Vježbanje u trudnoći - najnovije smjernice

Šimunec Štefanko, Mirna

Undergraduate thesis / Završni rad

2020

Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: University of

Applied Health Sciences / Zdravstveno veleučilište

Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:139:089925

Rights / Prava: In copyright

Download date / Datum preuzimanja: 2021-06-15

Repository / Repozitorij:

Sveznalica
 ZDRAVSTVENO VELEUČILIŠTE ZAGREB
PREDDIPLOMSKI STRUČNI STUDIJ FIZIOTERAPIJE

MIRNA ŠIMUNEC ŠTEFANKO

VJEŽBANJE U TRUDNOĆI- NAJNOVIJE SMJERNICE

ZAVRŠNI RAD

ZAGREB, 2020.
 ZDRAVSTVENO VELEUČILIŠTE ZAGREB
PREDDIPLOMSKI STRUČNI STUDIJ FIZIOTERAPIJE

VJEŽBANJE U TRUDNOĆI- NAJNOVIJE SMJERNICE

ZAVRŠNI RAD

STUDENT: MENTOR:

MIRNA ŠIMUNEC ŠTEFANKO IVAN BOLANČA,DR.MED.,

SPEC.GINEKOLOG

ZAGREB 2020.
SAŽETAK

Trudnoća nije stanje koje sprječava trudnicu da bude fizički aktivna. Američke,
skandinavske, kanadske i australske kliničke smjernice pokazuju da bi trudnice s niskim
rizikom trebale sudjelovati u fizičkoj aktivnosti ili s njome započeti. Ako je trudnica bila
redovito aktivna, odnosno ako se bavila nekom fizičkom aktivnosti barem 3 puta tjedno po 30
minuta prije trudnoće, može sigurno sudjelovati u fizičkoj aktivnosti tijekom trudnoće. Ako
trudnica prije trudnoće nije bila aktivna najbolje vrijeme za početak bilo bi nakon 16. tjedna
trudnoće ili tijekom drugog tromjesečja kada su rizici i tegobe trudnoće na najnižoj razini.
Tijekom fizičke aktivnosti u trudnoći trudnica se treba pridržavati smjernica prehrane te
ravnoteže vježbanja i odmora kako bi spriječila evenutalni rizik za sebe i dijete. Prije početka
uvođenja programa vježbanja ili prilikom mijenjanja programa aktivnosti trudnica se treba
posavjetovati sa svojim liječnikom radi uputa o indiciranim tjelesnim aktivnostima. Ukoliko se
radi o hipertenzivnoj osobi, dijabetičaru ili osobi s drugim rizicima, potrebno je aktivnost
prilagoditi uz pomoć zdravstvenog stručnjaka, fizioterapeuta. Svaka fizička aktivnost treba
uključivati istezanje i neku od aerobnih aktivnosti. Preporuča se započeti s aerobnom aktivnosti
3 puta tjedno po 15 minuta. S obzirom na posturalne promjene koje slijede u trudnoći, trudnica
treba izbjegavati aktivnosti koje zahtijevaju naglo kretnje ili zaustavljanje te skakanje ili brze
promjene u smjeru. Vježbe koje trudnica treba izbjegavati se one koje zahtijevaju ležanje na
leđima nakon četvrtog mjeseca ili 16. tjedna trudnoće. Brojne su prednosti fizičke aktivnosti u
trudnoći. Najbitnije su poboljšano tjelesno i mentalno stanje trudnice.

Ključne riječi: trudnoća,fizička aktivnost, kliničke smjernice u trudnoći

SADRŽAJ

SAŽETAK................................................................................................................................................... 3
1. UVOD ................................................................................................................................................... 1
2. TRUDNOĆA .......................................................................................................................................... 2
2.1. Fiziološke promjene u trudnoći .................................................................................................... 2
2.1.1. Kardiovaskularne promjene u trudnoći ................................................................................. 2
2.1.2. Respiratorne promjene u trudnoći ........................................................................................ 3
2.1.3. Metaboličke i termoregulacijske promjene u trudnoći ......................................................... 3
2.1.4. Gastrointestinalne promjene u trudnoći ............................................................................... 4
2.1.5. Urogenitalne promjene u trudnoći ....................................................................................... 4
2.2 Anatomske promjene u trudnoći .................................................................................................. 5
2.2.1. Posturalne promjene u trudnoći ........................................................................................... 5
2.2.2. Mišićno-koštane promjene u trudnoći .................................................................................. 5
2.3. Psihološke promjene u trudnoći................................................................................................... 5
3. VJEŽBANJE U TRUDNOĆI...................................................................................................................... 6
3.1. Osnovna načela vježbanja u trudnoći.......................................................................................... 6
3.2. Prednosti vježbanja u trudnoći..................................................................................................... 6
3.3. Indikacije i kontraindikacije vježbanja u trudnoći ........................................................................ 7
4. KLINIČKE SMJERNICE ZA FIZIKALNU TERAPIJU KOD SKRBI ZA TRUDNICE ........................................... 9
4.1. ACOG smjernice (American College of Obstetricians and Ginecologysts) ................................. 10
4.1.1. Reakcija fetusa na tjelesno vježbanje majke ....................................................................... 12
4.2. Canadian Guidelines for HealthCare Professionals .................................................................... 12
4.3. Australske smjernice za vježbanje u trudnoći ............................................................................ 13
4.4. Skandinavske smjernice za vježbanje u trudnoći ....................................................................... 14
5. MJERE OPREZA KOD FIZIČKE AKTIVNOSTI U TRUDNOĆI ................................................................... 14
5.1. Utjecaj nedostatka fizičke aktivnosti na trudnicu ...................................................................... 15
5.2. Nepovoljni položaji prilikom vježbanja u trudnoći ..................................................................... 16
5.3. Intenzitet tjelesne aktivnosti u trudnoći .................................................................................... 16
6. FIZIOTERAPIJSKA INTERVENCIJA KOD PATOLOŠKIH STANJA ............................................................ 18
6.1. Hipertenzivna bolest u trudnoći ................................................................................................. 18
6.2. Šećerna bolest u trudnoći i fetalna hipertrofija ......................................................................... 18
6.3. Posturalne promjene tijekom trudnoće ..................................................................................... 19
7. ZAKLJUČAK ......................................................................................................................................... 21
LITERATURA ........................................................................................................................................... 22
PRILOG ................................................................................................................................................... 25
1. UVOD

Oduvijek se zna da je fizička aktivnost važna za pravilno funkcioniranje ljudskog

organizma. U današnjem suvremenom društvu počinje se buditi svijest o važnosti fizičke
aktivnosti, pogotovo u periodu trudnoće. Trudnica bi trebala biti što bolje informirana o fizičkoj
aktivnosti i vježbama koje su korisne njoj i njenom djetetu, posebno sada, kada je njeno tijelo
pod utjecajem mnogih promjena (1). Fizička aktivnost u trudnoći sigurna je i preporučljiva svim
trudnicama s urednim tijekom trudnoće. Pozitivni učinci vježbanja očituju se u smanjenom
nastanku komplikacija u trudnoći (preeklampsija, hipertenzija, gestacijski dijabetes), boljoj
kontroli tjelesne težine i glikemije, smanjenju „svakodnevnih nelagoda trudnoće” (zatvora,
smetnji mokrenja, jutarnjih mučnina, varikoznih vena), olakšanim porodom, a sa psihološkog
gledišta višim samopoštovanjem i smanjenjem depresije i neuroze. Vježbanjem doma ili
odlaskom na organizirane vježbe koje vode fizioterapeuti trudnica postiže bolju pokretljivost
tijela, bolju mišićnu snagu i funkciju kardiorespiratornog sustava. Do sada nisu zabilježeni
negativni učinci vježbanja na ishod trudnoće niti razvoj novorođenčeta. Programe vježbanja u
trudnoći potrebno je planirati pod nadzorom perinatologa-ginekologa i fizioterapeuta s
individualnim pristupom prije svega u određivanju trajanja i intenziteta vježbi (2). Vježbe se
prilagođavaju tromjesečju trudnoće zbog praćenja fizioloških i anatomskih promjena (1).
Fiziološke promjene čine one u kardiovaskularnom sustavu, respiracijskom sustavu,
termoregulacijskom sustavu i metabolizmu, gastrointestinalnom sustavu i urogenitalnom
sustavu. Anatomske promjene odražavaju se na posturu i lokomotorni sustav. Vježbanje
trudnica razlikuje se od vježbanja žena koje nisu trudne stoga postoje određene smjernice koje
trudnica treba poštovati. Osim pravila o trajanju i intenzitetu vježbanja trudnica mora poštovati
cjelokupni koncept fizičke aktivnosti koji se sastoji od zagrijavanja (aerobne aktivnosti),
istezanja, vježbi jačanja mišića, ponovnog istezanja te opuštanja. Pri tome je veoma važno
pratiti puls. Svaka trudnica mora znati izračunati maksimalno opterećenja srca. Mora znati i
koje aktivnosti i pokrete valja izbjegavati. Prehrana je također bitan faktor u trudnoći (3).
Povećanje tjelesne mase u normalnoj trudnoći je oko 11-16 kilograma. Trudnici je dovoljan
unos 200 kcal na dan više nego prije trudnoće. Prehrana mora biti raznovrsna, a vode treba
uzimati vise nego prije trudnoće. Trudnica mora poznavati i slušati svoje tijelo. Neobični
simptomi kao što su probadanje, bolovi, stezanje, vrtoglavica i nesvjestica u trudnoći znakovi
su da treba prestati s vježbanjem. Kod nekih trudnoća vježbanje nije dopušteno. Razni oblici
patoloških trudnoća ili bolesti vitalnih organa, krvarenje, kontrakcije materice, upale, febrilna
1
stanja, prijevremeno prsnuće vodenjaka, prezentacija zatkom, višeplodna trudnoća, prethodne
neuspjele trudnoće itd. ne dopuštaju vježbanje (3).

2. TRUDNOĆA

Trudnoća je razdoblje ženina života u kojem oplođeno jajašce raste i razvija se.
Normalna trudnoća traje 280 dana, odnosno 40 tjedana ili 10 lunarnih mjeseci (jedan lunarni
mjesec ima 28 dana) ili 9 kalendarskih mjeseci. Završava rođenjem djeteta i sekundina od 37.
do 42. tjedna, što se naziva terminskim porođajem, a dijete donoščetom (3). Tijekom trudnoće
trudnice prolaze kroz niz promjena koje omogućuju prilagodbu njihova organizma trudnoći,
rastu i razvoju djeteta te pripremi za porođaj. Većina promjena primijećena je već tijekom prvih
tjedana od začeća i prolaze tijekom babinjanja ne ostavljajući posljedice na trudnicu (4).

2.1. Fiziološke promjene u trudnoći

Prilagodba na trudnoću pod utjecajem je brojnih metaboličkih i biokemijskih zbivanja,

najviše placentnih hormona i metabolita koja djeluju na ciljna tkiva fiziološkim mehanizmima.
Tipični hormoni koji se izlučuju od najranije dobi trudnoće pa do kraja trudnoće jesu beta-hCG,
progesteron, estrogeni i relaksin. Nabrojani hormoni djeluju na cijeli organizam i stvaraju
brojne promjene u kardiovaskularnom i respiratornom sustavu, a isto tako dolazi i do
metaboličkih i termoregulacijskih promjena te gastrointestinalnih i urogenitalnih promjena u
tijelu trudnice (3).

2.1.1. Kardiovaskularne promjene u trudnoći

U trudnoći se mijenja funkcija kardiovaskularnog sustava zbog naraslog volumena krvi

za 1900 ml, odnosno za 40% i hormonalnih promjena (višak estrogena i progesterona) (4).
Podiže se ošit i mijenja se položaj srca koje je sada potisnuto prema gore i rotirano prema
naprijed. Prilagodba srčanog rada jest promjena minutnog volumena koje se povećava za 40%
(s 5 na 7 l/min) u prvom tromjesečju. U kasnijoj trudnoći dolazi do smanjenja minutnog
volumena ako trudnica leži na leđima, zbog pritiska maternice na donju šuplju venu (4). Porast
minutnog volumena povezan je i s porastom udarnog volumena srca koji se povećava za 34%.
Broj otkucaja srca raste na otprilike 74 otkucaja u minuti, dok se vrijednosti krvnog tlaka bitnije

2
ne mijenjaju (4). Zbog uteroplacentarnog šanta i periferne vazodilatacije, osobito ruku i stopala
smanjen je periferni krvni optok, a dolazi i do proširenja vena pa se učestalo razvijaju
varikoziteti. Sve te promjene mogu uzrokovati kod trudnice osjećaj nesvjestice, zamora,
vrtoglavice te ubrzati puls posebno pri promjeni položaja, vježbanja ili kod aktivnosti
svakodnevnog života. No s napredovanjem trudnoće, najčešće do drugog tromjesečja ti
simptomi se smanjuju. Volumen plazme također raste od rane trudnoće do 34. tjedna za oko
40%, dok se u trećem tromjesečju smanjuje (4). Povećava se i ukupna količina eritrocita za
30%, dok vrijednosti hematokrita i hemoglobina padaju do trećeg tromjesečja nakon čega rastu.
Broj trombocita se smanjuje, dolazi do pada koncentracije serumskog željeza i postotka
zasićenog ukupnog kapaciteta željeza za oko 35% (4).

2.1.2. Respiratorne promjene u trudnoći

U trudnoći dolazi do promjene oblika prsnog koša tako da se njegov opseg širi 2 do 7
cm, a ošit se pomiče kranijalno za 4 cm (4). Dijafragma je također potisnuta kranijalno te je
potreban njen veći rad, a zbog toga dolazi do lateralne ekspanzije i elevacije donjeg dijela
prsnog koša. Osnovna promjena u respiracijskom sustavu je hiperventilacija. Parcijalni tlak
CO2 na kraju normalnog inspirija i ekspirija te arterijski parcijalni tlak iznose 30 mmHg na
kraju trudnoće (4). Ovisno o koncentraciji progesterona u arterijskoj krvi postoji mogućnost
pada vrijednosti parcijalnog CO2 tlaka. Tijekom trudnoće vitalni kapacitet poraste za 100–200
ml, inspiracijski za oko 300 ml, rezidualni volumen se smanjuje za 20%, ekspiracijski rezervni
volumen smanjuje se za 200 ml, funkcionalni rezidualni kapacitet se smanjuje se za oko 500
ml (4). Ukupna potrošnja kisika raste za 16%, a minutna ventilacija za oko 40% (4).

2.1.3. Metaboličke i termoregulacijske promjene u trudnoći

Tijekom čitave trudnoće metaboličke funkcije su povećane zbog potreba fetusa. Bazalni
metabolizam raste 15 do 20% u mirovanju te je potrebno dodatnih 200 kalorija dnevno (4).
Nekoliko je prilagodba metabolizma trudnice, a to su povećanje zaliha energije trudnice te u
usmjeravanje energije prema fetusu. Prvu polovicu trudnoće odnosno anaboličku fazu
karakterizira: dobivanje na tjelesnoj težini, povećanje volumena krvi, odlaganje masti i proteina
u majčinu organizmu, smanjenje koncentracije glukoze u krvi, jetreno sintetiziranje i
izlučivanje povećane količine triglicerida (5). U drugom tromjesečju javlja se katabolična faza
odnosno još veći pad koncentracije glukoze u krvi majke. Zbog štednje glukoze za fetus
metabolizam trudnice prelazi na druge supstance energije, laktate i masti zbog čega trudnice
3
mogu osjećati slabost, vrtoglavicu i mučninu, posebno ako se bave nekom fizičkom aktivnosti
(4). Iz tog razloga preporuča se uzimanje obroka koji sadrži ugljikohidrate, masti i proteine
jedan sat prije vježbanja. Ova vrsta hrane sporije se probavlja, nema naglih izmjena
koncentracije glukoze u krvi i smanjuje se mogućnost hipoglikemije. U trudnoći dolazi do
povećane proizvodnje topline. Temperatura se kod trudnica smanjuje bržim znojenjem,
povećavanjem dišnog volumena, hormonom estrogenom koji povećava perifernu dilataciju i
volumen te protok krvi kroz kožu i olakšava gubitak topline i povećanjem tjelesne težine pri
čemu je veća količina tkiva na koju se toplina raspoređuje. Redovito vježbanje pomaže održati
tjelesnu temperaturu povećanjem cirkuliranja volumena krvi i smanjenjem praga za
vazodilataciju krvnih žila. Trudnice koje redovito vježbaju mogu se učinkovitije nositi sa
toplinskim stresom. Ako trudnica vježba na 65% maksimalnog kapaciteta u drugoj polovici
trudnoće neće postići veću temperaturu tijekom vježbanja nego što ju je imala prije trudnoće
(4). Što znači da vježbanje ne izaziva povećanje tjelesne temperature za vrijeme trudnoće ili je
to povećanje nisko, osim ako su vježbe intenzivne, dugotrajne te izvođene u vrućim i vlažnim
uvjetima (5).

2.1.4. Gastrointestinalne promjene u trudnoći

Progesteron relaksira glatku muskulaturu gastrointestinalnog sustava pa uzrokuje

njegovu smanjenu aktivnosti te se mogu pojaviti nadutost i opstipacija. Jetra u trudnoći
veličinom ostaje ista, ali njezin metabolizam raste. Povišene razine progesterona relaksiraju i
glatku muskulaturu žučnog mjehura i bilijarni sustav, što dovodi do dilatacije, smanjene
kontraktilnosti, veće vjerojatnosti za nastanak kolestaze i kamenaca u trudnoći. Isto tako
vrijednosti žučnih kiselina rastu do samog termina. Od ostalih simptoma gastrointestinalnog
sustava pojavljuje se žgaravica, mučnina, povraćanje te upala zubnog mesa (5).(TERZIĆ)

2.1.5. Urogenitalne promjene u trudnoći

Zbog porasta vrijednosti progesterona i pritiska povećane maternice, u normalnoj

trudnoći cjelokupni mokraćni sustav karakterizira dilatacija.Povećava se ukupna masa bubrega
do 1 cm te volumen mokraćovoda koji je relaksiran i slabije peristaltike (3). Povećana je
glomerularna filtracija koja već početkom drugog tromjesečja raste za 50% te je nešto povišena
ekskrecija glukoze (glukozurija). Sve to te pritisak glavice na mokraćni mjehur u kasnijoj
trudnoći izaziva učestalo mokrenje, nerijetko i noću. Zbog navedenih promjena na urinarnom
sustavu češće su i uroinfekcije zbog zadržavanja dijela mokraće i nemogućnosti mokrenja do
kraja (3).

4
2.2 Anatomske promjene u trudnoći

Mijenjaju se postura, zglobovi i mišići. Promjene se događaju na mišićno koštanom

sustavu zbog povećanja tjelesne težine i rasta ploda (4).

2.2.1. Posturalne promjene u trudnoći

Kako bi trudnica bila zaštićena od padova centar gravitacije se pomiče preko zdjelice
prema gore i natrag, a to utječe na funkciju zglobova, mišića i samu ravnotežu. Rastom
maternice tijelo kompenzira tako da se neki mišići skraćuju, dok se drugi izdužuju. Prilagodbom
mišićno koštanog sustava dolazi do promjena u posturi. Posturalne promjene karakterizira
naglašena vratna lordoza zbog toga što se glava trudnice često nalazi u položaju prema naprijed,
zatim unutarnja rotacija ramenog pojasa te povećana torakalna kifoza, koja je posljedica
povećane vratne lordoze i protrakcije skapule, a najčešće se javlja između četvrtog i devetog
mjeseca trudnoće (4). U torakalnom dijelu javlja se kifoza i povećano istegnuće stražnjih
torakalnih mišića zbog povećane težine grudi (4). Odmicanjem trudnoće i rastom maternice
dolazi do povećanja lumbalne lordoze i to na način da hormoni tijekom trudnoće utječu na
laksititet leđnih ligamenata (4). Povećanjem lumbalne lordoze zdjelica kreće u inklinaciju. U
zadnjem tromjesečju dolazi i do hiperekstenzije koljena zbog povećane maternice i težine
zametka (4).

2.2.2. Mišićno-koštane promjene u trudnoći

Pod utjecajem povećanog lučenja hormona estrogena i progesterona u trudnoći dolazi

do povećanog laksititeta zglobova (4). Tako se omogućava širenje zdjelice u trudnoći i za
vrijeme poroda, ali se tijekom vježbanja povećava rizik od ozljede zglobova koji su pod većim
opterećenjem. Mišićne promjene vidljive su na mišićima dna zdjelice, koji podupiru težinu
maternice i fetusa i mišiću rectus abdominisu. Mišići dna zdjelice u trudnoći su izloženi
povećanom stresu, istegnuću te traumi koja može trudnicu dovesti do inkontinencije u trudnoći
i nakon nje (4). Rectus abdominis u trudnoći po sredini razdvaja linea alba, pri čemu se prekida
kontinuitet trbušnog zida. Prekid kontinuiteta trbušnog zida naziva se dijastaza m.rectus
abdominisa (4).

2.3. Psihološke promjene u trudnoći

5
 Psihički status trudnice mijenja se pod utjecajem raznih hormona pa su često vidljive
promjene raspoloženja: od uplakanosti, smirenosti, usporenosti, plačljivosti, do smijeha,
anksioznosti, nesanice, nevoljkosti i depresije (7). Na spomenute promjene psihičkog statusa,
zasigurno, utječe sam psihoprofil osobe i njena socijalna anamneza s uvjetima života i rada (7).
Psihološki aspekt razmišljanja o trudnoći proizlazi iz činjenice da je to jedinstveno razdoblje u
životu kada su dvije osobe združene u jednoj i važno je kako trudnica rješava dilemu u sebi.
Posebno se naglašava stanje vezano na oplodnju, iskustvo dvoje u jednom tijelu, promjene u
fizičkom izgledu, sumnje u sposobnost majčinstva i sposobnost sazrijevanja fetusa (6).

3. VJEŽBANJE U TRUDNOĆI

3.1. Osnovna načela vježbanja u trudnoći

Broj otkucaja srca trudnice u jednoj minuti ne smije biti veći od 140. Teža vježba ne
smije trajati dulje od 15 minuta. Nakon 4. mjeseca trudnoće potrebno je izbjegavati vježbanje
u ležećem položaju na leđima. Trudnice trebaju voditi brigu o unosu potrebnog broja kalorija i
prehrani. Tjelesna temperatura majke ne smije prelaziti 38°C. Odjeća za vježbanje treba biti
pamučna i rastezljiva. Prije svakog vježbanja potrebno je isprazniti mokraćni mjehur. Tijekom
vježbanja treba piti tekućinu koja nije slatka ni gazirana. Prilikom svakog ginekološkog
pregleda trudnice trebaju zatražiti dopuštenje za vježbanje ili nastavak vježbanja. Ginekolog
procjenjuje zdravstveno stanje majke i djeteta te predlaže do kojeg se stupnja može provoditi
tjelesna aktivnost. Ako se vježba u organiziranim grupama za trudnice, tada procjenu aktivnosti
trudnice, kao i plan i program vježbanja isključivo provodi stručno educirani fizioterapeut (8).

3.2. Prednosti vježbanja u trudnoći

Vježbanje u trudnoći ima mnoge prednosti za majku i dijete. Ono pomaže u održavanju
kardiovaskularne kondicije i fizičkih kondicijskih potreba za porod i majčinstvo (9). Poboljšava
aerobnu i mišićnu kondiciju (10). Smanjuje rizik od gestacijskog dijabetesa i pretilosti te
njihovih komplikacija, smanjuju rizik hipertenzije i preeklampsije u trudnoći. Sprječava i
ublažava koštano mišićna stanja kao što su bol u leđima i bol u zdjelici, te mnoge tegobe u
trudnoći kao što su umor i opstipacija. Poboljšava mentalno stanje, samopoštovanje i sliku

6
tijela, i pospješuju brži oporavak od trudova i poroda (9). Vježbanjem u trudnoći uspostavljaju
se stalne zdrave životne navike te brži povratak na težinu prije trudnoće (10).

Rekreacijsko vježbanje umjerenog intenziteta tijekom trudnoće, prema dosadašnjim

istraživanjima, sigurno je i donosi brojne pozitivne učinke. Fizički aktivne trudnice pokazuju
smanjeni rizik razvoja komplikacija u trudnoći - preeklampsije, hipertenzije i gestacijskog
dijabetesa (11). Kontrola prirasta tjelesne težine u fizički aktivnih trudnica bolja je nego u
sedatornih (12). Za sada nisu dokazani povišeni rizici pobačaja niti druge neželjene posljedice
po fetalni ili novorođenački ishod-zastoj rasta, makrosomija, prerani porod (13), ali je dokazan
protektivni učinak vježbanja na pojavnost defekta neuralne cijevi. Biomehanika i adekvatnije
držanje tijela uslijed vježbanja, povoljno djeluju na smanjenje incidencije i intenziteta
lumbalnih bolova, koji često prevladavaju u trudnoći, naročito u III. tromjesečju trudnoće.
Osobito učinkovitima smatraju se vježbe u vodi. Neki dokazi upućuju na to da vježbanje u
trudnoći može pomoći i u rješavanju takozvanih „svakodnevnih trudničkih nelagoda” poput
jutarnjim mučnina, konstipacije, kontrole mokrenja, smanjenja proširenih vena, nesanice i
grčeva u donjim ekstremitetima (14). S psihološkog motrišta, vježbanje u trudnoći povećava
osjećaj samopoštovanja, a smanjuje incidenciju depresije i neuroze (14). Često se trudnice, ali
i stručnjaci uključeni u rekreacijske aktivnosti (perinatoloziginekolozi i posebno educirani
kineziolozi i fizioterapeuti), pitaju o mogućim štetnim učincima vježbanja.

3.3. Indikacije i kontraindikacije vježbanja u trudnoći

Za sada ne postoje radovi koji bi govorili kako regularno vježbanje u trudnoći, samo po
sebi, povećava učestalost ozljeda ili neželjenih posljedica po majku ili plod u zdravih žena s
urednim tijekom trudnoće. Hipoksija koja se može javiti tijekom vježbanja i smanjiti
uteroplacentarni protok krvi, kompenzira se povećanjem apsolutnog volumena krvi i njezine
oksigencije u placenti (15). Smanjenje pokreta i srčanih otkucaja ploda rijetko se znaju javiti u
žena koje su inače fizički neaktivne ili pak kratkotrajno, kod izrazito intenzivnog vježbanja
(profesionalne sportašice, kad je Vomax > 85%) (16). Rizik od pregrijavanja majčina tijela i
time negativan učinak na fetalni razvoj (anomalije i defekti) postoje samo u I. trimestru ukoliko
je temperatura majke tijekom vježbanja opetovano iznad 38,8 stupnjeva (17). Rizik od fizičke
traume ploda postoji u III. trimestru trudnoće uslijed promjena ravnoteže trudnice, pa su tada
žene podložnije padovima i ozljedama. Zbog toga se u tom periodu trudnoće vježbe trebaju
planirati uz oslonac, na tlu ili u vodi. Istegnuća ili izvrnuća sveza, odnosno zglobova, jednako

7
se javljaju tijekom vježbanja u trudnoći, ali i izvan nje, usprkos povišenoj razini progesterona i
relaksina koji mogu izazvati labavljenje sveza. Hipoglikemija u trudnice potencijalna je
opasnost kod nisko intenzivnog vježbanja koje traje duže od 45 minuta, uslijed povišene
potrošnje ugljikohidrata. Ukoliko trudnica želi vježbati duže od 45 minuta, potrebno je unijeti
dodatnih 300 kCal. Kronična glad znak je pretreniranosti. Umjerenost, dosljednost, monitoring
i individualizacija najvažnije su komponente rekreacijskog vježbanja s pozitivnim učincima u
trudnoći (18).

Tablica 1. Apsolutne i relativne kontraindikacije za vježbanje u trudnoći

Apsolutne kontraindikacije Relativne kontraindikacije

Ozbiljne kardiovaskularne, respiratorne i Opstetrička anamneza opetovanih pobačaja

sistemske bolesti

Nekontrolirana hipertenzija, dijabetes i bolesti Dijabetes

štitnjače

Prijeteći prijevremeni porod i/ili prsnuće Prethodni porod djeteta sa zastojem rasta
vodenjaka

Nekompetentni cerviks Krvarenje u ranoj trudnoći (do 12. tjedna)

Vaginalno krvarenje koje se nastavlja nakon 12. Sjedilački način života prije trudnoće
tjedna trudnoće

Sjedilački način života prije trudnoće Dijete u stavu zatkom poslije 28. tjedna trudnoće

Preeklampsija Palpitacije i srčane aritmije

Višeplodna trudnoća Anemija, ekstremna mršavost ili debljina

Anemija, ekstremna mršavost ili debljina

8
4. KLINIČKE SMJERNICE ZA FIZIKALNU TERAPIJU KOD SKRBI ZA
TRUDNICE

Nakon utvrđivanja nepostojanja kontraindikacija za vježbanje u trudnoći, žena može

početi ili nastaviti s vježbanjem. Kako bi vježbanje bilo sigurno, ACOG je 2002. godine izdala
korisne smjernice za vježbanje u trudnoći, kojih bi se svaka trudnica trebala pridržavati.

Za razvoj sigurnog i učinkovitog vježbanja u trudnica potrebno je napraviti program

vježbanja koji uključuje intenzitet, trajanje, vrstu i frekvenciju vježbi, uz mogućnost
modifikacije kako trudnoća napreduje. Dobro isplaniran program vježbanja trebao bi sadržavati
vježbe zagrijavanja, aerobni dio koji se sastoji od vježbi fleksibilnosti i vježbi jakosti te vježbi
hlađenja.

Kada je intenzitet u pitanju, mnogi stručnjaci preporučuju da se kod početnica ostaje u

okviru do 140 otkucaja srca u minuti uz postepeno podizanje s obzirom na razinu utreniranosti,
dok se kod utreniranih žena preporuča da intenzitet vježbanja ne prelazi 155 otkucaja srca u
minuti.

Preciznija i pouzdanija metoda procjene intenziteta je Borgova skala subjektivne

procjene intenziteta, tzv. RPE Scale (Rate of Perceived Exertion), gdje trudnica tijekom
vježbanja sama ocjenjuje koliko neku aktivnost osjeća zamornom. Tijekom vježbe razina
zamora koji trudnica osjeća bi se trebala održavati biti između ocjene 3- 4 na RPE skali do 10
te 12-14 na RPE skali do 20 bodova što je jednako umjerenom do većem zamoru.

Za ocjenjivanje intenziteta također može se koristiti test govora, što znači da trudnica
tijekom vježbanja mora biti u stanju voditi razgovor bez hvatanja zraka, a ukoliko to nije u
stanju potrebno je smanjiti intenzitet vježbanja.

Vezano uz trajanje prenatalnog vježbanja,žene koje su bile aktivne prije trudnoće mogu
nastaviti vježbati dalje istom rutinom,dok žene koje nisu bile aktivne prije trudnoće preporuča
se postepeno povećanje. Tako da trajanje programa vježbanja u početku trebalo bi trajati 15
minuta, uz 5 minutno povećanje kroz tjedan dana, sve dok se ne postigne 30 minutna umjerena
aktivnost na dan. Optimalno trajanje programa vježbanja trebalo bi biti između 20 do 60 minuta

9
ovisno od trudnice. Neke bolje toleriraju vježbanje kraćeg trajanja, većeg intenziteta, dok neke
trudnice bolje toleriraju vježbanje dužeg trajanja, manjeg intenziteta. Ukoliko dolazi do zamora
trudnica tijekom vježbanja potrebno je smanjiti trajanje i intenzitet vježbanja.

Vrsta vježbe mora odgovarat ciljevima trudnice i njezinom načinu života. Vježbe
moraju biti sigurne, raznolike i zabavne kako trudnica ne bi izgubila interes za vježbanje. Neki
od autora zagovaraju stav da veći učinak imaju vježbe s opterećenjem, step aerobik,
hodanje,“jogging“. Međutim, kako trudnoća odmiče, trudnice sve teže podnose ovakve
aktivnosti, te se preporučuju vježbe bez opterećenja, kao što je plivanje.

Isto tako postoje aktivnosti kojima se trudnice ne bi smjele baviti, i one su podijeljene
na relativno i apsolutno kontraindicirane aktivnosti. Relativno kontraindicirane aktivnosti
potrebno je izbjegavati zbog povećanog rizika od pada, te postoji mogućnost od izazivanja
abdominalnih trauma (19).

Sve žene bi trebale biti ohrabrene da sudjeluju u aerobnim vježbama te i u vježbama

snage kao dio zdravog načina života tijekom trudnoće, razumni ciljevi aerobnih vježba u
trudnoći trebali bi održavati dobru razinu kondicije tijekom cijele trudnoće, bez pokušaja da se
dosegne vrh razine vježbanja ili trening za atletska natjecanja, žene trebaju odabrati aktivnosti
koje će smanjiti rizik od gubitka ravnoteže i fetalne traume, žene treba savjetovati da se štetni
trudnički ili neonatalni rezultati ne povećavaju za vrijeme vježbanja, iniciranje dna zdjelice
vježbama u neposrednom periodu poslije poroda može smanjiti rizik od budućih urinarnih
inkontinencija, žene treba savjetovati da umjerena tjelovježba tijekom dojenja ne utječe na
količinu ili sastav majčinog mlijeka ili utjecaj na fetalni rast (20).

4.1. ACOG smjernice (American College of Obstetricians and Ginecologysts)

Prema smjernicama ACOG-a redovna aerobna tjelovježba tijekom trudnoće pokazuje

poboljšanje ili održavanje fizičke kondicije. Iako su dokazi ograničeni, došlo se do određenih
rezultata učinka tjelovježbe te nema dokaza da je tjelovježba u trudnoći štetna, osim onda kada
je kontraindicirana. Istraživanja kod žena koje su provodile tjelovježbu tijekom trudnoće
pokazala su smanjenje potrebe za carskim rezom i operativno potpomognutim vaginalnim
porodom. Također je dokazan brzi oporavak u postpartalnom periodu. U primjerima gdje su

10
žene imale lumbalnu bol, hidroterapija se pokazala kao izvrsno rješenje. Istraživanja su također
pokazala kako tjelovježba tijekom trudnoće može sniziti razinu GUK-a ili pomoći u prevenciji
preeklampsije. Vezano uz gubitak težine, istraživanja su pokazala tek prosječne rezultate (21).

S motivacijskog stajališta trudnoća je, prema ACOG-u, idealno vrijeme za stvaranje i

usvajanje zdravih životnih navika zbog povećane motivacije te čestih pregleda kod liječnika.
Povećana je vjerojatnost da će pacijentice kontrolirati težinu, povećati tjelesnu aktivnost te
poboljšati dijetne navike ako ima liječnik kaže da bi trebale. Motivacijsko savjetovanje naziva
se popularno ˝Five A´s˝ (Ask- pitaj, Advice- savjet, Assess- procjena, Assist- pomoć and
Arrange- raspored). Ginekolozi mogu preporučiti usvajanje ˝Five A´s˝ pristupa jedino kod žena
koje nemaju kompliciranu trudnoću i bez kontraindikacija za vježbanje.

Principi za tjelesno vježbanje trudnica se ne razlikuje od onih za opću populaciju.

Potrebna je temeljita klinička evaluacija prije nego što se preporuči tjelesno vježbanje da bi bili
sigurni kako pacijentice nemaju medicinski razlog za izbjegavanje tjelovježbe. Program
vježbanja koji vodi konačnom cilju s umjereno-intenzivnom vježbom minimalno 20-30 minuta
tijekom dana bi se trebao razraditi skupa s pacijenticama i prilagođen prema medicinskim
indikacijama (21).

S obzirom na slabiju i normalnu srčanu frekvenciju tijekom vježbanja kod trudnica,

efikasnije je pratiti intenzitet vježbanja putem monitora nego putem parametara o frekvenciji
srca. Za umjereno- intenzivno tjelesno vježbanje, vrijednosti primjećenog napora bi trebale biti
13-14 na Borgovoj skali primjećenog opterećenja. Korištenje ˝talk testa˝ je drugi način kako
mjeriti opterećenje. Dok god žena može nastaviti pričati tijekom vježbanja, očito je da nije pod
prevelikim intenzitetom vježbanja. Pacijenticama bi trebalo savjetovati dobru hidraciju,
izbjegavanje dugog perioda ležanja na leđima i prestanak vježbanja ukoliko se pojavi neki od
znakova upozorenja.

Trudnice koje su živjele sedentarnim načinom života prije trudnoće bi trebale provoditi
postupnije progresivne vježbe. Iako gornja razina sigurne zone vježbanja još nije ustanovljena,
žene koje su redovno provodile tjelovježbu prije trudnoće i koje imaju nekomplicirane, zdrave
trudnoće bi trebale biti uključene u visoko intenzivni program vježbanja, kao što su jogging i
aerobik bez štetnih učinaka. Visoki intenzitet ili produženo tjelesno vježbanje kroz 45 minuta
može voditi do hipoglikemije. Zbog toga je bitan adekvatni kalorijski unos prije vježbanja, ili

11
ograničenje trajanja jednog vježbanja što je ključno za minimaliziranje rizika. Dugotrajno
vježbanje bi se trebalo izvoditi u uvjetima normalne temperature ili u kontroliranim okolinskim
uvjetima (kod klima uređaja) sa posebnom pažnjom usmjerenom ka adekvatnoj hidraciji i
kalorijskom unosu. U istraživanjima o trudnicama koje su vježbale i gdje su same određivale
tempo vježbanja u kontroliranim okolinskim uvjetima, unutarnja temperatura tijela porasla je
manje od 1,5 stupanj tijekom 30 minuta vježbanja i ostala unutar sigurnih granica (21).

4.1.1. Reakcija fetusa na tjelesno vježbanje majke

Većina studija koje se bave fetalnim odgovorom na majčinu tjelovježbu se fokusirala na

promjenu frekvencije srca fetusa i porođajnu težinu. Istraživanja su pokazala minimalni do
umjereni porast frekvencije srca djeteta sa 10- 30 udaraca po minuti tijekom termina vježbanja
ili nakon vježbanja. Zaključuje se da žene koje su nastavile vježbati ozbiljno tijekom trećeg
trimestra su češće rađale djecu težine 200-400 grama lakše nego kontrolirane skupine. Nije bilo
povećanog rizika za rast djeteta ni kod jedne ni kod druge skupine.

Manje od 30 minuta fizičke aktivnosti u trudnoći, gestacijski dijabetes, ekscesivni

dobitak na masi u trudnoći, makrosomija, te anemija uslijed deficita željeza najvažniji su rizici
za razvoj pretilosti kod djece koji su povezani s trudnoćom (22). Osim ovih faktora rizika, ističu
se nizak socio-ekonomski status, konzumacija zaslađenih napitaka i tzv. brze hrane, produljeno
vrijeme sjedenja uz računalo i televizor, velika udaljenost zelenih i rekreacijskih površina,
pušenje majke, odbijanje od dojenja i skraćeno vrijeme sna tijekom dana (22).

4.2. Canadian Guidelines for HealthCare Professionals

U kanadskim smjernicama tjelovježbe kod trudnica naglašen je utjecaj aerobnog

treninga zbog toga što se koriste velike grupe mišića. Prema njima, najpopularniji oblik aerobne
aktivnosti tijekom trudnoće je hodanje.

Program PARmed-X za trudnice je dizajniran za rekreativno aktivne žene i predstavlja

F.I.T.T. principe sa sljedećim smjernicama:

• Učestalost (Frequency- F) tjelovježbe bi trebala biti od 3 do 4 puta tjedno.

• Intenzitet (Intensity- I)- intenzitet vježbe se prati putem parametra frekvencije srca
određene ovisno o dobi. Za trudnice ove zone su: za žene mlađe od 20 godina-
12
 frekvencjja 140-155 , 20-29 godina- frekvencija 130- 150, 30- 39 godina- frekvencija
130- 145. Intenzitet se također prati uporabom ˝Talk testa˝ pri kojemu trudnica održava
razgovor tijekom aktivnosti a da ne ostaje bez prisustva daha. Ako žena ostaje bez daha
za vrijeme vježbanja, intenzitet vježbanja se mora smanjiti. U PARmed- X programu,
omogućena je razina subjektivne procjene napora gdje žena sama procjenjuje koliko joj
je naporna vježba.
• Vrijeme (Time- T)- vrijeme u provođenju aktivnosti bi trebalo početi s 15 minuta prema
ciljanoj frekvenciji srca s povećanjem po 2 minute tjedno dok se ne dosegne 30 minuta.
Sve aerobne aktivnosti bi trebale početi sa zagrijavanjem i na kraju vježbanja sa
hlađenjem kroz sadržaje nižeg intenziteta.
• Vrsta (Type- T) – vrsta aktivnosti bi trebala sadržavati nisku razinu potresanja ili
izdržljivost bez velikog težinskog opterećenja koristeći velike grupe mišića. U takve
aktivnosti spadaju hodanje, vožnja sobnog bicikla, plivanje, vježbe u vodi ili aerobik
niskog intenziteta. Žene s niskim rizikom u trudnoći koje počinju program vježbanja
trebale bi početi u drugom trimestru. Žene koje su prije trudnoće vježbale jakim
intenzitetom mogu nastaviti vježbati u istom intenzitetu prvi trimestar (23).

4.3. Australske smjernice za vježbanje u trudnoći

Većina smjernica iz različitih zemalja preporuča uključenje trudnica u aktivnosti. Postoje

različitosti u smjernicama različitih zemalja, pa tako australske i francuske smjernice najviše
ukazuju na učestalost tjelesne aktivnosti. Kod većine zemalja, pa tako i Australije, preporučeni
intenzitet je umjeren ili snažan te mjereno prema apsolutnim (mjereno prema frekvenciji srca)
ili relativnim (procjena primjećenog napora) vrijednostima.

• Vrsta vježbe- australske i skandinavske smjernice preporučuju uglavnom vježbe snage.

Osim njih, preporučuju se aerobne aktivnosti, vježbe istezanja i vježbe u vodi.
• Učestalost i trajanje- većina zemalja, među njima i Australija, daju informacije o
minimalno 15-minutnom vježbanju tri puta tjedno s progresijom do 30 minuta i 4 puta
tjedno, čak i ako se intenzitet treba smanjiti. Tijekom vježbanja se naglašava adekvatna
hidracija organizma. Posebnih smjernica vezano uz intenzitet nema. Naglašava se
također kako se za uvođenje novog programa vježbanja potrebno savjetovati s
liječnikom te odabrati onu aktivnost koja je indicirana s obzirom na rizik u trudnoći i
trajanje trudnoće (24).

13
4.4. Skandinavske smjernice za vježbanje u trudnoći

Tjelesna aktivnost se izrazito preporuča tijekom trudnoće, iako nedostaju znanstveni

dokazi vježbanja na reproduktivno zdravlje. Skandinavske smjernice predstavljaju navike
vježbanja i prediktore rizika kod vježbanja tijekom trudnoće. Prema podacima Danish National
Birth Cohort jedna trećina žena vježbala je u ranoj i srednjoj trudnoći i nešto manje u kasnoj
trudnoći. Kao aktivnosti koje su se najčešće provodile navode se vožnja bicikla, plivanje te
aktivnosti koje ne zahtjevaju pretjerano opterećenje u smislu skokova (˝low- impact activities˝).
Vježbanje više od tri puta tjedno je jako povezano s pozitivnim nalazima kod osoba starije dobi
(30- 40 godina) (25).

5. MJERE OPREZA KOD FIZIČKE AKTIVNOSTI U TRUDNOĆI

Tijekom trudnoće žene prolaze kroz niz promjena koje omogućuju prilagodbu njihova
organizma trudnoći, rastu i razvoju djeteta te pripremi za porođaj. Većina promjena
primijećena je već tijekom prvih tjedana od začeća, i prolaze tijekom babinjanja ne ostavljajući
posljedice na majku. Za neke je potrebna pravovremena fizioterapijska intervencija u smislu
tjelesnih aktivnost. U određenim slučajevima postoje promjene koje predstavljaju zdravstveni
rizik te ih je potrebno prepoznati. Znakovi upozorenja kada se tjelesna aktivnost treba prekinuti
i zatražiti savjet ginekologa su pretjerana kratkoća daha prije ili nakon minimalnog napora,
glavobolja, vrtoglavica, bolovi u prsima ili trbuhu, slabosti mišića koji utječu na ravnotežu i
tjelesna bol ili otekline (26).

Tijekom vježbanja trudnice moraju biti oprezne kod pretjerane kratkoće daha, boli u
prsima ili lupanju srca, presinkope ili vrtoglavice, bolne kontrakcije maternice ili prijevremenog
poroda, istjecanja plodove vode, vaginalnog krvarenja, pretjeranog umora, bolova u trbuhu,
posebno u leđima ili pubičnom području, bolova u zdjelici, kod smanjenih pokreta fetusa,
dispneje prije napora, glavobolje, slabosti mišića, bolova ili oticanja potkoljenice i gležnjeva
(27), kod povišenog pulsa ili krvnog tlaka koji postoji i nakon vježbanja te kod nedovoljnog
dobitak težine (28). Trudnice trebaju slušati svoje tijelo i biti svjesne tih znakova i simptoma,
te ukoliko dođe do njih moraju prestati fizičku aktivnost i odmah se obratiti liječniku.

14
5.1. Utjecaj nedostatka fizičke aktivnosti na trudnicu

Tjelesna aktivnost (TA) tijekom normalne trudnoće ima niz pozitivnih učinaka na
zdravlje trudnice. Upitnicima je moguće prikupljati informacije o načinu, frekvenciji, trajanju i
percipiranom intenzitetu TA. Svrha je dati pregled valjanih i pouzdanih upitnika za primjenu u
trudnoći. S ciljem pronalaženja studija o mjernim svojstvima upitnika za procjenu TA u
trudnoći, tijekom 2013. godine pretražene su baze Pubmed, OvidSP i Web of Science. Kriterije
za uključivanje ispunilo je 6 studija i 4 upitnika: Pregnancy Physical Activity
Questionnaire,ModifiedKaiserPhysical Activity Survey, Short Pregnancy Leisure Time
Physical Activity Questionnaire i Third Pregnancy Infection and Nutrition. (29).

Manjak fizičke aktivnosti tijekom trudnoće može uzrokovati povećan rizik od duboke
venske tromboze koja prijeti životima djeteta i majke. Sjedilački način života u trudnoći može
dovesti do pretilosti koja povećava rizike za velike komplikacije. Kod pretilih trudnica znatno
je veći gestacijski dijabetes, hipertenzija, preeklampsija, indukcija poroda, carski rez s fetalnim
distresom, postpartalna hemoralgija s anemijom, neonatalna hipoglikemija i reanimacija, kao i
makrosomija, zastoj ramena, urinarne infekcije i neonatalne traume (4).

U istraživanju Sorensena i suradnika (2003.) dokazan je pozitivan utjecaj tjelesne

aktivnosti na smanjenu incidenciju nastanka preeklampsije. Istražena je povezanost između
rekreativne tjelesne aktivnosti i rizika preeklampsije. Uzorak su predstavljale 201 trudnica s
preeklampsijom i 383 normotenzivne trudnice. Sudionice su dale informacije o tipu, intenzitetu,
frekvenciji i trajanju tjelesne aktivnosti izvođene tijekom prvih 20 tjedana trudnoće i tijekom
godine prije trudnoće. Žene koje su bile uključene u redovnu tjelesnu aktivnost tijekom rane
trudnoće uspoređene su s neaktivnim ženama, te je zaključeno da žene iz prve skupine imaju
35% niži rizik od preeklampsije.Žene koje su bile uključene u lagani ili umjereni oblik
aktivnosti imale su 24% manji rizik od preeklampsije u usporedbi s neaktivnim ženama. Ista
usporedba kod žena koje su se bavile snažnijim oblikom tjelesne aktivnosti značila je 54%
manji rizik preeklampsije. Skupina koja se bavila žustrim hodom (prosječna brzina hoda ≥3
mi/h) u usporedbi sa skupinom koja nije bila uključena u tu aktivnost imala je 30 do 33% niži
rizik za nastanak preeklampsije (30).

15
5.2. Nepovoljni položaji prilikom vježbanja u trudnoći

U svakom tromjesečju treba odabrati najugodniji položaj za vježbanje i izbjegavati

neprimjerene položaje (1).

Ležeći položaj na trbuhu

U drugom i trećem tromjesečju ovaj položaj se ne primjenjuje. Može se koristiti iznimno

kod vježbi opuštanja ili samog ležanja, ali na zračnom ležaju ili vodenom krevetu kod kojeg će
trbuh i prsni koš nesmetano „propadati“ u podlogu (1).

Ležeći položaj na leđima bez jastuka

Tijekom većeg dijela drugog i cijelog trećeg tromjesečja se ne primjenjuju. Kod

podizanja nogu visoko iznad tijela ili kod zabacivanja nogu preko glave, nepotrebno će se
pritiskati područje trbuha i otežati disanje (1).

Nestabilni položaj

Treba izbjegavati položaje tijela pri kojima se tijelo trudnice oslanja na dvije točke. To
je npr. četveronožni položaj u kojem se istodobno odmiču ruka i noga. Kod njega su mogući
padovi na prsni koš ili trbuh (1). Zbog nestabilnog zdjeličnog dna u ovom položaju mogući su
padovi. Treba izbjegavati svaku vježbu kod koje je položaj tijela iznimno nestabilan bez obzira
na to osjećaju li se trudnice sposobnim za tu vježbu (1).

5.3. Intenzitet tjelesne aktivnosti u trudnoći

Trudnice bi se trebale baviti aerobnom aktivnosti umjerenog intenziteta najmanje 150

minuta tjedno ili aerobnom aktivnosti snažnog intenziteta najmanje 75 minuta tjedno ili
ekvivalentnom kombinacijom aerobne aktivnosti umjerenog i snažnog intenziteta (4). Razne su
tehnike kojima se može ispitati vježba li trudnica preintenzivno. Uz njih važno je i da trudnica
sluša svoje tijelo (4).

16
Test razgovora

Tijekom fizičke aktivnosti trudnica bi trebala biti u mogućnosti održavati razgovor. Ako
trudnica osjeti nedostatak zraka dok razgovara, vjerojatno vježba preintenzivno (4).

Skala samoprocjene

Drugi način ispitivanja intenziteta fizičke aktivnosti je Borgova skala (Slika 1.)
percipiranog napora (4). Ova skala omogućuje trudnici da procjeni samu sebe koliko intenzivno
vježba. Jedna od prednosti ove tehnike je to što omogućuje povećati ili smanjiti intenzitet vježbe
kako trudnoća napreduje. Tablica je osmišljena tako da se „vrlo, vrlo, lagana tjelovježba“ nalazi
se na jednom kraju ljestvice (7 bodova), a „vrlo, vrlo zahtjevna tjelovježba“ je na drugom kraju
(19 bodova) (4). Tijekom trudnoće trudnici bi trebalo biti u cilju ostati oko sredine ove ljestvice,
opisano kao „malo zahtjevno“ (12-14 bodova) (4).

Slika 1 Borgova skala

(Izvor: http://www.csep.ca/cmfiles/publications/parq/parmed-xpreg.pdf)

Praćenje brzine otkucaja srca

Kod izvođenja aerobnih aktivnosti treba imati ciljnu zonu za brzinu otkucaja srca (4).
Ciljana zona ovisit će o dobi i prijašnjoj aktivnosti trudnice. Ako je trudnica živjela sjedilačkim
načinom života prije trudnoće preporučena maksimalna brzina otkucaja srca u trudnoći iznosit
će od 60-70% iznad normalne (4). Ako trudnica redovito vježba, tijekom trudnoće preporučena
brzina otkucaja je od 60-90% iznad normale. Valja redovito provjeravati otkucaje srca kako bi
trudnica bila sigurna da ne prelazi ciljnu zonu. Da bi to mogla provjerili, mora znati izmjeriti
puls (4).

17
6. FIZIOTERAPIJSKA INTERVENCIJA KOD PATOLOŠKIH STANJA

6.1. Hipertenzivna bolest u trudnoći

Liječenje hipertenzivne bolesti u trudnoći uključuje antihipertenzivnu terapiju,

antikonvulzivnu profilaksu, kontroliranu ekspanziju volumena (onkotsku terapiju), liječenje
poremećaja koagulacije, te dovršenje trudnoće. Ciljevi antihipertenzivne terapije jesu: smanjiti
povišeni periferni otpor, povećati perfuziju tkiva, uključujući uteroplacentarnu i fetalnu
perfuziju, te spriječiti eklamptični napad, razvoj progresije bolesti i HELLP sindroma. Liječenje
zahtijeva praćenje hemodinamskog i koagulacijskog statusa, te statusa fetoplacentarne jedinice
biofizikalnim profilom i doplersonografskim nadzorom.

Umjerena tjelesna aktivnost može pogodovati boljoj uteroplacentarnoj perfuziji,

perfuziji bubrega, boljoj diurezi i posljedičnom sniženju RR. Uz unos vitamina i > 65 grama
proteina dnevno, trudnicama se ne preporučuje apstinencija od slane hrane, jer manjak soli
izaziva hipovolemiju i posljedično smanjuje uteroplacentarnu perfuziju, koja je ionako
kompromitirana; dakle, savjetuje se nedosoljavanje hrane. Ležanje na lijevome boku dokazano
doprinosi stabilnosti hemodinamike majke i djeteta. Leđni položaj provocira djelomičnu
opstrukciju donje šuplje vene gravidnim uterusom, smanjuje se priljev krvi u desno srce i pada
minutni volumen, smanjuje se renalna perfuzija, što inducira ponovnu aktivaciju renin-
angiotenzin-aldosteronskog sustava i pogoršava već postojeću hipertenziju. Ležanjem na
lijevom boku polučuje se smanjeni pritisak maternice na donju šuplju venu, mobilizira se
izvanvaskularna tekućina, smanjuje se izlučivanje katekolamina, povećava se perfuzija
bubrega, što poboljšava diurezu te poboljšava perfuzija uterusa povišenim protokom krvi kroz
splanhnički bazen za oko 20% (31).

6.2. Šećerna bolest u trudnoći i fetalna hipertrofija

Gestacijski dijabetes (GDM) jest dijabetes koji se prvi put dijagnosticira u trudnoći.
Definicija uključuje ranije neprepoznat dijabetes i poremećenu toleranciju glukoze. Najčešće
nastaje u drugome tromjesečju trudnoće zbog inzulinske rezistencije. Dijagnoza GDM-a ima
nepovoljan utjecaj za trudnoću, fetus, kao i za budući život majke i djeteta. Zbog povišena
perinatalnog mortaliteta i morbiditeta potvrđena je važnost postavljanja dijagnoze gestacijskog
dijabetesa (31).

18
 Zbog dijabetogenog djelovanja trudnoće u zdravih i trudnica s tipom I šećerne bolesti
nastat će inzulinska rezistencija, a u trudnica s tipom II i trudničkom šećernom bolešću pogoršat
će se inzulinska rezistencija. Za normalan rast i razvoj embrija i fetusa potrebna je dobra
metabolička kontrola. Svrha antenatalne skrbi dijabetičkih trudnica je postići normoglikemiju
s neznatnim povišenjem glukoze nakon jela i blagim sniženjem razine glukoze tijekom noći,
odnosno postići što manju razliku između najviših i najnižih vrijednosti glukoze u majčinoj
krvi. Intenziviranom inzulinskom terapijom postiže se normoglikemija, ali i normalizacija u
metabolizmu masti i proteina. Dobrom metaboličkom kontrolom postiže se normalan rast fetusa
bez komplikacija trudnoće i novorođenčeta (31).

Fizička aktivnost važna je u liječenju trudnica s pregestacijskim i gestacijskim

dijabetesom. Potrebno je motivirati trudnice s dijabetesom koje nemaju kontraindikacije za
fizičku aktivnost najmanje 30 minuta na dan. Trudnice s komplikacijama dijabetesa kao što su
prijeteći pobačaj, prijeteći prijevremeni porođaj, gestacijska hipertenzija/preeklampsija i
placenta previa ne bi se smjele baviti fizičkom aktivnosti. Tijekom vježbanja trudnicama treba
pratiti koncentraciju glukoze da bi se adekvatno dozirao inzulin. Od iznimne je važnosti dobra
hidracija prije, za vrijeme i nakon vježbanja (31).

6.3. Posturalne promjene tijekom trudnoće

Postoji širok raspon posturalnih i fizioloških prilagodbi na endokrine, mišićno-koštane,

cirkulatorne, respiratorne i metaboličke promjene kod žena tijekom trudnoće. Fiziološke
prilagodbe uključuju znatno povećanje tjelesne mase, retenciju tekućine i laksitet podržavajućih
struktura. Posturalne prilagodbe na navedene fiziološke promjene obično zahtjevaju promjene
u mišićnoj snazi i nosivoj sposobnosti ligamenata (32).

Istraživanja su pokazala da se posturalna prilagodba tipično pripisuje trudnoći, kao

prednji nagib centra gravitacije praćen anteriornim tiltom zdjelice i posljedično povećanjem
lumbalne lordoze i torakalne kifoze. 75% žena pokazuje posteriorniju posturu zbog težine
uterusa koje pridonosi pomicanju centra gravitacije unazad. Bol u leđima i zdjelična bol su
problemi koji zahvaćaju veliki broj žena tijekom trudnoće, te su početak i ozbiljnost simptoma
često pripisani posturalnoj prilagodbi za vrijeme trudnoće. Kako god, istraživanja su pokazala
malu korealciju između posturalne prilagodbe i incidencije lumbalne i zdjelične boli (32).

19
 Lošije posturalne navike prije trudnoće imaju tendenciju pretjeranom pojačavanju za
vrijeme trudnoće. Laksitet podržavajućeg tkiva, bilo da je postojao ranije ili je povećan pod
djelovanjem hormona relaksina, postaje veći u smjeru već postojeće posture. Na primjer, ravna
ili pronirana stopala imaju tendenciju postati još ravnija u trudnoći, hiperekstendirana koljena
postaju još izraženija i krivine kralježnice lakše dobivaju još izraženiji oblik. Neke žene
povezuju trudnoću s početkom kronične boli u lumbalnom dijelu leđa i zdjelici te se javlja
instabilitet. Povećani laksitet ligamenata postavljen je kao uzrok za lumbalnu i zdjeličnu bol,
posebno ako se bol pojavljuje ranije u trudnoći prije nego je početak dobivanja tjelesne mase
vidljiv. Za vrijeme perioda njihove trudnoće, većina žena se adaptira na te posturalne i
fiziološke promjene i, nakon djetetova rođenja, se vrate svojem stanju u kojem su bile prije
trudnoće. Puno zajedničkih stanja se može naći tijekom trudnoće i postpartalnog perioda.
Komplikacije kralježnice mogu uključiti lumbalno- zdjeličnu bol, bol na području simfize
pubice i cervikalnu i torakalnu bol te posljedično disfunkciju. Druga stanja mogu biti na primjer
sindrom karpalnog kanala i ostale neuropatije kao što su de Quervainov tenosinovitis, dijastaza
rectus abdominisa, inkontinencija, trauma mišića dna zdjelice posljedično vaginalnom porodu
(32).

Fizioterapija ima bitnu ulogu u porodništvu. Manualne tehnike i edukacija vezano uz

posturu, briga o lumbalnom dijelu leđa i modifikacija dnevnih aktivnosti pomažu osigurati
optimalnu posturalnu prilagodbu što minimizira stres na zglobove kod trudnica. Fizioterapeuti
poučavaju žene u koaktivaciji m. transversus abdominisa, m. multifidus i mišića zdjeličnog dna
što pojačava snagu trupa i doprinosi u prevenciji i tretmanu boli u leđima. Postpartalna
fizioterapijska procjena može identificirati posturalnu i strukturalnu slabost koja počinje s
porođajem ili ima utjecaj na postpartalnu kondiciju. Učinkoviti tretman za korekciju aktivacije
muskulature, snagu i korisnost neophodnih podržavajućih struktura može minimizirati posturu
stečenu trudnoćom. Postpartalna bol donjeg dijela leđa, epizode urinarne i fekalne
inkontinencije, abdominalna dijastaza i simptomi disfunkcije zdjeličnih spojeva (zahvaćeni
sakroilijakalni zglob i simfiza pubica) su sve stanja koja mogu biti tretirana specifičnom
fizioterapijskom intervencijom. Ergonomski trening i edukacija su ključne komponente za tijek
fizioterapije za žene nakon poroda. Rastući broj fizioterapeuta posjeduje unaprijeđene vještine
u ovom važnom području fizioterapije (32).

20
7. ZAKLJUČAK

Važna je dobra i kvalitetna priprema i edukacija trudnica da shvate na koji način i kako
pristupiti vježbanju te kada stati s vježbanjem. Vježbanje u trudnoći preporuča se trudnicama
koje imaju zdravu i urednu trudnoću. Trudnice koje vježbaju tijekom trudnoće osjećaju se bolje,
imaju veću tjelesnu kondiciju, kvalitetniji san, bolju cirkulaciju, pravilnije disanje te lakši
porod. U trudnoći se tijelo mijenja anatomski i fiziološki te je potrebno prilagoditi intenzitet i
trajanje vježba tim promjenama. Kod vježbanja je važno pravilno i svjesno disanje. Aerobni
program vježbanja u trudnoći je odličan jer aktivira velike mišićne grupe i razvija
kardiovaskularnu sposobnost. Ima mnogo oblika aerobnih programa kojima se može baviti
trudnica, neki od njih su hodanje, plivanje, aerobik niskog intenziteta, step aerobik, aqua
aerobik, vježbanje na stimulatorima kretanja. Optimalan broj otkucaja srca u minuti pri
aerobnom vježbanju treba iznositi 60-75% od maksimalno dozvoljenog. Aerobik niskog
intenziteta izvodi se tako da je jedna noga uvijek u kontaktu sa tlom. To su lagane, nježne i lake
vježbe koje mogu izvoditi sve osobe. Sve vježbe potrebno je provoditi pod stručnim nadzorom
educiranog fizioterapeuta i prilagoditi ih individualnim potrebama trudnice.

21
LITERATURA

1. Josipović O, Dadić Hero E, Fužinac Smojver A, Nikolić M. Vježbanje i trudnoća. FIZIOinfo.

2013; 23: 31-33.
2. Tomić J, Tomić V, Žigmundovac Klaić Đ. Vježbanje u trudnoći-spoznaje, preporuke i
individualan pristup. U: Findak V, ur. Individualizacija rada u područjima edukacije, sporta,
sportske rekreacije i kineziterapije. 22-26. lipnja 2010.; Poreč, Hrvatska. Zagreb: Hrvatski
kineziološki savez; 2010;389-394.
3. Habek D. Ginekologija i porodništvo. Zagreb: Medicinska naklada; 2013.
4. Krklec S. Fiziološke promjene u trudnoći i vježbanje. Dostupno na:
https://fizioterra.com/2013/10/05/fizioloske-promjene-u-trudnoci-i-vjezbanje/

5.Krklec S. Utjecaj vježbanja u trudnoći na majku, plod i porod. Dostupno na:

https://fizioterra.com/2013/10/22/utjecaj-vjezbanja-u-trudnoci-na-majku-plod-i-porod-
program-vjezbi-u-trudnoci-kroz-trimestre, Mourady D, Richa S, Karam R, Papazian T, Hajj
Moussa F,
6. Podlesnik Fetih A. Sportska aktivnost i psihološko stanje u trudnoći. U: Findak V, ur.
Individualizacija rada u područjima edukacije, sporta, sportske rekreacije i kineziterapije. 22-
26. lipnja 2010; Poreč, Hrvatska. Zagreb: Hrvatski kineziološki savez; 2010. 542-546.
Dostupno na http://www.hrks.hr/skole/19_ljetna_skola/87-Podlesnik.pdf,
7.El Osta N i sur. Associations between quality of life, physical activity, worry, depression and
insomnia: A cross-sectional designed study in healthy pregnant women. PLoS One. 2017;
12:55-60.
8. Vojvodić Schuster S. Vježbe za trudnice. Zagreb. Biovega. 2004.
9. Exercise is Medicine. Dostupno na: http://exerciseismedicine.com.au/ , pristupljeno 5.
listopada 2016.
10. Health and Wellnes. Dostupno na: http://healthandwellness.vanderbilt.edu/
11. Saftlas AF, Logsden-Sackett N, Wang W, Woolson R, Bracken MB. Work, leisure-time
physical activity, and risk of preeclampsia and gestational hypertension. Am J Epidemiol
2004.;160:758 – 65.

22
12. Olson CM, Strawderman MS. Modifiable behavioral factors in a biophysical model predict
inadequate and excessive gestational weight gain. J Am Dietetic Assoc 2003.;103:48 – 54.

13. Sternfeld B, Quesenberry Jr CP, Eskenazi B, Newman LA. Exercise during pregnancy and
pregnancy outcome. Med Sci Sports Exerc 1995.;27:634 – 40.

14. Wolfe L, Brenner B, Mottola M. 1994. Maternal Exercise, fetal well-being and pregnancy
outcome. In J. Hollszy (Ed), Exercise and Sport Sciences Reviews. Str. 145 – 194. Baltimore:
Williams&Wilkins.

15. Clapp J. Exercise through your pregnancy. Champaign: Human Kinetics. 1998.

16. Artral R, Posner M. 1991. Fetal responses to maternal exercise. In: R. Artel R. Wiswell, &
B. Drinkerwater (Eds.), Exercise in Pregnancy. Str. 95 – 204. Baltimore: Williams&Wilkins.

17. McMurray R, Katz V. Thermoregulation in pregnancy. Sport Medicine, 1990.; 10:146 –

158.

18. Tomić J, Tomić V, Klaić Žigmundovac Đ. Vježbanje u trudnoći- spoznaje, preporuke i

individualan pristup. 19. Ljetna škola kineziologa Republike Hrvatske. 389- 394

19. Smjernice za vježbanje u trudnoći. Fizioterra. Dostupno na:

https://fizioterra.com/2013/10/17/smjernice-za-vjezbanje-u-trudnoci/

20. Artal R, O'Toole M. Guidelines of the American College of Obstetricians and Gynecologists
for exercise during pregnancy and the postpartum period. British Journal of Sports Medicine.
2003; 37: 6-12.

21.Committee Opinion. American College of Obstetricians and Gynecologists.2015; 650: 1-6

22. BetterHealthChannel. Dostupno na: https://www.betterhealth.vic.gov.au/ , pristupljeno 6.

listopada 2016.

23. Exercise and Pregnancy: Canadian Guidelines for Health Care Professionals. Active Living.
2011; 22: 1-4

24. Guidelines for Physical Activity during Pregnancy: Comparisons From Around the World.
American Journal of Lifestyle Medicine. 2014; 8: 102-121

23
25. Distribution and predictors of exercise habits among pregnant women in the Danish
National Birth Cohort. Scandinavian Journal of Medicine Science in Sport. 2012; 22: 38- 128

26. El- Rafie M.M, Khafagy G.M, Gamal M.G. Effect of aerobic exercise during pregnancy on
antenatal depression. International Journal of Women's Health. 2016;8(25):53-57

27. Royal College of Obstetricians and Gynaecologists. Dostupno na:

https://www.rcog.org.uk/

28. Health and Wellnes. Dostupno na: http://healthandwellness.vanderbilt.edu/

29. Schuster S, Šlempe Kokić I. Upitnici za procjenu tjelesne aktivnosti u trudnoći. Acta Clinica
Croatica. 2016.; 55 (3): 440-451

30. Sorensen T, Williams A, Lee I, Dashow E, Thompson ML, Luthy D. Recreational Physical
Activity During Pregnancy and Risk of Preeclampsia. Hypertension. 2003.; 41: 1273- 1280

31. Đelmiš J, Juras J. Dijagnoza hiperglikemije u trudnoći. Gynaecologia et perinatologia:

journal for gynaecology, perynatology, reproductive medicine and ultrasonic diagnostics. 2010;
19: 86-89

32. Britnell SJ, Cole VJ, Isherwood L, Stan MM. Postural Health in Women: The Role of
Physiotherapy. Journal of obstetrics and gynaecology Canada. 2005; 5: 493-500

24
PRILOG

Tablica 1. Apsolutne i relativne kontraindikacije u trudnći

25