth W. Clarkson, Roger LeRoy Miller (2021) Business Law: Text and Cases, Fifteenth Edition, © 2021, 2018 Cengage
Learning, Inc.Cengage Learning, Inc. ISBN: 978-0-357-12963-0;
POGLAVLJE 11. 481

Tako je i sa etikom i njenim mores (lat. mos, moris, običaj,

navika, način života)10 i vezom sa poslovnim pravom. Njeni
izvori su u različitim tradicijama, i religijskim i sekularnim.
Pozornica gotovo svih oblika savremenog poslovanja je
cijeli svijet, a to znači u različitim religijskim i kulturnim
tradicijama, te posljedično i u različitim moralnostima
kojima se u najširem smislu bavi etika. Razumijevanje
etičkih razlika od jedne do druge kulture, od jednog do
drugog dijela svijeta, pretpostavka je efikasnog poslovanja.
Te razlike nije moguće poništiti. Upravo zato je za teoriju i
praksu poslovnog prava nužno znanje o etičkim teorijama.11
Navedene etičke razlike mogu se činiti suprotstavljenim i
da ih nije moguće uskladiti. Ali, globalizacija poslovanja
nameće nužnost djelovanja uz uvažavanje različitih etičkih
teorija.12
Kategorije, savjesno i
pošteno te u dobroj
vjeri su suštinski etičke. Korištene kategorije, savjesno i pošteno te u dobroj vjeri su
Upravo na tome se vidi suštinski etičke. Upravo na tome se vidi komplementarnost
komplementarnost etičkih i
pravnih normi u poslovnom etičkih i pravnih normi u poslovnom pravu.
pravu.
1.3. Odnos poslovnog prava i etike

Danas je nesporno da oni koji upravljaju kompanijama
imaju dužnost posebne pažnje, pažnje dobrog stručnjaka
(bonus artifex). Odgovornost uprave treba biti uređena
zakonskim aktima, normativnim aktima društva, etičkim
kodeksima i menadžerskim ugovorom. Vođenje poslova
društva predstavlja ne samo pravo uprave već i njenu
odgovornost.13 Članovi upravnih i nadzornih odbora društva
imaju obavezu da se prilikom donošenja odluka rukovode
interesima društva ali i interesima svih ostalih učesnika u
poslovanju. U anglosaksonskom pravnom sistemu postoji
Business Judgment Rule (Pravilo poslovnog prosuđivanja,
Pravilo dobre poslovne pažnje), koje se odnosi na
10
Vujaklija, Milan (1961) Leksikon stranih reči i izraza, Beograd: Prosveta, str. 598.
11
Vidjeti naročito Poglavlje 1 Etičke teorije i poslovna praksa i Poglavlje 2 Svrha korporacije u: Beauchamp, L. Tom, Bowie E. Norman,
Arnold G. Denis (2009) Ethical Theory and Business, New Jersey: Pearson Prentice Hall
12
Vidjeti više u: Kenneth W. Clarkson, Roger LeRoy Miller (2021) Business Law: Text and Cases, Fifteenth Edition, © 2021, 2018 Cengage
Learning, Inc.Cengage Learning, Inc. ISBN: 978-0-357-12963-0;
13
Trivun, Veljko (2019) Odgovornost privrednih društava, Sarajevo: Ekonomski fakultet, str. 79. O pravilu dužne pažnje vidjeti više u
navedenom djelu.

POSLOVNA ETIKA
odgovornost i dužnu pažnju članova uprave. Navedeni

institut obuhvaćen je standardom fiducijarne dužnosti
koji uključuje dužnosti pažnje (duty of care), lojalnosti
(duty of loyalty) i djelovanja u dobroj vjeri (duty of good
faith). Uvođenjem pravila poslovnog prosuđivanja daje se
mogućnost članovima uprava i nadzornih odbora da se
oslobode odgovornosti za donesene poslovne odluke za
koje se može razumno pretpostaviti da su donesene na bazi
adekvatnih informacija, te da su one donesene isključivo u
interesu privrednog društva. Pod ovim se podrazumijeva da
se djelovalo prema opštim pravilima upravljanja, pravilima
struke, savjesno i pošteno.14
Navedeno potvrđuju i pozitivni zakonski propisi. U Zakonu o

obligacionim odnosima, ističe se “U zasnivanju obligacionih
odnosa i ostvarivanju prava i obaveza iz tih odnosa učesnici
su dužni da se pridržavaju načela savjesnosti i poštenja
(čl.12 ZOO). Uz navedeno, važno je istaknuti odredbu
Zakona o privrednim društvima (član 32 ZPD)15: Posebne
dužnosti prema društvu imaju: a) članovi društva sa
neograničenom solidarnom odgovornošću i komplementari;
b) član društva sa ograničenom odgovornošću koji posjeduje
značajno učešće u osnovnom kapitalu društva (učešće
od najmanje 20% u osnovnom kapitalu društva) ili član
društva sa ograničenom odgovornošću koji je kontrolni član
društva u smislu povezanih lica; c) dioničar koji posjeduje
značajno učešće u osnovnom kapitalu društva (učešće od
najmanje 20% u osnovnom kapitalu društva) ili dioničar
koji je kontrolni dioničar u smislu povezanih lica; d) članovi
uprave, predsjednik i članovi nadzornog odbora, zastupnici i
prokuristi; e) likvidacioni upravnik. Kontrolni član društva ili
kontrolni dioničar je lice koje ima više od 50% glasačkih prava
u privrednom društvu na osnovu običnih dionica ili koje na
drugi način vrši kontrolni uticaj nad upravljanjem i vođenjem
poslova društva. Navedena lica, prema odredbama Zakona
o privrednim društvima, dužni su da obavljaju svoje poslove
savjesno, sa pažnjom dobrog privrednika i u razumnom
uvjerenju da djeluju u najboljem interesu društva (dužna
14
O navedenom institutu, kao i dužnostima pažnje, lojalnosti i djelovanja u dobroj vjeri, vidjeti više u Trivun, Veljko (2019) Odgovornost
privrednih društava, Sarajevo: Ekonomski fakultet, str. 86-104.
15
Zakon o privrednim društvima FBiH (Službene novine FBiH, br. 81/15)
POGLAVLJE 11. 483

pažnja16). Lice koje postupi sa dužnom pažnjom ne odgovara

za štetu koja iz takve procjene nastane za društvo.
Prema Pariskoj konvenciji, “Akt nelojalne konkurencije

predstavlja svaki akt konkurencije koji je protivan poštenim
običajima u industriji i trgovini” (čl. 10 bis.st.2).17 Zakonom
o trgovini određeno je da se trgovina “obavlja slobodno pod
jednakim uvjetima na tržištu za sve trgovce u skladu sa
zakonom, dobrim poslovnim običajima, principima lojalne
konkurencije i trgovačkim pravilima, odnosno uzansama” (čl.
3 ZUT). “Pod nedopuštenim trgovanjem podrazumijevaju
se radnje kojim se radi tržišnog nadmetanja povređuju
trgovinski običaji i praksa” (čl. 50 ZUT)18. Oba navedena
akta kao centralni sadržaj uzimaju protivnost radnje
dobrim poslovnim običajima, dakle shvatanjima društvenog
morala.19
Kada je neko ponašanje opisano kao neetično ili kada je

subjekt poslovanja kriv za “pohlepu” to može biti i posljedica
tržišne konkurencije. Konkurentski pritisci mogu često
dovesti do neetičnog ponašanja. Učesnici na tržištu koji bi
mogli poticati neetično ponašanje, također s druge strane,
motiviraju kompanije na stalne inovacije i nove proizvode,
što posljedično dovodi do privrednog rasta. Kada govorimo
o pravu konkurencije, i regulatorne sankcije, ali i moralne,
djelotvornije su u bogatijim zemljama, pa je i ponašanje
svih učesnika na tržištu više etično.20
Poslovno pravo nije statična disciplina. Kroz historiju su

se mijenjali sadržaji poslovnog prava kao i razvoj pravnih
instituta, te njihovo prilagođavanje novim okolnostima
života i poslovanja. Svi oblici pojedinačnog i društvenog
života kojima se bavi tradicionalno pravo ostaju i u cyber-
prostoru. Tu su oni promijenjeni u pogledu dostupnosti,
brzine, nepostojanja tradicionalnih granica, i tako dalje.
Postavlja se pitanje da li je u tim promijenjenim okolnostima
16
O pojmu dužne pažnje (due care) vidjeti više u Pravni leksikon (2007) Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, str. 281-282.
17
Pariška Konvencija za zaštitu industrijske svojine (1883) https://www.unido.org/sites/default/files/2014-04/Paris_Convention_0.pdf
18
Zakon o unutrašnjoj trgovini (Službene novine FBiH, 40/10, 79/17)
19
O ograničavanju tržišta i nelojalnoj konkurenciji, kao i imenovanim slučajevima vidjeti više Poglavlje 20 u Trifković, M, Simić, M, Trivun,
V, Silajdžić, V, Mahmutćehajić, F (2013) Poslovno pravo: ugovori, vrijednosni papiri i pravo konkurencije, Sarajevo: Ekonomski fakultet
20
Vidjeti više u: Shleifer, Andrei (2004) «Does Competition Destroy Ethical Behavior?» American Economic Review, 94 (2): 414-418. U
Bosni i Hercegovini se Zakonom o konkurenciji uređuju pravila, mjere i postupci zaštite tržišne konkurencije, nadležnosti i način rada
Konkurencijskog vijeća na zaštiti i promociji tržišne konkurencije u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik BiH” br. 48/05, 76/07 i 80/09)

POSLOVNA ETIKA
potrebno novo pravo i/ili nova pravna etika? Teoretičari

prava su saglasni da ti novi oblici nisu potrebni, već da su
nužne primjene i prilagođavanja poznatih pravnih i etičkih
sadržaja novim okolnostima i izazovima u cyber-prostoru.
Ovo je naročito važno u području poslovnog prava i s njim

povezanih područja. To ne znači da opće etičke norme
mogu biti izmijenjene. Nove okolnosti zahtijevaju nove
uvide u načine njihove primjene i moguće posljedice etičkog
i neetičkog djelovanja.21 Pitanja “internetske etike” su prima
facie povezana za izazovima u drugim područjima. To znači
da bi iz svih etičkih pristupa trebalo izdvojiti i sistematizirati
one pristupe koji vrijede za sve internetske izazove, i to
tako da su primjenjljivi na cijeli spektar slučajeva koji se
susreću u cyber-prostoru i u vezi s njim. U cyber-prostoru
su moguća i brojna krivična djela. Ta djela uključuju različite
oblike korištenja računara, veza među njima i pohranjivanja
podataka. U najopćenitijem smislu nova sredstva i
mogućnosti vršenja krivičnih djela u cyber-prostoru mogu
biti razvrstana od nemoralnih/neetičnih, koji ostaju izvan
okvira kojij je obuhvaćen krivičnim pravom, do najopasnijih
djelovanja koja spadaju u red najtežih krivičnih djela22.
Postoje barem četiri komponente okvira online povjerenja
i sigurnosti - cyber-kriminal, standardi koji ograničavaju
vladin pristup komunikacijama i bazama podataka, zaštita
potrošača i sigurnost računarskih mreža.23
Centralno pitanje filozofije morala uvijek je dvostruki

zadatak: 1) metaetike, analiziranja značenja i prirode
moralnog elementa u ljudskom djelovanju, mišljenju i
jeziku; i 2) normativne etike, vrednovanja tog elementa
predstavljanjem i procijenjivanjem kriterija za opravdavanje
pravila i presuđivanja toga što je moralno ispravno
i pogrešno, dobro i loše. Filozofi morala su se bavili tim
dvostrukim zadatkom metaetike i normativne etike na vrlo
različite načine i s vrlo različitim naglascima. Ti različiti načini
i naglasci imaju dvije glavne dimenzije - jednu sadržanu u
samoj etici, i drugu izvedenu iz veze etike s drugim granama
21
O odnosu etike i prava u cyber prostoru vidjeti više u Mahmutćehajić, Fatima, Silajdžić Vedad (2019): Etika i pravo u cyber-prostoru,
Sarajevo Social Science Review, God. VIII, br. 1-2, 2019, str. 165-182.
22
Vidjeti više Konvenciju o cyber-kriminalu (Službeni glasnik BiH, 6/6)
23
Trust and Security in Cyberspace: The Legal and Policy Framework Addressing Cybercrime (2005) Global Internet Policy Inititative:
Washington, USA, str.1
POGLAVLJE 11. 485

filozofije, nauke ili ljudskog iskustva općenito. Iako su te

dvije dimenzije u nekom pogledu različite, pitanje o tačnom
i odgovarajućem odnosu među njima odražava važna
razilaženja među filozofima i teoretičarima prava.24
1.4. Korporacija kao moralni agent

Kada se nešto dogodi u okviru zadovoljavanja korporativnih
ciljeva, može se upitati: Ko je moralno odgovoran za nastale
posljedice? To se pitanje tiče određivanja doličnog nosioca
moralne odgovornosti. Nema ničega spornog u tome da su
korporacije pravni agenti koji imaju pravnu odgovornost.
Ali, mogu li i korporacije biti moralni agenti koji su dolični
subjekti kojima je dodijeljena moralna odgovornost?25
Kada se govori o etičkoj odgovornosti korporacije treba uzeti

u obzir šire značenje tog pojma, korporacije kao prema cilju
usmjerene organizacije koja uključuje pojedince. Koncept
korporacije kao moralnog agenta (corporate moral agency),
poznat i kao korporativna moralna ličnost (corporate moral
personhood), za mnoge je važna implicitna pretpostavka u
poslovnoj etici. Razlog za to je želja da “poslovanje” bude
kvalificirano kao jedinica etičke analize za njena djelovanja,
kao i želje da budu određeni nosioci koji mogu biti moralno
odgovorni kada moralnu odgovornost nije moguće naći
među članovima korporacije.
Korporacija kao moralni agent podrazumijeva da korporacije

Korporacija kao moralni
agent podrazumijeva
mogu biti dolični nosioci moralnih odgovornosti na način
da korporacije mogu biti koji je drugačiji od njenih ljudi, pojedinačnih članova
dolični nosioci moralnih -fizičkih lica. To ne znači da korporacija može poduzimati
odgovornosti na način
koji je drugačiji od njenih
bilo kakve radnje bez svojih članova, već to znači da
ljudi, pojedinačnih članova korporacija može biti moralno odgovorna kao jedinica koja
-fizičkih lica. je drugačija od svojih članova.26 Kao takva, korporacija kao
moralni agent mora biti odvojena od pojmova kolektivne
24
New Encyclopædia Britannica (1985) Chicago: Enciclopædia Britannica Inc, Makropedia 18, str. 628
25
Lisa Newton (2014) Business Ethics in the Social Context Law, Profits, and the Evolving Moral Practice of Business, SpringerBriefs in
Ethics, DOI: 10.1007/978-3-319-00870-7_1,_, str. 1-24.
26
O teoretskim raspravama u vezi sa korporacijom kao moralnim agentom vidjeti više u Gordon G. Sollars, The corporation: Genesis,
identity, agency, u The Routledge companion to business ethics (2018) edited by Eugene Heath, Byron Kaldis and Alexei Marcoux,
New York: Routledge; i u Tobey Scharding (2018), Business Ethics: An Introduction, Wiley Blackwell: John Wiley & Sons, Inc.

POSLOVNA ETIKA
moralne odgovornosti koja moralnu odgovornost dodjeljuje

članovima korporacije.
Razlika između korporativne moralne odgovornosti i

kolektivne moralne odgovornosti nije uvijek dovoljna
jasna. S jedne strane, korporativna moralna odgovornost
Korporativna moralna
odgovornost uključuje
uključuje posredovanje (agency) koje je logički drugačije
posredovanje (agency) od članova korporacije te je zato moralna odgovornost
koje je logički drugačije od dodijeljena korporaciji čak i onda kada nijedan član nije
članova korporacije te je
zato moralna odgovornost
moralno odgovoran. S druge strane, kolektivna moralna
dodijeljena korporaciji čak i odgovornost zahtijeva da je barem neko u kolektivu moralno
onda kada nijedan član nije odgovoran. Prema nekim tumačenjima jedna odgovorna
moralno odgovoran.
osoba, ili više njih, može predstavljati grupu tako da je
cijela grupa smatrana moralno odgovornom. Važno je imati
na umu razliku između korporativne moralne odgovornosti
Kolektivna moralna i kolektivne moralne odgovornosti, jer je posredovanje
odgovornost zahtijeva da u kolektivnoj moralnoj odgovornosti posve ovisno o
je barem neko u kolektivu
moralno odgovoran. mogućnostima članova, dok u korporativnoj moralnoj
odgovornosti to nije ovisno o članovima.
Važno pitanje poslovne etike je imaju li korporacije etičku

ličnost. Prema jednoj teoriji, odgovor na to pitanje je
kategorički negativan. Utemeljen je na pretpostavci da
su samo fizička lica sposobna za moralno prosuđivanje,
moralne radnje a posljedično i za moralnu odgovornost. Ta
se teorija ne čini kompatibilnom sa savremenom ulogom
korporacija, razvojem organizacijskih nauka i uvođenjem
krivične odgovornosti za korporacije.27 Drugi afirmativni
odgovor je uvjerljiviji: korporacije jesu moralni subjekti.
Glavni argumenti za takvo stanovište su: pravno priznanje
korporativne ličnosti, pripisivanje radnji uposlenika
koroporaciji, postojanje specifične korporativne kulture i
organizacije za donošenje korporativnih odluka, uključujući
i etičke koje se mogu neslagati sa stanovištima pojedinaca
unutar korporacije. Međutim, korporacije, kao i fizička lica,
nisu uvijek sposobne ili voljne da donesu i implementiraju
moralna prosuđivanja: “da bila kvalificirana kao moralni
agent, korporacija bi trebala da uspostavi proces donošenja
27
Krivični zakon Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 3/2003, 32/2003 - ispr., 37/2003, 54/2004, 61/2004,
30/2005, 53/2006, 55/2006, 8/2010, 47/2014, 22/2015, 40/2015 i 35/2018), Poglavlje XIV “Odgovornost pravnih lica za krivične
radnje”.
POGLAVLJE 11. 487

moralnih odluka i da kontroliše njegovu primjenu u strukturi

politika i pravila, kao i u svojoj praksi.”28
2. ETIČKE TEORIJE
Kada je pojedinac suočen sa etičko dilemom, započinje etičko
rezonovanje - to je proces rezonovanja u kojem taj pojedinac
ispituje prilike u kojima se nalazi u svjetlu svojih moralnih
uvjerenja ili etičkih standarda.29 Subjekti poslovanja čine
to isto kada donose odluku sa etičkim posljedicama. Kako
donositelji poslovnih odluka odlučuju da li je određena radnja
ispravna za njihovu kompaniju? Koji etički standardi trebaju
biti primjenjeni? Općenito govoreći, etičko rezonovanje,
Etičko rezonovanje, koje
se odnosi na poslovanje koje se odnosi na poslovanje tradicionalno karakteriziraju
tradicionalno karakteriziraju dva temeljna pristupa. Prema prvom pristupu, etičko
dva temeljna pristupa. ponašanje je definirano u pojmovima dužnosti, što također
Prema prvom pristupu,
etičko ponašanje je uključuje određena prava. Prema drugom pristupu, etično
definirano u pojmovima je određeno u pojmovima posljedica ili rezultata ili bilo koje
dužnosti, što također radnje30. Ta dva pristupa razvijena su različite etičke teorije
uključuje određena prava.
Prema drugom pristupu, primjenjivane u poslovnom pravu. Za donošenje najboljih
etično je određeno u mogućih poslovnih odluka uvjet je etičko rezonovanje, što
pojmovima posljedica ili omogućuju, općenito govoreći ogovarajuće primjene etičkih
rezultata ili bilo koje radnje.
Ta dva pristupa razvijena
teorija.
su različite etičke teorije
primjenjivane u poslovnom Prihvaćena je podjela etičkih teorija u dvije kategorije,
pravu.
deontološku i teleološku. Deontološke i teleološke etičke
teorije su normativne. Razlike među njima su s obzirom
na to šta je glavni kriterij kojim neko djelovanje mora biti
procjenjivano kao moralno ispravno ili pogrešno. Sadržaj
njihove razlike određuje to šta se uzima za osnovne koncepte
moralnog diskursa i opravdanja.
28
Trifković, Miloš (2016) Can Moral Behaviour of Public Enterprises in Bosnia and Herzegovina be Improved by Legislated Model Code
of Ethics?, Montenegrin Academy of Sciences and Arts, Scientific Meetings, Volume 138, Proceedings International Conference
Technology+Society→?Future, 19-20 May, 2016, Podgorica, Montenegro, str. 121.
29
Vidjeti naročito poglavlje 5 Moral reasoning u: The Blackwell Guide to Business Ethics (2001) ed.by Norman E. Bowie, Blackwell
Publishing, eISBN: 9780631221234, str. 98-111.
30
Vidjeti više u: Kenneth W. Clarkson, Roger LeRoy Miller (2010) Business Law: Text and Cases, Twelfth Edition, Cengage Learning, Inc.
Cengage Learning, Inc. str. 100.

POSLOVNA ETIKA
Deontologija (grčki
Deontologija (grčki deontos “obavezno”, “obligatorno” +
deontos “obavezno”, logos “riječ”, “govor”) je dio etike, nauka o dužnostima kao
“obligatorno” + logos “riječ”, moralnoj obavezi, o onome šta treba činiti. Prema tome sa
“govor”) je dio etike, nauka stanovišta deontologije postupci su prosuđivani ne samo s
o dužnostima kao moralnoj
obavezi, o onome šta treba obzirom na postizanja očekivane svrhe, već i sa stanovišta
činiti. korištenih sredstava. Sve što je uključeno u poslovanje
procijenjivano je na osnovu kriterija dobro ili loše. U
francuskom jeziku se deontologija upotrebljava za oznaku
profesionalnih dužnosti nekog zvanja (npr. medicinska
deontologija).
Teleologija (grčki telos “svrha”, “cilj” + logos), je nauka

Teleologija (grčki telos
“svrha”, “cilj” + logos),
o svrhama, tj. da svako događanje i postojanje ima svoju
je nauka o svrhama, određenu svrhu. Kada se teleologija odnosi na etiku,
tj. da svako događanje vrednovana i prosuđivana je svrha i posljedica djelovanja.
i postojanje ima svoju
određenu svrhu.
Teleologiju su zastupali Platon, Aristotel, srednjovjekovni
filozofi, ali i mnogi savremeni autori.
Uobičajeno je isticanje pet etičkih teorija važnih za teoriju

i praksu poslovnog prava. To su: teorija prava (rights
theory); teorija pravde (justice theory); utilitarijanizam
(utilitarianism); teorija dioničara (shareholder theory); i
teorija vrline (virtue theory).
2.1. Teorija prava (rights theory)

Osnova etičke teorije prava je koncept ljudskih prava.
Teorija prava je etička Svakom čovjeku, samom činjenicom njegovog postojanja,
teorija fokusirana na
temeljna prava svakog
pripadaju prava. Ova etička teorija je fokusirana na
pojedinca u društvu. To temeljna prava svakog pojedinca u društvu. To znači da
znači da je svaki pojedinac je svaki pojedinac obavezan poštovati prava drugog a
obavezan poštovati prava tako i svakoga uključenog u poslovanje. S ovom etičkom
drugog a tako i svakoga
uključenog u poslovanje. teorijom povezan je poznati kategorički moralni imperativ
koji je definirao Immanuel Kant: “Radi uvijek tako da možeš
htjeti da maksima tvog djelovanja postane opći zakon!”31
To znači da je svako djelovanje procjenjivano na osnovi
njegove univerzalne primjenjivosti. Povjerenje, presudno
važan društveni kapital, ima osnovu u tom kategoričkom
31
Vidjeti više u Filipović, Vladimir (1984) Filozofijski rječnik, Zagreb: Nakladni zavod Matice Hrvatske, str. 139.
POGLAVLJE 11. 489

imperativu. Na njemu se ono održava. Taj kategorički

imperativ Immanuel Kant je dodatno objasnio i učvrstio:
“Djeluj uvijek tako da čovjeka smatraš, i u sebi i u drugom,
ciljem, a nikada samo sredstvom!”32
U strogoj primjeni deontološke teorije, kako ju je formulirao

Immanuel Kant, postoji neosporiv problem: dužnosti
ili obaveze često su smatrane aposlutnim i univerzalno
primjenjivim. Na primjer, deontolozi, mogu isticati da čovjek
nikada ne smije ni lagati niti ubiti drugog čovjeka. Zato
se u moralnim dužnostima ne smiju praviti kompromisi s
pravima pojedinca.33
U savremenoj literaturi o poslovnom pravu i poslovnoj

etici uobičajeno je naglašavanje doprinosa Immanuela
Kanta deontologijskim etičkim teorijama. Naime, Immanuel
Kant smatra da svijest o dužnostima može biti izvedena
iz čisto filozofskog rezonovanja. Budući da je korporacija
temeljno razumska konstrukcija, deontologija Immanuela
Kanta tiče se direktno pojedinca zaposlenog u korporaciji.
Ljudska bića su, kako smatra taj filozof, bitno drugačija od
svih drugih objekata. Obdarena su moralnim integritetom
i sposobnošću razumijevanja, te razumskim upravljanjem
svojim postupcima. Zato mišljenja i djelovanja svakog
pojedinca trebaju biti uvažavana. Ako su ljudska bića
posmatrana kao sredstva za postizanje nekog cilja, to znači
da su poistovjećena sa svim drugim objektima. Tada im je
oduzeto svojstvo objekata drugačijih od svih ostalih.34
Šta su temeljna ljudska prava? Kako ih raspoređujemo s

obzirom na važnost? Ljudska prava temelje se na shvatanju
i prihvatanju dostojanstva svake osobe. Ona su univerzalna,
neodvojiva i međuzavisna.Važno je razumjeti da ljudska
prava država ne ustanovljava nego ih promovira i štiti i to
prvenstveno od samovoljnog postupanja države (shvaćene
u najširem smislu te riječi), a garantuje ih najvišim pravnim
aktima - ustavom i zakonima, te prihvatanjima niza
32
Kant, I. (1959), Foundations of the Metaphysics of Morals, Bobbs Merrill, Indianapolis, str. 33.
33
Izuzetak su slučajevi u kojima veća prava od prava pojedinca imaju prednost. Kada je kršenje nekog prava pojedinca opravdano višim
ciljem.
34
Vidjeti više u: Kenneth W. Clarkson, Roger LeRoy Miller (2010) Business Law: Text and Cases, Twelfth Edition, Cengage Learning, Inc.
Cengage Learning, Inc. str. 100.

POSLOVNA ETIKA
pravno neobavezujućih (npr. deklaracija) i obavezujućih

instrumenata (npr. paktova i konvencija).
Važno je razlikovati pozitivnu i negativnu obavezu države u

ostvarivanju i zaštiti prava. Negativna obaveza podrazumijeva
uzdržavanje države u uplitanje u uživanju pojedinih prava
npr. prava na život, privatnost, izražavanje, i tako dalje, dok
pozitivna obaveza podrazumijeva aktivnu ulogu države u
osiguravanju uslova (sistema ili infrastrukture) za ostvarenje
prava poput, prava na zdravstvenu zaštitu, obrazovanje,
stanovanje itd. Filozof John Locke, u 17. stoljeću određuje
ta prava upravo onako kako su ona određena danas, u
modernim demokracijama: zaštita života, slobode i imovine.
Pristalice učenja o slobodnoj volji (libertarians) tome još
dodaju slobodu ugovaranja i slobodu izražavanja. Moderni
liberali, kakav je Bertolt Brecht35, ističu da svi ljudi imaju
temeljna prava na rad, hranu, stanovanje i obrazovanje.
Čak i u najrazvijenijim demokracijama svijeta kakve su
Sjedinjene Američke Države i dalje traje javna rasprava o
tome imaju li svi građani pravo na zdravstvenu zaštitu.
Pitanje ljudskih prava u središtu je savremenog civilizacijskog

razvoja. Što je stepen demokratskog razvoja viši, više je i
priznanje ljudskih prava i briga za njih. Ona su u razvijenim
demokracijama zagarantovana najvažnijim pravnim i
državnim dokumentima. Glavni razlozi za podržavanje
teorije prava su priznanje moralne vrijednost svakog
pojedinca te potvrđena važnost zaštite osnovnih ljudskih
prava. U historiji čovječanstva brojni su pokušaji da ljudska
prava budu zagarantovana obvezujućim dokumentima.36
Vrhunac tih nastojanja je Opća Deklaracija o ljudskim
pravima koju je usvojila Organizacija Ujedinjenih nacija
1948. godine. Većina ljudi smatra da su time zagarantirana
njihova neotuđiva prava.
35
Vidjeti više u: Squiers, Anthony (2012), “The Social and Political Philosophy of Bertolt Brecht” (2012). Dissertations. 126 https://
scholarworks.wmich.edu/cgi/viewcontent.cgi?article=1126&context=dissertations i Basuki, Ribut. (2002). BRECHT’S EPIC THEATRE
AS A MODERN AVANT-GARDE AND ITS INFLUENCE ON POSTMODERN THEATRE/DRAMA. K@ta: a Biannual Publication on the Study
of Language and Literature. 4.
36
Među tim dokumentima su, Magna Carta (1215), The English Bill of Rights (1689), Northwest Ordinace (1787), Virginia Declaration
of Rights (1776), La Déclaration des droits de l’Homme et du citoyen (1789). U historiji postoje nastojanja da se prava osiguraju svim
kategorijama stanovništva npr. ženama sa Déclaration des droits de la Femme et de la citoyenne (1791). Vidjeti priču o Olympe de
Gouges.
POGLAVLJE 11. 491

Postoje brojni kritičari navedene etičke teorije prava.

Njihove pristupe uglavnom određuje pitanje o hijerarhiji
prava. U nekim državama postoji uvažavanje prava koja
su zanemarena ili onemogućena u drugim državama.
Neki od tih kritičara tvrde da etička teorija prava može biti
zloupotrebljena u okviru rasprave o javnoj politici i političkoj
ekonomiji. Neki smatraju da navedena teorija prava može
biti tako predstavljena da podstiče osjećaj opravdanosti
usporavanja inovacija, poduzetništva i proizvodnje.37
2.2. Teorija pravde (justice theory)

Filozofi John Locke i Jean-Jacques Roussseau su značajno
uticali na vladajuće kategorije u politici i ekonomiji -
nepovredivost života svakog čovjeka, njegovog prava na
slobodu i imovinu. S njihovim djelima povezana je etička
teorija društvenog ugovora. Prema toj teoriji za svakog
čovjeka se pretpostavlja da je uključen u društveni ugovor
sa svim ostalim članovima društva. Svaki član društva je
Prema teoriji pravde tako prihvatio poštovanje moralnih pravila nužnih da bi
opravdana je obaveza vlade ljudi živjeli u miru i harmoniji. To podrazumijeva ugovorne
da preraspodjeljuje dobra da postavke: “Pridržavat ću se pravila ako to čine svi drugi.”
bi tako pomogla siromašnim
i uskraćenim. Nužno je Ta moralna pravila su prema tome korištena za rješavanje
pravedno preraspodijeliti sukobljujućih interesa u društvu.
sva društvena dobra i terete
među svim članovima
društva.
U naslijeđu teorije društvenog ugovora, John Rawls,
objavio je 1971. godine prvi put knjigu Teorija pravde (A
Theory of Justice38) u kojoj su razmatrani najvažniji sadržaji
birokratske države blagostanja. Temeljeći svoju teoriju
na principu pravde, razmatrajući realne i moguće prilike
države i upravljanja njom, John Rawls iznosi razloge da je
opravdana obaveza vlade da preraspodjeljuje dobra da bi
tako pomogla siromašnim i uskraćenim39. Smatra nužnim
pravedno preraspodijeliti sva društvena dobra i terete.
Navedena preraspodjela treba biti pravedno raspoređena
37
Langvardt, Jane P., (2018) Business law : the ethical, global, and e-commerce environment / Jane P. Langvardt [and others]. Sevententh
edition. | New York : McGraw-Hill Education, str. 119
38
Rawls, John (1971) A Theory of Justice, Harvard University Press. Revidirano izdanje knjige Rawls, John (1999) Rev. ed.A Theory of
Justice, Cambridge, Massachusetts: The Belknap Press of Harvard University Press https://www.consiglio.regione.campania.it/cms/
CM_PORTALE_CRC/servlet/Docs?dir=docs_biblio&file=BiblioContenuto_3641.pdf
39
Rawls, J. (1958), “Justice as fairness”, The Philosophical Review, Vol. 67 No. 2, pp. 164-194.

POSLOVNA ETIKA
među svim članovima društva. Zato je teorija pravde

često nazivana distributivnom pravdom, ili raspodijeljenom
pravdom. Taj svoj etički stav John Rawls artikulira u svom
najvećem principu, principu jednakih sloboda40. Svaka osoba
ima jednako pravo na temeljna ljudska prava i slobode.
On je navedeni princip jednakih sloboda, odredio odnosno
ograničio principom razlike.41 Društvene nejednakosti su
prihvatljive jedino onda kada ih nije moguće odstraniti, zato
što bi njihovo odstranjivanje značilo dodatno pogoršavanje
stanja onih članova društva koji su već u najgorem položaju.
Isti autor ističe da je temeljni društveni poredak pravedan
kada su unaprjeđenja stanja najmanje sretnih toliko velika
koliko je to moguće.
Podizanjem klasičnih ugovornih teorija na viši stepen

apstrakcije Rawls uvodi (specifičan) izvorni položaj i veo
neznanja (Veil of Ignorance42). Veo neznanja, sastavni dio
teorije društvenog ugovora, omogućuje nam da testiramo
ideje za pravednost. Prema Rawlsu, svaki pojedinac u bilo
kojem trenutku može stupiti u izvorni položaj, tj. projicirati
hipotetičko stanje poštujući sva zadana ograničenja
takvog položaja. Ograničenja postavlja veo neznanja.
Ograničavajući znanje, veo uklanja sve razlike koje su s
moralnog stajališta proizvoljne te osigurava da građani budu
predstavljeni isključivo kao jednake i slobodne moralne
osobe. U izvornom položaju znanje biva ograničeno samo
na opće činjenice o ljudskom društvu, političke prilike i
principe ekonomske teorije.43
Teorija pravde je primjenjiva u gotovo svim područjima

savremenog poslovanja. U skladu s navedenom teorijom od
donositelja odluka zahtijevano je da se upravljaju nečelima
poštenja i nepristranosti. Uz to, od njih se zahtijeva da s
punom ozbiljnošću i osjećanjem odgovornosti uzmu u obzir
šta su konačni ishodi primjene navedenih načela. Kada je
riječ o savremenom poslovanju, primjena teorije pravde
40
Greatest Equal Liberty Principle Wenar, Leif, “John Rawls”, The Stanford Encyclopedia of Philosophy (Summer 2021 Edition), Edward
N. Zalta (ed.), forthcoming URL = <https://plato.stanford.edu/archives/sum2021/entries/rawls/>.
41
Difference Principle Wenar, Leif, “John Rawls”, The Stanford Encyclopedia of Philosophy (Summer 2021 Edition), Edward N. Zalta (ed.),
forthcoming URL = <https://plato.stanford.edu/archives/sum2021/entries/rawls/>.
42
Vidjeti više: Beauchamp, L. Tom, Bowie E. Norman, Arnold G. Denis (2009) Ethical Theory and Business, New Jersey: Pearson Prentice
Hall
43
Brčić, Marita (2010) Načelo razlike: Ključ za pravednije demokratsko društvo, Filozofska istraživanja, 117–118 God. 30 (2010) Sv. 1–2
(61–78)
POGLAVLJE 11. 493

nameće donositeljima odluka potrebu odgovaranja na

slijedeće pitanje: dobijaju li uposleni to što zaslužuju?
Teoriju pravde Johna Rawlsa kritikovao je njegov harvardski

kolega Robert Nozick, ukazujući da su prava pojedinca
primarna. Opravdana je samo minimalna intervencija vlade
u slučajevima sprječavanja nasilja i krađe te osiguranja
izvršenja ugovora. Prema toj kritici, temeljno libertarijanskoj,
moralna je nejednaka raspodjela dobara ako postoje
jednake mogućnosti za sve članove društva.
Za primjenu teorije pravde kako ju je formulirao John Rawls

i kritiku te primjene kakvu je iznio Robert Nozick, može
poslužiti slijedeći primjer. Pretpostavi li se da donositelji
odluke o investiranju u novu tvornicu imaju dvije mogućnosti
- da tu tvornicu izgrade u zajednici u kojoj je broj siromašnih
i uskraćenih veći ili u zajednici u kojoj je taj broj manji.
Ako bi doslovno bila primijenjena teorija pravde prema
formulaciji John Rowlsa, jasno je da bi donositelji odluka
odabrali zajednicu sa većim brojem siromašnih i uskraćenih.
Ali, ako je spomenuta mogućnost investiranja ponuđena
na jednak način i pod istim uslovima objema zajednicama,
te su tako obje u jednakom položaju, donositelji poslovne
odluke odabrat će onu zajednicu koja daje bolju ponudu.
Za temeljne postavke teorije pravde u formulaciji Johna

Rawlsa opravdanja su i u religiji i sekularnoj filozofiji. U obje
navedene postavke je saglasnost o etičkoj odgovornosti
onih pojedinaca i grupa koji su u boljem društvenom
položaju prema onima koji to nisu. Nejednakost u raspodjeli
društvenih dobara nije etički prihvatljiva sa stanovišta teorije
pravde. Nejednakost je nužnost čije bi otklanjanje značilo
relativiziranje doprinosa svakog pojedinca u razvoju društva,
a tako i inovacija, preduzetništva i proizvodnje. Upravo je
to ključni prigovor kritičara teorije pravde u formulaciji
Johna Rawlsa. Za njenu doslovnu primjenu bilo bi potrebno
mjeriti doprinose svakog pojedinca, te na osnovi toga vršiti
preraspodjelu dobara. Ali, društveni napredak pretpostavlja
motiviranje ljudi da tome maksimalno doprinose, što znači

POSLOVNA ETIKA
da će ti doprinosi ipak biti različiti ovisno o volji, snazi,

nadarenosti i drugim faktorima svakoga od njih.44
2.3. Utilitarijanizam (utilitarianism)
Utilitarijanizam (od lat.

U etičkoj teoriji poznatoj pod imenom utilitarijanizam (od
utilitat, utilitas, u značenju lat. utilitat, utilitas, u značenju koristan) zahtijevano je od
koristan) zahtijevano je od donositelja odluke da mu je cilj najveća moguća korist za
donositelja odluke da mu je cijelo društvo, odnosno koristi za najveći broj ljudi. Postizanje
cilj najveća moguća korist
za cijelo društvo, odnosno najveće moguće koristi znači i postizanje najvišeg nivoa
koristi za najveći broj ljudi. zadovoljstva nad nezadovoljstvom. Zato donositelj odluke
mora uzeti u obzir troškove i koristi svog djelovanja te
posljedice tog za svakoga u društvu. Utilitarista će djelovati
samo onda kada su koristi tog djelovanja prema društvu
veće od društvenih troškova tog djelovanja. Potrebno je
naglasiti da je društvo u ovoj teoriji u središtu interesa.
To bi značilo da se od pojedinca koji donosi odluku može
zahtijevati da čini nešto protiv svog interesa ako društvo
kao cjelina ima koristi od toga.
Utilitarijanizam je teleološka teorija. Prema njoj odluke su

Prema teoriji
utilitarijanizma odluke dobre ili loše, ovisno o njihovim posljedicama. Vrlo je česta
su dobre ili loše, ovisno o formulacija koja sažima takav stav: cilj opravdava sredstva!
njihovim posljedicama. Teoriju utilitarijanizma razvili su uglavnom u 19. stoljeću
Jeremy Bentham i John Stuart Mill. Prema Jeremy Benthamu
postizanje najveće moguće koristi znači dosezanje najveće
ukupne ravnoteže zadovoljstva nad patnjom. Bentham je
vjerovao da je ono što je važno, važno je koliko je i korisno,
odnosno kolika je korisnost nečega za činjenje sretnijih
života pojedinaca.45 John Stuart Mill je korist u teoriji
utilitarijanizma kako ju je formulirao Bentham smatrao
preuskom. On je proširio definiciju korisnosti. Uključio
je zadovoljstva kakva su zdravlje, znanje, prijateljstvo
i estetička ushićenja. John Stuart Mill smatra da su neka
zadovoljstva vrijednija od drugih.
44
Upućujući na to Jane P. Langvard navodi primjer: ako pravno lice ne može tačno mjeriti koji uposlenici imaju veću potrebu za pomoć,
s obzirom na njihovo imovno stanje, primjena teorija pravde mogla bi poslovnog subjekta učiniti da bude Robin Hood, ali u obrnutom
značenju - uzima od siromašnog i daje bogatim. Langvardt, Jane P., (2018) Business law : the ethical, global, and e-commerce
environment, Sevententh edition., New York : McGraw-Hill Education, str. 119
45
Vidjeti: Vig, Silvija (2019), Poslovna etika, Zagreb: CODUPO
POGLAVLJE 11. 495

Kada je riječ o primjeni utilitarijanizma u društvenoj

praksi, potrebno je podsjetiti na njegovu povezanost sa
konzervativizmom. U ideologiji konzervativizma su opće
društvene vrijednosti i naslijeđe smatrani važnijim od
individualnih prava i sloboda. Od donositelja odluka traži
se, na temelju načela utilitarijanizma, da razmotri ne samo
uticaj svoje odluke na njega samog, njegove porodicu i
prijatelje, već i uticaj koji ta odluka može imati na svakoga
u društvu. Kada načela utilitarijanizma budu primijenjena
na donošenje odluke, sam čin o kojem je riječ mora biti
razmotren u njegovoj složenosti, tako da svi njegovi elementi
budu procijenjeni na osnovi krajnje koristi za društvo kao
cjelinu. Ali takvo razmatranje zahtijeva i dugo vrijeme i
znatna sredstva. Teško je uračunati sve uključene varijable.
U utilitarijanizmu su priznata s tim povezana ljudska
ograničenja, te važi pravilo na osnovi kojeg su postupci
procjenjivani na osnovi načela dugoročnog maksimiziranja
koristi nad troškovima. Mnoge poslovne prakse kakva je
početak i kraj radnog vremena, također su vrednovane na
osnovi dugoročnog maksimiziranja koristi nad troškovima.
Prethodno predstavljeni cilj u donošenju poslovne odluke

“maksimalna korist za sve kojih se poslovna odluka tiče”
može biti formuliran i kao “najmanja moguća šteta za sva
lica kojih poslovna odluka tiče”. Utilitarijanizam je najčešće
Utilitarijanizam je
najčešće primjenjivana
primjenjivana etička teorija u poslovnoj praksi.
etička teorija u poslovnoj
praksi Kao i u drugim etičkim teorijama, i u utilitarijanizmu je
moguće naći prednosti i nedostatke. S obzirom na korist
kao cilj koji se tiče cijelog društva ta teorija je opravdana
u donošenju poslovnih odluka ako doprinosi zadovoljstvu
pojedinca, a da ne nanosi štetu društvu kao cjelini.
Navedena dva zahtijeva, dobrobit pojedinca i dobrobit
društva, često su suprotstavljena, te je nužno preispitivati
ih i sa stanovišta etike i sa stanovišta zahtjeva efikasnog
poslovanja. Spomenuta zadovoljstva i nezadovoljstva je
teško mjeriti i izmjeriti, ako je to uopšte moguće. Još je
teže odrediti optimalni odnos zadovoljstva ili nezadovoljstva
pojedinca u odnosu na opću društvenu korist. Između dvije
etičke teorije utilitarijanizma i teorije prava postoje razlilke.
Dok se prema etičkoj teoriji prava, traži, na primjer zaštita
prava pojedinca na čist zrak, neovisno o troškovima, prema

POSLOVNA ETIKA
teoriji utilitarijanizma smatra se da su koristi i troškovi

navedenog prava samo jedan faktor u ukupnosti društvenih
koristi i troškova.
2.4. Teorija dioničara (shareholder theory)

U osnovi teorije dioničara je koncept prema kojem su
Teorija dioničara je
koncept prema kojem su korporativni lideri agenti koji imaju ugovorne obaveze
korporativni lideri agenti koji prema investitoru. Prema toj teoriji etičke dileme moraju
imaju ugovorne obaveze biti rješavane tako da je u središtu njihovog odlučivanja
prema investitoru. Prema
toj teoriji etičke dileme najveća moguća dugoročna dobit kompanije, uz ograničenja
moraju biti rješavane tako određena zakonom. Njen temelj prvi je artikulirao u 18.
da je u središtu njihovog stoljeću Adam Smith. Taj temelj poznat je kao teorija laissez
odlučivanja najveća moguća
dugoročna dobit kompanije, faire (francuski laissez faire, “dopustiti da se čini” “ne
uz ograničenja određena uplitati se”)46. Njenu aktuelnost potvrdio je iznova Milton
zakonom. Friedman, američki ekonomista, dobitnik Nobelove nagrade
za ekonomiju, 1976. godine. Milton Friedman je jedan od
najutjecajnijih istraživača u drugoj polovini 20. stoljeća.
Bavio se pitanjima o odnosu ponude novca i ekonomskog
razvoja. Teoretičari laissez faire smatraju da je ukupno
blagostanje društva optimizirano ako je ljudima dopušteno
da djeluju u skladu sa svojim sebičnim ciljevima47. Prema
navedenim teoretičarima, neravnomjerna raspodjela
bogatstva neizbježna je komponenta slobodnog tržišta u
kojem se nagrađuju teški rad, stečene vještine, inovacije
i preuzimanje rizika. Uloga vlada, zakona i upravljanja je
jedino u tome da osiguraju funkcioniranje slobodnog tržišta
bez uplitanja u ekonomsku slobodu, onemogućavanjem
sukoba među konkurentima48, te promoviranjem tačnih
informacija na tržištu.
Pristup teorije dioničara etičkim odlučivanjima je teleološki.49

To znači da ta odlučivanja nije moguće odvojiti od njihovih
etičkih posljedica. U središtu ove teorije je maksimiziranje
46
Više o teoriji laissez-faire, vidjeti u Britannica, T. Editors of Encyclopaedia (2021, March 2). Laissez-faire. Encyclopedia Britannica.
https://www.britannica.com/topic/laissez-faire
47
Vidjeti: Burgess-Jackson, K. (2013), “Taking egoism seriously”, Ethical Theory and Moral Practice, Vol. 16 No. 3, pp. 529-542
48
Azmi, Rania A., Business Ethics as Competitive Advantage for Companies in the Globalization Era (July 2006). Available at SSRN: https://
ssrn.com/abstract=1010073 or http://dx.doi.org/10.2139/ssrn.1010073
49
Više u: Castelo B.M. (2013) Shareholder Theory, in: Idowu S.O., Capaldi N., Zu L., Gupta A.D. (eds) Encyclopaedia of Corporate Social
Responsibility, Springer, Berlin, Heidelberg
POGLAVLJE 11. 497

ukupnog društvenog blagostanja posredstvom korporativnog

fokusa na maksimiziranje profita. Tijesno je povezana s
utilitarijanizmom. Ali bitno se razlikuju u načinu donošenja
etičkih odluka. U etičkoj teoriji određenoj kao utilitarijanizam
u obzir se uzimaju sve interesno uticajne skupine, na
način maksimiziranja društvene koristi fokusiranjem svih
sudionika na najšire osnovanu društvenu vrijednost i
smanjenje društvene štete. S druge strane, u pristupu
teorije dioničara maksimiziranju profita, optimizirana je
ukupna društvena korist sužavanjem fokusa sudionika. Pri
tome se od donositelja odluka zahtijeva da donesu odluku
o maksimiziranju bogatstva koja je fokusirana na uvećanje
profita za one investitore ili dioničare koji imaju direktni
finansijski interes u okviru zahtjeva uspješnog poslovanja.
U etičkoj teoriji dioničara naglasak je prije svega na

U etičkoj teoriji
dioničara naglasak je prije maksimiziranju profita, ali to uvijek mora biti ograničeno
svega na maksimiziranju zakonom. Onaj koji maksimizira profit djeluje etički kada
profita, ali to uvijek mora usklađuje djelovanje s društvenim normama artikuliranim
biti ograničeno zakonom.
Onaj koji maksimizira profit u zakonima. Naglašavanje maksimiziranja profita zahtijeva
djeluje etički kada usklađuje od donositelja odluka i poslovnih subjekata da djeluju
djelovanje s društvenim disciplinirano u skladu sa zahtjevima tržišta. Posljedično,
normama artikuliranim u
zakonima. razmatranje etičkih pitanja u skladu sa teorijom dioničara
zahtijeva od donositelja odluke da razmotri prava zaštićena
etičkom teorijom prava, naročito ugovorna prava dioničara
i investitora, na dobit, kao i zahtjeva određenih načelom
poštenja u skladu sa teorijom pravde.
I ovu teoriju, kao i svaku drugu moguće je kritikovati.

Maksimiziranje profita je u središtu ove teorije ali upravljačke
strukture mogu donositi odluke koje odražavaju slabosti u
procjeni te tako i u postizanju glavnog cilja - maksimiziranju
profita. U donošenju odluke sudjeluje više pojedinaca.
Njihovi stavovi mogu biti različiti a često i suprotstavljeni.
Donošenje odluka u upravljačkim strukturama znači
drugačiju dinamiku koja često utiče na racionalnost
odlučivanja. Društveni psiholozi ističu da odluke koje donosi
grupa jednostavnije uključuju podrazumijevajući rizik nego u
slučaju kada odluku donose pojedinci. U takvom donošenju

POSLOVNA ETIKA
odluka nerijetko izostaje kritičko preispitivanje prijedloga i

donijetih odluka.50
Moguće je iznijeti kritiku da su ograničene mogućnosti zakona

i snaga tržišta da kontroliraju korporativno ponašanje, jer se
od zakonodavaca, potrošača, zaposlenika i drugih učesnika
zahtijeva da odrede neetična korporativna djelovanja te
poduzmu odgovarajuće radnje. Čak i onda kada potrošači
primijete neodgovorno i neetično ponašanje te o tome
obavijeste kompaniju, složene strukture kompanije mogu
na različite načine tumačiti te informacije, a posljedično
i zloupotrebljavati. U slučajevima kada potrošači šute i
odbiju kupiti proizvod zbog utvrđenih neetičnih djelovanja
kompanije, doći će do smanjenja prodaje, te nije rijetko
da odbori kompanije pad prodaje pripisuju nekim drugim
razlozima, a ne neetičnom ponašanju kompanije.
Zagovornici stavljanja u prvi plan maksimiziranje profita

ističu da su mnogi zakoni koji ograničavaju poslovanje
donijeti i pored lobiranja protiv tih zakona. U kritikama je
isticano da etika transcendira zakon. U nekim situacijama
etička odgovornost nameće čak i viši standard od onog
koji je određen zakonom. U takvim kritikama se ističe da
bi privredna društva i svi oblici poslovanja, s obzirom na
njihov uticaj u savremenom društvu, morali biti lideri u
postavljanju standarda etičnog ponašanja. Takav cilj nije
moguće postići bez odgovarajuće svijesti o korporativnoj
kulturi. Potrebno je naglasiti da je korporativna kultura
ponašanje koje je odraz vrijednosti koje privredno društvo
želi promovirati i ciljeva koje želi ili treba ostvariti. Okolnosti
života i poslovanja sa sviješću o važnosti korporativne
kulture, znače da se pojedinac podstiče i podržava u svojoj
želji da živi i djeluje u skladu sa svojim moralnim načelima.
2.5 Teorija vrline (virtue theory)

Kako je to već istaknuto u deontološkim etičkim teorijama
naglasak je na dužnostima i odgovornostima. Taj naglasak
50
Vidjeti više Poglavlje 7 Ethics and Social Responsibility of Business u: Cheesman, Henry R. (2000) Contemporary Business &
E-Commerce Law: legal, global, digital and ethical environment, New Jersey: Pearson Education Inc.
POGLAVLJE 11. 499

je u teleološkim teorijama na posljedicama i rezultatima.

Ni u jednoj od navedenih teorija naglasak nije na
individualnim osobinama fizičkog lica. Može se zato činiti
da je uloga pojedinca zanemariva. Suština teorije vrline je
upravo isticanje značaja karaktera i fizičkih lica i njihovih
djelovanja. Pojam karakter (gr. haraso, urezujem) označava
onu strukturu osobina ličnosti koja je u vezi s osnovnim
stavovima, sentimentima i usvojenim vrijednostima. Karakter
dolazi do izražaja u djelovanju pojedinca prvenstveno na
društvenom i etičkom planu. To je zapravo moralni profil
svakog pojedinca.
Prema teoriji vrline

Prema teoriji vrline od pojedinca se traži da zna svoje
od pojedinca se traži da vrijednosti, kao i to da razumije kako su one povezane
zna svoje vrijednosti, kao s njegovim identitetom, običajima i načinima odnosa
i to da razumije kako su sa drugim ljudima. U navedenoj teoriji naglasak je na
one povezane s njegovim
identitetom, običajima i usmjeravanju pojedinca prema realiziranju njegovih vrlina.
načinima odnosa sa drugim Zato su u teoriji vrline važna pitanja koja se odnose na
ljudima. U navedenoj teoriji pojedinca i kompaniju. Od pojedinca se očekuje da sebi
naglasak je na usmjeravanju
pojedinca prema realiziranju postavi pitanja i na njih nađe jasne odgovore: Ko sam ja?
njegovih vrlina. Koje su vrijednosti za mene najvažnije? Jesu li usklađeni
moje vrline i moja djelovanja? Za pravno lice i sve subjekte
poslovanja koji svoja djelovanja usklađuju sa zahtjevima
teorije vrline, ta pitanja, na koja je potrebno dati odgovore,
mogu glasiti ovako: Šta je naš korporativni cilj? Šta su naše
korporativne vrijednosti? Jesu li usklađeni naša korporativna
djelovanja i naše vrijednosti?51
Na osnovi navedenih pitanja i očekivanih odgovora slijedi

da je u teoriji vrline naglasak na usklađenosti integriteta
i razvoja karaktera. Umjesto usmjeravanja pažnje na to
koje djelovanje je ispravno, u teoriji vrline fokus je na tome
U teoriji vrline fokus je
na tome da li je djelovanje da li je djelovanje pojedinca ili kompanije u skladu s onim
pojedinca ili kompanije u vrlinama i vrijednostima koje će se odraziti na dobar život. O
skladu s onim vrlinama i pitanjima vrline moguće je naći rasprave u klasičnoj grčkoj
vrijednostima koje će se
odraziti na dobar život. filozofiji ali i u religijskim tradicijama semitskog naslijeđa. U
konfucijanskoj tradiciji središnju važnost imaju dobra volja
i pravednost kao najvažniji faktori razvoja karaktera. Prema
tome, u teoriji vrline u središtu je stalno nastojanje čovjeka
da postane bolja osoba. To je moguće postići prihvatanjem
51
Vidjeti više: Beauchamp, L. Tom, Bowie E. Norman, Arnold G. Denis (2009) Ethical Theory and Business, New Jersey: Pearson Prentice
Hall, str. 33-35

POSLOVNA ETIKA
kao primjera onih osoba koje su to već postigle, kultiviranjem

vrlina ili privikavanjem na njih kakve su mudrost, hrabrost,
darežljivost, suosjećajnost i dobra volja.
Bitno svojstvo svakog čovjeka su djelovanja u skladu sa

vlastitim interesom. To se uglavnom može tumačiti kao
sebičnost i pohlepa u odnosu prema drugim ljudima, a
tako i prema ukupnim poslovnim odnosima. U teoriji vrline
pretpostavka je da takav odnos može biti promijenjen
tako da čovjek djeluje u svim područjima života u skladu s
nastojanjem da unaprijedi svoj karakter. Iako se određenja
vrline mogu činiti samo retoričkim reklamiranjem ciljeva
kompanije, njihovo uključivanje u cjelinu korporativnog
upravljanja može značajno doprinijeti dobrom poslovanju.
Navedena naglašavanja karaktera pojedinca kao bitnog

faktora u teoriji vrline nameću i niz poteškoća u savremenom
poslovanju. Te poteškoće su povezane s pitanjem: Kako
mjeriti ličnu vrlinu te kako je normirati i iskazati u pravilima?
Zato je u korporativnom kontekstu teško kodificirati matricu
vrline, na način da ona bude primjenjiva. Iako teorijom vrline
deontolozi i teleolozi mogu biti nezadovoljni u potrazi za
univerzalno primjenjivim etičkim kodeksima, složene prilike
svijeta i činjenica da poslovanje prelazi granice kultura i
civilizacija, čini teoriju vrline značajnom komponentom
savremenog poslovanja. To što je vrlina u jednom dijelu
svijeta, u jednoj kulturi, nije vrlina u drugom dijelu svijeta, u
drugoj kulturi. Upravo zato u rješavanju pitanja o odnosima
etičkih teorija i poslovanja u savremenim okolnostima,
mora biti uvijek uvažavana pluralnost kultura, a posljedično
i vrlina koje su karakteristične za te kulture.
3. DONOŠENJE ETIČKIH ODLUKA

Nema poslovanja bez donošenja poslovnih odluka. Za
donošenje optimalne poslovne odluke pretpostavka je
znanje o poslovnom i regulatornom okviru i kulturama, kao
i znanje o mogućim posljedicama takve odluke. U skladu
s tim, pretpostavka za donošenje odgovarajuće poslovne
POGLAVLJE 11. 501

odluke su znanje o poslovnom okruženju. Zato je važno

razumijevati to konkretno znanje u vezi s donošenjem
poslovne odluke u okviru epistemologije, opće teorije
znanja, i njegovu ulogu u društvenoj sistematizaciji znanja
i njegovog harmoniziranja u sistemu nauke.52 Odluka
treba biti zasnovana na potrebnim analizama poslovnog
okruženja, te određivanju alternativnih mogućnosti. Sticanje
profita može biti odlučujuće za donošenje odluke, ali to je
ograničeno zahtjevom etičnosti.
Prikaz navedenih etičkih teorija je u funkciji donošenja

poslovnih odluka koje su u skladu sa etičkom i društvenom
odgovornošću onih koji ih donose. U proces odlučivanja
uključeno je složeno pitanje: Šta je u tome dobro za
mene kao donosioca odluke, za zajednicu i društvo kojima
pripadam, za kompaniju u kojoj i radi koje odluku donosim
i za društvo kao cjelinu?
3.1. Pretpostavke za etičnost odluke

Posljedice svake donesene poslovne odluke su u realnom
vremenu. To znači da je moguće planirati ih u bližoj i daljoj
budućnosti. Maksimizacija profita znači da bi pozitivne
efekte donesene poslovne odluke trebalo očekivati u što je
moguće kraćem vremenu. Ali to ne znači da te posljedice,
kada se planiraju za duže vrijeme, neće proizvesti efekte
koje štete poslovanju. Upravo zato je optimizacija poslovnih
efekata s obzirom na vrijeme važan element optimiziranja
očekivanih posljedica.53
Vrlo je veliki broj pretpostavki koje treba uzeti u obzir u

procesu donošenja odluke. Zato je moguće napraviti različite
Zato je za onoga koji donosi
odluku važno da izabere
prijedloge odluke, ovisno o broju uzetih pretpostavki.
onu koja je optimalna i Posljedično mogući su i različiti ishodi odluke. Zato je za
sa stanovišta profita i sa onoga koji donosi odluku važno da izabere onu koja je
stanovišta etičnosti. optimalna i sa stanovišta profita i sa stanovišta etičnosti.
Dužnosti pažnje, lojalnosti i djelovanja u dobroj vjeri su
52
Vidjeti više u: Trifković, Miloš (2020) Harmonizacija sistema nauke u Bosni i Hercegovini, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i
Hercegovine, Posebna izdanja Knjiga CLXXXV, Centar za sistemska istraživanja, Knjiga 5/1.
53
Business Ethics Resource Center, www.businessethicsresourcecenter.org

POSLOVNA ETIKA
Dužnosti pažnje,
naročito važne za donositelja odluke. Dužna pažnja (duty
lojalnosti i djelovanja u of care) urednog i savjesnog privrednika i dužnost lojalnosti
dobroj vjeri su naročito (duty of loyalty) smatraju se neupitnim dužnostima onih
važne za donositelja odluke. koji odluke donose. Lice koje donosi odluku, svoje dužnosti
mora ispunjavati na način kako on opravdano vjeruje
da je u najboljem interesu za društvo i članove društva
imajući na umu povećanje profita društva i dobit članova
društva. Dužnost lojalnosti nadovezuje se na dužnu
pažnju i štiti interese društva na način da su zabranjena
djelovanja članova uprave u kojima bi vlastite interese, u
okviru obavljanja svojih dužnosti u društvu, stavili ispred
interesa društva. Dužnost djelovanja u dobroj vjeri nužno
uključuje subjektivno poštenje ili iskrenost; pridržavanje
opšteprihvaćenih standarda morala koji se primjenjuju
u vođenju poslova; poštovanje opšteprihvaćenih pravila
privrednih društava i lojalnost (vjernost) privrednom
društvu. 54
U savremenom poslovanju razvijeni su cjeloviti etički

priručnici i upute, koji su važno sredstvo u procesima
donošenja poslovnih odluka. Važno je raspolagati što
je moguće većim brojem činjenica uključenih u analizu
koja prethodi donošenju poslovne odluke. Prikupljanje
navedenih činjenica često je složen i zamoran proces te
nije rijetko da donosioci odluka to često izbjegavaju. Nije tu
samo riječ o činjenicama, njih je mnogo i treba ih prikupiti
i sistematizirati. Kada su činjenice prikupljene, važno je
odabrati metodu njihovog razvrstavanja i sistematiziranja.
Zato je preispitivanje i evaluacija svih nekada donijetih
poslovnih odluka važno da bi mogla biti određena pozitivna
i negativna iskustava zbog onih odluka koje treba tek
donijeti. Kada su svi ovi poslovi završeni, nužno je najprije
definirati što je moguće preciznije etičko pitanje koje traži
odgovor. Na osnovu sistematiziranih činjenica i određivanja
moralnog problema, vrši se izbor etičke teorije na osnovu
koje će se tražiti rješenje.55
Brojne su procjene mogućih posljedica odluke koju

donosimo, i pojava koje su važne za tu odluku. Ništa
od navedenog nije moguće jasno detereminirati.
54
Vidjeti naročito str. 89-96, u Trivun, Veljko (2019) Odgovornost privrednih društava, Sarajevo: Ekonomski fakultet.
55
www.ethicsops.com
POGLAVLJE 11. 503

Pretpostavljene mogućnosti su manje ili više vjerovatne.

Zato je u procesu donošenja odluke nužno napraviti brojne
scenarije za različite mogućnosti te, odluku utemeljiti na
principu najmanjeg rizika i najveće koristi. Na najnižoj razini
te analize čini se da je svaka odluka između dva pitanja -
treba odlučiti ili ne treba odlučiti. I jedan i drugi izbor može
izgledati jednostavno. Između navedena dva izbora brojne
su mogućnosti. To su zapravo alternativne mogućnosti
donošenja odluke. Svaku od tih alternativa treba predstaviti
u racionalnim kategorijama te razmotriti opravdanost izbora
jedne od njih. Ako ne budu razmotrene sve mogućnosti
veća je opasnost da bude donesena odluka koja je lošija od
neke druge mogućnosti, izostavljene jer nisu razmotreni svi
mogući scenariji.
Kako je već istaknuto, u savremenim uvjetima globalizacije

života a tako i poslovanja, u donošenje poslovnih odluka
važno je uključiti postojanje različitih vrijednosti za ljude
koji žive u različitim kulturama te tako i njihovih različtih
vrlina. Zato nije moguće donošenje odluka bez uzimanja
u obzir različitih interesno uticajnih skupina (dioničara,
zaposlenika, potrošača, dobavljača, i tako dalje).
Određivanje svih interesno uticajnih skupina nije cilj sam po
sebi, već je pretpostavka da u donošenju poslovne odluke
bude uvaženo što je moguće više činjenica koje se tiču svih
na koje se odluke odnose.
Svaka poslovna odluka ima veći ili manji uticaj na kompaniju,

donositelja odluke i društvo. Posljedice donesene odluke
mogu biti vrlo složene te je važno razmatrati ih u određivanju
alternativa. Ako je okvir razmatranja širi, to je opasnost
donošenja pogrešne odluke manja. Posljedice odluke mogu
se odnositi samo na kompaniju, njenu upravu, zaposlenike,
na cijelu lokalnu zajednicu, na regiju, državu i zajednice
država. Ovisno o tome koji od mogućih scenarija je uzet u
obzir odluka će biti s manje ili više rizika i za maksimiziranje
profita i za etičnost posljedica. U navedenom je moguće
naći razlog za stalno proučavanje etičkih teorija i pravljenju
uputstava za njihovu optimalnu primjenu u donošenju
poslovnih odluka.

POSLOVNA ETIKA
U skladu s navedenim, kada se donose odluke nije moguće

upravljati se samo maksimiziranjem profita. Za svaki
mogući scenarij potrebno je razmatrati etičke posljedice i to
sa stanovišta koristi, maksimiziranja profita, prava i pravde,
te poštovanja vrline uključenih subjekata.56 Razmatranje
koristi, maksimiziranja profita, prava i pravde treba biti
u odnosu na sve interesno uticajne skupine, dioničare,
odbore, zaposlenike, potrošače, dobavljače, i tako dalje.
Kada je izabran prijedlog odluke na osnovi izbora optimalnog

scenarija, slijedi proces njenog prezentovanja svim
interesno uticajnim skupinama. To proizvodi posljedice koje
se moraju uzeti u obzir. Može se dogoditi da u odabranom
scenariju nisu pretpostavljene neke od tih posljedica.
Zato je potrebno u obzir uzeti najgore posljedice u dijelu
provođenja već odabrane odluke, te predvidjeti promjene u
planu provođenja odluke i pa čak i obustavu cijelog procesa.
Primjena navedenih analiza u procesu donošenja odluke

teorijski se može odnositi na svaku radnju svakog pojedinca. U
praksi bi to paraliziralo svakodnevni život. Zato je provođenje
spomenutih analiza opravdano i uobičajeno u slučajevima
donošenja važnih poslovnih odluka. Općenito govoreći
u proces donošenja odluka trebalo bi uključiti slijedeće:
U proces donošenja odluka
trebalo bi uključiti slijedeće: prikupljanje relevantnih činjenica; razmatranje etičkih
prikupljanje relevantnih pitanja; uzimanje u obzir interesa uključenih sudionika; i
činjenica; razmatranje određenje etičkog okvira. To može biti predstavljeno u
etičkih pitanja; uzimanje
u obzir interesa uključenih obliku uputstava, te je potrebno: 1) prikupiti sve važne
sudionika; i određenje činjenice; 2) odrediti problem; 3) identificirati sve interesno
etičkog okvira. uključene; 4) primijeniti neki od etičkih okvira i 5) donijeti i
implementirati odluku.
3.2. Optimalna etička odluka

Donošenje dobrih etičkih odluka zahtijeva uvježbanu
senzitivnost za etička pitanja i primjenjivane metode
za istraživanje etičkih aspekata odluke i procjenjivanje
mogućnosti koje će uticati na izbor smjera djelovanja. Bitno
56
Vidjeti više u: Trevino, L. and Nelson, K. (2017), Managing Business Ethics: Straight Talk about How to Do It Right, 7th ed., Wiley
Publishing, Hoboken, NJ, ISBN: 978-1-119-19430-9.
POGLAVLJE 11. 505

je imati metodu za donošenje etičke odluke. Kada je redovno

primjenjivana, metoda postaje posve poznata tako da je
njena primjena prilikom donošenja etičke odluke direktno,
bez posebnih koraka. Što se više novih i složenih etičkih
dilema susreće sve više je potrebno oslanjanje na raspravu i
dijalog s drugima o toj dilemi. Jedino uz pažljivo istraživanje
problema čemu pomažu uvidi i različita viđenja drugih,
moguće je doći do dobrih etičkih izbora. Slijedeći okvir za
donošenje etičkih odluka može biti koristan za rješavanje
etičkih dilema, i određivanje etičkog smjera djelovanja.
Prepoznaj etičko pitanje!
1. Može li ta odluka ili situacija biti štetna za neku osobu

ili neku grupu? Uključuje li odluka izbor između dobre
i loše alternative, ili možda između dva “dobra” ili dva
“loša”?
2. Je li to pitanje više o tome šta je legalno ili šta je
najefikasnije? Ako jeste, kako?
Prikupi činjenice!
3. Šta su relevantne činjenice tog slučaja? Koje činjenice

nisu poznate? Mogu li više saznati o situaciji? Znam li
dovoljno da mogu donijeti odluku?
4. Kakve važne interese u rezultatu imaju pojedinci i
grupe? Jesu li neki interesi važniji? Zašto?
5. Koje su mogućnosti djelovanja? Jesu li obavljenje
konsultacije sa svim pojedincima i grupama? Jesam li
odredio kreativne mogućnosti?
Evaluiraj alternativna djelovanja!
6. Evaluirati mogućnosti pitajući slijedeće

– Koja opcija će proizvesti najveće dobro i uzrokovati
najmanju štetu? (Pristup teorije utilitarijanizma)
– Koja opcija najbolje uvažava prava svih koji imaju
interes? (Pristup teorije prava)
– Koja opcija tretira ljude jednako ili proporcionalno?
(Pristup teorije pravde)
– Koja opcija najbolje služi društvu kao cjelini, a ne samo
nekim članovima? (Pristup teorije dioničara)

POSLOVNA ETIKA
– Koja me opcija vodi da djelujem kao osoba kakva želim

biti? (Pristup teorije vrline)
Donesi odluku i ispitaj je!
7. Nakon što su razmotreni svi pristupi, koja je opcija

najbolja za tu situaciju?
8. Ako sam rekao nekome koga uvažavam - ili rekao
gledateljima televizije - koju sam opciju izabrao, šta bi
oni rekli?
Djeluj i razmisli o rezultatu!
9. Kako moja odluka može biti primjenjena uz najveću

brigu i pažnju, prema interesima svih uključenih?
10. Kakvom se pokazala moja odluka? I šta sam naučio iz
te naročite situacije?57
3.3. Odgovornost
Za donošenje poslovnih odluka bitno je u obzir uzeti tri
odgovornosti - individualnu, društvenu i korporativnu.58
Postoje različite teorijske analize i rasprave o pitanjima
odgovornosti, ali postoji saglasnost da je poslovno sposobno
fizičko lice odgovorno za preduzimanje pravnih radnji. Prema
tome, lična odgovornost je vodeći princip. To je zapravo
osobina koja dopušta dobrom građaninu i moralnoj osobi
da preuzme vlasništvo nad izborima koje pravi, da bude
sposoban odgovarati drugima za svoje izbore, te da sudjeluje
u posljedicama takvih odluka i preuzimanjem odgovornosti
za njih. Takva individualna osobina je naročito važna za
sve brojnije do sada nepoznate slučajeve u sve moćnijoj
tehnološkoj civilizaciji, gdje su posljedice nepredvidive i
štetne za ljudsko zdravlje, ekonomske interese ili opstanak
prirodnog okruženja.
57
Vidjeti više: https://www.scu.edu/ethics/ethics-resources/ethical-decision-making/a-framework-for-ethical-decision-making
58
Vidjeti više u: Newton, Lisa (2014) Business Ethics in the Social Context: Law, Profits, and the Evolving Moral Practice of Business,
Springer, ISBN 978-3-319-00869-1
POGLAVLJE 11. 507

U historiji poslovanja, a posljedično i poslovnog prava,

prepoznatljive su razvojne promjene. Nekada je rad u
klasičnom značenju tog pojma bio prezirana silom nametnuta
obaveza robova. Poslije je rad i primio značenje časne i
slobodnom voljom prihvatane obaveze. I potom, vlasništvo
je postalo jedno od temeljnih ljudskih prava. U daljem
razvoju poslovanja, prihvaćena je sloboda ugovaranja
mimo autoriteta Crkve i neovisno o društvenom položaju.59
Važno je upravo na osnovi uvida u predstavljenu historiju
odnosa prema radu prikazati najvažnije kategorije u vezi s
poslovanjem i poslovnim pravom u modernom svijetu. To
su kategorije obaveza za savremene poslovne kompanije
- obaveze prema svima unutar kompanije, zaposlenicima,
i obaveze prema svim vanjskim faktorima, naročito prema
potrošačima60 i društvu u cjelini.
Iako individualna odgovornost ne može nikada biti

isključena, posljedice nečijeg djelovanja ovise o njegovom
položaju u kompaniji. Upravo zato se odgovornost uvijek
tiče i same kompanije. Prije svega kompanija je odgovorna
za primjenu pozitivnopravnih propisa u društvu u kojem
djeluje. To, pored ostalog, uključuje obavezu poštovanja
svih ugovornih obaveza prema zaposlenicima, potrošačima,
dobavljačima, zakupcima, i tako dalje. Navedno se može
tretirati i kao iskorištavnje kompanijske pogodnosti, ali i
kao pitanje zabrane konkurisanja društvu, što je fiducijarna
dužnost lica koji donose odluke.61 Ova zabrana i fiducijarna
dužnost ne proteže svoj uticaj samo na članove uprave nego
i na sve zaposlene koji se mogu naći u poziciji ovlaštenog
lica bilo po osnovu zaposlenja bilo po osnovu posebne ili
generalne punomoći.62
Cilj kompanije je proizvodnja dobara i usluga koji su

potreba društva, u skladu sa zakonima tržišta - uz
59
Mankiewicz, René H. (1950) The Concept and Development of Labour law, Bulletin Des Relations Industrielles 5, no. 9 (1950): 83-87.
60
Zakon o zaštiti potrošača (Službeni glasnik BiH 25/96, 88/15) U odjeljku II Obaveza obavljanja trgovinske djelatnosti na pošten način,
čl. 7 određeno je da je trgovac obavezan da prodaje proizvod, odnosno pruža uslugu potrošaču na način koji nije u suprotnosti s
dobrim poslovnim običajima. Uz navedeno važna je i odredba člana čl. 94 (1) Trgovac ne smije zahtijevati ugovorne odredbe koje su
nepravedne ili koje bi prouzrokovale štetu potrošaču, te odredba čl. 95 Ugovorne odredbe koje potrošač nije lično ugovarao smatrat će
se nepravednim ako: a) stvaraju značajnu nejednakost između prava i obaveza ugovornih strana na štetu potrošača; b) bi ispunjenje
ugovornih obaveza značajno odstupilo od opravdanog očekivanja potrošača; c) su u suprotnosti s principom poštenja, savjesti i dobrim
poslovnim običajima.
61
čl. 40 i 41 ZPD.
62
Trivun, Veljko (2019) Odgovornost privrednih društava, Sarajevo: Ekonomski fakultet, str. 122-123. Vidjeti naročito poglavlje 8 Oblici
odgovornosti privrednih društava.

POSLOVNA ETIKA
postizanje maksimalnog profita i zadovoljavanja zahtjeva

etičnosti. Prema tome, kompanija ima pravne i ekonomske
odgovornosti. Ali i krivičnopravnu odgovornost. U vezi
sa navednom krivičnopravnom odgovornošću, potrebno
je napomenuti da postoji krivičnopravna odgovornost
odgovornog lica, kao i odgovornost pravnog lica za bilo koje
djelo koje je kao takvo propisano krivičnim zakonodavstvom
na državnom i entitetskom nivou u Bosni i Hercegovni,
kao i na nivou Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.63 Uz
navedeno djela privrednog kriminala predstavljaju i kršenje
fiducijarnih dužnosti lica koji donose odluke (npr. nesavjesno
privredno poslovanje, zloupotreba ovlasti u privrednom
poslovanju, prijevara u privrednom poslovanju, sklapanje
štetnog ugovora, pranje novca, i tako dalje).64
Kako ističe Chris MacDonalds65 za kojeg se smatra da je

među 100 najutjecajnijih ljudi svijeta u području poslovne
etike, kompanija može djelovati u okviru zakonom
postavljenih ograničenja ali u analizi mogućih scenarija
njenog poslovanja uvijek se postavlja pitanje koliko i kako
može ići izvan tih granica u skladu sa etičkim zahtjevima
kao bitnim faktorima u donošenju poslovnih odluka.
Društvo očekuje ispunjenje korporativne odgovornosti

prema njemu, čak i onda kada to nije strogo određeno
zakonima. Ta korporativna društvena odgovornost
Korporativna društvena
odgovornost (corporate (corporate social responsibility, CSR), je odgovornost za
social responsibility, CSR), etičko djelovanje u društvu čak i onda kada to nije zakonska
je odgovornost za etičko obaveza kompanije.66 Zato se u savremenom poslovanju
djelovanje u društvu čak i
onda kada to nije zakonska očekuje da kompanije budu etički odgovorne. Ispunjavanje
obaveza kompanije. etičkih odgovornosti je obaveza kompanija čak i onda kada
to ograničava njen osnovni cilj, maksimiziranje profita.
Navedene odgovornosti moguće je rasporediti u rasponu od
onih koje su manje obligatorne, do onih koje su to više.
Prva etička obaveza je činiti dobro. Druga etička obaveza
63
Krivični zakon Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 3/2003, 32/2003 - ispr., 37/2003, 54/2004, 61/2004,
30/2005, 53/2006, 55/2006, 8/2010, 47/2014, 22/2015, 40/2015 i 35/2018), Krivični zakon FBiH (“Službene novine Federacije BiH”, br.
36/2003, 21/2004 - ispr., 69/2004, 18/2005, 42/2010, 42/2011, 59/2014, 76/2014, 46/2016 i 75/2017), Krivični zakon Brčko Distrikta
Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Brčko distrikta BiH”, br. 19/2020 - prečišćen tekst)
64
Prema čl. 11. KZFBiH “Krivično zakonodavstvo u Federaciji primjenjuje se na pravne osobe u skladu sa glavom XIV (Odgovornost
pravnih osoba za krivična djela) ovog zakona i drugim zakonima u Federaciji”, kao i odredbi glave XXII Krivična djela protiv privrede,
poslovanja i sigurnosti platnog prometa.
65
https://kenan.ethics.duke.edu/people/chris-macdonald/ i https://businessethicsjournalreview.ca/resources/students-guide-to-
writing-critical-essays-in-business-ethics/
66
Rangan, V., Chase, L. and Karim, S. (2015), “The truth about CSR”, Harvard Business Review, Vol. 93 Nos 1/2, pp. 40-49,
POGLAVLJE 11. 509

Prva etička obaveza je

je spriječiti štetu, čak i onda kada ne postoje strogi pravni
činiti dobro. zahtjevi za to.
Ako poslovni subjekt ipak nanese štetu nekome, i to na

Druga etička obaveza je
spriječiti štetu, čak i onda način da nije prekršio zakon, ali je mogao svojim radnjama
kada ne postoje strogi spriječiti nanošenje štete, može imati odgovornost za takvo
pravni zahtjevi za to. svoje djelovanje. Upravo u tome se ogleda činjenica da etička
odgovornost prevazilazi strogu zakonsku odgovornost, a
tako i maksimiziranje profita kao jedinog kriterija uspješnog
poslovanja. U skladu sa navedenim potrebno je naglasiti da
poslovanje i profit nisu sami sebi svrha. Škole su radi učenika,
bolnice radi bolesnika, kompanije radi proizvodnje dobara i
usluga a tako i radi svojih krajnjih korisnika. Upravo zato je
dobro/korist tih učenika, bolesnika, kupaca, i tako dalje cilj
koji ne može biti podređen sredstvima za njegovo postizanje,
škole i obrazovni sistemi, bolnice i zdravstveni sistemi, te
kompanije i njihova poslovanja. George Merck, unuk osnivača
kompanije Merck&Co ističe: “Pokušavamo da nikada ne
zaboravimo da je medicina radi ljudi. Ona nije radi profita.
Profiti dolaze, pa ako to ne zaboravljamo, oni nikada neće
izostati. Što se na to više podsjećamo, oni su veći.”67
Postoji i treća, korporativna društvena odgovornost

Treća korporativna
društvena odgovornost
svakog poslovnog subjekta. Ona proističe iz obaveze
svakog poslovnog subjekta poslovnog subjekta da uvijek čini dobra djela te tako
proističe iz obaveze doprinosi društvenom razvoju u skladu s etičkim normama.
poslovnog subjekta da
uvijek čini dobra djela te
Korporativna filantropija (grč. philos, prijatelj + anthropos,
tako doprinosi društvenom čovjek; filantropija= čovjekoljublje) primjer je odgovornosti
razvoju u skladu s etičkim u kojoj poslovni subjekt čini dobra djela - pomaganje
normama. karitativnim organizacijama, podrška nemoćnim i
siromašnim, podrška umjetničkih, naučnih i kulturnih
projekata, i tome slično. On na to nije obavezan zakonom,
iako na to može biti potaknut poreskim olakšicama.
Ispunjenjem takve odgovornosti poslovni subjekt nema
neposrednu i kratkoročnu korist za realiziranje svog glavnog
cilja, maksimiziranja profita. Ali gledajući dugoročno i
uvažavajući zahtjev korporativne društvene odgovornosti,
djelovanje u skladu sa zahtjevima korporativne filantropije
može donositi brojne koristi za kompaniju68.
67
George Merck, Merck&Co https://www.merck.com/company-overview/history/
68
Vidjeti više u: Hogan, K., Olson, G. and Sharma, R. (2014), “The role of corporate philanthropy on ratings of corporate social
responsibility and shareholder return”, Journal of Leadership, Accountability and Ethics, Vol. 11 No. 3, pp. 108-125.

POSLOVNA ETIKA
Grafički prikaz modela korporativne društvene odgovornosti
Autori prilagodili grafički prikaz prema: Hartman, P. Laura, Des Jardins, Joe, Mac Donald, Chris (2018)
Business Ethics: Decision Making for Personal Integrity and Social Responsibility, New York. McGraw-Hill
Education, str. 181. (Figure 5.1. Models of Corporate Social Responsibility)
POGLAVLJE 11. 511

U skladu s ekonomskim modelom korporativne društvene

odgovornosti jedina društvena odgovornost kompanija je
realiziranje ekonomskih funkcija radi kojih su osnovane.
Direktne posljedice primjene ovog modela su pravila za
određivanje uloge menadžmenta. Kompanija ima svog
vlasnika (jedno ili više lica) te je u funkciji zadovoljenja
njihovih interesa. Menadžment (jedno ili više lica) su
zaposlenici kompanije s ulogom da uvijek djeluju u skladu sa
najboljim interesom vlasnika. Interes dioničara je u središtu
ovog modela, pa je u skladu s tim etička odgovornost
menadžmenta da radi u funkciji interesa dioničara. To
znači da je glavni cilj menadžmenta ostvarivanje profita u
okviru zakona. Naime profit je najvažnija mjera uspješnosti
poslovanja kompanije u funkciji proizvodnje dobara i
usluga potrebnih društvu. Politički, pravni i ekonomski
poredak društva je u funkciji mogućnosti da kompanije
realiziraju svoje interese kao društveno odgovorne. Prema
ekonomskom modelu korporativne društvene odgovornosti,
kompanije nemaju nikakvu društvenu odgovornost osim da
posluju u skladu sa ekonomskim i pravnim razlozima radi
kojih i na osnovi kojih su osnovane. Zato je ovdje važno
navesti dio prijevoda članka koji je napisao Milton Friedman.
U članku “Društvena odgovornost poslovanja je uvećanje
profita” on ističe:
Biznismeni vjeruju da oni brane slobodno poduzetništvo

kada izjavljuju da biznis nije zaokupljen samo profitom već
i promoviranjem poželjnih društvenih ciljeva; da biznisi
imaju “društvenu svijest” te ozbiljno uzimaju svoje društvene
odgovornosti za omogućenje zapošljavanja, eliminacije
diskriminacije, sprječavanja zagađenja i sve drugo što mogu
biti krilatice savremenog sjemena reformista. Zapravo, oni
propovijedaju - ili bi to mogli činiti, ako sami sebe uzmu
ozbiljno ili ih kao takve uzmu drugi - čisti i nepatvoreni
socijalizam. Biznismeni koji govore na taj način su nesvjesne
lutke intelektualnih sila koje potkopavaju temelje slobodnog
društva tokom minulih decenija. Diskusije o “društvenim
odgovornostima poslovanja” su prepoznatljive po svojoj
analitičkoj proizvoljnosti i nedostatku ozbiljnosti. Šta znači
reći da “poslovanje” ima odgovornosti? Samo ljudi mogu
imati odgovornosti. Korporacija je umjetna osoba i u tom
smislu može imati umjetne odgovornosti, ali za “poslovanje”

POSLOVNA ETIKA
kao cjelinu ne može se reći da ima odgovornosti, čak ni u

tom nejasnom smislu. Prvi korak prema jasnoći doktrine
društvene odgovornosti poslovanja je doslovno pitati šta to
podrazumijeva za koga? Prema svemu sudeći pojedinci koji
moraju biti odgovorni su biznismeni što znači pojedinačni
vlasnici ili izvršni direktori.69
Nakon razmatranja mogućih posljedica primjene takvih

shvatanja društvene odgovornosti u uslovima slobodnog
društva i tržišta Friedman zaključuje: “To je zašto sam u svojoj
knjizi Capitalism and Freedom to nazvao “fundamentalno
subverzivnom doktrinom” u slobodnom društvu, te rekao
da u takvom društvu postoji jedna i samo jedna društvena
odgovornost poslovanja - koristiti njegove mogućnosti i
uključiti se u aktivnosti dizajnirane da uvećaju njegov profit
sve dok je ono u okviru pravila igre, što znači da se uključuje
u otvorenu i slobodnu konkurenciju bez varanja.”
U modelu interesno uticajnih grupa korporativne društvene

odgovornosti naglasak je na činjenici da je poslovanje uvijek
u mreži društvenih i etičkih odnosa. U ovom modelu pravno
lice djeluje u društvu kao i svaki član tog društva, u skladu
sa uobičajenim etičkim dužnostima i obavezama koje imaju
svi građani. Poslovanja postoje prema ovom modelu radi
stvaranja vrijednosti za različite kategorije onih koji imaju
interes u tom poslovanju, uključujući zaposlenike, potrošače,
dostavljače i lokalne zajednice, kao i investitore i dioničare.
Menadžment kompanije odgovora svima koji imaju interes
u uspjehu ili neuspjehu te kompanije, a ne samo onima koji
su uložili kapital. Filozof Norman Bowie70 ističe da, pored
dužnosti da djeluju u skladu sa zakonom, poslovanje ima
jednako važnu etičku dužnost da poštuje ljudska prava.
Poštovanje ljudskih prava je moralni minimum koji je
obaveza svakog čovjeka, i samog i u okviru kompanije.
Integrativni model korporativne društvene odgovornosti

povezuje ekonomske i društvene ciljeve kompanije. Tako
su i ekonomski principi i društvena odgovornost u središtu
69
Friedman, M. (1970) The Social Responsibility of Business Is to Increase Its Profits. New York Times Magazine, 13 September 1970,
122-126.
70
Des Jardins, J. (1998). Corporate Environmental Responsibility. Journal of Business Ethics, 17(8), 825-838. Retrieved June 7, 2021,
from http://www.jstor.org/stable/25073128
POGLAVLJE 11. 513

tog poslovnog modela. Neprofitne organizacije su na

primjer škole, bolnice, profesionalna udruženja, fondacije
i brojne druge organizacije. One u središtu svoje misije
naglašavaju i realiziraju društvene ciljeve. Ali sve veći je
broj profitnih organizacija koje imaju društveni cilj u središtu
svojih misija, strateških planova i korporativnih uloga.
Korporativna društvena odgovornost ima brojne elemente
koji određuju uspješnost poslovanja pored isključive
težnje za profitom. Iako je profit presudan za realizaciju
misije poslovnog subjekta to ne znači da je njegova
društvena misija time onemogućena. Naprotiv teoretičari
nastoje riješiti pitanje optimalnog odnosa ta dva faktora u
poslovanju - maksimiziranja profita i etičke odgovornosti.
Milton Friedman ističe da vlasnici kompanija mogu u svoj
ekonomski model uključiti i društvenu odgovornost, ali da
to ne znači i njihovu obavezu. Misije kompanija su različite
pa su i njihove mogućnosti u odnosu prema društvenoj
odgovornosti također različite. Slučajevi uspješnih kompanija
koje su društveno odgovorne neosporivo potvrđuje da je
moguće uskladiti navedene modele - profit nije nespojiv s
činjenjem dobra te da činjenje dobra može biti profitno.
Odnos ekonomske i društvene komponente u strategiji
poslovanja važan je za procjenu održivosti kompanije.
Evropska komisija definira korporativnu društvenu

odgovornost (CSR)71 kao koncept prema kojem kompanije
donose odluku da dobrovoljno doprinose boljem društvu
i čistijem okolišu. U konceptu korporativne društvene
odgovornosti, naročito se zahtijeva da poslovni subjekti
odrede svoje interesne grupe te da u svoje procese
donošenja strateških i operativnih odluka, uključe potrebe i
vrijednosti tih grupa.72
71
European Commission (2011) Corporate Social Responsibility: a new definition a new agenda for action; Communication from the
Commision to the European Parliament, the Council, the European Economic and Social Committee and the Committee of the Regions:
A renewed EU strategy 2011-2014 for Corporate Social Responsibility, COM/2011/0681final

https://ec.europa.eu/growth/content/corporate-social-responsibility-new-definition-new-agenda-action-0_en
72
https://ec.europa.eu/growth/industry/sustainability/corporate-social-responsibility_en

POSLOVNA ETIKA
3.4. Korporativna kultura i etički kodeksi

Kako je već istaknuto u svakom korporativnom djelovanju
postoji obaveza ispunjenja etičkih zahtjeva. To je moguće na
različite načine, ovisno o kulturnom okviru takvog djelovanja,
ali i o kulturi koja je razvijena unutar same kompanije. Da
bi bila shvaćena ovisnost korporativnog djelovanja u širem
kulturnom okviru i o kulturi razvijanoj unutar kompanije,
korisno je predstaviti najuobičajeniju definiciju kulture.
Kako ističe Clifford Geertz kultura: “je sistem naslijeđenih
koncepcija izraženih u simboličkim formama pomoću kojih
ljudi komuniciraju, održavaju i razvijaju svoje znanje i
stavove prema životu.”73
Savremeno poslovanje uglavnom nije ograničeno na

područje samo jedne kulture.74 Globalizacija života znači
prihvatanje neizbježnosti multikulturalizma75 s njegovim
uticajima na etičku kulturu u korporacijama.76 Jasno je,
ali ipak je potrebno ponavljati kultura u općem značenju
Prosuđivanja o pojma, korporativna kultura i poslovna etika nemaju jednaka
korporativoj kulturi
glavni su sadržaj poslovne
značenja. Općim pojmom kulture obuhvaćeni su, pored
etike. ostalog, i svi različiti oblici morala. Ali, korporativna kultura
je izdvojeni dio tog širokog pojma u skladu sa različitim
interesima korporacija. Prosuđivanja o korporativoj kulturi
glavni su sadržaj poslovne etike. Korporativna kultura ne
Etički kodeks je “zaseban
i zvaničan dokument koji mora biti i etična.77 Zato je preispitivanje koncepata koji su
sadrži skup propisa koje je u nju uključeni moguće jedino ako se razumije i primjeni
razvila kompanija za sebe poslovna etika.
da bi upravljala sadašnjim
i budućim ponašanjem u
vezi sa mnoštvom pitanja Kaptein i Schwartz su definirali etički kodeks kao “zaseban
a barem u vezi sa odnosom i zvaničan dokument koji sadrži skup propisa koje je razvila
uprave i zaposlenika jednih
prema drugim, u vezi s
kompanija za sebe da bi upravljala sadašnjim i budućim
kompanijom, vanjskim ponašanjem u vezi sa mnoštvom pitanja a barem u vezi sa
interesnim grupama i/ili odnosom uprave i zaposlenika jednih prema drugim, u vezi
društvom općenito”
73
Geertz, Clifford (1973) The Interpretations of Cultures, New York: Basic Books, str. 89
74
Filippo Vitolla, Nicola Raimo, Michele Rubino, Giovanni Maria Garegnani (2021) Do cultural differences impact ethical issues? Exploring
the relationship between national culture and quality of code of ethics, Journal of International Management, Volume 27, Issue 1, 2021,
100823, ISSN 1075-4253
75
Više u: Rosaldo, Renato (2000) Of Headhunters and Soldiers: Separating Cultural and Ethical Relativism, Issues in Ethics, V.11, N.1,
Winter 2000.
76
Key, S. Organizational Ethical Culture: Real or Imagined?. Journal of Business Ethics 20, 217–225 (1999). https://doi.
org/10.1023/A:1006047421834
77
Slučaj Enron vidjeti u: Bondarenko, P. (2019, October 7). Enron scandal. Encyclopedia Britannica. https://www.britannica.com/event/
Enron-scandal
POGLAVLJE 11. 515

s kompanijom, vanjskim interesnim grupama i/ili društvom

općenito”78.
Etički kodeksi predstavljaju vrijedan alat za unaprijeđivanje

korporativne kulture.79 Oni, pored ostalog, doprinose
unaprijeđenju korporativne odgovornosti u organizaciji
koja podržava etička djelovanja te podstiču veću
motivaciju među zaposlenim. Kada se kaže “unaprijeđenje
korporativne odgovornosti”, to zapravo znači da će svi
oblici korporativne kulture biti predmet preispitivanja sa
stanovišta poslovne etike. Korporativnu kulturu nije moguće
svesti na etički kodeks. Prema tome, etički kodeks je uputa
za članove organizacije prema odgovornom ponašanju.
Tako se daje prednost stvaranju objedinjene i kohezivne
korporativne kulture zasnovane na određenim glavnim
etičkim vrijednostima proširenim u cijelu organizacionu
strukturu kompanije. Uz to, etičkim kodeksima daje se
prednost stvaranju klime povjerenja i transparentnosti u
odnosu sa vanjskim okruženjem i unaprijeđenju ugleda
kompanije. Zato etički kodeksi unaprijeđuju odnose sa
interesnim grupama i kratkoročno i dugoročno, te doprinose
izbjegavanju oportunističkih ponašanja koja mogu
kompromitirati dugovječnost kompanije, a tako i pristupe
potrebnim resursima. Usvajanje etičkog kodeksa potvrđuje
volju organizacije da svoja djelovanja provodi u skladu sa
proaktivnim moralnim standardima.80
Kvalitetan etički kodeks mora pokazati predanost od vrha,

sadržavati informacije u vezi sa zviždačima, tj. sa licima
koja prijavljuju koruptivne i neetičke radnje81, povezanost
sa interesnim grupama, postupke prigovora i pravna
pitanja, te naposlijetku mora biti napisan na jasan način
i jednostavno dostupan. Lideri organizacije imaju glavnu
ulogu u stvaranju i razvijanju etičke kulture koju treba
uključiti u korporativnu strategiju. Osnova korporativne
strategije je jasna izjava o misiji i viziji korporacije. Identitet
neke korporacije predstavljen je u izjavama o vrijednosti
78
Kaptein, M., Schwartz, M.S., 2008. The effectiveness of business codes: a critical examination of existing studies and the development
of an integrated research model. J. Bus. Ethics 77 (2), 111–127, str. 113.
79
Braswell, M.K., Foster, C.M., Poe, S.L., 2009. A new generation of corporate codes of ethics. South. Bus. Rev. 34 (2), 1.
80
Vidjeti više u: Frankel, M.S., 1989. Professional codes: why, how, and with what impact? J. Bus. Ethics 8 (2–3), 109–115.
81
Vidjeti više u: Trifković, Miloš, Suprotstavljanje korupciji u međunarodnim poslovnim transakcijama pravnim sredstvima - Slučaj Bosne
i Hercegovine, Zbornik radova Fakulteta pravnih nauka, ISSN broj (online) 2233-114X

POSLOVNA ETIKA
i misiji na kojima je ta korporacija utemeljena, odnosno

radi čega je neka organizacija uspostavljena i o čemu
se brine. U nekim korporacijama izjave o vrijednostima
odražavaju njen pravi identitet a ponekad i samu misiju
osnivača, te služe kao kompas koji usmjerava djelovanja
i korporacije i njenih zaposlenih. Da bi bile djelotvorne,
izjave o vrijednostima trebaju odražavati jedinstvenost
identiteta organizacije, te bi trebale biti upute članovima
u njihovom svakodnevnom ponašanju.82 Često se izjave
o vrijednostima i misiji određuju pojmom kredo. Kredo
znači vjernost izjavljenim vrijednostima i misiji. Izjave o
misiji i viziji pomažu građenju i održavanju etičke kulture.
Sam kredo nije dovoljan. Sve što čini cjelinu kulture mora
biti povezano da bi podržavalo etičko ponašanje. Kodeksi
ponašanja često slijede izjave o vrijednostima, ali oni daju
znatno određeniju uputu o ponašanju koje organizacija
očekuje od svojih zaposlenih. Mnoge korporacije postavljaju
svoje izjave o vrijednostima i/ili etičke kodekse na svoje web
stranice. Ali, većina organizacija zahtijeva svake godine od
svojih zaposlenika da se obučavaju i upoznaju sa sadržajem
etičkog kodeksa. Uz to, neke korporacije danas zahtijevaju
da njihovi partneri, npr. dobavljači, izvođači, i tako dalje,
prihvate da će primjenjivati kodekse ponašanja te firme,
jer se korporacije, kompanije, organizacije, i tako dalje sve
više smatraju odgovornim za ponašanja svih partnera u
njihovom lancu povezanih djelovanja.83
Prvi korak u artikuliranju kvalitetnog etičkog kodeksa

je predanost i uključenost top menadžmenta. Njegova
dostupnost i stil su dodatni važni elementi. Takav etički
kodeks mora imati privlačan pristup, imati jasnu i logičku
strukturu i neupitnu razumljivost. Uz to mora biti dostupan
u pismenoj formi i unutrašnjim ili vanjskim interesno
uključenim pojedincima i grupama, kao i svima drugim.
Pored toga, mora sadržavati informacije o zviždačima.
Kvalitet kodeksa povezan je i sa mogućnošću obavještavanja
o pogrešnim ponašanjima. Zviždači se često susreću sa
osvetničkim prijetnjama. Zato, kodeks mora sadržavati
82
Poznat je slučaj i primjer kompanije Johnson&Johnson.
83
The Routledge companion to business ethics (2018) edited by Eugene Heath, Byron Kaldis and Alexei Marcoux, New York: Routledge,
poglavlje 24, The ethics of managers and employees by Linda Klebe Treviño, str. 464-465.
POGLAVLJE 11. 517

informaciju o njihovoj zaštiti84. Etički kodeks ima i funkciju

stvaranja i unaprijeđenja odnosa sa interesno uključenim
pojedincima i skupinama. Prema tome mora odražavati
predanost kompanije etičkom ponašanju te ohrabrivati
stvaranje pozitivne klime u odnosu sa interesno uključenim
pojedincima i grupama. Mora sadržavati informacije važne
za svaku kategoriju interesno uključenih pojedinaca i
skupina. Funkcionalnost etičkog kodeksa strogo je povezana
sa postojanjem politika i procedura prigovora čija funkcija
je smanjenje rizika nezakonitog i neetičnog ponašanja.
Zato kvalitetan etički kodeks uključuje razumljivu, potpunu
i konkretnu informaciju o ponašanju korisnika. I još,
važan princip naglašen u etičkom kodeksu predstavljen je
“dobrim građanstvom”, što znači poštovanjem zakona. Zato
je uključivanje detaljne informacije o pravnim pitanjima
dodatni element kvaliteta etičkog kodeksa.
Navedene determinante kvalitetnog etičkog kodeksa nisu i

ne mogu biti statične kategorije. Svijet i okolnosti poslovanja
ubrzano se mijenjaju. Nikada ranije prilike u svijetu nisu
karakterizirala četiri faktora (kretanje stanovništva u
svim smjerovima, urbanizacija, pluralizacija kulture i
virtuelizacija života) u tolikoj mjeri koliko je to upravo u
ovome dobu, ali i sa tendencijama ubrzavanja tih procesa
povezanih sa navednim faktorima. Zato je svaka analiza
pitanja poslovanja manjkava ako te pojave ne budu uzete
u obzir. Tokovi kapitala, radne snage, tehnologija i načina
organiziranja kompanija više nisu ograničeni na jednu
državu ili neku skupinu njih. To je u punom značenju tog
pojma globalna pojava. Iz toga slijedi da efikasno planiranje
i vođenje poslovanja pretpostavlja znanja najodgovornijih
za to vođenje, a ne samo znanje o najvažnijim elementima
poslovanja, već i znanja o kulturi, običajima i uvjerenjima
svih sudionika u savremenom poslovanju.
84
U Bosni i Hercegovini je usvojen Zakon o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju u institucijama Bosne i Hercegovine (Sl. glasnik BiH,
100/13); na nivou entiteta Republika Srpska Zakon o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju (Sl.glasnik RS, 62/2017), Federacija Bosne i
Hercegovine nema usvojen zakon o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju. Detaljnije vidjeti u Zakonodavstvo i praksa zaštite uzbunjivača
u Bosni i Hercegovini (2020) https://ti-bih.org/wp-content/uploads/2020/09/Zakonodavstvo-i-praksa-zastite-uzbunjivaca-u-BiH.pdf.
U Republici Hrvatskoj je na snazi Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (Narodne novine 17/19), kojim se uređuje prijavljivanje
nepravilnosti, postupak prijavljivanja nepravilnosti, prava osoba koja prijavljuju nepravilnosti, obaveze tijela javne vlasti te pravnih
i fizičkih osoba u vezi sa prijavom nepravilnosti, kao i druga pitanja važna za prijavu nepravilnosti i zaštitu prijavitelja nepravilnosti.
U skladu sa navedenim Zakonom prijavitelj nepravilnosti može biti svaka osoba koja obavlja poslove kod poslodavca ili na bilo koji
način sudjeluje u djelatnostima javne vlasti, pravne ili fizičke osobe, neovisno o vrsti ugovora i tome da li je u radnom odnosu ili izvan
njega. Povjerljiva osoba je zaposlenik poslodavca imenovan za zaprimanje prijava nepravilnosti i vođenje postupka u vezi sa prijavom
nepravilnosti. Prijavljivanje nepravilnosti može biti unutrašnje, vanjsko i javno razotkrivanje.

POSLOVNA ETIKA
U nedavno objavljenoj studiji “Utiču li kulturne razlike na

etička pitanja? Istraživanje odnosa nacionalne kulture i
kvaliteta etičkog kodeksa (Do cultural differences impact
ethical issues? Exploring the relationship between national
culture and quality of code of ethics)”85 analizirana
su najvažnija pozitivna i negativna iskustva upravo iz
spomenute činjenice o uticaju navedena četiri faktora. U
studiji je zaključeno da su etički kodeksi različiti od jedne do
druge države. Analizirane su 191 internacionalne kompanije
iz 29 država sa 5 kontinenata. Potvrđeno je da nacionalna
kultura utiče na kvalitet etičkog kodeksa kompanija. Zato
kompanija svoj etički kodeks mora usklađivati sa društvenim,
kulturnim i religijskim kontekstom u kojem djeluje. Ne postoji
standardizirani način kontrolne prilagodljivosti bilo kojem
kulturnom kontekstu. Zato uvažavanje karakteristika svake
nacionalne kulture postaje presudno u procesima pisanja
etičkih kodeksa. U studiji je istraživan uticaj šest determinanti
na kvalitet etičkog kodeksa: 1) uloga udaljenosti moći; 2)
individualizam vs. kolektivizam; 3) muškost vs. ženskost;
4) izbjegavanje neizvjesnosti; 5) dugoročna vs. kraktoročna
orijentacija; i 6) popustljivost vs. suzdržanost.86
4. GLOBALNI STANDARDI ODGOVORNOG

ETIČKOG PONAŠANJA
4.1. Načela korporativnog upravljanja G20/OECD

Načela korporativnog upravljanja G20/OECD pomažu
kreatorima politika u procjeni i poboljšanju pravnog,
regulatornog i institucionalnog okvira za korporativno
upravljanje. Oni također pružaju smjernice za berze,
investitore, korporacije i druge koji imaju ulogu u procesu
razvijanja dobrog korporativnog upravljanja. Prvi put su
objavljeni 1999. godine, pa su postala međunarodno
85
Filippo Vitolla, Nicola Raimo, Michele Rubino, Giovanni Maria Garegnani (2021) Do cultural differences impact ethical issues? Exploring
the relationship between national culture and quality of code of ethics, Journal of International Management, Volume 27, Issue 1, 2021,
100823, ISSN 1075-4253
86
Definicije tih determinanti predstavljene su u navedenoj studiji.
POGLAVLJE 11. 519

mjerilo korporativnog upravljanja. U 2015. godini Načela su

ažurirana te ih je podržao Vijeće OECD i Summit lidera G20.
U Načelima su prepoznati interesi zaposlenika i drugih

sudionika i njihova važna ulogu u doprinosu dugoročnog
uspjeha i rezultata poslovanja kompanije. Ostali faktori
relevantni za procese donošenja odluka u kompaniji, kakva
su pitanja o okolišu, borbi protiv korupcije i etici, uzeti su
u obziru u načelima, ali su detaljnije razmotreni u brojnim
drugim instrumentima uključujući Smjernice OECD-a za
multinacionalna preduzeća87, Konvenciju o borbi protiv
podmićivanja stranih javnih službenika u međunarodnim
poslovnim transakcijama88, Vodeća načela UN o poslovanju i
ljudskim pravima89 i Deklaraciju ILO-a o temeljnim načelima
i pravima na radu90.
Načela su razvijena s razumijevanjem da politike

korporativnog upravljanja imaju važnu ulogu u postizanju
obuhvatnijih ekonomskih ciljeva s obzirom na povjerenje
investitora, stvaranje kapitala i raspodjelu. Kvaliteta
korporativnog upravljanja utječe na troškove korporacija
za pristup kapitalu za razvoj kao i na povjerenje s kojim
oni koji osiguravaju kapital - direktno ili indirektno - mogu
sudjelovati i imati udio u njihovom stvaranju vrijednosti
pod poštenim i pravednim uvjetima. Korpus pravila i praksi
korporativnog upravljanja zajedno pruža okvir koji pomaže
premostiti jaz između štednje domaćinstava i ulaganja u
realnu ekonomiju. Kao posljedica toga, dobro korporativno
upravljanje uvjerit će dioničare i druge sudionike da su
njihova prava zaštićena i omogućiti kompanijama smanjenje
troškova kapitala i olakšati im pristup tržištu kapitala. Ne
postoji jedinstveni model dobrog korporativnog upravljanja.
Međutim, neki zajednički elementi temelj su dobrog
korporativnog upravljanja.
Načela su neobavezujuća i nemaju za cilj detaljne propise za

nacionalno zakonodavstvo. Umjesto toga, načelima se žele
identificirati ciljevi i predložiti različita sredstva za njihovo
87
OECD Guidelines for Multinational Enterprises
88
Convention on Combating Bribery of Foreign Public Officials in International Business Transactions
89
UN Guiding Principles on Business and Human Rights
90
ILO Declaration on Fundamental Principles and Rights at Work.

POSLOVNA ETIKA
postizanje. Cilj ovih principa je pružiti snažnu ali fleksibilnu

preporuku kreatorima politika i sudionicima na tržištu da
razviju vlastite okvire za korporativno upravljanje. Da bi
ostale konkurentne u svijetu koji se mijenja, kompanije
moraju inovirati i prilagoditi svoje prakse korporativnog
upravljanja tako da mogu zadovoljiti nove zahtjeve i iskoristiti
nove mogućnosti. Uzimajući u obzir troškove i koristi
regulacije, vlade imaju važnu odgovornost za oblikovanje
djelotvornog regulatornog okvira koji osigurava dovoljnu
fleksibilnost kako bi se omogućilo učinkovito funkcioniranje
tržišta i odgovaranje na nova očekivanja dioničara i ostalih
sudionika.
Ovdje će biti prikazani oni sadržaji navedenih načela koji se

tiču prvenstveno veze korporativnog upravljanja i etike. To
znači da će u obzir biti uzeta načela I, IV, V i VI.
Prema načelu I, Osiguravanje osnova za učinkovit

okvir korporativnog upravljanja, okvirom korporativnog
upravljanja trebalo bi promicati transparentna i poštena
tržišta i učinkovitu raspodjelu resursa. Taj okvir bi trebao
biti u skladu s vladavinom zakona i podržavati učinkovit
nadzor i provođenje. Učinkovito korporativno upravljanje
zahtijeva čvrst pravni, regulatorni i institucionalni okvir na
koji se sudionici na tržištu mogu osloniti kada uspostavljaju
svoje privatne ugovorne odnose. Ovaj okvir korporativnog
upravljanja obično sadrži elemente zakona, propisa,
samoregulacijskih aranžmana, dobrovoljnih obaveza i
poslovne prakse koji su rezultat specifičnih okolnosti,
historije i tradicije zemlje.
Poželjna kombinacija zakonodavstva, propisa,

samoregulacije, dobrovoljnih standarda i tako dalje razlikuje
se od zemlje do zemlje. Zakonski i regulatorni elementi
okvira korporativnog upravljanja mogu se korisno nadopuniti
elementima soft law koji se temelje na principu „udovolji
ili objasni”, poput kodeksa korporativnog upravljanja, kako
bi se omogućila fleksibilnost te uvažile specifičnosti svake
kompanije. Ono što dobro funkcionira u jednoj kompaniji,
za jednog investitora ili određenog sudionika, ne mora
nužno biti općenito primjenjivo na korporacije, investitore i
POGLAVLJE 11. 521

sudionike koji posluju u drugom kontekstu i pod drugačijim

okolnostima.
Budući da se javljaju nova iskustva i mijenjaju poslovne

okolnosti, različite odredbe okvira korporativnog upravljanja
trebaju biti revidirane, a po potrebi i prilagođene. Zemlje
koje žele provoditi Načela trebale bi nadgledati svoj okvir
korporativnog upravljanja, uključujući regulatorne zahtjeve
i zahtjeve za uvrštavanje na listu, te poslovne prakse, s
ciljem održavanja i jačanja njegovog doprinosa integritetu
tržišta i ekonomskih performansi. Kao dio ovoga, važno
je uzeti u obzir interakcije i komplementarnost između
različitih elemenata okvira korporativnog upravljanja i
njegovu ukupnu sposobnost promicanja etičkih, odgovornih
i transparentnih praksi korporativnog upravljanja. Takvu
analizu treba promatrati kao važan alat u procesu razvijanja
učinkovitog okvira korporativnog upravljanja. Zato je bitan
element, stalna i učinkovita konsultacija s javnošću. U
nekim bi se jurisdikcijama ovo moglo dopuniti inicijativama
za informiranje kompanija i njihovih sudionika o koristima
primjene “zdravih” praksi korporativnog upravljanja.
Štoviše, u razvoju okvira korporativnog upravljanja u svakoj
jurisdikciji, nacionalni zakonodavci i regulatori trebali bi na
valjan način razmotriti potrebu i rezultate iz učinkovitog
međunarodnog dijaloga i saradnje. Ako su ti uvjeti
zadovoljeni, vjerovatno je da će okvirom korporativnog
upravljanja biti izbjegnuto pretjerano reguliranje, podržano
poduzetništvo te ograničeni rizici od štetnih sukoba interesa
kako u privatnom sektoru, tako i u javnim institucijama.
Prema načelu IV Uloga sudionika u korporativnom

upravljanju, tačkom E određeno je da sudionici, uključujući
pojedine zaposlenike i njihova predstavnička tijela, trebaju
biti u mogućnosti da svoju zabrinutost zbog nezakonitih ili
neetičnih postupaka slobodno prenose odboru i nadležnim
javnim tijelima, a da time ne budu ugrožena njihova prava.
Neetičke i nezakonite prakse korporativnih službenika

mogu uzrokovati ne samo kršenje prava sudionika, već
štetu kompaniji i njenim dioničarima u smislu posljedica na
ugled kompanije, a tako i veći rizik od budućih finansijskih
obaveza. Zato je za kompaniju i njene dioničare, radi

POSLOVNA ETIKA
spriječavanja i sankcioniranja nezakonitog i neetičnog

ponašanja korisno uspostavljanje procedura i “sigurnih
luka” za pritužbe zaposlenika, lično ili preko njihovih
predstavničkih tijela, kao i za pritužbe drugih izvan
kompanije. Odbor treba poticati zakonima i / ili načelima
zaštitu tih pojedinaca i predstavničkih tijela i omogućiti im
povjerljiv direktan pristup nekome neovisnom u odboru,
često članu revizije ili etičkog odbora. Neke su kompanije
osnovale ombudsmena za rješavanje ovih pritužbi. Nekoliko
regulatora također je uspostavilo povjerljive telefonske
i e-mail uređaje za primanje optužbi. Iako u određenim
zemljama predstavnička tijela zaposlenika preuzimaju
zadatke prenošenja zabrinutosti kompaniji, pojedinačni
zaposlenici ne bi trebali biti isključeni ili biti manje zaštićeni
kad djeluju sami. U nedostatku pravovremenih korektivnih
radnji ili u suočenju s razumnim rizikom od negativnog
djelovanja zaposlenih zbog kršenja zakona, zaposlenici se
potiču da prijave svoju bona fide pritužbu nadležnim tijelima.
Mnoge zemlje također pružaju mogućnost podnošenja
slučajeva kršenja OECD-ovih smjernica za multinacionalna
preduzeća na nacionalnu kontakt tačku. Kompanija bi se
trebala suzdržati od viktimizacije zaposlenika ili udruženja
koji prijavljuju i pokreću takve postupke.
Prema načelu V. Objavljivanje i transparentnost tačka A.

2. (Ciljevi kompanije i nefinansijske informacije), uz svoje
komercijalne ciljeve, kompanije se potiču da objave politike
i rezultate koji se odnose na poslovnu etiku i okoliš i, ako
je to važno za kompaniju, socijalna pitanja, ljudska prava
i druge obaveze prema javnoj politici. Takve informacije
mogu biti važne određenim ulagačima i ostalim korisnicima
informacija kako bi bolje bili procijenjeni odnosi između
kompanija i zajednica u kojima posluju, i koraci koje su
kompanije preduzele za provođenje svojih ciljeva. U mnogim
zemljama takva su objavljivanja zahtijevana za velike
kompanije, obično kao dio njihovih izvještaja o upravljanju,
ali kompanije mogu i dobrovoljno objavljivati nefinansijske
podatke. To može uključivati objavljivanje donacija u
političke svrhe, posebno tamo gdje takve informacije nisu
lako dostupne na drugačiji način. Neke zemlje zahtijevaju
dodatna objavljivanja za velike kompanije, na primjer
POGLAVLJE 11. 523

brojke neto prometa ili uplate od strane vlada podijeljene

po kategorijama djelatnosti i prema zemljama.
Prema načelu VI. Odgovornosti odbora tačka C (Odbor bi

trebao primjenjivati visoke etičke standarde) treba uzeti u obzir
interese sudionika. Odbor ima ključnu ulogu u postavljanju
etičkog tona kompanije, ne samo vlastitim postupcima,
već i u imenovanju i nadzoru glavnih rukovodioca, a time
i uprave općenito. Visoki etički standardi dugoročan su
interes kompanije kao sredstvo da se učini vjerodostojnom
i pouzdanom, ne samo u svakodnevnom poslovanju, već
i dugoročno. Kako bi ciljevi odbora bili jasni i operativni,
mnoge kompanije smatraju korisnim razviti kodekse
ponašanja kompanije (Codes of conduct) koji su, inter alia,
temeljeni na profesionalnim standardima, a ponekad i na
obuhvatnijim kodeksima ponašanja (Codes of behaviour),
te ih dostaviti svima u organizaciji. To bi moglo uključivati
dobrovoljno prihvaćenu obavezu kompanije (uključujući
njene podružnice) da će se pridržavati Smjernica OECD za
multinacionalna preduzeća koje odražavaju sva četiri načela
sadržana u Deklaraciji ILO o temeljnim načelima i pravima
na radu. Slično tome, u nekim jurisdikcijama sve češće je
zahtijevano da odbori nadziru upravljanje finansijama i
poreznim strategijama upravljanja, čime se obeshrabruju
prakse koje ne doprinose dugoročnim interesima kompanije
i njenih dioničara, a može uzrokovati pravne i reputacijske
rizike. Kodeksi na nivou cijele kompanije služe kao standard
ponašanja i odbora i ključnih rukovodioca postavljajući okvir
za donošenje odluka u vezi s različitim i često sukobljujućim
faktorima. Etički kodeks trebao bi barem postaviti jasna
ograničenja za ostvarivanje privatnih interesa. Ukupni okvir
za etičko ponašanje uvijek je iznad puke usklađenosti sa
zakonom. To bi uvijek trebao biti temeljni zahtjev.
Prema tački D ovog načela (Odbor bi trebao ispunjavati

određene ključne funkcije), sa stanovišta etičke odgovornosti
važne su funkcije 6 i 7. Funkcija 6 je, praćenje i upravljanje
potencijalnim sukobima interesa uprave, članova odbora
i dioničara, uključujući zloupotrebu korporativne imovine
i zloupotrebu u transakcijama sa povezanim stranama.
Važna je funkcija odbora da nadzire sisteme unutrašnje
kontrole koji pokrivaju finansijsko izvještavanje i upotrebu

POSLOVNA ETIKA
korporativne imovine, te i da štiti od štetnih transakcija

s povezanim stranama. Te su funkcije često dodijeljene
unutrašnjem revizoru koji bi trebao održavati direktan
pristup odboru. Tamo gdje su odgovorni drugi korporativni
službenici kao što je glavni savjetnik, važno je da oni imaju
slične odgovornosti izvještavanja kao i interni revizor. U
ispunjavanju svojih odgovornosti nadzora, važno je da odbor
potiče prijavljivanje neetičnog/nezakonitog ponašanja bez
straha od odmazde. Postojanje etičkog kodeksa kompanije
(Code of ethics) trebalo bi pomoći taj proces. Taj proces bi
trebao biti podržan pravnom zaštitom pojedinaca. Odbor za
reviziju ili etički odbor ili ekvivalentno tijelo treba ponuditi
kontakt osobu za zaposlenike koji žele prijaviti zabrinutost
zbog neetičnog ili nezakonitog ponašanja koje bi moglo
ugroziti integritet finansijskih izvještaja.
Funkcija 7 je, osiguravanje integriteta računovodstvenih

i finansijskih izvještaja kompanije, uključujući neovisnu
reviziju, te postojanje odgovarajućih sistema kontrole,
posebno sistema za upravljanje rizicima, finansijske i
operativne kontrole te poštovanje zakona i relevantnih
standarda. Odbor bi trebao pokazati vodeću ulogu kako bi
osigurao postojanje učinkovitih sredstava za nadzor rizika.
Osiguravanje integriteta osnovnih sistema izvještavanja i
praćenja zahtijevat će od odbora da uspostavi i provodi jasne
linije odgovornosti i dokumentiranja u cijeloj organizaciji.
Odbor također trebati osigurati odgovarajući nadzor i višeg
rukovodstva. To obično uključuje uspostavljanje sistema
interne revizije koji izravno izvještava odbor. Smatra se
dobrom praksom da unutrašnji revizori podnose izvještaje
neovisnom odboru za reviziju odbora ili ekvivalentnom
tijelu koje je također odgovorno za upravljanje odnosima s
vanjskim revizorom, omogućujući tako koordinirani odgovor
odbora. Također bi se trebalo smatrati dobrom praksom za
ovaj odbor ili ekvivalentno tijelo da preispituje i izvještava
odbor o najkritičnijim računovodstvenim politikama koje su
osnova za finasijske izvještaje kompanije. Međutim, odbor
bi trebao zadržati konačnu odgovornost za nadzor nad
sistemom upravljanja rizikom kompanije i za osiguravanje
integriteta sistema izvještavanja. U nekim jurisdikcijama
predviđeno je da predsjednik odbora izvještava o procesu
interne kontrole. Kompanije s velikim ili složenim rizicima
POGLAVLJE 11. 525

(finansijskim i nefinansijskim), ne samo u financijskom

sektoru, trebale bi razmotriti uvođenje sličnih sistema
izvještavanja, uključujući direktno izvještavanje odboru, s
obzirom na upravljanje rizicima. Kompanijama se također
savjetuje da uspostave i osiguraju djelotvornost internih
kontrola, etike i programa usklađenosti ili mjera za poštovanje
važećih zakona, propisa i standarda, uključujući statute koji
inkriminiraju podmićivanje stranih javnih službenika, kako
je to zahtijevano u OECD Konvenciji protiv podmićivanja, i
drugih oblika podmićivanja i korupcije. Uz to, usklađenost
se također mora odnositi na druge zakone i propise poput
onih koji pokrivaju vrijednosne papire, konkurenciju i uslove
rada i sigurnosti. Ostali zakoni koji se mogu primijeniti
uključuju one koji se odnose na oporezivanje, ljudska prava,
okoliš, prijevaru i pranje novca. Takvi programi usklađenosti
podržavat će također etički kodeks kompanije. Da bi
bila učinkovita, poticajna struktura kompanije mora biti
usklađena s njezinim etičkim i profesionalnim standardima,
tako da se poštovanje tih vrijednosti nagradi a da kršenja
zakona budu spriječena preventivnim mjerama ili kaznama.
Programi usklađenosti (Compliance programmes) trebali bi
se proširiti i na podružnice i, ako je moguće, na treće strane,
poput agenata i drugih posrednika, savjetnika, predstavnika,
distributera, ugovarača i dobavljača, konzorcija i partnera u
zajedničkom ulaganju.
4.2. Deset principa Globalnog dogovora Ujedinjenih nacija

Korporativna održivost započinje sistemom vrijednosti
kompanije i pristupom zasnovanima na principima. To
znači djelovati na načine koji u najmanju ruku ispunjavaju
temeljne odgovornosti u područjima ljudskih prava,
rada, zaštite okoliša i borbe protiv korupcije. Odgovorne
kompanije primjenjuju iste vrijednosti i principe gdje god
su prisutne i znaju da dobra praksa u jednom području ne
nadoknađuje štetu u drugom. Uključivanjem Deset principa
UN Globalnog dogovora91 u strategije, politike i procedure
i uspostavljanjem kulture integriteta, kompanije ne samo
91
The Ten Principles of the UN Global Compact, https://www.unglobalcompact.org/what-is-gc/mission/principles

POSLOVNA ETIKA
da poštuju svoje osnovne odgovornosti prema ljudima i

planeti, već postavljaju i temelj za dugoročni uspjeh. Deset
principa Globalnog dogovora Ujedinjenih nacija izvedeni su
iz Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima92; Deklaracije
Internacionalne organizacije rada o osnovnim principima
i pravima na radu93; Deklaracije iz Ria o životnoj sredini i
razvoju94 i Konvencije Ujedinjenih nacija protiv korupcije95.
Spomenutih Deset Principa Globalnog dogovora Ujedinjenih

nacija dati su u formi jasnih imperativnih zahtjeva koji su
potom razvijani s obzirom na značenje, primjene i posljedice
u ukupnosti života, pa su tako integrirani u etičke kodekse
različitim oblicima savremenog poslovanja. Razvrstani su
u četiri grupe - ljudska prava, rad, okoliš i borba protiv
korupcije:
Ljudska prava
Princip 1 - Poslovanja trebaju podržavati i poštovati zaštitu

internacionalno priznatih ljudskih prava;
Princip 2 - Poslovanja trebaju voditi brigu da nisu uključena

u kršenja ljudskih prava;
Rad
Princip 3 - Poslovanja trebaju podržavati slobodu udruživanja

i učinkovito priznanje prava na kolektivno pregovaranje;
Princip 4 - Poslovanja trebaju podržavati eliminaciju svih

oblika nasilnog i prinudnog rada;
Princip 5 - Poslovanja trebaju podržavati učinkovito ukidanje

dječijeg rada;
92
Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima (1948) https://www.un.org/en/about-us/universal-declaration-of-human-rights i https://
www.un.org/en/ga/search/view_doc.asp?symbol=A/RES/217(III)
93
Deklaracija Međunarodne organizacije rada o osnovnim principima i pravima na radu (1998) https://www.ilo.org/declaration/
thedeclaration/textdeclaration/lang--en/index.htm
94
UN Resolution (2012) 66/288. The future we want, adopted by the General Assembly on 27 July 2012, A/RES/66/288* https://www.
un.org/ga/search/view_doc.asp?symbol=A/RES/66/288&Lang=E i https://sustainabledevelopment.un.org/rio20/futurewewant
95
United Nations Convention against Corruption (2003) General Assembly resolution 58/4 of 31 October 2003 https://www.unodc.org/
documents/treaties/UNCAC/Publications/Convention/08-50026_E.pdf
POGLAVLJE 11. 527

Princip 6 - Poslovanja trebaju podržavati eliminaciju

diskriminacije u pogledu zaposlenja i zanimanja;
Okoliš
Princip 7 - Poslovanja trebaju podržavati preventivni pristup

prema okolišnim izazovima;
Princip 8 - Poslovanja trebaju pokretati incijative za

promicanje veće odgovornosti za okoliš;
Princip 9 - Poslovanja trebaju poticati razvoj i širenje ekološki

prihvatljivih tehnologija;
Borba protiv korupcije
Princip 10 - Poslovanja trebaju djelovati protiv korupcije u

svim njenim oblicima, uključujući iznudu i podmićivanje.
Navedeni principi razvijeni su u pratećim objašnjenjima u

vezi s primjenom i posljedicama u djelovanju kompanija i svih
oblika poslovanja. Sva objašnjenja moguće je promatrati u
okviru već spomenutih etičkih teorija. Uspješno poslovanje
znači njegovo planiranje, prilagođavanje i razvoj u skladu
sa zahtjevom održivosti, kako je to istaknuto na samom
početku dokumenta Deset principa globalnog dogovora
Ujedinjenih nacija: “Održivost započinje poslovanjem koje
je zasnovano na principima”.
Iako se čini da su ljudska prava toliko obuhvatna u

savremenim politikama, kulturama i ekonomijama, potrebno
je naglasiti da poslovanje, obično određeno pitanjem
profita, nije moguće odvojiti od razumijevanja, poštovanja
i primjene ljudskih prava. Ako ljudska prava nisu poštovana,
ako se javljaju različiti oblici njihovog kršenja u poslovanju,
posljedice toga su brojni rizici i troškovi koji se direktno tiču
kompanije. Te posljedice su ugrožavanje ugleda kompanije,
potrošački bojkot, izloženost zakonskoj odgovornosti i
nepovoljna djelovanja vlada, investitora, poslovnih partnera,
smanjenje produktivnosti i morala zaposlenih. Važni
elementi odgovornosti upravljačkih struktura kompanija
za poštovanje ljudskih prava uključuju naročito: procjena

POSLOVNA ETIKA
uticaja ljudskih prava; integracija korporativnih politika

o ljudskim pravima u cjelinu kompanije; poduzimanje
odgovarajućih mjera u skladu sa usvojenim korporativnim
politikama u vezi sa ljudskim pravima i njihovom zaštitom;
monitoring i izvještavanje o ljudskim pravima; preduzimanje
mjera za otklanjanje neodgovarajućih provođenja usvojenih
politika ljudskih prava. Četiri su načina čijom primjenom
kompanije mogu podržavati i promicati ljudska prava: kroz
svoje glavne poslovne aktivnosti podržavajući UN ciljeve;
kroz strateška društvena ulaganja i filantropiju; kroz
zagovaranja i uključenost u javne politike; i kroz partnerstvo
i zajedničko djelovanje.
Kada su u kompaniji usvojene i primjenjivane korporativne

politke u vezi sa ljudskim pravima, to ne znači da su
isključene i mogućnosti posrednog sudjelovanja kompanija
u njihovom kršenju. Nijedan oblik saučesništva u kršenju
ljudskih prava nije prihvatljiv - ni onda kada kompanija
osigurava robu i usluge za koje zna da će biti korišteni
za kršenje ljudskih prava; ni onda kada kompanija ima
koristi od kršenja ljudskih prava, iako to nije pomogla niti
uzrokovala; ni onda kada kompanija “šuti” ili ne djeluje pred
sistematičnim ili kontinuiranim kršenjem ljudskih prava.
Poslovanja trebaju podržavati slobodu udruživanja i

efikasno priznanje prava na kolektivno pregovaranje. Važan
sadržaj priznavanja prava na kolektivno pregovaranje je
načelo dobre vjere. Uspostavljanje dijaloga sa slobodno
izabranim predstavnicima zaposlenika omogućava i
radnicima i poslodavcima da bolje razumiju probleme i
jednih i drugih i nađu načine za njihovo rješavanje. Bitan
sadržaj tog je onemogućenje nasilnog i prinudnog rada.
Uz to kompanije su obavezne da direktno i indirektno
onemoguće sve oblike rada djece koji su u suprotnosti sa
nacionalnim i internacionalnim pravom. Interes kompanije
je selekcija pojedinaca u skladu s općim ciljevima kompanije
i etičkim kodeksom. To znači da će biti izbjegavani svi oblici
diskriminacije u pogledu zaposlenja i zanimanja.
Ključ preventivnog pristupa prema okolišnim izazovima iz

poslovne perspektive je ideja prevencije, a ne sanacije.
U primjeni navednog principa, kompanije bi trebale
POGLAVLJE 11. 529

razviti kodeks ponašanja ili prakse za svoje poslovanje i

proizvode koji potvrđuju predanost brizi za zdravlje i okoliš,
unapređenju organizacije rada, primjeni novih tehnologija
te ekonomiziranju u korištenju prirodnih resursa u funkciji
maksimalne zaštite okoliša i s time povezanog efikasnog
poslovanja.
Odstranjivanje korupcije prioritet je u savremenom

poslovanju. To je moguće jedino afirmiranjem poslovne etike.
Kada izostaje uvažavanje poslovne etike, nužna posljedica je
narušavanje povjerenja svih interesno povezanih sudionika
u cjelinu poslovanja. Ako kompanija ne uspijeva spriječiti
korupciju, rizici su višestruki - i pravni, i reputacijski, i
finansijski. Sve navedeno utiče na propadanje većine
kohezionih faktora od kojih ovisi djelovanje kompanije.
4.3. Principi Caux Round table

U uvodu Caux Round Table Principa (CRT Principles)
istaknuto je da su im je svrha da budu etičke norme za
prihvatljive poslovne prakse. Povjerenje i pouzdanje koji su
potrebni radi održavanja slobodnih tržišta trebali biti sadržani
u etičnim praksama poslovanja. Isticanje samo profita, bez
uzimanja u obzir ostalih interesno uključenih faktora, vodilo
bi naposlijetku propasti poslovanja a ponekad i regulacijama,
koje su kontraproduktivne. Zato je potrebno da poslovni
lideri budu sposobni etički voditi poslovanje, ako žele postići
i održati njegov razvoj.96 U uvodu je također istaknuto da je
moralni kompas potreban i poslovnoj zajednici te da se ne
može samo oslanjati na tradicionalne mjere profitabilnosti.
Postoji sedam osnovnih principa odgovornog poslovnog
ponašanja u koncepciji Caux Round Table.97 Ti prinicipi
su vezani za tri etička temelja. To uključuje: 1) shvatanje
odgovornog upravljanja; 2) zajedničko življenje i djelovanje
radi uzajamne koristi; i 3) uvažavanje i zaštita ljudskog
96
Carroll, Archie. (2013). Caux Round Table Principles for Responsible Business. 10.1007/978-3-642-28036-8_14.
97
www.cauxroundtable.org

POSLOVNA ETIKA
dostojanstva.98 S tim u vezi je povezano sedam principa

odgovornog poslovnog ponašanja.
Princip 1 - Uvažavanje interesno uključenih sudionika pored

dioničara. Od odgovornih poslovanja očekuje se da vrednuju
ne samo dioničare, već i druge sudionike u interesnoj
cjelini. Ti drugi sudionici u interesnoj cjelini, uključuju,
njegove potrošače, zaposlenike, dobavljače, konkurente i
širu zajednicu, pri čemu nisu ograničeni samo na navedene.
Od odgovornog poslovanja očekuje se da poštuje interese
tih sudionika interesne cjeline te da se prema njima odnose
pošteno i iskreno.
Princip 2 - Doprinositi ekonomskom, društvenom i okolišnom

razvoju. Ekonomski razvoj potreban je u društvima u
kojima poslovanja nastoje da ostvare uspjeh. Zato će
odgovorno poslovanje investirati u ekonomske, društvene
i okolišne sektore tog društva. Te investicije će unaprijediti
društva pažljivim korištenjem raspoloživih izvora, poštene
konkurencije i tehnoloških inovacija.
Princip 3 - Poštovati slovo i duh zakona. U tom principu

priznato je da neke poslovne prakse mogu biti legalne ali
ne i nužno poštene za sve uključene sudionike. Zato je
preporučljivo da poslovanja poštuju i duh i slovo zakona.
To znači da poslovna djelovanja mogu biti realizirana iznad
minimuma određenih zakonom. U takvim djelovanjima
mogu biti zahtijevane naročito važne i potrebna svojstva,
kao što su istinitost, transparentnost i ispunjenje obećanja.
Princip 4 - Poštovati pravila i konvencije. U odgovornim

poslovanjima nastoji se naglasiti pravičnost i jednakost,
te uvažavati kulture i tradicije zajednice u koju djeluju. U
njima se uvažavaju relevantni nacionalni i internacionalni
zakoni, pravila i konvencije.
Princip 5 - Podržavati odgovornu globalizaciju. Otvorena

i poštena multilateralna trgovina treba biti podržavana. U
provođenju poštene globalne trgovine odgovorna poslovanja
98
Vidjeti: Goodpaster, Kenneth E. (2000). The Caux Round Table Principles: Corporate Moral Reflection in a Global Business Environment,
in Global Codes of Conduct: An Idea Whose Time Has Come, Oliver F. Williams, editor, Notre Dame, IN: University of Notre Dame Press,
183-195.; Carroll, Archie. (2013). Caux Round Table Principles for Responsible Business. 10.1007/978-3-642-28036-8_14.
POGLAVLJE 11. 531

će podržavati reformu nacionalnih pravila i regulacija koji su

prepreka ostvarivanju tog cilja.
Princip 6 - Poštovati okoliš. Ovaj princip odnosi se na

prirodni okoliš u kojoj se realizira poslovanje. Zamisao je da
će poslovanja zaštiti i unaprijediti okoliš te spriječiti rasipno
korištenje prirodnih izvora.
Princip 7 - Izbjeći nezakonita djelovanja. Da bi poslovanja

bila odgovorna nužno je da ne budu uključeni u korupciju,
podmićivanje, pranje novca ili druga nezakonita djelovanja. U
odgovornim poslovanjima također se izbjegavaju transakcije
koje su povezane ili podržavaju terorističke radnje, trgovinu
drogama ili bilo koje druge sumnjive i štetne radnje.
Postoje i dopune navedenih sedam principa Caux Round

Table sa detaljnijim standardima za interakciju sa ključnim
interesnim grupama99. Glavni sudionici u interesnim grupama
su oni koji su važni za uspjeh i održivost preduzeća. To
su: potrošači, zaposlenici, dioničari, dobavljači, konkurenti
i zajednice.
Potrošači. U odgovornom poslovanju odnos prema

potrošačima je s poštovanjem i uz uvažavanje njihovog
dostojanstva. Ta odgovornost znači: pružanje potrošačima
visokokvalitetnih proizvoda i usluga; pošten odnos prema
potrošačima; pružanje najkvalitetnije moguće usluge;
zaštita njihovog zdravlja i sigurnosti; zaštita od štetnih
utjecaja na okoliš; i poštovanje njihovih prava, dostojanstva
i kulture.
Zaposlenici. U odgovornim poslovanjima očekuje odnos

prema zaposlenicima s poštovanjem i uz uvažavanje
njihovog dostojanstva. Ta odgovornost znači: osiguranje
poslova i naknadu koja unaprijeđuje njihov životni standard;
omogućenje sigurnih i zdravih uslova rada; osiguranje radnih
uslova kojima se unaprijeđuju dobrobit zaposlenika kao
građana, članova porodica i sposobnost za brigu o drugima;
otvorenost i iskrenost prema njima; slušati ih; izbjegavanje
diskriminacijskih praksi; osiguranje jednakog tretmana;
99
Stakeholder Management Guidelines http://www.cauxroundtable.org/index.cfm?&menuid=8

POSLOVNA ETIKA
podržavanje zaposlenika s različitim sposobnostima; biti

osjetljiv na utjecaje nezaposlenosti; sarađivati s drugima
radi pomoći u premještanju zaposlenika; osigurati da
naknade (bonusi) i beneficije nagrađuju pažnju uprave i
odvraćaju od prevelikog preuzimanja rizika; i izbjegavati
ilegalne prakse dječjeg rada.
Dioničari. U odgovornim poslovanjima prema dioničarima

odnosi se pažljivo i lojalno. Oni se s njima nose u dobroj
vjeri (good faith). Prema njima se odnose u najboljim
interesima organizacije. Odgovorni su za: primjenu marljivog
i profesionalnog upravljanja kako bi se postigao pošten i
konkurentni povrat ulaganja; objavljivanje svih relevantnih
informacija dioničarima; očuvanje, zaštitu i povećanje
bogatstva dioničara; i poštovanje stavova, prigovora i
odluka dioničara.
Dobavljači. U odgovornim poslovanjima se prema

dobavljačima i kooperantima odnosi s uzajamnim
poštovanjem, iskrenošću i pravednošću. Odgovorni su
za: postizanje pravednosti i otvorenosti u svim odnosima;
osiguranje da aktivnosti dobavljača i podizvođača budu
bez prijetnji i prisile; jačanje dugoročne stabilnosti u
odnosima; dijeljenje informacija i integriranje dobavljača u
procese planiranja; traženje, poticanje i davanje prednosti
dobavljačima koji će koristiti dosljedne prakse zapošljavanja;
traženje, poticanje i davanje prednosti dobavljačima koji
primjenjuju dobro upravljanje okolišem i koji poštuju visoke
ekološke standarde.
Konkurenti. U odgovornim poslovanjima očekivano je

sudjelovanje u poštenoj konkurenciji. Odgovorni su za:
unapređenje otvorenih tržišta; poticanje konkurentskog
ponašanja; izbjegavanje antikonkurentskih i/ili tajnih
sporazuma; izbjegavanje sumnjiva plaćanja kojima se
želi zaobići poštena, konkurentska prednost; poštovanje
vlasničkih prava; i odbijanje pribavljanja informacija
nepoštenim sredstvima (npr. industrijskom špijunažom).
Zajednice. U odgovornim poslovanjima nastoji se da ona

budu globalni korporativni građani i pridonose dobroj
javnoj politici i ljudskim pravima tamo gdje djeluju. Ta
POGLAVLJE 11. 533

su poslovanja odgovorna za: poštovanje ljudskih prava

i demokratskih institucija, njihovo promicanje kad god
je to moguće; poštovati legitimne obaveze vlade prema
društvu i podržavati politike koje promiču društveni kapital;
promicanje skladnih odnosa poslovanja i drugih društvenih
sektora; suradnju s inicijativama usmjerenim na podizanje
standarda zdravlja, obrazovanja, sigurnosti na radnom
mjestu i ekonomske dobrobiti; promicanje održivog razvoja;
podržavanje mira, sigurnosti i vladavine prava; i biti dobar
korporativni građanin kroz trajna ulaganja u zajednicu.100
100
Principi objavljeni na dvanaest jezika, koriste se u nastavnim programima poslovnih škola širom svijeta i općenito su prepoznati kao
najopsežnija izjava odgovorne poslovne prakse koju su poslovni lideri formulirali za poslovne lidere.

Poslovno Pravo-Uvod U Pravo Osnovi Obligacija Privredna Društva I Posl - 477-536

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Poslovno Pravo-Uvod U Pravo Osnovi Obligacija Privredna Društva I Posl - 477-536

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Poglavlje 11

1. ETIKA I POSLOVNO PRAVO

3. DONOŠENJE ETIČKIH ODLUKA

4. GLOBALNI STANDARDI ODGOVORNOG ETIČKOG PONAŠANJA

POGLAVLJE 11. 475

1. ETIKA I POSLOVNO PRAVO

1.1. Pojam etike i morala

Etika je jedno od najsloženijih pitanja s kojima se susreću

POGLAVLJE 11. 477

U teoriji prava u kojoj se

Potrebno je istaći da su pojmovi etika i etično, te moral i

Pojam etika nije moguće odvojiti od pojma moral. Moral je

Moral je nesumnjivo u uskoj vezi sa određenim običajima,

478 Trifković · Simić · Trivun · Silajdžić · Mahmutćehajić

odnosu na drugog čovjeka, na zajednički život pojedinaca

Moralnost sadrži neizbježni normativni element. Iako

POGLAVLJE 11. 479

1.2. Odnos etike i prava

480 Trifković · Simić · Trivun · Silajdžić · Mahmutćehajić

na društvo u cjelini, i dalje je obavezujuća. Zato su pravne

Etika je širi društveni

Etički podsistem pokriva šire područje društvenih odnosa

POGLAVLJE 11. 481

Tako je i sa etikom i njenim mores (lat. mos, moris, običaj,

1.3. Odnos poslovnog prava i etike

482 Trifković · Simić · Trivun · Silajdžić · Mahmutćehajić

odgovornost i dužnu pažnju članova uprave. Navedeni

Navedeno potvrđuju i pozitivni zakonski propisi. U Zakonu o

POGLAVLJE 11. 483

pažnja16). Lice koje postupi sa dužnom pažnjom ne odgovara

Prema Pariskoj konvenciji, “Akt nelojalne konkurencije

Kada je neko ponašanje opisano kao neetično ili kada je

Poslovno pravo nije statična disciplina. Kroz historiju su

484 Trifković · Simić · Trivun · Silajdžić · Mahmutćehajić

potrebno novo pravo i/ili nova pravna etika? Teoretičari

Ovo je naročito važno u području poslovnog prava i s njim

Centralno pitanje filozofije morala uvijek je dvostruki

POGLAVLJE 11. 485

filozofije, nauke ili ljudskog iskustva općenito. Iako su te

1.4. Korporacija kao moralni agent

Kada se govori o etičkoj odgovornosti korporacije treba uzeti

Korporacija kao moralni agent podrazumijeva da korporacije

486 Trifković · Simić · Trivun · Silajdžić · Mahmutćehajić

moralne odgovornosti koja moralnu odgovornost dodjeljuje

Razlika između korporativne moralne odgovornosti i

Važno pitanje poslovne etike je imaju li korporacije etičku

POGLAVLJE 11. 487

moralnih odluka i da kontroliše njegovu primjenu u strukturi

488 Trifković · Simić · Trivun · Silajdžić · Mahmutćehajić

Teleologija (grčki telos “svrha”, “cilj” + logos), je nauka

Uobičajeno je isticanje pet etičkih teorija važnih za teoriju

2.1. Teorija prava (rights theory)

POGLAVLJE 11. 489

imperativu. Na njemu se ono održava. Taj kategorički

U strogoj primjeni deontološke teorije, kako ju je formulirao

U savremenoj literaturi o poslovnom pravu i poslovnoj

Šta su temeljna ljudska prava? Kako ih raspoređujemo s

490 Trifković · Simić · Trivun · Silajdžić · Mahmutćehajić

pravno neobavezujućih (npr. deklaracija) i obavezujućih

Važno je razlikovati pozitivnu i negativnu obavezu države u

Pitanje ljudskih prava u središtu je savremenog civilizacijskog

POGLAVLJE 11. 491

Postoje brojni kritičari navedene etičke teorije prava.