You are on page 1of 19

GALEB JONATHAN LIVINGSTON

Richarda Bacha

Galeb Jonathan Livingston obrađena lektira Richarda Bacha. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela,
književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u
nastavi.

ANALIZA DJELA
Galeb Jonathan Livingston ima sve odlike bajke suvremenog života prožete elementima modernog života. U opće
poznatim bajkama gdje glavnu riječ vodi princeza ili siromašna ljepotica te princ ili pak sretni seoski deran, svakako sa
sretnim završetkom, u ovoj priči glavni je galeb i njegova družina.
Karakteristike basne, u kojoj životinje komuniciraju jedna s drugom, u ovom slučaju čak i telepatski, svakako nije za
zanemariti. Određena družina galebova predstavlja savršena bića iz nekog nama nepoznatog svijeta gdje je sve
savršeno, a sloboda je sinonim za sve što može biće učiniti sretnim. Uz karakteristike moderne bajke, srećemo niz
alegorija koje nas vode kroz cijelo pripovijedanje.
Galeb Jonathan nije zadovoljan svojim običnim životom koji diktiraju zakoni jata. On želi od života nešto više što može
postići jedino marljivošću i upornošću. On pati za savršenstvom. Svaki pojedinac današnjeg doba teži višim ciljevima.
Želi se istaknuti u sredini u kojoj živi te zavrijediti poštovanje i priznanje okoline. Svaka individua može se djelomično
ili u cjelovitosti naći u galebu Jonathanu.
Roman je pisan kratkim i jasnim rečenicama razumljivim većini uzrasta. Uz obilje ispreplitanja raznih tehnika
pripovijedanja srećemo monolog, dijalog, opisivanje koje se koristi kod dočaravanja raznih vrsta letenja te
pripovijedanja koje dočarava život i ponašanje galebova. U mnogim rečenicama mogu se pronaći elementi današnjeg
života.
Cijela priča obiluje prizorima letenja te se stoga i dio radnje odvija u zraku, a dio na zemlji. Pojam zraka, neba,
nedostižnih visina ima simbolično značenje. To je ono što pojedinac postiže svojom upornošću, radom, nešto što ga
izdvaja u zajednici.

KNJIŽEVNI ELEMENTI
Književni rod: epika
Književna vrsta: suvremena bajka, Galeba Jonathana Livingstona najčešće opisuju kao suvremenu bajku ili kao
alegorijsku priču. Suvremena ili moderna bajka jest fantastična pripovijetka koja govori o temama našega vremena.
Radnja je najčešće smještena u suvremenost, s ljudima, životinjama ili fantastičnim bićima kao glavnim likovima, za
razliku od likova u narodnim ili tradicionalnim bajkama (mitološka bića, vile, čarobnjaci, patuljci). Alegorijska priča
temelji se na metaforičnosti kao glavnom načelu pripovijedanja: djelo u cjelini zahtijeva tumačenje, kako bi se otkrio
njegov skriveni smisao, preneseno značenje. To znači da djelo upućuje na nešto više i dublje od onoga o čemu
neposredno pripovijeda. Taj stilski postupak naziva se alegorijom. U Galebu se međusobno prožimaju elementi
suvremene bajke i alegorijske priče.
Mjesto i vrijeme - Tipično za alegorijsku priču, prostor i vrijeme djela nisu jasno određeni. U ovoj su priči kategorije
prostora i vremena još upitnije jer glavni lik upravo nastoji svladati i prostor i vrijeme snagom svoje misli, nastoji ih
zapravo negirati. Stoga za početni prostor priče možemo odrediti jedno more i njegovu obalu, a za vrijeme možemo
odrediti sadašnjost. Jonathanov napredak i put ka savršenstvu vodi nas na neke druge obale i u neka druga vremena,
za koja uopće ne vrijede naša materijalna mjerila. Time se postupno ukidaju i prostor i vrijeme kao ograničenja, i
ostaje ono što sam Jonathan ovako opisuje: Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme, ostaje
nam samo SADA.
Vrijeme radnje: neodređeno vrijeme, sadašnjost
Mjesto radnje: na moru i obala
Tema i ideja - Najveća je vrijednost ove priče upravo njezino idejno bogatstvo. Ispričavši jednostavnu priču o galebu
koji se nije zadovoljavao sumornom i ograničenom svakodnevicom, koji nije prihvaćao uobičajena tumačenja i zakone
jata, koji je stalno i iskreno težio prema otkrivanju novoga i svladavanju zadanih granica, pisac je zapravo dotaknuo
temeljna pitanja ljudskog života. Pričajući priču o galebu i njegovu jatu, Bach je u alegoriji progovorio o čovjeku i
ljudskom društvu.

Sto je smisao ljudskog postojanja? Može li čovjek živjeti sam, izoliran od svih? Moramo li bezuvjetno prihvaćati
nametnuta nam pravila ili smo i mi pozvani preispitivati ih i mijenjati? Kakav je odnos pojedinca i zajednice? Smije li
zajednica u ime opstanka gušiti osobne slobode? Imamo li zaista pravo izbora? Može li čovjek postići savršenstvo?
Ako može, može li to ovdje, u ovom vremenu i prostoru? Jesu li prostor i vrijeme zaista savladivi? Kolika je snaga
ljudske upornosti, volje i vjere?

Je li onaj koji vidi dalje i bolje, pozvan da pouči neuke, je li to zapravo njegova dužnost? Koliko je pojednac odgovoran
za svoju zajednicu? Jesu li ljudi spremi prihvatiti osobu koja je sposobnija i bolja od njih? Žele li ljudi učiti, ili je želja za
znanjem samo povlastica odabranih? Je li istina vrijedna žrtve? Može li se istina žrtvovati? Može li čovjek zaista biti
kao Bog? Ili je to bogohulna ideja? Pričajući jednostavnu priču o galebu, Richard Bach poziva nas da zajedno s njime
postavljamo i pretražujemo ova pitanja. Hoćemo li ikada naći odgovore?
Tema: život galeba Jonathana Livingstona
Ideja: i nemoguće želje mogu se ostvariti uz dovoljno truda, rada i ustrajnosti
Osnovna misao - Često se dogodi da zajednica ne želi ili ne može razumjeti više ciljeve pojedinaca i stoga taj
pojedinac bude isključen iz zajednice.
Kompozicija
Uvod - Jonathanova strast za letenjem
Zaplet - Jonathan je izopćen iz jata, pronalazi nove prijatelje
Vrhunac - Čjang podučava Jonathana, ali ubrzo umire, Jonathan se vraća na Zemlju, upoznaje Flatchera.
Rasplet - Jonathan i Flatcher nauče savršeno letjeti i postaju učitelji leta
Stilska izražajna sredstva
Epiteti - mlado sunce (cit. 9. str.), čarobnom vještom biću (cit. 74. str.), prekrasno nebo (cit. 43. str.)
Usporedbe
- nastojao se vladati kao ostali galrbovi (cit. 14. str.)
- ja sam galeb kao i svaki drugi i letjet ću kao i ostali. (cit. 22. str.)
Personifikacija
- Jadni Flatche! Ne vjeruj svojim očima. Njihove su mogućnosti ograničene. Gledaj pomoću razumjevanja, istraži ono
što već znaš i tada ćeš shvatiti kako se leti. (cit. 102. str.)
- Nema granica Jonathane? - pomisli još jednom smješeći se. I tako započne njebova trka za znanjem. (cit. 105. str.)

Kratak sadržaj, citati


Na lagano uzburkanom moru naziralo se jutarnje sunce nagovještavajući još jedan prekrasan dan u nizu, kao stvoren
za vježbanje. Negdje daleko na pučini ribari su bacali svoje prve mamce nadajući se dobrom dnevnom ulovu. Na
mamce se polakomilo mnoštvo gladnih galebova nadajući se komadiću koji će utažiti nezasitnu dnevnu glad. Daleko
na pučini nazirao se usamljeni galeb, Jonathan Livingston. Uvježbavao je opasne okrete u zraku koji su ga mogli stajati
života.
“…galebovi ne znaju za nesigurnost u letu ni za gubljenje brzine. Gubljenje sigurnosti i brzine u zraku za njih je
sramotno i nečasno…”
Galeb Jonathan Livingston nije bio običan galeb. Ostale galebove zanimalo je samo kako doći do dnevne količine
hrane. Naš galeb bio je zainteresiran isključivo za letenje i težio je njegovu savršenstvu.
“…Galeb Jonathan Livingston najviše je volio letjeti.”
Njegovi roditelji nisu bili previše oduševljeni njegovom pretjeranom ljubavlju prema letenju. Previše često bio je sam
okružen samo nebeskim plavetnilom. Dok su se njegovi vršnjaci bavili usavršavanjem lova i otimanjem ulova ribarima,
on je usavršavao slijetanje na vodu. Bio je vrlo znatiželjna ptica koja se nije povinovala zakonima jata. Volio je
eksperimentirati i vidjeti dokle sežu njegove mogućnosti, kako u vodi tako i u zraku.
Otac ga je vrlo često upozoravao da samo letenje nije dovoljno za preživljavanje. Želio je da u zimskim mjesecima,
kada ne bude dovoljno površinske ribe, ne mora brinuti o sinovoj prehrani. Žarko je želio da mu sin bude poslušan
poput ostalih mladih galebova iz jata. Jonathan je želio biti poslušan i ne zadavati bespotrebne glavobolje svojim
roditeljima.
“…Nekoliko sljedećih dana nastojao se vladati kao ostali galebovi; zaista se trudio, borio se i kričao s jatom oko gatova
i ribarskih brodica i zaranjao za ostacima ribe i hrane. Ali to mu nekako nije uspijevalo.”
Njegova upornost da živi kao ostali galebovi njegova jata nije dugo trajala. Vrlo brzo se vratio starom načinu života,
vratio se letenju, svojoj jedinoj strasti. Proučavanje brzina i mogućnosti koje ona pruža bile su mu opsesija. Ozlijede
koje je mogao zaraditi izvodeći razne akrobacije nisu mu bile dovoljno upozorenje. One su bile samo poticaj da još
većom upornošću prione vježbanju uvijek iznova ponavljajući zadatak dok ne bi dosegnuo savršenstvo. Njegov se trud
nakon mnogo sati upornog vježbanja i letenja konačno isplatio.
“…Jonathan je postigao svjetski rekord u brzinskom letu za galebove.”
Svaka brzina ima svoju cijenu. Tako je i Jonathan stremeći k moru velikom brzinom udario o vodu. “…koje mu se učini
tvrdo poput stijene…”
Udarac je bio toliko jak da se onesvijestio. Dugo je onesviješten plutao. Došavši nakon višesatnog plutanja opet k sebi,
sva bol koju je osjećao nije bila ni približno teška kao bol neuspjeha. Posumnjao je u svoje mogućnosti i poželio se
vratiti jatu.
“…Priželjkivao je da ga breme neuspjeha odvuče na dno i da se tako sve završi…”
Nakon ovog teškog neuspjeha prisjetio se očevih riječi i upozorenja i poželio “odletjeti natrag svome jatu i pomiriti se
s onim što jesam, jadni ograničeni galeb”.
Poletio je prema poznatoj mu hridi, potisnut teškim bremenom neuspjeha. Jato se noću sakupljalo na obali. Dok je
letio noću, ponovo se vraćao na svoj neuspješni slet. Razmišljao je o razlozima svog neuspjeha. Znao je koliko je sati i
truda bilo uloženo pa se nije mogao pomiriti sa takvim stanjem.
“…Bol i odluka začas iščeznuše.”
Dosjetio se da će let biti uspješan ako upotrijebi kratka krila. Ako bude koristio samo vrhove krila uspjeh neće izostati.
Nakon mnogo napornog vježbanja, kršenja raznih obećanja, pretrpljenih strahova
“Jonathan je postao prvi galeb koji izvodi akrobatske letove.”
“…Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni. Možemo
naučiti letjeti.”
Kad je sletio na obalu, dočekalo ga je njegovo jato. Starješina jata pozvao ga je da stane u krug.
“Stajati u sredini značilo je ili veliku sramotu ili veliku čast.”
Svako jato imalo je svoje zakone kojih su se trebali pridržavati svi galebovi. Starješina jata donosio je važne odluke,
pohvale, nagrade ili izopćenje iz jata. U ovom slučaju Jonathan je u sredini kruga stajao zbog sramote, a kad si
osramoćen “…značilo je biti izopćen iz društva galebova…”
Jonathan nije šutio. Pokušavao se obraniti. Želio je svima pokazati što je rezultiralo satima napornog rada i truda.
Želio je da svi shvate i poštuju njegovu ljubav i strast prema letenju. Nitko nije želio slušati njegovu obranu. Mrkih
pogleda, grakćući, svi su mu okrenuli leđa. Ostao je posve sam u bespuću mora i neba. Morao je napustiti hridi i naći
neko novo mjesto koje će zvati svojim. Osamljenost ga je odvukla dalje nego što je namjeravao. Bilo mu je svejedno
gdje se nalazi, jer pomisao da njegova braća ne mogu shvatiti njegovu potrebu za letom i slobodom koju osjeća visoko
iznad morskog plavetnila, boljela je neopisivo.
Nije odustajao od svog sna. Sada mu se život svodio isključivo samo na letenje i lov ribe. Naučio je loviti rijetku i
ukusnu ribu iz morskih dubina i sve to zahvaljujući brzini i visini letenja koju je još više usavršio.
“…Naučio je spavati u zraku za dugih noćnih letova… Jonathan je otkrio da su do sada strah i gnjev glavni razlozi zbog
kojih galebovi žive kratko, a budući da se svega toga oslobodio, poživio je zaista dugo i lijepo…”
Jedne večeri dok je mirno letio ne razmišljajući o ničemu, pored njega su se stvorila odjednom dva galeba sa
zavidnom vještinom letenja. Jonathan je želio provjeriti njihovu spretnost i okretnost, brzinu i spremnost na
akrobacije u letu. Pokazao je sve svoje umijeće stečeno tijekom mnogih sati letenja. Galebovi nisu nimalo zaostajali u
vještinama. Parirali su u svim vratolomijama koje je Jonathan izvodio. Jonathan je želio znati tko su oni i odakle
dolaze.
“…mi smo iz tvog jata… mi smo tvoja braća…”
Došli su da ga povedu doma, natrag u jato koje je davno bio napustio i koje tada nije imalo razumijevanja za njegovu
strast, za njegovo umijeće. Pun straha od starosti, Jonathan se bojao da neće uspjeti. Kao i mnogo puta do tada
skupio je svu hrabrost koju je posjedovao i otisnuo se na put sa svoja dva nova suputnika.
“…došao je trenutak da pođe kući… uzdigne se i nestane u sasvim tamnom nebu…”
Leteći s dva sjajna galeba prema tamnom nebu, Jonathanovo tijelo postajalo je sjajno kao i ono njegove braće. Tri
sjajne ptice na nebu sjajile su poput zvijezda i plijenile svojom ljepotom i umijećem letenja. Letio je jednako
besprijekorno kao i njegova braća. Perje mu je blistalo, odisao je nekom novom njemu nepoznatom snagom.
Neko vrijeme su letjeli nadmašujući sami sebe, postižući neopisive brzine. Ne progovorivši ni riječi, dva galeba koji su
ga cijelo vrijeme pratili, zaželjeli su mu sretno slijetanje i nestali u oblacima. Jonathan je tek kasnije primijetio da se
nisu ni oglasili, a razgovarali su. Bio je to telepatski razgovor, doznao je mnogo kasnije.
Pred njim se pružala vrlo razvedena obala na kojoj se naziralo tek nekoliko galebova njemu potpuno nepoznatih.
Cijelo okruženje bilo je novo i njemu potpuno nepoznato. Ono ogromno jato koje je on poznavao nije bilo tu.
“…Nebo bi moralo vrvjeti od galebova…”
Neki novi galebovi potpuno nepoznati zaželjeli su mu dobrodošlicu, ali bez riječi. Desetak galebova što su doletjeli s
obale i nijemo mu zaželjeli dobrodošlicu bez riječi, srdačno ga dočekaše. Nije bio naviknut na toliko topline od strane
drugih galebova. Nijema tišina bila je popraćena samo treptajima i šumovima koje su proizvodili treptaji krila. Sve je
bilo čudno. Neka sjećanja su izblijedila, ali Jonathan je bio toliko umoran da “…čučeći na obali, i dalje bez riječi, zaspi.”
Nadolazećih dana, Jonathan je shvatio neke bitne stvari koje mu je donio novi život. Nije se nalazio na Zemlji.
Zemaljski život ostavio je iza sebe. Konačno je našao jato kome nije glavni cilj bio napuniti trbuh i utažiti glad te
ostatak dana provesti kriješteći i čekajući novi izlazak sunca. Svi ovdje bili su opsjednuti letenjem i težili su višim
ciljevima. Imali su zajedničke interese.
Jednog jutra, nakon mnogo vremena, sjetio se Jonathan svog prijašnjeg života. Nijemim razgovorom, telepatski, želio
je saznati od svog instruktora letenja zašto je njihovo jato tako malo. Nije brojalo tisuće galebova kako obično bude
na hridinama.
“…odgovor je u tome što si ti, Jonathane, rijetka ptica, jedan među tisućama galebova…”
Svi galebovi preživjeli su nekoliko života dok nisu našli i otkrili savršenstvo. Nekima je trebalo više vremena, dok je
Jonathan svojom marljivošću i upornošću vrlo brzo dosegnuo cilj.
“…Biramo svoj idući svijet prema onom što smo naučili u ovom… ali ti Jone-proslijedi-ti si naučio sve odjednom i nisi
morao proživjeti tisuću života da bi stupio u ovaj život…”
Dani su se nizali. Jonathan je usavršio sve nedostatke u letenju kojih je bilo vrlo malo. Skupio je hrabrost, približio se
starješini jata te ga upitao o postojanju neba.
“…Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.”
Čjang je bio jedan od galebova koji je imao sposobnost mijenjanja mjesta boravka u trenu. Jonathan je izrazio želju za
učenjem te vještine. Čjang je rado prihvatio i počeli su obuku u vrlo kratkom vremenu.
Uporno vježbajući cijeli dan, uspjeh nije bio na vidiku nego samo silni umor. Zadnjim atomima snage spremao se za
ponovni pokušaj kad je sam od sebe shvatio što mu je Čjang govorio. Istog trena našao se s Čjangom na nekoj posve
novoj i nepoznatoj obali. Bili su na nekoj planeti sa zelenim nebom i dvije zvijezde umjesto sunca. Jonathan je bio
oduševljen novo naučenom vještinom. Opet se uporno i naporno vježbanje isplatilo.
Cijeli dan proveli su na tom neobičnom mjestu. Tek kasno navečer ponovo su se pojavili među jatom. Jonathan je u
očima ostalih galebova primijetio divljenje i strahopoštovanje jer je bio jedan od rijetkih galebova koji je u tako
kratkom periodu uspio savladati vještinu nestajanja i pojavljivanja na drugom mjestu. To su nazivali opet višom
razinom. Čim je vještina bila složenija, to je više raslo poštovanje ostalih pripadnika jata.
Od tog dana, Jonathan je mnogo vježbao. Usavršavao je let u prošlost i budućnost. Znao je, da kada bude savršeno
ovladao tom vještinom, tek tada će moći
“…uzletjeti i spoznati smisao dobrote i ljubavi…”.
Zahvaljujući svojoj upornosti i vjeri instruktora u njegove sposobnosti, te bogatom iskustvu i savjetima, Jonathan je
vrlo brzo savladavao sve prepreke ma kako bile nepremostive. Novo jutro donijelo je nove događaje. Čjang,
razgovarajući sa svojim jatom, počeo je sjajiti. Što je više sjajio, to su mu se obrisi smanjivali. Nestajao je. Pogledao je
Jonathana te mu rekao: “Proučavaj i dalje ljubav”.
Potom je nestao. Bile su to njegove posljednje riječi upućene Jonathanu. Jonathan nije zaboravio odakle je došao.
Kako je vrijeme odmicalo, srce ga je vuklo na njegove hridi. Iako izopćen iz jata, želio je znati da li je još netko proživio
njegovu sudbinu i naslijedio strast prema letenju. Žarko je želio biti učitelj letenja i svoje vještine i znanja prenijeti na
nove naraštaje. Želio je da i drugi galebovi okuse čari letenja, slobode koju ono donosi, želio je da dotaknu
savršenstvo.
Sulivan, starješina jata, odgovarao ga je od nauma da se vrati na Zemlju. Ostao je još neko vrijeme raditi s
pridošlicama, ali odluka je svakim danom jačala. Želja je bila isuviše jaka i snažna, izazov preveliki da bi samo tako
odustao od svoje nakane. Na dan odlaska, Jonathan se teška srca oprostio od svog dragog prijatelja Sulivana, uvjeren
duboko da će se
“…između sada i ovdje, ipak povremeno sresti…”
Njegova sposobnost mijenjanja mjesta mislima omogućila mu je povratak među veliko jato galebova shvaćajući u tom
trenutku da je “…savršen simbol slobode i leta…”.
Galeb Fletcher Lynd bio je vrlo mlad i gajio je također veliku strast prema letenju. Osuđivao je svoje jato koje ga je
gledalo poprijeko kao i onomad mladog Jonathana koji im se suprotstavio i krenuo svojim putem.
Leteći, začuo je nečiji blagi glas koji ga je upozoravao na greške. Pored njega je letio Jonathan sjajnih krila ne pomičući
ni jedno pero. Klizio je lakoćom blagog povjetarca. Mladi Fletcher je bio zadivljen njegovom tehnikom letenja te ga je
zamolio da ga poduči toj vještini. Jonathan je vrlo rado prihvatio pruženi izazov.
Mladi Fletcher je tako dobio instruktora letenja, a jatu će se pridružiti nakon završetka obuke. Mladi galeb je vrlo brzo
učio vještine koje su bile stavljene pred njega. Bio je mlad i željan znanja te mu ništa nije padalo teško.
Nakon mnogo uzleta i padova, nakon mnogo neuspjeha, Fletcher je izgubio nadu da će naučiti savladavati velike
brzine kao i njegov instruktor. Jonathan je imao mnogo strpljenja za svog mladog učenika pa je s njim opet iznova
uvježbavao uzlete i poniranja sve do posljednje mrvice snage.
Nakon par mjeseci, Jonathanovo jato se povećalo. Imao je šest učenika koji su bili prognani i neshvaćeni zbog svoje
strasti prema letenju. Iako su svi odreda voljeli letjeti i ta strast ih nije ni trena napuštala, nisu nikako mogli shvatiti
Jonathanovu ideologiju “…da let ideja može biti isto tako stvaran kao i let vjetra i perja… Ne ovladate li svojom misli,
ne možete vladati ni svojim tijelom”.
Prošao je mjesec dana obuke. Jonathan je želio da se vrate svome jatu koje ih je izbacilo zbog povrede nepisanih
zakona svakog jata. Jonathan je prvi uzletio prema hridi gdje je bilo jato. Kada se galeb jednom izbaci iz jata više nema
pravo povratka. Mladim galebovima ovladao je strah od neprijateljskog raspoloženja jata prema njima i Jonathanu
koji je već daleko odmakao. Poletjeli su te s Jonathanom na čelu u formaciji dvostrukog romba, put žala na kome je
kriještalo tisuće galebova.
Kada su sletjeli, kriještanje je umuknulo. Jonathan se nije obazirao na neprijateljski raspoloženo jato nego je ukorio
blago svoje učenike ukazavši im na njihove greške. Oglasio se starješina jata, upozorivši ostale galebove da će biti
prognani ako budu razgovarali s izopćenicima.
Jonathan se nije obazirao na riječi starješine, već je mirno nastavio s podukom letenja iznad zborišta galebova. Nije se
dao smesti , već je blagim i smirenim tonom upozoravao na greške koje su radili njegovi učenici. Sate i sate letjeli su
iznad jata izvodeći svakakve akrobacije. Letjeli su iznad granica svojih mogućnosti.
Noću se krug oko Jonathana proširio jer su mnogi bili radoznali, a u svitanje zore napuštali su ga i vraćali se svome
pravome jatu bojeći se progonstva. Dugih mjesec dana bilo je potrebno da se jedan od galebova iz jata obrati
Jonathanu sa željom da nauči letjeti. Nakon toga proglašen je izdajicom i protjeran iz jata.
Sada je Jonathan imao učenika više i lagano proširivao svoje jato. Ubrzo im se i pridružio galeb koji je imao problema
s jednim krilom koje mu je vidljivo visjelo. Bio je uvjeren da ne može letjeti. Jonathan je upotrijebio svoje moći
uvjeravanja rekavši mu da je slobodan i da može raditi što hoće pa čak i letjeti.
“…Neobično glasni krik s visine od sto pedeset metara prene jato iz sna. Mogu letjeti…”
Svojim uzbuđenim krikom i neopisivom radošću, mladi galeb prenuo je iz sna tisuće galebova koji su svjedočili ovom
čudnom događaju. Prije izlaska sunca, u ranu zoru, Jonathanu se pridružilo gotovo tisuću ptica željnih učenja
ponašanja u zraku. Jonathan je imao mnoštvo sljedbenika koji su željno upijali njegove instrukcije i riječi. Očarani
svojim instruktorom, u jatu su počele kružiti priče da je on sin Velikog galeba ili je tisuću godina ispred svog doba.
Nekoliko dana kasnije dok su svi marljivo vježbali, Fletcher je tumačio novajlijama elemente brzinskog letenja kada
mu se na putu našlo mladunče galeba. Da bi izbjegao sudar naglo je skrenuo i udario u granitnu stijenu. Nesreća je
bila neizbježna. U tom trenu, misleći da je mrtav, Fletcher je uspio doći na drugu razinu letenja. Uspio je letjeti kroz
vrijeme.
Odlučio se ipak vratiti jatu i biti dalje instruktor. Jato je bilo zapanjeno ovom izvedbom. Jonathan, kao sin Velikog
galeba, dotaknuo ga je krilom i povratio u život, bilo je uvjereno jato gledaoca koje se okupilo oko njih. Tada su ga
nazvali vragom i još više zazirali od njega. Mislili su da želi uništiti jato.
Svi pripadnici jata okomili su se na Jonathana. Željeli su ga se riješiti jer su bili prestravljeni njegovim izvedbama. On
nije nikada bio običan galeb. U trenu kad je jato bilo spremno na najgore moguće izvedbe, Jonathan i Fletcher našli su
se kilometar daleko od podivljale rulje
“…a kljunovi nasrnulih ptica okomiše se u prazno…”
Do jutra jato je zaboravilo na svoje ispade. Fletcher nije. Nikako nije mogao primiti k srcu da oni koje je smatrao
prijateljima u trenu mogu postati neprijatelji. Jonathan ga je uvjeravao da treba tražiti dobro u svakom galebu i svima
ukazivati kako to postići. Podsjetio ga je kako je Fletcher i sam bio protjeran, a sada predvodi jato.
Fletcher je ostao zatečen. Sebe je smatrao samo instruktorom letenja, a Jonathan mu je ukazao na činjenicu da je
dovoljno sposoban da spozna i pronađe neograničenog Fletchera koji će biti za sve sposoban pa čak i da bude vođa
jata.
U tom trenutku, Jonathanovo tijelo počelo je svijetliti nekim vanzemaljskim sjajem i onda je iznenada nestao. U zraku
su ostale riječi upućene Fletcheru.
“Ne vjeruj svojim očima. Njihove su mogućnosti ograničene. Gledaj s pomoću razumijevanja, istraži ono što već znaš i
tada ćeš shvatiti kako se leti…”
Prošlo je neko vrijeme dok se galeb Fletcher nije vinuo o nebo, visoko, i našao novu skupinu učenika obuzetih strašću
za letenjem i željno iščekujući svoju prvu lekciju. Fletcher je učio letjeti mlade galebove i živjeti u nadi da će ga život
jednog dana opet spojiti s galebom Jonathanom Livingstonom.

Richard Bach: Galeb Jonathan Livingston (citati)


Galeb Jonathan Livingston priča je o svakom tko se osjeća drugačijim od „galebova“ iz svog jata, tko želi letjeti više,
doživjeti i spoznati više. Tko se, u pokušaju uklapanja među ostale galebove, zbog svojih težnji i različitosti odvaja i
nastavlja vježbati u samoći sve dok nakon perioda lutanja, traganja i preispitivanja napokon ne nailazi na galebove
koji misle isto kao on, koji dijele njegove snove, a naročito ljubav prema visinama.
„Odbaciti – javi se glas iz mnoštva – zar i zakon jata?
Jedini je pravi zakon onaj što vodi do slobode – odgovori mu Jonathan. – Nema drugog zakona!
Nema granica Jonathane? – pomisli još jednom smiješeći se. I tako započne njegova trka za znanjem.“
Priča o Galebu Jonathanu Livingstonu poučna je priča o traganju za idealima i činjenici da snagom volje, željom za
učenjem i vremenom provedenim u vježbanju možemo doseći nevjerojatne sposobnosti, letjeti više, doživjeti i
spoznati više.
U svakom od nas živi jedan Jonathan Livingston
U svakom od nas postoji jedan galeb Jonathan Livingston, koji samo čeka da mu dozvolimo da raširi krila i da se vine u
visine, u potragu za slobodom. Samo, mali je broj onih koji to zaista i učine.
Ali na posljetku – zašto ne? Mi sami zarobili smo junaka u sebi – iz straha od osude, od hrabrosti, od slobode,
isticanja ili različitosti. I samo ga mi možemo osloboditi. Ali, ne želimo se odreći svojih strahova. Ne znamo kakav će
nam život biti jednom kad ih pobijedimo. Bojimo se promjene, i bojimo se da će nas pobjeda promijeniti.
Naravno da hoće! Ali, na bolje. I upravo za time, skriveno od pogleda, duboko čeznemo.
Što nam više treba za dug, sretan i uzbudljiv život?
„Jonathan je otkrio da su dosada, strah i gnjev glavni razlozi zbog kojih galebovi žive kratko, a budući da se svega
toga oslobodio, poživio je dugo i lijepo.“
Priče poput Galeba Jonathana Livingstona potrebno je čitati između redova. No, svaki putnik na stazi života već
ionako zna da mora čitati ne samo između redova, nego i iznad njih, kao i sa strane.
„Treba učiti da se spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da i sami to vide u sebi.“
„Nije ga toliko boljela samoća koliko spoznaja da njegova braća nisu htjela povjerovati u uzvišenost letenja; nisu
htjela otvoriti oči i vidjeti.“
„Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati uspješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni! Možemo
naučiti letjeti!“
„Da bi odletio bilo kamo brzinom misli – reče – moraš početi od spoznaje da si već stigao na željeno mjesto…“
„Jedini je pravi zakon onaj koji vodi do slobode.“
„Tko je odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo se da dođemo do
ribljih glava, a sad imamo razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i postanemo slobodni!“
„ Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme, ostaje nam samo SADA.“
„Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.“
„Cijelo vaše tijelo, od vrška jednog krila do drugog – Jonathan im je govorio – nije ništa drugo doli vaša misao, u
formi koja se može vidjeti. Ne ovladate li svojom misli, ne možete vladati ni svojim tijelom.“
„Kad se vratio na Zemlju, Jonathan je postao učitelj svome jatu i onima koji su htjeli slobodno letjeti, baš kao i on.
A njih je bilo sve više! Na posljetku, Jonathan ih napušta jer je njegov posao bio gotov – podučio ih je da u potrazi
za znanjem ne postoje granice.“

Analiza likova
Likovi: Jonathan Livingston, Sulivan, Fletcher Lynd, Terrence Lowell, Kirk Maynard, starješina Čjang, dva galeba,
Jonathanov otac
Analiza glavnog lika - Galeb Jonathan Livingston zašto baš ptica, i to galeb, kao glavni lik? Pretpostavljamo zato što
mi, ljudi, gledajući ih sa zemlje, mislimo kako ptice imaju daleko više slobode od nas, jer mogu letjeti u daljine i visine
koje su nama uglavnom nedostupne. Galebovi, pak, kao morske ptice, cijeli život provode između dva elementa -
zraka i vode, koji se u daljini spajaju, tako te daju privid beskonačnosti, koja je toliko spominjana u priči. Tko je
Jonathan Livingston?
On je, ponajprije, usamljeni mladi galeb koji ne mari za običaje i zakone jata, nego slijedi svoju unutarnju želju za
znanjem: Većina galebova ne mari naučiti nešto više od same osnove letenja - kako stići od obale do hrane i natrag.
Jer, većinu galebova ne zanima let, već jelo. A ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Galeb Jonathan Livingston
najviše je volio letjeti.
Toj svojoj želji podredio je čitav svoj život, što ga je s jedne strane dovelo do savršenstva, no s druge strane izdvojilo
ga iz jata. Snažan je prizor u kojem Jonathan dolazi do jata nakon svog velikog otkrića i razmišljanja: Možemo se izdići
iz neznanja, možemo postati pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni! Možemo naučiti letjeti! U strašnom
sudaru slobode i znanja s ograničenošću onih koji vladaju, zakratko pobjeđuje zakon mase koji izgovara Starješina:
Jednog ćeš dana, Jonathane Livingstone, shvatiti da se neodgovornost ne isplati. Život je neizvjestan i nespoznatljiv, a
mi smo stvoreni samo da jedemo i da opstanemo što dulje možemo. Tako je Jonathan prognan iz jata.
U progonstvu je Jonathana održavala njegova upornost, snaga volje i samopouzdanje: Nije ga toliko boljela samoća,
koliko spoznaja da njegova braća nisu htjela povjerovati u uzvišenost letenja; nisu htjela da otvore oči i vide. Svakim je
danom učio sve više Vladajući savršeno samim sobom, letio je kroz guste morske magle i penjao se iznad njih, do
blistavo vedrog neba. Sve što je nekoć želio jatu, sad je činio sam za se; naučio je letjeti i nije mu bilo žao cijene koju
je platio.
I na drugim razinama, kamo je stigao nakon ovog života, Jonathan je zadržao svoje duhovne vrednote: težnju za
znanjem, za savršenstvom, upornost u dostizanju svoga cilja. No u njemu je rasla i plemenitost, koja se najjasnije
očitovala u osjećaju odgovornosti za one galebove koje je ostavio na Zemlji: I što je Jonathan dulje vježbao kako da
bude dobar, i što je više proučavao pravu prirodu ljubavi, to je više težio da se vrati na Zemlju. Iako je njegova prošlost
bila ispunjena samoćom, bio je stvoren da postane učitelj, te je i svoju ljubav iskazivao tako što je htio prenijeti djelić
istine, koju je spoznao, galebu koji bi pokazao makar samo želju da tu istinu i sam spozna.
Iako su ga ti galebovi prognali, odbacili od sebe, on - kao pravi učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i još
jednom pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. To je, vjerojatno, najveća Jonathanova vrijednost: oprostio im je i vratio
se kako bi im pomogao. Oko sebe okuplja skupinu izdvojenih poučavajući ih snagom istinskog učitelja: Sate i sate
Jonathan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i bodreći često na još veće podvige.
Letio je s njima kroz noć i oluju, radi puke zabave, dok je jato mrzovoljno boravilo dolje, na kopnu.

Jato je opet reagiralo kao i prije: odbacujući ih. Kad su galebovi iz jata uvidjeli koliko je Jonathan snažan u svome
znanju i vještini, ne mogavši pojmiti njegovo savršenstvo, prozvali su ga vragom i htjeli linčovati. Jonathan im,
međutim, ne zamjera: Ne volimo mržnju i zlo, dapače. Istinski galeb treba učiti spoznati ono dobro u svakom galebu i
pomoći im da i sami to vide u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio. Sasvim je zgodno kad shvatiš u čemu je stvar.
Stvoren za učenje, galeb Jonathan Livingston simbol je težnje za savršenstvom, simbol upornosti. On utjelovljuje lik
čovjeka koji se ne zadovoljava zadanim granicama, koji ruši besmislene prepreke i koji, oslobođen prizemnosti i
ograničenosti, spoznaje ljubav kao vrhunski zakon.
Željan znanja - A ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Galeb Jonathan Livingston najviše je volio letjeti. (cit. 11.
str. )
Uporan - Čak su i njegovi roditelji očajavali promatrajući Jonathana kako provodi dane osamljen, uvježbavajući niske
letove, eksperimentirajući. (cit. 21. str.)
Hrabar - Bio je živ, jedva je primjetno drhtao od oduševljenja, ponosan što je savladao strah. (cit. 28. str.)
Samopouzdan - Nije ga toliko boljela samoća koliko spoznaja da njegove braća nisu htjela povjerovati u uzvišenost
letenja; nisu htjela da otvore oči i vide. (cit. 40. str.)
Odgovoran - Sate i sate Jonathan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i bodreći
često na još veće podvige. (cit. 91. str.)
Plemenit - Treba učiti da se spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da i sami to vide u sebi.

Flatcher
Samopouzdan - Nema granica Jonathane. E, pa onda će uskoro doći vrijeme kad ću se iznenada pojaviti na tvojoj
obali i pokazati ti kako se leti! (cit. 105. str.)
Uvjeren - Baš me briga što misle. Pokazat ću ja njima što znači letjeti. Bit ću prvi prognanik, ako baš tako žele. A
poslije će im biti žao. (cit. 73. str.)

Odlomak koji ti se najviše svidio i zašto


„Koliko je život sada bogatiji! To je smisao života, a ne ono sumorno vucaranje do ribarskih brodica i natrag! Možemo
se uzdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni! Možemo naučiti
letjeti! „(cit. 37. str.)
Jonathan je želio svakom galebu objasniti smisao života, naučiti ih novome kako bi otkrivali nova prostranstva, do
savršenstva i dalje. Kad to nauče, to trebaju prenositi "sa koljena na koljeno" narednim generacijama. Želio je
dokazati kako galebovi nisu samo stvoreni za traženje hrane, jer im u tom slučaju ne bi trebala krila. Oni trebaju
iskoristiti taj prirodni dar za dostizanje novih ciljeva.
Poruke
- Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni! Možemo
naučiti letjeti!
- Svaki čovjek treba imati smisao života i treba se potruditi da ga ispuni.
Odgovor je u tome što si ti Jonathane rijetka ptica, jedna među tisućama.
- Društvo određuje način života i kvalitetu. Danas je jako teško dokazati se kao pojedinac jer su postavljena pravila od
kojih nema odstupanja zbog izdvajanja iz zajednice i društva.

Kako si doživio/doživjela lik Jonathana u ovoj bajci


Doživjela sam ga kao simbol slobode duha, tijela i uma koju bi svatko trebao imati. On ne priznaje granice, otkriva
smisao života i ne zadovoljava se s običnim. Jonathan uvijek dijeli s drugima, uvijek želi podučiti druge i svima želi
dobro, pa i onima koji mu nanose zlo. Spreman je oprostiti i pomoći drugima. Galebovi su bili zatočeni na malom
prostoru i nisu se dali razuvjeriti da im treba sloboda. Međutim, Jonathanov slobodni duh je bio poput vodilje
ostalim galebovima da pođu za njim. Otvorio im je oči i oni su tek tada shvatili što je Jonathan predstavljao: slobodu.
Tek tada su shvatili što su imali u sebi, a nisu koristili.

U čemu Jonathan nalazi smisao života


„Koliko je život sada bogatiji! To je smisao života, a ne ono sumorno vucaranje do ribarskih brodica i natrag! Možemo
se uzdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni! Možemo naučiti
letjeti!" (Citat: str. 37)
Jonathan je želio svakom galebu objasniti smisao života, naučiti ih novome i da otkrivaju nova prostranstva, do
savršenstva i dalje. Kad to nauče, to trebaju prenositi "s koljena na koljeno" narednim generacijama. Želio je dokazati
da galebovi nisu samo stvoreni za traženje hrane, jer im u tom slučaju ne bi trebala krila. Oni trebaju iskoristiti taj
prirodni dar za dostizanje novih ciljeva.

Jedna priprosta sredina teško može razumjeti više ideje i ciljeve. Pronađi primjer za to u knjizi i iznesi svoje mišljenje o
tome!
„Neodgovornost? Braćo! - uzvikne. - Tko je odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi viši cilj života? Tisuću godina
mučimo se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo razloga da živimo - da učimo, da otkrivamo i da postanemo
slobodni! Dajte mi priliku, dopustite mi da vam pokažem što sam naučio. Jato je stajalo nepomično, kao ukopano.“
(cit. str. 39)
Primjer za to je odluka jata da ga izdvoje, a oni ga zapravo nisu shvatili, pa ga stoga nisu ni prihvatili. Kasnije, kada se
Jonathan vratio, ostali su galebovi spoznali koliko su bili ograničeni i bezumni te da je ono što su radili zapravo
beskorisno ponavljanje istog dok im je vrijeme izmicalo. Tada su konačno prihvatili i svi su iz jata pošli za njim. Ja
mislim da su to postupci nekoga koji ne poznaje sebe, koji ne vidi svoju dušu i ono za što je stvoren, za čim bi trebao
težiti neprekidno.
Što misliš o zakonima jata
Mislim da su zakoni jata prepreke, tj. stvoreni su kako bi galebove sprječavali u njihovom razvoju. Nitko se nije smjeo
pobuniti makar su sami željeli postići nešto više. Uvijek kad su to pokušali, kad su htjeli i druge potaknuti, Starješina,
pravi zarobljenik svog ograničenog uma, podsjećao ih je na zakone, misleći da će ih sve zadržati. No, kad su i sami
shvatili što je Jonathan uspio, uvidjeli su sve besmislice i odbacili zakone.
„Tek nakon sat vremena odjeknuše riječi Starješine. - Ne osvrćite se na njih. Galeb koji razgovara s prognanikom i sam
će biti prognan. Galeb koji se divi prognaniku krši zakon jata.“ (cit. str. 87)

„Jedini je pravi zakon onaj što vodi do slobode - odgovori mu Jonathan“ (cit. str. 94)
Objasni preneseno značenje i ulogu Jonathana i jata
Ova knjiga je zapravo pisana u prenesenom značenju, puna je simbolike koja bi se trebala odnositi na sve nas. Mi ljudi
predstavljamo Jonathana, mi trebamo prijeći sve prepreke i zakone da postanemo slobodniji i savršeniji. Trebamo i
drugima pomagati, onima kojima je potrebna pomoć, te ne treba svakome pronalaziti mane i zamjerke.
Uloga Jonathana je naučiti ostale kako bi shvatili svoju stvarnu prirodu i iskoristili je potpuno.
Koje Jonathanove osobine opažaš (privlače li te i zašto)
Jonathan prije svega ima snažan duh i smisao za istraživanjem, nagon za avanturama, nepresušnu želju za znanjem,
plemenitost, hrabrost i ustrajnost. Sve me te osobine privlače jer se one ne mogu lako steći ili naučiti. Te osobine
imaju samo rijetki pojedinci. Takav pojedinac ne zna za zemaljske granice, jer sve što je na Zemlji, na neki način je
ograničeno. Ono što bi trebala takva osoba jest ohrabrivati i poticati ostale u svojoj okolini na put kojim treba ići, jer
je to težnja k savršenstvu. Snaga misli i duha, kad nečem stvarno težiš može nadvladati mnoge prepreke.

- Po Čjangovim riječima; „ Stvar je u tome da se oslobodiš osjećaja da si sputan ograničenim tijelom kojem je raspon
krila metar i pet centimetara i da su ti mogućnosti točno određene. Stvar je u tom da znaš da je tvoja prava priroda,
savršena kao i neispisan broj, istovremeno svagdje u vremenu i prostoru.“ (cit. str. 64)
„Pa, to je istina! Ja jesam savršeni galeb, bez ograničenja. - Osjeti svu silinu sreće.“ (cit. str. 65)
„Time što su te protjerali naudili su sami sebi i jednoga će dana i sami vidjeti ono što ti sada vidiš. Oprosti im i pomozi
da im se otvore oči.“ (cit. str. 73)

Osnovna misao vezana je uz smisao života, uz čovjekovu sreću. Objasni!


„Svatko od nas, je u biti simbol Velikoga Galeba, neograničen simbol slobode - govorio im je Jonathan kad bi se pred
večer spustili na obalu. Pravilno letenje korak je bliže mogućnosti da izrazimo svoju pravu prirodu. Moramo odbaciti
sve što nas ograničava.“ (cit. str. 79)
Osnovna misao je to da čovjek, bez obzira kakav se rodi, može stalno razvijati i puno postići, samo treba na vrijeme
spoznati smisao života. Taj smisao govori kako ne treba odustati od pokušaja iako postoje neke zapreke do cilja. Bit
života je očuvati ono lijepo i to razvijati. Primjer za to je priroda. Uništavanjem ili sprječavanjem prirodnog, u bilo
kojem smislu, čovjek ostaje usamljen uništavajući time i samog sebe. Galebovima i Jonathanu ta bit života je letenje.
O kojoj temi knjiga govori
Tema ove knjige je galeb Jonathan Livingston i njegov život. Od njegovog izdvajanja iz jata galebova, do znanja koje
dobiva od Čjanga i Sullivana, do Fletchera Lynda i njegovog daljnjeg prenošenja svojih znanja i svega naučenog. Knjiga
govori o njegovim pothvatima, otkrivanju nebeskih prostranstava, putu prema savršenstvu, pomaganju ostalim
prognanicima, putovanjima drugim svjetovima i na kraju prenošenju znanja na sljedeću generaciju galebova.

Navedi barem jedan književni tekst koji izražava želju sličnu Jonathanovoj!
Ova knjiga i lik Jonathana prenose slične ciljeve i misli kao i bajka "Waitapu". U njoj Iteo i starac Pirana nastoje otkriti
novi svijet Waitapu i njegova čudesa. No, pri tome nailazi na suprotstavljanje Vrača i čitavog plemena koje čitav život
živi po zakonima. Ipak, hrabri dječak kreće u najveću pustolovinu svoga života prema otocima Wa i Tapu. To je slično
kao i s Jonathanom, jer je i on bio znatiželjan i žudio za znanjem i novim svjetovima. Obojici je smisao života ne stati
na granicama koje su odredili drugi ili njihove tradicije, nego ići dalje u potrazi za novim, neotkrivenim. Ne žele živjeti
u okolini koju su nametnuli oni koji žele imati svu vlast u svojim rukama.
Izdvoji najljepše rečenice
Ova knjiga ima jako puno lijepih rečenica jer zapravo čitava knjiga govori o slobodi čovjekovog duha i misli. Ipak, evo
nekih:
- Sve što je nekoć želio jatu, sad je činio sam za se; naučio je letjeti i nije mu bilo žao cijene koju je platio. Jonathan je
otkrio da su dosada, strah i gnjev glavni razlozi zbog kojih galebovi žive kratko, a budući da se svega toga oslobodio,
poživio je zaista dugo i lijepo. (cit. str. 41)
- Sada, naravno, vrijedi jednako pravilo za sve nas: biramo svoj idući svijet prema onom što smo naučili u ovom. Ne
naučiš li ništa, idući ti je život jednak sadašnjem, ista ograničenja i iste poteškoće koje treba nadvladati. (cit. str. 54)
- Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo. (cit. str. 56)
- Dodirnut ćeš nebo, Jonathane, kad dosegneš savršenu brzinu. To ne znači letjeti tisući kilometara na sat ni milijun, ni
letjeti brzinom svjetlosti. Jer, svaki je broj ograničen, a savršenstvo nema granica. Savršena brzina, dijete moje, znači
biti ondje. (cit. str. 57)
- Moramo početi od vremena, ako želiš - obrati mu se Čjang - i vježbati let u prošlost i budućnost. Tek nakon toga bit
ćeš spreman da naučiš ono najteže, najmoćnije, ali i najzgodnije. Tada ćeš moći uzletjeti i spoznati smisao dobrote i
ljubavi. (cit. str. 67)
- Tim riječima se Jonathan oprosti i prenese u mislima među veliko jato galebova, na obalu nekog drugog vremena, i
shvati s uvježbanom lakoćom da nije samo kost i perje, već ničim neograničen, savršen simbol slobode i leta. (cit. str.
72)
- Treba učiti da se spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da i sami to vide u sebi. To je ljubav o
kojoj sam ti govorio. (cit. str. 100)

Dojam o djelu - Knjiga mi se jako svidjela jer opisuje samu srž društva sa svim dobrim i lošim osobinama. Jonathan je
u ovoj knjizi oličenje slobode uma, duha i tijela. Ne priznaje granice i standarde života. Djelo nas uči da trebamo
iskoristiti život što bolje i govori kako u svakome od nas ima malo Jonathana. Djelo mi se posebno svidjelo zbog
mnogobrojnih poruka. Pisac je u knjizi pomoću Jonathana ostvario svoj san o slobodi. Knjiga Galeb Jonathan
Livingston me je podsjetila na djelo francuskog vojnog pilota i književnika Antoniea de Saint Exuperyja i njegovo djelo
"Mali princ" u kojem iznosi svoje razmišljanje o ljudima i njihovim postupcima. U svakom slučaju ovu knjigu vrijedi
pročitati.
Jezik i stil - Jezik i stil Galeba Jonathana Livingstona naizgled su neobičan spoj teških, zamršenih životnih pitanja i
nadasve jednostavnog stila pripovijedanja, kao da sugerira kako su sva ta pitanja samo naizgled teška - odgovori su
jednostavni i jasni, poput Jonathanova načina života, samo ih treba iskreno tražiti.
Pisac vješto kombinira različite pripovjedne tehnike: pripovijedanje, opisivanje, dijalog, monolog, unutarnji monolog.
U pripovijedanju koristi i riječi koje pripadaju stručnom rječniku (poput riječi iz avijacije), ili riječi koje pripadaju
žargonu, odnosno razgovornom jeziku.
U gradnji fabule pisac se koncentrira samo na najvažnija zbivanja odbacujući sve što nije nužno za razumijevanje
priče, težeći prema srcu i biti događaja i zadržavajući tako čitateljevu pozornost na bitnome.

Sveukupni dojam koji čitatelj stječe jest lakoća i jednostavnost pripovijedanja, jednostavan, gotovo svakodnevan
rječnik i stil, fabula oslobođena svega suvišnoga, miješanje različitih stilova pripovijedanja.
________________________________

Beleške tokom čitanja

- jako mi se svidjela Jonathanova upornost da nauči nekakav bolni okret u zraku i da leti bolje i ljepše od svih galebova
bez ičije pomoći jer izgleda takve stvari nisu zanimale niti jednog galeba iz jata.
- A galeb Jonathan Livingston, ne stideći se, raširi krila i ponovi onaj isti drhtav težak okret - usporavajući sve više let,
još jednom izgubi brzinu - jer nije bio obična ptica. ( cit. 10. str.)
- ražalostilo me to što nitko ne obraća pažnju na galeba Jonathana Livingstona i njegovu sposobnost letenja jer je to
prava šteta zato što bi ih Jonathan mogao naučiti raznim stvarima koje još ne znaju, a posebno me je naljutio stav
njegovih roditelja jer umjesto da mu pruže podršku i budu ponosni na sina oni ga sažalijevaju.
- Takav način razmišljanja, uvidio je, ne pridonosi popularnosti među pticama. Čak su i njegovi roditelji očajavali
promatrajući Jonathana kako provodi dane osamljen, uvježbavajući niske letove, eksperimentirajući. (cit. 11. str.)
- čini se da Jonathan mudro donosi zaključke, pa on je pametniji nego što sam mislila, on jednostavno nije ni sličan
ostalim galebovima jer je on veliki sanjar i najposebniji galeb cijeloga jata jer ima vlastite ciljeve do kojih pošto-poto
želi stići i ostvariti ih bez obzira na sve prepreke s kojima se susretne na putu.
- S visine od tristo metara, zamahujući krilima najsnažnije što je mogao, munjevito se sunovratio ravno prema
valovima, tada je shvatio zašto galebovi ne zamahuju krilima pri strmom poniranju. Već za šest sekundi postigao je
brzinu od sto trideset kilometara na sat, brzinu pri kojoj krila gube sigurnost kod ponovnog letenja. (cit. 14. i 15. str.)
- bila sam jako sretna što je Jonathan uspio u onome što je tako dugo priželjkivao, ono na čemu je vježbao cijele dane
od jutra do mraka, ali koliko god to bilo teško i naporno on nikada nije odustao, ali ovaj let koji je upravo izveo bio je
jako opasan zbog toga što je početnik i mogao ga je "stajati glave".
- Pokuša još jednom s visine od šest stotina metara, zaroni u dubinu, istegne kljun nadolje, raširi i stisne krila onog
časa kada prijeđe brzinu od sto kilometara. Zahtijevalo je to silnu snagu, ali je uspio. Za deset sekundi dosegne brzinu
od šezdeset pet kilometara na sat. Jonathan je postigao svjetski rekord u brzinskom letu za galebove! Ali, radost je
bila kratka vijeka. Onog trenutka kada se pokušao izviti, onog trenutka kada je promijenio nagib krila- pri brzini od
šezdeset pet kilometara - osjeti udar kao od eksplozije. Jonathan prsne usred zraka i surva se u more, koje mu se učini
tvrdo poput stijene. (cit. 18. str.)
- mislim da Jonathan neće još dugo ostati pri toj svojoj brzopleto donesenoj odluci, mislim da će mu ubrzo dosaditi
ponovno biti samo običan galeb jer sam sigurna da i on zna, da i on osjeća da nije samo običan galeb jer je on galeb
koji želi slobodu, galeb pun neostvarenih životnih ciljeva, galeb koji ne posustaje zbog prva neuspjela leta.
- Glas umukne, a Jonathan se suglasi s njim. Noću je galebu mjesto na obali. Zareče sam sebi da će ubuduće biti
običan galeb. Svi će biti zato sretniji. Umorno se otisne od tamne vode i poleti prema obali iznad same vode, sretan
zbog svega što je naučio o niskim letovima. (cit. 22. str.)

- kao što sam i pretpostavila, Jonathan jednostavno ne može biti obični galeb njegove misli neprestano žele slobodu,
on ne posustaje jer je njegova strast za letenjem veća od svega, a vjerujem da će na kraju ostvariti svoj san
zahvaljujući svojoj upornosti i znatiželji kao što je to sada učinio, njegova želja za uspjehom u letenju veća je i važnija
od njegova jata jer zna da će oni vjerojatno jednoga dana, jedan po jedan, dolaziti k njemu na poduku.
- Vjetar mu je zaglušeno hukao oko glave. Sto trideset kilometara na sat, sto šezdeset, dvjesto dvadeset, i još brže...
Pri brzini od dvjesta šezdeset kilometara na sat nije osjećao opterećenja krila ni približno onako snažno kao nekad pri
brzini od trideset kilometara. Sasvim blago skrenuvši vrhove krila, izvi se i sunu iznad valova, nalik na sivo topovsko
tane obasjano mjesečinom. (cit. 26. str.)
- neizmjerno mi je drago što je Jonathan tako sretan zbog postignute brzine s kojom je čini se postavio svjetski rekord
u letenju tom jatu, a vjerujem da će mu to još više dati samopouzdanja za napredak i, nadam se, tako poboljšati svoj
stil letenja.
- Likovao je. Krajnja moguća brzina! Galeb koji leti trista dvadeset kilometara na sat! Bio je to rekord, jedinstven, velik
trenutak u povijesti jata, trenutak koji označava početak novog razdoblja u Jonathanovu životu. Leteći prema svom
osamljenom vježbalištu savi krila, spreman za novi spust s visine od dvije tisuće četiristo metara, i odluči da danas
savlada i skretanje. (cit. 30. str.)
- Jonathan postaje i akrobatni letač, to je stvarno veliki napredak za njega, a osim toga opet je nekako došao i do nova
zaključka za razliku od ostalih galebova iz jata kojima je život samo jedi, obleti koji krug oko barke i spavaj, ponekada
mi se taj njihov svijet čini užasno dosadnim.
- Ponekad samo jednog perca sa vrška krila dva - tri centimetra u stranu, može se postići, shvati, glatko i široko
skretanje pri vratolomnoj brzini. Međutim, prije toga je naučio, ako pri toj brzini pomakne više od jednog perca,
zavrtjet će se poput puščanog taneta... i tako je Jonathan postao prvi galeb koji izvodi akrobatske letove. Tog dana
nije tratio vrijeme na razgovore s drugim galebovima - letio je sve do sumraka. Otkrio je petlju, polagani valjak, leđni
kovit i letenje na nož. (cit. 36. str.)
- mislim da se starješina nije dobro ponio prema Jonathanu Livingstonu jer ga on jednostavno ne razumije ili ga
jednostavno ne želi razumjeti jer je tvrdoglav ko' magarac i vječito je u tim svojim glupim zakonima i priči da galebovi
žive samo zato da jedu i opstanu što je moguće više...
- Jednog ćeš dana, Jonathane Livingstone, shvatiti da se neodgovornost ne isplati. Život je neizvjestan i nespoznatljiv,
a mi smo stvoreni samo da jedemo i da opstanemo što dulje možemo. (cit. 39. str.)
- pa čini mi se da Jonathan nakon izopćenja uopće nije nesretan, a niti sam kako je to njegovo jato mislilo jer mislim
da će ta dva stranca koja su pronašla Jonathana postati njegovi prijatelji i odvesti ga u njegov pravi dom gdje svi
galebovi imaju isti cilj: naći savršenstvo letenja.
- Dobro - reče. - Tko ste vi?
- Mi smo iz tvog jata Jonathane. Mi smo tvoja braća. - Riječi su zvučale snažno i mirno. - Došli smo da te povedemo
još više, da te odvedemo kući.
- Nemam ja kuće. Nemam ni jata. Ja sam prognanik. Sad nas nosi veliki planinski vjetar. I ja svoje ostarjelo tijelo ne
mogu podići još više od stotinjak metara.
- Možeš, Jonathane, možeš. To si naučio. Završio si jednu školu, i sad je vrijeme da stupiš u drugu. (cit. 43. str.)

- Jonathan polaskom u novu školu otkriva mnogo toga novoga na sebi, otkriva sve ono što nije znao da posjeduje
mnogo ranije, sada iako je bio stariji to je značilo samo da sada ima mnogo više iskustva i da će sada moći naučiti još
neke stvari o čaroliji letenja.
- Pri toj brzini od dvjesta sedamdeset pet kilometara na sat osjeti da se približava najvećoj brzini koju je ikad postigao
u horizontalnom letenju. Pri brzini od petsto pet kilometara shvati da leti najbrže što može, pa ipak bijaše malko
razočaran. Znači da je i njebovo novo tijelo ograničeno. Iako je premašio svoj raniji rekord u horizontalnom letenju,
znao je da bi iziskivao veliki napor da ga obori. Na nebu, pomisli, ne bi trebalo biti ograničenja. (cit. 48. str.)

- Jonathan očigledno nije mogao dobiti bolji dom za život. Iako je prezren od prvog jata ovo drugo jato nije mu bilo ni
približno slično jer je to jato željelo isto što i on: pronaći savršenstvo letenja.
- Samo na drugi način. Ovdje su galebovi mislili kao i on. Svaki od njih smatrao je najvažnijim u životu doseći i
dotaknuti savršenstvo u onom što su najviše voljeli - u letenju. Te veličanstvene ptice provodile su sate i sate
uvježbavajući letove i usavršavajući akrobatiku u zraku. (cit. 52. str.)
- za razliku od prvog ovaj je starješina bio mudar i začudo obožavao je voditi razgovore sa svojim učenicima, pa tako i
sa Jonathanom, mislim da je on najviše od svega želio prije smrti podijeliti sve svoje znanje koje je stekao životom
svojim učenicima.
- Dodirnut ćeš nebo, Jonathane, kad dosegneš savršenu brzinu. To ne znači letjeti tisuću kilometara na sat, ni milijun,
niti letjeti brzinom svjetlosti. Jer, svaki je broj ograničen, a savršenstvo nema granica. Savršena brzina, dijete moje,
znači biti ondje... (cit. 57. str.)
- čini mi se da Jonathan shvaća i pozorno sluša svaku Čjangovu riječ, ali mislim da to ne radi samo mozgom i ušima,
već ih sluša srcem jer samo galeb koji sluša srcem, koji želi slobodu i savršenstvo letenja, samo takav galeb može u
potpunosti razumjeti pravi smisao Čjangovih riječi.
- Po Čjangovim riječima, stvar je u tome da se oslobodiš osjećaja da si sputan ograničenim tijelom kojem je raspon
krila metar i pet centimetara i da su ti mogućnosti točno određene. Stvar je u tome da znaš da je tvoja prava priroda,
savršena kao i neispisan broj, istovremeno svugdje u vremenu i prostoru. (cit. 64. str.)
- jako me rastužila smrt starog Čjanga jer je ipak on bio starješina toga jata, on je skupio sve te galebove željne
savršena letenja, a zahvaljujući njemu Jonathan je naučio mnogo stvari koje dosad nije znao, ali dirnulo me Čjangovo
posljednje obraćenje Jonathanu.
- Dok je govorio, perje mu je postajalo sve sjajnije i sjajnije, a na kraju je postalo tako blistavo da ga ni jedan galeb
nije više mogao gledati.
- Jonathane - odjeknuše njegove posljednje riječi - proučavaj i dalje ljubav! Kad su ponovno otvorili oči Čjanga više
nije bilo. (cit. 68. str.)
- mislim da je Jonatha odlučio biti kao Čjang, želio je podučavati i prenijeti svo svoje znaje koje je stekao sam ili
pomoću Čjanga na ostale galebove koji su izopćeni iz jata baš onako kako je to bio i ona, mislim da je to pravi razlog
povratka na Zemlju, ali mislim da se nada da će tamo pronaći i svoje jato iz kojeg će možda dobiti i nove učenike.
- Zbogom, Sully! Do viđenja! - Tim riječima se Jonathan oprosti i prenese u mislima među veliko jato galebova, na
obalu nekog drugog vremena, i shvati s uvježbanom lakoćom da nije samo kost i perje, već ničim neograničen,
savršen simbol slobode i leta. (cit. 72. str.)

- mislim da je Jonathan upravo našao svog prvog učenika kojega će podučavati, mladog galeba Flatchera Lynda, a
nadam se da će ih biti još.
- Nije mogao lagati tom čarobnom vještom biću, ma koliko bio ponosan i povrijeđen.
- Želim – reče tiho.
- Dakle, Flatcher - nastavi sjajno stvorenje vrlo blagim glasom – počnimo horizontalnim letenjem. (cit. 74. str.)
- čini mi se da će taj starješina zauvijek ostati tvrdoglav kao magarac do kraja života, ali mislim da bi on to sve rado
probao samo što ne želi priznati jer ga sputavaju njegovi zakoni koje ne želi prekršiti...
- Tek nakon sat vremena odjeknuše riječi starješine.
- Ne osvrćite se na njih. Galeb koji razgovara s prognanikom i sam će biti prognan. Galeb koji se divi prognaniku krši
zakon jata. (cit. 87. str.)
- Jonathan je svojom sposobnošću letenja privlačio mnoge galebe iz jata. Svaki galeb ga je želio nešto pitati, ali su, čini
se, svi bili prevelike kukavice da prijeđu k njemu.
- Pogledajte Flatchera! Lowella! Charles-Rollanda! Judy Lee! Zar su i oni osobite, obdarene i nadnaravne ptice? Ništa
više nego svi vi, ništa više nego ja. Razlika je samo u tome, jedina razlika, što su svi oni shvatili što zaista jesu i počeli
to provoditi u djelo. (cit. 94. str.)
- Jonathan nikada nije zaboravio na Čjanga jer upravo je sada izgovorio riječi koje ostavlja Flatcheru koji će sada
također postati učitelj drugim galebovima kojima je san letjeti slobodno i savršeno.
- Jadni Flatche! Ne vjeruj svojim očima. Njihove su mogućnosti ograničene. Gledaj pomoću razumjevanja, istraži ono
što već znaš i tada ćeš shvatiti kako se leti. (cit. 102. str.)

- prvo je Jonathan učio od Čjanga, pa Flatcher od Jonathana, a sada Flatcherovi učenici od Flatchera, njihovo znanje
neprestano kruži i nastavi li tako zauvijek će ostati.
- Nema granica Jonathane. E, pa onda će uskoro doći vrijeme kad ću se iznenada pojaviti na tvojoj obali i pokazati ti
kako se leti!
Iako se trudio da bude strog prema svojim učenicima, u jednom ih trenutku Flatcher ugleda onakvima kakvi su zaista
bili - a to što je vidio uistinu je volio.
- Nema granica Jonathane? - pomisli još jednom smiješeći se. I tako započne njegova trka za znanjem. (cit. 105. str.)
________________________________

Richard Bach - Galeb Jonathan Livingston - esej

Knjiga mi se jako dopala jer opisuje cjelokupno društvo sa svim dobrim i lošim osobinama. Pisac je želio da, opisujući
život galeba Jonathana Livingstona, nama približi slobodu uma, duha i tijela. Richard Bach nam je na alegoričan način
poručio da trebamo iskoristiti život što bolje možemo, i da svako od nas ima u sebi Jonathana Livingstona.

Knjiga je odlično napisana i nakon njenog čitanja osjećamo se opušteno, zato je vrijedi pročitati.
ONAJ KO LETI NAJVIŠE I VIDI NAJDALJE.

👉 Bilješka o piscu

Richard Bach rođen je 23. lipnja 1936. godine u Oak


Park, Illinoisu, u Americi. Postao je poznat 70- ih
godina prošlog stoljeća zbog nekoliko djela koja su
stekla vrlo veliku popularnost.

Većina knjiga je autobiografskog karaktera, koristeći stvarne ili fikcionalne likove kako bi ilustrirao svoju filozofiju.
Bach je služio vojsku u Američkoj mornarici te zatim u krilima New Jerseya. Imao je nekoliko različitih poslova kao što
je bio i tehnički pisač za Douglas Aircraft. Iz tog razloga je većina njegovih knjiga povezana s letenjem.
1970. godine izdaje knjigu “Galeb Jonathan Livingston” koja je u 1972. prodana u više od milijun kopija. Velika
uspješnost knjige popraćena je medijima tih godina. 1973. godine knjiga je pretvorena u film u produkciji Paramount
Picturesa sa glazbom Neil Diamonda.
31. kolovoza 2012. godine imao je zrakoplovnu nesreću, prilikom slijetanja na privatni aerodrom bio je ozlijeđen. Dan
nakon nesreće prijavljeno je da ima teške ozlijede, ali da je stabilno te da ima ozljedu glave i slomljeno rame.
U prosincu 2012. godine objavljeno je da je knjiga “Putovanje s Puffom” poslana izdavaču dan prije nesreće.
Bach je imao šestero djece sa svojom ženom Bette, koja je također bila pilot. 1970. godine se razveo i oženio s Leslie
Parrish, glumicom. Rastali su se 1997. godine. Ponovno se oženio sa Sabrynom Nelson-Alexopoulos 1999. godine.

You might also like