Professional Documents
Culture Documents
etrurskog hrama (visoki podij, duboko predvorje i široko svetište koje uključuje stupove
peristila – tzv. pseudodipteros), npr. Portunov hram iz 1. st. pr. Kr.
Nedugo nakon nastanka ovakvih hramova, nastali su i kružni hramovi na tradiciji starorimskih
građevina i grčkih tolosa (Sibilin hram, rano 1. st. pr. Kr.). No rimski hramovi su se
razlikovali od grčkih prije svega u dimenzijama i uporabi betona, zatim u visokom podiju koji
su preuzeli od Etruščana i unutarnjoj koncepciji – dok su Grci hram pravili za doživljaj
izvana, a unutrašnjost zanemarivali, Rimljani unutra grade niše i svetišta, a vanjštinu često
pojednostavljuju običnim zidom ili polustupovima i polustubovima. Ovakvi hramovi nisu bili
slučajni, niti kratka vijeka, označili su gradnju hramova u cijeloj Italiji i drugim carskim
gradovima sve do 3. st.
Masivnost građevina, kao karakteristika rimske umjetnosti, nije zaobišla ni hramove; tako
imamo kompleks betonskog svetišta od mnogih rampi, stubišta, dvorišta i polukružnog
svetišta s brojnim arkadama, nišama i svodovima (Svetište Fortune Primigenie u Palestrini,
podnožju Apenina, sjeverno od Rima, rano 1. st. pr. Kr.).
Grobna arhitektura, također specifična za Rim, rađena je u vidu oltara i manjih hramova (kao
Ara Pacis, ali čak i jedna piramida u Rimu), a najznačajniji je Hadrijanov mauzolej (današnji
Castel Sant'Angelo) za koji je nacrte uradio sam Hadrijan.