Grčki gradovi-države, polisi, do helenističkog doba raširili su se na golemom prostoru

od Emporija na obali sjeveroistočne Španjolske (dan. Ampurias) do mjesta Ai

Khanum na sjeveru Afganistana i od Olbije na ušću Buga u Crno more do Kirene u
Libiji. Računa se da je bilo oko 800 polisa u užem grčkom prostoru (današnja Grčka,
s jugom Albanije i svim otocima i obalama ostatka Egejskog mora). K tome je
tijekom stoljeća osnovano još oko 700 polisa od zapadnog Mediterana do Inda. Osim
prostornog aspekta, fascinantan je i vremenski, jer ako se uzme da su se polisi
oblikovali do oko 750. g. pr. Kr. i ponegdje potrajali do u 6. st. po Kr., radilo bi se o
1200 godina, periodu koji se po trajnosti može usporediti jedino s trajanjem gradova
Mezopotamije.

Uistinu, Aristotel (Politika, 1326b16) ističe da idealni polis ne bi smio biti toliki
da se građani ne bi mogli međusobno poznavati.
Urbanizam, kojemu je udario temelje Hipodam u V. stoljeću, u helenističko doba je
došao do punog izražaja. Neki novi ali i stari obnovljeni gradovi gradili su se prema
urbanističkim planovima. Helenistički grad je imao pravilne ulice koje su se sijekle
pod pravim kutom. Dvije glavne ulice sjekle su se u središtu grada gdje se nalazio trg,
agorá, s reprezentativnim zgradama.
Sagrađeno je nekoliko velebnih hramova: Didymeion kod Mileta, Olympieion
(Zeusov hram u Ateni) počeo se graditi u Pizistatovo doba, a bit će završen u
Hadrijanovo doba 131. godine n.e., Artemision u Magneziji i dr. Arsinoeion, hram
cilindrične osnove koji je podigla na Samotraki kraljica Arsinoe (III.st.pr.Kr.), bio je
uzor kasnijim rimskim rotondama. Među sakralnim objektima osobito se isticao
Pergamski oltar iz II. stoljeća, podignut u čast Zeusa i Atene u povodu pobjede
Pergama nad Galatima.