Zavrni rad br.

687/SS/2015

Uloga medicinske sestre u zdravstvenoj njezi i lijeenju

bolesnika s akutnim abdomenom

Janja Posavec, 3857/601

Varadin, prosinac 2015. godine

Biomedicinske znanosti
Zavrni rad br. 687/SS/2015

Uloga medicinske sestre u zdravstvenoj njezi i lijeenju

bolesnika s akutnim abdomenom

Student
Janja Posavec, 3857/601

Mentor
Marijana Neuberg, mag.med.tech.

Varadin, prosinac 2015. godine

Zahvala
Zahvaljujem se mentorici Marijani Neuberg, mag.med.tech., koja je usprkos manjku vremena
zbog velikog broja obaveza, pronala vremena da ispuni moju elju da mi bude mentor.
Zahvaljujem se i na njezinoj susretljivosti, strpljivosti, svim primjedbama, savjetima, koje
nisam dobivala samo sada, nego kroz cijelu studentsku godinu i koji su mi pomagali ne samo
prilikom pisanja zavrnog rada nego i seminara. Hvala Vam na svemu!
Zahvaljujem se i svojoj obitelji, na kritikama, savjetima i guranju prema naprijed u trenucima
moje iznemoglosti i "lijenosti", i prijateljici Maji Oleti na potpori i korisnim savjetima koje
je i ona sama koristila pri izradi svog zavrnog rada.

Saetak
Cilj rada je opisati pojam akutnog abdomena, specifinosti tretmana i pristupa sa stajalita
zdravstvene njege prema pacijentima koji boluju od neke od bolesti koje ubrajamo u akutni
abdomen. Rad opisuje pojam akutnog abdomena koji se kao cijelina dijeli na 5 bolesti u koje
pripadaju akutna upala unjaka, akutna upala guterae, akutna upala crvuljka, perforirani
vrijed eluca i dvanaesnika te ileus. Svaka od navedenih bolesti zahtijeva drugaiju
psiholoku pripremu pacijenta (koja vrlo je vana jer o njoj ovisi tijek oporavka i ijom
dobrom pripremom se smanjuje broj dana leanja u bolnici), perioperativnu pripremu koja
zahtijeva hitnost, tonost i strunost, vanost postoperativne njege da se izbjegnu dodatne
komplikacije, bilo postoperativne ili kao posljedice dugotrajnog leanja te edukacija pacijenta
o njezi i pravilima kojih se mora pridravati kod kue nakon operativnog zahvata.
Zdravstvena njega je individualna za svaku pojedinu bolest uz poneki slian zadatak
medicinske sestre/tehniara. Zbog toga jer se radi o velikim operacijama na abdomenu,
potrebno je znanje i vjetine koje pridonose oporavku pacijenta bez komplikacija. U
postoperativnoj njezi je vrlo vano da ne doe do komplikacija ili da se komplikacije svedu na
minimum. Bitna je i dobra psiholoka potpora i edukacija pacijenta te njegove obitelji, koja se
mora obaviti brzo i efikasno zbog ivotne ugroenosti pacijenta. Na kraju je postavljeno pet
moguh sestrinskih dijagnoza (anksioznost u/s neizvjesnim ishodom bolesti 2 akutni
abdomen; visok rizik za infekciju u/s operativnom ranom; visok rizik za opstipaciju u/s
operativnim zahvatom na abdomenu; smanjeno podnoenje napora u/s bolovima to se oituje
izjavom pacijenta "ne mogu jer me jako boli"; bol u/s operativnim zahvatom to se oituje
procjenom boli sa 7 bodova na skali od 1-10) zajedno sa ciljevima, intervencijama te
evaluacijom.

Kljune rijei: akutni abdomen, psiholoka priprema bolesnika, prijeoperacijska priprema

bolesnika, postoperativna priprema bolesnika

Popis koritenih kratica u radu

RTG- rendgenski snimak
EKG- elektrokardiogram
CT- kompjutorizirana tomografija
UZV- ultrazvuk/ehografija
HCl- klorovodina kiselina
KKS- kompletna krvna slika

Sadraj

1. Uvod ....................................................................................................................................... 1
2. Anatomija i fiziologija abdomena .......................................................................................... 2
3. Najea hitna stanja .............................................................................................................. 5
3.1. Akutna upala unjaka..................................................................................................... 5
3.2. Akutna upala guterae .................................................................................................... 6
3.3. Akutna upala crvuljka ...................................................................................................... 7
3.4. Perforirani eluani ili duodenalni vrijed ........................................................................ 8
3.5. Ileus ................................................................................................................................. 9
4. Preoperativna priprema bolesnika ....................................................................................... 11
4.1. Psiholoka priprema bolesnika ..................................................................................... 11
4.2. Edukacija bolesnika ....................................................................................................... 13
4.2.1. Vjebe duboka disanja ............................................................................................ 14
4.2.2. Vjebe iskaljavanja................................................................................................ 14
4.2.3. Vjebe nogu i stopala .............................................................................................. 15
4.3. Fizika priprema bolesnika ............................................................................................ 15
4.3.1. Priprema probavnog trakta ...................................................................................... 15
4.3.2. Priprema operativnog polja ..................................................................................... 16
4.3.3. Priprema bolesnika na dan operacije ...................................................................... 16

5. Zdravstvena njega bolesnika s akutnim abdomenom ........................................................... 19

5.1. Zdravstvena njega bolesnika s akutnom upalom unjaka ............................................ 19
5.2. Zdravstvena njega bolesnika s akutnom upalom guterae ........................................... 20
5.3. Zdravstvena njega bolesnika s akutnom upalom crvuljka ............................................. 22
5.4. Zdravstvena njega bolesnika s perforiranim eluanim ili duodenalnim vrijedom ....... 23
5.5. Zdravstvena njega bolesnika s ileusom ......................................................................... 24
6. Sestrinske dijagnoze ............................................................................................................. 26
6.1. Anksioznost u/s neizvjesnim ishodom bolesti 2akutni abdomen................................. 26
6.2. Visok rizik za infekciju u/s operativnom ranom .......................................................... 27
6.3. Visok rizik za opstipaciju u/s operativnim zahvatom na abdomenu ............................. 28
6.4. Smanjeno podnoenje napora u/s bolovima to se oituje izjavom pacijenta "ne mogu
jer me jako boli" ................................................................................................................... 29
6.5. Bol u/s operativnim zahvatom to se oituje procjenom boli sa 7 bodova na skali od 110 .......................................................................................................................................... 30
7. Zakljuak .............................................................................................................................. 31
8. Literatura .............................................................................................................................. 32

1. Uvod
Akutni abdomen je definiran kao ozbiljna abdominalna bol nepoznate etiologije koja traje
vie sati, te se smatra kirurkom hitnou zbog simptoma i znakova te efekta na ope
zdravstveno stanje. [1] Pod akutnim abdomenom smatramo stanje izazvano ozljedom ili
akutnom boleu jednog organa trbune upljine, koje zahtjeva hitnu i neodgodivu operaciju.
[2] "Kirurki akutni abdomen" esto ukljuuje lokalnu ili difuzijsku peritonejsku iritaciju
(peritonitis) ili znakove ileusa. Ti znakovi nisu generalno prisutni kod "medicinskog akutnog
abdomena". Najei uzroci akutnog abdomena koji treba uzeti u obzir kod pacijenata su:
akutna upala unjaka, akutna upala guterae, akutna upala crvuljka, perforirani eluani ili
duodenalni vrijed, ileus. [1]
Glavni simptom je bol, koja se osjea ili kao kolike ili kao kontinuirana bol. Lokalni
znakovi i simptomi su esto praeni generalnim znakovim i simptomima koji suuju
diferencijalni dijagnostiki spektar: temperatura, leukocitoza sa ili bez toksinih granula,
povraanje, nadutost, opstipacija, tahikardija, filiforman puls, suhi jezik, facies hippocratica,
nemirnost, hladan znoj, hipertenzija i dehidracija. [1]
Najvanije pretrage prije odluke za operaciju su: opi kliniki pregled bolesnika,
laboratorijske pretrage (hematokrit i hemoglobin, kompletna krvna slika, osobito leukociti,
kreatinin u serumu, glukoza u krvi, amilaze u krvi i mokrai, bilirubin, aminotransferaze),
RTG srca i plue te abdomena, CT abdomena, UZV abdomena. Zbog hitnosti operacijskog
zavata, bolesnike s akutnim abdomenom ne podvrgava se opsenim i dugotrajnim
pripremama za operaciju, jer nemamo vremena. [2]
Terapija akutnog abdomena je hitna i kirurka. Vrsta operacijskog zahvata ovisi o bolesti i
stanju koji su prouzroila akutni abdomen. I sama sumnja na akutni abdomen je opravdan
razlog za operacijski zahvat. [1]

2. Anatomija i fiziologija abdomena

Abdomen je srednji dio trupa koji se nalazi ispod grudnog koa (thorax), te iznad male
zdjelice (pelvis minor) i donjih ekstremiteta (membrum inferius). Gornja granica trbuha
prolazi naprijed od baze ksifoidnog nastavka prsne kosti, ide prema dolje i prema van uz rub
desnog i lijevog rebranog luka, zatim uz donji rub desnog i lijevog dvanaestog rebra i
zavrava na dvanaestom prsnom kraljeku. Donja granica abdomena prolazi naprijed od
gornjeg ruba preponske simfize, uzdu preponskog konog nabora (plica inguinalis), zatim
du cristae iliacae zdjeline kosti do trnastog nastavka petog lumbalnog kraljeka. [3] Da bi se
lake opisali poloaj i meusobni odnosi trbunih, abdomen je podijeljen na regije: epigastrij,
desni hipohondrij, lijevi hipohondrij, umbilikalna regija, desna postranina regija, lijeva
postranina regija, stidna regija, desna preponska regija, lijeva preponska regija; i na
kvadrante: desni gornji, lijevi gornji, desni donji, lijevi donji. [3] Trbuna upljina odvojena je
od prsne dijafragmom, a sa zdjelinom komunicira preko gornjeg otvora male zdjelice
(apertura pelvis superior). Cavitas peritonealis zauzima najvei dio trbune upljine (cavum
abdominis), osim retroperitonealnog prostora (spatium retroperitoneale) u kojem se nalaze
bubrezi, nadbubrene lijezde, trbuna aorta i donja uplja vena. [3] Peritonealna upljina
dijeli se na situs abdominis superior i situs abdominis inferior. U situs abdominis superior-u
se nalaze jetra, slezena, eludac, gornji dio duodenuma i najvei dio guterae. U situs
abdominis inferior-u nalaze se donji dio duodenuma, processus unicinatus guterae, vijuge
jejuno-ileuma i najvei dio debelog crijeva (caecum, colon ascendens, colon transversum,
colon descedens, colon sigmoideum). Prema odnosu sa peritoneumom, trbuni organi se
dijele na: intraperitonealne, primarno i sekundarno retroperitonealni organe. [3]
eludac (gaster s. ventriculus) je proireni dio probavne cijevi koji se nalazi izmeu
jednjaka i duodenuma. eludac slui kao rezervoar za hranu i u njemu poinje probava hrane
pod utjecajem eluanog soka. Otvor koji vodi iz jednjaka u eludac se naziva ostium
cardiacum, a otvor koji vodi iz eluca u duodenum ostium pyloricum. Dijelovi eluca su: pars
cardiaca (dio koji okruuje kardijalni otvor), fundus (proireni dio povezan s lijevom kupolom
dijafragme), corpus (najvei dio izmeu fundusa i antruma pyloricuma), pylorus (izlazni dio
eluca). [3] Ima i 2 zavoja: curvatura minor gastris (kraa konkavna krivina) i curvatura major
gastris (dugaka konveksna krivina).

Glatka povrina sluznice eluca je crvenkastosmee boje, osim u pilorinom dijelu, gdje je
ruiasta. Prekrivena je mukoznim slojem koji titi povronu eluca od eluane kiseline produkta lijezda eluca.
Prekriven je peritoneumom, osim na mjestima gdje ile teku du njegova zavoja i malenog
podruja posteriorno od kardijalnog otvora.Anteriorno eludac dodiruje dijafragmu, lijevi
reanj jetre i anteriorni abdominalni zid. Posteriorno je povezan s bursom omentalis i
guteraom. [3]
Tanko cijevo (intestinum tenue) je dio kanala za probavu koji se prua od eluca do
debelog crijeva. Tu se zavrava probava hrane koja je zapoela u elucu i obavlja apsorpcija
hranjivih tvari, te potiskivanje nepotrebnih ostataka u debelo crijevo. Tanko crijevo dijeli se
na 3 dijela: duodenum, jejunum i ileum. [3]
Dvanaesnik (duodenum) je poetni dio tankog crijeva koji se prua od eluca do jejunuma.
Duodenalna vijuga duga je oko 30cm. Dijelovi duodenuma su: pars superior, pars descendens,
pars inferior seu horizontalis, pars ascendens. [3]
Tato crijevo (jejunum) i vito crijevo (ileum) ine pokretni dio tankog crijeva, koji se
prua spoja duodenuma sa jejunumom (flexura duodeno-jejunalis) do ua ileuma u debelo
crijevo (ostium ileocecale). Jejunum predstavlja gornje 2/5, a ileum donje 3/5 tankog crijeva,
ija ukupna duina iznosi 5-6 m. Promjer jejunoileuma se postepeno smanjuje sa 3-4 cm na
poetku na 2-3 cm na zavrnom dijelu. [3]
Debelo crijevo (intestinum crassum) predstavlja zavrni dio kanala za probavu i prua se
od ua tankog u debelo crijevo (ostium ileocecale) do anusa. Dugako je 1,5m. Dijelovi
debelog crijeva su: slijepo crijevo (caecum), uzlazno obodno crijevo (colon ascendens),
popreno obodno crijevo (colon transversum), silazno obodno (colon descedens), zavojito
crijevo (colon sigmoideum) i ravno crijevo (rectum). [3]
Caecum je poetni, proireni dio debelog crijeva koji lei u desnoj bedrenoj jami (fossa
iliaca). Kroz donji dio unutranje strane caecuma prolazi crvuljak (appendix vermiformis).
Dug je oko 9 cm, sa varijacijama od 2 do 25 cm. Zbog toga jer sadri brojne limfne vorove,
crvuljak se naziva crijevni krajnik. Ue crvuljka se projektira na Lanz-ovoj toki - spoj
desne i srednje treine bispinalne linije (linija koja spaja desnu i lijevu spinu iliacu anterior
superior). [3]
3

Jetra (hepar) je najvea lijezda ovjekova tijela koja tei oko 1200 do 1500 g. Pridodana
je organima za probavu i izluuje u. Crvenkastosmee je boje i smjetena je u desnom
hipohondriju. Konveksna, oitu okrenuta povrina jetre naziva se facies diaphragmatica. Lig.
falciforme hepatis dijeli dijafragmatinu stranu jetre na 2 renja, lobus dexter et lobus sinister.
Zadnji dio gornje strane jetre naziva se area nuda. Taj dio jetre nije obavijen peritoneumom,
nego je pomou vezivnog tkiva srastao s dijafragmom. Facies visceralis hepatis je donja
strana jetre na kojoj se nalaze 3 lijeba, 2 sagitalna i jedan popreni, rasporeeni u obliku
slova h. Desni sagitalni lijeb (fissura sagittalis dextra) sadri unu vreicu (vesica fellea).
Lijevi sagitalni lijeb (fissura sagittalis sinistra) sadri pupanu venu (v. umbilicalis).
Popreni lijeb se jo naziva i ulaz jetre (porta hepatis) kroz portu u jetru ulaze a. hepatica
propria, vena portae, ivci, a izlaze uni vodovi i limfne ile. Ta 3 lijeba dijele donju stranu
jetre na 4 renja: lobus dexter, lobus sinister, lobus quadratus et lobus caudatus. [3]
Guteraa (pancreas) je druga po veliini neparna lijezda pridodana probavnom sustavu.
Dijelom je egzokrina, a dijelom endokrina lijezda. U toku 24h izlui oko 700 ccm
pankreasnog soka. Tei u prosjeku izmeu 70 i 90 g. Dugaka je izmeu 13 i 15 cm. Dijelovi
guterae su: caput pancreatis, corpus pancreatis et cauda pancreatis. [3]

3. Najea hitna stanja

3.1. Akutna upala unjaka
Kliniki, akutni kolecistitis je definiran kao epizoda akutne une boli, u pratnji sa
vruicom, bolnom osjetljivou desnog gornjeg kvadranta abdomena, prisutnou simptoma i
nakon 24h te leukocitoza. U 90% sluajeva je povezana sa unim kamencima. [4]
Bol kod kolecistitisa je iste lokalizacije i kvalitete kao kod bilijarnih kolika, ali traje due
(vie od 6h) te je jaa. Povraanje je esto, kao i palpatorna osjetljivost ispod desnog rebranog
luka. Unutar nekoliko sati Murphyjev znak postaje pozitivan (bol koja se pojaava pri
dubokom inspiriju pa bolesnik prestaje disati kod palpacije desnog gornjeg kvadranta).
Bolesnik je obino subfebrilan. U starijih osoba vruica se ne mora razviti, a prvi ponekad i
jedini simptomi mogu biti opi i nespecifini, kao to su anoreksija, povraanje, malaksalost,
slabost, vruica. U 10% nelijeenih bolesnika doi e do lokalne perforacije, a u 1% sluajeva
do perforacije i peritonitisa.

[5] Kliniki sumnjivi akutni kolecistitis potvruje se

ultrazvukom, koji moe otkriti kamence, ali i bolnu osjetljivost u podruju unjaka
(ultrazvuni Murphyjev znak).
Krvna slika, testovi jetrene funkcije, amilaze i lipaza, rijetko imaju dijagnostiku
vrijednost. Leukocitoza je uobiajena. U akutnom kolecistitisu bez komplikacija ne bi trebalo
biti znaajnijih poremeaja u biokemijskim testovima jetrene funkcije ili porasta lipaze. [5]
Terapijske mjere su hospitalizacija, parenteralna nadoknada tekuine i opioida. Obustavlja
se peroralni unos hrane, a kod povraanja se postavlja nazogastrina sonda. Kolecistektomija
dovodi do izljeenja te ujedno i oslobaa od boli. Kad je dijagnoza jasna i kod niskog
operativnog rizika najbolje je uiniti kolecistektomiju unutar prvih 2448 sati. Kod
visokorizinih bolesnika zbog teke kronine bolesti (npr. kardiopulmonalna bolest),
kolecistektomiju bi trebalo odgoditi dok se stanje bolesnika ne pobolja, ili dok se upala
unjaka ne smiri.

U bolesnika s vrlo visokim operativnim rizikom, perkutana

kolecistostomija moe biti alternativa kolecistektomiji. [5]

3.2. Akutna upala guterae

Akutni pankreatitis nastaje iznenada, esto nakon jela (masnih i obilnih obroka) ili nakon
uivanja alkohola. Upale guterae su vrlo este, te razlikujemo akutnu i kroninu upalu, koje
mogu postupno dovesti do insuficijencije pankreasa. [6] Dosta je esta u pretilih osoba i onih
koji boluju od kolelitijaze. Nastaje zbog aktivacije enzima u vlastitom tkivu, koji razgrauju
guterano tkivo (autodigestija). [7]
Akutni pankreatitis mogu uzrokovati bioloki (bakterije i virusi), mehaniki (opstrukcija
toka pankreasnog sekreta), toksini (alkohol), medikamentni agensi (kortikosteroidi,
diuretici), hormonski poremeaji (gestacijski pankreatitis, Cushingova bolest), imunoloki
poremeaji (alergija, autoimunost), traume te metabolini poremeaji. Pankreatitis najee
uzrokuju u oko 2/3 bolesnika bolesti bilijarnog trakta, prije svega kolelitijaza, i u oko 1/5 (vie
u naoj zemlji) alkohol. [6]
Simptomi akutne upale guterae su jaka bol u sredini trbuha, distendiran abdomen,
peristaltika gotovo neujna, mirovanje bolesnika unato jakim bolovima, povraanje,
tucanje, bolesnik je obliven hladnim znojem, cijanotina koa, utica, Turnerov znak ili
Turnerove pjege (modrikaste pjege na koi oko pupka i u lumbalnom podruju. ee
komplikacije su ireverzibilni ok, koji zavrava smru, i apsces. Blaa komplikacija su
pseudociste pankreasa. [2]
Od laboratorijskih nalaza tipine su poviene vrijednosti amilaze u krvi i urinu, poviene
vrijednosti lipaze u serumu, poviena alkalna fosfataza i bilirubin, ubrzana sedimentacija,
hiperglikemija, glikozurija, hipokaliemija, hipokalcemija i leukocitoza. To je vrlo ozbiljna
bolest koja moe imati i smrtni ishod.
U akutnom napadu preporua se konzervativna terapija (obustava hrane dok ne prou
simptomi, analgetici, antibiotici profilaktiki). Upala esto recidivira te nakon prestanka
napada treba pogledati uni mjehur i une putove. [2]
Ako su uzrok bolesti uni kamenci, kada proe akutno stanje, lijeenje je kirurko.

3.3. Akutna upala crvuljka

Akutna upala crvuljka je gnojna upala najee uzrokovana crijevnim mikroorganizmima
koji u odreenim uvjetima postaju patogeni. [7] Smatra se da apendicitis nastaje zbog
opstrukcije lumena crvuljka, u pravilu limfoidnom hiperplazijom, ali povremeno i fekalitom,
stranim tijelom ili ak glistama. Opstrukcija vodi u distenziju, prekomjeran rast bakterija,
ishemiju i upalu. Ukoliko se ne lijei razvije se nekroza, gangrena i perforacija. Ako se
perforacija ogranii omentumom razvije se apsces crvuljka. Preko 5% populacije u
odreenom trenutku razvije apendicitis. Moe se dogoditi u svakoj ivotnoj dobi ali najee
u tinejdera i u dvadesetim godinama. [8]
Simptomi apendicitisa jesu epigastrina ili paraumbilikalna bol koju prati munina,
povraanje i gubitak teka, nakon nekoliko sati bol se premjeta u desni donji kvadrant. Bol se
poveava kaljanjem i pokretom. Klasini znaci su direktna i prenesena osjetljivost u
McBurneyevoj toki (spoj srednje i vanjske treine crte koja spaja pupak sa spinom anterior
superior ilijane kosti). Dodatni znaci su bolna osjetljivost u donjem desnom kvadrantu kod
palpacije lijevog kvadranta (Rovsingov znak), pojaanje boli kod pasivne ekstenzije desnog
kuka to rastee mii iliopsoas (znak psoasa) ili bol koju proizvodi rotacija flektiranog bedra
(znak opturatora). esta je blago poviena temperatura (rektalna temperatura od 37,7 do
38,3C). [8] Ako se odmah ne pristupi operaciji nastaje peritonitis. Ponekad se okolne vijuge
crijeva mogu slijepiti na upalno promjenjeni apendiks, pa nastaje ogranieni peritonitis kojeg
nazivamo apendicitiki ili peritiflitiki infiltrat. [2]
Dijagnoza se postavlja kliniki, esto poduprta CT-om ili UZV-om. Lijeenje akutnog
apendicitisa se sastoji od hitne operacije uklanjanja apendiksa (apendektomija). Apendicitiki
infiltrat isto zahtijeva hitnu operaciju, a apendektomija se radi 2-3 mjeseca kasnije. [2]
Kronini apendicitis je kronina upala crvuljka koja povremeno izaziva bolove u desnom
donjem kvadrantu trbuha. Bolesnika treba detaljno pregledari da se iskljue bolesti drugih
organa.
Ako su tegobe jake bez promjena na ostalim organima, moe se uiniti apendektomija.

3.4. Perforirani eluani ili duodenalni vrijed

Ulkusna bolest je skupno ime za vrijedove eluca i/ili dvanaesnika, jednjaka, jejunuma i
ileuma. Ulkusna bolest ili peptiki ulkus (vrijed, ir) je oteenje sluznice eluca ili poetnog
dijela dvanaesnika koje se iri u dublje slojeve stijenke tih organa, prodire u miini sloj
sluznice i samo ga oiljak odjeljuje od trbune upljine. [2]
Treba razlikovati povrinsku eroziju (ulceraciju) od pravog ulkusa; erozija nikad ne prelazi
miini sloj sluznice, a ulkus uvijek zahvaa cijelu sluznicu. eluani vrijed je rijei od
duodenalnog, i oba vrijeda se javljaju ee kod mukaraca.Vrijed eluca nastaje kao
posljedica oteenja normalne zatitne barijere eluane sluznice zbog poremeaja krvotoka
sluznice, zastoja u elucu, gastritisa, defekta zatitne barijere i refluksa ui iz dvanaesnika.
Duodenalni vrijed nastaje kod hipersekrecije HCl u elucu zbog prejake sekrecije HCl u
elucu (hiperklorhidrija), zbog poveane mase parijetalnih stanica, ili njihove prejake
stimulacije preko n. vagusa i gastrina, te manjka faktora koji koe prejaku sekreciju kiseline.
[6]
Bol je najvaniji simptom (osjeaj pritiska i neugode ispod epigastrija pa sve do vrlo
intenzivnih bolova). Bol se javlja u odreeno doba dana (30min nakon jela kod eluanog
ulkusa, te ujutro natate ili 2-3h nakon jela kod duodenalnog ulkusa) te u odreeno doba
godine (najee se javlja u proljee i jesen). Ostali simptomi su podrigivanje, garavica,
munina ili povraanje. [2] Komplikcije eluanog i duodenalnog vrijeda su akutne
(krvarenje, perforacija) i kronine (stenoza, penetracija, maligna alteracija). Krvarenje iz
vrijeda (ulcus sanguinans) je praeno hematemezom ili melenom, a kod jaeg krvarenja
nastaju simptomi hipovolemijskog oka. [7]
Lijeenje vrijeda eluca i duodenuma je internistiko (dijetalna prehrana, ope higijenske
mjere, medikamentozna terapija) i kirurko. Metode kirurkog lijeenja su resekcija eluca
(operacijsko odstranjenje dijela eluca), vagotomija (presijecanje ivca vagusa) s istodobnom
piloroplastikom ili gastrojejunoanastomozom (resekcijom antralnog dijela eluca). [2]

3.5. Ileus
Ileus je privremeni prekid crijevne peristaltike. Najee se javlja nakon abdominalnog
zahvata, osobito kod manipulacije crijevom. [9] Oznauje smetnje u pranjenju crijevnog
sadraja, stolice i vjetrova. Osim kao postoperativni ileus nastaje i zbog intraperitonealne i
retroperitonealne

upale

(apendicitis,

divertikulitis,

perforirani

ir

dvanaesnika),

retroperitonealnog ili intraperitonealnog hematoma (rupturirana aneurizma abdominalne

aorte, kompresivni prijelom lumbalnog kraljeka), metabolikih poremeaja (hipokalijemija)
ili lijekova (opioidi, antikolinergici, ponekad blokatori kalcijevih kanala). Ileus se ponekad
javlja i u sklopu bubrenih ili torakalnih poremeaja (prijelom donjih rebara, pneumonija
donjih lobusa, infarkt miokarda). [9] Razlikujemo dinamiki ili mehaniki ileus i adinamiki
ili paralitiki ileus.
Mehaniki ileus nastaje zbog suenja crijeva izvana (pritisak na crijevnu stijenku) ili
iznutra (suenjem zbog tumora), zbog ukljetenja kile, ingvinacije crijeva. Glavni znaci ileusa
su distendiran abdomen, munina i povraanje, zastoj stolice i vjetrova, greviti bolovi u
trbuhu. Posebni oblici mehanikog ileusa su invaginacija crijeva (uvlaenje jednog segmenta
crijeva u drugi ) i volvulus crijeva (uvrtanje crijeva na vlastitom mezenteriju). Kada postoji
mehaniki ileus, potrebna je hitna operacija.
Paralitiki ileus je posljedica atonije crijeva, prestanka peristaltike, pa se u crijevima
nakupljaju tekuina i plinovi. Najei uzroci su peritonitis, kemijski podraaji u tijeku
uremije, dijabetike kome i teke hipokalijemije, poslije gotovo svake laparoskopije
pojavljuje se odreeni stupanj paralize crijeva. Simptomi koji se javljaju kod paralitikog
ileusa jesu jako distendiran trbuh, povraanje, odsutnost stolice i vjetrova. [2]
Najvanije je razluiti ileus od opstrukcije crijeva. U oba stanja RTG pokazuje plinsku
distenziju izoliranih segmenata crijeva. U poslijeoperativnom ileusu zrak se moe vie
nakupljati u debelom nego u tankom crijevu. Postoperativno nakupljanje zraka u tankom
crijevu prije upuuje na razvoj komplikacije (opstrukcija, peritonitis).

Lijeenje ukljuuje postavljanje trajne nazogastrine sonde, IV nadoknadu tekuine i

elektrolita, minimalnu koliinu sedativa uz izbjegavanje opioida i antikolinergika, a na usta se
ne daje nita. Kod ileusa koji traje >1 tjedna treba razmatrati kirurki zahvat, jer je uzrok
vjerojatno mehanika opstrukcija. [9]

10

4. Prijeoperacijska priprema bolesnika

Kirurki operativni zahvat je oblik lijeenja, koji naruava psihiku i unutranju ravnoteu
ovjeka. Svaki operativni zahvat je rizian, jer je prisutno nekoliko faktora na koje ne
moemo utjecati niti ih predvidjeti. Svaka operacija naruava zadovoljavanje ljudskih potreba,
a to se u skrbi za bolesnika ne smije zanemarivati. Zadatak zdravstvenih djelatnika je da se
usmjere na faktore na koje mogu utjecati. Pripremu za operativni zahvat dijelimo na
psiholoku i fiziku. [7]

4.1. Psiholoka priprema bolesnika

Bolesnikovo stanje utjee na njegovo ponaanje, tj. nain na koji e se odnositi prema
bolesti, boli i predstojeoj operaciji. Bolesnikova obitelj takoer treba i oekuje pomo i
razumijevanje, pogotovo u hitnim sluajevima. Svrha pripreme bolesnika za operaciju je ta
da mu se osigura najbolja mogua fizika, psiholoka, socijalna i duhovna spremnost za
kirurki zahvat. To je cilj svih lanova zdravstvenog tima i o njihovoj sposobnosti ovisi
uspjeh kirurkog zahvata. [7]. Psiholoka priprema za medicinske postupke ukljuuje niz
postupaka koji slue smanjenju tjeskobe, zabrinutosti i potitenosti prije postupka, olakava
pacijentima suoavanje s boleu i prilagodbu na bolest, olakava i potie osjeaj kontrole u
stresnim situacijama, smanjuje emocionalne reakcije na bol i bolest te smanjuje doivljaj
percipirane boli. Moe poboljati suradljivost pacijenta i komunikaciju izmeu pacijenata i
medicinskog osoblja. Kirurki bolesnici izloeni su veoj tjeskobi, strahu i potitenosti od
drugih pacijenata zbog neizbjenog kirurkog zahvata koji je dodatno optereen strahom od
boli, anestezije, mogue dijagnoze malignog oboljenja, mogunosti za gubitak posla,
mogunosti gubitka podrke obitelji, ozljeda i smrti. [10]
Mnogi bolesnici reagiraju na hospitalizaciju na 3 naina ponaanja. Ta ponaanja su
povlaenje (pretjerana povuenost, utljivost, nekomunikativnost i nezainteresiranost
bolesnika), regresija (u potpunosti se preputaju brizi medicinskog osoblja i obitelji
ponaajui se kao djeca) i hiperaktivnost (pretjerana motorika aktivnost, pretjerana
razgovorljivost, nesanica, glavobolja, tremor ruku, none more).
11

Priprema pacijenata obuhvaa informiranje pacijenata o postupku (trajanje, redoslijed

radnji, oekivana razina nelagode ili boli), modeliranje (najee gledanjem kratkih filmskih
isjeaka), uenje strategija suoavanja te pruanje emocionalne podrke. [10]
Preoperativna priprema omoguuje bolje subjektivno podnoenje operacijskog postupka i
postoperacijskog tijeka bolesti, smanjuje potrebu za intenzivnim angamanom zdravstvenih
djelatnika u postoperacijskom zbrinjavanju. Time se smanjuje broj dana koje pacijenti
provedu u bolnici i smanjuju se trokovi lijeenja. [10] Postupci pripreme ukljuuju
informiranje (tiskanim materijalima i usmeno), modeliranje pomou filma, vjebanje tehnika
oputanja i disanja, razne metode distrakcije. Pozitivni uinci psiholoke pripreme obuhvaaju
smanjen strah i tjeskobu nakon zahvata, ukupno bolje tjelesno funkcioniranje, skraenje
trajanja boravka u bolnici, manja potronja lijekova, vea suradljivost pacijenata s
medicinskim osobljem. [10] U obrani od djelovanja psihikog stresa koristimo brojne tehnike
kao to su tehnika biofeedbacka, joga, autogeni trening, tehnika inokulacije stresom. Opi cilj
psiholoke pripreme pacijenata je podizanje kvalitete ivota i smanjivanje doivljavanja
neugodnih emocija za vrijeme boravka u bolnici i za vrijeme oporavka. Nekoliko psiholokih
imbenika ima vrlo vano djelovanje na ishod kirurkog zahvata. Prvi od njih svakako su
emocionalni imbenici. Budui da operacije i razni medicinski pregledi kod veine ljudi
izazivaju jake negativne emocije, uspjenost zahvata uvelike ovisi o izraenosti tih emocija
koje pacijenti doivljavaju. Tjeskoba i strah koji se javljaju prije operacije svojim
psihofiziolokim djelovanjem pokreu itav niz metabolikih promjena. Jak predoperacijski
strah i tjeskoba djeluju na obrambene sposobnosti organizma, smanjuju sposobnosti
organizma da se odupre postoperativnim infekcijama te se time organizam jo dodatno izlae
postoperacijskim komplikacijama. [10] Psiholoka priprema se provodi od trenutkaprijema
bolesnika na odjel pa sve do odlaska u operacijsku salu. Uspostavom pozitivnih odnosa
izmeu bolesnika i medicinskog osoblja, smanjit e se tjeskoba i potitenost te poboljati
meusobna suradnja.
Nakon dobre psihike pripreme bolesnik bolje podnosi operacijski zahvat, bre se
oporavlja, treba manje analgetika, a boravak u bolnici se skrauje za 1-2 dana. [7]

12

4.2. Edukacija bolesnika

Edukacija bolesnika je sestrinska intervencija koja se definira kao pomaganje bolesniku da

razumije i da se psihiki pripremi za operaciju i postoperativni period. [12] Jedan je od
najvanijih ciljeva preoperativne pripreme bolesnika i bitna zadaa medicinskog osoblja.
Potrebno ju je uvrstiti u dokumentaciju bolesnika i u standarde zdravstvene njege. Provoenje
edukacije ovisi o starosti bolesnika, kolskoj spremi, socijalno- ekonomskom okruenju i
vrsti oboljenja. [11] Edukacija obuhvaa poduku o preoperativnom razdoblju, samoj operaciji
i postoperativnom razdoblju. [12] Proces edukacije sastoji se od identifikacije problema, cilja,
intervencije i procjene uspjenosti. Naini edukacije su seansa edukacije u "4 oka", grupne
seanse, pojedinane teme i poduke za ovladavanje neke vjetine (uz demonstraciju koristi
pisani materijal i videofilmove. [11] Metode koje se koriste za provjeru valjanosti edukacije
jesu pismeni upitnik, bolesnikova demonstracija nauene vjetine, zakljune diskusije grupnih
sastanaka, promatranje aktivnosti bolesnikai poslijeoperacijska analiza postignutog uspjeha.
Edukacija se mora provoditi tijekom cijele pripreme za operacijski zahvat, a ne neposredno
prije operacije. [11]

13

4.2.1. Vjebe duboka disanja

Vjebe duboka disanja zapoinju edukacijom pacijenta o njihovoj svrsi i vanosti. Svrha
vjebe je bolja postoperativna ventilacija plua, oksigenacija krvi i tkiva, mobilizacija
bronhalnog sekreta, sprjeavanje pojave atelektaza i upale plua. Najuinkovitiji poloaj je
sjedei poloaj prilikom kojeg je dijafragma u povienom poloaju, prilikom ega se
poveavaju pomaci plunih baza, ventilacija plua i imobilizacija sekreta. Bolesnika treba
posjesti u krevet ili na stolac (to ovisi o vrsti operacije i njegovom stanju nakon operacije) i
postaviti jastuk izmeu lea i uzglavlja kreveta ili 5-10 cm od naslona stolca. Ukoliko pacijent
ima abdominalni rez, treba saviti noge u koljenima jer se time smanjuje napetost trbunih
miia, a napeti miii onemoguuju potpuno irenje plua. Pacijent se treba opustiti i onda
mu pokazati kako staviti ruke na trbuh i uputiti ga da dupoko udahne brojei do 5 ili 7, s
razmakom od 1 sekunde ili objasniti kako udahnuti koristei spirometar. Prilikom koritenja
spirometra potrebno je zadrati dah dok se ne nabroji do 3 ili 4, potom pristisnuti trbuh prema
naprijed i polako izdahnuti kroz napuene usne. Bitno je upozoriti pacijenta da die prema
uputi da ne bi dolo do vrtoglavice i nesvjestice zbog prevelikog gubitka ugljinog dioksida.

4.2.2. Vjebe iskaljavanja

Kao i kod vjebi duboka disanja, potrebno je prije izvoenja vjebi iskaljavanja, educirati
pacijenta o vanosti tih vjebi. Svrha vjebi je usmjeravanje sekreta prema gornjim dinim
putevima, omoguiti i pospjeiti iskaljaj nakon operacije. Bolesnik zauzima sjedei poloaj
prilikom kojeg je lagano nagnut prema naprijed ili zauzima poloaj na boku. Poloaj prilikom
izvoenja vjebi uvjetovan je kao i kod vjebi duboka disanja, vrstom operacije i stanjem
pacijenta nakon operacije. Rukama se pritisne operativna rana jer pritisak podupire podruje
abdominalnog reza i omoguuje da se pacijent osjea sigurnije. Uputiti pacijenata da duboko
udahne, izdie kroz otvorena usta s isplaenim jezikom, zakalje 2 do 3 puta (jako kaljanje
treba izbjegavati jer moe uzrokovati dehistenciju rane ili otetiti pluno krilo), duboko
udahnuti i ponovno zakaljati ako postoji jo sekreta. Sekret treba iskaljati u stanievinu i
staviti u nepropusnu vreicu.

14

4.2.3. Vjebe nogu i stopala

Svrha vjebi je pospjeiti cirkulaciju krvi nakon operacije, te je o toj svrsi potrebno
educirati pacijenta. Vjeba zahtjeva savijanje nogu i nonih prstiju pa ju je najbolje izvoditi u
leeem poloaju s lagano uzdignutom glavom. Pacijenta treba uputiti da savije i isprui prste
na nogama. Svako stopalo je potrebno okretati u smjeru kretanja kazaljke na satu, pa potom
suprotnom od smjera kazaljke na satu. Aktivacija miia potiskuje vensku krv prema srcu,
ubrzava cirkulaciju, sprjeava pojavu tromboze te potie dotok arterijske krvi u ta podruja.
Nogu je potrebno u koljenima tako saviti da taban cijelom svojom povrinom dodiruje
podlogu. Potrebno je ispruiti i podignuti naizmjence svaku nogu koliko je mogue. Prilikom
izvoenja vjebi nogu i stopala, ako je potrebno, treba pomoi pacijentu ili asistirati.

4.3. Fizika priprema bolesnika

Opseg preoperativnih mjera temelji se na uzroku akutnog abdomena. im tonije se
postavi dijagnoza oboljelog organa, to lake i ciljanije moe poeti priprema bolesnika za
operativni zahvat. Bolesniku treba omoguiti da aktivno sudjeluje u preoperativnoj pripremi u
skladu s mogunostima. Preporuljivo ga je smjestiti u sobu s bolesnikom koji ima istu ili
slinu medicinsku dijagnozu i ve je u fazi oporavka radi lakeg samoprihvaanja trenutnog
stanja. [7]
4.3.1. Priprema probavnog trakta

Cilj pripreme probavnog trakta je smanjenje broja bakterija u crijevima,prevencija

nehotiminih kirurkih tauma, prevencija defekacije. Dan prije operativnog zahvata bolesnici
moraju biti na laganoj dijeti. Najee 8 do 10 h prije operacije treba prekinuti uzimanje hrane
i tekuine, zbog mogunosti aspiracije eluanog sadraja (visok mortalitet- 60-70%). [11]
Osim dijete, za pripremu probavnog trakta koriste se i klizma i oralni laskativi, koji se
primjenjuju dan prije operacije i mogu se ponoviti.
Klizma i oralni laksativi uz irigaciju crijeva spadaju u mehaniko ienje. Postoji jo i
antibakterijsko lijeenje, peroralno ili parenteralno. [11]
15

4.3.2. Priprema operativnog polja

Nekoliko dana prije zahvata provodi se tuiranje ili kupanje u blagim antisepticima ili
germicidnim sapunom, kojima je cilj smanjivanjr bakterijske flore na koi i predjelu budueg
operativnog zahvata. Dan prije operacije bolesnik pere cijelo tijelo sa 25 ml otopine (Betadin),
ispere vodom te postupak ponovi s jo 25 ml pripravka, sada i pranje kose. Ponovno se ispere
vodom i osui runikom. Postupak se ponovlja i na dan operacije. Nepokretni bolesnici
pripremaju se standardnom tehnikom njege u krevetu. Kod pranja posebnu pozornost obrati
na kosu i podruje iza uha, nos i usnu upljinu, aksilarnu regiju, prste na rukama i nogama,
prepone i spolovilo. [11]
Brijanje operacijskog polja provodi se 1-2h prije operacije, da se smanji rizik od nastanka
infekcije. Veliina povrine ovisi o veliini operacijskog reza, a u naelu se brije 15-20 cm
oko predvienog reza. [7]

4.3.3. Priprema bolesnika na dan operacije

Priprema bolesnika na dan operacije zapoinje kontrolom vitalnih funkcija

(temperature, pulsa i RR-a). Vrijednosti vitalnih funkcija za operaciju moraju biti u
granicama normale, a patoloke vrijednosti je potrebno odmah zabiljeiti i obavijestiti
lijenika.
Provjeriti da li je pacijent natate, ponovno ga upozoriti da ne uzima nita na usta, da
ne pui. U sluaju da pacijent nije natate, treba obavijestiti lijenika koji odluuje da
li se operacija odgaa ili e se uraditi ispiranje eluca. Kod ena treba provjeriti da li
ima moda menstruaciju.
Priprema operativnog polja zapoinje 2h prije samog zahvata, osim ako operativni
zahvat nije hitan.

16

 Uputiti pacijenta ili mu pomoi prilikom osobne higijene, koja ukljuuje antiseptiko
tuiranje ili kupanje te njegu usne upljine.
Prije operativnog zahvata vano je skinuti sav nakit, sat i ostalo te pohraniti zajedno s
novcem i drugim vrijednostima. Proteze, umjetne udove, perike, sluni aparat,
naoale, kontaktne lee potrebno je isto tako pohraniti na sigurno.
Skinuti kozmetike preparate (ru, lak za nokte), ukosnice i kope te svezati dugu kosu
i staviti kapu za jednokratnu upotrebu.
Obui bolniku odjeu za operativni zahvat koja se upotrebljava radi praktinosti i radi
sprjeavanja prljanja ili unitavanja osobne odjee.
Staviti elastine zavoje ili obui antiembolijske arape (sprjeavaju nastanak tromba).
Isprazniti mokrani mjehur da ne doe do inkontinencije za vrijeme operativnog
zahvata.
Primijeniti propisanu terapiju (antibiotike za smanjenje bakterijske flore te heparin s.c.
za smanjenje incidencije tromboze dubokih vena i plune embolije).
etrdeset i pet minuta prije operativnog zahvata primijeniti premedikaciju, upisati u
listu i potpisati. Za premedikaciju se moe koristiti vie lijekova to ovivi o stanju
bolesnika, dobi i dijagnozi. Uinci premedikacije su anksiolitiki, antisijaligogni,
vagolitiki, amnestiki i sedativni.
Objasniti pacijentu da e se osjeati omamljeno i edno. Objanjenjem e se smanjiti
strah i nesigurnost.
Potrebno je pripremiti i krevet koji treba biti opran, dezinficiran, presvuen i
namjeten te u njega smjestiti pacijenta. Upozoriti pacijenta da vie ne ustaje iz
kreveta jer dati lijekovi mogu uzrokovati vrtoglavicu i pad.

17

 Zajedno sa pripremom pacijenta, potrebno je i pripremiti povijest bolesti sa svim

nalazima, dokumentacijom, temperaturom listom i sestrinsku dokumentaciju te
provjeriti da li je sve upisano. Rutinske laboratorijske pretrage obuhvaaju
sedimentaciju eritrocita, KKS-u, glukozu u krvi, kreatinin, transaminaze, elektrolite u
krvi, urin, vrijeme krvarenja i zgruavanja, protrombinsko vrijeme, krvnu grupu i Rh
faktor te interakciju.
Osigurati prijevoz pacijenta u operacijsku salu, pratiti pacijenta do operacijske sale te
predati pacijenta i dokumentaciju. Pacijent mora biti svjestan primopredaje i znati to
ga sve oekuje.

18

5. Zdravstvena njega bolesnika s akutnim abdomenom

5.1. Zdravstvena njega bolesnika s akutnom upalom unjaka
Zdravstvena njega obuhvaa promatranje vanjskog izgleda pacijenta, mjerenje vitalnih
funkcija te uoavanje komplikacija, kao to su krvarenja, pluna embolija te mehaniki
ikterus. Pomo pacijentu kod postoperacijskih potekoa, kao to su bol, munina,
povraanje, abdominalna distenzija te tucavica. Takoer bitno je i provoenje mjera za
sprjeavanje nastanka tromboze (rana mobilizacija te primjena antikoagulacijskih sredstava).
Potrebno je promatrati izluevine, mjeriti diurezu te pri dugotrajnom povraanju uvesti
nazogastrinu sondu, crpiti eluani sadraj te ne davati nita per os (parenteralna
nadoknada tekuine i elektrolita).
Kontroliranje drenae, drena, otjecanje sadraja te mjerenje i biljeenje izluene
koliine ui u 24 sata.
Kod klasine kolecistektomije dren ostaje 2 do 3 dana, pacijent mora mirovati te se
njega provodi u krevetu. Kod laparoskopske kolecistektomije nema drena. [13]
T-dren se postupno zatvara izmeu 7 i 12 dana te nakon 24 sata od zatvaranja drena je
potrebno kontrolirati stolicu i mokrau. [13]
Kao i kod svake operativne rane, njene okoline i drena potrebno je esto kontroliranje
zavoja te provoenje njege koe oko drena.
Poticanje pacijenta na vjebe duboka disanja, iskaljavanja te vjebe ekstremiteta.
Osiguravanje pravilne prehrane koja je u prva 24 sata parenteralna ili do uspostave
peristaltike, 2 dan parenteralna, aj i obrana juha, 3 dan tekua i kaasta, 6 dan una
dijeta.
Primjena analgetika i spazmolitika.
Sprjeavati infekciju operativnog polja, pri previjanju i vaenju drena potivati sva
pravila asepse
19

5.2. Zdravstvena njega bolesnika s akutnom upalom guterae

Ovisno o stupnju oboljenja i komplikacija nastalih nakon oboljenja, pacijent se premjeta u
Jedinicu intenzivnog lijeenja.
Najvanije mjere obuhvaaju:
1. Stalni nadzor pacijenta za pravovremeno uoavanje komplikacija i postavljanja
odgovarajue terapije
2. Sprjeavanje nastanka sekreta
3. Primjena odgovarajuih metoda za suzbijanje boli
Pacijent lei u Fowlerovom poloaju, koji omoguuje lake iskaljavanje i bolju
ventilaciju plua.
Stalni nadzor pacijenta obuhvaa promatranje vanjskog izgleda pacijenta i mjerenje
vitalnih funkcija (puls, RR, disanje) najprije svakih 15 min tijekom prva 3 sata, a
zatim svakih 30 minuta. Nadzor pacijenta slui za uoavanje komplikacija. Mjeriti
diurezu. [7]
eluani sadraj aspirirati svakih 30 minuta, mjeriti koliinu sadraja i promatrati
sadraj te upisati na listu. [7]
Kontrolirati drenau operativnog polja, mjeriti i biljeiti koliinu i izgled drenanog
sadraja svakih 8 sati te kontolirati zavoj zbog mogunosti pojave krvarenja ili dispnee
i bolova ako je zavoj prevrsto stegnut. [7]
Osim osobne higijene, treba provoditi i njegu usne upljine i njegu koe oko drena jer
njega koe sprjeava oteenja i infekciju. Pri previjanju i vaenju drena potivati sva
pravila asepse da se sprjei infekcija operativnog polja.
Poticati bolesnika na vjebe duboka disanja, iskaljavanja te vjebe udova, ime se
poboljava ventilacija plua, prevencija respiratornih komplikacija kao to su
atelektaza i pneumonija, te prevencija tromboze.

20

 Zbog povienog gubitka volumena, parenteralnom terapijom se mora nadoknaditi

gubitak, tako da se daje 2,5 do 3 L ili vie tekuine. Infuzija se daje 50-60 kapi po
minuti. Prilikom akutne faze bolesti, postoji jako potreba za poveanim unosom
kalorija, tako da se parenteralno mora dati minimalno 2500 do 3000 kcal. Parenteralna
prehrana se koristi sve dok se ne normalizira amilaza i prestane bol. Bolesnik 48 sati
pije samo aj, a ovisno o nalazima i opem stanju prelazi se na specijalnu dijetu. [13]
Procijenjivati bol te primjenjivati propisanu terapiju (antibiotici, analgetici). Analgetici
su u visokoj dozi nuni, osim morfija. Morfij se ne daje zbog spazmikog djelovanja
na Sphincter Oddi. [13] Preporua se vreice s ledom staviti na podruje pankreasa.
Sprjeavati infekciju operativnog tako da se potuju pravila asepse.

21

5.3. Zdravstvena njega bolesnika s akutnom upalom crvuljka

Pacijent je u Fowlerovom poloaju sa nogama flektiranima u koljenima. Promatramo
vanjski izgled pacijenta i mjerimo vitalne funkcije, kao to su puls, temperatura i RR, prva 3
sata svakih 15 minuta, zatim svakih 30 min pa na kraju svaki sat.
Ako do uspostave peristaltike ne doe spontano do 2. dana, [13], ordiniraju se laksativi
ili klistir.
Potrebna je kontrola drenae operativnog polja, mjerenje i biljeenje koliine i izgleda
sadraja te kontrola zavoja. Sprjeavanje infekcije operativnog polja, previjanje i
vaenje drena uz pravila asepse.
Drenaa se koristi u sluaju da doe do prsnua crvuljka i otklanja kada vie nema
mutnog sekreta. Najee je to izmeu 4 i 6 dana nakon operativnog zahvata. Izmeu
7 do 9 postoperativnog dana vade se konci. [7]
Pomoi pacijetu, ako je potrebno, prilikom provoenja osobne higijene i higijene usne
upljine.
Uzimanje tekuine na usta je mogue ve na 1. operativni dan, ako je operativni
zahvat bio konvencionalan. Nakon ponovne uspostave peristaltike pacijent smije
uzimati laganu hranu. Kod laparoskopske apendektomije, pacijent moe ve na dan
operacije (nakon operativnog zahvata) jesti i piti. Pri perforiranom apendixu, prehrana
je 2-3 dana parenteralna, sve dok lijenik ne ordinira drugaije. [13]
Primjenjivati ordiniranu terapiju, poticati na vjebe duboka disanja, iskaljavanja te
vjebe ekstremiteta.
Poticati bolesnika na ustajanje i pomoi mu prilikom ustajanja. Prva mobilizicija je
mogua ve na veer operativnog dana.

22

 Prije otpusta iz bolnice, koji je najee izmeu 4 i 5 postoperativnog dana [13] nakon
konvencionalne operacije, treba educirati pacijenta o osobnoj higijeni, izgledu rane i
njene okoline i fizikom naporu. Prilikom tuiranja ili kupanja, folijom pokriti
operativnu ranu, kao mjeru opreza, da ne doe do infekcije. Takoer treba obratiti
panju na ranu i njenu okolinu te na tjelesni napor kroz 2 tjedna nakon operativnog
zahvata.

5.4. Zdravstvena njega bolesnika s perforiranim eluanim ili duodenalnim

vrijedom
Dolje navedeni koraci u zdravstvenoj njezi bolesnika sa perforiranim eluanim ili
duodenalnim vrijedom su standardi za lijeenje ovih vrsta bolesti.
Pacijent zauzima Fowlerov poloaj sa nogama flektiranima u koljenima.
Promatrati izgled pacijenta i kontrolirati vitalne funkcije (temperaturu, RR, disanje i
puls).
Potrebno je aspirirati eluani sadraj svakih pola sata zbog mogunosti retencije i
dilatacije eluca, te mjeriti sadraj.
Dren se uvodi kod perforirajueg ulkusa te je potrebno kontrolirati drenau
operacijskog polja, mjeriti i biljeiti koliinu drenanog sadraja te izgled svakih 8
sati.
Kontroliranje zavoja, izgled operativne rane te njene okoline zbog mogunosti
krvarenja ili dispneje i boli zbog prevrsto zategnutog zavoja.
Pomoi pacijentu prilikom obavljanja osobne higijene i njege usne upljine, ako
njegovo stanje ne dozvoljava da uradi sam.
Poticati da radi vjebe duboga disanja, iskaljavanja te vjebe ekstremiteta na nain
koji mu je objanjen prije operativnog zahvata, poticati pacijenta na ustajanje i pruiti
pomo prilikom ustajanja, da se preveniraju komplikacije dugotrajnog leanja.

23

 Osigurati pravilnu prehranu koja se u prva 48 sata sastoji od pareneteralne, sve dok ne
doe do uspostave peristaltike. Treeg dana prehrana je jo uvijek parenteralna uz
malo aja, 6. dan opa tekua dijeta te 7. dan specijalna dijeta. Nadoknada tekuine i
elektrolita koja ovisi o koliini odstranjenog eluanog sadraja i gubitku tekuine.
[13]
Sprjeavanje infekcije operativne rane i njene okoline previjanjem rane i vaenje
drena u aseptinim uvjetima.

5.5. Zdravstvena njega bolesnika s ileusom

Zdravstvena njega bolesnika s ileusom obuhvaa dolje navedene korake koji dovode do
izljeenja pacijenta, smanjenja rizika za nastanak komplikacija ili uope ne dovode do
nastanka komplikacija.
Nadzor vitalnih funkcija u prva 24 do 48 sata. [7]
Parenteralna prehrana 4 do 6 dana. U prvim danima pacijent dobiva oko 3000 ml
infuzije kroz 24 sata. Svi gubici putem eluane sonde ili drenae se moraju
nadoknaditi.
Pacijent smije oko 3 postoperativnog dana konzumirati aj, licu po licu. Izmeu 4 i
5 dana pacijent smije piti koliko eli. Nakon toga zapoeti sa hranom, npr. kaa,
dvopek. Prilikom oporavka pacijenta bez komplikacija, od 6 dana slobodno konzumira
normalnu prehranu.
Dan prije poetka oralne prehrane, mora doi do meke stolice. To se postie npr.
davanjem parafinskog ulja putem june lice 3 puta na dan.
Kod amputacije rektuma se uvijek stavlja urinarni kateter (stavljanje ovisi o situaciji)
koji se ostavlja 4 do 6 dana te je potrebno mjerenje diureze.

24

 Provoditi preventivne mjere za sprjeavanje nastanka postoperativnih komplikacija .

Prevencija tromboze kroz ranu mobilizaciju nakon operativnog zahvata (ukoliko je to
mogue), koritenje kompresijskih arapa te antikoagulacija sa heparinom. Profilaksa
pneumonije sa vjebama dubokog disanja, iskaljavanja i inhaliranjem.
Davanje odgovarajue doze lijekova protiv bolova tijekom prvih dana, nakon toga
prema potrebi.
Provoenje osobne higijene i njege usne upljine ili pomoi pacijentu prilikom njege.
Operativnu ranu je potrebno svakodnevno previjati, a okolinu rane odravati istom i
suhom. Previjanje rane i vaenje drena provoditi u aseptinim uvjetima. Redon dren se
vadi izmeu 1 i 2 dana. Perianalna rana, kod rektalne amputacije, moe biti otvorena
ili zatvorena. Na otvorenu ranu se stavlja gaza koja je natopljena fiziolokom
otopinom.
Neposredno nakon operacije ileusa se otvara anus praeter. U sluaju da peristaltika
crijeva nije aktivna nakon 3 do 4 dana, provodi se ispiranje mlakom vodom uz oprez
da ne doe do perforacije crijeva.

25

6. Sestrinske dijagnoze
6.1. Anksioznost u/s neizvjesnim ishodom bolesti 2akutni abdomen
Anksioznost je uznemirujue, neugodno emocionalno stanje nervoze i nelagode.
Medicinska sestra treba utvrditi o kojem stupnju anksioznosti se radi, procjeniti koje su
bolesnikove metode suoavanja sa anksioznou, otkriti koji initelji dovode do anksioznosti.
Navedenu sestrinsku dijagnozu prikazuje Tabela 6.1.1.
Sestrinska

Cilj

Sestrinske

dijagnoza
Anksioznost

Evaluacija

intervencije
u/s Za

neizvjesnim

hospitalizacije

ishodom bolesti 2 pacijent

akutni abdomen

vrijeme Stvoriti profesionalan Cilj

e

je

empatijski odnos s Pacijent

moi pacijentom.

prepoznati i nabrojiti
znakove i imbenike
rizika anksioznosti.

Opaati
izraze

postignut.
prepoznaje

znakove anksioznosti

neverbalne

i verbalizira ih.

anksioznosti,

izvjestiti o njima.
Redovito informirati
pacijenta o tretmanu i
planiranim
postupcima.
Potaknuti
da

izrazi

pacijenta
svoje

osjeaje.
Potaknuti

pacijenta

da prepozna initelje
koji

potiu

anksioznost.
Tabela 6.1.1. Sestrinske intervencije kod anksioznosti u/s neizvjesnim ishodom bolesti 2
akutni abdomen [14]
26

6.2. Visok rizik za infekciju u/s operativnom ranom

Stanje u kojem je pacijent izloen riziku nastanka infekcije koja je uzrokovana patogenim
mikroorganizmima iz endogenog i/ili egzogenog izvora. Navedenu sestrinsku dijagnozu
prikazuje Tabela 6.2.1.
Sestrinska

Cilj

Sestrinske

dijagnoza
Visok
infekciju

rizik

Evaluacija

intervencije
za Tijekom
u/s hospitalizacije

operativnom ranom

biti

Mjeriti

vitalne Cilj

je

postignut.

nee znakove te izvjestiti o Tijekom

znakova

simptoma infekcije.

i temperaturi veoj od hospitalizacije

37.
Pratiti

nije

dolo do infekcije.
promjene

vrijednosti
laboratorijskih nalaza
i izvjestiti o njima.
Odravati
ruku

higijenu
prema

standardu.
Aseptiko previjanje
rana.
Pratiti

pojavu

simptoma i znakova
infekcije.
Tabela 6.2.1. Sestrinske intervencije kod visokog rizika za infekciju u/s operativnom ranom
[14]

27

6.3. Visok rizik za opstipaciju u/s operativnim zahvatom na abdomenu

Opstipacija je neredovito, oteano ili nepotpuno pranjenje suhe i tvrde stolice popraeno
osjeajem bolne i neugodne defekacije. Navedenu sestrinsku dijagnozu prikazuje Tabela
6.3.1.
Sestrinska

Cilj

Sestrinske

dijagnoza
Visok

rizik

intervencije
za Za

vrijeme Osigurati privatnost.

opstipaciju

u/s hospitalizacije

operativnim

pacijent

zahvatom
abdomenu

Evaluacija

imati

na formiranu stolicu 3x
tjedno.

Poticati pacijenta da
dnevno unese 1500
do 2000 ml tekuine,
ukoliko

nije

Cilj

je

Pacijent

postignut.
tijekom

hospitalizacije

ima

redovitu stolicu 3x
tjedno.

kontraindicirano.
Omoguiti
dostupnost potrebne
ili propisane tekuine
pacijentu

nadohvat

ruke.
Poticati pacijenta da
dnevno unosi barem
20 g prehrambenih
vlakana.
Primijeniti ordinirani
laksativ, klizmu ili
supozitorij.

Tabela 6.3.1. Sestrinske intervencije kod visokog rizika za opstipaciju u/s osnovnom boleu
[14]
28

6.4. Smanjeno podnoenje napora u/s bolovima to se oituje izjavom

pacijenta "ne mogu jer me jako boli"
Stanje u kojem pojedinac ne moe obavljati svakodnevne aktivnosti bez osjeaja nelagode,
umora nemoi. Navedenu sestrinsku dijagnozu prikazuje Tabela 6.4.1.
Sestrinska

Cilj

Sestrinske

dijagnoza

intervencije
Za

Smanjeno

vrijeme Izbjegavati

podnoenje napora hospitalizacije

u/s

akutnim pacijent

abdomenom to se podnositi napor.

oituje

Evaluacija

izjavom

pacijenta "ne mogu

Cilj

nepotreban napor.
bolje

Ukloniti initelje koji

imaju

negativan

utjecaj na podnoenje

je

postignut.

Pacijent
dnevne
sukladno

izvodi
aktivnosti
svojim

mogunostima.

napora.

jer me jako boli"

Poticati

pozitivno

miljenje "ja mogu,

ja elim"
Osigurati

dovoljno

vremena za izvoenje
planiranih aktivnosti.
Pasivnim

vjebama

odravati

miinu

snagu i kondiciju.
Tabela 6.4.1.

Sestrinske intervencije kod smanjenog podnoenja napora u/s akutnim

abdomenom [14]

29

6.5. Bol u/s operativnim zahvatom to se oituje procjenom boli sa 7 bodova

na skali od 1-10
Bol je neugodni osjetilni i emotivni doivljaj povezan sa stvarnim ili moguim oteenjem
tkiva ili opisima u smislu takvog oteenja te je uvijek subjektivna. Navedenu sestrinsku
dijagnozu prikazuje Tabela 6.5.1.
Sestrinska

Cilj

dijagnoza

Sestrinske
intervencije

Bol u/s operativnim Pacijentu e se za 2 Ukloniti

zahvatom
oituje

to

imbenike Cilj

je

postignut.

se dana bol smanjiti sa 7 koji mogu pojaati Pacijent na skali boli

procjenom bodova na 4 boda.

boli sa 7 bodova na
skali od 1-10

Evaluacija

iskazuje niu jainu

bol.
Izbjegavati pritisak i
napetost

boli.

bolnog

podruja.
Poduiti

pacijenta

tehnikama
relaksacije.
Primjeniti
farmakoloku
terapiju
propisanoj

prema
odredbi

lijenika.
Odvraati panju od
boli.
Tabela 6.5.1. Sestrinske intervencije kod boli u/s operativnim zahvatom [14]

30

7. Zakljuak
Akutni abdomen nastaje u svakoj ivotnoj dobi i u svakoj dobi je hitno i po ivot opasno
stanje koje zahtjeva hitnu i neodgodivu operaciju. Obzirom da svaki uzrok (akutna upala
unjaka, akutna upala guterae, akutna upala crvuljka, perforirani vrijed eluca i
dvanaesnika te ileus) akutnog abdomena iziskuje razliit pristup i tretman, glavni cilj
zdravstvene njege jest prilagoavanje pacijenta na novonastalu situaciju, podrka, smanjenje
stresa i anksioznosti, smanjenje boli i sprjeavanje postoperativnih komplikacija. Isto tako,
zbog razliitosti uzroka, vana je i sama edukacija medicinke sestre/tehniara, njihova
intuicija i spretnost, ali i volja za daljne usavravanje znanja. Zbog hitne potrebe za
operacijom ne ma previe vremena za psiholokom pripremom i edukacijom kao i za
operativnu pripremu koja je uobiajena za nehitne sluajeve. Medicinska sestra svojim
iskustvom, znanjem i spretnou moe znatno pridonijeti pozitivnom ishodu lijeenja, ali i
pravodobnom otkrivanju komplikacija. Vanu ulogu ima holistiki pristup pacijentu te
postavljanje sestrinskih dijagnoza prema naelima dobre sestrinske prakse.

U Varadinu, prosinac 2015.

Potpis: Janja Posavec

31

8. Literatura
[1]
Siegenthaler,W., Differential diagnosis in internal medicine: from symptom to
diagnosis, Stuttgart, 2007.
[2]

Prpi, I. i suradnici, Kirurgija, Zagreb, 2006.

[3]
Dragani, V., Jelii, N., orevi, LJ., Radonji,V., Pejkovi, B., Anatomija
ovjeka: prirunik za praktinu nastavu, Beograd, 2005.
[4] Odze, R.D., Goldblum, J.R., Surgical pathology of the GI tract, liver, biliary tract and
pancreas, 2. Edition, Philadelphia, 2009.
[5] Ivanevi, ., Akutni kolecistitis, http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msdprirucnik/bolesti-jetre-i-zuci/bolesti-zucnog-mjehura-i-zucnih-vodova/akutni-kolecistitis,
dostupno: 27.7.2015
[6]

ivkovi, R., Interna medicina, Zagreb, 2001.

[7]

Prli, N., Rogina,V., Muk, B., Zdravstvena njega 4, Zagreb, 2005.

[8] Ivanevi, ., Apendicitis, http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-prirucnik/bolestiprobave/akutni-abdomen-i-kirurska-gastroenterologija/apendicitis, dostupno: 28.7.2015.

[9]
Ivanevi, ., Ileus, http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-prirucnik/bolestiprobave/akutni-abdomen-i-kirurska-gastroenterologija/ileus, dostupno: 27.7.2015.
[10] Poljak, I., Zdravstvena psihologija, http://www.istrazime.com/zdravstvenapsihologija/psiholoska-priprema-za-medicinske-postupke/, dostupno: 28.7.2015.
[11] Kalauz, S., Zdravstvena njega kirurkih bolesnika sa odabranim specijalnim
poglavljima, Zagreb, 2000.
[12] Preoperative care,
Care.html, dostupno: 29.7.2015.
[13]

http://www.surgeryencyclopedia.com/Pa-St/Preoperative-

Juchli, L., Pflege- 7. neubearbeitete Auflage, Stuttgart,

[14] pec, S., Kurtovi, B., Munko, T., Vico, M., Abcu Aldan, D., Babi, D., Turina, A.,
Sestrinske dijagnoze, Zagreb, 2011.

32

33