Professional Documents
Culture Documents
CJELINA
1. Navedite razine planiranja turističkog razvoja i objasnite što obuhvaća planiranje na
pojedinoj razini.
Međunarodno – slaba po strukturi, detaljima i primjeni, u obliku smjernica za olakšanje državama
članicama planiranje na nacionalnim i nižim razinama
Nacionalno – planovi razvoja turizma za zemlju u cjelini, ali često sadrži i neke specifične ciljeve za
pojedinu regiju ili tipična područja
regionalno (lokalno) - bave se specifičnim pitanjima pojedinih područja; puno detaljnije i
specifičnije od nacionalnih planova; planovima se mogu poticati cijele regije odnosno turizam u
njima, ali i određene turističke atrakcije; planovi ne bi smjeli bitno odstupati od ukupnih ciljeva
nacionalnih ili regionalnih; idealno bi bilo da regionalni planovi harmonično djeluju s nacionalnim
planom, vodeći računa o lokalnim uvjetima
2. Što je planiranje?
Instrument upravljanje turističkom destinacijom
Mora biti u funkciji upravljanja razvojem
3. Koje su prednosti nacionalnog i regionalnog planiranja?
- definiranje ciljeva i politike razvoja turizma,
- razvijanje turizma tako da su prirodni i kulturni resursi sačuvani, ne samo za današnje već i za
buduće generacije
- integriranje turizma u ukupnu razvojnu politiku zemlje ili regije
- osiguranje racionalnih temelja za donošenje odluka javnog i privatnog sektora u svezi s
turističkim razvojem
- omogućavanje koordiniranog (usklađenog) razvoja svih čimbenika značajnih za turizam
- optimalizacija i uravnoteženje ekonomskih i društvenih koristi, koristi za okoliš, te distribuiranje
tih koristi društvu, pri čemu se minimiziraju problemi
- osiguravanje fizičkog strukturnog plana koji predstavlja vodič za lokaciju, tip i obim turističkog
razvitka turističkih atrakcija, objekata, usluga i infrastrukture
- formiranje vodiča i standarda za izradu detaljnih planova specifičnih turistički razvijenih
područja
- ostvarenje preduvjeta za efikasnu primjenu razvojne politike turizma i turistički menadžment
tako da se osigura potreban organizacijski i institucionalni okvir
- stvaranje uvjeta za efikasnu koordinaciju javnog i privatnog sektora, te investiranje u razvoj
turizma
- stvaranje temelja za stalni monitoring procesa razvoja turizma.
4. Što obuhvaća turistička infrastruktura?
Transport (zračni, cestovni…), opskrbu vodom, el. energijom, odlaganje otpadnog materijala i
telekomunikacije
5. Navedite čimbenike utjecaja na turističku potražnju
Individualni, društveni, ekološki, ekonomski, državni i utjecaj ponude
6. Navedite čimbenike utjecaja na turističku ponudu
Gospodarski subjekt/poduzetnik, država, potražnja, gospodarstvo, okolina, društvo
7. Što obuhvaćaju institucionalni elementi?
-organizacijsku strukturu, posebno na nivou države (vlade i privatnog
sektora)
- zakone i druge regulative
- obrazovanje i programi edukacije zaposlenih u turizmu
- raspoloživi financijski kapital za razvoj turističkih objekata, usluga i
infrastrukture
- marketinške strategije i programi promocije da bi se turisti informirali o
području i privukli; turistički informativni uredi u destinaciji
- mogućnost ulaska u zemlju (uključujući izdavanje viza), carinski i
drugi objekti i usluge na ulazu i izlazu iz zemlje.
-pitanja raspodjele ekonomskih koristi od turizma,
-mjere zaštite okoliša,
-smanjenje negativnih društvenih utjecaja,
-konzerviranje kulturnog blaga.
8. Koja su dva aspekta planiranja i održivog razvoja?
Okrenutost lokalnoj zajednici, koncept kvalitete
9. Što je integralno planiranje?
Svjesna i kontinuirana planska aktivnost različitih aktera u cilju predviđanja, oblikovanja i
usmjeravanja razvoja na određenom prostoru.
10. Što je strateško planiranje?
Strateško planiranje većinom je orijentirano na sagledavanje brzih promjena u budućnosti i načinu
kako se nositi s tim promjenama. Strateško planiranje je proaktivno orijentirano što znači da je
usmjereno na nepredvidive okolnosti, za razliku od retroaktivnog planiranja koje dozvoljava razvoj na
tzv. nestrukturiran način koji u pravilu izaziva štete na turističkim resursima.
11. Navedite načela strateškog planiranja i upravljanja razvojem prema Zakonu!
Načelo točnosti i cjelovitosti, načelo učinkovitosti i djelotvornosti, načelo odgovornosti i usmjerenosti
na rezultat, načelo održivosti, načelo partnerstva, načelo transparentnosti
12. Koje su pretpostavke za uspješno planiranje destinacije?
Postojanje velikog poduzeća ili grupe koja dominira u destinaciji,
Postojanje nositelja ponude koji su spremni međusobno kooperirati,
Postojanje jasnog strateškog stava u odnosu na turizam kod neke jedinice lokalne samouprave koja
odobravanje javnih novčanih sredstava uvjetuje izradom i provođenjem plana,
Postojanje kooperativne organizacije koja članarinama prisiljava svoje članice na financiranje
planiranja i pokušava ga provesti putem svojih stručnih autoriteta.
13. Koje su tri razine planiranja u destinaciji?
Razina političkog tijela, razina političke organizacije i razina pojedinačnih nositelja ponude.
14. Koji se neuspjesi mogu pojaviti u fazi kreiranja i primjene plana?
FAZA KREIRANJA
- mnogi turistički planovi propadaju zbog toga što u fazo kreiranja slijede samo osnovnu strukturu
turističkog razvoja
- nedostatak analitičke komponente plana uzrokuje se odsutnošću iskustva i stručnosti
- opasno je ako plan ne sadrži jasne ciljeve
- preveliki naglasak na fizički razvoj, vođen ponudom, bez puno razmišljanja i razmatranja povrata
kapitala i utjecaja na tržišu
FAZA PRIMJENE
-vezivanje za spekulacije sa zemljištem, a manje se misli na razvoj turističkih sadržaja
-razvoj se često temelji na zaduživanju, što stvara nepovoljan odnos duga i vrijednosti imovine kojom
je osiguran
- sporost u donošenju zakonodavstva
- slabost u koordiniranju nositelja ponude
- neadekvatan način javne prezentacije plana
- loše komunikacije i infrastruktura
- promjena granica nosivosti kapaciteta
9. CJELINA
1. Navedite 5 koraka u procesu poslovnog planiranja
Vizija, misija, ciljevi, smjernice, strategija
2. Što je vizija?
Često je rezultat procesa konzultiranja, koji se sastoji od ispitivanja tržišta i analize konkurentnosti
koji se koriste kako bi uskladili vizije različitih stručnjaka u turističkoj destinaciji.
3. Što je misija?
Izjava u pisanom obliku koja ukratko izlaže svrhu postojanja organizacije, izjava koja brojne nositelje
ponude veže za jedan definirajući smjer
4. Što su ciljevi?
Široka očitavanja o nakani koja ističe očitovanje o misiji
5. Što su smjernice?
Jasne i specifične želje, stvarne obveze i imaju kvantitativne komponente u smislu što i kada treba biti
izvršeno
6. Što su strategije?
Akcije potrebne za provođenje smjernica
7. Koji su izazovi i ograničenja kod planiranja u destinaciji?
Stvaranje optimalnog procesa koordinacije unutar destinacije,
procedura turističkog planiranja destinacije uključuje utvrđivanje konsenzusa unutar širokog kruga
nositelja ponude, a promjene će uvijek kod nekih biti shvaćene kao prijetnja,
ne bi bilo inkompatibilno da se u određenim situacijama sažmu neki od koraka planiranja,
bez obzira na broj koraka kod planiranja, nositelji ponude uključeni u planiranje moraju biti sigurni da
su odgovarajuće strukture sposobne provoditi planove.
8. Što je suradničko planiranje?
Planiranje uglavnom usredotočeno na nehitne situacije, gdje ima dovoljno financijskih, ekoloških i
društvenih resursa da se omogući nositeljima ponude da rade zajedno unutar podnošljivog razdoblja
9. Navedite i ukratko objasnite najčešća tri procesa za povećanje uloge javnosti koja mogu biti
korisna u planiranju
Grupe za fokusiranje – raspravljaju o nizu tema s vodstvom treće strane, 8-10 sudionika, izabrani su u
skladu sa svojim sposobnostima da izvrše uvid u stavove pojedinih nositelja ponude, grupna dinamika
ovog pristupa može ojačati odnose između grupa nositelja ponude i dovesti do širih nalaza.
delphi tehnika – pružanje sudionicima niza pitanja, čiji se rezultati tabelarno sastavljaju i vraćaju
sudionicima na razmatranje, srednji odgovori izvučeni iz tih pitanja interpretiraju se kao
najvjerojatniji budući ishod, prednosti su tog pristupa što se grupnom dinamikom ne mora upravljati
niti se moraju koordinirati rasporedi jer individualni sudionici rade u izolaciji i u stvari obično ostaju
anonimni, nedostaci ovog pristupa uključuju propuštene prilike poboljšanja razumijevanja između
nositelja ponude i što vođe tog procesa mogu lako utjecati na ishod
nominalna grupa - teme se daju sudionicima grupe, koji zatim individualno o njima razmišljaju i dijele
svoje stavove s grupom, izražavaju se u pisanom obliku, upisuju na ploču te pregledavaju i
razvrstavaju od strane prisutnih, glavna prednost je što dovodi različite grupe nositelja ponude na
konstruktivni forum, gdje navedeni voditelji osiguravaju da se negativni stavovi klasificiraju
pozitivnim konsenzusom
10. Na koja četiri načina se mogu postići konsenzusi i ukratko objasnite
Javni sastanci – pružanje informacija javnosti
radne grupe – cilj im je odraditi specifičnu funkciju u određenom razdoblju
male grupne radionice – manje od 50 sudionika, zadatak se treba ispuniti kroz 1 ili više radionica
diplomacija putem pregovarača među zainteresiranim grupama – neutralna 3. strana prenosi poruke
grupama
11. Navedite šest poučaka za primjenu suradničkog planiranja
priznati visok stupanj međusobne ovisnosti u planiranju i upravljanju turističkim proizvodima
i uslugama
priznati individualne koristi kao i zajedničke koristi izvedene iz suradničkog procesa
proizvesti rezultate koji su provedivi, inače će suradnja u procesu biti spriječena, a proces
može izgubiti svoju vrijednost i učinkovitost
uključiti predstavnike ključnih grupa nositelja ponude
posrednik ili stručni pomagač koji je iskusan i prihvatljiv svim stranama, potreban je da
započne i vodi proces donošenja odluka u zajednici
suradničko strateško planiranje – elementi
10. CJELINA
1. Što je ideja vodilja i navedite obilježja
Pismeno uobličen opis aktualnog i poželjnog stanja destinacije.
11. CJELINA
1. Što je organizacija i organizacijska kultura?
Organizacija – struktura koja sprovodi u djelo ono što je planirano. Potrebna je podjela posla, s ciljem
da individualni zadaci budu dobro isplanirani.
Organizacijska kultura - reagiranje pojedinaca na odgovornosti. Određeni ljudi imaju autoritet za
donošenje odluka i upravljanje drugima, te će se njihova uvjeravanja i vrijednosti reflektirati u kulturi
i obvezi organizacije.
2. Koje su ključne karakteristike vodstva?
Radna etika – vođa određuje ciljeve, prioritete te određuje i održava standarde, on je svugdje
Vođa shvaća vodstvo kao odgovornost, a ne kao čast i privilegiju – vođa mora biti voljan „latiti se
posla”
Mora zaslužiti povjerenje, inače neće imati sljedbenika – vođa mora imati sljedbenik
- podijelio ih je u 3 grupe:
c) RAZVOJNE METODOLOGIJE – koje nastoje prikazati mrežne rezultate razvoja nekog projekta
- javne službe
- ZADOVOLJSTVO NOSITELJA PONUDE – kvaliteta radnih mjesta, karijera kao i stanje turističkih
poduzeća
- napraviti pregled zadovoljstva turista (zemlja, motiv, potražnja, preporuke gostiju, tip smještaja,
popunjenost, broj zaposlenih…)
- razviti indikatore stanje percepcije (QPCI se razvijaju korištenjem odgovora na postavljena pitanja o
zadovoljstvu turista i stanju turističke ponude)
- razvijeni su na osnovi stanja turističke ponude i dodatnih podataka dobivenih od ispitivanja koje je
proveo destinacijski menadžment
13. CJELINA
1. Što je strateško upravljanje (Ansoff, Wheelen i Hunger)?
Whellen i Hunger - strateško upravljanje - upravljanje svim resursima u cilju razvoja konkurentskih
prednosti i stvaranja uspjeha u budućnosti
Ansoff i dr. - strateško upravljanje - "trajan proces prilagođavanja poduzeća okolini te proces njihova
utjecaja na okolinu u skladu sa svrhom i ciljevima poduzeća“. Drugim riječima, on smatra da strateško
upravljanje nije proces izrade strateških planova da postanu sami sebi svrha.
1. Određivanje ciljeva u okviru općeg menadžmenta podrazumijeva utvrđivanje „najviših ciljeva“ tj.
Općeg sustava ciljeva destinacije, unapređivanja općih uvjeta boravka gostiju, promocija turističkog
proizvoda destinacije, razvijanje svijesti o važnosti i gospodarskim, društvenim i drugim učincima
turizma. Ovamo istodobno spadaju mjere za koordinaciju radi međusobnog usklađivanja ciljeva
pojedinih dijelova destinacije kao i način njihovog usklađivanja s nadređenim sustavom ciljeva,
Turistička zajednica destinacije – podružnice – udruge obrta – udruge iznajmljivača – lokalna
samouprava – poduzeće.
2. Određivanje resursa u svom kontekstu obuhvaća utvrđivanje kapaciteta i kadrova potrebnih za
realizaciju općih ciljeva, tj. Kapaciteta u širem smislu po vrsti i obujmu: objekti za smještaj i prehranu,
objekti za športske i druge aktivnosti, objekti za zabavu i kulturni objekti, slika krajolika, slika mjesta,
znamenitosti, aglomeracija ljudi i ostali čimbenici koji čine destinaciju konkurentnom.
STRATEŠKA POZICIJA - označava se kao položaj destinacije u odnosu na neposrednu i posrednu te još
nepostojeću, ali predviđenu konkurenciju. Određuje se pomoću raznih parametara, među kojima je
primaran tržišni udjel. Strateška pozicija određuje budući strateški prostor destinacije i znači zapravo
tržišni prostor.
6. Što je strategija?
Kralj (1991.): „Strategija je onaj dio djelatnosti politike organizacije u kojemu, kada se odrede široki
ciljevi, izaberemo određene važne ciljeve (strateške ciljeve) pomoću zahvata (manevara) te
izaberemo odgovarajuće postupke za postizanje ciljeva (taktika), uzimajući u obzir utjecaje i potrebne
odazive na promjene u okolini organizacije“.
Senčar sistemsku definiciju strategije razmatra kao „…onaj stalni izvršni dio stvaralačke djelatnosti
politike poduzeća (organizacije – istakao autor) koji u uvjetima nepotpune informiranosti,
nesigurnosti i suprotstavljanja u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti onima koji odlučuju omogućuje
afirmaciju htijenja sistema da poveća stupanj slobode u djelovanju postavljanjem ciljeva i
određivanjem i upotrebom sredstava, izvora i izvođača za njihovo postizanje“.
7. Tko se nalazi na najnižem stupnju lokalne hijerarhije u strukturi turističke destinacije i ukratko
objasnite!
Na strateškim analizama
2. KONCEPCIJA
4. REALIZACIJA
5. KONTROLA
13. Tko se nalazi na vrhu hijerarhije strateško razvojno-planske osnove u turizmu destinacije?
Turistička zajednica
14. CJELINA
1. Navedite definiciju turističke politike prema Krapf-u i Kasparu
Direktna turistička politika ili turistička politika u užem smislu obuhvaća sve turističke specifične
akcije koje se uglavnom ili isključivo odnose na turizam.
Indirektna turistička politika ili turistička politika u širem smislu obuhvaća one mjere koje nemaju u
prvom planu turizam kao predmet, ali ga kao gospodarska grana bitno dodiruju – prelazeći isključivo
pojedinačne probleme.
Indirektna turistička politika može biti: konjukturna politika, regionalna strukturna politika, prometna
politika, politika zemljišta, politika okoliša, kulturna politika i neke druge.
Kod utvrđivanja ciljeva, djelomičnih ciljeva, uhodao se način da se ciljevi ne navode slobodno jedan
za drugim, nego se postavljaju u određenom odnosu jedan prema drugom. Takvi odnosi prikazuju se
uz pomoć tzv. piramide ciljeva ili piramide hijerarhija.
- ostvarivi
- konzistentni (sredstva i ciljevi ne smiju biti u suprotnosti)
- kompatibilni (međusobno harmonični, podnošljivi, bez sukoba)