178 P .

13\)DMANl,

Sir1talzsa .
144. I u Dubrovniku kao i kod većine naroda nema se dosta
pozora na upotrebjavai1e refleksivnih zai1nenika sebe i svoj ; te
će kazati n. pr. : Tebi (ali opet sam sebi a ne sa m tebi) ćeš
na ud i t; ja no s im moj križ. Ali i1eki strahoviti italijanizmi,
što se kod pisaca nalaze, kao n. pr. Gundulićevo: Bi v e 1i ka
rad o s svoj a, ne čuju se ni od učena 11i od ne učena Dubrovčanina.
145. Prcdlog 11 (starosl. 0 1() s genitivom češće se upotreblava
nego kod ostaloga naroda, i to ne samo za stajane nego i za mi-
cane; te se govori n. pr. biti u Petra, poć i u Pavla; a i u
posesivnom smislu; n. pr. u Vlaha je iz go rj el a k u (:a, no samo
kod živućih st\·ari ; tako se govori oči u ko Ii a, ali ne prst i u
r uke nego n a r u c i.
146. Instrumental i kad znači orqđe kojim se što čini, ima.
svagda predlog s uza se: r ez at s n o ž o m, g 1e dat s oč i ma.
147. Predlozi protiv a i s u pro ć svagda su s dativom; a
p r ema (ili prima, ali ne p r a m a) s lokalom.
148. Za, kad naznačuje namjeru ili korist, hoće genitiv, a ne
akuzativ : o s t a v i t i t i j e s t a z a k v a s a; o v o j e z a m oj e
žene.
149. Sam jo italijanizam što se od k oga ču je zri s akuzativom
u značenu predloga p u t: p o ć i z a ~I l e t k e, z a ~I a r s i l i j u
(mj. put Mletaka, put Ma1· s ilije) .
150. ~Iješte o može se čuti pogrešno i od s lokalom : g o v orim
od 11 e mu.
151. Sam jo italijanizam upott·eblava1ie predloga od u izrekama
~iv je t od gosp ara (t. j. ka o go s par), obučen od
žene (ka o žena). 'fo je prevedeno iz talijanskih izreka: v 1-
. v e r e d a s i g n o r e, v e s t i t o d a d o n n a.
152. Nalazi se kod pisaca i grđih ba1·barizama od ovih; u. p.
g r ·a d od Rima (I a ci t t il. cli R o 111 a) ; o.o tih s·e nigda u go-
voru ne čuje.
153. I barbarizam što se često kod prijaši1ih i kod sadašoih pi-
saca nalazi, da se predlog po upo treblava s pasivnim glagolima
mješte od, kao n. p. p j o s a n u č i 1'1 e n a po Da v idu mj. o<l
D a v i d a, nije poznat od puka.
 IJANASNJI DUBROVAČKI lJJJALElKA'l'. 179

154. Dubrovčani se posve dobro Čltvaju one crnogorske pogreške,

po kojoj se s predlozima na, o, u upotreb!ava akuzativ ·i lokal, a
s predlozi ina m e ct u, n a d, p o d, p r e d akuzati '' i instrumenta!
bez obzira, jeli mica1ie ili stane. Ako ko takovu pogrešku čuje od
Dubrovča.nina, neka slobodno promisli, da ovomu mat.i nije Du-
brovki1ia.
155. I u Dubrovniku, kao i u drugi1n mjestima, gdje se naš
jezik dotiče s talijanskim ili s nemačkim, čuju se prodlozi za i bez
s infinitivom; na pr. m i.'1 č i o s a m se za na c ga; u gone ni
bez vi dj e t.
156. Ovdje cemo napo1neuuti, da se u Dubrovniku govori b rez,
c .i e ć (a ne ci j e c) ili c j ej (29) i sastav leno po c j e ć i k r o·
c j e ć (k r o z c j e ć) i z a c j e ć, m j e š t e, n a k o n, o s v e m
mješte b e z, r a d i, m j c s to, na ko m, o s im; takodjer ruje.ste
k o d čuje se i k o I a i p o I a k.
157. N eosobni pasivni glagol (ona konstrukcija što odgovara i-ie-
mačkomu ma.11 i francusko1nu 011) često se nahodi s akuzativom,
n. p. 11 e g a s e č e g t o v i d i ; l -v a n a s e s v u d h v a I i I o.
Ima li takova konstrukcija kod ostaloga narod11, ne zna1n (V.
Gra.mmatica della lingua serbo·croata, str. 220).
158. ·-eki glagoli koji su uopće kod ostaloga naroda imperfek-
tivni, ili se baren1 inogu upotrebiti kao perfektivni i imperfektivni,
u Dubrovniku su svagda perfektivni; to su s k u p s ti (119), r u-
č a.t i, u ž i n at i, o b j e d o v at i, v e č era ti, š ta mp a ti (ne
š ta 1n pat i); a opet su svagda imperfektivni poznat i i kazat i.