Otuđenje od rada u suvremenom društvu

Teške društvene okolnosti te iznenadni obrat u društvu može izazvati otuđenje u društvu. Ono se
često očituje putem raznih zanimanja. Primjerice, tijekom već dobro poznate pandemije došlo je do
otuđenja medicine, farmacije te medija i politike. Činilo se kao da svaka grana gleda svoje interese te
se k tome trudi dobro zastrašiti sve one zbunjene, one s kojima je vrlo lako upravljati – običan puk.
Liječnici su se (čast izuzetcima) morali voditi strogim pravilima, onako kako su im oni iznad njih
„naredili“ te su bili usredotočeni na liječenje ljudi zahvaćenih koronavirusom. Odjednom su svi oblici
prehlade dobile naziv popularnoga virusa. Ljudi oboljeli od drugih, puno opasnijih bolesti bili su
zanemareni zbog prevelike naglašenosti na tada aktualni virus. Pod kontrolom i u strahu bili su i
liječnici te je tako došlo do otuđenja. Nadalje, farmaceutska tvrtka profitirala je od cjepiva i anti
genskih testova koji zapravo nisu bili toliko pouzdani. To također skreće s puta na kojemu bi trebala
počivati farmacija (cilj da se pomogne ljudima, a ne suprotno). Sljedeća zanimanja koja su svjedočila
vlastitom otuđenju se novinari, u širem aspektu, mediji. Svrha medija trebala bi biti obavještavanje i
prenošenje informacija i slično. Međutim, mediji su postali sredstvo obmane i straha. Pritisak koji
mediji nanose često je smatran i jednim od „jahača apokalipse“. Oni nas okružuju, svakako ih ne
možemo izbjeći bez da primijetimo da se stvorila potreba da se samo negativne i dramatične novosti
prenose. Takve su nažalost najčitanije. Nešto lijepo i pozitivno često ostane u sjeni. Informacije
vezane uz rat u Ukrajini, broj zaraženih i mnoge druge odlutale su od istine. Zanimljivo je što je
čovjek kao biće željno uspjeha i profita ikad došlo do ideje da sebe uzdigne tako da ostalima usadi
strah u kosti kako bi dobio potpunu moć. Odakle uopće ideja da se „gazi“ po vlastitoj vrsti. Tu
jednostavno nema opravdanja. Na posljetku, političari i vlada se pojavljuju na vrhu, a kada je netko
na vrhu često se i otuđuje. Novac postaje moćniji od svakog morala. Često su odredbe i pravila koje
su oni sami odredili, vrijedili samo za nas, a za njih same bi često došlo do improvizacije. Nitko ne
može garantirati da su se svi vladajući držali istih pravila po pitanju izolacije ili primanju cjepiva. Neke
stvari će zauvijek ostati nevidljive „običnim“ ljudima. Nadalje, neka zanimanja koja se nisu nužno
otuđila, već će vrlo vjerojatno „izumrijeti“ su, primjerice, trgovci, a samim time i većina zanimanja iz
trećeg sektora. Počele su se pojavljivati blagajne bez blagajnika. To je jedan od faktora koji najavljuje
neko novije vrijeme. Također, neće biti nemoguće zamijeniti i konobare te pomoćnike kuharima. Ta
zanimanja bi uskoro mogla pripasti budućoj pametnoj tehnologiji ili robotima. Također, zanimanje
taksista moglo bi nestati pojavom električnih automobila. No, treba biti oprezan i s novim izumima
tehnologije. Ipak je čovjek taj koji treba imati potpunu kontrolu nad svime. Tehnologija je ovdje da
nam pomogne, nikako da nas zamijeni.