Siniša Mastelić Ivić, Hrvoje Tomić, Vlado Cetl

SUSTAV STRATEGIJSKE PROSTORNE ORGANIZACIJE

THE STRATEGIC SPATIAL ORGANISATION SYSTEM

Ključne riječi: procjena nekretnina, prostorni planovi, realizacija, urbana preparcelacija, geomarketing
Keywords: real estate valuation, spatial development plans, realization, urban reallocation, geomarketing

SAŽETAK
Učinkovito upravljanje prostornim resursima je pored
ljudskog resursa glavni čimbenik zdravog gospodarskog
rasta regije. Razdjeljenost atributa vezanih za prostor
kroz više administrativnih tijela vodi smanjenju
kvalitete informacije. Tehnološki napredak omogućava
integraciju svih podataka čime se stvara prostorna
informacijska podrška koja može servisirati sve
kompleksnije društvene zajednice, što čini upotrebu
prostora održivom, gospodarski isplativom i ekološki
kontroliranom. U ovom radu je kroz sustav
geomarketinga prikazana poveznica globalne procjene
nekretnina, koja se koristi u procesima realizacije
prostornih planova, s prostorno orjentiranim podacima
nužnim pri stvaranju optimalnog projekta gospodarskog
razvoja područja lokalne uprave.
SUMMARY
Efficient management of the space resources is, together
with human resources, the key factor for healthy
economical growth of a region. Since spatial data is
stored at many different administrative bodies,
information quality is considerably decreased.
Development in the field of the technology is making
possible integration of all available data, and with that
an establishment of the information system that can
support more and more complex societies, what makes
space usage sustainable, economically approved and
ecologically controlled. This paper gives an overview
on the correlation between mass real estate valuation
data and spatially oriented data through the
geomarketing system, necessary for the optimal regional
development plan creation.

dr. sc. Siniša Mastelić Ivić, dipl. ing. geod.; Hrvoje Tomić, dipl. ing. geod.; mr. sc. Vlado Cetl, dipl. ing. geod. –
Katedra za upravljanje prostornim informacijama, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Kačićeva 26, Zagreb

239
 Mastelić Ivić, Tomić, Cetl: Sustav strategijske prostorne organizacije
1 UVOD
Razvijeni svijet se danas susreće sa značajnom
potrebom za programima korištenja zemljišta i
regulacijom odnosa u prostoru, kao odgovor na brzo
povećanje populacije, industrijalizacije i urbanizacije. U
organizaciji optimalne iskoristivosti prostornih resursa,
tehnološkom i društvenom analizom se prije svega
nadgleda i razumijeva promjena krajolika uzrokovana
ljudskim utjecajima i prirodnim procesima. Iz toga
proizlaze termini korištenje zemljišta (Land Use), što
podrazumjeva gospodarske i kulturne aktivnosti koje se
izvršavaju nad zemljištem i zemljišni pokrivač (Land
Cover) koji označava fizička svojstva, količinu i tip
vegetacije te ostale materije koje se pojavljuju na
zemljinoj površini. Korištenje zemljišta i zemljišni
pokrov se moraju opisati u obliku hijerarhijskih
klasifikacijskih shema što omogućava naprednije i
detaljnije nivoe opisa i analize. Nedostatak nacionalnog
standarda ovih klasifikacijskih sustava vodi do znatne
neusklađenosti među različitim subjektima lokalnih
uprava.
2 ODRŽIVI RAZVOJ
Osnovni cilj dobre prostorne administracije je
osiguranje održivog razvoja, koji mora povezivati
gospodarski udio vezan uz povrat uloga i socijalni udio
vezan za materijalne, duhovne i kulturne potrebe ljudi.
Pojam održivog razvoja potiče iz šumarstva, gdje se
koristi model u kojem su pošumljavanje novim
mladicama i sječa šume u direktnoj zavisnosti - stalno
se omogućuje novi prirast šume a istovremeno se ne
narušavaju životna staništa. Održivi razvoj mora
počivati na usklađivanju zahtjeva okoliša s poželjnim
gospodarskim razvojem i demografskim kretanjima [6].
Jedan od preduvijeta održivog razvoja primjena je
integralnog planiranja, koje uključuje društvene,
stručne, tehnološke, materijalne i ostale relevantne
okolnosti. Razumijevanje održivog razvoja se s
ekološke ravnoteže proširilo i na ekonomsku sigurnost i
socijalnu pravednost, što čini "magični trokut održivog
razvoja". Zbog različitih tumačenja i poduzimanja
konkretnih mjera, Ujedinjeni narodi su razdoblje od
2005-2014. godine proglasili dekadom "Obrazovanja
radi održivog razvoja", gdje su značajno uključeni:
rukovođenje, ljudska prava, demokracija, mirovni odgoj
i globalizacija.
Zemljište je temeljni ograničeni prirodni resurs
osiguranja održivog razvoja, nužan za postojanje svih
ekosustava i života na Zemlji uopće. Zbog toga se
moraju razvijati dobro organizirani sustavi prostornih
podataka. Opisni podaci su najčešće pohranjeni u baze
podataka, otkud se georeferenciraju različitim
aplikacijama u koordinatni prostor, te postaju
nezamjenjivo sredstvo planiranja održivog razvoja.
Ovakvi modeli podataka omogućuju kvalitetno pružanje
informacija o zemljištu, najčešće namjeni površina i
240
režimima korištenja, raznim korisnicima putem
otvorenog pristupa. Analiza podataka, kroz ove modele
u svrhu poboljšanja privredne djelatnosti, danas se
najčešće naziva geomarketing. Komponente održivog
razvoja su: ekonomski razvoj, društveni razvoj i zaštita
okoliša.
Te komponente su međusobno ovisne i važni su faktori
pri donošenju odluka koje se tiču održivog razvoja
(Slika 1).
Održivi
razvoj
Okoliš
Gospodarst vo
Društ vo
Slika 1. Održivi razvoj
3 GEOMARKETING
Općenito marketing možemo definirati kao sustavni
pristup koji se temelji na oblikovanju usluge ili
proizvoda koji zadovoljava korisnikove potrebe i želje
te uvjetuje njegovo prihvaćanje, kroz kvalitetu
proizvoda, cijene, promocije i odabir prostorne lokacije.
Budući je čak 90% poslovnih informacija položajno
definirano, ponuda i potražnja se lako povezuju s
prostornim podacima. Geomarketing ili prostorni
marketing, naziv koji proizlazi iz Business Mapping-a,
je grana marketinga koja je u osnovi sinteza prostorne
baze podataka i marketinga, a sadrži elemente
strateškog i operativnog marketinga. Omogućuje
modeliranje i analizu informacija zbog donošenja
odluka te vizualizaciju na taj način dobivenih
strategijskih informacija, što treba rezultirati izborom
najboljeg poslovnog poteza. Zbog toga se ovaj postupak
u nekim krugovima naziva i geooptimizacija.
Sredinom devedesetih godina 20. stoljeća geomarketing
se počeo razvijati kao alat u razvojnoj politici tvrtki,
uvjetovan rastućom globalizacijom tržišta. Već tada se
geomarketing počeo primjenjivati i u području lokalnog
i regionalnog napretka, što je dovelo do modernizacije
gospodarskih strategija vladinih i nevladinih
organizacija [1].
Veća prisutnost geomarketinga u obrazovanju i znanosti
će osigurati daljnji razvoj koncepta temeljenog na
obrazovanom ljudskom resursu, koji će se odmah nakon
ugovorenog radnog odnosa aktivno uključiti u
proizvodni proces te doprinositi razumijevanju potrebe
zaštite okoliša i principa održivog razvoja.
 Mastelić Ivić, Tomić, Cetl: Sustav strategijske prostorne organizacije
Lokalne samouprave kod većine razvijenih država
nastoje implementirati geomarketing kao sredstvo
ekonomskog napretka u okružju rastuće regionalne
konkurencije. One ovim sustavima privlače investitore i
postaju kvalitetan resurs na globalnom tržištu te postaju
regionalni centri gospodarskog razvoja, koji se može
ostvariti do razine isplativosti dopuštene načelima
održivog razvoja.
Aktivnosti su danas usmjerene ka kombiniranju
geomarketinškog pristupa od strane lokalnih zajednica,
tvrtki i nevladinih organizacija kako bi se izgradilo
partnerstvo u ostvarenju ciljeva održivog razvoja.
3.1 Udio podataka kontaminacije u
prostornoj bazi
Nevladine organizacije koriste sustave prostornih
analiza za promoviranje regionalnog razvoja i očuvanje
okoliša ali i za promoviranje određenih područja kojima
je potrebna zaštita na nacionalnoj i internacionalnoj
razini.
Proces prilagodbe sustava prostornog uređenja prema
potpisanim svjetskim i europskim sporazumima traži
sustavno praćenje i istraživanje prostora i procesa koji
bi trebali rezultirati odgovarajućim pokazateljima
usporedivim s istim pokazateljima drugih zemalja.
Osim manjeg broja lokacija permanentnih analiza na
području urbane cjeline, čiji pokazatelji su sadržaj
dokumenata prostornog uređenja u skladu s
odgovarajućim propisom, cjeloviti sustav prostornih
pokazatelja kontaminacije i istraživanja koja ga prate
nije uspostavljen. Istovremeno, neka istraživanja
upućuju na potrebu progušćenja mreže potrebnih
lokacija analize kontaminacije u prostoru. Takva se
obaveza nameće i za sveobuhvatno istraživanje
održivog razvoja urbane sredine i njene okoline u
segmentu zdravstveno zadovoljavajućeg prostora, za
koji se još nije pristupilo analizi svih potrebnih
pokazatelja a bitni su untar sustava geomarketinga za
projekt gospodarskog razvoja.
Uz kritičku primjenu određenih svjetskih i europskih
smjernica, potrebno je formirati sustav istraživanja koji
bi rezultirao standardima distribucije kontaminacije,
uzrokovane prometom i proizvodnjom, za pojedine
štetne tvari u prostoru.
4 PROCJENA NEKRETNINA
Procjena vrijednosti nekretnine može se opisati kao
pažljivo predviđanje njezine vrijednosti temeljem
iskustva i uzimanjem u obzir svih njezinih u prvom redu
prostornih, ali i drugih obilježja.
Poznate su tri glavne metode procjene nekretnina:
- troškovna metoda (engl. The Cost approach)
- metoda tržišnog uspoređivanja (engl. The Sales
Comparision Approach) i
- dohodovna metoda (engl. Income Capitalization
Approach).
Svi ovi postupci, detaljnije opisane u [9], koriste se
uglavnom za građevinsko ili izgrađeno zemljište, te
neizbježno uključuju procjenitelja, čime se uvelike
produljuje i poskupljuje proces procjene, te omogućuje
ovisnost o subjektivnom dojmu procjenitelja.
Globalna procjena (engl. mass valuation) je postupak
kojime se, na osnovu objektivnih faktora, statističkim
metodama procjenuje vrijednost nekretnina. Da bi ova
procjena bila pravedna i potrebno točna, potrebno je
raspolagati dovoljnim brojem podataka o svakoj
nekretnini. Statističkim metodama moguće je, s
određenom sigurnošću, predvidjeti vrijednost nekog
faktora dalje korištenog u postupku izračuna konačne
vrijednosti [2]. Prostorno definirani faktori opisa svih
resursa potrebnih projektu gospodarskog razvoja,
značajno utječu i na vrijednost nekretnina te se ove
dvije baze izgrađuju u jednom sustavu geomarketinga.
Ovim postupkom se osim iz postojećeg stanja (as is)
temeljem izrađenog prostornog plana može predicirati
vrijednost buduće nekretnine (subject to).
5 PROJEKT GOSPODARSKOG
RAZVOJA LOKALNE UPRAVE
Temeljna zadaća svake prostorne cjeline – regije je
usklađen regionalni razvoj s potrebama stanovništva i
gospodarskim aktivnostima s jedne strane te očuvanje i
poboljšanje životnih uvjeta s druge strane. Projekt
regionalnog gospodarskog razvoja je dokument koji
nastaje kao sinteza regionalnih strategija raznih struka, a
sadrži odrednice razvoja regije donesene u skladu s
načelima održivog razvoja. Cilj ovih strategija je
uskladiti rast stanovništva s povećanjem gospodarske
moći i time doprinositi povećanju standarda zajednice.
Ostvarivanje optimuma svih navedenih odnosa,
omogućuju s jedne strane profesionalni strateški
projektanti koji prate opće trendove i predviđaju nove
smjernice na globalnom tržištu i s druge strane vlasnici
nekretnina te jaki poduzetnički sektor i predstavnici
krupnih korporacija. Mogućnost realizacije ovih
strategija je uvjetovana postojanjem zdrave
konstrukterske industrije u toj regiji. Ovi sudionici su
rezultat javno-privatne suradnje kojom se osigurava
kvalitetan gospodarski razvoj u tržišnom gospodarstvu.
U sastav ove radne skupine dobro je uključiti
predstavnike zavoda za zapošljavanje i institucija za
cjeloživotno obrazovanje, kako bi se mogao kvalitetno
241
 Mastelić Ivić, Tomić, Cetl: Sustav strategijske prostorne organizacije
ugraditi najvažniji resurs a to je stručno osposobljeni
radnosposobni ljudi.
Razvoj lokalnoga gospodarstva stvara bolji životni
standard, prvenstveno svojih stanovnika i kod nas je
opisan ključnim karakteristikama razvoja lokalnoga
gospodarstva u tržišno orijentiranom gospodarstvu [7]:
- funkcija gospodarskog razvoja lokalne samouprave
mora biti kontinuirana aktivnost,
- dužnosnici lokalnih samouprava imaju i ovlast
zastupati promjene u nacionalnom zakonodavstvu i
politici,
- izvori kojima lokalna samouprava pridonosi
gospodarskom razvoju su kadrovski, institucionalni,
poslovni, fizički i financijski,
- gospodarski se razvoj pojavljuje kao rezultat
aktivnosti i ulaganja privatnog i javnog sektora, a u
demokraciji, uz pristanak zajednice,
- aktivnostima javnog sektora u gospodarskom
razvoju žele se privući ulaganja kako bi se stvarila i
održala okolina u kojoj poduzetništvo može
napredovati,
- lokalna samouprava promovira gospodarski razvoj
kroz aktivnosti koje kreiraju i koriste lokacijske
prednosti, primjerice ulaganjem u unapređenje
infrastrukture i u obrazovanje.
Realizacijom većine dobrih strategija gospodarskog
razvoja pokazalo se kako većina gospodarskog rasta
počinje od lokalnih poduzetnika koji otvaraju ili
proširuju svoje tvrtke a manje od privlačenja velikih
globalnih kompanija. Strane tvrtke najčešće prilaze
regiji kod koje lokalni poduzetnici pozitivno
prezentiraju svoju lokalnu samoupravu i ističu svoju
regiju kao povoljno mjesto za poslovanje.
Strategijsko planiranje je sredstvo koje javni sektor
preuzima od poslovne zajednice, kojim lokalna uprava
provodi potrebne procedure i radnje kako bi ostvarila
planiranu viziju budućnosti. Kvalitetniji rezultati postižu
se pri odabiru procedura i radnji oko onih resursa na
koje se može imati utjecaj. Ovakvo planiranje
podrazumijeva usmjeravanje na prioritete i kvalitetu
ostvarenja, na aktivnu komunikaciju između strateških
ciljeva i pojedinačnih akcija, između svih
zainteresiranih i onih što donose i provode odluke, na
primjenu iskustava stečenih tijekom provedbe radi
korigiranja polazišta planskog postupka.
Izložena i usvojena regionalna prostorna strategija se
realizira prostornim i urbanističkim planovima, koji se
na terenu kvalitetno ostvaruju, u prvom redu,
postupcima komasacije i urbane preparcelacije.
242
6 PROSTORNO PLANIRANJE
Prostorno planiranje temelji se na sveobuhvatnom
promišljanju prostora i okoliša radi stvaranja podloge za
najpovoljnije gospodarenje prirodnim i antropogenim
datostima i pronalaženje rješenja koja će omogućiti
poboljšanja tehničke i društvene infrastrukture u danim
prirodnim, društvenim i gospodarskim uvjetima. Osobit
naglasak je na predviđanju budućih razvojnih potreba,
pri čemu se posebno moraju respektirati specifičnosti
prostora i rezultati istraživanja demografskih kretanja.
Prostorno planiranje je multidisciplinaran i kontinuiran
postupak, rezultat kojega su prostorni planovi,
najdjelotvorniji regulatorni instrumenti u zaštiti okoliša.
Prostorni planovi uvažavanjem društveno-gospodarskih,
prirodnih, kulturno-povijesnih i krajobraznih vrijednosti
razrađuju načela prostornog uređenja, utvrđuju ciljeve
prostornog razvoja te organizaciju, zaštitu, korištenje i
namjenu prostora.
Prostornim uređenjem, kao skupom aktivnosti i
dokumenata, osigurava se gospodarenje, zaštita i
upravljanje prostorom uređene zajednice kao osobito
vrijednim i ograničenim dobrom. Gospodarenjem,
zaštitom i upravljanjem prostorom ostvaruju se uvjeti za
društveni i gospodarski razvoj, zaštitu okoliša,
racionalno korištenje prirodnih i povijesnih dobara na
načelu integralnog pristupa u planiranju prostora. To je
proces koji obuhvaća analizu i utvrđivanje općih ciljeva
razvoja, uvođenja organizacijskih i pravnih mjera,
prostorno planiranje, kontrolu provedbe izgradnje i
praćenje funkcioniranja izgrađenih građevina. U
donošenju odluka nužno sudjeluju svi relevantni akteri,
a posebno javnost – građanstvo. Pri tome treba voditi
računa i o usaglašenosti prostornog uređenja pojedinih
dijelova prostora šire zajednice, te njihovo povezivanja
s europskim prostornim ustrojem. Najuobičajeniji
zajednički oblici korištenja zemljišta su podjela na zone,
planska kontrola građenja, odredbe o gradnji i kontrola
razvoja[8]. Podjela na zone postavlja nacrt zajednice u
okruge i zone u kojima su određene aktivnosti
dozvoljene a druge zabranjene. Definiraju se atributi
kao što su veličina, tip i mjesto gradnje na toj
građevinskoj čestici. Ovi standardi su nedvosmisleno
određeni tekstom o zonskoj regulaciji i pripadajućim
kartama koje određuju granice pojedinih zona. Planska
kontrola sadrži neovisne i proceduralne komponente:
1. neovisne promiču razvoj kvalitetnog fizičkog
okruženja u skladu s priznatim planiranjem i
građevinskim standardima (nadzor od strane
stručnih tijela),
2. proceduralno omogućuje promatrački proces, s
predloženim i reguliranim koracima, za sve
subjekte koji imaju interesa u razvoju zemljišta
(kontrola putem državne administracije).
 Mastelić Ivić, Tomić, Cetl: Sustav strategijske prostorne organizacije
7 REALIZACIJA PROSTORNIH
PLANOVA
Kvalitetan održivi razvoj se mora temeljiti na sinergiji
dva suprostavljena koncepta brige o prostoru:
1. statički (zemljišna knjiga i katastar) mora
garantirati postojanost, nepromjenjivost geometrije
i vlasničkih prava,
2. dinamički (prostorno planiranje) uvjetovan
gospodarskim razvojnim programom s urbanističko
ili agrarno oblikovnim projektom.
Zemljište čini temeljni resurs za život čovjeka i održivi
razvoj [10]. Iz tog razloga učinkovito upravljanje
zemljištem i zemljišnim informacijama iznimno je
važno kako za sadašnje tako i za buduće naraštaje.
Odnos čovjeka prema zemljištu temeljan je za njegov
razvoj [11]. Postoji nekoliko izvjesnih čimbenika u
upravljanju zemljištem koji utječu na zadovoljavanje
društvenih potreba. To su položaj, veličina, vlasništvo i
ograničenja. Navedeni čimbenici sastavni su dio većine
zemljišnih informacijskih servisa odnosno katastra.
Iako se s različitim društvenim uređenjima svrha
izradbe i održavanja katastarskih podataka mijenjala,
ona je neovisno o metodama njihova modeliranja,
prikupljanja, obradbe te održavanja, neupitna. Podaci
katastra u stalnoj su prilagodbi s različitih gledišta, a što
ovisi o društvenom uređenju, načinu prikupljanja i
obradi podataka. Društveno uređenje utječe na svrhu i
sadržaj, a metode i tehnologije na strukturu podataka.
Katastarski podaci prikupljaju se na temelju propisa i
vode u službenim evidencijama za čiju pouzdanost
jamči država. Na temelju njih državna tijela odlučuju o
pravima i dužnostima građana kroz naplatu različitih
vrsta poreza, davanja poticaja za poljoprivredu,
izdavanje dozvola za zahvate u prostoru i dr.
Katastar i zemljišna knjiga trebaju sadržavati potpune
informacije o položaju i pravnom stanju svih nekretnina
neke države. Katastar je javna evidencija o položaju,
obliku, površini i kulturi svake pojedine čestice
zemljišta, a služi za tehničke, gospodarske i statističke
svrhe te kao podloga za izradu zemljišnih knjiga.
Zakonom o državnoj izmjeri i katastru nekretnina
definira se Katastar nekretnina kao evidencija je o
česticama zemljine površine, zgradama i drugim
građevinama koje trajno leže na zemljinoj površini ili
ispod nje te o posebnim pravnim režimima na zemljinoj
površini. Kao podaci najkrupnijeg mjerila za čitav
prostor države katastar čini temelj infrastrukture
prostornih podataka [4].
Zemljišne knjige su javni registri o pravima na
nekretninama, a temeljni podaci za njihovo osnivanje i
vođenje su podaci katastra. Ove dvije ustanove
dopunjuju jedna drugu i jedna bez druge ne mogu u
potpunosti postići svoju svrhu.
Dinamičkim konceptom kroz kvalitetne dokumente
prostornog uređenja se mora značajno povećati
vrijednost svih obuhvaćenih nekretnina. Provođenje
ovih dokumenata na terenu se ostvaruje postupcima
komasacije (realokacije, konsolidacije) kod agrarno
oblikovnih projekata i urbane komasacije
(preparcelacije) kod urbanističko oblikovnih projekata.
Komasacija je najkompletnija i najkompleksnija agrarna
operacija, čija je glavna svrha okrupnjavanje
razbacanog posjeda. Uz hidromelioracijske radove,
komasacija daje iznimne rezultate u uređenju
poljoprivrednog zemljišta. U današnjim prilikama
neograničenog prava vlasništva na zemljištu,
mogućnostima zakupa, ali i normalnim potrebama
uređenja zemljišta, komasacije ponovno i posebno
dobivaju na značaju [3]. Pojedinim pilot projektima koji
se trenutnoi realiziraju na području Hrvatske, na žalost
bez zakonske regulative, trebalo bi postići:
- racionalniju i ekonomičniju poljoprivrednu
proizvodnju;
- stvaranje boljih uvjeta za život, rad i stanovanje na
selu;
- maksimalno iskorištenje seoskog prostora;
- očuvanje seoske sredine i krajolika.
Gospodarenje zemljištem nemoguće je bez njegovog
fizičkog uređenja kao i uređenih zemljišnih evidencija.
Posebnu pažnju pritom treba posvetiti očuvanju i zaštiti
čovjekove okoline, kako bi se maksimalno održala
prirodna i ekološka ravnoteža te održivi razvoj.
Parcelacija građevinskog zemljišta u svrhu osnivanja
građevinske čestice, za sada jedini ozakonjeni alat,
provodi se u skladu s lokacijskom dozvolom ili
detaljnim planom uređenja ako se na katastarskoj čestici
predviđaju zahvati u prostoru. Širi postupak sinergije
dva suprostavljena koncepta brige o prostoru bio bi
dakle urbana preparcelacija koja se mora temeljiti na tri
poznata stupa transparentnosti administrativnog
upravljanja prostorom [5]:
1. zakonska osnova,
2. transparentna procjena vrijednosti nekretnine,
3. financijski servis.
Ovi stupovi transparentnosti garantiraju izjednačenost
međusobnih odnosa vrijednosti nekretnina na planom
obuhvaćenom prostoru prije realizacije prostornog plana
i međusobnih odnosa vrijednosti novih nekretnina
poslije realizacije. Značajni rast vrijednosti obuhvaćenih
nekretnina omogućuje i stvaranje financijskog fonda za
provođenje ovog postupka.
Transparentnost prezentacije povećanja vrijednosti
nekretnina usklađuje proceduru sa zakonskom
regulativom kroz premještanje glavne odluke i
odgovornosti na civilno društvo, koje kontroliraju samo
pravosudna tijela. Kontrole građenja se osnivaju kako bi
243
 Mastelić Ivić, Tomić, Cetl: Sustav strategijske prostorne organizacije

osigurale sigurnu i zdravu okolinu, kroz regulaciju
dizajna, konstrukcije, građenja te promjenu klasifikacije
posjeda postojećih zgrada i potrebnih poslova u svrhu
ispravljanja nesigurnih uvjeta u njima. Nadzor se
primjenjuje putem procesa dozvoljene gradnje i s
geodetima koji vrše kontrolu na gradilištima i time
osiguravaju izvođenje u skladu s usvojenim projektom.
[7] Dusenbury, P., Mrakovčić Supek, V., Hoover, P.
(2004): Priručnik za gospodarski razvoj u
jedinicama lokalne i područne (regionalne)
samouprave, The Urban Institute Zagreb.
[8] Jukić T (2000): Prostorno planiranje i urbanizam,
interna skripta, Geodetski fakultet, Zagreb.

[9] Mastelić Ivić, S. (2004): Procjena nekretnina,

8 ZAKLJUČAK interna skripta, Geodetski fakultet, Zagreb.

Sve brži razvoj raspoloživih računalnih tehnologija [10] UN-ECE (1996): Land Administration Guidelines.
gotovo svakodnevno donosi nove mogućnosti UNECE, Geneva.
analiziranja prostornih podataka, nužno potrebnih za
učinkovito funkcioniranje sve kompleksnijeg društva i [11] UN-ECE (1998): Social and Economic Benefits of
rastućeg gospodarstva. Time se stvaraju potrebni Good Land Administration. New York and
preduvjeti za naprednije postupke planiranja upravljanja Geneva.
prostorom, te donošenje kvalitetnijih, geomarketingom
potpomognutih dokumenata prostornog uređenja.
Razvojem sustava za kontinuirano analiziranje podataka
geomarketinga, kao servisa lokalne samouprave,
omogućilo bi se učinkovito ostvarenje ciljeva
definiranih strategijom prostornog uređenja. Ovakav
sustav bi rezultirao kontroliranim rastom vrijednosti
nekretnina prilikom svake promjene projekta
gospodarskog razvoja i prostornog plana.

9 LITERATURA
[1] Anderson, V. M. (2003): The Role of
Geomarketing in Promotion of Sustainable
Development. Presented at the 5th International
Conference on Ethics and Environmental Policies,
Business Styles and Sustainable Development,
Kiev.

[2] Barańska, A. (2004): Criteria of Database Quality

Appraisement and Choice Stochastic Models in
Prediction of Real Estate Market Value,
Proceedings of the FIG Working Week 2004,
Atena.

[3] Cetl, V., Prosen, A. (2001): Uređenje

poljoprivrednog zemljišta kao čimbenik razvoja
poljoprivrede. Geodetski list br. 4, Zagreb.

[4] Cetl, V., Roić, M. (2005): Katastar u nacionalnoj

infrastrukturi prostornih podataka. Zbornik radova
III. hrvatskog kongresa o katastru s međunarodnim
sudjelovanjem, Hrvatsko geodetsko društvo,
Zagreb, str. 13.-21.

[5] Dale, P. F., McLaughlin, J. D. (1999): Land

Administration, Oxford University Press, Oxford.

[6] DiSano J. (1999): Sustainable Development as a

Global Trend. Presented at the UN-FIG
Conference on Land Tenure and Cadastral
Infrastuctures for Sustinable Development,
Melbourne, Australia.

244