Interpretacija književnog djela preko pisama

Pokušaj interpretiranja književnoga djela preko pisanja pisama samo je jedan pokušaj
da se književno djelo približi učeniku.
Učenici su osmoga razreda dobili zadatak da čitanje knjige podijele na tri etape i o
svakoj dionici napišu svoj doživljaj djela dopisujući se s osobom koja će odgovoriti na
njihova pisma, odnosno onime tko želi svoje viđenje djela također iznijeti u pisanoj formi.
Među čitateljima, dakle, kolalo je najčešće šest pisama.
Dopisivali su se najčešće učenici međusobno iz istog ili paralelnog odjela.
Morali su putem pisma pokazali usvojenost, tj. sposobnost samostalnog interpretiranja
književnoga djela i to na idejno-tematskoj, fabulativno-kompozicijskoj i jezično-stilskoj
razini, uz navođenje argumentacije svojih tvrdnja.
To su temeljni zadaci (ishodi učenja) koje je trebalo ostvariti pismom, a osnovne
aktivnosti bile bi im vezane uz njihov intelektualni i afektivni angažman (opažanje, logičko
zaključivanje, kritičko i stvaralačko mišljenje, primjena stečenog znanja i slično).
Na taj bi način pokazali što su pročitali, kako su razumjeli zadani tekst, koja su znanja
i životna iskustva usvojili, što su osvijestili i sl.
Budući da su usvojili vještinu pisanja pisma, i taj bi formalni element bio valoriziran.
Takvom bi komunikacijom usavršili sposobnost izražavanja misli, osjećaja, činjenica i
mišljenja u pisanom obliku. Do izražaja bi došla i želja za kritičkim i konstruktivnim
dijalogom i zainteresiranost za interakciju s drugima.
Za ovaj osvrt izabrao sam pisma između učenice i bake, učiteljice hrvatskoga jezika,
između brata i sestre koji čitaju različita djela te između dvojice učenika iz istog odjela koji
čitaju zadano lektirno djelo. Svako od ovih pisama je donijelo nešto novog u uobičajenu
školsku interpretaciju.
Posebno želim istaknuti pisma gospođe Ane Cvenić, učiteljice hrvatskoga jezika u
mirovini, putem čijih smo pisama povezali nastavu književnosti i pismenog izražavanja
(pismo – pisanje pisma, vrste, obilježja pisma, pisma koja su pisali znameniti Hrvati i dr.),
koristili integraciju između različitih književnih ostvaraja i korelaciju s likom Petra
Zrinskoga. Ujedno se ostvarila suradnja između dvoje učitelja hrvatskoga jezika iz različitih
sredina i time obogatila interpretacija lektirnoga djela putem pisama.
Ovakav pristup može biti poticaj učiteljima za slične postupke i modele u nastavi
književnosti.

1. primjer:
Gradište, (nadnevak)
Draga bako Ana!
Željela bih se s Tobom dopisivati i podijeliti mišljenje o pripovijetki koju upravo čitam.
To je knjiga Breza Slavka Kolara. Zanimljiva mi je jer se u djelu isprepliću smiješni i tragični
događaji.
Na početku mi se ne sviđa odnos Kate prema Janici.
Ne sviđa mi se što je tjerala Janicu da nekoliko dana poslije poroda ide po kiši čuvati kravu.
Sličnu priču mi je pričala moja baka koja je morala u jesen ići bosa na mokru i blatnjavu njivu,
dok je Vaš otac imao čizme do koljena. Stvarno mi je bilo žao bake i Janice jer su slično proživjele
neke situacije, premda je moja baka imala više sreće, iako ni ona nije bolje prošla, no Ti to već bolje
znaš.
Ne razumijem zašto su ljudi prije više vjerovali seoskim babama nego liječnicima i tjerali
jadnu Janicu da pije određene gadosti? Možda bi Janica preživjela da su zvali liječnika.
Ne volim nepravdu i ljuta sam na Katu zbog svih neugodnosti koje je nanosila Janici.
Nadam se da Ti imaš isto mišljenje kao i ja.
Puno pozdrava!

1
 Jelena

Andrijaševci, (nadnevak)
Draga Jelena!
Neobično me obradovalo tvoje pismo kao i odluka o našoj komunikaciji pisanim putem.
Drago mi je i to što se družiš s knjigom pa ti odmah želim kazati da je knjiga takav prijatelj koji
dopušta tvojoj mašti stvaranje zaključaka i izgleda likova onako kako ih ti zamisliš. U tome je
prednost knjige pred svim slikama stvorenim bilo kistom slikara ili fotografijama bilo koje vrste.
Iz tvojega je pisma razvidna osjetljivost na nepravdu, kao i tvoj fini zaključak o Kolarovu stilu
– tragikomičnost.
Priču Breza vrlo si osobno doživjela i povezala je s doživljajima i pričama svoje bake, koju
sigurno jako voliš.
Dobro si zapazila da su u vremenu o kojem piše Kolar, ljudi bili praznovjerni.
Kako je ovo prvo pismo u našem dopisivanju, želim ti napisati nekoliko podataka o pisanju
pisma uopće.
1. Pisanje je pisma posebna vrsta jezične djelatnosti koja služi komunikaciji među ljudima;
njome se prenose poruke.
2. Pisani jezik traži potpunu dovršenost jer nema dopunskih sredstava za izražavanje poruka (kao
što ih ima govorna komunikacija).
3. Pisma su vrlo stara vrsta spisa – koja se s vremenom gubi; potiskuju ih tehnička sredstva koja
služe sporazumijevanju.
4. Specifična karakteristika običnog pisma jest osobni ton i stil u njemu.
5. U pismima službenog sadržaja nema osobnoga tona, često postoji i ustaljena izražajna forma.
6. Postoje i književna pisma koja imaju veću vrijednost više zbog načina na koji su pisana nego
zbog osobe koja ih piše; neka su vrsta književnih djela – posebnoga stila.
7. Pisma velikih ljudi od velikog su značaja za upoznavanje života tih ljudi ili za povijest one
društvene djelatnosti kojom su se oni bavili. Ona se objavljuju poslije njihove smrti s
potrebnim komentarom.
8. Vrijednost imaju samo književna pisma, ostala pisma nemaju vrijednosti.
Kako si mi se obratila motivirana knjigom koju čitaš, postavljam ti nekoliko pitanja
na koja želim tvoj odgovor u sljedećem pismu.
1. U kakva pisma možemo svrstati ovo tvoje prvo pismo? Zašto?
2. Kad pročitaš cijelu pripovijetku, odgovori mi na koliko je momenata sazdana
pripovijetka Breza?
3. Pokušaj otkriti zašto Mika i Kata nisu na vrijeme pozvali liječnika da bi on pomogao
bolesnoj Janici? Potvrdi mi to tekstom iz pripovijetke.
4. Prvom rečenicom Kolar pred tebe/čitateljicu dovodi Janicu. Čini li to neposredno ili
posredno?
5. Ako nisi gledala film, napiši mi kako zamišljaš Janičin lik (izgled kose, očiju, lica,
stas, hod…Možeš je i nacrtati – onako kako ju ti vidiš.).
6. Napiši što si sve doznala o Janici iz ovoga početnog dijela pripovijetke u kojem Kolar
predstavlja taj lik.
7. Koje pojedinosti pisac dodaje Janičinu liku? Jesu li one ugodne ili neugodne?
8. Ako si čitala pripovijetku Iz velegradskog podzemlja Vjenceslava Novaka, usporedi
Lucijin i Janičin lik. Otkrij sličnosti i razlike.
Na kraju želim ti prepisati dva pisma.1
1
Oproštajno pismo napisano supruzi Ani Katarini Zrinskoj dan prije autorovog smaknuća:

Moje drago serce.

Nemoj se žalostiti zverhu ovoga moga pisma, niti burkati.

Polag Božjega dokončenja sutra o deseti ore budu mene glavu sekli, i tulikajše navkupe tvojemu bratcu. Danas (s)mo mi
jedan od drugoga serčeno proščenje vzeli. Zato jemljem ja sada po ovom listu i od tebe jedan vekuvečni valete, tebe proseči
ako sam te u čem zbantuval aliti se u čem zameril (koje ja dobro znam) oprosti mi. Budi Bog hvaljen, ja sam k smerti dobro

2
 Velemožni gospodine!
Lipovljani, 17. / III. 893.
Pročitao sam Vašega „Pastorka“, - i ne mogu na ino, nego da Vam srdačno čestitam na toj
pučkoj drami par excellence. Tako još nigdje nije slavonski život opisan kao u toj glumi; ja, koji sam
rodom iz onoga kraja, te koji sam i sam pokušao da iznesem na vidjelo ljepotu i mane ovoga divnoga
naroda, - ja ću moći najbolje prosuditi, kako Vam je liepo pošlo za rukom sve momente, koji tamošnji
pučki život pokreću, onako vješto u jedno klubko splesti.
Je l“ te, da naši noveliste à la Gjalski, Novak, Draženović ne bi pogriešili, da zavire koji put u
onaj kraj, da se naužiju vječnih ljepota i nacrpe neizbrisivih dojmova.
Dakle još jednom: čestitam Vam, sa željom, da uskoro vidimo taj komad na daskama našega
kazališta, - a ja ću ravno iz Lipovljana doći, da gledam i uživam.
Sa velepoštovanjem i pozdravom
J. Kozarac

Neka ovo pismo posluži tebi i nekim tvojim prijateljima kao igra i kao ponavljanje jezičnoga i
književnoga govora. Što sve možete proučavati na tekstu ovoga pisma? Zabilježi vaše odgovore, ako
se budete igrali ovim Kozarčevim pismom. Ako to učiniš, ja ću vam uputiti nekoliko zadataka u
sljedećem pismu.
Želim tebi i tvojim prijateljicama ugodno provedene trenutke u sukobu s tekstom Kozarčeva
pisma. Tebi puno pozdrava upućuju baka Marija i baka Ana!

Gradište, (nadnevak)
Draga bako Ana!
Pročitala sam Tvoje pismo i drago mi je što si zapazila sva moja mišljenja i zaključke.
Na početku bih ti se zahvalila za uloženi trud, odnosno za prošlo pismo. Ujedno se nadam da
ću iz njega nešto naučiti.
Postavila si mi nekoliko pitanja pa ću ti ih ja sada pokušati odgovoriti.
1. Pismo koje Ti pišem može se svrstati u obično, intimno pismo zato što se u njemu iskazuje
vlastiti dojam koji je na nas ostavilo djelo koje smo čitali.
2. Pripovijetka je građena na dva bitna događaja: a) na smrti na Labudan-brdu, b) na svadbi – na
Žugečić-brdu.
3. Mika i Kata nisu pozvali liječnika jer su bili siromašni i primitivni, dvorište im je bilo puno
blata, kuća im je malena, a prozorčići još manji („tako glava većeg kalibra ne bi mogla kroz
njega proći“). Jeli su iz iste zdjele, pili iz iste čaše, sušili obojke na peći…
4. Kolar već prvom rečenicom stavlja Janicu pred čitatelja posredno; preko nagađanja domaćina
i mještana, preko njihovih „navijanja“ doznajemo da je Janica bolesna.
5. Po imenu doznajem da je ženskoga roda, da je bolesna, da je iz sela Bikovca, dakle seoska
žena. Iz teksta doznajemo koliko je stara, kakve su njene unutarnje osobine. Tek iz razgovora

pripravan niti se plašim. Ja se ufam u Boga vsemogućega koji me je na ovem svitu ponizil, da se tulikajše mene hoće
smilovati, i ja ga budem molil i prosil (komu sutra dojti ufam se) da se mi na vkupu pred njegovem svetem Tronušem u dike
vekuvečne sastanemo. Veće ništar ne znam ti pisat, niti za sina, niti za druga dokončenja našega siromaštva. Ja sam vse na
Božju volju ostavil. Ti se ništar ne žalosti, ar je to tak moralo biti. U Novem Mestu, pred zadnjim dnevom mojega življenja,
29. dan aprila meseca, o sedme ore podvečer, leta 1671.

Naj te Gospodin Bog s moju kćerju Auroru Veroniku blagoslovi.

Grof Zrini Petar

dokončenje – odluka, tulikajše – također, ora – ura, sat, valete – zbogom, zbantuvati - buniti

3
 svekra i svekrve saznajemo da je bila mlada, da je rodila curicu kao žemičku i da je iz
porodiljske postolje morala ići po hladnoj kiši s kravom na ispašu.
6. Pisac dodaje Janičinu liku ove pojedinosti: staru, golemu ambrelu, novi opanci, prozeblost,
pokislost/pomodrjelost- neugodne pojedinosti.
7. Novak: Iz velegradskog podzemlja
Ženski lik Lucije - trpi grubost svoga muža Mike. Živi u podzemlju velegradske kuće, u koju
nikad ne dopiru sunčeve zrake. Muž nikad s njom lijepo ne razgovara. Utučen bijedom često
dolazi pijan kući, tuče ženu i djecu, rastjeruje ih noću. Tako pijan ubije najmlađe dijete -Evicu.
Lucija mu oprašta: Sve je to božja volja, dijete je od rođenja slabo.
Janica: u temperaturi želi vidjeti muža, a on se na njezin poziv izdere: -Bum došel! Janica je
umrla, a on je razmišljao o svatovima i bavio se klopkom za tvorove.
Što je isto? I Janica i Lucija nemaju obrazovanja,svemu i svima se pokoravaju- žive u velikoj
bijedi i siromaštvu, trpe, sahranjuju dijete.
Razlika - jedna je gradska žena, druga seoska. Jedna umire, druga trpi i oprašta onome tko je
ubio njezino dijete.
Nadam se da ćeš biti zadovoljna mojim odgovorima.
Puno pozdrava Tebi i baki!
Jelena
2. primjer:

Gradište, (nadnevak)
Dragi prijatelju,
evo pišem ti pismo nakon prvih deset stranica. Moram ti reći da ni nakon tih 10 stranica knjige
Breza nisam zadovoljan tretiranjem Janice.
Prvi dio knjige pokazuje da je sreća kratkog vijeka. Janica se previše radovala što je Marko
odabrao baš nju za ženu. Ali i ovdje se pokazuje da je sreća prevrtljiva kao i vrijeme. Janicu nitko nije
volio u Mikinoj i Katinoj kući.
Sve to pokazuje zašto se Janica teško razboljela. Svekrva Kata samo nekoliko dana poslije
poroda potjerala je Janicu na pašu, a vrijeme je bilo kišovito i hladno i ona se jako prehladila. Osim
toga pogodila ju je i djetetova smrt za koje se nije imao tko brinuti. Bilo je tu još snaha u kući, ali
Janica je prošla najgore jer su se one udružile sa svekrvom.
Janica je ležala bolesna, ali za nju nitko nije vodio brigu pa čak ni njezin muž kojeg je ona
toliko voljela. To pokazuje koliko je Janičin muž čudan.
Otkako se ona razboljela on s njom niti priča, niti je gleda kada je kod kuće, a ona jadna samo
mašta o njemu. Njega zabrinjava da ona ne umre baš pred svatove u koje je on pozvan da barjaktari.
On se više raduje jelu i piću, a ona ako mora umrijeti, neka umre odmah ili poslije svatova.
Čitajući ove stranice jako sam se razočarao. Pitam se zašto su tako nepravedni prema toj mladoj
ženi, zar ne vide da je ona jako bolesna i to njihovom krivnjom. Imam osjećaj da se ponašaju prema
njoj gore nego netko prema svojim životinjama. Ona stvarno živi u dolini suza. Svi iščekuju njezinu
smrt i kao da se raduju tome, ne zovu liječnika da joj pomogne, ako uopće još ima pomoći, a njoj
svejedno, tako razmišljaju, nema spasa.
Imam osjećaj da iščekuju njezinu smrt i žele da se dogodi što prije da bi oni mogli mirno
nastaviti svoj život.
Žalosno je to i jadno.
Ivan

Gradište, (nadnevak)
Dragi Ivane,
moram se složiti s tobom što se tiče tretiranja Janice. Nekako me ne čudi ta njena teška bolest.
Janica se razboljela kad ju je Markova majka poslala na pašu nekoliko dana poslije poroda.
To bih još mogao tolerirati, ali tu su bile velike, dugotrajne jesenske kiše i zaista to nije u redu.
Ne znam kako je bilo u to doba, možda su sve žene tjedan dana nakon poroda išle na pašu?!
Sve ovisi o prilikama kakve su bile u to vrijeme.
Pokušavao sam shvatiti zašto su se dvije žene urotile protiv Janice, ali ne mogu pronaći pravoga
razloga za njihov postupak. Možda je jedini razlog taj da imaju manje posla?! Pitam se jesu li shvatile

4
koliko su naudile Janici. Što ako Janica umre? Mislim da njih dvije možemo smatrati krivcima za
Janičinu bolest .
Što se tiče Markove ravnodušnosti, donekle ga i shvaćam. On je izgubio svaku nadu u Janičin
oporavak i nije volio sav taj plač i sve ono drugo što je vezano uz bolesnike. Mislim da njegov način
pokazivanja žalosti sigurno nije bio onakav kakvim bismo ga mi smatrali pristojnim.
Kod Marka mi je jedino čudno to razmišljanje o svatovima.
Kojem normalnom čovjeku su svatovi na pameti dok ima umiruću ženu u kući?
I to nije sve. On je na neki način još i planirao njezinu smrt da bi mogao u svatove, tj. zaželio je
da umre dva do tri tjedna kasnije (poslije svatova) ili da umre odmah. Mislim da je to bezosjećajno s
njegove strane.
Jedva čekam da vidim što će biti dalje. Očekujem tvoje sljedeće pismo.
Pozdrav od Tomislava!

Gradište, (nadnevak)
Dragi prijatelju,
evo i moga drugoga pisma nakon 2/3 pročitane knjige. Ovaj dio je mnogo dosadniji jer Kolar
opisuje kako suseljani dolaze posjećivati Janicu, ali je ipak i dosta žalosniji od prvoga dijela.
Najtužnije je to što je došlo vrijeme Janičine smrti. Meni je još žalosnije i nevjerojatnije što u
tom trenutku nije bio s njom njen muž Marko, iako ga je ona zvala. Njemu je važnija bila njegova
klopka, nego žena koja je bila na samrti. Idući na sprovod Marko nije ništa bolji. Njega muči što nije
zapalio cigaretu.
Mislim da bi svakom čovjeku prvo stalo do svoje žene, ne bi mu bila važnija cigareta,odnosno
klopka.
Mislim da je Janica imala sreću u nesreći. Marko ju je izabrao za ženu takvu kakva je, ali
Janica u toj obitelji nije bila dobar izbor. Svima se njima pokoravala, a ipak je otišla s ovoga svijeta i
bez svijeće i bez ispovijedi.
Njezin se mladi život ugasio, a nitko pa ni njezin muž nije žalio za njim. Njemu je sve bilo
važnije od nje.
Smatram da takav ne treba biti. Uvijek sam razmišljao ma koliko netko loš i zao bio prema
meni, ako zapadne u neku nevolju, ja sam mu uvijek spreman pomoći. Sve zlo treba ostaviti za sobom
i pružiti sve što mogu pa makar to bio i moj najgori neprijatelj.
Stalno se pitam kakav je taj čovjek Marko. Je li on imalo volio Janicu i dijete koje je umrlo jer
on nije žalio ni za svojim djetetom. Po mom mišljenju on je bio kamenog srca.
Ivan

Gradište, (nadnevak)
Dragi Ivane,
ovaj sam dio doživio nešto drugačije od tebe. U ovome dijelu razočaran sam Markovim ocem
koji je očito alkoholičar. Nisam mogao vjerovati da netko s mrtvom djevojkom u kući može misliti o
piću!
I ona priča o pjevanju na bdijenju mi se zgadila. Nešto tako jadno dugo nisam čuo.
Sviđa mi se kako pisac objašnjava važnost nekog događaja. Što se tiče Marka, u potpunosti se
slažem s tobom. Marko ima kameno srce. Najstrašnije je to što su mu na pamet pali svatovi kad je čuo
da mu je žena umrla. Opet!
Nekako mi se učinio čudnim zato što nije u zadnjim trenutcima bio sa ženom. Sve moguće
babe su se okupile u njenoj sobi, a samo on je vani čačkao po klopci.
Zanimljiva je ova priča sa svijećom. Nitko se cijelo vrijeme, dok je Janica bila bolesna, nije
udostojao zvati liječnika koji bi joj možda spasio život. Čak joj ni svijeću nisu stigli zapaliti, a nadali
su se da će umrijeti. Željeli su se svi njeni ukućani riješiti tog, za njih prevelikog, tereta.
Nekako mi se čini da je bilo bolje da se Marko oženio drugom ženom. Janica ne bi sada bila u
škrinji. Možda je zbog svega nabrojanog ova knjiga i dobra... Poučava nas kakvih sve ljudi ima i kakvi
sve mogu biti razlozi velikih problema.
Čitajući knjigu shvatio sam koliko smo mi danas sretni. Evo danas se nešto ovakvo ne bi
nikako moglo dogoditi u civiliziranom svijetu.
Ajde,čujemo se!

5
 Pozdrav od Tomislava!

Gradište, (nadnevak)
Dragi moj prijatelju,
evo napokon i moga trećeg, zadnjeg pisma. Prevario sam se u procjeni dijela knjige koji je po meni
najdosadniji. Ovaj zadnji dio mi je najdosadniji iako sam u ovom dijelu knjige zauzeo pozitivniji stav
o Marku.
Marko je za mene tvrd orah koji se svejedno može razbiti. Ispočetka mu je bilo svejedno zbog ženine
smrti, ali se na kraju ipak ražalostio.
Ne znam što je probudilo te osjećaje u Marku, ali po svemu sudeći to je bila breza. Je li Marko
stvarno volio Janicu, da mu je toliko nedostajala u tom trenutku kad se vraćao iz svatova ili je to ipak
bio alkohol, to ne znamo.
Meni se taj dio s brezom sviđa. Janica- vitka, fina i lijepa, breza- vitka, fina, lijepa. Iz ovoga trećeg
dijela vidimo da Marko nije potpuno bezosjećajan čovjek. Zaključio sam da je to priviđanje ipak
njegova probuđena savjest.
Bezuspješan pokušaj da posiječe brezu otkriva da osjeća krivnju. Svjestan je da nije dovoljno
učinio za svoju odanu i nesretnu ženu.
Ne sviđa mi se što je već osmi dan nakon Janičine smrti otišao u svatove i nakon tučnjave,
koju je izazvao svojim ponašanjem u alkoholiziranom stanju, trčao kući po pušku da se osveti, ali u
tom mu se trenutku ukazuje Janica. On ne zna je li to san ili java. Tu je ipak proradila njegova savjest.
Žao mi ga je što je prekasno shvatio da je ljubav njegove žene bila istinska i bezgranična.
Ivan

Gradište, (nadnevak)
Dragi Ivane,
slažem se s tobom da je ovo najdosadniji dio knjige, ali je ipak možda i najpoučniji. Rastužio
me kraj knjige zbog svega, odnosno zbog svih događaja na kraju. Na Janičinom sprovodu babe plaču i
vode svoj klasični razgovor koji često prerasta u ogovaranje.
Marko umjesto da razmišlja o tome što je sve propustio u životu s Janicom, razmišlja o
cigaretama, pljucka i ponaša se kao da se ništa nije dogodilo. Nije u redu i to što je ipak odlučio ići u
svatove, i da stvar bude gora, opio se i prouzročio tučnjavu, štipao, ljubio djevojke, a žena mu prije
osam dana umrla...
Ali ipak je imao savjest. Kad se vraćao, „vidio je Janicu“. I to je dobro. Onda se zamislio i
bojao se ići kući dok nije svanulo. Tada se postidio i krupno opsovao, što mi se nije svidjelo s obzirom
na okolnosti. Očito nije iz toga izvukao pouku.
Ovo mi je jedna od najboljih knjiga koje smo mogli čitati u višim razredima. Poučava nas iskustvima
koja možda nećemo nikada doživjeti. Sviđa mi se način na koji pisac interpretira cijelu radnju. Fabula
je inspirativna i to je dobar scenarij za moj budući film. Vidimo se! Pozdrav!
Tomislav
Gradište, (nadnevak)
3. primjer:

Dragi Marijo!
Pišem ti po prvi put i zato mi je posebno drago što ću ti pisati o jednoj knjizi koju sam danas
počela čitati. Knjiga se zove „Breza“, a pisac je Slavko Kolar. Radi se o mladoj ženi Janici koja je tek
rodila, ali se nije mogla dugo oporavljati od poroda jer su je svekar i svekrva tjerali raditi.
Janica je bila udana za Marka, sina Mike Labudana.
Nadšumar, Markov šef, oduševio se Janicom i rekao je da je ona fina kao breza(pretpostavljam
da se zato knjiga tako zove). Marko se vjerojatno zato i oženio Janicom, da ugodi nadšumaru.
Obitelj je Janicu najviše tjerala da radi zato što je bila nova u kući Labudanovih. Uskoro se
Janica toliko razboljela da nije mogla ustati iz kreveta. Dolazile su žene i govorile da joj se krv
prehladila, a to je bilo opasno. U to je vrijeme umrla je i Janičina kći.
Mika se premišljao da li da ode po svećenika i liječnika, ali na kraju je odustao.

6
 Marko se pripremao za svatove u kojima je trebao biti zastavnik i brinulo ga je to hoće li mu
žena umrijeti u nezgodan čas pa neće moći u svatove.
Eto ukratko ono što sam dosad pročitala. Knjiga se čini vrlo zanimljiva i svakako ću je
pročitati do kraja. Sviđa mi se što je opisan prijašnji način života(spavanje u jednoj sobi, na primjer).
Ne sviđa mi se što mi se što nisu pozvali liječnika jer bi on možda mogao spasiti Janicu.
Također mi se ne sviđa Markovo razmišljanje. Svatko normalan bi se brinuo za svoju ženu, a ne za
neke svatove. Čini mi se da ju nitko u toj obitelji baš i nije volio, a ne vidim razlog zašto je ne bi
voljeli.
Obavijestit ću te o nastavku priče. Piši i ti meni.!
Puno pozdrava od Lidije!

Gradište, (nadnevak)

Draga Lidija,
baš mi je drago što si mi napisala pismo. Breza mi se čim odličnom pričom, iako je tužna. Ja
trenutno čitam knjigu Slavka Kolara, a zove se Jurnjava na motoru. U toj se priči radi o dječaku
Mladenu kojeg su zvali Macan. Primio je pismo od ujaka iz Zagreba u kojem ga je on pozvao da dođe.
Macan je jedva čekao dan kada će krenuti na put. Putovanjem u Zagreb ispunio bi tri želje.
Prva mu je bila da se vozi vlakom jer su ga sestre uvijek zafrkavale da se nikad nije vozio
vlakom.
Druga mu je želja bila da vidi Zagreb, glavni grad Hrvatske. Htio je vidjeti tramvaje, kazalište,
zoološki vrt i barem jednu nogometnu utakmicu. Nije ništa od toga vidio jer je živio na selu.
Treća mu je želja bila da se vozi s ujakom na motoru, a tajna mu je želja bila da vozi motocikl
sam.
Jedva je čekao polazak i došao je na stanicu sat vremena prije vlaka. Putem u Zagreb
zapisivao je imena stanica, ali je svaki put napisao "Izlaz" jer je gledao na krivo mjesto. Tada mu se
smijao cijeli razred.
U vlaku je bio nepristojan. Dirao je svakakve tipke i koje smije i koje ne smije. Kad je izašao
iz vlaka, išao je trgom do tramvajske stanice, ali im je tramvaj pobjegao pa su morali čekati sljedeći.
Zabunom je ušao u krivi tramvaj i osramotio majku.
Sviđa mi se Macan jer je nespretan i znatiželjan pa često ulazi u nevolje. Drago mi je što će
mu se u Zagrebu ispuniti želje. Ne sviđa mi se to što Macan dira razne gumbe i poluge u vlaku koje ne
smije dirati.
Javit ću ti se još pismom. Nadam se da ćeš mi napisati odgovor jer me zanima što će biti s
Janicom i hoće li barem netko misliti na nju. Ja(d)nica je mnogo propatila.
Piši mi!
Mario

Gradište, (nadnevak)
Dragi Marijo!
evo da ti odgovorim! Knjiga koju ti čitaš mi se vrlo zanimljivom i pustolovnom. Zanimljiv je
taj dječak Macan, primjer mnogih današnjih dječaka.
Zanima me zašto su ga zvali Macan. Piše li to možda u knjizi?
U Brezi se događa ovo: Stari Mika već razmišlja kako će imati priliku malo popiti kad mu
umre snaha. Janicu posjećuju susjede po cijele dane, komentiraju njeno stanje i ogovaraju je, Janica na
njih baš mnogo i ne reagira, nego leži i šuti. U jednom trenutku Janica je zvala Marka, svog muža, ali
on nije došao, nego se nastavio pripremati za svatove. Tada je Janica počela umirati. Svekrva joj nije
stigla ni svijeću zapaliti, a Janica je umrla.
Nezapaljena svijeća znači nekakvo zlo.
Marko je vani vidio bijelu golubicu i odmah je shvatio da mu je umrla žena. Tada je bio
oslobođen brige hoće li ili neće ići u svatove. Čini mi se da je ipak bio malo tužan zbog ženine smrti.
Došao je i sprovod, a svećenik je ukorio Miku i ženu njegovu jer nisu na vrijeme zvali njega i
doktora.

7
 Eto, dovde sam stigla. Ostao mi je još jedan mali dio o kojem ću ti pisati. Piši i ti meni
nastavak "Jurnjave na motoru", zanima me kakve će još pustolovine doživjeti taj tvoj zanimljivi
dječak!
Ćao!

Gradište, (nadnevak)
Draga Lidija,
baš mi je žao što je Janica umrla tako mlada, a nitko se ne obazire na nju. Čini se da je ta priča
stvarno tužna. Jako me zanima rasplet radnje pa te molim da mi odgovoriš na pismo.
Nisam ništa saznao o postanku Macanova nadimka, ali moram priznati da i mene to zanima.
Evo što se dogodilo:
Macan je opet napravio zbrku u kupaonici. Pustio je vodu iz svih slavina, iako mu je to bilo
zabranjeno, pa je voda poplavila kupaonicu.
Macan i Zlatko, njegov bratić, su se posvađali oko toga tko je pametniji. Zlatko se rugao
Macanu zbog neprilika i lagao da zna voziti motor, a to je mučilo Macana jer je to njegova želja koja
se jedina još nije ostvarila.
Sutradan je bila zabava u domu Macanovog ujaka. Jedan je gost došao novim motorom pa su
ga dječaci gledali. Macanova ujna je poslala Zlatka u trgovinu da kupi boce mlijeka, ali Zlatko nije
zatvorio vrata. Macan je sjeo na motor i slučajno ga upalio. Nije znao kako se motor gasi pa je izletio
na motoru kroz otvorena vrata na cestu.
Tada se vraćao Zlatko iz trgovine s bocama mlijeka. Kada je vidio da Macan vozi motor, boce
su mu ispale i razbile se.
Macan je svašta dirao na motoru, ali je stalno ubrzavao. Prolazio je ulicama Zagreba pokraj
prolaznika i automobila zbog čega je nastala zbrka u gradu.
Prošao je pokraj dva policajca koji su htjeli zapisati tablice, ali nisu stigli jer je Macan bio
prebrz i još je ubrzavao.
Uskoro je izašao iz Zagreba i zaplakao jer nije mogao stati. Stao sam čitati na ovom
zanimljivom dijelu priče, ali ću te u sljedećem pismu obavijestiti o svršetku priče i o tome što će se
dogoditi s Macanom.
Ne sviđa mi se što Macan stalno upada u neke nove nevolje i probleme i što dira ono što ne
smije. Nadam se da će se nekako uspjeti vratiti nazad u Zagreb.
Puno pozdrava od Marija!

Gradište, (nadnevak)
Dragi Marijo,
baš je zanimljiv taj dio priče koji si mi ispričao. Nadam se da će se Macan izvući iz nevolja, da
će shvatiti da ne smije raditi ono što mu je zabranjeno i da će se popraviti.
U Brezi rasplet ide ovako: Janičin sprovod je išao kroz selo, došli su do groblja i tada se
dogodilo nešto neobično.
Stari Mika je htio posvetiti Janicu, ali previše se nagnuo i upao u grob. Narod je odmah vikao
da je to zlo i nastala je zbrka. Srećom, na vrijeme su ga izvukli van.
Marko je išao u svatove koji su, pričalo se, izvrsno uspjeli. Jelo se, pilo, igralo, pjevalo, a bilo
je i tučnjave. Marko se s nekim potukao i pobjegao kroz šumu.
Kad je išao šumom, odjednom je zastao. Učinilo mu se da vidi svoju pokojnu ženu. On joj se
obratio, ali ona mu nije odgovarala.
Do jutra je tako stajao i gledao u stablo breze. Ujutro je shvatio da to nije Janica nego breza.
Htio ju je posjeći, ali nije mogao budući da mu se opet učinilo da je to Janica.
Pobjegao je nemoćan kući. I tu je kraj Breze.
Mislim da je to kazna Marku zato što nije dovoljno volio Janicu.
Drago mi je što ju nije posjekao.
Ova priča mi se svidjela zato što je dosta kratka, a ipak poučna i zanimljiva.
Ti mi svakako napiši što se dogodilo Macanu. Zanima me je li se vratio u Zagreb, pao s
motora ili nešto drugo.
Puno pozdrava od Lidije!

8
 Gradište, (nadnevak)
Draga Lidija,
drago mi je što je kažnjena Janičina obitelj jer je nisu voljeli i poštivali.
Evo što se dogodilo u mojoj knjizi: Macan je prošao kroz nekoliko sela i tada je potrošio
gorivo i motor je stao. Krenuo je nazad u Zagreb pješice i stopirao, ali mu nitko nije stao da ga poveze.
Tada se ipak zaustavio jedan čovjek s kamionom i ispitivao ga čiji je motor kod njega.
Prevario ga je govoreći da zna gospodina čiji je to motor i da će ga povesti u Zagreb. Međutim, vozač
kamiona ga je prevario i ukrao mu motor, a Macana ostavio na cesti.
Zlatko je došao kući i rekao ujaku da je Macan otišao na motoru. Oni su brzo pozvali taksi i
krenuli iz Zagreba. Kad su pronašli Macana, on im je ispričao što mu se dogodilo, ali mu oni nisu
vjerovali.
Rekao je da je zapamtio broj tablice od kamiona pa su krenuli u Zagreb da ga pronađu.
Macan je odmah prepoznao traženi kamion. Ujak je namjeravao uzeti motor, ali mu vozač
kamiona nije dao.
Gospodin Fuček, čiji je bio motor, pokazao mu je sve isprave i uzeo motor.
Pozvali su policajce koji su uhvatili lopova. Ujak je kaznio Macana koji je obećao da više neće
dirati ono što ne smije. Tu je kraj priče.
Drago mi je što se Macan neozlijeđen vratio u Zagreb i što su ga ujak i gospodin Fuček našli.
Priča je dobro završila jer je Macan zapamtio broj tablica. Drago mi je što je obećao da će se
popraviti.
Puno pozdrava od Marija!

Zaključak

Ova nam pisma, koja su učenici najčešće izmjenjivali međusobno, otkrivaju na koji
način učenici komentiraju, odnosno doživljavaju zadano lektirno djelo.
Najviše se zadržavaju na fabulativnoj razini, odnosno egzistencijalno-duhovnim
pitanjima. Dosta su kritični prema likovima, imaju svoj stav o mnogim postupcima likova i
događajima koji ih određuju. Često je nazočna i aktualizacija fabulativnih pojedinosti –
odnos muža prema ženi, odnos nadređenog i podređenog, odnosi unutar šire obitelji i dr.
Do izražaja su pri ovome zadatku došli i sljedeći indikatori učeničkih kompetencija:
razumijevanje i poštivanje sebe i druge osobe s kojom se učenik dopisuje, znanje uočavanja i
rješavanja različitih problema, znanje logičkog mišljenja i zaključivanja, znanje
komuniciranja – razmjenjivanje mišljenja s drugima, odnosno sporazumijevanje s drugom
osobom, vještina pismenog izražavanja, osposobljenost za suradničko učenje, znanje
iskazivanja svojih interesa, radoznalosti i svojih stvaralačkih mogućnosti, osposobljenost za
doživljavanje lijepog te za prosuđivanje i iskazivanje onoga što je lijepo i dobro među ljudima
i dr.
Budući da učenici „najvažnijim indikatorima svojih kompetencija smatraju
razumijevanje i poštivanje sebe i drugih, uspješno samostalno učenje te uočavanje i rješavanje
različitih problema“2, ovakvim metodičkim postupkom njihove su kompetencije time
značajno potvrđene.
„Američko psihogijsko društva usvojilo je konvenciju o podjeli ciljeva obrazovnog
procesa koju je predložio američki psiholog B. S. Bloom. Prema njegovu se prijedlogu oblici
učenja dijele u 3 kategorije: kognitivnu (znanje), afektivnu (stavovi ) i psihomotoričku
(vještine). U okviru kognitivne kategorije Bloom razlikuje 6 hijerarhijskih razina učenja.“3
Od šest razina obrazovnih postignuća4 znatan dio učenika je demonstrirao svih šest:
činjenično znanje, razumijevanje, primjenu, analizu i sintezu i evaluaciju (procjenu), a

2
Odgojne znanosti 12 (2010), 1, str. 65-78

3
internet

9
koristili su sljedeće „termine ponašanja“: nabrojiti, prepoznati, imenovati, dosjetiti se,
interpretirati, objasniti, predvidjeti, klasificirati, opisati, demonstrirati, upotrijebiti, zaključiti,
primijeniti, razlikovati, klasificirati, razdvojiti, identificirati, usporediti, kreirati, organizirati,
sastaviti, kritizirati, prosuditi.
Nadam se da sam ovakvom strategijom, odnosno ovakvim pristupom analizi lektirnog
djela, zadovoljio i individualne potrebe većine učenika koji su u pisanoj interakciji realizirali
postavljene zadatke.
Pisma su možda trebali uputiti i nekim uvaženim osobama iz javnog života, ali smo se
ipak opredijelili za kraće (geografski) i čvršće relacije (rodbinske i prijateljske).

Učitelj Ivan Đurić

OŠ
Gradište

4
Razine kognitivne domene (Bloomova taksonomija znanja, redoslijed modificiran prema Anderson i
Krathwohl, 2001.)

10