Dubravka

1. Čin

Najprije Radmio zajedno sa skupom objašnjava kako se svake godine jednom održava veliko
slavlje. Od starine je običaj u Dubravi da se svake godine svetkuje sloboda, i tada se vjenčaju djevojka i
momak za koje suci izreknu da su najljepši i najplemenitiji par. Na domoljubni način opisuje Dubravu i
ljepotu koliko nje, toliko i Dubravke, vile koju treba udati za pastira Miljenka. Radmio, jedan od pastira
uvodi nas u radnju. On se ujutro budi i moli zvijezdu Danicu da brzo dođe dan jer je danas u Dubravi
veliko slavlje. On šalje svoje pastire da naprave veliku gozbu, jer dana kakav će biti današnji, Dubrava još
nije vidjela. Radmio pjeva i o Dubravi kako bi objasnio vjenčanje koje će se odviti između najljepše
pastirice i najljepšeg pastira.

U drugom skazanju Radmio susreće jednog ribara, te ga upita zašto je došao u Dubravu. On mu
objašnjava da se nada da ga nesreća neće stići jer je pobjegao od doma i došao u Dubrovnik.

„Za shranit staros mû i odahnut bez sile u gnijezdu slatkomu slobode primile. Primorja naša sva u ništa
sila zbi: Dubrava sama ova vlada se po sebi. Po njih svijeh srdita zvijer trči i rži, i grabi i hita i u noktijeh
sve drži. Ovdi čut zle zvijeri ni inoga glasa ni.“ – jedino je Dubrava slobodna od cijelog Primorja te je ribar
ovdje došao uživati u slobodi.; u nas (u Dalmaciji) ni tvrda kuća nije dovoljno sigurna da od zla bludnika
sačuva ocu kćer;ljudi se zbog zlata u Dalmaciji odriču vjere, identiteta, obitelji.

Skazanje 3. – Zora pomalo sviće i budi se Miljenko koji pjeva o Dubravci i uspoređuje njenu ljepotu s
prirodom koja ga okružuje.

Skazanje 4. – Uto dolazi Ljubomir. Miljenko je žalostan jer smatra da se Dubravka neće udati za njega, no
Ljubomir ga tješi i uvjeruje kako je on jedan od najljepših pastira i kako će biti izabran za najljepšeg
pastira, te se tako oženiti Dubravkom.

Skazanje 5. – „Hod'mo veće, druge mile, čim na istoku sunce sviti, lir snježani puti bile u jedzeru bistru
umiti, da od ljeposti zrak jedine danaska nam većma sine.“

Nakon toga Dubravka se budi sa pastiricama, te one hitaju sve zajedno da se umiju da danas budu što
ljepše. Pastirice tada govore Dubravki da je ona najljepša.

Skazanje 6. – Satir Divjak govori o Dubravki te kako je od svih vila ona najljepša. O sebi ne govori ništa
manje, štoviše, spominje kako je on čvrstih kostiju, kako je snažan i hrabar te da se Dubravka treba za
njega udati.

Skazanje 7. – Na scenu dolazi i Gorštak. On se i Satir prepiru oko toga tko je ljepši:
GORŠTAK

Gorštak: „A ljudem svijem sam drag, i zato pr'je sunca

još jutros na dan blag zazvan sam za glunca.“

DIVJAK

„Tebe su dozvali za glunca pastiri

ki ne imaš svirali ni kô se znaš sviri?!“

GORŠTAK

„ Svirale evo mê, i ako ćeš za oklad

sviriti sa mnome, uzmi i ti tvoju sad.“

Divjak spominje kako je Dubravka plesala uz njegovo pjevanje, a Gorštak na to odgovara prijedlogom da:
„Vrzi riječi i obmane drugi put:

svirimo obadva, koga je bolje čut!“ – tko bolje bude svirao, odlazi kao glumac „na pir“.

Na kraju rasprave (kojom je zaključeno da kao glumac na pir odlazi Groštak), Divjak kazuje:

DIVJAK

„Ovi uteče. Ja znam što ću: on na piru glumac budi; ja za drugo tamo doću, kô mê srce većma žudi. Danas
mjesti u ovemu s pastijerim se vile staju, i pastiru najljepšemu vil najljepšu od svih daju. Nu prije tega u
jedzeru vile okupat sve se hode, svaka želeć da nju oberu i nevjestom danas vode. Namislio sam tim
odjeće jednoj od njih skrovno uzeti, i priobučen tako veće ja se vila lijepa rijeti.“

(Gorštak se tada pohvali kako pastiri i pastirice odmah zaplešu kad on zasvira. Divjak kaže da kad on
zasvira na svoje dipli da se slavuji natječu s njima. Nakon prepiranja Divjak odlučuje da će ukrasti robu
vili na jezeru i da će se tako privući.)

Skazanje 8. – Pojavljuje se Zagorko kojem Ljubdrag pripovijeda i pita što mu se dogodilo i zašto mu ovce
ubija vuk te zašto mu vinograd leži zapušten, a zaključuje rečenicom:

„Tim vrat' se nazada: ženska ti lipota, kad umreš od glada, ne vrati života.“

Na to Zagorko odgovara kao zaluđen ljubavlju te govori Ljubdragu da ode odakle je i došao jer njega

„Jedan sâm milostan pogled vil žuđene“ dovoljan je da ga održi na životu.

Skazanje 9. – Ljudbrag govori kako što više svijet stari, to je gori. Također govori da bi se svi željeli
obogatiti, da mladi ne slušaju savjet otaca svojih, da ni Dubrava više nije lijepa i zelena, nego porušena
zbog nebrige i nepažnje. Uglavnom govori o tome kako je u njegovo doba bilo bolje, primjerice spominje
kako je prije bilo ovaca koje su izdaleka dovodili, a sad se nitko s mjesta ne miče. Tada se koralj vadio iz
mora (tj. napornim se radom stjecalo bogatstvo), a sada bi svatko uz malo truda htio steći zlata;
U moje je dni letila na krilijeh sama ptica;za poletjet sad su krila oko vrata u mladicâ - mladići imaju krila
samo za poletjeti oko vrata djevojkama;

Skazanje 10. – Zatim se javlja Jeljenka satirica koja je tužna jer ju je Divjak napustio i želi Dubravku.

Ona tu govori kako je on otišao za drugim vilama. Dotiče se toga kako druge vile nemaju prirodni dar
ljepote, već kremama izdaleka:“Oprhlu i modru kožu usne njih blide do krvi 'e svu odru, da rumena izide“.
Također kaže da te vile nemaju prirodnu ljepotu i na kraju veliča samu sebe.

2. Čin

Skazanje 1. – Pojavljuje se Brštanko koji započinje čin govoreći o tome kako su njihovi pradjedovi
(Dubrovnika) zasnovali tradiciju spajanja pastira i vila za opće dobro i da u miru odlaze dani u skladu.
Zbog toga što tradicija spaja vile i pastire (različite staleže), javlja se i suprotno mišljenje koje zastupa
Ljubimir: „Ni se muž i žena ugađa, kad su oba razlika plemena, iman'ja i doba, Ah, bog te ukloni, gotova
'e tu smeća da ti se ženi sni od tebe da 'e veća.“

Zatim se javlja Tratorko koji kaže kako pate i one žene koje se udaju za ohole muškarce višeg/istog
staleža jer ih neki smatraju robovima.

(Tu se govori o tome kako Brštenko kaže da je to lijepo kad se žene najljepši pastir i pastirica i da tu
dolazi do slavljenja slobode, no tada Ljubmir govori kako to nije uvijek lijepo i da postoje iskorištavanja u
braku, da neki brakovi nisu dobri i čisti, a na kraju Tratorko govori kako ne bi smjeli govoriti o tome tako
crno na ovaj lijepi i svečan dan. Oni tada odlaze tražiti družinu.)

Skazanje 2. – Zatim se javlja Vuk satir koji govori kako će Zagorku pričuvati stoku dok se on bude smucao.
Vuk zagovara stav hedonizma – zbog novog zakona (da je sve podijeljeno i u nečijem vlasništvu) Bogat se
nije odrekao staroga (da uzima ono što nađe, da krade). „Tko nejma ni njive ni vrta ni stada, da tuđijem
ne žive, umro bi od glada. Ja pljezim i lazim i ulagam svud ruke obilnos gdi pazim od stoke i muke.“

Skazanje 3. – Stojna je uhvatila Vuka kako joj krade ovcu i ona mu govori kako će ga vješati narod.
VUK „U mjesti ovemu meni se spravila kako najljepšemu najljepša od vila.“

STOJNA „U mjesti će ovemu bit tebi domala, kako najvećemu lupežu: - vješala!“

On se predstavlja kao onaj kojem je obećana Dubravka, a ona mu govori da su mu obećana vješala. Oni
se natežu i na kraju Vuk proklinje Stojnu što ga nije pustila da pojede nešto – opet u priču dolazi sukob
staleža.

Skazanje 4. – Dolazi Gorštak i pita Vuka zašto je toliko loše volje dok se svi zabavljaju, siti su i uživaju na
blag dan. Vuk: „Iz gladna trbuha k vilami n'je puta; bez vina i kruha ljubav je smrznuta“, na što Gorštak
govori kako siromaštvo nije razlog da oni ne budu dragi i bliski vilama, jer su jaki u snazi. Gorštak
naglašava da Vuk nije sposoban razmišljati o drugima te da živi jedino kako bi pio i jeo.

„Da jednom poznaš ti u tvomu životu kâ 'e rados služiti vilinju ljepotu, rekô bi i u svijesti ovako odlučil: ni
ću pit ni jesti neg služit lijepu vil.“

(Tada se susreću Gorštak i Vuk te ga Gorštak pita zašto je tužan. On mu govori kako je gladan i da mu je
to jedino važno u životu. Gorštak mu govori kako je ljepše služiti vilinu ljepotu, a Vuk ga uvjerava u
drugo. Gorštak kaže Vuku da će se najesti te da idu na pir jer je on glumac a on neka bude bubnjar.)

Skazanje 5. – Miljenko Dubravku hvali te o njoj pripovijeda kao o savršenoj vili, ali na to Pelinka odgovara
kako vile danas više djela (tj. darove), a manje riječi cijene unatoč tome što je sve što je on izrekao
točno. („Skladne su riječi toj, i zaisto velike Dubravci tvôj lijepoj i slave i dike;“). Ona pak predlaže da
Dubravki treba nešto darovati, ali on stoji pri tome da to nipošto nije tako jer će ona pomisliti kako on
nju smatra lakom ženom. „Darim se vlada svijet na volji i sudi, dar pravi može rijet gospar se od ljudi.“

Skazanje 6. – (DIVJAK SATIR u haljini od vile priobučen)

Divjak se preobukao u vilu i hvalisa se da je lijep i da je ljepši od bilo koje vile. tu opisuje kako se
dotjerao. Govori kako je prekrio tijelo haljinom te kose tuđe uzeo.
Skazanje 7. – Zagorko je tužan i govori kako je imanje vukovo a mlijeko od pasa, da čuje vila njegov plač.
Kaže da je toliko smeten njezinom ljepotom, više nego itko drugi – kad bi moglo stado govoriti, potvrdilo
bi. („A da ima ljudcki glas, još bi ti izreklo moj tužni bitak vas, hud nemir, priko zlo.“)

Skazanje 8. – (STOJNA S SINOM ZAGORKOM I PASTJERIĆI MALI)

„Dubrave prik ove od stada ne bježi: najpretlje ovnove vuku ti lupeži.“ – Stojna saznaje kako je Zagorak
dao na čuvanje stado, stoga govori kako prvo treba razmišljati o stadu i svojim obvezama. Zagorak u
pomalo depresivnom „tonu“ govori kako mu je na pameti najprije vila te kako će on nevjestu dovesti
kući. Na to se nadovezuje Stojna, govoreći kako su danas vile zle i da će ona prije njemu naći očuha nego
on njoj nevjestu. Onda pastjerići izražavaju želju da krenu njegovim stopama međutim majka ih sprečava
(sveukupno ih je 5).

Skazanje 9. – (JELJENKA SATIRICA priobučena u pastira)

Jeljenka satirica govori u ovom skazanju kako su vile danas „do pupka gole“ te da nije čudo što muževe
ženama oduzimaju/ da ih satiri žele. Jeljenka čezne za Divjakom i govori kako ga vile drže za zvijer, a da
ga ona voli. Ona opet govori kako vile nemaju prirodnu ljepotu.

„Ali vidim, što njekada bog nam Lero prorokova, promijenila da je sada vilam ures Dubrava ova.“

3. Čin

Skazanje 1. – Divjak ulazi prijevarom među vile, točnije to pokušava, ali ne uspijeva s obzirom na to da se
s njme dvojica pastira namjeravaju fizički obračunati. Jeljenka to pokušava obustaviti jer ne želi da njezin
nevjernik pogine.

Skazanje 2. – „Bio bi kao lanjski snijeg (ne bi te više bilo), da te nije obranio jedan pastir.“, govori Gorštak
uz: Divjače bježi i smije mu se što je na taj način mislio poljubiti Dubravku, i odmah mu prigovara za
izgled.
Skazanje 3. – Ljubdrag Starac u ovom skazanju dotiče se opet teme zlata te kako se običaji uslijed
prevelike brige o zlatu gube – Miljenko i Dubravka još su od malena jedno za drugo „suđeni“, ali sad se
pojavio i bogati Grdan – za kojeg se kaže da se Dubravka vjerila.

Skazanje 4. – Miljenko u ovom skazanju žali za Dubravkom i govori kako ju je najgrđi pastir u okolici
mogao uzeti i kaže da treba poduzeti nešto.

„Što grdobu ne porazim kâ mi život grabi silom? Pr'je smrknutja dana ovoga dni imaju bit satreni ili moji,
ili onoga tko moj život grabi meni.“

Skazanje 5. – „Na dan ovi od slobode zahvaliti bogu Leru, kad nas oba svom vlas njegova 'e slobodila,
tebe od moje nevjernosti, a od pricijeh mene vila.“

Divjak ne prepoznaje Jeljenku, obučenu u pastira i želi mu se zahvaliti. Isprva Jeljenka iskorištava tu
priliku i ispituje Divjaka zašto gleda vile, a on joj na to kazuje kako ga je sad sramota zbog trenutačnih
okolnosti, ali „Ćudina opaka i njeka pusta bijes „ razlog su privlačnosti vila. Ona mu govori da se okani
vila i pokaže mu se. Na kraju su krenuli tamo gdje svi idu slaviti boga Lera.

Skazanje 6. – Ljubdrag, glasnik i Brštanko – kum

Brštanko i Ljubdrag govore kako Dubravka mora poći za Grdana, a ne za Miljenka, ali ne zbog toga što je
Miljenko nje nedostojan, nego zato što to za njega neće dobro ispasti (svi će ga osuditi ako se utvrdi da
je Miljenko uvrijedio veličanstvo (valjda suce ili vlast)). Dolazi glasnik te govori da se na vjenčanju Lerov
kip počeo tresti i tako sve dok nije došao Miljenko. Kad je došao bio je obasjan zrakom, a to je bio znak
da je on taj za koga se treba udati Dubravka. Ljubdrag govori da ipak bogovi paze na ljude. Glasnik ih
poziva na gozbu.

„Od pastira družbe naše do najmanjijeh pastirica vjerenik se Grdan zvaše a Dubravka vjerenica. I
redovnik bješe tima u Lerovu crkvu uljezô, da bi od vjere među njima vijeku vječni vez zavezô.“
Skazanje 7. – Gorštak najprije pripovijeda o samom događanju, govori kako ima pića, hrane te kako se svi
zabavljaju. Gorštak, Vuk, Divjak, Jeljenka i skup pastira pjevaju o tome kako će biti na gozbi, a nakon
svake strofe zazivaju bogove: “Hoja, Lero, Dolenije” te im na neki način tako zahvaljuju.

Skazanje 8. – Redovnik govori da je ova veza po zakonima vjere, tj. od neba potvrđena, a onda Miljenko
govori Dubravki da je ona najljepša, samo da nju voli, a ona nešto slično. Kroz njihov razgovor se vidi da
se stvarno vole. U ovom se skazanju prikazuje ceremonija (vjerojatno bi danas bilo isto što i razmjena
zavjeta na vjenčanju).

Skazanje 9. – Redovnik govori pastirima da je njihov posao završen. Govori kako će večeras pustiti ptice
iz kaveza, pa bi želio da se i Dubravom prostre sloboda. Nakon što redovnik završi svaki svoj govor
ponavlja stihove: “O lijepa, o draga, o slatka slobodo…”. Redovnik traži od boga da usliši prijašnje
molitve i zahvaljuje što je opet u Dubravi sloboda i što ima svega i svačega. Govori da se danas slavi ne
samo vjenčanje već i sloboda.

Uglavnom se odnosi na izricanje poštovanja prema Dubravi; opet je vrlo izraženo domoljublje.

Razrješenjem dramskog sukoba, pobjedom božanskih zakona i sretnim vjenčanjem Dubravke i Miljenka
svi se sukobi razrješuju, i pastoralu zatvara sretan, harmoničan kraj u kojemu se svi sukobi pomiruju.
Slika je izvedena doslijedno u svim slojevima i na svim razinama teksta: Dubravka je tipičan primjer
baroknog oblikovanja teksta i estetizacije prikazanog svijeta. Dubravkom je Gundulić proširio konvencije
pastoralnog žanra i slici idealnog svijeta pridao karakteristike svoje vizije društveno-političkog i moralno -
etičkog ustrojstva Dubrovačke Republike.

Alegorijsko značenje - Mitološko - pastoralni sadržaj Gundulićeva drame ina alegorijsko značenje. Mjesto
radnje, Dubrava, prema povjesničarima književnosti, označava sam grad Dubrovnik, pastirica Dubravka
simbol je dubrovačke slobode i vlasti, a njome se ženi Miljenko, alegorijsko obličje dubrovačkog
plemstva. Grdan simbolizira obogaćeni sloj dubrovačkih građana koji se žele domoći dubrovačke vlasti
ženidbom s plemkinjama.