Sindrom vukodlaka

Prije svega, želim ispričati stvarnu priču ljudi koji su imali tragičnu
sudbinu upravo zbog ovog sindroma. Baš zbog razumijevanja utjecaja
ovog sindroma na ljude, prije nego što se prebacimo na objašnjavanje
biološke osnove samog sindroma.
Vjerujem da znate da je velika većina Disney bajki temeljena na
stvarnim pričama. Jedna od takvih je i osobno moja omiljena,
Ljepotica i zvijer.
Poveznica te priče i ovog sindroma je sljedeća: zvijer iz ove bajke
zaista je postojala, zahvaljujući sindromu vukodlaka.
Pedro Gonzales rođen je na Kanarskim otocima. Jedva se sjećao
svojih roditelja, jer su ga još kao dijete oteli i odveli u Španjolsku
kako bi ga pokazivali publici u vidu zabave i ismijavanja. Kada je
imao deset godina odveli su ga u Francusku. U kavez su mu bacali
meso, misleći da je zvijer i da samo to zaslužuje jesti.
On nije bio zvijer, niti divlji čovjek iz šume. Bio je maleni dječak s
urođenom terminalnom hipertrihozom, poznatom kao sindrom
vukodlaka. Kako je ovo 16. Stoljeće, bio je rijedak, nepoznat i
dijagnosticiran na samo 50 ljudi.
Kralj Henrik drugi je dobio Pedra na poklon u kavezu. Sutradan je
kralj naredio da ga se ode pregledati. Liječnici su se prema njemu
ponašali kao da je zvijer, podražujući ga na razne načine kako bi
zacvilio ili zarežao. Međutim on je šapučući rekao svoje ime na
zaprepaštenje svih. Saznavši za to, kralj je naredio da ga dovedu u
dvor gdje se sve do svoje smrti posvetio obrazovanju malenog
dječaka. Pedro iliti po novom Petrus, naučio je osnove književnosti,
naučio je tri jezika i isticao se po mnogim karakteristikama.
Sve je krenulo niz brdo kada je kralj umro i na vlast došla kraljica
Catherine de Medici. Uvidjela je da može ostvariti profit od ljudi koji
 su putovali da bi uživo vidjeli zvijer. Samim time joj se nametnulo
pitanje može li uzgajati zvijeri. Petrusu je ugovorila brak s najljepšom
kćerkom svog sluge, Catherine.
Dakle stvarna ljepotica, nije se zvala Belle, nego Catherine.
Nakon početnog šoka, s vremenom se zaljubila u svog muža.
Njhovih prvo troje djece su na kraljičino razočarenje, bila obična
zdrava djeca. No, njezin eksperiment je uspio tek s četvrtim djetetom,
koje je imalo sindrom poput svog oca. Od njihove ukupno sedmero
djece, njih četvero je imalo urođen sindrom vukodlaka. Njihovi
portreti su se prodavali po vrtoglavim cijenama, a i sama djeca su
putovala svijetom izigravajući dvorske lude.
Oboma supružnicima su odbijeni sakramenti na pokopu i do dan danas
se ne zna gdje su ukopani.

Što je sindrom vukodlaka (hipertrihoza)?

Hipertrihoza (hipertrihoza) je rijetko stanje karakterizirano
prekomjernim i prekomjernim rastom kose po cijelom tijelu, čak i
pokrivajući lice. Hipertrikoza se može pojaviti pri rođenju ili se
razviti tijekom vremena. Kažemo da je terminalna, jer su te dlake
stalne, a ne privremene.
I muškarci i žene mogu iskusiti hipertrihozu.

Vrste hipertrihoze

 Kongenitalna hipertrihoza lanuginosa. Prvo se pojavljuje kao

fina kosa koja normalno raste pri rođenju. Međutim, nakon
nekoliko tjedana, ova kosa ne nestaje, ona i dalje raste na različitim
mjestima u tijelu djeteta.
 Kongenitalna terminalna hipertrihoza. Nenormalan rast kose
počinje od rođenja i nastavlja se tijekom života osobe. Ova dlaka je
obično duga i gusta, pokrivajući lice i tijelo.
 Nevoidna hipertrihoza. Prekomjerni rast kose u bilo kojem obliku
pojavljuje se u navedenom području. U nekim slučajevima, više od
jedne niti kose.
 Hirzutizam. Ovaj oblik hipertrihoze javlja se samo kod žena koje
karakterizira rast tamne i guste kose na ženskim dijelovima tijela
koji obično nemaju kosu, kao što su lice, prsa i leđa.
 Stečena hipertrihoza. Ovo se stanje kasnije razvija. Višak guste
kose može se smanjiti u malom dijelu tijela ili po cijelom tijelu.

Uzroci hipertrihoze
Većina slučajeva sindroma vukodlaka uzrokovana je genetskim
mutacijama u genima nosača koji stimuliraju rast kose. Ova
genetska mutacija čini stanice koje obično isključuju rast kose u
neobičnim područjima kao što su kapci i čelo, ostajući u
aktiviranom stanju.
U slučaju ženskog hirzutizma, gusti rast kose u tijelu uzrokovan je
genetskim nasljeđivanjem koje uzrokuje prekomjernu proizvodnju
androgena (muški spolni hormoni). Ako vaša majka ili sestra imaju
ovo stanje, šanse su da ćete doživjeti hirzutizam.
Ostali uzroci uključuju:

 Pothranjenost.
 Loša prehrana ili određeni poremećaji prehrane, kao što je
anoreksija.
 Određeni lijekovi, kao što su lijekovi za rast kose, određeni
imunosupresivi i androgeni steroidi.
 Mutacije raka i stanica.
 Autoimune i zarazne bolesti koje utječu na kožu.

Ponekad, kožna stanja postanu vrlo osjetljiva na UV svjetlo

(porphyria cutanea tarda) također može izazvati hipertihozu.
Ako se hipertrihoza javlja samo na određenim mjestima u tijelu, to
može biti posljedica kroničnih kožnih oboljenja, kao što je
simplehen, koja je povezana s povratnim osipima, svrbežom i
određenim ogrebotinama na koži.
 Povećana opskrba krvlju u određenom području tijela također može
uzrokovati ovo stanje. Ponekad se simptomi hipertrihoze pojavljuju
u područjima u kojima osoba koristi gips. Ovo stanje također može
biti uzrokovano nuspojavama lijekova protiv ćelavosti.
Nekoliko drugih slučajeva se javlja bez poznatog uzroka.

Simptomi hipertrihoze
Hipertrikoza se može pojaviti pri rođenju ili se može razviti kasnije
u životu. Uobičajeni simptomi hipertrihoze su problemi s desni ili
zubima. Neki zubi mogu biti izgubljeni ili desni mogu biti
povećani. Žene s hirzutizmom razvijaju ukočenu crnu kosu kao na
licu, prsima i leđima. Hipertrikoza obično proizvodi jednu od tri
vrste kose:

 vellus: Ova vrsta kose je općenito kratka (manja od 0,2 cm)) i nije
jasno vidljivo. Ovaj tip kose može se naći u gotovo svim
dijelovima tijela, osim u stopalima, ušima, usnama i dlanovima, ili
u ožiljcima.
 lanugo: Ova vrsta kose je vrlo mekana i glatka, poput tijela
novorođenčeta. Obično nema pigmenata. Većina beba gubi lanugo
u nekoliko dana ili tjedana nakon rođenja.
 kolodvor: Duga i gusta kosa, i obično vrlo tamna.

Liječenje hipertrihoze
Ne možete učiniti ništa da spriječite ovaj oblik urođenih bolesti.
Rizik od određenih oblika hipertrihoze može se smanjiti
izbjegavanjem određenih lijekova, kao što je minoksidil.Liječenje
hipertihoze je uklanjanje dlaka putem različitih kratkoročnih
metoda, uključujući:

 brijanje
 depilacija voskom
 ukidanje
 Izbjeljivanje kose
Sve ove metode su privremena rješenja. Ova metoda također
uzrokuje iritaciju kože koja je bolna ili neugodna. U nekim
dijelovima tijela nije lako napraviti ovu metodu.
Dugotrajna skrb uključuje elektrolizu i lasersku kirurgiju.
Elektroliza je uništavanje folikula dlaka s malim električnim
nabojem. Laserska kirurgija uključuje nanošenje posebne laserske
zrake na nekoliko dlačica odjednom. Međutim, gubitak kose često
može biti trajan s ovim tretmanom.