Druga Parcijala

Baza pitanja 2020./2021.
Zimski semestar – Troškovno računovodstvo

Predmetni nastavnik: prof. dr. Meliha Bašić
Grupa 3: Fleksibilni budžeti, odstupanja i upravljačka kontrola
1. Osnovica za koju se obračunava odstupanje efikasnosti indirektnih varijabilnih troškova je:
a) output
b) materijal
c) mašinski sati
d) direktni rad
2. Šta od navedenog nije pravi odgovor rukovodstva na odstupanje efikasnosti indirektnih

varijabilnih troškova?
a) analiza resursa
b) promjena načina angažovanja te edukacije radnika
c) kompjuterski program za raspored poslova
d) povećanje komunikacije sa odjelom marketinga
3. Kod indirektnih fiksnih troškova nemamo odstupanje:

a) potrošnje
b) obima proizvodnje
c) efikanosti
d) ništa od navedenog
4. Kod indirektnih varijabilnih troškova nemamo odstupanje:

a) efikanosti
c) potrošnje
5. Analiza jednog odstupanja je kombinacija odstupanja fleksibilnog budžeta i odstupanja:

a) obima prodaje
c) prodajne cijene
d) cijene rada
6. Primjer indirektnog varijabilnog troška je:
a) indirektni rad
b) amortizacija
c) administrativni troškovi
d) trošak zakupa
7. Koji je prvi korak u razvoju stope za alokaciju indirektnih fiksnih troškova?

a) identificirati troškove
b) izabrati vremenski period
c) izarati bazu za alokaciju troškova
d) izračunati stopu
8. Planiranje fiksnih troškova je najčešće povezano sa kojim planiranjem?

a) mjesečnim
b) polugodišnjim
c) kratkoročnim
d) dugoročnim
9. Odstupanje fleksibilnog budžeta za varijabilne troškove podešavanja = ___________- troškovi

fleksibilnog budžeta
a) standardni troškovi
b) obim proizvodnje
c) stvarni troškovi
d) budžetirana stopa
10. Budžetirana stopa indirektnih fiksnih troškova = ___________ / budžetirani output u

mašinskim satima
a) budžetirani indirektni fiksni troškovi
b) ukupni troškovi
c) obim proizvodnje
d) budžetirana stopa
Grupa 4: Troškovi proizvodnje i analiza kapaciteta; određivanje ponašanja troškova
1. Šta je od navedenog tačno:
a) osnovna razlika između sistema varijabilnih troškova i apsorpcionog sistema je u načinu
tretiranja direktnih troškova materijala
b) osnovna razlika između sistema varijabilnih troškova i apsorpcionog sistema je u načinu
tretiranja indirektnih varijabilnih troškova proizvodnje
c) osnovna razlika između sistema varijabilnih troškova i apsorpcionog sistema je u načinu
tretiranja indirektnih fiksnih troškova proizvodnje
d) Prema apsorpcionom sistemu indirektni fiksni troškovi nisu uskladištiv
2. Kada se od prihoda oduzmu uskladištivi troškovi prodatih gotovih proizvoda, prema

apsorpcionom sistemu, dobije se:
a) marža doprinosa
b) bruto dobit
c) operativna dobit
3. Odstupanje obima proizvodnje se pojavljuje:

a) samo kod apsorpcionog sistema obračuna troškova
b) samo kod sistema varijabilnih troškova
c) može se pojaviti kod oba sistema obračuna troškova
d) nikad se ne pojavljuje
4. Ako se nivo zaliha , varijabilnisistem daje rezultatu odnosu na apsorpcioni sistem
a) smanji, manji
b) poveća, veći
c) poveća, manji
d) smanji, isti
5. Kriterij za izbor nosioca troška na osnovu kvantitativne metode nije:

a) ekonomska pogodnost
b) vremenski period mjerenja
c) nagib linije regresije
d) pogodnija kriva
6. _________ pokazuje kako se smanjuju direktni sati rada sa povećanjem proizvodnje u

zavisnosti od učenja radnika i boljeg obavljanja posla
a) kriva iskustva
b) metod maksimum – minimum
c) metod regresije
d) kriva učenja
7. Ukoliko preduzeće proizvede više jedinica proizvoda, operativna dobit kod apsorpcionog
sistema obračuna troškova bit će:
a) veća
b) manja
c) jednaka
d) nepromijenjena
8. Koji sistem obračuna troškova je važeći u većini zemalja svijeta?

a) sistem varijabilnih troškova
b) sistem ukupnih troškova
c) apsorpcioni sistem
d) supervarijabilni sistem
9. Naziv „Throughput” obračun troškova nazivamo:
a) Apsorpcioni sistem obračuna troškova
b) Varijabilni sistem obračuna troškova
c) Super varijabilnisistem obračuna troškova
d) Direktni sistem obračuna troškova
10. Teorijski kapacitet se ne zasniva na pretpostavci:
a) 360 dana u godini
b) Tri smjene
c) Minimum opterećenja na mašinama
d) Bez ikakvih gubitaka za održavanje mašina
11. Glavni prbolem kod primjene apsorpcionog sistema obračuna troškova je:
a) Izbor brojnika
b) Izbor denominatora
c) Problem vrednovanja zaliha
d) Potcjenjivanje zaliha
12. Jedna od metoda eliminisanja odstupanja od budžetirane I stvarne prodaje jeste:

a) Inžinjerska metoda
b) Metoda analize računa
c) Proporcionalni pristup
d) Metoda kvantitativne analize
13. Karakteristike inžinjerske metode procjene troškova su:
a) Veoma skupa; vremenski zahtjevna; nemoguća primjena pri izračunavanju pojedinačne
veze
b) Veoma skupa; vremenski nije zahtjevna; moguća primjena pri izračunavanju pojedinačne veze
c) Jeftina ; vremenski zahtjevna; nemoguća primjena pri izračunavanju pojedinačne veze
d) Jeftina ; vremenski zahtjevna; moguća primjena pri izračunavanju pojedinačne veze
14. Koliko koraka postoji u procjeni troškova korištenjem kvantitativne metode

a) 4
b) 5
c) 6
d) 7
Grupa 5: Odluke o cijenama i upravljanje troškovima; Strategije, bilans rezultata i

strategijska analiza profitabilnosti
Eseji:
1. Nabroj uticaje na donošenje odluke o visini prodajne cijene.
2. Objasni razliku između dugoročnog i kratkoročnog donošenja oduka o cijenama.
3. Navedite koja je to osnovna razlika između metode Target pricing i troškovi plus.
4. Definišite razliku između Value added troškova i Non-value added troškova.
5. Definiši strategiju.
6. Definiši infrastrukturne troškove.
7. Nabrojite tri ključne tačke zakona o diskriminaciji cijena.
8. Navedite prednosti metode pune cijene koštanja.
1. Diferencijacija proizvoda ima kao rezultat visoke cijene. DA/NE

2. Inžinjerski troškovi nemaju uzročno-posljedičnu vezu sa nosiocima troškova. DA/NE
3. Kompanija može upravljati cijenama i bez potpunih informacija o njima. DA/NE
4. U metodi troškovi plus nema potrebe za razlikovanjem stope očekivane
dobiti od stope povrata. DA/NE
5. Uticaj konkurencije na cijenu ogleda se u tome koliku najnižu cijenu možemo
utvrditi da pokrijemo troškove. DA/NE
6. Profitna marža na dugi rok se fleksibilnije određuje u odnosu na kratki rok. DA/NE
7. Target troškovi su obično niži od stvarnih troškova. DA/NE
8. U target troškove ne moramo uključiti sve varijabilne i fiksne troškove budući
da se radi o procjeni na dugi rok. DA/NE
1. Najznačajniji faktor cijena za beznačajnu konkurenciju je:

a) troškovi
b) konkurencija
c) kupci
d) dobavljači
2. U oblike tržišta i konkurencije ne spada:

a) slabija konkurencija
b) velika konkurencija
c) umjerena konkurencija
d) beznačajna konkurencija
3. Koji od navedenih pristupa koriste kompanije koje imaju diferencirane proizvode:

a) tržišni pristup
b) kombinovani pristup
c) pristup troškovi plus
d) mogu koristiti svaki od navedenih pristupa
4. Ako je velika razlika između krive nastajanja troškova i krive fiksiranih troškova tada se
najbolji rezultati u smanjenju troškova postižu u:
a) fazi proizvodnje
b) fazi prodaje
c) fazi dizajniranja
5. Diskriminacijska cijena je:

a) praksa snižavanja cijene sa ciljem eliminisanja konkurencije da bi se nakon toga povećale
cijene i ostvarila zarada,
b) praksa određivanja različitih cijena za različite kupce,
c) praksa određivanja većih cijena kada je potražnja velika i manjih kada je potražnja slabija,
d) praksa utvrđivanja cijene koje su značajno niže u drugoj državi u odnosu na državu porijekla.
6. Važnost praćenja troškova za cijeli životni vijek dolazi od:

a) proizvodni troškovi su danas značajni
b) period istraživanja, razvoja i dizajna je često kraći od vijeka proizvodnje
c) mnogi troškovi se mogu predvidjeti na osnovu fiksiranih troškova iz ranih faza dizajna
proizvoda
d) sve od navedenog
7. Sa kojom perspektivom bilans rezultata ne mjeri rezultate:

a) finansijkom
b) kupci
c) interni poslovni procesi
d) eksterni poslovni procesi
8. Mjera za smanjenje troškova predstavlja:

a) downsizing
b) reinžinjering
c) unapređenje kvaliteta
d) diferencijacija proizvoda
Grupa 6: Alokacija troškova; Alokacija troškova; Zajednički proizvodi i sporedni proizvod
1. Šta od navedenog nije kriteriji za alokaciju troškova?

a) Uzrok posljedica
b) Primljene koristi
c) Nejednakosti
d) Mogućnosti pokrića troškova
2. Korporativni trošak je:
a) Troškovi distribucije
b) Troškovi ljudskih resursa
c) Troškovi instalacije
d) Troškovi dizajna
3. Prema kojoj metodi se zanemaruje činjenica da uslužni odjel s1 čini uslugu i uslužnom odjelu
s2 i obratno?
a) Direktnoj metodi
b) Indirektnoj metodi
c) Inkrementalnoj metodi
d) Recipročnoj metodi
4. Metode za alokaciju zajedničkih troškova su:

a) Step-down i inkrementalna
b) Stand alone i recipročna
c) Recipročna i step-down
d) Stand alone i inkrementalna

a) Kriteriji mogućnosti pokrića troškova se najviše koristi u praksi
b) Kriteriji poštenja/jednakosti se uglavnom koristi kod ugovora sa državom
c) Prema kriteriju primljene koristi troškovi se alociraju na pogone u zavisnosti od visine
dobiti ostvarene u tim pogonima
d) Kriteriji uzrok posljedica se nikad ne koristi u praksi
6. Split off point je:

a) Tačka od koje se mogu identifikovati troškovi za svaki pojedinačni proizvod
b) Tačka kod koje su prihodi izjednačeni sa troškovima
c) Tačka od koje se mogu identifikovati troškovi za grupu proizvoda
d) Ništa od navedenog
7. Rezultat zajedničke proizvodnje ne može biti:

a) Glavni proizvod
b) Sporedni proizvod
c) Kombinovani proizvod
d) Nusproizvod
8. Prema kojoj metodi se u finansijskim izvještajima troškovi sporednog proizvoda prizanju u

momentu dovršenja proizvodnje?
a) Metod alokacije putem jedne stope
b) Step-down metod
c) Proizvodni metod
d) Prodajni metod
9. Šta od navedenog nije tačno:

a) Odvojeni troškovi su pojedinačni troškovi nastali poslije tačke razdvajanja
b) Zajednički troškovi su troškovi proizvodnje koji dovode istovremeno do proizvodnje više
različitih proizvoda
c) Metod prodajne vrijednosti se široko koristi kada je poznata prodajna cijena
d) Prema metodi konstantne bruto marže zajednički troškovi se alociraju polazeći od
pretpostavke da je ukupna stopa bruto marže identična za grupu sličnih proizvoda
10. Zašto je potrebno vršiti alokaciju zajedničkih troškova?

a) Za potrebe obračuna troškova neugovorenih poslova
b) Za potrebe obračuna troškova zaliha za potrebe internog izvještavanja
c) Za potrebe obračuna troškova zaliha nusproizvoda
d) Sve od navedenog
Grupa 7: Prihodi, prodajno odstupanje i analiza profitabilnosti kupca, Target costing;

Procesni obračun troškova
1. Alokacija prihoda se pojavljuje u sučajevima da se ostvareni prihodi:

a) mogu direkton povezati sa pojedinačnim proizvodima
b) ne mogu direkton povezati sa pojedinačnim proizvodima
c) mogu direkton povezati sa zajedničkim proizvodima
d) ne mogu direkton povezati sa zajedničkim proizvodima
2. Metode koje imaju direktnu vezu sa prihodima:
a) jedinični troškovi
b) prodajna cijena
c) fizičke jedinice
d) stvarni prihodi
3. Paket proizvodi su slični proizvodi koji se prodaju zajedno u paketu čija je cijena ______ od
zbira pojedinačnih proizvoda.
a) niža
b) viša
c) niža ili viša
4. Hijerarhija troškova kupaca ne diferencira troškove koje imaju jedinstvene nosioce troškova
kao što su:
a) troškovi prodaje grupe proizvoda
b) troškovi osiguranja funkcije prodaje
c) troškovi kanala distirbucije
d) troškovi prodaje pojedinačnog proizvoda
5. Ukupno odstupanje količine prodaje računama kao:

a) zbir odstupanja tržišnog učešća i odstupanja veličine tržišta
b) razlika odstupanja tržišnog učešća i odstupanja veličine tržišta
c) zbir odstupanje obima prodaje i odstupanje tržišnog učešća
d) razliku odstupanje obima prodaje i odstupanje tržišnog učešća
6. Metoda alokacije prihoda je

a) direktna metoda
b) recipročna metoda
c) indivdualna metoda
d) step-down metoda
7. Metode koje nemaju direktnu vezu sa prihodima:

a) stvarni prihodi
b) ukupni troškovi
c) fizičke jedinice
d) prodajna cijena
8. Faktor koje ne treba razmotriti prilikom analize profitabilnosti kupaca:

a) profitabilnost kupca na dugi kratki rok
b) lojalnost kupca
c) potencijal rasta kupaca
d) povećanje ukupne ponude
9. Visina popusta zavisi od faktora kao što su:

a) kvalitet
b) tehnologija
c) mjesto
d) obim prodaje
10. Zbir odstupanja fleksibilnog budžeta i odstupanje obima prodaje je

a) odstupanj tržišnog učešća
b) odstupanju tržišne veličine
c) odstupanju količine prodaje
d) odstupanje statičnog budžeta
11. Procesni obračun troškova proizvodnje ne koristimo kada:

a) Proizvodimo slične proizvode
b) Proizvodi koriste sličnu količinu direktnog rada
c) Proizvodimo različite proizvode
d) Prozvodi koriste istu količinu direktnog materijala
12. Troškove direktnog materijala dodajemo:

a) Prije početka procesa proizvodnje
b) Na početku procesa proizvodnje
c) U toku proizvodnje
d) Po završetku proizvodnje
13. Troškove konverzije dodajemo:

a) Prije početka procesa proizvodnje
b) Na početku procesa proizvodnje
c) U toku proizvodnje
d) Po završetku proizvodnje
14. U slučaju postojanja nedovršene proizvodnje prvi korak raspodjele troškova predstavlja:
a) Sumiranje ukupnih troškova
b) Pregled toga fizičkog boja jedinica
c) Pridruživanje troškova gotovim proizvodima i nedovršenoj proizvodnji
d) Izračun izlaza kotištenjem ekvivalentnih jedinica
15. U slučaju postojanja nedovršene proizvodnje peti korak raspodjele troškova predstavlja:
16. U slučaju postojanja nedovršene proizvodnje drugi korak raspodjele troškova predstavlja:
17. Troškovi nedovršene proizvodnje na kraju prema moetodi ponderisanog

prosjeka , u odnosu na FIFO metodu su:
a) Veći u odnosu na FIFO metodu
b) Jednaki u odnosu na FIFO metdu
c) Manji u odnosu na FIFO metodu
d) Ne mogu se porediti
18. Prema metodu ponderisanog prosjeka troškovi konverzije se raspoređuju:

a) Odmah u cijelom iznosu
b) Korištenjem stepena nedovršene proizvodnje na početku i na kraju perioda
c) Korištenjem stepena završene proizvodnje na pocetku i na krju perioda
19. Problem transfernih troškova javlja se:

a) Kada proizvodimo različite proizvode
b) Kada proizvode iste proizvodimo u jednom odjeljenju
c) Kada se pojavljuju troškovi preneseni iz prethodnog odjeljenja
d) Kada proizvode različite proizvodimo u jednom odjeljenju
20. Izbor metode obračuna tročkova proizvodnje ne može uticati na:

a) Visinu poreza na dobit
b) Finansijski rezultat
c) Visinu troškova u određenom periodu
Grupa 8: Škart, ponovna obrada i otpad
1. Proizvodi neprihvatljivog kvaliteta koji se mogu prodati po sniženoj cijeni u odnosu na

ispravan proizvod su:
a) Škart
b) Ponovna obrada
c) Otpad
d) Sporedni proizvodi
2. Škart koji se ne bi smio pojavljivati u normalnim proizvodnim uslovima je:
a) Škart za pojedinačni posao
b) Abnormalni škart
c) Škart za sve poslove
d) Normalni škart
3. Kod računovodstvenog obuhvatanja škarta moguće je primijeniti sljedeće metode:

a) Metoda ponderisanog prosjeka i LIFO metoda
b) FIFO i LIFO metode
c) FIFO metoda i metoda ponderisanog prosjeka
d) FIFO, LIFO i metoda ponderisanog prosjeka
4. Otpad se može prodati po cijeni:

a) Višoj od cijene ispravnog proizvoda
b) Ispravnog proizvoda
c) Nižoj od cijene ispravnog proizvoda
d) Otpad nema novčanu vrijednost
5. Prvi korak u procesnom obračunu škarta je:

a) Izračunavanje troškova ekvivalentnih jedinica
b) Identificirati broj normalnog i nenormlanog škarta
c) Sumiranje ukupnih troškova
d) Izračunati izlaz u ekvivaletnim jedincima
6. Ponovna obrada se javlja kod proizvoda:

a) Neprihvatljivog kvaliteta koji se mogu pretvoriti u proizvode zadovoljavajućeg kvaliteta
b) Prihvatljivog kvaliteta
c) Neprihvatljivog kvaliteta koji se mogu prodati po sniženim cijenama u odnosu na ispravan
finalni proizvod
d) Visokog i zadovoljavajućeg kvaliteta
7. Posljednji korak u procesnom obračunu škarta je:

a) Izračunavanje troškova ekvivalentnih jedinica
b) Identificirati broj normalnog i nenormlanog škarta
c) Sumiranje ukupnih troškova
d) Pridruživanje ukupnih troškova završenim proizvodima, škartu i nedovršenoj
proizvodnji na kraju
8. Normalni škart ne obuhvata:

a) Normalni škart koji se pridružuje konkretnom poslu
b) Normalni škart koji se pridružuje konkretnom proizvodu
c) Troškove perioda
d) Normalni škart koji se pridružuje svim poslovima
9. Na dugovnoj strani kod normalne ponovne obrade za specifični posao se pojavljuje račun:
a) Opšti troškovi proizvodnje
b) Proizvodnja u toku
c) Rashodi kao troškovi perioda
d) Troškovi materijala
10. Na dugovnoj strani u momentu prodaje otpada pojavljuje se:

a) Blagajna
b) Prihod
c) Zalihe materijala
d) Proizvodnja u toku
Grupa 9 - Kvalitet, vrijeme i teorija ograničenja, JIT i Backflush
1. Najveći problem kod odlučivanja kada i koliko poručiti, tj. držati zaliha je:
a) prepoznavanje troškova skladištenja
b) prepoznavanje tražnje
c) prepoznavanje relevantnih troškova
d) prepoznavanje troškova kupovine
2. Troškovi pogrešnog predviđanja relevantnih troškova se pojavljuju u slučaju kada su:

a) stvarni relevantni troškovi veći od planiranih
b) planirani indirektni troškovi veći od stvarnih
c) stvarni indirektni troškovi veći od planiranih
d) planirani relevantni troškovi veći od stvarnih
3. Koji faktori dovode do promjena parametara P i C u EOQ formuli?

a) Uspostavljanje dugoročnih aranžmana s dobavljačima, korištenje elektronskih veza,
korištenje kupovnih kartica
b) Uspostavljanje kratkoročnih aranžmana s dobavljačima
c) Samo korištenje elektronskih veza
d) Samo korištenje kupivnih kartica
4. Koji su ključni faktori za uspjeh JIT?

a) Troškovi naručivanja
b) Vrijeme isporuke
c) Kvalitet nabavljenog materijala i vrijeme isporuke
5. Šta je od navedenog tačno?

a) JIT unajmljuje radnike koji mogu obavljati više operacija
b) Kod JIT koncepta se povećava vrijeme pripreme za proizvodnju
c) JIT ne unajmljuje radnike koji mogu obavljati više operacija
d) JIT koncept ne zahtijeva visoku kvalitetu materijala
6. Prema tradicionalnim sistemima obračuna troškova, ključne tačke evidencije su:

a) Kupovina materijala i prodaja gotovih proizvoda
b) Zalihe materijala, proizvodnja, prodaja gotovih proizvoda
c) Kupovina materijala, proizvodnja, završetak proizvodnje, prodaja gotovih proizvoda
d) Proizvodnja, završetak proizvodnje, prodaja gotovih proizvoda
7. Šta je od navedenog tačno?

a) Backflush odgovara do kraja MRS
b) Backflush je ograničen samo na one kompanije koje primjenjuju JIT
c) Backflush osigurava sve informacije za reviziju i kontrolu poslovanja
d) Backflush omogućuje da se mnogo više troškova proglasi direktnim troškovima
8. Koje su osnovne kategorije troškova kvaliteta?

a) Troškovi sprečavanja proizvodnje proizvoda koji ne odgovaraju traženoj specifikaciji kvaliteta
b) Troškovi direktnog materijala i troškovi internih nedostataka
c) Troškovi direktnog materijala i troškovi eksternih nedostataka
d) Troškovi sprečavanja proizvodnje proizvoda koji ne odgovaraju traženoj specifikaciji
kvaliteta, troškovi procjene jedinica proizvoda koji ne zadovoljavaju kvalitetu, troškovi
internih i eksternih nedostataka
9. Koje su komponente vremena odgovora na zahtjev kupaca:

a) Vrijeme prijema i vrijeme isporuke
b) Vrijeme prijema, vrijeme čekanja, vrijeme isporuke
c) Vrijeme prijema, vrijeme zadržavanja u proizvodnji i vrijeme isporuke
d) Vrijeme čekanja i vrijeme proizvodnje

a) Teorija ograničenja je usmjerena na povećanje throughput marže
b) Throughput marža je jednaka prihodi plus direktni troškovi
c) Teorija ograničenja je usmjerena na dugi rok
d) Operativni troškovi u teoriji obuhvataju troškove direktnog materijala
Troškovno računovodstvo 2020
VII – fleksibilni budžeti, odstupanja i upravljačka kontrola I dio

VIII – fleksibilni budžeti, odstupanja i upravljačka kontrola II dio
PITANJA I ZADACI SA RJEŠENJIMA
I dio – odgovoriti na pitanje
1. Koji su mogući razlozi za nepovoljno odstupanje efikasnosti?
a) Zaposleni su nestručni radnici

b) Mašine se slabo održavaju
c) Uspješnost rukovodioca nabavke
d) Popust na količini za materijal
e) Cijena materijala na tržištu je opala usljed tržišnih kolebanja
2. Opisati osnovni tretman u kontekstu budžeta i kako može biti korišten u troškovnom
menadžmentu! (benchmarking)
Pojam osnovni tretman se često koristi kako bi se osvrnuli na stalni proces

mjerenja proizvoda, usluga i aktivnosti naspram najboljih nivoa poslovanja. Ovi
najbolji nivoi poslovanja često se nalaze u konkurentskim organizacijama ili u
drugim organizacijama koje imaju slične procese.
II dio – odabrati ispravan odgovor(e)
3. Analiza tri varijanse koristi varijanse:

a) varijansu statičkog budžeta
b) varijansu fleksibilnog budžeta
c) varijansu potrošnje
d) varijansu efikasnosti
e) varijansu cijena
f) varijansu obima prodaje
4. Kod izračunavanja odstupanja varijabilnih indirektnih troškova pojavljuje se:

a) odstupanje potrošnje
b) odstupanje efikasnosti
c) odstupanje obima proizvodnje
5. Preduzeće X proizvodi sladoled. Za januar 2006. obračunata je nabavka i korištenje 15.000

litara mlijeka po cijeni od 0,89 KM po litru. Stvarna nabavka i korištenje za januar 2006. je
16.000 litara po cijeni od 0,82 KM po litru. Planirano je da se proizvede 30.000 kom kugli
sladoleda, a proizvedeno je 30.400 kugli sladoleda. Odstupanje fleksibilnog budžeta je:
a) 178 U Odstupanje fleksibilnog budžeta= 13.528-13.120= 408F
b) 408 F stvarni rezultat= 16.000*0,82 = 13.120
c) 178 F fleksibilni budžet= 30.400*0,5*0,89 = 13.528; 0,5= 15.000/30.000
d) 408 U
6. Sinonim za razliku fleksibilnog obračuna jeste:

a) razlika obima prodaje
b) razlika prodajne cijene
Benina Veledar, PhD
7. Uzroci povoljne razlike stvarne i obračunske cijene materijala su:
a) menadžer za nabavku sklopio je posao vještije nego što je planirano u
obračunu
b) menadžer za nabavku kupio je veću količinu nego što je obračunato, pa
je dobio popust na količinu
c) cijene materijala na tržištu umanjene su neočekivano
d) obračunate kupovne cijene su napravljene bez pažljive analize tržišta.
III dio – provjeriti tačnost navedenih tvrdnji i ispraviti eventualne greške u istim
8. Razlika u cijeni je razlika između stvarne količine korištenog ulaza i obračunate

količine ulaza koji su trebali biti u upotrebi, pomnoženi sa obračunskom cijenom.
DA NE
Objašnjenje: Radi se o razlici u efikasnosti. Razlika u cijeni je razlika
između stvarne cijene i obračunske cijene pomnožene sa stvarnom
količinom uzetog izlaza.
9. Odstupanje fleksibilnog budžeta se sastoji od varijanse efikasnosti i varijanse cijena:

DA NE
Objašnjenje:
10. Razlika efikasnosti je razlika između stvarne količine korištenog ulaza i

obračunate količine ulaza koji su trebali biti u upotrebi, pomnoženi sa
obračunskom cijenom.
DA NE
Objašnjenje:
PITANJA I ZADACI BEZ RJEŠENJA
1. Opisati razliku između statičkog i fleksibilnog obračuna!
Statički obračun je baziran na nepromijenjenom iznosu planiranih outputa na početku

perioda.
Fleksibilni obračun je baziran na preračunavanju svih budžetiranih elemenata na osnovu
ostvarenog outputa na kraju perioda. Ključna razlika je upotreba stvarnog rezultata u
fleksibilnom obračunu dok statički obračun koristi nivo rezultata planiranih na početku
planiranog perioda.
2. Kod izračunavanja odstupanja fiksnih indirektnih troškova pojavljuje se:

2
3. Pretpostavka je da je varijabilni proizvodni indirektni trošak alociran korištenjem

mašinskog sata. Šta od navedenog može biti razlog za 25.000KM nepovoljnog
odstupanja efikasnosti varijabilnih indirektnih troškova? Da je povoljno odstupanje odg.
je b) i c)
a) radnici su bili manje sposobni u korištenju mašina nego što se očekivalo
b) radnici su bili više sposobni u korištenju mašina nego što se očekivalo
c) mašine su održavane u dobrom stanju
4. Preduzeće X proizvodi sladoled. Za januar 2006. obračunata je nabavka i korištenje

15.000 litara mlijeka po cijeni od 0,89 KM po litru. Stvarna nabavka i korištenje za
januar 2006. je
16.00 litara po cijeni od 0,82 KM po litru. Planirano je da se proizvede 30.000 kom
kugli sladoleda, a proizvedeno je 30.400 kugli sladoleda. Odstupanje obima prodaje je:
a) 178 U Odstupanje obima prodaje= 178 U
b) 408 F Fleksibilni budžet=30.400*0,5*0,89 = 13.528; 0,5=
15.000/30.000
c) 178 F Statički budžet= 15.000*0,89= 13.350
d) 408 U
5. Do budžetiranih veličina za budući period se može doći na osnovu:

a) iskustva iz prethodnih godina
b) budžeta iz prethodnih godina
c) inžinjerskih studija
6. Mjerenje uspješnosti poslovanja treba da se temelji na:

a) isključivo finansijskim pokazateljima
b) isključivo nefinansijskim pokazateljima
c) finansijskim i nefinansijskim pokazateljima
7. Odstupanje fleksibilnog obračuna je razlika između stvarnih rezultata i fleksibilnog

iznosa obračuna zasnovanog na nivou rezultata stvarno postignutih u periodu
obračuna.
DA NE
Objašnjenje:
8. Precijenjeni indirektni troškovi se javljaju kada je raspoređeni periodični iznos

indirektnih troškova za period manji nego stvarni iznos koji se javi u tom periodu.
DA NE
Objašnjenje: treba veći
9. Odstupanje obima prodaje je razlika između iznosa fleksibilnog obračuna i iznosa

statičkog obračuna.
DA NE
Objašnjenje:
10. BENCHMARKING je stalno mjerenje aktivnosti i poređenje sa nekim

3
postavljenim najboljim nivoom poslovanja.
DA NE
Objašnjenje:
Knjiga pitanja
Šta je standardni trošak?

-To su troškovi koji alociraju DT na nosioce množenjem standardne stope/cijene sa
dozvoljenim standardnim ulazom potrebnim za proizvodnju proizvoda, a IT alocira
množenjem standardne stope IT sa standardnim inputom dozvoljenim za aktuelnu
proizvodnju.
Statični budžet se zasniva na preračunavanju svih budžetiranih elemenata na osnovu

ostvarenog nivoa outputa na kraju perioda
DA NE
Objašnjenje: Statični budžet se zasniva na nepromjenjenog iznosu planiranih outputa na
početku perioda.
Navesti korake u planiranju iznosa varijabilnih indirektnih troškova za potrebe fleksibilnog

proračuna, odstupanja i kontrole menadžmenta!
- Odabrati vremenski period za izračunavanje planiranih sredstava
- Odabrati bazu za alokaciju varijabilnih IT
- Identificirati opšte VT
- Izračunati stopu po jedinici za alokaciju indirektnih VT
Navesti korake u planiranju iznosa fiksnih indirektnih troškova za potrebe fleksibilnog

proračuna, odstupanja i kontrole menadžmenta!
- Odabrati vremenski period za izračunavanje planiranih sredstava
- Odabrati bazu za alokaciju fiksnih IT
- Identificirati indirektne FT
- Izračunati stopu po jedinici za alokaciju indirektnih FT
IX – Troškovi proizvodnje i analiza kapaciteta

4
1. Objasniti sličnosti i razlike u planiranju varijabilnih indirektnih troškova i planiranju

fiksnih indirektnih troškova!
Planiranje i varijabilnih i fiksnih indirektnih troškova uključuje planiranje

samo važnih aktivnosti, odnosno aktivnosti koje povećavaju vrijednost i
promiču poslovanje naprijed.
Ključna razlika je da kod planiranja varijabilnih troškova tokom planiranog

perioda tekuće odluke igraju veću ulogu, dok se kod planiranja fiksnih
troškova većina ključnih odluka donosi na početku datog perioda.
2. Opisati kako nastojanje da se fiksni troškovi poprave može voditi ka spiralnom padu!
Kompanije sa visokim fiksnim troškovima i neiskorištenim kapacitetima mogu

biti suočene sa tekućim ili iznenadnim velikim smanjenjima potražnje ako
nastave da podižu cijene kako bi pokrili varijabilne i fiksne troškove usljed
pada prodaje, jer to vodi visokim nekonkuretntim prodajnim cijenama. Ovaj
fenomen naziva se spiralno opadanje potražnje.
3. Šta je spirala smrti
Spirala smrti se pojavljuje u slučaju kad ne možemo prodati sve proizvode po

stvarnoj cijeni. U tom slučaju povećavamo prodajnu cijenu. Povećana prodajna
cijena smanjuje tražnju i prodaju. Smanjena prodaja dovodi do povećanja ukupnih
troškova po jedinici. Povećanje troškova ima za rezultat smanjenje dobiti što
povlači povećanje prodajne cijene i tako u krug.
4. Osnovna razlika između apsorpcionog i varijabilnog sistema obračuna je u načinu

tretiranja:
a) indirektnih varijabilnih troškova proizvodnje
b) indirektnih fiksnih troškova proizvodnje
c) troškova uprave i prodaje
5. Bilans uspjeha sačinjen prema varijabilnom sistemu obračuna troškova priznaje
5
podjelu troškova:
a) prema funkcijama
b) prema dinamici poslovanja (ponašanju)
6. Bilans uspjeha u skladu sa varijabilnim obračunom troškova je baziran na formatu:

a) Kontribucijske marže
b) Bruto marže
7. Bilans uspjeha u skladu sa apsorpcionim obračunom troškova je baziran na formatu:

a) Kontribucijske marže
b) Bruto marže
8. Ukoliko menadžeri proizvedu više jedinica proizvoda, operativna dobit kod

apsorpcionog obračuna troškova bit će:
a) Veća
b) Manja
c) jednaka
9. Ako se nivo zaliha poveća:

a) varijabini sistem daje manji rezultat u odnosu apsorpcioni sistem,
b) apsopcioni sistem daje manji rezultat u odnosu na varijabilni,
c) nivo zaliha nema uticaja na rezultat,
d) apsorpcioni sistem daje veći rezultat u odnosu na varijabilni.
10. Koji od navedenih troškova su uskladištivi prema apsorpcionom sistemu:
a) direktni materijal
b) direktni rad
c) indirektni varijabilni troškovi proizvodnje
d) indirektni fiksni troškovi proizvodnje
e) indirektni varijabilni troškovi prodaje
f) indirektni fiksni troškovi prodaje
g) indirektni varijabilni troškovi administracije
h) indirektni fiksni troškovi administracije
11. Koja od relacija je tačna i zašto?

a) teoretski kapacitet = praktični kapacitet
b) teoretski kapacitet < praktični kapacitet
c) teoretski kapacitet > praktični kapacitet
Praktični kapacitet je manji od teoretskog kapaciteta jer uključuje

neizbježne prekide operacija kao što su predviđeni prekid usljed
održavanja opreme, prekid rada postrojenja usljed praznika i sl.
12. Zalihe vrednovane po apsorpcionom pristupu sadrže samo varijabilne proizvodne

troškove, te je njihova vrijednost nerealno manja.
DA NE
Objašnjenje: Zalihe vrednovane po apsorpcionom pristupu sadrže
varijabilne proizvodne troškove i fiksne proizvodne troškove, te je njihova
vrijednost veća.
6
13. Prema throughput sistemu obračuna troškova varijabilni direktni troškovi su

uskladištivi, a ostali troškovi su troškovi perioda.
DA NE
Objašnjenje: Prema throughput sistemu obračuna troškova varijabilni
direktni troškovi materijala su uskladištivi, a ostali troškovi su troškovi
perioda.
14. Teorijski kapacitet je kapacitet iskazan na nivou zadovoljenja prosječne tražnje

kupaca za određeni vremenski period, i uključuje sezonska, ciklična i druga kretanja.
DA NE
Objašnjenje: Riječ je o normalnom kapacitetu. Teoretski kapacitet se zasniva
na pretpostavci pune efikasnosti, 360 dana, tri smjene itd.
1. Definišite metod varijabilnih troškova i metod apsorpcionih troškova!
-Metod varijabilnih troškova je metod u troškovima zaliha u kojem su svi varijabilni

proizvodni troškovi uključeni u troškove zaliha.
-Metod apsorbcionih troškova je metod troškova zaliha u kojem su uključeni svi
varijabilni i fiksni proizvodni troškovi.
Osnovna razlika u ova dva metoda je u tretmanu indirektnih fiksnih troškova
proizvodnje.
Kako promjena zaliha utiče na operativnu dobit:
Proizvodnja= prodaji isti rezultat u obje metode
Proizvodnja > prodaje manji rezultat u varijabilnom
Proizvodnja< prodaje veći rezultat u varijabilnom
2. Da li izrazi direktni troškovi i varijabilni troškovi predstavljaju sinonime u kontekstu

sistema obračuna troškova zaliha?
Ponekad se izraz direktni troškovi koristi da se opiše metod zaliha koji zovemo metod
varijabilnih troškova. Međutim ovaj naziv nije najbolje rješenje jer: svi DT nisu
varijabilni i sistem varijabilnih troškova uključuje i DT i IT.

7
3. Bilans uspjeha sačinjen prema apsorpcionom sistemu obračuna troškova priznaje

podjelu troškova:
a) prema funkcijama
4. Osnovna razlika između apsorpcionog obračuna i sistema ukupnih troškova je u

načinu tretiranja:
5. Ako je sve što je proizvedeno i prodato, onda:

a) varijabilni sistem daje manji rezultat u odnosu apsorpcioni sistem,
b) apsorpcioni sistem daje manji rezultat u odnosu na varijabilni,
6. Koji od navedenih troškova su uskladištivi prema varijabilnom sistemu:
b) direktni rad
7. Ako preduzeće ne proda ni jednu jedinicu svojih proizvoda finansijski rezultat u

slučaju primjene nepotpunog sistema obračuna troškova (varijabilni sistem) će biti:
a) Neutralan
b) Negativan (u visini troškova uprave i administracije)
c) Pozitivan
d) Negativan (u visini apsolutno fiksnih troškova) Proizvodnja > prodaje
manji rezultat u varijabilnom
8. Sistem varijabilnih troškova uključuje samo varijabilne direktne

troškove. DA NE
Objašnjenje: uključuje i indirektne troškove
9. Realni kapacitet se zasniva na pretpostavci pune efikasnosti, 360 dana, tri

smjene itd. DA NE
Objašnjenje: radi se o teorijskom kapacitetu
10. Karakteristika sistema obračuna ukupnih troškova se ogleda u tome da se realizacija

8
na određeni način forsira nad proizvodnjom u pogledu određivanja karaktera
finansijskog rezultata.
DA NE
Objašnjenje:
Knjiga pitanja
Kako objašnjavate činjenicu da promjene u nivou jedinica na zalihi utiču na operativni

prihod iskazan u BU prema sistemu varijabilnih troškova i prema sistemu
apsorbcionih troškova?
Razlika u operativnoj dobiti se pojavljuje zato što se povećava obim FT u zalihama

proizvoda ako se one povećavaju i obrnuto.
Ako se nivo zaliha poveća, varijabilni sistem daje manji rezultat nego apsorpcioni i
obrnuto
Poglavlje XII – Odluke o cijenama i upravljanje troškovima
1. Istaći razliku između kratkoročnih i dugoročnih odluka o cijenama i navesti primjer za iste!
Kratkoročne odluke obično imaju vremenski okvir manji od jedne godine i uključuju
odluke kao što su određivanje cijena jednokratne specijalne narudžbe koja nema
dugoročnih implikacija, utvrđivanje mixa proizvoda i obima proizvodnje na
konkurentnom tržištu.
Dugoročne odluke obuhvataju vremenski okvir od godinu dana i duže i uključuju
određivanje cijena na glavnom tržištu gdje postoji značajna sloboda u određivanju
cijena.
Dvije osnovne razlike dugoročnog u odnosu na kratkoročno donošenje odluka o cijeni:

-troškovi koji su irelevantni u kratkoročnom su relevantni u dugoročnom npr FT
-profitna marža na dugi rok se utvrđuje tako da se očekuje razumna zarada na uložena
sredstva, u kratkom roku menadžeri se ponašaju mnogo fleksibilnije sa brzim povećanjem
i smanjenjem cijene
2. Početna osnova za donošenje odluke o cijenama može biti zasnovana na dva

9
pristupa. Koji su to pristupi?
a) tržišno zasnovan pristup

b) troškovno zasnovan pristup (naziva se i troškovi plus)
3. Menadžeri nalaze razliku između aktivnosti koje dodaju vrijednosti i onih koji ne
dodaju vrijednost i troškova korisnih u stvaranju vrijednosti. Napravite razliku
između troškova dodate vrijednosti i troškova koji ne dodaju vrijednost!
Troškovi dodate vrijednosti su troškovi koji, ako su eliminisani, smanjuju

vrijednost korisnosti (upotrebljivosti) koje kupci stiču korištenjem proizvoda
ili usluge. (pr. adekvatna memorije, kvalitetan softver) Troškovi koji ne dodaju
vrijednost su troškovi koji, ako su eliminisani, neće smanjiti vrijednost ili
upotrebljivost koju kupci stiču korištenjem proizvoda ili usluge. (pr. troškovi
slanja, popravke)
Troškovi dodate vrijednosti su troškovi koji dodaju vrijednost proizvodu I koje su

kupci spremni da plate. Npr dobar materijal
Trošovi koji ne dodaju vrijednost su troškovi koji ne dodaju vrijednost I koje kupci
nisu voljni da plate. Npr popravka
4. Definišite životni ciklus proizvoda!
Životni ciklus proizvoda je vremenski raspon od početnog istraživanja i

razvoja proizvoda do vremena kada usluge kupcima i pomoć više neće biti
ponuđene za taj proizvod.
5. Definišite pojmove:
a) diskriminacija cijena
b) određivanje napuhanih cijena
c) pljačkaško određivanje cijena
a) diskriminacija cijena je praksa naplaćivanja nekim kupcima veće cijene za
isti proizvod ili uslugu nego što je naplaćena od drugog kupca
b) određivanje napuhanih cijena (peak load pricing) je praksa naplaćivanja
većih cijena za isti proizvod ili uslugu kada potražnja dostigne fizičko
ograničenje kapaciteta
c) pljačkaško (predatorsko) određivanje cijena jeste namjerno određivanje
cijena od strane jednog preduzeća ispod troškova sa namjerom da se riješi
konkurenata i smanji ponudu i onda povećava cijene umjesto da poveća
potražnju
6. Preduzeća koja proizvode heterogen proizvod odluku o visini cijena

donose na osnovu:
a) tržišno zasnovanog pristupa
b) troškovno zasnovanog pristupa (naziva se i troškovi plus)
c) kombinacijom prethodno navedenih pristupa
7. Sinonim(i) za izraz fiksirani trošak jeste (jesu):
10
a) fiksni trošak
b) stalni trošak
c) dizajnirani trošak
d) historijski trošak
8. Šta je rješenje za preduzeće koje na duži rok ne može da pokrije sve svoje troškove
kroz prodajnu cijenu proizvoda?
a) povećanje prodaje cijene
b) zapošljavanje više radnika
c) zatvaranje preduzeća
9. Kako definišemo ciljanu stopu povrata investicija?

a) Ciljana stopa povrata investicija je ciljana godišnja operativna dobit koju
organizacija želi podijeljena sa investiranim kapitalom.
b) Ciljana stopa povrata je procijenjena cijena proizvoda (ili usluge) koju će
potencijalni kupac biti spreman da plati
a) Ciljana stopa povrata je procijenjeni dugoročni trošak po jedinici proizvoda (ili
usluge) koji omogućava preduzeću da postigne svoju ciljanu operativnu dobit po
jedinici kada prodaje po ciljanim cijenama.
Pristup određivanja cijena zasnovan na tržištu počinje pitanjem “Uzimajući u obzir šta
naši kupci žele i kako će naši konkurenti reagirati na ono što mi radimo, koju cijenu
bismo mi trebali naplaćivati?”
DA NE
Objašnjenje:
1. Definišite pojam fiksirani troškovi!
Fiksirani troškovi su troškovi nastali kao rezultat analize inžinjerskog vrednovanja

troškova. To su troškovi koji se još nisu desili, ali je izvjesno da će se desiti.
2. Kako izgleda (šta sadrži) kalkulacija cijene proizvoda formirana na osnovu pristupa
„troškovi plus”?
Princip troškovi plus jeste interni način određivanja cijena putem kontrole troškova, a
metoda se sastoji od: na nastale troškove se određuje marža u procentima od troškova
koja se dodaje troškovima, kao vid razlike u cijeni, da bi se dobila na kraju prodajna
cijena.
3. Na čemu se bazira obračun troškova životnog ciklusa?

11
Bazira se na sljedećem:
- Neproizvodni troškovi su danas značajni
- Period istraživanja, razvoja i dizajna je često duži od same proizvodnje
- Mnogi troškovi se mogu predvidjeti na osnovu fiksiranih troškova iz ranijih faza
dizajna proizvoda
4. Kako shvatate pojam «kupčevi troškovi životnog ciklusa» i potkrijepite to primjerom?

Kupčevi troškovi životnog ciklusa se fokusiraju na ukupne troškove koji se pojavljuju
kod kupca da bi stekao i koristio proizvod ili uslugu sve do njihove zamjene. Kupčevi
troškovi životnog ciklusa za automobil uključuju troškove automobila+troškove
upotrebe i održavanja-cijena otuđenja automobila.
5. Definišite pojmove:
b) Damping – utvrđivanje cijene koja je znatno niža u drugoj državi nego u državi
porijekla
c) urotničke cijene – praksa dogovaranja između više preduzeća s ciljem postizanja
većih cijena u odnosu na državu porijekla
6. Preduzeća koja proizvode homogen proizvod odluku o visini cijena donose na osnovu:
a) tržišno zasnovanog pristupa
b) troškovno zasnovanog pristupa (naziva se i troškovi plus)
c) kombinacijom prethodno navedenih pristupa
7. Zaokružite osnovne elemente koji utiču na donošenje odluke o cijenama:

a) kupci
b) konkurenti
c) troškovi
d) prihodi
8. Koje prednosti menadžeri navode za uključivanje fiksnih troškova po jedinici u troškovnu

osnovicu radi donošenja odluka o cijenama?
a) puno pokriće svih troškova proizvoda
b) stabilnost cijena
c) jednostavnost
d) sve navedeno
e) ništa od navedenog
9. Kako se naziva prodajna cijena obračunata po metodu troškovi plus?

a)Ciljana cijena
b) Potencijalna cijena
12
10. Pristup određivanja cijena zasnovan na troškovima počinje pitanjem “Koliko će nas
koštati da napravimo ovaj proizvod i koju cijenu ćemo naplaćivati da bi nadoknadili
naše troškove i ostvarili željeni povrat na investicije?”
DA NE
Objašnjenje:
11. Sve buduće troškove, varijabilne i fiksne, treba uključiti u kalkulaciju ciljanih
troškova. DA NE
Objašnjenje:
Knjiga pitanja
Navesti tri osnovna elementa (uticaja) koji utiču na donošenje odluke o visini cijene!
-Kupci, konkurencija, troškovi
Početna osnova za donošenje odluke o cijenama može biti zasnovana na 2 pristupa,
koja?
-Tržišni i metod troškovi plus
Pristup određivanja cijena zasnovan na tržištu počinje kojim pitanjem?
-šta kupci žele, šta su spremni da plate, koju cijenu će ponuditi konkurencija
Definisati pojmove: ciljana cijena, ciljana operativna dobit po jedinici, ciljani trošak po
jedinici
a) Ciljana cijena je procijenjena cijena koju će potencijalni kupac biti spreman platiti
b) Ciljana operativna dobit po jedinici je operativna dobit koju kompanija želi da zaradi
po jedinici prodatog proizvoda
c) Ciljani trošak po jedinici je procijenjeni dugoročni trošak po jedinici proizvoda koji
omogućava preduzeću da postigne svoju ciljanu operativnu dobit po jedinici kada
prodaje po operativnim cijenama.
Da li se slažete sa tvrdnjom da sve buduće troškove, varijabilne i fiksne, treba uključiti

u kalkulaciju ciljnih troškova?
Treba uključiti jer u dugom roku, prihodi kompanije moraju pokriti sve troškove. Ako
ne, najbolje za kompaniju je da se zatvori.
Polazne postavke za obračun prodajne cijene:

-Tržišni pristup (šta kupci žele, šta su spremni platiti, koju cijenu nudi konkurencije- koriste
ga kompanije koje imaju veliku konkurenciju I sličan proizvod)
-Pristup troškovi plus (koliko iznose troskovi I koliko bi trebala biti prodajna cijena da bi
poslovali uspjesno- koriste kompanije koje imaju diferenciran proizvod
-Kombinovan pristup
Relevantni troškovi su svi proizvodni troškovi koji će se promijeniti sa dodatnom ponudom

uključujući i dodatne FT. Irelevantni su postojeći FT. U dugom roku relevantni su svi
troškovi odnosno rashodi.
13
XIII poglavlje – strategija, bilans rezultata i analiza profitabilnosti strategije
PITANJA SA RJEŠENJIMA
1. Nabrojiti osnovne elemente u razmatranju strategije!
a) konkurencija
b) potencijalni ulasci na tržište
c) ekvivalentni proizvodi
d) kupovna moć kupaca
e) kupovna moć dobavljača
2. Navesti karakteristike dobrog bilansa rezultata u odnosu na strategiju!
a) bilans rezultata objašnjava strategiju

b) omogućuje da se svi članovi organizacije povežu sa izabranom strategijom
te da se strategija lakše provede na nivo operativnih aktivnosti
c) naglašava nefinansijske elemente strategije
d) ograničava se samo na najkritičnije elemente odabrane strategije
e) povezuje kratkoročne finansijske izvještaje i kratkoročne finansijske
odluke sa strategijama
3. Koji su osnovni tipove strategija:
a) diferencijacija proizvoda
b) liderstvo u uvođenju novih proizvoda
b) liderstvo u troškovima
4. Perspektive iz kojih bilans rezultata mjeri rezultate strategije su:

a) finansijska
b) kupca
c) dobavljača
c) internog poslovnog procesa
d) učenja i rasta
5. Koju akciju menadžment može poduzeti kada utvrdi neiskorišteni kapacitet:

a) eliminisati neiskorišteni kapacitet tj. smanjiti obim,
b) povećati prihode sa neiskorištenim kapacitetima,
14
c) zatvoriti preduzeće i preseliti kapital u drugu industriju.
6. Tri glavne komponente strateške analize operativne dobiti su:

a) rast
b) pokrivenost cijena
c) ekonomičnost
d) produktivnost
7. Stanovište internog poslovnog procesa sadrži kao podproces:

a) proces inoviranja
b) operativni proces
c) postprodajni process
d) sve navedeno
e) ništa od nacedenog
8. Prilikom formulisanja strategije mora se uzeti u obzir cilj preduzeća za koje

donosimo strategiju.
DA NE
Objašnjenje: Prilikom formulisanja strategije mora se uzeti u obzir vrsta
djelatnosti preduzeća za koju donosimo strategiju.
9. Neiskorišteni kapacitet je dodatni iznos raspoloživ iznad produktivnog kapaciteta i

preko produktivnog kapaciteta uposlenog da bi zadovoljio potražnju u tekućem
periodu.
DA NE
Objašnjenje:
10. Komponenta rasta, kao jedna od tri komponente strateške analize mjeri promjene u
operativnoj dobiti na osnovu promjene količine prodatih proizvoda.
DA NE
Objašnjenje:
Komponenta pokrivenosti cijene mjeri promjenu operativne dobiti koja se pripisuje
promjeni cijene ulaznih inputa i outputa.
Komponenta produktivnosti mjeri promjene u troškovima koji se pripisuju promjeni
količine inputa u odnosu na količinu inputa koji su trebali biti korišteni.
PITANJA BEZ RJEŠENJA
1. Navedite zamke koje treba izbjegavati u implementaciji bilansa rezultata!

- Ne polazite od pretpostavke da uzročno-posljedične veze uvijek budu precizno
definisane
- Ne tražite unapređenje u svim aspektima mjerenja
- Ne uključujte u bilans rezultata samo objektivne ciljeve već uključite i subjektivne
- Nemojte pogriješiti da razmotrite inicijative za smanjenje troškova prije njegovog
uključenja u bilans rezultata
- Nemojte ignorisati nefinansijska mjerenja
15
2. Objasniti razliku između bilansa uspjeha, kao dijela propisanog seta finansijskih
izvještaja, i bilansa rezultata.
Bilans uspjeha je dio obaveznog seta finansijskog izvještaja dok bilans rezultata nije.
Bilans rezultata objedinjuje podatke i kratkog i dugog roka što ga razlikuje od ostalih
finansijskih izvještaja. On uključuje i nefinansijske informacije.
3. Strategija opisuje kako jedna organizacija poredi svoje vlastite sposobnosti sa

prilikama na tržištu radi ostvarenja svojih ukupnih ciljeva. To podrazumijeva da
strategija mora obuhvatiti određena pitanja. Nabrojite koja!
4. Bilans uspjeha, kao rezultat finansijskog izvještavanja iz segmenta finansijskog

računovodstva, u sebi uključuje:
a) finansijske informacije
b) nefinansijske informacije
c) sve navedeno
5. Zaokružiti glavne komponente strateške analize operativne dobiti:
a) rast
b) pokrivenost cijena
c) kupovna moć dobavljača
d) potencijalni ulasci na tržište
e) produktivnost
6. Zaokružite mjere praćenja ostvarivanja ciljeva finansijskog stanovišta

(perspektive) bilansa rezultata:
a) Pregled zadovoljstva radnika – učenje i perspektiva rasta
b) Broj značajnih unapređenja u procesu kontrole- učenje i perspektiva rasta
c) Operativna dobit
d) Rast prihoda
e) Udio u tržišnom segmentu mrežnih komunikacija- stanovište kupca
7. Stanovište (perspektiva) internog procesa bilansa rezultata fokusira se na:

a) Profitabilnost strategije- finansijsko stanovište
b) Uspjeh tržišnih segmenata- stanovište kupaca
c) Interne operacije koje unapređuju stanovište kupaca kroz stvaranje
vrijednosti za kupca i finansijsko stanovište kroz povećanje bogatstva
dioničara
8. Produktivnost, kao jedna od tri komponente strateške analize, mjeri promjene u

troškovima na osnovu promjena količine inputa.
16
DA NE
Objašnjenje:
9. Bilans rezultata se fokusira na postizanje finansijskih ciljeva, uključujući i

nefinansijske ciljeve koje organizacija mora postići u namjeri da ostvari svoje
finansijske ciljeve.
DA NE
Objašnjenje:
10. Potencijalni profit se povećava ako je konkurencija veća i ukoliko su jači

potencijalni prodori na tržištu.
DA NE
Objašnjenje
Knjiga pitanja
Šta strategija definiše?
-Strategija opisuje kako neka privredna organizacija koristi svoje kapacitete na tržištu sa
ciljem ostvarenja postavljenih ciljeva.
Navesti osnovne tipove strategija!
- Diferencijacija proizvoda- sposobnost preduzeća da kupcima ponudi proizvode

koji su po nečemu specifični u odnosu na konkurenciju, bilo da se radi o
kvalitetu, pakovanju, cijeni ili sl
- Liderstvo u troškovima- sposobnost preduzeća da ponudi proizvode koji imaju
najniže troškove u odnosu na konkurenciju bilo po osnovu produktivnosti,
ekonomičnosti, naprednijih tehnologija itd.
Šta je reinjžinjering?
-To je jedna od tehnika za smanjenje troškova, a sastoji se u tome da se pokrene
ponovni proces razmišljanja i dizajniranja proizvodnje i proizvoda s ciljem poboljšanja
kvaliteta, povećanja zadovoljstva kupca, smanjenja troškova itd.
Uobičajeni tipovi centara odgovornosti su:

a) centri troškova
b) centri prihoda
c) centri rashoda
d) profitni centri
e) investicioni centri
4. Rukovodioci centra profita su odgovorni za:

a) troškove
b) prihode
c) profit
d) investicije
17
Centar odgovornosti je dio, segment ili podjedinica jedne organizacije čiji je menadžer
zadužen za specifičan set aktivnosti.
Objasnite pojam neiskorišteni kapacitet i s njim u vezi pojmove troškovi injženjeringa

i diskrecione troškove!
- Neiskorišteni kapacitet je dodatni iznos raspoloživ iznad produktivnog

kapaciteta i preko produktivnog kapaciteta zaposlenog da bi zadovoljio tražnju
u tekućem periodu.
- Troškovi injženjeringa su troškovi koji su rezultat uzročno-posljedične veze
između nosilaca i troška.
- Diskrecioni troškovi su troškovi koji proizilaze iz diskrecione odluke
rukovodstva i obično nemaju uzročno-posljedičnu vezu sa nosiocima- primjer
troškovi reklame, administracije, zdravstvenih pregleda…
Koju akciju može poduzeti menadžment kad utvrdi neiskorišteni kapacitet?
- Downsizing čime se kompanije rješavaju neiskorištenih kapaciteta.
Nabrojati perspektive iz kojih bilans rezultata mjeri rezultate strategije!
a) Finansijska
b) Kupci
c) Interni poslovni rezultati (ukljucuje proces inoviranja, operativni proces i
postprodajni servis)
d) Učenje i rast
U čemu se ogleda mogućnost smanjenja obima kao upravljanje neiskorištenim

kapacitetima?
- Smanjenje obima je integralni pristup ograničavanja procesa, proizvoda i ljudi s

ciljem da se usklade troškovi i aktivnosti koje trebaju biti poduzete za efektivno
i efikasno poslovanje u sadašnjosti i budućnosti.
Definišite pojmove parcijalna i ukupna produktivnost!

Parcijalna produktivnost upoređuje količinu proizvedenog outputa sa količinom
individualno korištenih inputa.
Ukupna produktivnost je omjer količine proizvedenih outputa i troškova svih korištenih
inputa, gdje su inputi kombinovani na osnovu cijena tekućeg perioda.
18
XIV – Alokacija troškova

XV - Alokacija troškova: zajednički proizvodi i sporedni
proizvodi PITANJA SA RJEŠENJIMA
1. Nabrojiti četiri razloga za raspored troškova!
a) osigurati informacije za ekonomske odluke

b) motivirati menadžere i ostale zaposlene
c) opravdati troškove ili izračunati naknade
d) izmjeriti dobit i sredstva za izvještavanje vanjskih strana
2. Objasnite dva osnovna metoda za obračnu nusproizvoda!
a) proizvodni metod – prepoznaje nusproizvode u finansijskim

izvještajima kada je proizvodnja završena
b) prodajni metod – odgađa prepoznavanje nusproizvoda sve do
vremena prodaje.
3. Prilikom rasporeda troškova uslužnih odjela koriste se više poznatih metoda,

zaokružite ih!
a) direktni metod rasporeda
b) metod korak – niže, korak – dolje
c) linearna metoda
d) recipročna metoda
4. Zaokružite najčešće korištene osnovne pristupe za raspored zajedničkih troškova?

a) raspored troškova korištenjem tržišno zasnovanih podataka kao što su
prihodi
b) raspored troškova korištenjem vrijednosno zasnovanih podataka kao što su
profiti
c) raspored troškova korištenjem fizički mjernih podataka kao što su
težina ili obim
5. Najčešće korišteni kriteriji za alokaciju indirektnih troškova su:

a) uzrok i posljedica
b) ostvarene koristi
c) poštenja ili jednakosti
d) efikasnosti
e) mogućnosti pokrića troškova
6. Na odluku o daljem procesuiranju proizvoda utiču informacije o zajedničkim

troškovima do tačke razdvajanja proizvoda.
19
DA NE
Objašnjenje: Zajednički troškovi su historijski troškovi i kao takvi su
irelevantni.
7. Outputi sa prodajnom vrijednošću nula su predmet računovodstvene
evidencije. DA NE
Objašnjenje: Outputi sa prodajnom vrijednošću nula nisu predmet
računovodstvene evidencije.
8. «Menadžeri moraju odlučiti da li proizvod treba prodati na tački razdavajanja ili dalje
obrađivati. Metod prodajne vrijednosti na tački razdvajanja u rasporedu zajedničkog
troška je najbolji metod za stvaranje informacija koje menadžeri trebaju.
DA NE
Objašnjenje: Na odluku o daljem procesuiranju ne bi trebalo da utiče ni
ukupni iznos zajedničkih troškova, niti dio zajedničkih troškova raspoređen
na individulane proizvode.
9. Nusproizvod je rezultat zajedničke proizvodnje koji ima veliku prodajnu

vrijednost. DA NE
Objašnjenje: Riječ je o glavnom proizvodu. Nusproizvod je rezultat
zajedničke proizvodnje bez prodajne vrijednosti.
10. Proizvodni metod odgađa prepoznavanje nusproizvoda sve do vremena

prodaje. DA NE
Objašnjenje: Riječ je prodajnom metodu. Proizvodni metod
prepoznaje nusproizvode u finansijskim izvještajima kada je
proizvodnja završena.
Zadatak 30.
Preduzeće Rad pruža usluge čišćenja i održavanja higijene javnih površina. Za potrebe
praćenja troškova, preduzeće Rad je podjeljeno u četiri odjela: Održavanje, Sektor za
ekonomske, pravne i opće poslove (uslužni odjeli), Javna higijena i Građenje
(proizvodni odjeli). Za prvi kvartal 2011. godine Rad je napravio sljedeće troškove u
svoja 4 odjela:
Održavanje (O) 600.000 KM

Sektor za ekonomske, pravne i opće poslove (EPOP)
2.400.00
0 KM Javna higijena (JH)
8.756.00
0 KM
Građenje (G) 12.452.000 KM
Stvarni nivo odnosa pomaganja među četiri odjela za prvi kvartal 2011. godine je bio:
Korišteno od
Pomoć od O EPOP JH G
O - 25% 40% 35%
EPOP 10% - 30% 60 %
20
Procenat pomoći odjela Održavanja baziran je na broju ljudi. Procenat pomoći Sektora
za ekonomske, pravne i opće poslove baziran je na stvarno korištenim radnim satima.
Uradite sljedeće:
1. Rasporedite troškove dva pomoćna odjela na dva proizvodna odjela koristeći
sljedeće metode:
a. Direktan metod
b. Metod korak-niže (rasporedite prvo O)
c. Metod korak-niže (rasporedite prvo EPOP)
2. Izračunajte i objasnite razlike u raspoređivanju troškova pomoćnih odjela na
svaki proizvodni odjel.
Rješenje:
1. a) Direktna metoda ogleda se u tome da se troškovi uslužnih odjela direktno alociraju

na proizvodne odjele. To znači da direktna metoda zanemaruje činjenicu da uslužni
odjeli čine usluge međusobno jedan drugom.
Shodno ovoj metodi, troškove odjela O rasporedit ćemo na proizvodne odjele putem
stvarnog nivoa pomoći pružene proizvodnim odjelima. Na isti način rasporedit ćemo i
troškove odjela EPOP na proizvodne odjele.
Raspored troškova odjela O na odjel JH =

= (600.000 / 0,75) · 0,40 = 320.000
Raspored troškova odjela O na odjel G =

= (600.000 / 0,75) · 0,35 = 280.000
Raspored troškova odjela EPOP na odjel JH =

= (2.400.000 / 0,90) · 0,30 = 800.000
Raspored troškova odjela EPOP na odjel G =

= (2.400.000 / 0,90) · 0,60 = 1.600.000
Podaci O EPOPOdjeli JH G
Troškovi uslužnih odjela 600.000 2.400.000

Realokacija troškova odjela O (600.000) - 320.000 280.000
Realokacija troškova odjela - (2.400.000) 800.000 1.600.000
EPOP
Realocirani troškovi 0 0 1.120.000 1.880.000
b) Metod korak-niže je varijanta indirektne metode za raspored troškova uslužnih odjela

na proizvodne odjele. Prema ovoj metodi, a u skladu sa zahtjevima ovog zadatka, prvo
ćemo alocirati troškove uslužnog odjela O na oba proizvodna odjela i preostali uslužni
odjel EPOP. Zatim ćemo alocirati troškove uslužnog odjela EPOP na proizvodne odjele,
jer kada izvršimo alokaciju jednog uslužnog odjela na taj odjel se više ne mogu alocirati
troškovi drugih uslužnih odjela.
Raspored troškova odjela O na odjel EPOP =

21
= (600.000 / 1) · 0,25 = 150.000

= (600.000 / 1) · 0,40 = 240.000
= (600.000 / 1) · 0,35 = 210.000

= (2.550.000 / 0,90) · 0,30 = 850.000

= (2.550.000 / 0,90) · 0,60 = 1.700.000

Realokacija troškova odjela O (600.000) 150.000 240.000 210.000
Realokacija troškova odjela - (2.550.000) 850.000 1.700.000
EPOP
c) U skladu sa metodom korak-niže i sa potrebama ovog zadatka, prvo ćemo alocirati

troškove uslužnog odjela EPOP na oba proizvodna odjela i preostali uslužni odjel O.
Zatim ćemo alocirati troškove uslužnog odjela O na proizvodne odjele, jer kada izvršimo
alokaciju jednog uslužnog odjela na taj odjel se više ne mogu alocirati troškovi drugih
uslužnih odjela.
Raspored troškova odjela EPOP na odjel O =

= (2.400.000 / 1) · 0,10 = 240.000

= (2.400.000 / 1) · 0,30 = 720.000

= (2.400.000 / 1) · 0,60 = 1.440.000

= (840.000 / 0,75) · 0,40 = 448.000

= (840.000 / 0,75) · 0,35 = 392.000

Realokacija troškova odjela 240.000 (2.400.000) 720.000 1.440.000
EPOP
Realokacija troškova odjela O (840.000) - 448.000 392.000
22
2. Pregled realociranih troškova na proizvodne odjele prema prethodno elaborirane tri
metode:
Proizvodni odjeli
Metode
JH G
Direktna metoda 1.120.000 1.880.000
Metod korak-niže (raspored 1. troškova odjela O) 1.090.000 1.910.000
Metod korak-niže (raspored 1. troškova odjela 1.168.000 1.832.000
EPOP)
Iz date tabele jasno je vidljivo da postoje razlike u pogledu iznosa troškova nastalih u
uslužnim odjelima i sada realociranih na proizvodne odjele. Razlike su nastale zbog
metoda rasporeda korištenog za realokaciju troškova. Kao što nam je poznato, direktna
metoda ignoriše usluge koje uslužni odjeli čine međusobno jedan drugom, i kao takva
ona je najmanje tačna u realokaciji troškova. S druge strane, metoda korak-niže je tačnija
u odnosu na direktnu metodu, mada nam ni ona ne pruža potpunu sigurnost u tačnost
raspoređenih iznosa. Razlike između dvije varijante iste metode korak-niže u iznosima
realociranih troškova na proizvodne odjele nastala je zbog toga što varijanta metoda
korak-niže po kojoj prvo raspoređujemo troškove odjela O zanemaruje da odjel EPOP
pruža usluge odjelu O (10 % ukupno nastalih troškova u odjelu EPOP nastalo je zbog
pomoći odjelu O). Isto tako, varijanta metoda korak- niže po kojoj prvo raspoređujemo
troškove odjela EPOP, zanemaruje da odjel O pruža usluge odjelu EPOP (25 % nastalih
troškova u odjelu O nastalo je zbog pomoći pružene odjelu EPOP).
Zadatak 31.
Preduzeće Drvoprom obrađuje proizvode od drveta za prodaju kupcima na veliko.

Njihova najpopularnija linija su proizvodi od hrastovine. Uzgajivači hrastovog drveta
prodaju Drvopromu debla, koja se zajednički obrađuju do tačke razdvajanja, u kojoj
sirovi tamni hrast, sirovi bijeli hrast i sirovi čvorasti hrast postaju zasebni proizvodi.
Svaka sirovina se potom obrađuje dalje u gotove proizvode (tamni hrast, bijeli hrast i
čvorasti hrast) koji se prodaju na veliko. Podaci za august 2011. godine su sljedeći:
a. zajednički troškovi prerade (uključujući troškove za debla hrasta) 300.000 KM
b. pojedinačni proizvodi u tački razdvajanja

• sirovi tamni hrast 30.000 m3 ploča
• sirovi bijeli hrast 50.000 m3 ploča
• sirovi čvorasti hrast 20.000 m3 ploča
c. gotovi proizvodi proizvedeni i prodati

• tamni hrast 25.000 m3 ploča po 16 KM/m3
• bijeli hrast 40.000 m3 ploča po 9 KM/m3
• čvorasti hrast 15.000 m3 ploča po 7 KM/m3
d. troškovi prerade pojedinačnih proizvoda

• za tamni hrast 60.000 KM
• za bijeli hrast 90.000 KM
• za čvorasti hrast 15.000 KM
Tržište za sirovi hrast je veliko. Prodajne cijene za august 2011. godine su: za sirovi
23
tamni hrast (8 KM/ m3 ), sirovi bijeli hrast (4 KM/ m3), i sirovi čvorasti hrast (3 KM/m3).
Nema početnih i završnih zaliha za august 2011. godine.
Uradite sljedeće:
1. Rasporedite zajedničke troškove sva tri proizvoda korištenjem:
a. prodajne vrijednosti u tački razdvajanja,
b. metode fizičkog mjerenja i
c. metode procijenjene NOV.
2. Pretpostavimo da nisu svi gotovi proizvodi proizvedeni u augustu 2011. godine
i prodati. Završne zalihe 31. augusta 2011. godine iznose: tamni hrast 1.000 m3
ploče, bijeli hrast 2.000 m3 ploče i za čvorasti hrast 500 m3 ploče. Koja će
vrijednost završnih zaliha svakog proizvoda biti po sve tri metode iz dijela 1.?
3. Da li Drvoprom uvećava svoju ukupnu dobit od poslovanja za august 2011.
godine potpunom preradom svakog sirovog hrasta u formu gotovog proizvoda?
Prikažite svoj obračun!
Rješenje:
1. a) Raspored zajedničkih troškova proizvodnje na nosioce prema metodi prodajne

vrijednosti u tački razdvajanja proizvoda
Proizvodi
Podaci Ukupno
Tamni hrast Bijeli hrast Čvorasti hrast
1. Prodajna vrijednost u 240.000 200.000 60.000 500.000
tački razdvajanja (8 · 30.000) (4 · 50.000) (3 · 20.000)
2. % prodajne vrijednosti 0,48 0,4 0,12 1,0
3. Raspoređeni ZT 144.000 120.000 36.000 300.000
300.000·0,48; ·0,4; ·0,12
4. Razdvojeni troškovi 60.000 90.000 15.000 165.000
5. Ukupni troškovi 204.000 210.000 51.000 465.000
6. Proizvedene jedinice 25.000 40.000 15.000
7. Trošak po jedinici 8,16 5,25 3,4
b) Raspored zajedničkih troškova proizvodnje na nosioce prema metodi fizičkog

mjerenja
Proizvodi
Podaci Ukupno
1. Proizvedena količina do 30.000 50.000 20.000 100.000
tačke razdvajanja
2. % proizvedene količine 0,3 0,5 0,2 1,0
3. Raspoređeni ZT 90.000 150.000 60.000 300.000
300.000·0,3; ·0,5; ·0,2
4. Razdvojeni troškovi 60.000 90.000 15.000 165.000
5. Ukupni troškovi 150.000 240.000 75.000 465.000
6. Proizvedene jedinice 25.000 40.000 15.000
7. Trošak po jedinici 6 6 5
24
c) Raspored zajedničkih troškova proizvodnje na nosioce prema metodi procijenjene
NOV
Proizvodi
Podaci Ukupno
1. Očekivana konačna prodajna 400.000 360.000 105.000 865.000
vrijednost proizvoda (16·25.000) (9·40.000) (7·15.000)
2. Očekivani razdvojeni troškovi 60.000 90.000 15.000 165.000
za proizvodnju i prodaju
3. NOV u tački razdvajanja 340.000 270.000 90.000 700.000
4. % NOV 0,4857 0,3857 0,1286 1,0
5. Raspoređeni ZT 145.710 115.710 38.580 300.000
300.000·0,4857; ·0,3857;
·0,1286
6. Ukupni troškovi 205.710 205.710 53.580 465.000
7. Proizvedene jednice 25.000 40.000 15.000
8. Trošak po jedinici 8,23 5,14 3,57
2. Vrijednost završnih zaliha prema različitim metodama primjenjenim prilikom

rasporeda zajedničkih troškova proizvodnje na nosioce je prikazana u narednoj tabeli:
Proizvodi
Podaci Ukupno
1.Vrijednost završnih 8.160 10.500 1.700 20.360
zaliha po metodi a) (8,16 · 1.000) (5,25 · 2.000) (3,4 · 500)
2. Vrijednost završnih 6.000 12.000 2.500 20.500
zaliha po metodi b) (6 · 1.000) (6 · 2.000) (5 · 500)
3. Vrijednost završnih 8.230 10.280 1.785 20.295
zaliha po metodi c) (8,23 · 100) (5,14 · 2.000) (3,57 · 500)
3. Učinak potpune prerade svakog sirovog hrasta na operativnu dobit preduzeća

prikazan je u narednoj tabeli:
Proizvodi
Podaci Ukupno
Inkrementalni prihodi 160.000 160.000 45.000 365.000
Inkrementalni troškovi 60.000 90.000 15.000 165.000
Porast operativne dobiti 100.000 70.000 30.000 200.000
Na bazi prethodne analize možemo zaključiti da posmatrano preduzeće uvećava svoju

operativnu dobit, gledano i pojedinačno po proizvodima i ukupno za preduzeće kao
cjelinu, ako se odluči za potpunu preradu svakog sirovog hrasta.
25
1. Za raspored prihoda od povezanog paketa do pojedinačnih proizvoda u tom
paketu koristi se metod samostalnog proizvoda, a on se bazira na 4 mjere. Koje?
2. Koje faktore menadžeri trebaju razmotriti prilikom odlučivanja kako između

kupaca rasporediti resurse?
3. Raspored zajedničkih troškova korištenjem tržišno zasnovanih podataka (kao što su

prihodi) može se izvršiti putem slijedećih metoda:
a) vrijednost prodaje po metodu tačke razdvajanja
b) vrijednost troškova u tački razdvajanja
c) metod procijenjene neto ostvarljive vrijednosti
d) metod konstante procenta bruto marže
4. Rezultat zajedničke proizvodnje može biti:

a) glavni proizvod
b) sporedni proizvod
c) komplementarni proizvod
d) supstitut
e) nusproizvod
5. Sporedni proizvod je rezultat zajedničke proizvodnje koji:

a) ima malu prodajnu vrijednost
b) ima veliku prodajnu vrijednost
c) nema prodajne vrijednosti
6. Prema kojoj metodi alokacije troškova uslužnih odjela su potpunosti u uključene

međusobne relacije između uslužnih odjela?
a) direktna metoda
b) step-down metoda
c) recipročna metoda
7. Prema step-down metodi alkoacije troškova uslužnih pogona najprije se alociraju

troškovi najvažnijeg uslužnog odjela - najčešće odjela sa najvećim troškovima – na sve
operativne i ostale uslužne odjele, a zatim se recipročno alociraju troškovi slijedećeg
uslužnog odjela po značaja, opet na sve proizvodne i sve preostale uslužne odjela. Kada
izvršimo alokaciju jednog uslužnog odjela na taj odjel se više ne mogu alocirati troškovi
drugih uslužnih odjela.
DA NE
Objašnjenje:
8. Na odluku o daljem procesuiranju proizvoda utiču informacije o svim odvojivim
troškovima u alokaciji zajedničkih troškova.
DA NE
Objašnjenje:
Nisu svi troškovi odvojjvi uvijek relevantni

9. Prisustvo nusproizvoda utiče na raspored zajedničkih troškova na
26
nosioce. DA NE
Objašnjenje:
10. Prodajni metod prepoznaje nusproizvode u finansijskim izvještajima kada je

proizvodnja završena.
DA NE
Objašnjenje:
Zadatak 32. (nastavak zadatka 30.)
Prema podacima datim u zadatku br. 30 uradite sljedeće:
1. Rasporedite troškove dva pomoćna odjela na dva proizvodna odjela koristeći

recipročni metod
2. Izračunajte i objasnite razlike u tački 1. sa onima u tački 1. zadatka br. 30. Koji
metod vi preferirate? Zašto?
Zadatak 33.
Preduzeće Zim proizvodi sir kao glavni proizvod i sirutku kao sporedni proizvod.
Zajednički troškovi za januar 2011. godine iznose 100.000 KM (direktni materijal
60.000 KM i troškovi konverzije 40.000 KM). Prodajna cijena sira je 24 KM po
kilogramu, a sirutke 1,6 KM po litru. Proizvedeno je 500 kg sira i 100 litara sirutke. Od
toga je prodato 400 kilograma sira i 30 litara sirutke. Proknjižiti po proizvodnoj i
prodajnoj metodi!
27
VI – Glavni budžet i računovodstvo odgovornosti
PITANJA SA RJEŠENJIMA
1. Šta je glavni budžet i sta sadrži?

Glavni budžet je razumljivi izraz menadžerovih operativnih i finansijskih planova za
budući vremenski period (obično godinu) koji je sažet u setu budžetskih finansijskih
izvještaja. On obuhvata i operativne (kako upotrijebiti nedovoljne resurse) i
finansijske odluke (kako dobiti sredstva za postizanje nedovoljnih resursa).
2. Šta podrazumijevamo pod budžetskom indolencijom?
Budžetska indolencija opisuje praksu potcijenjivanja budžetskih prihoda (ili

precjenjivanja budžetskih troškova) da bi se budžetski ciljevi lakše postigli.
3. Uobičajeni tipovi centara odgovornosti su:

a) centri troškova
b) centri prihoda
c) centri rashoda
d) profitni centri
e) investicioni centri
4. Rukovodioci centra profita su odgovorni za:

a) troškove
b) prihode
c) profit
d) investicije
5. U praksi je teško kontrolisati troškove iz slijedećih razloga:

a) malo je troškova koji su pod potpunom kontrolom menadžera
b) u dovoljno dugom roku svi troškovi će doći pod nečiju kontrolu
c) u dovoljno dugom roku svi troškovi postaju nekontrolabilni
6. Postojanje organizacione strukture podrazumijeva odgovornost rukovodilaca za poslovanje

određene organizacione cjeline.
DA NE
Obrazloženje:
7. Menadžeri trebaju izbjeći davanje velikog značaja kontroli troškova. Računovodstvo

odgovornosti se treba fokusirati na informacije i znanje, a ne na kontrolu.
DA NE
Obrazloženje:
Benina Veledar, MSc

8. Kaizen budžet je budžet ili plan koji je uvijek raspoloživ za određeni budući period preko
dodavanja jednog mjeseca, kvartala ili godine u budućnosti kako mjesec, kvartal ili godina
koja je upravo završena otpada.
DA NE
Objašnjenje: Kaizen budžet je budžetski pristup koji eksplicitno uključuje
neprekidno poboljšanje budžetskih rezultata tokom bužetskog perioda.
9. Statični budžet se zasniva na preračunavanju svih budžetiranih elemenata na osnovu

ostvarenog nivoa outputa na kraju perioda
DA NE
Objašnjenje: Statični budžet se zasniva na nepromjenjenog iznosu planiranih
outputa na početku perioda.
10. Koordinacija je razumijevanje i prihvatanje ciljeva preduzeća od strane svih zaposlenih.

DA NE
Objašnjenje: Riječ je o komuniciranju. Koordinacija je uravnoteženje svih
faktora proizvodnje ili usluga, kao i svih organizacionih dijelova neke kompanije.
PITANJA BEZ RJEŠENJA
1. Objasnite budžet zasnovan na aktivnostima!
2. Definisati centar odgovornosti i računovodstvo odgovornosti!
3. Pronađi tačan redoslijed:

a) Budžet – Planiranje – Strategija
b) Planiranje – Strategija - Budžet
c) Strategija – Planiranje – Budžet
d) Planiranje – Budžet - Strategija
4. Glavna ograničenja rezultata iz finansijskih izvještaja kao mjera uspjeha poslovanja su:
a) prethodni rezltati nisu revidirani
b) prethodni rezultati mogu sadržavati grešku
c) uslovi poslovanja u budućnosti se značajno razlikuju od uslova u prošlosti
5. Troškovi koji se ne mogu kontrolisati se mogu:

a) isključiti iz analize
b) posebno analizirati
c) izdvojiti od troškova koji se mogu kontrolisati
Benina Veledar, MSc

6. Mogućnost kontrole je stepen uticaja koji neki rukovodilac ima nad troškovima, prihodima
itd.
DA NE
Obrazloženje:
7. Fleksibilni budžet se bazira na preračunavanju svih budžetiranih elemenata na principu

stalnog unapređenja poslovanja
DA NE
Objašnjenje:
8. Centar odgovornosti je sistem koji iskazuje planove (kroz budžet) i akcije (kroz stvarne
rezultate).
DA NE
Objašnjenje:
9. Računovodstvo odgovornosti je dio, segment ili podjedinica jedne organizacije čiji je

menadžer zadužen za specifičan set aktivnosti.
DA NE
Objašnjenje:
10. Komuniciranje je uravnoteženje svih faktora proizvodnje ili usluga, kao i svih
organizacionih dijelova neke kompanije.
DA NE
Objašnjenje:
Benina Veledar, MSc

VII – fleksibilni budžeti, odstupanja i upravljačka kontrola I dio
VIII – fleksibilni budžeti, odstupanja i upravljačka kontrola II dio
1. Koji su mogući razlozi za nepovoljno odstupanje efikasnosti?
a) Zaposleni su nestručni radnici

b) Mašine se slabo održavaju
c) Uspješnost rukovodioca nabavke
d) Popust na količini za materijal
e) Cijena materijala na tržištu je opala usljed tržišnih kolebanja
2. Opisati osnovni tretman u kontekstu budžeta i kako može biti korišten u troškovnom
menadžmentu!
Pojam osnovni tretman se često koristi kako bi se osvrnuli na stalni proces

mjerenja proizvoda, usluga i aktivnosti naspram najboljih nivoa poslovanja. Ovi
najbolji nivoi poslovanja često se nalaze u konkurentskim organizacijama ili u
drugim organizacijama koje imaju slične procese.
3. Analiza tri varijanse koristi varijanse:

a) varijansu statičkog budžeta
b) varijansu fleksibilnog budžeta
c) varijansu potrošnje
d) varijansu efikasnosti
e) varijansu cijena
f) varijansu obima prodaje
4. Kod izračunavanja odstupanja varijabilnih indirektnih troškova pojavljuje se:


15.000 litara mlijeka po cijeni od 0,89 KM po litru. Stvarna nabavka i korištenje za januar
2006. je 16.000 litara po cijeni od 0,82 KM po litru. Planirano je da se proizvede 30.000 kom
kugli sladoleda, a proizvedeno je 30.400 kugli sladoleda. Odstupanje fleksibilnog budžeta je:
a) 178 U
b) 408 F
c) 178 F
d) 408 U
6. Sinonim za razliku fleksibilnog obračuna jeste:

a) razlika obima prodaje
b) razlika prodajne cijene
Benina Veledar, MSc

7. Uzroci povoljne razlike stvarne i obračunske cijene materijala su:
a) menadžer za nabavku sklopio je posao vještije nego što je planirano u
obračunu
b) menadžer za nabavku kupio je veću količinu nego što je obračunato, pa je
dobio popust na količinu
c) cijene materijala na tržištu umanjene su neočekivano
d) obračunate kupovne cijene su napravljene bez pažljive analize tržišta.
8. Razlika u cijeni je razlika između stvarne količine korištenog ulaza i obračunate količine
ulaza koji su trebali biti u upotrebi, pomnoženi sa obračunskom cijenom. Radi se o razlici u
cijeni.
DA NE
Objašnjenje: Razlika u cijeni je razlika između stvarne cijene i obračunske cijene
pomnožene sa stvarnom količinom uzetog izlaza. Radi se o razlici u efikasnosti.
9. Odstupanje fleksibilnog budžeta se sastoji od varijanse efikasnosti i varijanse cijena:

DA NE
Objašnjenje:
10. Razlika efikasnosti je razlika između stvarne količine korištenog ulaza i obračunate
količine ulaza koji su trebali biti u upotrebi, pomnoženi sa obračunskom cijenom.
DA NE
Objašnjenje:
Zadatak 17.
Pekara Aspek proizvodi peciva. Za januar 2011. obračunata je nabavka i korištenje 15.000 kg
brašna po cijeni od 0,89 KM po kg. Stvarna nabavka i korištenje za januar 2011. je 16.000 kg
po cijeni od 0,82 KM po kg. Obračunata je proizvodnja 60.000 komada peciva. Stvarni izlaz
je iznosio 60.800 komada peciva.
Uradite sljedeće:
1. Obračunajte odstupanje fleksibilnog obračuna.
2. Obračunajte odstupanje cijene i efikasnosti
3. Dajte komentar na rezultate u zahtjevima 1 i 2.
Rješenje:
1. Krenut ćemo od ključnih informacija za ovaj zadatak:
Kategorije Stvarni podaci Obračunski podaci Stopa obračunatog

Izlazne jedinice 60.800 60.000 ulaza dozvoljenog
Ulazne jedinice 16.000 15.000 za stvarni izlaz =
Trošak po jedinici 0,82 0,89 15.000 / 60.000 =
nabavke 0,25
Zatim ćemo za izračunavanje odstupanje fleksibilnog budžeta koristi sljedeću tabelu:
Benina Veledar, MSc

Odstupanje Odstupan
Stvarni Fleksibilni Statični
Podaci fleksibilnog je obima
rezultat budžet budžet
budžeta prodaje
13.120 13.528 13.350
Troškovi 408 F (60.800·0.25·0,89) 178 U
(16.000·0,82) (15.000·0,89)
(15.200·0,89)
Kako vidimo odstupanje fleksibilnog obračuna je povoljnog karaktera i iznosi 408 KM.
2. Odstupanje fleksibilnog obračuna može se podijeliti na dvije komponente: odstupanje u

cijeni i odstupanje u efikasnosti, što ćemo sada i učiniti:
Stvarni input* Stvarni input* Budžetirani

stvarna cijena budžetirana input*
cijena budžetirana
cijena
13.120 14.240 13.528

Troškovi
(16.000·0,82) (16.000·0,89) (15.200·0,89)
1.120 F 712 U
Varijansau
Odstupanje Odstupanje
ucijeni
cijeni efikasnosti
cijenicijena
408 F
Odstupanje fleksibilnog
budžeta
Odstupanje fleksibilnog bužeta u iznosu 408 KM rezultat je povoljne razlike u nabavnoj cijeni
peciva i to u iznosu od 1.120 KM. Povoljna razlika u cijeni je poništena djelimično
nepovoljnim odstupanjem efikasnosti koja iznosi 712 KM.
Zadatak 18.
Borac Travnik je proizvođač dizajniranih odijela. Troškovi svakog odijela predstavljaju zbir
tri varijabilna troška (troškova direktnog materijala, troškova direktnog proizvodnog rada i
proizvodnih indirektnih troškova) i fiksnih indirektnih proizvodnih troškova.
Varijabilni proizvodni indirektni troškovi su raspodijeljeni na svako odijelo na bazi planiranih

direktnih proizvodnih sati rada po jednom odijelu. Za juni 2011. za svako odijelo je planirano
4 sata rada. Planirani varijabilni proizvodni indirektni troškovi po satu su 12 KM. Planirani
broj odijela koji se treba proizvesti u junu 2001. je 1.040 komada.
Stvarni varijabilni indirektni troškovi u junu 2011. bili su 52.164 KM za 1.080
odijela, početnih i završnih. Nije bilo početnih zaliha odijela, niti je ostalo na zalihi. Stvarni
direktni proizvodni sati rada u junu bili su 4.536 sati.
Benina Veledar, MSc

Planirani fiksni proizvodne indirektne troškovi za juni 2011. su 62.400 KM, a stvarni 63.916
KM.
Uradite sljedeće:
Pripremite analizu 4 odstupanja!
Rješenje:
Prema zahtjevima zadatka potrebno je uraditi integrisanu analizu odstupanja indirektnih

proizvodnih varijabilnih troškova.
Stvarni troškovi Stvarni input * Fleksibilni budž. Alocirano:

budžetirana Budžetirani input Budžetirani input
stopa za stvarni output za stvarni output
* budžetirana * budžetirana
stopa stopa
(1) (2) (3) (4)
52.164 54.432 51.840 51.840
(4.536*11,50) (4.536*12) (4*12*1.080) (4*12*1.080)
2.268 F 2.592 U
Odstupanje potrošnje Odstupanje efikasnosti Nikada nema odstupanja
324 U
Odstupanje fleksibilnog budžeta Nikada nema odstupanja
324 U
Odstupanje indirektnih varijabilnih troškova
Prema podacima iz zadatka fiksni proizvodni indirektni troškovi za juni 2011.godine planirani
su u iznosu od 62.400 KM, a isti su stvarno nastali u vrijednosti od 63.916 KM. Također je
bilo planirano proizvesti 1.040 kom odijela, ali je proizvedeno 1.080 kom. Za svako odijelo
planirana su 4 sata rada. Shodno tome, planirani iznos fiksnih indirektnih troškova (ili
budžetiranu stopu fiksnih indirektnih proizvodnih troškova) dobit ćemo ako podijelimo
ukupne planirane fiksne troškove sa ukupnim planiranim kvantumom baze za alokaciju (sati
rada). tj.,
Budžetirana stopa fiksnih indirektnih proizvodnih troškova =

= 62.400 KM / (1.040 kom. · 4 r.s.) = 62.400 KM / 4.160 r.s. = 15 KM/r.s.
Benina Veledar, MSc

Stvarni troškovi Budžetirani Budžetirani Alocirano:

iznos (kao u iznos (kao u Budžetirani input
statičkom statičkom za stvarni output
budžetu) za dati budžetu) za dati * budžetirna
nivo outputa nivo outputa stopa
(1) (2) (3) (4)
63.916 62.400 62.400 64.800
(4*1.080*15)
1.516 U 2.400 F
Odstupanje potrošnje Nikada nema odstupanja Odstupanje obima

proizvodnje
1.516 U 2.400 F
Odstupanje fleksibilnog budžeta Odstupanje obima

proizvodnje
884 F
Odstupanje indirektnih fiksnih troškova …
Sad možemo uraditi analizu 4 odstupanja za Borac Travnik.
Analiza 4 Odstupanje Odstupanje Odstupanje obima

odstupanja potrošnje efikasnosti proizvodnje
Indirektni Nikada nema
2.268 F 2.592 U
varijabilni troškovi varijanse
Indirektni Nikada nema
1.516 U 2.400 F
fiksni troškovi varijanse
Kao što vidimo, analiza 4 odstupanja se sastoji od dva odstupanja potrošnje (za varijabilne i
fiksne troškove), te po jednog odstupanja efikasnosti (varijabilni troškovi) i odstupanja obima
proizvodnje (fiksni troškovi).
Analizu 4 odstupanja možemo smanjiti na analizu 3 odstupanja:
Analiza 3 Odstupanje Odstupanje Odstupanje obima

odstupanja potrošnje efikasnosti proizvodnje
Ukupni
752 F 2.592 U 2.400 F
indirektni troškovi
Kod analize tri odstupanja imamo po jedno odstupanje potrošnje, efikasnosti i obima
proizvodnje za ukupne indirektne troškove. Možemo uočiti da je su ovdje dva odstupanja
potrošnje kombinovane u jedno odstupanje potrošnje, pa se i ova analiza često naziva
kombinovana analiza odstupanja.
Benina Veledar, MSc

Analizu 3 odstupanja možemo dalje smanjiti na analizu 2 odstupanja:
Odstupanje fleksibilnog Odstupanje obima

Analiza 2 odstupanja
budžeta proizvodnje
Ukupni indirektni troškovi 1.840 U 2.400 F
U ovoj analizi smo objedinili odstupanje potrošnje i odstupanje efikasnosti i nazvali ih

odstupanje fleksibilnog budžeta.
Od analize 2 odstupanja dolazimo do analize 1 odstupanja:
Analiza 1 odstupanja Ukupno odstupanje indirektnih

troškova
Ukupni indirektni troškovi 560 F
Analize jednog odstupanja je kombinacija odstupanja fleksibilnog budžeta i odstupanja obima

proizvodnje.
1. Opisati razliku između statičkog i fleksibilnog obračuna!
2. Kod izračunavanja odstupanja fiksnih indirektnih troškova pojavljuje se:

3. Pretpostavka je da je varijabilni proizvodni indirektni trošak alociran korištenjem

mašinskog sata. Šta od navedenog može biti razlog za 25.000KM nepovoljnog odstupanja
efikasnosti varijabilnih indirektnih troškova?
a) radnici su bili manje sposobni u korištenju mašina nego što se očekivalo
b) radnici su bili više sposobni u korištenju mašina nego što se očekivalo
c) mašine su održavane dobrom stanju

15.000 litara mlijeka po cijeni od 0,89 KM po litru. Stvarna nabavka i korištenje za januar
2006. je 16.000 litara po cijeni od 0,82 KM po litru. Planirano je da se proizvede 30.000 kom
kugli sladoleda, a proizvedeno je 30.400 kugli sladoleda. Odstupanje obima prodaje je:
a) 178 U
b) 408 F
c) 178 F
d) 408 U
Benina Veledar, MSc

5. Do budžetiranih veličina za budući period se može doći na osnovu:
a) iskustva iz prethodnih godina
b) budžeta iz prethodnih godina
c) inžinjerskih studija
6. Mjerenje uspješnosti poslovanja treba da se temelji na:

a) isključivo finansijskim pokazateljima
b) isključivo nefinansijskim pokazateljima
c) finansijskim i nefinansijskim pokazateljima
7. Odstupanje fleksibilnog obračuna je razlika između stvarnih rezultata i fleksibilnog iznosa

obračuna zasnovanog na novou rezultata stvarno postignutih u periodu obračuna.
DA NE
Objašnjenje:
8. Precijenjeni indirektni troškovi se javljaju kada je raspoređeni periodični iznos indirektnih

troškova za period manji nego stvarni iznos koji se javi u tom periodu.
DA NE
Objašnjenje:
9. Odstupanje obima prodaje je razlika između iznosa fleksibilnog obračuna i iznosa statičkog
obračuna.
DA NE
Objašnjenje:
10. BENCHMARKING je stalno mjerenje aktivnosti i poređenje sa nekim postavljenim

najboljim nivoom poslovanja.
DA NE
Objašnjenje:
Zadatak 19.
Best Company je odredila obračunske cijene za direktne materijale, direktni proizvodni rad i
direktni marketinški (distribucija) rad po proizvodu u iznosima 40 KM, 8 KM i 12 KM
respektivno. Direktor kompanije je zadovoljan sa sljedećim izvještajem poslovanja. Obračun
je rađen za 10.000 jedinica proizvoda.
Stvarni trošak Statički obračun Razlika

Direktni materijal 364.000 KM 400.000 KM 36.000 KM F
Direktni proizvodni rad 78.000 80.000 2.000 F
Direktni marketinški rad 110.000 120.000 10.000 F
(distribucija)
Uradite sljedeće:
Stvarna proizvodnja je 8.800 jedinica proizvoda. Da li je zadovoljstvo direktora opravdano?
Pripremite revidirani izvještaj poslovanja koji koristi fleksibilni obračun i statički obračun.
Pretpostavimo da sve tri stavke direktnih troškova jesu varijabilni troškovi.
Benina Veledar, MSc

Zadatak 20.
Preduzeće Končar proizvodi veš mašine. Proizvodni indirektni troškovi (varijabilni i fiksni)
raspodijeljeni su na svaku jedinicu koristeći planirane sate sklapanja. Planirano vrijeme
sklapanja za taj proizvod je 2 sata. Planirani varijabilni indirektni troškovi po satu sklapanja
su 40 KM. Planirani broj jedinica frižidera koji treba biti sklopljen u martu 2005. je 8.000.
Planirani fiksni indirektni troškovi su 480.000 KM.
Stvarni proizvodni indirektni varijabilni troškovi u martu 2005. bili su 610.500 KM za 7.400
stvarno sklopljenih jedinica. Stvarni sati sklapanja bili su 16.280. Stvarni fiksni proizvodni
indirektni troškovi bili su 503.420 KM.
Uradite sljedeće:
Pripremite analizu 4 odstupanja!
Benina Veledar, MSc

IX – Troškovi proizvodnje i analiza kapaciteta
1. Objasniti sličnosti i razlike u planiranju varijabilnih indirektnih troškova i planiranju fiksnih

indirektnih troškova!
Planiranje i varijabilnih i fiksnih indirektnih troškova uključuje planiranje samo

važnih aktivnosti, odnosno aktivnosti koje povećavaju vrijednost i promiču
poslovanje naprijed.
Ključna razlika je da kod planiranja varijabilnih troškova tokom planiranog

perioda tekuće odluke igraju veću ulogu, dok se kod planiranja fiksnih troškova
većina ključnih odluka donosi na početku datog perioda.
2. Opisati kako nastojanje da se fiksni troškovi poprave može voditi ka spiralnom padu!
Kompanije sa visokim fiksnim troškovima i neiskorištenim kapacitetima mogu biti

suočene sa tekućim ili iznenadnim velikim smanjenjima potražnje ako nastave da
podižu cijene kako bi pokrili varijabilne i fiksne troškove usljed pada prodaje, jer to
vodi visokim nekonkuretntim prodajnim cijenama. Ovaj fenomen naziva se spiralno
opadanje potražnje.
3. Osnovna razlika između apsorpcionog i varijabilnog sistema obračuna je u načinu tretiranja:

4. Bilans uspjeha sačinjen prema varijabilnom sistemu obračuna troškova priznaje podjelu
troškova:
a) prema funkcijama
5. Ako se nivo zaliha poveća:

Benina Veledar, PhD

6. Koji od navedenih troškova su uskladištivi prema apsorpcionom sistemu:
b) direktni rad
7. Koja od relacija je tačna i zašto?

a) teoretski kapacitet = praktični kapacitet
b) teoretski kapacitet < praktični kapacitet
c) teoretski kapacitet > praktični kapacitet
Praktični kapacitet je manji od teoretskog kapaciteta jer uključuje neizbježne

prekide operacija kao što su predviđeni prekid usljed održavanja opreme, prekid
rada postrojenja usljed praznika i sl.
8. Zalihe vrednovane po apsorpcionom pristupu sadrže samo varijabilne proizvodne troškove,

te je njihova vrijednost nerealno manja.
DA NE
Objašnjenje: Zalihe vrednovane po apsorpcionom pristupu sadrže varijabilne
proizvodne troškove i fiksne proizvodne troškove, te je njihova vrijednost veća.
9. Prema throughput sistemu obračuna troškova varijabilni direktni troškovi su uskladištivi, a

ostali troškovi su troškovi perioda.
DA NE
Objašnjenje: Prema throughput sistemu obračuna troškova varijabilni direktni
troškovi materijala su uskladištivi, a ostali troškovi su troškovi perioda.
10. Teorijski kapacitet je kapacitet iskazan na nivou zadovoljenja prosječne tražnje kupaca za
određeni vremenski period, i uključuje sezonska, ciklična i druga kretanja.
DA NE
Objašnjenje: Riječ je o normalnom kapacitetu. Teoretski kapacitet se zasniva na
pretpostavci pune efikasnosti, 360 dana, tri smjene itd.
Benina Veledar, PhD

Zadatak 21.
Kia Motors sklapa i prodaje motorna vozila. Podaci vezani za april i maj 2010. godine su:
April Maj
Jedinični podaci
Početno stanje zaliha 0 150
Proizvodnja 500 400
Prodaja 350 520
Varijabilni troškovi
Troškovi proizvodnje po proizvedenoj jedinici KM 10.000 KM 10.000
Troškovi marketinga po prodatoj jedinici 3.000 3.000
Fiksni troškovi
Proizvodni troškovi KM 2.000.000 KM 2.000.000
Marketinški troškovi 600.000 600.000
Prodajna cijena po motornom vozilu je 24.000 KM.
Uradite sljedeće:
1. Predstavite bilans uspjeha za Kia Motors u aprilu i maju 2010. godine u skladu sa (a)
varijabilnim obračunom i (b) apsorpcionim obračunom.
2. Pripremite brojčano poravnanje i objašnjenje razlike između operativne dobiti za svaki
mjesec kod apsorpcionog i varijabilnog obračuna.
Benina Veledar, PhD

Rješenje:
1. Na bazi raspoloživih informacija datih u zadatku izračunat ćemo prvo podatke koji će nam
trebati za sačinjavanje bilansa uspjeha.
Podaci o zalihama za bilans uspjeha:

April Maj
Početne zalihe 0 150
Proizvodnja 500 400
Zalihe raspoložive za prodaju 500 550
Prodaja 350 520
Završne zalihe 150 30
Podaci o jediničnim troškovima potrebni za sačinjavanje bilansa uspjeha prema apsorpcionom

sistemu obračuna:
April Maj
Fiksni proizvodni troškovi KM 2.000.000 2.000.000
Proizvodnja kom 500 400
Fiksni proizvodni troškovi po jedinici KM/kom 4.000 5.000
Varijabilni troškovi po jedinici KM/kom10.000 10.000
Ukupni troškovi proizvodnje po jedinici KM/kom14.000 15.000
Benina Veledar, PhD

a) Bilans uspjeha prema varijabilnom obračunu troškova
April Maj
Prihodi 8.400.000 12.480.000

(24.000 x 350; x 520)
Početne zalihe 0 1.500.000
Varijabilni troš. proiz. 5.000.000 4.000.000
(10.000 x 500; x 400)
Vrijed.zaliha got. proiz. 5.000.000 5.500.000

Krajnje zalihe 1.500.000 300.000
(10.000 x 150; x 30)
Varij.tr.prodatih zaliha 3.500.000 5.200.000
Varij.tr.marketinga 1.050.000 1.560.000
(3.000 x 350; x 520)
Ukup.varij.troškovi 4.550.000 6.760.000
Kontribucijska marža 3.850.000 5.720.000
Fiksni troškovi
Fiksni proiz. troš. 2.000.000 2.000.000
Fiksni mark. troš. 600.000 600.000
Ukupni fiksni troškovi 2.600.000 2.600.000
Operativna dobit 1.250.000 3.120.000
Kako vidimo operativna dobit u aprilu 2010.godine izračunata putem varijabilnog sistema
obračuna troškova iznosi 1.250.000 KM, a u maju mjesecu 3.120.000 KM.
Benina Veledar, PhD

b) Bilans uspjeha prema apsorpcionom obračuna troškova

April Maj
Prihodi 8.400.000 12.480.000

Troš. prod zaliha
(14.000 x 0; 15.000 x 150)
Varij.proiz.troš. 5.000.000 4.000.000

Fiksni proiz.troš. 2.000.000 2.000.000
Troškovi got. proiz. 7.000.000 8.100.000
Troškovi prod. proiz. 4.900.000 7.650.000
Bruto marža 3.500.000 4.830.000
Troškovi marketinga
Varij. mark. troškovi 1.050.000 1.560.000
Fiksni mark. troškovi 600.000 600.000
Ukupni mark. troškovi 1.650.000 2.160.000
Operativna dobit 1.850.000 2.670.000
Operativna dobit izračunata uz upotrebu apsorpcionog sistema obračuna troškova u aprilu

mjesecu iznosi 1.850.000 KM, dok u maju mjesecu operativna dobit je 2.670.000 KM.
2. Kako vidimo, iznos operativne dobiti prikazan bilansom uspjeha koji se zasniva na
varijabilnom obračunu troškova se razlikuje od iznosa operativne dobiti iskaznim bilansom
uspjeha baziranom na apsorpcionom obračunu troškova. Razlika je rezultat različitog tretmana
pojedinih troškova koji se smatraju troškovima zaliha, odnosno troškovima perioda prema
pomenutim varijantama obračuna troškova.
Pratimo fiksne proizvodne troškove u aprilu mjesecu u iznosu od 2.000.000 KM. Ovi troškovi
prema varijabilnom obračunu tretiraju se kao troškovi perioda, dok se prema apsorpcionom
sistemu posmatraju troškovima zaliha. Sa prodajom zaliha fiksni proizvodni troškovi postaju
troškovima perioda. U našem slučaju pošto je na zalihama ostalo 150 jednica proizvoda
neprodato, to 600.000 KM fiksnih troškova ostaje kao imovina – dio stanja na zalihama gotovih
proizvoda 30.4.2010. godine. To je upravo i razlika između dva nivoa operativne dobiti
iskazana u prethodnim bilansima uspjeha za april 2010.godine.
Brojčano poravnanje razlika u nivoima operativne dobiti iskazane bilansima uspjeha u maju
2010. godine pokušajte uraditi sami.
Benina Veledar, PhD

Zadatak 22. (nastavak prethodnog zadatka)
Jedinačni varijabilni proizvodni troškovi Kia Motors su:

April Maj
Direktni materijali KM 6.700 KM 6.700
Direktni proizvodni rad 1.500 1.500
Opći troškovi proizvodnje 1.800 1.800
Uradite sljedeće:
1. Predstavite bilans uspjeha za Kia Motors za april i maj u skladu sa troughput
obračunom.
2. Uporedite rezultate iz dijela 1. sa rezultatima iz dijela 1. prethodnog zadatka.
3. Dajte jednu motivaciju za Kia Motors za usvajanje troughput obračuna.
Rješenje:
1. Bilans uspjeha prema supervarijabilnom obračunu troškova:
April Maj
Prihodi 8.400.000 12.480.000

(24.000 x 350; x 520)
Varij.troš.direktnog materijala
Troš.dir.mat. 3.350.000 2.680.000
(6.700 x 500; x 400)
Troš.zal.rasp.za prod. 3.350.000 3.685.000
(6.700 x 150; x 30)
Troš.prodatih proizvoda 2.345.000 3.484.000
Marža pokrića 6.055.000 8.996.000
Ostali troškovi
Proizvodnja * 3.650.000 3.320.000
Prodaja ** 1.650.000 2.160.000
Ukupni ostali troš. 5.300.000 5.480.000
Operativna dobit 755.000 3.516.000
* (1.500 +1.800) x 500 + 2.000.000; ( 1.500 + 1.800) x 400 + 2.000.000

** 3.000 x 350 + 600.000; 3.000 x 520 + 600.000
Iz bilansa uspjeha vidimo da operativna dobit izračunata pomoću supervarijabilnog sistema

obračuna troškova iznosi za 755.000 KM za april, a 3.516.000 KM za maj 2011. godine.
Benina Veledar, PhD

2.
Apsoprcioni Supervarijabilni
Bilansi Varijabilni obračun
obračun obračun
uspjeha
April Maj April Maj April Maj
Operativna
dobit 1.850.000 2.670.000 1.250.000 3.120.000 755.000 3.516.000
Iz datog tabelarnog pregleda je vidljivo da supervarijabilni obračun iskazuje najmanju

operativnu dobit za mjesec april u odnosu na druga dva obračuna, dok u mjesecu maju
operativna dobit iskazana upotrebom supervarijabilnog obračuna troškova je najveća. Razlog
za vidljive razlike u nivou operativne dobiti jeste različito poimanje troškova, u smislu koji
troškovi su uskladištivi, a koji to nisu.
3. Supervarijabilni sistem obračuna troškova tjera menadžere da proizvode proizvode za tržište,

a ne za sopstvene zalihe ukoliko žele zadovoljavajuće finansijske rezultate.
1. Definišite metod varijabilnih troškova i metod apsorpcionih troškova!
2. Da li izrazi direktni troškovi i varijabilni troškovi predstavljaju sinonime u kontekstu sistema

obračuna troškova zaliha?
3. Bilans uspjeha sačinjen prema apsorpcionom sistemu obračuna troškova priznaje podjelu
troškova:
a) prema funkcijama
4. Osnovna razlika između apsorpcionog obračuna i sistema ukupnih troškova je u načinu

tretiranja:
5. Ako je sve što je proizvedeno i prodato, onda:

Benina Veledar, PhD

6. Koji od navedenih troškova su uskladištivi prema varijabilnom sistemu:
b) direktni rad
7. Ako preduzeće ne proda ni jednu jedinicu svojih proizvoda finansijski rezultat u slučaju
primjene nepotpunog sistema obračuna troškova (varijabilni sistem) će biti:
a) Neutralan
b) Negativan (u visini troškova uprave i administracije)
c) Pozitivan
d) Negativan (u visini apsolutno fiksnih troškova)
8. Sistem varijabilnih troškova uključuje samo varijabilne direktne troškove.

DA NE
Objašnjenje:
9. Realni kapacitet se zasniva na pretpostavci pune efikasnosti, 360 dana, tri smjene itd.
DA NE
Objašnjenje:
10. Karakteristika sistema obračuna ukupnih troškova se ogleda u tome da se realizacija na

određeni način forsira nad proizvodnjom u pogledu određivanja karaktera finansijskog
rezultata.
DA NE
Objašnjenje:
Benina Veledar, PhD

Zadatak 23.
Proizvodno preduzeće Žica u periodu januar-juni imalo je sljedeće troškove po mjestima

nastanka:
Iznosi u KM
MJESTA TROŠKOVA
GRUPA TROŠKOVA Pogon Pogon Zajedničke
A B službe
Materijal izrade 100.000 300.000
Negativno odstupanje planskih od
10.000 30.000
stvarnih cijena materijala izrade
Plaće administracije 23.000 10.000 35.000
Plaće izrade 100.000 50.000
Amortizacija 23.000 10.000 5.000
Trošak električne energije 60.000 15.000 1.000
Trošak sitnog inventara 800
Ostali materijal 1.900 2.000 5.000
Ostali troškovi 20.000
Napomena: 20 % obračunate električne energije u pogonima A i B je fiksnog karaktera.
a) Izvršite obračun proizvodnje uz primjenu ukupnog sistema obračuna troškova. Troškove

zajedničkih službi rasporediti na pogone srazmjerno direktnim troškovima nastalim u
pogonima. Pogon A je proizveo 10.000 kom. proizvoda X, 15.000 kom. proizvoda Y i 5.000
kom. proizvoda Z. Za proizvodnju proizvoda X utroši se 0,5 mašinskih sati, za proizvodnju
proizvoda Y 1 mašinski sat, a za proizvodnju proizvoda Z 0,6 mašinskih sati. Cijenu koštanja
proizvoda X, Y i Z utvrdite pomoću kalkulacije ekvivalentnih brojeva, ako su ekvivalentni
brojevi za proizvode X, Y i Z - 0,5; 1 i 0,6; respetivno. Pogon B proizveo je 5.000 kom.
proizvoda W. Cijenu koštanja proizvoda W utvrditi pomoću proste djelidbene kalkulacije.
b) Preduzeće je prodalo: 10.000 kom. proizvoda X, 5.000 kom. proizvoda Y i cjelokupnu

proizvodenu količinu proizvoda W, po prodajnim cijenama koje su za 30 % veće od cijene
koštanja istih proizvoda. Proknjižiti prodaju.
Benina Veledar, PhD

Zadatak 24.
Polazne informacije su:
Podaci Godina
I II III
Početne zalihe 0 200 50
Proizvodnja 800 500 1.000
Prodaja 600 650 750
Krajnje zalihe 200 50 300
Opis Iznos po jedinici

Prodajna cijena 100
Proizvodni varijabilni troškovi
- direktni materijal 11
- direktni rad 4
- indirektni proizvodni troškovi 5
Ukupno proizvodni varijabilni troškovi 20
Varijabilni troškovi marketinga 19
Ukupni iznos
Fiksni troškovi proizvodnje 12.000
Fiksni troškovi marketinga 10.800
Denominator (normalni kapacitet) je 800 jedinica. Proizvodnja u toku je nula. Sve varijanse se
otpisuju na teret rashoda perioda u kojem su nastale.
Sastaviti bilans uspjeha po apsorpcionom i varijabilnom sistemu obračuna.
Benina Veledar, PhD

Rješenje:
Sistem varijabilnih troškova I II III

Prihodi 100 * 600 ; 650 ; 750 60.000 65.000 75.000
- početne zalihe 20*0; 200; 50 0 4.000 1.000
- varijabilni proizvodni troškovi 20 * 800; 16.000 10.000 20.000
500; 1.000
- troškovi prizvoda raspoloživi za prodaju 16.000 14.000 21.000
- krajnje zalihe 20*200; 50; 300 4.000 1.000 6.000
- varijabilni troškovi prodatih proivzoda 12.000 13.000 15.000
- Varijabilni troškovi prodaje 19*600; 650; 11.400 12.350 14.250
750
- podešavanja za varijansu varijabilnih 0 0 0
troškova
- ukupni varijabilni troškovi 23.400 25.350 29.250
Marža doprinosa 36.600 39.650 45.750
Fiksni troškovi
- fiksni troškovi proizvodnje 12.000 12.000 12.000
- fiksni troškovi prodaje 10.800 10.800 10.800
- podešavanje za varijansu fiksnih tr. 0 0 0
- ukupno fiksni troškovi 22.800 22.800 22.800
Operativna dobit 13.800 16.850 22.950
Benina Veledar, PhD

Apsorpcioni sistem I II III

Prihodi 100 * 600; 650; 750 60000 65000 75000
Troškovi prodatih proizvoda
- početne zalihe 35*0; 200;50 0 7000 1750
- varijabilni proizvodni tr 20*800; 500; 1.000 16000 10000 20000
- fiskni proizvodni troškovi 15*800; 500; 1000 12000 7500 15000
- troškovi prizvoda raspoloživi za prodaju 28000 24500 36750
- krajnje zalihe (20+15)*200; 50; 300 7000 1750 10500
- podešavanja za varijansu varijabilnih tr. 0 4500 U 3000 F
- Troškovi prodatih proizvoda 21000 27250 23250
Bruto dobit 39000 37750 51750
Operativni troškovi
- varijabilni troškovi prodaje 19*600; 650; 750 11400 12350 14250
- fiksni troškovi prodaje 10800 10800 10800
- podešavanja za varijansu operativnih tr. 0 0 0
- ukupno operativni troškovi 22200 23150 25050
Operativna dobit 16800 14600 26700
Korekcija: za II godinu: 15*(800-500)= 4500 U

Korekcija: za III godinu: 15*(800-1000)= -3000 F
Benina Veledar, PhD

Razlika dva sistema po godinama:
Opis I II III
(1) Apsorpcioni sistem 16800 14600 26700
(2) Varijabilni sistem 13800 16850 22950
(3) Razlika (1-2) 3000 -2250 3750
(4) Razlika kao % od operativne dobiti 17,9 -15,4 14,0
apsorpcionog sistema
Po pravilu:
- Ako se nivo zaliha poveća varijabini sistem daje manji rezultat u odnosu apsorpcioni sistem
- Ako se nivo zaliha smanjuje, variabilni sistem daje veći nivo finansijskog rezultata u odnosu
na apsorpcioni sistem
Zašto se pojavljuje razlika u veličini operativne dobiti prema ova dva sistema? Zato što se
povećava obim fiksnih troškova u zaliha proizvoda ako se one povećavaju i obratno.
Razlika operativne dobiti između apsorpcionog i varijabilnog sistema se izračunava kao razlika
između fiksnih troškova u zaliha proizvoda na kraju perioda i fiksnim troškovima u zalihama
na kraju perioda, odnosno:
- za I godinu: (15*200 – 15*0) = 3.000

- za II godinu (15*50 – 15*200) = -2.250
- za III godinu (15*300 – 15*50) = 3.750
Benina Veledar, PhD

POGLAVLJE 7 – FLEKSIBILNI BUDŽETI, ODSTUPANJA I UPRAVLJAČKA
KONTROLA, PRVI DIO
ODSTUPANJE je razlika između stvarne i budžetirane veličine. Odstupanje stvarnih od budžetiranih
veličina pomaže menadžmentu u donošenju planskim i kontrolnih odluka. Budžetirane veličine se
koriste kao benchmark (referentna tačka). Do budžetiranih veličina se može doći ili na:
- Osnovu iskustva iz prethodnih perioda

- Ili na osnovu inž. Studija
Statični budžet se zasniva na nepromjenjenom iznosu planiranih outputa na početku perioda.

Fleksibilni budžet se bazira na preračunavanju svih budžetiranih elemenata na osnovu ostvarenog
nivoa outputa na kraju perioda. Oba se mogu razlikovati u obimu detaljnosti izvještaja.
Oznaka „U“ znači da je odstupanje neprihvatljivo, „F“ znači da je odstupanje prihvatljivo.
Statički budžet nivoa 0 i nivoa 1 daje različit nivo informacija (nivo 1 daje mnogo više informacija).
Statički budžet nivoa 1 daje mnogo više informacija od nivoa 0, ali fleksibilni daje mnogo više.
Koraci u razvoju fleksibilnog budžeta su:
- Određivanje budžetirane prodajne cijene, budžetiranih varijabilnih troškova po jedinici,

budžetiranih fiksnih troškova
- Određivanje stvarnog obima outputa
- Određivanje fleksibilnog budžeta za prihode zasnovanog na budžetiranoj prodajnoj cijeni i
stvarnoj količini outputa
- Određivanje fleksibilnog budžeta troškova zasnovanog na budžetiranom odstupanju
budžetiranih varijabilnih troškova po jedinici outputa, stvarne količine outputa i budžetiranih
fiksnih troškova.
Ukupno odstupanje statičnog budžeta se sastoji od ukupnog odstupanja fleksibilnog budžeta i ukupnog
odstupanja obima prodaje. To drugim riječima znači da je nastalo odstupanje rezultat smanjena obima
prodaje u odnosu na statični budžet kao i rezultat promjena budžetiranih elemenata.
Odstupanje od fleksibilnog budžeta = stvarni rezultat – rezultat prema fleksibilnom budžetu
Ovo odstupanje se pojavljuje usljed toga što se stvarna prodajna cijena, varijabilni troškovi po jedinici,
broj jedinica i veličina fiksnih troškova razlikuje u odnosu na fleksibilni budžet.
Odstupanje od fleksibilnog budžeta za prihode se obično naziva odstupanje prodajne cijene i
izračunava se :
Odstupanje prodajne cijene = stvarna prodajna cijena – budžetirana prodajna cijena) x stvarna
količina prodaje
Odstupanje zasnovano na različitom obimu prodaje = fleksibilni budžet – statički budžet
Ovo odstupanje se pojavljuje na osnovu razlika veličine prodatih proizvoda, prema fleksibilnom i
statičnom budžetu.
RAZLIKE U ULAZNIM CIJENAMA I ULAZNIM KOLIČINAMA

Razlika kod odstupanja fleksibilnog budžeta se pojavljuje na osnovu razlika između stvarnih i
budžetiranih ulaznih cijena i ulaznih količina, tako da se ovo odstupanje može podijeliti na:
a) Odstupanje cijena (održava razliku stvarne i budžetirane cijene)

b) Odstupanje efikasnosti (održava odstupanje između stvarnih i budžetiranih ulaznih količina).
U praksi se obično koriste:
- Aktualne cijene i količine (postoje niski troškovi dobijanja tih informacija, ali aktualne cijene
mogu održavati i prošlu neefikasnost i ne ukazuju na promjene u budućnosti)
- Standardne cijene i količine (pažljivo određene cijene na osnovu istraživanja, a istovremeno sa
uključenim elementima budućih kretanja – standardni troškovi se izračunavaju tako da se
standardne količine ulaza množe sa standardnim cijenama tih ulaza)
Razlika cijena = (stvarna cijena – budžetirana cijena) x stvarna količina
Postoje brojni razlozi za moguće odstupanje cijena kao npr:
- Rukovodilac nabavke je bio mnogo uspješniji u pregovorima oko visine cijene

- Nabavljena je mnogo veća količina od budžetirane tako da je ostvaren popust na količini
- Cijena na tržištu je opala usljed tržišnih kolebanja
- Budžetirana cijena je određena bez pažljivog analiziranja stvarnih tokova na tržištu
Rukovodstvo treba pažljivo analizirati ova odstupanja i poduzeti odgovarajuće mjere. Npr, razmotriti
politiku nabavljanja, razmotriti politiku saradnje sa dobavljačem i sl.
Razlika ulaznih količina = (odstupanje efikasnosti) = (stvarna količina – budžetirana količina) x

budžetirana cijena inputa
Postoje brojni razlozi za moguće odstupanje količina kao npr:
- Zaposlenici su nestručni radnici

- Mašine se slabo održavaju tako da radnici provode više vremena na čekanju
- Budžetirano vrijeme iskazano radnim satima je određeno bez precizne analize stvarno
potrebnog vremena itd
Ova dva odstupanja se mogu predstaviti i na sljedeći način:

Rekapitulacija odstupanja bi se mogla prikazati na sljedeći način:
MJERENJE USPJEŠNOSTI POSLOVANJA KORIŠTENJEM ODSTUPANJA

Dva osnovna atributa uspješnosti poslovanja su:
- Efektivnost (stepen ostvarenja postavljenog cilja)

- Efikasnost – relativni iznos inputa korištenih da se ostvari dati nivo outputa
VIŠESTRUKI UZROCI ODSTUPANJA
Veoma često su uzroci pojavljivanja odstupanja povezani. Npr, možemo istovremeno imati nepovoljno
odstupanje trošenja materijala i povoljno odstupanje cijena materijala (niža cijena, lošiji kvalitet, veći
neiskorišteni materijal). U ovakvim situacijama potrebno je ova 2 odstupanja posmatrati zajedno a ne
odvojeno. Npr, uzroci za nepovoljno utroška materijala možemo uočiti sljedeće razloge:
- Loš dizajn proizvoda

- Loš rad direktnih radnika
- Nedovoljna obučenost radnika
- Veliki broj hitnih isporuka gotovih proizvoda
- Naš dugoročni snadbjevač ne proizvodi kvalitetniji materijal
Najvažniji zadatak analize odstupanja je razumjeti kako nastaje odstupanje, te kako iskoristiti
informacije o odstupanjima da bi pospješili stalno unapređenje poslovanja.
KADA DA ISTRAŽUJEMO ODSTUPANJA

Odgovor na ovo pitanje nije jednoznačan. Ponekad mala odstupanja traže hitnu akciju, a sa druge
strane za neke vrste poslovnih transakcija dozvoljena su znatnija odstupanja prije nego što se pokrene
akcija. Drugi važan faktor je značaj konkretne stavke. Obično se utvrdi neka zona normalnog odstupanja
za koju nije potrebno provesti istraživanje i poduzimati akcije, ali ta zona ne smije biti jednoznačno
određena za sve pozicije budžeta.
FINANSIJSKO I NEFINANSIJSKO MJERENJE USPJEŠNOSTI

Mnoge kompanije koriste kombinaciju finansijskih i nefinansijskih pokazatelja uspješnosti poslovanja.
Finansijska mjerenja su obično kritična jer sumiraju ekonomski uticaj raznih fizičkih aktivnosti na način
koji rukovodioci razumiju, iako način finansijskih iskazivanja možda ne odgovara stvarnom toku
ekonomskih događaja.
FLEKSIBILNI BUDŽET I RAČUNOVODSTVO AKTIVNOSTI

Računovodstvo aktivnosti uvodi novi termin, a to je hijerarhija troškova. Primjena analize odstupanja
kod fleksibilnog budžeta računovodstva aktivnosti u suštini je ista kao i kod tradicionalnog sistema
obračuna troškova. Razlika je jedino u tome što se pojedini elementi fleksibilnog budžeta moraju
dovest u vezu odgovarajućim nivoom hijerarhije troškova.
BENCHMARKING I ANALIZA ODSTUPANJA

BENCHMARKING – stalno mjerenje aktivnosti i poređenje sa nekim postavljanjem najboljim nivoom
poslovanja. Najbolje poslovanje se može postaviti na nivou konkurentnih organizacija, sličnih
organizacija i sl. Problemi utvrđivanja mjere za komparaciju se svode na pronalaženje takvih mjerila
koja će omogućiti komparaciju. Naime, različite metode npr obračuna amortizacije, inventarisanja,
trošenja materijala itd mogu onemogućiti komparaciju između kompanija. Upravo zbog toga treba biti
oprezan prilikom donošenja zaključaka u slučaju da se utvrde odstupanja prilikom komparacije.
POGLAVLJE 8 – FLEKSIBILNI BUDŽETI, ODSTUPANJA I UPRAVLJAČKA
KONTROLA DRUGI DIO
Planiranje varijabilnih i fiksnih indirektnih troškova
Primjer varijabilnih troškova su: energija, održavanje mašina, inžinjerska podrška, ostali materijali i
indirektnirad.
Primjer fiksnih troškova su: troškovi iznajmljivanja prostorija, administrativni troškovi, amortizacija.
PLANIRANJE VARIJABILNIH TROŠKOVA – treba da uključi samo one varijabilne troškove koji dodaju
vrijednost proizvodu, odnosno kupcu i eliminisanju onih varijabilnih troškova koji ne dodaju vrijednost,
tako da naše napore možemo usmjeriti samo na aktivnosti koje dodaju vrijednost. Na primjer, troškovi
održavanja mašina su veoma važni za uspješno poslovanje kompanije. Upravo zbog toga bi ove
troškove trebalo planirati na sistematičan način, a ne čekati da se mašina pokvari da bi je popravljali.
PLANIRANJE FIKSNIH INDIREKTNIH TROŠKOVA – slično je planiranju varijabilnih opštih troškova. Pošto
su ovi troškovi direktno povezani sa kapacitetom, onda je jasno da je bitno da se planiraju kapaciteti
potrebni za aktivnosti koje povećavaju vrijednost proizvoda. Posebno je važno utvrditi za koji nivo
aktivnosti (korištenje kapaciteta) su određeni troškovi proglašeni fiksnim.
Prema tome, planiranje fiksnih troškova je najčešće povezano sa dugoročnim planiranjem, a planiranje
varijabilnih troškova sa kratkoročnim planiranjem.
STANDARDNI TROŠKOVI – obračun standardnih troškova je metoda alociranja direktnih troškova na

nosioce množenjem standardne cijene ili stope sa dozvoljenim standardnim ulazom potrebnim za
proizvodnju proizvoda, te alociranje indirektnih troškova množenjem standardne stope indirektnih
troškova sa standardnim inputom dozvoljenim za aktuelnu proizvodnju. Korištenjem standardnih
troškova moguće je planirati troškove na samom početku planskog perioda, kao i evidenciju poslovnih
promjena. Da bismo proknjižili troškove, nije potrebno da znamo stvarne troškove.
IZRAČUNAVANJE BUDŽETIRANE STOPE INDIREKTNIH VARIJABILNIH TROŠKOVA – koraci za

izračuavanje budžetirane stope indirektnih varijabilnih troškova su:
- KORAK 1 – izabrati vremensku period za obračun budžeta (6, 12 mjeseci ili neki drugi period)
- KORAK 2 – izabrati bazu za alokaciju varijabilnih indirektnih troškova (mašinski sati)
- KORAK 3 – identificirati opšte varijabilne troškove koji se mogu povezati sa svakom
alokacionom bazom (energija, inžinjerski poslovi, indirektni materijal, indirektni rad)
- KORAK 4 – izračunati stopu po jedinici za alokaciju indirektnih varijabilnih troškova.
U sistemu standardnih troškova se često koristi pokazatelj varijabilnih troškova po jedinici proizvoda, a
ne po jedinici osnove za alokaciju (mašinski sati). Fleksibilni budžet omogućuje da se naglase i objasne
razlike između stvarnih i budžetiranih troškova za stvarni obim outputa.
ANALIZA FLEKSIBILNOG BUDŽETA – odstupanje indirektnih varijabilnih troškova fleksibilnog budžeta

mjeri razliku između stvarnih indirektnih varijabilnih troškova i budžetiranih indirektnih varijabilnih
troškova. Ukupno odstupanje fleksibilnog budžeta se sastoji iz 2 dijela i to: efikasnosti i odstupanje
potrošnje indirektnih varijabilnih troškova, što se može prikazati na način:
ODSTUPANJE EFIKASNOSTI INDIREKTNIH VARIJABILNIH TROŠKOVA – mjeri efikasnost sa kojom je
korištena osnova za alokaciju troškova (mašinski sati) a izračunava se:
= (stvarni broj jedinica baze za alokaciju – budžetirani broj jedinica za alokaciju) x budžetirana stopa
indirektnih varijabilnih troškova
Ova formula je identična formuli za izračunavanje odstupanja efikasnosti kod direktnog materijala.
Jedino što se može razlikovati je objašnjenje, te osnovica za koju se obračunava. Kod direktnih troškova
osnovica je output, a kod varijabilnih troškova osnovica je baza za alokaciju troškova (mašinski sati).
Mogući uzroci nastalog odstupanja su:
- Radnici su manje kvalifikovani za korištenje mašina nego što se očekivalo

- Dispečer je neefikasno rasporedio poslove, što je rezultiralo većim korištenjem mašina,
- Mašine nisu korištene u dobrim operativnim uslovima,
- Preduzeće je obećalo brzu isporulu proizvoda kupcima, što je rezultiralo većim korištenjem
mašina,
- Budžetirano standardno vrijeme rada mašina je određeno ne vodeći računa o stvarnim
uslovima rada mašina.
Rukovodstvo treba naći pravi odgovor na svaki od navedenih uzroka odstupanja kao npr:
- Promijeniti način angažovanja te edukacije radnika,

- Nabaviti kompjuterski program za raspored poslova,
- Povećati komunikaciju sa odjelom prodaje ili nabavke,
- Analizirati resurse da bi se utvrdili pravi standardi za utrošak materijala ili rada.
ODSTUPANJE POTROŠNJE INDIREKTNIH VARIJABILNIH TROŠKOVA – je razlika između stvarnog iznosa

indirektnih varijabilnih troškova i budžetiranih indirektnih varijabilnih troškova za stvarnu količinu baze
za alokaciju indirektnih varijabilnih troškova, tj.
= (stvarna stopa po jedinici varijabilnih indirektnih troškova – budžetirana stopa po jedinici
varijabilnih indirektnih troškova) x stvarna količina baze za alokaciju varijabilnih indirektnih
troškova.
Rezultat je prihvatljiv /F oznaka/ - ako preduzeće koristi nižu stopu indirektnih varijabilnih troškova u
odnosu na budžetiranu stopu.
Razlozi za odstupanje mogu biti:
- Stvarna cijena korištenih inputa indirektnih varijabilnih kategorija je manja od budžetirane

cijene
- U odnosu na fleksibilni budžet procenat povećanja stvarne količine korištenih inputa je manji
od povećanja broja mašinskih sati
Promjena cijena ima uticaj na kupovnu stranu aktivnosti, dok promjena količine ima uticaj na
proizvodnu aktivnost. Odstupanje indirektnih varijabilnih troškova se može sumirati na sljedeći način:
IZRAČUNAVANJE STOPE BUDŽETIRANIH INDIREKTNIH FIKSNIH TROŠKOVA

Koraci u razvoju stope za alokaciju indirektnih fiksnih troškova su:
- KORAK 1 – izabrati vremenski period (tipični period je 12 mjeseci)

- KORAK 2 – izabrati bazu za alokaciju indirektnih fiksnih troškova (npr, možemo koristiti
mašinske sate kao osnovu za alokaciju indirektnih fiksnih troškova. Ovo je denominator za
izračunavanje stope budžetiranih indirektnih fiksnih troškova i obično se zove nivo
denominatora)
- KORAK 3 – identificirati indirektne fiksne troškove (fiksni troškovi su obično grupisani u vidu
jednog poola troškova)
- KORAK 4 – izračunati stopu po jedinici.
Budžetirana stopa indirektnih fiksnih troškova = budžetirani indirektni fiksni troškovi / budžetirani
output u mašinskim satima
Ili
Ako izračunavamo stopu po jedinici proizvoda a ne po mašinskom satu, onda je budžetirana stopa
indirektnih fiksnih troškova:
Budžetirani indirektni fiksni troškovi po jedinici proizvoda = budžetirani input po jedinici outputa x
budžetirana stopa indirektnih fiksnih troškova
ODSTUPANJE INDIREKTNIH FIKSNIH TROŠKOVA – po definiciji ostaju nepromijenjeni promjenom

obima outputa. Podsjetimo se da je odstupanje indirektnih varijabilnih troškova bilo podijeljeno na
odstupanje efikasnosti i odstupanje potrošnje. Za fiksne troškove ne postoji odstupanje efikasnosti jer
na fiksne troškove ne utiče stepen operativne efikasnosti za dati budžetirani period. Međutim, umjesto
odstupanja efikasnosti, kod fiksnih troškova se pojavljuje odstupanje obima proizvodnje.
ODSTUPANJE OBIMA PROIZVODNJE – je razlika između budžetiranih indirektnih fiksnih troškova

indirektnih fiksnih troškova alociranih korištenjem budžetiranog inputa dozvoljenog za aktuelni output
proizvodnje. Drugi naziv za odstupanje obima proizvodnje je odstupanje nivoa denominatora ili
odstupanje nivoa outputa.
Odstupanje obima proizvodnje = budžetirani indirektni fiksni troškovi – fiksni troškovi alocirani
korištenjem budžetiranog inputa dozvoljenog za aktuelni output proizvodnje
Ako se želi izračunati odstupanje proizvodnje po jedinici outputa onda je formula:
Odstupanje obima proizvodnje = budžetirani indirektni fiksni troškovi – indirektni fiksni troškovi
alocirani korištenjem budžetiranog iznosa po jedinici proizvoda dozvoljenog za stvari output
proizvoda po jedinici.
Grafički se ova 2 odstupanja mogu prikazati:
INTERPRETACIJA ODSTUPANJA OBIMA PROIZVODNJE

Odstupanje obima proizvodnje se mijenja svaki put kad se stvarni nivo denominatora razlikuje od nivoa
korištenog za kalkulisanje stope budžetiranih indirektnih fiksnih troškova. Odstupanje obima
proizvodnje se javlja kao rezultat iskazivanja fiksnih troškova po jedinici. Pojava odstupanja znači da
smo previše ili premalo alocirali fiksnih troškova na jedinici outputa zato što je stvarni broj jedinica
denominatora za izračunavanje stope indirektnih fiksnih troškova. Izgubljena suma fiksnih troškova
predstavlja resurse žrtvovane u osiguranje kapaciteta (kao što su postrojenja i oprema) koji se ne mogu
mijenjati u zavisnosti od obima proizvodnje ili angažovanja proizvodnih kapaciteta.
Preduzeće ne može uključiti manje fiksnih troškova zato što je stvarno proizvelo manje proizvoda.
INTEGRISANA ANALIZA ODSTUPANJA INDIREKTNIH TROŠKOVA

Iz prezentiranih prikaza može se uočiti sljedeće:
- Razlika između 1 i 2 predstavlja odstupanje potrošnje

- Razlika između 2 i 3 predstavlja odstupanje efikasnosti (gdje se može primjeniti)
- Razlika između 3 i 4 predstavlja odstupanje obima proizvodnje (gdje se može primjeniti)
Možemo također uočiti da kod indirektnih varijabilnih troškova nemamo odstupanje obima
proizvodnje, a kod indirektnih fiksnih troškova nemamo odstupanje efikasnosti.
Kad su u analizi uključena sva 4 odstupanja (kao što je pokazano na prethodnim prikazima), onda se
govori o analizi 4 odstupanja:
Analiza 4 odstupanja se sastoji od 2 odstupanja potrošnje (za varijabilne i fiksne troškove), te po

jednog odstupanja efikasnosti (varijabilni troškovi) i odstupanja obima proizvodnje (fiksni troškovi).
Analizu 4 odstupanja možemo pretvoriti u analizu 3 odstupanja:
Kod analize 3 odstupanja imamo po jedno odstupanje potrošnje, efikasnosti i obima proizvodnje za
ukupne indirektne troškove. Možemo uočiti da su ovdje 2 odstupanja potrošnje kombinovana u
jedno odstupanje potrošnje, pa se i ova analiza često naziva kombinovana analiza odstupanja.
Analiza 2 odstupanja je:
U ovoj analizi smo objedinili odstupanje potrošnje i odstupanje efikasnosti i nazvali ga odstupanje
fleksibilnog budžeta.
Analiza 1 odstupanje je kombinacija odstupanja fleksibilnog budžeta i odstupanja obima

proizvodnje:
Analiza odstupanja se koristi prilikom donošenja poslovnih odluka. U sljedećoj tabeli je prikazan odnos
analize odstupanja i raznih oblika poslovnih odluka:
Analiza indirektnih troškova se može koristiti za različite namjene kao što su planiranje i kontrola te
upravljanje zalihama.
Mnoge kompanije, osim finansijskih koriste i nefinansijske pokazatelje kao što su stvari broj jedinica
utroška materijala po jedinici mašinskog rada; stvarni utrošak jedinica energije po mašinskom satu,
jedinici outputa; stvarni broj mašinskih sati za proizvodnju jedinice outputa i slično.
Analiza indirektnih troškova u neproizvodnim preduzećima je podjednako važna i u uslužnim

djelatnostima.
Računovodstvo aktivnosti na drugačiji način organizuje i grupiše troškove.
Da bismo pripremili fleksibilni budžet, moramo proći sljedeće korake:
- KORAK 1 – koristeći budžetiranu veličinu serije, izračunati broj serija koji bi trebao biti korišten
za proizvodnju stvarnog outputa
- KORAK 2 – koristeći budžetirane sate podešavanja po seriji, izračunati broj sati podešavanja
koji bi trebao biti korišten u analizi
- KORAK 3 – koristeći budžetirane varijabilne troškove po satu podešavanja, izračunati fleksibilni
budžet za indirektne varijabilne troškove
Odstupanje fleksibilnog budžeta za varijabilne troškove podešavanja = Stvarni troškovi – troškovi

Ovaj iznos odstupanja se može podijeliti na odstupanje potrošnje i odstupanje efikasnosti.
Odstupanje efikasnosti = (stvarni broj jedinica osnove za alokaciju za stvarni output – budžetirani
broj jedinica osnove za alokaciju za stvarni output) x budžetirana stopa varijabilnih troškova
0va dva odstupanja se mogu prikazati grafički na sljedeći način:
Naravno, i kod ove analize slijedi utvrđivanje stvarnih uzroka za pojavu navedenog odstupanja.
Odstupanje fleksibilnog budžeta za fiksne troškove podešavanja = stvarni troškovi – troškovi

Da bismo izračunali odstupanje obima proizvodnje, koristit ćemo proceduru od 4 koraka:
- KORAK 1 – izabrati vremenski period (12 mjeseci)

- KORAK 2 – izabrati osnovu za alokaciju indirektnih fiksnih troškova (budžetirani sati
podešavanja)
- KORAK 3 – identificirati indirektne fiksne troškove za određenu osnovu za alokaciju
- KORAK 4 – izračunati stopu po jedinici za alokaciju indirektnih fiksnih troškova na nosioca
troška
Odstupanje obima proizvodnje = budžetirani indirektni fiksni troškovi podešavanja – indirektni fiksni
troškovi podešavanja alocirani koristeći budžetirani input za stvari output
Odstupanje obima proizvodnje se može prikazati grafički na sljedeći način:
Integrisana analiza odstupanja se može prikazati na sljedeći način:

POGLAVLJE 9 – TROŠKOVI PROIZVODNJE I ANALIZA KAPACITETA
U ovom poglavlju se istražuju dva tipa poslovnih odluka:
- Izbor sistema obračuna troškova

- Izbor denominatora nivoa kapaciteta
Osnovna razlika između 2 sistema obračuna troškova je način tretiranja indirektnih fiksnih troškova
proizvodnje. Sve ostale troškove oba sistema tretiraju na isti način.
Uskladištivi troškovi prema ovim sistemima su:
KOMPARACIJA BILANSA USPJEHA – kad se od prihoda oduzmu uskladištivi troškovi prodatih gotovih
proizvoda dobije se iznos koji se prema ova 2 sistema obračuna troškova različito naziva. Prema sistemu
varijabilnih troškova to je marža doprinosa ili pokrića a prema apsoprcionom sistemu to je bruto dobit.
BILANS USPJEHA IZGLEDA OVAKO: - SISTEM VARIJABILNIH TROŠKOVA

APSORPCIONI SISTEM TROŠKOVA – BILANS USPJEHA
Osnovna razlika ova dva sistema obračuna troškova je u tretmanu fiksnih proizvodnih troškova.
Sistem varijabilnih troškova se ponekad naziva sistem direktnih troškova ( Direct costing). Međutim,
ovaj naziv nije najbolje rješenje jer:
- svi direktni troškovi nisu varijabilni
- sistem varijabilnih troškova uključuje i direktne i indirektne troškove
Po pravilu:
- ako se nivo zaliha poveća, varijabilni sistem daje manji rezultat u odnosu na apsorpcioni sistem
- ako se nivo zaliha smanjuje, varijabilni sistem daje veći nivo finansijskog rezultata u odnosu na
apsorpcioni sistem
Zašto se pojavljuje razlika u veličini operativne dobiti prema ova 2 sistema? Zato što se povećava obim
fiksnih troškova u zalihe proizvoda ako se one povećavaju i obratno.
Razlika operativne dobiti između apsoprcionog i varijabilnos sistema se izračunava kao razlika između
fiksnih troškova u zaliha proizvoda na kraju perioda i fiksnih troškovima u zalihama na kraju perioda.
Posljedica ovakvog ponašanja fiksnih troškova je nastojanje menadžera da smanji zalihe gotovih
proizvoda.
Posljedica: prema varijabilnom sistemu ne može se povećati operativna dobit povećanjem proizvodnje
za zalihe; prema apsorpcionom sistemu može se povećavati operativna dobit povećanjem proizvodnje
za zalihe kao i povećanjem obima prodaje.
Mnoge kompanije za interne potrebe koriste varijabilni sistem.
Menadžment može donijeti neke nepovoljne odluke:
- Promijeniti proizvodnju tako da se proizvodi što više više proizvoda koji mogu apsorbovati
najveći dio fiksnih troškova proizvodnje
- Rukovodilac proizvodnje može prihvatiti ponudu da proizvede određene proizvode iako bi
možda neki drugi odjel to bolje uradio,
- Sa ciljem povećanja proizvodnje rukovodilac proizvodnje može odložiti održavanje opreme što
može loše djelovati na proizvodnu sposobnost preduzeća,
Preporuke:
- Pažljivo planirajte zalihe

- Promijenite računovodstveni sistem (sa apsorpcionog na varijabilni),
- Uključite tekuće zaduživanje zaliha u internom računovdstvenom sistemu,
- Promijenite vremenski period mjerenja rezultata,
- Uključite nefinansijske informacije prilikom mjerenja performanse (krajnje zalihe tekućeg
perioda: krajnje zalihe prethodnog perioda itd.)
THROUGHPUT OBRAČUN TROŠKOVA

Neki kritičari nevedenih sistema obračuna troškova tvrde da su samo direktni troškovi materijala
instinski varijabilni troškovi. Upravo zbog toga preporučuju throughput sistem obračuna troškova (
drugi naziv je Super varijabilni sistem obračuna troškova). Prema ovom sistemu samo su varijabilni
direktni troškovi materijala uskladištivi, a svi ostali troškovi su troškovi perioda. Ovaj sistem obračuna
troškova još nema širu primjenu u praksi.
KOMPARACIJA SISTEMA VREDNOVANJA ZALIHA PROIZVODNJE

Throughput sistem obračuna troškova nije zabranjen za internu upotrebu, jer ima značajne prednosti
za potrebe pripremanja informacija za poslovno odlučivanje. Sistem varijabilnih troškova još uvijek
izaziva kontroverzne stavove, od odbijanja do prihvatanja. Uglavnom se zamjerke upućuju problemima
vrednovanja zaliha proizvoda samo po varijabilnim troškovima i tvrdnje da su zalije na taj način
ptocijenjene. Apsorpcioni sistem ima najširu primjenu u praksi a i uglavnom se zahtijeva prema
računovdstvenim propisima. Međutim, glavni problem kod primjene apsorpcionog sistema obračuna
troškova je izbor denominatora.
Problem denominatora se odnosi na problem određivanja „pravog“ nivoa kapaciteta. Određivanje

previše kapaciteta ima za posljedicu pojavu troškova neiskorištenih kapaciteta, a određivanje premalo
kapaciteta ima za posljedicu da se potrebe nekih kupaca neće moći zadovoljiti.
Kapacitet obično ukazuje na limit ili ograničenje korištenja nekog resursa. U teoriji se razlikuju:
- TEORIJSKI KAPACITET – koji se zasniva na pretpostavci pune efikasnosti, 360 dana u godini, 3
smjene, pri maksimalnom opterećenju mašina, bez ikakvih gubitaka za održavanje mašina i sl.
Ovaj kapacitet u realnom svijetu se ne može ostvariti, ili se može ostvariti ali samo u kratkom
vremenskom roku.
- STVARNI ILI REALNI KAPACITET je teorijski kapacitet korigovan /umanjen/ za neizbježne
operativne gubitke kao što je održavanje mašina, praznici i sl.
- NORMALNI KAPACITET – je realni kapacitet iskazan na nivou zadovoljenja prosječne tražnje
kupaca za određeni vremenski period, i uključuje sezonska, ciklična i druga kretanja.
- DENOMINATOR GLAVNOG BUDŽETA zasnovan na normalnom kapacitetu i sveden na određeni
vremenski period na koji glasi glavni budžet, koji uključuje sezonska kretanja i druge ciklične
pojave (kao što je npr sniženje cijena konkurenta za koje procjenjujemo da neće ima dugoročni
efekt).
Svo navedeni kapaciteti se mogu koristiti kao denominatori. Naravno, oni utiču na način obračuna
troškova prema apsorpcionom sistemu obračuna troškova.
Ako se kao denominator odredi realni kapacitet (rekli smo da je teorijski u praksi neostvariv), onda se
pretpostavlja da se planira veća proizvodnja, što obično povlači manje troškove po jedinici, manju CK i
veću zaradu. Međutim, korištenje normalnog kapaciteta obično povlači drugu opasnost a to je
djelovanje siprale smrti koja se pojavljuje u slučaju ako ne možemo prodati sve proizvode po stvarnoj
cijeni. U tom slučaju moramo povećati prodajnu cijenu. Povećana prodajna cijena povlači smanjenje
tražnje a time i smanjenje prodaje. Smanjena prodaja za sobom povlači raspoređivanje više fiksnih
troškova na manji broj jedinica proizvoda, što dovodi do povećanja troškova po jedinici proizvoda.
Povećanje troškova ima za posljedicu smanjenje dobiti, što povlači povećanje prodajne cijene, i na taj
način započinje drugi krug siprale, koja stalno gura preduzeće u povećanje prodajne cijene.
Odstupanje obima proizvodnje je direktno zavisno od izbora denominatora.
Model eliminisanja odstupanja od budžetirane i stvarne prodaje su:
1. Podešavanje stope za alokaciju – korištenje stvarne stope umjesto budžetirane

2. Proporcionalni pristup – precijenjeni ili potcijenjeni iznos troškova se raspoređuje na
proizvodnju u toku, krajnje zalihe, troškove prodatih proizvoda
3. Pristup otpisa odstupanja – preračunava određeni iznos fiksnih troškova i kalkuliše ih u
vrijednost zaliha neprodatih proizvoda
U praksi nema nikakvih ograničenja da kompanije za različite potrebe koriste različite nivoe
denominatora.
Obično izbor denominatora djeluje na donošenje poslovnih odluka
- Normalni kapacitet se obično koristi za dugoročno planiranje

- Praktični ili budžetirani je bolji za poslovno odlučivanje za kraće periode.
Ponekad zakonski propisi mogu tražiti određeni nivo denominatora. Tako npr. u USA poreski propisi
traže izvještavanje prema realnom kapacitetu (denominatoru) i traže se usklađivanje iznosa na kraju
obračunskog perioda. U praksi postoje određene poteškoće prilikom određivanja nivoa denominatora,
posebno se to odnosi na normalni kapacitet.
Prilikom izbora denominatora, potrebno je obratiti pažnju na sljedeće faktore:
- Sistem obračuna troškova ne priznaje faktor neizvjenosti na način kako to rade menadžeri
- Problem nazivnika ( denominatora), ali i brojnika (visine fiksnih troškova),
- Troškovi kapaciteta nastaju i u neproizvodnim dijelovima lanca vrijednosti.
POGLAVLJE 10 – ODREĐIVANJE PONAŠANJE TROŠKOVA
Funkcija troškova je matematički izraz koji opisuje kako se troškovi mijenjaju promjenom nivoa
aktivnosti izraženih u jedinici proizvoda, direktnog rada ili nekom drugom nosiocu troška.
Funkcija troška se može predstaviti grafički nivoa aktivnosti na x-soi i odgovarajućeg nivoa troška na y-
osi. Prikazivanje linije troška se zasniva na dvije osnovne pretpostavke a to su:
- Troškovi variraju u zavisnosti od promjene nivoa aktivnosti,

- Troškovi variraju u skladu sa linearnom funkcijom samo u okviru relevatnog opsega aktivnosti.
Opšti oblik jednačine troškova je:
Y = a + bX ili T = FT + vt x Q
Rukovodioci trebaju poznavati kako izgleda linija troškova da bi mogli donositi poslovne odluke.
Klasifikacija troškova i procjena:

Tri ključne ideje prilikom klasifikacije troškova su:
- Izbor nosioca troška (određuje koji su to troškovi varijabilni a koji fiksni),

- Vremenski horizont (od dužine vremenskog perioda posmatranja zavisiće da li će neki trošak
biti klasifikovan kao fiksni ili kao varijabilni)
- Relevantni obim (nikada ne treba gubiti iz vida da je podjela troškova na varijabilne i fiksne
moguća samo za određeni obim aktivnosti).
Procjena troškova je pokušaj mjerenja troškova u zavisnosti od obima aktivnosti.
Jedno od najvažnijiih pitanja troškovnog računovdstva uopšte, kao i prikazivanja funkcije troška je
provjeravanje da li postoji uzročno-posljedična veza između nivoa aktivnosti i troškova. Uzročno-
posljedična veza može nastati na 3 načina:
- Iz fizičko odnosa između nivoa aktivnosti i troškova (primjer direktni materijal: što više
proizvodimo proizvoda, to će biti veća potrošnja materijala)
- Iz ugovornog odnosa (ugovor sa poštom o visini tarife u zavisnosti od obima telefoniranja),
- Implicitno izvedena iz poznavanja logike poslovnih operacija (npr. broj narudžbi i troškovi
nabavke).
Prilikom procjene troškova moramo paziti da visoku korelaciju između dvije pojave ne proglasimo
uzročno-posljedičnom vezom (npr povećanje proizvodnje rastu troškovi materijala i troškovi rada –
između njih je jaka korelacija – iako između te dvije pojave nema uzročno posljedične veze, tj. jedna
ne uzrokuje drugu i obrnuto).
Najčešće korištene metode mjerenja troškova su:
- INŽINJERSKA METODA – razvijena iz analize pokreta, veoma je skupa i zahtijeva mnogo

vremena, ponekad je i nemoguća primjena za izračunavanje pojedinačne veze
- METODA KONFERENCIJE (DISKUSIJE) – bazira se na mišljenjima predstavnika različitih funkcija
u preduzeću o povezanosti određenih aktivnosti i troškova, veoma je brza i nije previše skupa,
manje je precizna od prethodne
- METODA ANALIZE RAČUNA – računi glavne knjige se prema iskustvu klasificiraju na kategorije
fiksnih i varijabilnih troškova
- METODA KVANTITATIVNE ANALIZE – koristi matematičke alate za izračunavanje linearne
funckije na osnovu podataka iz prethodnih perioda
Koraci u procjeni troškova koristeći kvantitativnu metodu.
Koraci u procjeni funkcije troškova su:
- KORAK 1 – izbor zavisne varijable (zavisi od namjene istraživanja troškova, obično su to

troškovi)
- KORAK 2 – izbor nezavisne varijable ili nosioci troška (nezavisna varijabla je faktor koji se koristi
da bi se predvidjelo ponašanje zavisne varijable, obično se zove baza za alokaciju troškova)
- KORAK 3 – prikupiti podatke o zavisno promjenjivoj varijabli (iz dokumenata, anketa, intervjua,
specijalnih studija i sl. To može biti vremenska serija za isti privredni subjekt i serija podataka
za više varijabli u istom vremenskom periodu)
- KORAK 4 – grafički predstaviti podatke (slika je vrednija od hiljadu riječi)
- KORAK 5 – predvidjeti oblik funkcije troškova – dvije su osnovne metode i to: metod
maksimum-minimum i metod regresije
- KORAK 6 – evaluacija nosilaca troškova za procijenjenu funkciju troškova
METOD MAKSIMUM-MINIMUM
Najjedonstavnija metoda procjene troškova je ova metoda. Ona uzima u obzir samo najveće i najmanje
vrijednosti. Linija koja spaja ove dvije vrijednosti je linija troškova. Iako je najjedostavnija ova metoda
nije najsigurnija.
METOD REGRESIJE
To je statistička metoda koja mjeri prosječno odstupanje promjenjive varijable u zavisnosti od jedinične
promjene nezavisne varijable. Primjenom metode regresije dobijamo tačnije rezultate procjene
troškova. Ova metoda je mnogo pogodnija za prognoziranje budućih vrijednosti zavisne varijable.
Evaluacija nosilaca troškova procijenjene funkcije troškova

Ključni aspekt svake procjene troškova je pravilan izbor nosilaca troška. Najčešće se izbor nosioca
troška vrši na osnovu poznavanja i razumijevanja kako procesa poslovanja tako i računovodstva
troškova. Određivanje nosilaca troškova je veoma zahtjevan i težak zadatak. Nepravilno izabran nosilac
troška imaće za posljedicu nepravilnu alokaciju indirektnih troškova, što će opet imati uticaja na kvalitet
donošenja poslovnih odluka.
Kvantitativne metode u izboru nosilaca troškova imaju znatne prednosti u odnosu na ostale metode.
Kriterij za izbor nosioca troška na osnovu kvantitativne metode:
- Ekonomska pogodnost (visoka automatizacija vjerovatno znači da će kriterij za alokaciju

troškova biti mašinski, a ne sati direktnog rada),
- Pogodnija kriva (grafički prikaz može pomoći u određivanju kriterija za alokaciju troškova)
- Nagib linije regresije (tj. visoka stopa regresije ukazuje na povezanost pojava, što može pomoći
u određivanju kriterija za alokaciju troškova).
NOSIOCI TROŠKOVA I ABC

Osnovne postavke u pogledu ključeva za alokaciju troškova odnose se i na računovodstvo aktivnosti
(RA). RA ima veći broj nosilaca troškova i grupa troškova. RA stavlja u fokus dugoročnu vezanost
troškova i nosilaca (u dugom roku mnogo više troškova će varirati u zavisnosti od neke pojave nego što
je to slučaj u kraćem roku).
NELINEARNOST I FUNKCIJA TROŠKOVA

U praksi je češći nelinearni oblik funckije troškova u odnosu na linearni oblik funkcije troškova.
Stepenasti troškovi su mnogo približniji stvarnom ponašanju troškova u odnosu na linearni oblik. Za
stepenasti oblik je karakteristično što troškovi ostaju nepromijenjeni za veoma uski raspon obima
proizvodnje.
KRIVULJA UČENJA I NELINEARNA FUNKCIJA TROŠKOVA

Krivulja učenja pokazuje kako se smanjuju direktni sati rada sa povećanjem proizvodnje u zavisnosti od
učenja radnika i boljeg obavljanja posla (radnici bolje upoznaju posao koji rade, unose inovacije,
unapređuju produktivnost itd, što ima za posljedicu smanjenje potrebnog rada).
Kriva iskustva je proširenje koncepta krive učenja na ostale djelatnosti, a ne samo na proizvodnju.
Dva su modela krive učenja:
- Model kumulativnog prosječnog vremena učenja

- Model prirasta jediničnog vremena učenja
Na osnovu poznavanje krive učenja i krive iskustva, možemo donositi kvalitetnije poslovne odluke.
PRIKUPLJANJE PODATAKA I PROBLEMATIKA PODEŠAVANJA

Idealna baza podataka za predviđanje ponašanja troškova treba da ima dvije osnovne karakteristike:
- Sadrži numerička realno mjerena posmatranja nosilaca troška i troškova,

- Sadrži dovoljno širok spektar mjerenja da bi bila solidna osnova za utvrđivanje krive troškova
Najčešće nisu ispunjeni ovi zahtjevi, a razlozi su:
- Vremenski period mjerenja troškova se ne podudara sa vremenskim periodom mjerenja

nosilaca troškova (obično se javlja kada računovodstveni podaci nisu zasnovani na akrualnoj
osnovi)
- Fiksni troškovi se alociraju kao da su varijabilni
- Nisu raspoložive sve informacije ili nisu relevantne
- Pogrešno knjiženje vrijednosti troška (greška),
- Ne postoji jaka veza između nosilaca troškova i samih troškova koji se mjere
- Veza između troškova i nosilaca troškova nije statična (jedno vrijeme je bila realna ali se uslijed
promjena u poslovanju vremenom pokazuje kao nerelevantna),
- Inflacija djeluje na vrijednost troškova, što nema direktne veze sa nosiocima troška.
POGAVLJE 12 – ODLUKE O CIJENAMA I UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA
Cijena je rezultat interakcije između potražnje i ponude. Upravo zbog toga mogu se identifikovati
sljedeći uticaji na donošenje odluke o visini prodajne cijene:
- Kupci , putem uticaja na potražnju (problem visine prodajne cijene mora se posmatrati kroz
prizmu kupaca jer previsoko utvrđena cijena može dovesti do prestanka kupovine proizvoda),
- Konkurencija , putem uticaja na ponudu (preduzeće mora biti svjesno postojanja konkurencije
koja svojom ponudom može dovesti do prestanka kupovine naših proizvoda),
- Troškovi , jer utiču na ponudu, putem odnosa troškova i prodajne cijene (ako je veća razlika
između troškova i prodajne cijene, to je preduzeće spremije da proizvodi i ponudi na tržištu
svoje proizvode).
Na odluku o visini prodajne cijene utiču i različiti oblici tržišta i konkurencije:
- Velika konkurencija, preduzeće nema uticaj na cijenu, cijena se utvrđuje na tržištu, dominantan
faktor je trošak
- Slabija konkurencija, veća mogućnost uticaja na utvrđivanje cijene, ali su sva tri faktora bitna
za utvrđivanje cijene,
- Ako nema konkurencije, ili je ona beznačajna, onda je volja kupca da plate određenu cijenu
jedini bitan faktor.
VREMENSKI HORIZONT ODLUKE O CIJENAMA

Treba razlikovati donošenje odluka o cijenama na kratki i dugi rok. Dvije osnovne razlike dugoročnog
u odnosu na kratkoročno donošenje odluka o cijenama:
- Troškovi koji su često irelevantni za kratkoročno odlučivanje su relevantni za dugoročno (npr

fiksni troškovi)
- Profitna marža na dugi rok se obično utvrđuje tako da se očekuje razumna zarada na uložena
sredstva, u kratkom roku se menadžeri ponašaju mnogo fleksibilnije sa brzim povećanjem i
smanjenjem cijene u zavisnosti od kretanja ponude i tražnje.
Relevantni troškovi su svi proizvodni troškovi koji će se promjeniti sa dodatnom ponudom, uključujući
i dodatne fiksne troškove. Irelevantni su već postojeći fiksni troškovi.
Na dugi rok se traži stabilnija cijena, za što su potrebne informacije o troškovima na dugi rok. Stabilne
cijene na dugi rok smanjuju potrebu za stalnim provjeravanjem visine cijena na tržište i omogućuje
našim partnerima slobodnije poslovanje. Međutim, da bi mogla upravljati cijenama, kompanija mora
imati potpune informacije o cijenama. Na dugi rok je potrebno utvrditi ukupne rashode, a ne samo
relevantne. Relevantni su svi troškovi, odnosno rashodi.
ALTERNATIVNI PRISTUPI ODREĐIVANJU CIJENA NA DUGI ROK

Polazna postavka za obračun prodajne cijene mogu biti 3 pristupa:
- TRŽIŠNI PRISTUP (što kupci žele, šta su spremni da plate, koju cijenu će ponuditi konkurencija
– koriste ga kompanije koje imaju veliku konkurenciju i sličan proizvod)
- PRISTUP TROŠKOVI PLUS (koliko iznose troškovi i koliko bi trebala biti prodajna cijena da bi
poslovali uspješno – koriste ga kompanije koje imaju diferenciran proizvod),
- KOMBINOVANI PRISTUP.
TARGET COSTING za TARGET PRICING

Target obračun troškova je polazna osnova za target određivanje cijena. Target cijena je predviđena
cijena proizvoda koju je kupac voljan da plati. Za ovaj koncept potrebna je interakcija sa kupcem,
istraživanje tržišta i sagledavanje uloge konkurencije, te akcije konkurencije kao odgovor na cijene.
Informacije o konkurenciji se mogu prikupiti iz finansijskih izvještaja, propagandnih publikacija, ali i iz
poznavanja tehnologije kojom konkurencija raspolaže, a ponekad i poznavanjem menadžmenta
konkurencije i njegovih sposobnosti.
Proces kalkulisanja je sljedeći: utvrđivanje target cijene, target dobitka kao i razlike target troškova. U
target troškove treba uključiti sve varijabilne i fiksne troškove pošto se radi o procjeni na dugi rok.
Target troškovi su obično niži od stvarnih troškova perioda, što znači da se moraju poduzeti određene
mjere da bi se oni ostvarili.
Primjeri kompanije koje koriste TC su: GM, Toyota, Ford, Panasonic, Sharp, Compaq, Toshiba, Daimler-
Crysler isl.
IMPLEMENTACIJA TC I TP
Implementacija Target određivanje cijena je:
- KORAK 1: Razviti proizvod koji može zadovoljiti potrebe kupaca (na osnovu istraživanja tržišta
saznajemo želje kupaca, te istraživanjem dolazimo do dizajna proizvoda)
- KORAK 2: Odabrati Target cijenu (kao odgovor na sniženje cijene konkurencije za 15%,
odabiremo Target cijenu koja je za 20% niža od trenutne)
- KORAK 3: razviti Target troškove po jedinici polazeći od Target cijene i Target zarade (npr 10%)
- KORAK 4: razviti inžinjerske metode koje će dovesti do postizanja Target troškova (sistematsko
razmatranje svih karika u lancu vrijednosti proizvoda sa ciljem smanjenja troškova).
POJAM VALUE ADDED COSTS (VA)

Value added troškovi (VA) su troškovi koji dodaju vrijednost proizvodu i koje su kupci spremni da plate.
Non-value added troškovi (NVA) su troškovi koji ne dodaju vrijednost proizvodu i koje kupci nisu voljni
da plate.
Teško je razgraničiti koji su to troškovi NVA a koji VA tipa. Veliki broj spada u sivu zonu – između VA i
NVA. Upravo zbog toga se pojavljuje potreba za inžinjerskim vrednovanjem troškova koje se sastoji u
tome da svaki trošak veoma detaljno ispitujemo sa ciljem utvrđivanja da li je taj trošak neophodan, da
li doprinosi povećanju vrijednosti proizvoda ili ne. Rezultat takve analize je utvrđivanje ZAKLJUČANIH
ILI FIKSIRANIH TROŠKOVA (DIZAJNIRANI TROŠKOVI). To su troškovi koji još nisu nastali, ali je izvjesno
da će se desiti, tj nastati jer je to određeno izborom dizajna proizvoda.
Zašto je važno prepoznati fiksne troškove? Zato što je teško smanjiti fiksirane troškove jer je veoma
teško nakon početka proizvodnje mijenjati dizajn proizvoda.
Prema tome, momenat FIKSIRANJA (ZAKLJUČAVANJA) I NASTAJANJA troškova se razlikuju i može se
prikazati na sljedeći način:
Ako je velika razlika između ove dvije krive najbolji rezultati u smanjenju troškova se postižu u fazi
dizajniranja, putem JIT filozofije, standardizacije dijelova i sl.
Ako je razlika mala, onda se dobri rezultati postižu u fazi proizvodnje, putem povećanja produktivnosti
rada i slično.
METOD TROŠKOVI PLUS

Umjesto da se koristi eksterni pristup, tj tržišni pristup određivanju prodajne cijene, menadžeri mogu
odabrati interni pristup putem kontrole troškova. Metoda koja se koristi je metoda troškovi plus.
Princip je jednostavan: na nastale troškove određuje se marža u procentima od troškova koja se dodaje
troškovima da bi se došlo do prodajne cijene.
ALTERNATIVNE METODE TROŠKOVI PLUS

U praksi postoje razne poteškoće u utvrđivanju investicija za svaku pojedinačnu proizvodnju ili
proizvod. Upravo zbog toga se javlja potreba za alternativnim metodama troškovi plus. To su:
- Metod razlike u cijeni ili marže – za različite baze troškova se određuju različite stope razlike
u cijeni ili marže. Visina razlike u cijeni zavisi od mnogo faktora kao što je konkurencija.
- Metod pune cijene koštanja – koji ima određene prednosti:
a) Puna cijena koštanja je prihvatljiva na dugi rok za odlučivanje o cijenama
b) Puna cijena osigurava stabilnost cijene na dugi rok
c) Puna cijena pojednostavljuje obračun cijene
Osnovna razlika između nastajnja troškova i fiksiranih troškova javila se potreba praćenja troškova za
cijeli životni vijek proizvoda, tj počevši od faze istraživanja i razvoja, dizajniranja, proizvodnje i prodaje.
Važnost praćenja troškova za cijeli životni vijek dolazi od:
- Neproizvodni troškovi su danas značajni

- Period istraživanja, razvoja i dizajna je često duži od vijeka proizvodnje
- Mnogi troškovi se mogu predvidjeti na osnovu fiksiranih troškova iz ranih faza dizajna
proizvoda
GAAP principi traže da se troškovi evidentiraju na osnovu obračunskog perioda a ne životnog vijeka.
DRUGI FAKTORI KOJI DJELUJU NA PROCES DONOŠENJA

ODLUKA O CIJENAMA
U nekim slučajevima troškovi nisu glavni faktor određivanja prodajnih cijena. Upravo zbog toga je
potrebno objasniti sljedeće termine:
- DISKRIMINACIJA CIJENA – je praksa određivanja različitih cijena za različite kupce. Npr,

putnička klasa i poslovna klasa u avioprevozu, povratna karta i karta u jednom smjeru itd.
Diferencijacija cijena je moguća u uslovima kada se elastičnost tražnje kupaca značajno
razlikuje i kad se ta razlika može opravdati razlikom troškova.
- PEAK LOAD PRICING – je praksa određivanje većih cijena kada je potražnja velika i manjih
kada je potražnja slabija. Npr cijene telefonskog impulsa tokom radnog dana i vikenda su
različite, ili cijene električne energije tokom dana i noći.
- PREDATORSKE CIJENE – je praksa snižavanja cijene sa ciljem eliminisanja konkurencije da bi
se nakon toga povećale cijene i ostvarila zarada
- DUMPING cijene – je praksa utvrđivanja cijene koje su značajno niže u drugoj državi u odnosu
na državu porijekla
- UROTNIČKE CIJENE – je praksa dogovaranja između više preduzeća sa ciljem postizanja većih
cijena u odnosu na one koji bi se ostvarile na tržištu.
EFEKAT ANTITRUSTOVSKIH ZAKONA NA ODREĐIVANJE CIJENA

Tri ključne tačke zakona o diskriminaciji cijena:
- Odnosi se samo na proizvođače proizvoda, ali ne i na vršioce usluga

- Diskriminacija cijena je dozvoljena ako se može povezati sa različitim troškovima
- Diskriminacija cijena je ilegalna ako joj je namjera da se uništi konkurenciju.
POGAVLJE 13 – STRATEGIJE, BILANS REZULTATA I STRATEGIJSKA ANALIZA
PROFITABILNOSTI
Strategija opisuje kako neka privredna organizacija koristi svoje kapacitete na tržištu sa ciljem
ostvarenja postavljenih ciljeva. Prilikom formulisanja strategije mora se uzeti u obzir vrsta djelatnosti
preduzeća za koje donosimo strategiju. Tom prilikom moramo razmotriti osnovne elemente za
formulisanje strategije:
- Konkurenciju,
- Potencijalne prodore na tržište,
- Ekvivalentne proizvode
- Kupovnu moć kupaca
- Kupovnu moć dobavljača.
Nakon analize osnovnih elemenata mogu se definisati osnovne strategije:
- Diferencijacija proizvoda (sposobnost preduzeća da kupcima ponudi proizvode koji su po

nečemu specifični u odnosu na konkurenciju, bilo da se radi o kvalitetu, pakovanju, cijeni i sl.)
- Liderstvo u troškovima (sposobnost preduzeća da ponudi proizvode koji imaju najniže
troškove u odnosu na konkurenciju bilo po osnovu produktivnosti, ekonomičnosti, naprednijih
tehnologija, eliminisanja gubitaka, bolje kontrole kvaliteta i sl.)
IMPLEMENTACIJA STRATEGIJE I BILANS REZULTATA

Računovođe trebaju pripremiti informacije za procjenu i evaluacije uspješnosti strategije. Mnoge
kompanije koriste Bilans rezultata kao set mjerenja rezultata za potrebe vrednovanja strategije. Bilans
rezultata se ne fokusira samo na finansijske informacije. On uključuje i nefinansijske informacije. Prema
tome, bilans rezultata mjeri rezultate sa 4 perspektive:
- Finansije
- Kupca
- Internih poslovnih procesa i
- Učenja i rasta.
Bilans rezultata objedinjuje i rezultate kratkog i dugog roka i po tome se razlikuje od standardnih
finansijskih izvještaja. Od njih se razlikuje i po tome što sadrži i nefinansijske podatke i ciljeve.
Značaj bilansa rezultata je u tome što u finansijskim izvještajima na kratki rok nema npr podataka o
zadovoljstvu kupaca sa našim proizvodom, što može znatno djelovati na buduće finansijske podatke u
finansijskim izvještajima.
UNAPREĐENJE KVALITETA I REINŽINJERING KAO MJERE ZA SMANJENJE

TROŠKOVA
Jedan od ključnih elemenata strategije je unapređenje kvaliteta. Za donošenje takvih strategija
potrebni su posebni podaci u realnom vremenu, kao i posebne procedure za kontrolu poslovanja.
Drugi ključni element strategije može biti i smanjenje troškova. Reinžinjering je jedna od tehnika za
smanjenje troškova, a sastoji se u tome da se pokrene ponovni proces razmišljanja i dizajniranja
proizvodnje i proizvoda sa ciljem poboljšanja kvaliteta, povećanje zadovoljstva kupca, smanjenje
troškova itd.
POVEZIVANJE BILANSA REZULTATA I STRATEGIJE

Dobro dizajniran bilans rezultata ima svoje prednosti:
- Bilans rezultata objašnjava strategiju,

- Omogućuje da se svi članovi organizacije povežu sa izabranom strategijom te da se strategija
lakše prevede na nivo operativnih aktivnosti
- Naglašava nefinansijske elemente strategije,
- Ograničava se samo na najkritičnije elemente odabrane strategije,
- Povezuje kratkoročne finansijske izvještaje i kratkoročne finansijske odluke sa strategijama
OPASNOSTI (ZAMKE) KORIŠTENJA BILANSA REZULTATA

I pored značajnih prednosti, bilans rezultata ima i svoja ograničenja i prednosti:
- Ne polazite od pretpostavke da uzročno-posljedične veze uvijek budu precizno definisane

- Ne tražite unapređenje u svim aspektima mjerenja
- Ne uključujte u bilans rezultata samo objektivne ciljeve već uključite i subjektivne ciljeve (kao
npr. mjerenje zadovoljstva kupaca sa našim proizvodom)
- Nemojte pogriješiti da razmotrite inicijative za smanjenje troškova prije njihovog uključenja u
bilans rezultata
- Nemojte ignorisati nefinansijska mjerenja
EVALUACIJA USPJEHA STRATEGIJE

Da bi ocijenili uspješnost strategije, potrebno je uporediti postavljene strateške zahtjeve i ostvarene
rezultate primjene strategije. Tom prilikom se mora paziti na sljedeće:
- Opasnost od evaluiranja strategije samo npr. visinom ostvarene dobiti

- Opasnosti od uključivanja u evaluaciju faktora koji su neovisni o izabranoj strategiji
- Izolacija faktora posebno za strategiju smanjenja troškova a posebno za diferencijaciju
proizvoda
- Komponenta rasta mjeri promjene u operativnom dobitku na osnovu promjena količine
prodatih proizvoda
- Komponenta pokrića cijene mjeri promjene u operativnom rezultatu na osnovu promjena
cijena inputa i outputa proizvoda
- Komponenta produktivnosti mjeri promjene u troškovima na osnovu promjena količina inputa.
POJAM DOWNSIZING i NEISKORIŠTENI KAPACITETI

Kada preduzeće evaluacijom procijeni da strategija nije uspješna, odnosno da su ostali neiskorišteni
kapaciteti, potrebno je da posveti posebnu pažnju fiksnim troškovima. Fiksni troškovi se ne mijenjaju
sa stepenom iskorištenja kapaciteta. Za razliku od varijabilnih troškova, fiksni troškovi su veoma bitni
kod analize neiskorištenih kapaciteta. Da bismo razumjeli problematiku neiskorištenih kapaciteta,
potrebno je da razlikujemo:
- INŽINJERSKE TROŠKOVE (rezultat su uzročno-posljedične veze između nosilaca i troška)

- DISKRECIONI TROŠKOVI (proizilaze iz diskrecione odluke rukovodstva i obično nemaju
uzročno-posljedičnu vezu sa nosiocima – primjer troškovi reklame, zdravstvenih pregleda,
administracije i sl.)
Inžinjerski i diskercioni troškovi se razlikuju sa 2 aspekta i to:
- Uticaj tipa procesa (procesi proizvodnje i prodaje su procesi koji su razumljivi, čije dešavanje
je predvidljivo; procesi upravljanja, računovdstva i slično su procesi koji uglavnom predstavljaju
„ crnu kutiju „ )
- Neizvjesnosti (inžinjerski troškovi se pojavljuju u zavisnosti od tehnološkog rješenja i ne mogu
se izbjeći, prilično su izvjesni; diskrecioni troškovi zavise od volje rukovodioca i prilično su
neizvjesni).
Neki rukovodioci razlikuju i pojam infrastrukturnih troškova. To su troškovi koji se pojavljuju sa

održavanjem određenih postrojenja i opreme neophodne za proces proizvodnje (Amortizacija, renta
isl). Ovo su dugoročni troškovi i uglavnom fiksnog karaktera.
DOWNSIZING
Koje akcije menadžment može poduzeti ako procijeni da postoje neiskorišteni kapaciteti ? kompanije
obično pokušavaju da se riješe neiskorištenih kapaciteta. To se obično naziva DOWNSIZING (iako to
neki ironično nazivaju RIGHTSIZING). Proces eliminisanja neiskorištenih kapaciteta treba provoditi
pažljivo jer se može desiti da su neiskorišteni kapaciteti bili takvi samo privremeno, a ponovno
angažovanje kapaciteta, bilo opreme, bilo radne snage, zahtijeva vrijeme i novac.

Druga Parcijala

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Druga Parcijala

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Baza pitanja 2020./2021.

Zimski semestar – Troškovno računovodstvo

2. Šta od navedenog nije pravi odgovor rukovodstva na odstupanje efikasnosti indirektnih

3. Kod indirektnih fiksnih troškova nemamo odstupanje:

4. Kod indirektnih varijabilnih troškova nemamo odstupanje:

5. Analiza jednog odstupanja je kombinacija odstupanja fleksibilnog budžeta i odstupanja:

7. Koji je prvi korak u razvoju stope za alokaciju indirektnih fiksnih troškova?

8. Planiranje fiksnih troškova je najčešće povezano sa kojim planiranjem?

9. Odstupanje fleksibilnog budžeta za varijabilne troškove podešavanja = ___________- troškovi

10. Budžetirana stopa indirektnih fiksnih troškova = ___________ / budžetirani output u

2. Kada se od prihoda oduzmu uskladištivi troškovi prodatih gotovih proizvoda, prema

3. Odstupanje obima proizvodnje se pojavljuje:

5. Kriterij za izbor nosioca troška na osnovu kvantitativne metode nije:

6. _________ pokazuje kako se smanjuju direktni sati rada sa povećanjem proizvodnje u

8. Koji sistem obračuna troškova je važeći u većini zemalja svijeta?

12. Jedna od metoda eliminisanja odstupanja od budžetirane I stvarne prodaje jeste:

14. Koliko koraka postoji u procjeni troškova korištenjem kvantitativne metode

Grupa 5: Odluke o cijenama i upravljanje troškovima; Strategije, bilans rezultata i

1. Diferencijacija proizvoda ima kao rezultat visoke cijene. DA/NE

1. Najznačajniji faktor cijena za beznačajnu konkurenciju je:

2. U oblike tržišta i konkurencije ne spada:

3. Koji od navedenih pristupa koriste kompanije koje imaju diferencirane proizvode:

5. Diskriminacijska cijena je:

6. Važnost praćenja troškova za cijeli životni vijek dolazi od:

7. Sa kojom perspektivom bilans rezultata ne mjeri rezultate:

8. Mjera za smanjenje troškova predstavlja:

Grupa 6: Alokacija troškova; Alokacija troškova; Zajednički proizvodi i sporedni proizvod

1. Šta od navedenog nije kriteriji za alokaciju troškova?

4. Metode za alokaciju zajedničkih troškova su:

5. Šta je od navedenog tačno:

6. Split off point je:

7. Rezultat zajedničke proizvodnje ne može biti:

8. Prema kojoj metodi se u finansijskim izvještajima troškovi sporednog proizvoda prizanju u

9. Šta od navedenog nije tačno:

10. Zašto je potrebno vršiti alokaciju zajedničkih troškova?

Grupa 7: Prihodi, prodajno odstupanje i analiza profitabilnosti kupca, Target costing;

1. Alokacija prihoda se pojavljuje u sučajevima da se ostvareni prihodi:

5. Ukupno odstupanje količine prodaje računama kao:

6. Metoda alokacije prihoda je

7. Metode koje nemaju direktnu vezu sa prihodima:

8. Faktor koje ne treba razmotriti prilikom analize profitabilnosti kupaca:

9. Visina popusta zavisi od faktora kao što su:

10. Zbir odstupanja fleksibilnog budžeta i odstupanje obima prodaje je

11. Procesni obračun troškova proizvodnje ne koristimo kada:

12. Troškove direktnog materijala dodajemo:

13. Troškove konverzije dodajemo:

17. Troškovi nedovršene proizvodnje na kraju prema moetodi ponderisanog

18. Prema metodu ponderisanog prosjeka troškovi konverzije se raspoređuju:

19. Problem transfernih troškova javlja se:

20. Izbor metode obračuna tročkova proizvodnje ne može uticati na:

Grupa 8: Škart, ponovna obrada i otpad

1. Proizvodi neprihvatljivog kvaliteta koji se mogu prodati po sniženoj cijeni u odnosu na

3. Kod računovodstvenog obuhvatanja škarta moguće je primijeniti sljedeće metode:

4. Otpad se može prodati po cijeni:

5. Prvi korak u procesnom obračunu škarta je:

6. Ponovna obrada se javlja kod proizvoda:

7. Posljednji korak u procesnom obračunu škarta je:

8. Normalni škart ne obuhvata:

10. Na dugovnoj strani u momentu prodaje otpada pojavljuje se:

Grupa 9 - Kvalitet, vrijeme i teorija ograničenja, JIT i Backflush

2. Troškovi pogrešnog predviđanja relevantnih troškova se pojavljuju u slučaju kada su:

3. Koji faktori dovode do promjena parametara P i C u EOQ formuli?

4. Koji su ključni faktori za uspjeh JIT?