TIM

Timski rad predstavlja vrstu grupnog rada u kome članovi grupe/tima

imaju svoja jasna zaduženja, djelokrug rada i odgovornosti, usaglašeno
radeći sa drugim članovima tima i doprinoseći ostvarivanju postavljenih
zadataka kao i dostizanju zajedničkih ciljeva. Nijedan pojedinac u timu
nema potpunu odgovornost već isključivo djelimičnu, i to za rezultat i
ishod onih poslova za koje je stručno kvalifikovan i, od strane top
menadžmenta organizacije, selektovan.
Upravljanje ljudskim resursima obuhvata, pored ostalih funkcija, i stalni
rad na stvaranju efikasnih i savremeno selektovanih timova, tako da to
predstavlja jedan proces i metod kojim se poboljšava efektivnost u
organizaciji. U cilju uspješnog rada jedne stručne grupe formirane za
obavljanje vremenski ograničenog zadatka neophodno je dakle da grupa
radi timski i da se pri tome pridržava izvjesnih pravila timskog rada. Još
u drugoj polovini prošlog vijeka autori su definisali da se u gore
navedenom slučaju tzv. „privremeno formiranih stručnih timova za
određeni zadatak” (specijalne grupe) prolazi kroz pet faza:
1. Faza uspostavljanja tima (formiranje grupe i učenje o „prihvatljivom
ponašanju” unutar grupe/tima)
2. Faza pobune (u toku početnog upoznavanja može da dođe do
suprotstavljanja formiranoj strukturi tima)
3. Faza normiranja (rešavanje konflikata i stvaranje jedinstva tima kroz
zajedničke ciljeve i norme)
4. Faza vidljivog učinka (tim funkcioniše kao jedna cjelina i uspješno
ostvaruje povjerene zadatke)
5. Faza raspuštanja (po obavljenom zadatku tim podnosi izvještaj top
menadžmentu organizacije i potom se raspušta
 Koji su oblici timova?

Timove najčešće karakteriziraju sljedeća obilježja:

 svi su članovi ravnopravni i jednako važni,
 od svakog se člana očekuje maksimalan angažman u području gdje je
najstručniji,
 u njemu se nalaze članovi različitih profesija,
 svaki član tima ima pravo na svoje osobno mišljenje,
 zakonski propisi i pravne norme vrijede za sve jednako,
 nema privilegiranih članova,
 svi zajednički surađuju na ostvarivanju zajedničkog cilja.

Timovi prema svojoj veličini mogu biti:

 mali timovi – optimalniji su za kvalitetno i efikasno obavljanje radnih
zadataka u provedbi i realizaciji projekata, i najčešće se sastoje od dva
do devet članova. Prednosti koje proizlaze iz malih timova su:
 članovi tima su složniji i zadovoljniji,
 bolja međusobna komunikacija,
 češća razmjena iskustava i informacija,
 minimalni zahtjevi prema lideru tima i rukovodećim tijelima
organizacije.
 veliki timovi – imaju više od 12 članova, a karakteriziraju ih određeni
nedostaci kao što su:
 češće dolazi do sukoba mišljenja i osobnih trzavica između članova,
 veća neodgovornost prema obavljanju postavljenih zadataka (vodeći se
logikom ima i drugih poslovnih kolega – članova – zašto bi ja to
realizirao),
 slabiji protok informacija,
 izostanak konkretne podjele poslova što za posljedicu ima da se
određeni zadaci duplo izvršavaju, a ostali ne,
 napuštanje tima,
 učestalije izostajanje s radnog mjesta, što može rezultirati niskim
zadovoljstvom članova tima.
 Osnovni elementi tima

Kvalitetan i uspješan tim temelji se na nekoliko elemenata:

 zajednički ciljevi – Formiranom timu ciljevi organizacije moraju biti
unaprijed postavljeni, odnosno zadaci članova tima moraju biti
definirani, povezani i koordinirani. Ključni zadatak lidera tima je
upravljanje pojedinačnim i timskim zadacima, kao i odnosima u samom
timu. Za članove tima potrebno je osigurati dodatne treninge radi
unapređivanja znanja i vještina kako bi mogli odgovoriti svim
zahtjevima radnog mjesta i potrebama tima u svim segmentima rada.
Članovi tima bi trebali posjedovati različita znanja, vještine i iskustva za
rješavanje zajedničkih zadataka, odnosno imati sposobnost
identificiranja problema i iznalaženja metoda za njihovo rješavanje. Ta
raznolikost bi trebala doprinijeti inovativnosti u radu.
 zajednički pristup – Da bi se razvio zajednički pristup u procesu
timskog rada u kojemu će pojedinci-članovi tima ulagati dragocjeno
vrijeme i individualne napore za izgradnju i održavanje tima, potrebno je
unaprijed definirati sljedeća pitanja:
 kakva će biti raspodjela poslova,
 koje će se tehnike i vještine primjenjivati u timskom radu,
 kako će se koordinirati rad i odlučivati u timu,
 na koji način će se kontrolirati rad i vrednovati ostvareni učinci,
 na osnovu kojih kriterija će se nagrađivati članovi tima.
 zajedničke odgovornosti – Zajednička odgovornost svih članova tima
za ostvarenje ciljeva je bitna odrednica svakog tima. Niti jedan tim ne
postoji i ne može opstati ako se ne definira i ne realizira zajednička
odgovornost za njegov rad. Individualnom odgovornošću za izvršavanje
zadataka, svaki član tima osobnim angažmanom stječe pravo da iskaže
svoje stavove, prijedloge o svim aspektima timskog rada u svim
njegovim fazama. Individualno ponašanje i osjećaj pripadnosti timu
proširuje povjerenje između članova, te jača koheziju tima kao
organizacijske cjeline.
 Prednosti i nedostaci timskog rada

Timski rad donosi višestruke prednosti u poslovanju organizacija, od

kojih možemo izdvojiti sljedeće:
 smanjenje troškova u poslovanju,
 veći stupanj spremnosti za preuzimanje rizika,
 spremnost članova tima na kontinuirano stjecanje novih znanja i
vještina,
 povećana radna disciplina,
 sinergijsko djelovanje,
 racionalna iskorištenost ljudskih resursa,
 uspješni rezultati poslovanja.
No, osim prednosti možemo istaknuti i određene nedostatke koje sa
sobom donosi timski rad, a koji se odnose na:
 pojavu stresa i frustracije,
 ograničavanje razvoja liderstva,
 strah od prezasićenosti timskim radom.
U današnjim uvjetima poslovanja svaka organizacija traži modele kako
poboljšati poslovne rezultate, pri čemu veliku ulogu u tome imaju
ljudski potencijali, te se sve više ulaže u njihovu organizaciju i razvoj
i stavlja se naglasak na zajedničku suradnju temeljenu na
međusobnom povjerenju i uvažavanju svih njegovih sudionika,
odnosno timski rad.
Pri tome je neophodno shvaćati potrebe i cijeniti radne potencijale
svakog člana tima, te poticati ravnopravnost, jer će se jedino tako moći
pridonijeti stvaranju osjećaja zajedništva i pozitivne energije, a time i
ostvarenju željenih ciljeva.