SVEUČILIŠTE U SPLITU

FAKULTET ELEKTROTEHNIKE, STROJARSTVA I

BRODOGRADNJE

SEMINARSKI RAD

HACKING YOUR BRAIN

Petra Šteko
Julija Kvesić

Split, veljača 2024.

SADRŽAJ
1. UVOD..........................................................................................................1

2. HAKIRANJE MOZGA.....................................................................................2

3. RAZVOJ TDCS-A KROZ POVIJEST...................................................................3

4. NAČIN RADA tDCS.......................................................................................4

4.1. Uređaj za tDCS...............................................................................................5

5. PRIMJENA TDCS-A.......................................................................................8

5.1. Primjena tDCS-a u učenju...............................................................................8

5.2. Primjena tDCS-a u liječenju psihičkih oboljenja..............................................8

5.3. tDCS u liječenju kronične boli.........................................................................9

5.4. tDCS u vojnim primjenama...........................................................................10

6. TMS KROZ POVIJEST..................................................................................11

7. NAČIN RADA TMS-A i izgled uređaja..........................................................12

7.1. TMS uređaj..................................................................................................12

7.2. Postupak primjene TMS-a............................................................................13

8. ETIČNOST HAKIRANJA MOZGA...................................................................15

9. ZAKLJUČAK................................................................................................17

10. LITERATURA...........................................................................................18
1. UVOD

U posljednjih par desetljeća svjedoci smo enormnog razvoja tehnologije, koja

mijenja svakidašnje poimanje i način života. Cilj razvoja tehnologije je automatizacija
procesa, upravljanje resursima, autonomnost strojeva, itd.
Tako se prije 10ak godina među znanstvenicima javila ideja o tome da električni
impulsi mogu poboljšati rad mozga i danas je poznata pod terminom „hakiranje mozga“.
Sama ideja je privukla jako veliku pažnju, te je u jako kratko vremena privukla veliki broj
ulagača koji danas ulažu velike resurse kako bi potaknuli daljnji rad na toj zamisli. Ideja da
električna struja može poticati učenje ili liječiti različita oboljenja, i to sve u udobnosti
svoga doma, privlači veliku pažnju šire populacije.
Hakiranja mozga je primjena tehnologija za utjecaj na mentalno stanje pojedinca,
kognitivne procese ili razinu funkcije. Navedene tehnologije može samostalno primijeniti
pojedinac kao sredstvo za osobni razvoj ili poslodavac ili vlada u svrhu poboljšanja
zdravlja i produktivnosti pojedinaca.
Unutar ovoga seminarskog rada bit će obrađene dvije najčešće tehnologije koje se
koriste za stimulaciju mozga, a to su tDCS i TMS. U samom početku je stimulacija mozga
bila osmišljena kao pomoć ljudima u liječenju oštećenja mozga, liječenju nekih
neuropsihijatrijskih stanja kao što je depresija, anksioznost, PTSP. No postavlja se pitanje,
radi li se samo o teoretskoj zamisli ili se u skoro vrijeme može očekivati da će za usvajanje
novog znanja biti dovoljno par elektroda postavljenih na lubanju, bez klasičnog načina
učenja kakvo poznajemo danas.
U uvodu će biti obrađena sama zamisao stimulacije mozga, nakon čega će biti
obrađene dvije navedene tehnologije, građa uređaja, način provedbe terapije, te njihove
prednosti i nedostatci. Na samom kraju obradit će se često postavljeno pitanje etičnosti
same tehnologije, te njezin utjecaj na buduće poimanje učenja, osobnog razvoja, te
primjene u liječenju različitih neuropsihijatrijskih bolesti.

1
2. HAKIRANJE MOZGA

Hakiranje mozga je primjena tehnika, tehnologija i metoda za promjenu ili utjecaj

na način na koji mozak funkcionira. Kao pristup osobnom razvoju, hakiranje mozga nastoji
poboljšati kognitivnu funkciju i optimizirat učinkovitost ili emocionalno stanje.
Pojam hakiranja mozga obuhvaća širok spektar značenja.
Hakiranje mozga po svom značenju se povezuje i za pojedince, kao što su trgovci,
dizajneri, marketinški stručnjaci koji nastoje utjecati na individualno ponašanje pojedinca.
U slučaju da se želi manipulirati ponašanjem pojedinca bez njihova znanja ili pristanka,
hakiranje mozga se još naziva i „otmica mozga“. Marketinški stručnjaci i dizajneri
proizvoda koriste saznanja i teorije iz neuroznanosti, bihevioralne psihologije i sociologije
za razvoj elemenata za korisnička sučelja mobilnih aplikacija, za igre i marketinški sadržaj.
Iako se pod pojmom hakiranja mozga mogu kriti različita značenja, u ovom
seminaru se naglasak stavlja na elektroničke uređaje koji svojim električnim učinkom
izravno djeluju na stvaranje sinapsi u mozgu te na taj način usvaja novo znanje ili liječe
neke bolesti.
U fokusu će biti dvije tehnike, a to su tDCS i TMS.

Slika 2.1. Hakiranje mozga1

1
https://www.istockphoto.com/photos/brain-hacking

2
3. RAZVOJ TDCS-A KROZ POVIJEST

Transkranijalna stimulacija istosmjernom strujom je tehnika koja se intenzivno

istraživala u proteklih par desetljeća. tDCS metoda je bezbolna i sigurna metoda za
promjenu kortikalne osjetljivosti.
Povijest upotrebe električne struje u medicini seže u davna vremena. Još prije 2000
godina rimski liječnik Scribonius Largus napisao je svoje djelo „Compositiones Medicae“
u kojem navodi da za ublažavanje boli koriste živu crnu ribu torpedo. Riba torpedo ima
električni organ koji stvara električni potencijal. Električna energija nije bila općenito
poznata i korištena odvojeno od ribe sve do 1700-ih kada su počinju razvijati i koristiti
različiti elektronički medicinski uređaji. Iako se sama ideja o stimulaciji mozga
korištenjem elektriciteta javljala već u drugoj polovici 20. stoljeća, procvat razvoju ideje
pripisuje se radu njemačkog neurofiziologa Michaela Nitschea i Waltera Paulsena iz 2000.
godine. Kasnijim istraživanjima pokazano je da bi takva stimulacija mogla poboljšati
kognitivne sposobnosti. Nadalje je Brett Wingeier radio na stimulatorima mozga
namijenjenima kontroli epilepsije, ublažavanju glavobolje i ublažavanju simptoma
Parkinsove bolesti.
Daljnjim studijama tDCS je testiran na zdravim ljudima i pokazano je da
poboljšava radnu memoriju, pažnju, donošenje odluka, kao i da pridonosi razvoju
kreativnosti. Od 2012. godine razmatra se upotreba ove metode u vojne svrhe. Pokazano je
da se primjenom tDCS-a povećava oprez, vojnici postaju brži u donošenju odluka i
percepciji okoline.
2013. godine se na tržištu pojavio prvi potrošački tDCS nosivi uređaj te od tada
mnoge tvrtke kreću u široku proizvodnju uređaja koji postaju široko dostupni.

3
4. NAČIN RADA TDCS

Transkranijalna stimulacija istosmjernom strujom je tehnika stimulacije mozga koja

dovodi malu električnu struju na lubanju. Tipično se primjenjuje fiksna struja u granicama
između 1 mA i 2 mA. tDCS radi primjenom pozitivne ili negativne struje na neko
područje. Struja se dovodi preko elektroda, ako se radi o pozitivnoj struji onda govorimo o
anodi, a ako imamo negativnu struju radi se o katodi. Elektrode su najčešće veličine 25-35
2
cm . Struja se provodi u kratkom vremenu (10-20 minuta). Položaj anodnih i katodnih
elektroda na glavi određuje način na koji struja teče u određene regije mozga. Učinci
tDCS-a ovise o tome je li stimulacija anodna ili katodna. U slučaju da se radi o anodnoj
stimulaciji ubrzavaju se neurotransmiteri, dok se kod katodne stimulacije neurotransmiteri
usporavaju.
Samo struja koju isporučuje tDCS nije dovoljna da pokrene akcijski potencijal u
neuronu, nego je njegova uloga potpomoći već aktivni mozak koji pokušava nešto novo
naučiti ili napraviti. tDCS ima ulogu povećanja sinaptička elastičnosti. Sinaptička
elastičnost je neurokemijska osnova učenja i pamćenja, a odnosi se na sposobnost sinapsi
da ojačaju ili oslabe tokom vremena, kao odgovor na povećanje ili smanjenje njihove
aktivnosti. Tijekom učenja stvara se sinaptička plastičnost, a tDCS pojačava učinke učenja
tako što sam povećava elastičnost sinapsi. Može se reći da mozak radi na struju, što nije
daleko od istine.

4
 Slika 4.2. Neurotransmiter prenosi električne signale između neurona2

4.1. Uređaj za tDCS

Uređaji tDCS-a su mali uređaji sa baterijskim napajanjem. Svaki uređaj ima svoju
upravljačku ploču koja omogućava programiranje uređaja, odnosno postavljanja trajanja i
intenziteta stimulacije. Elektrode se postavljaju na lubanju i drže na mjestu pomoću
elastičnog remena ili pokrivala za glavu. Svaka elektroda je povezana sa stimulatorom.
Elektrode se općenito sastoje od metalnih ili vodljivo-gumiranih elektroda zatvorenih u
perforirani spužvasti džep koji je zasićen elektrolitima. Kao elektrolit se koriste tekućine sa
soli. Druga mogućnost je korištenje gumene elektrode s vodljivim gelom. Prolazom
istosmjerne struje kroz metalne elektrode može proizvesti neželjene elektrokemijske
promjene kao što su pH promjene. Spužvasti džep može djelovati tako da fizički odvoji
kožu od elektrokemijskih promjena i tako zaštiti kožu. Iz navedenog razloga metalne i
gumene elektrode se ne smiju stavljati izravno na kožu. Kada je stimulator uključena teče
struja do elektroda, a zatim dalje kroz mozak. Postoje dvije vrste stimulacije, anodna i
katodna. Pri korištenju anodnih katoda ubrzava se neuronska aktivnost, nasuprot tome
katodnim elektrodama se usporava aktivnost neurona. Elektrode se mogu ponovno
koristiti, posebno kada se mijenja polaritet elektroda. Preporučuje se korištenje ravne, ne
pregrube spužve jer one bolje upijaju otopinu za provođenje elektrolita i osiguravaju

2
https://my.clevelandclinic.org/health/articles/22513-neurotransmitters

5
ravnomjeran kontakt s kožom. Za korištenje tDCS-a nije potreban nikakav operativni
zahvat, kao ni uzimanje bilo kakvog oblika lijekova. Preporuka je ne korištenje stimulacije
na površinama kože gdje već postoji neka iritacija, oštećenje ili pukotina. Kako bi se
povećala vodljivost potrebno je odmaknuti dlačice sa mjesta stimulacije i očistiti površinu
kože.

Slika 4.3. Elektrode tDCS-a3

Elastični remen koji drži elektrode pričvršćenima na lubanju mora biti izrađen od
nevodljivog materijala jer bi inače funkcionirale kao i elektrode. Isto tako trebaju biti
izrađene od neupijajućeg materijala kako ne bi upijale tekućinu iz spužve. Tekućina kojom
se natope spužve je najčešće otopina elektrolita sa određenom koncentracijom NaCl. Za
tekućine koje imaju nižu ionsku jakost potreban je veći napon za prijenos struje preko
elektrode i kroz kožu. Preporučuje se korištenje otopina s umjerenom koncentracijom
NaCl, u rasponu od 15 mM do 140 mM. Pri ovim koncentracijama tDCS će biti percipiran
kao ugodan, zahtjeva umjereno niži napon dok još uvijek omogućava dobro provođenje
struje.
Kod uobičajno tDCS uređaja elektrode su površine 25-35 cm2 . Također postoje
elektrode visoke razlučivosti sa površinom elektrode 2 cm2i naziva se HD-tDCS. Kod HD-
tDCS se koristi više elektroda (više od dvije) za vođenje struje kroz mozak. Navedeni
tDCS zahtjeva specifične elektrode, posebnu pripremu kože te hardver stimulator. Prilikom
provođenja stimulacije potrebno je provoditi bilješke. Ispunjavanjem upitnika bilježe se
nuspojave i promjene kod ispitanika. Neke od nuspojava koje se najčešće javljaju su trnci,
svrbež, peckanje, glavobolja, nelagoda i sl.

3
https://neuromodec.org/what-is-transcranial-direct-current-stimulation-tdcs/

6
 Gustoća struje koja protječe kroz određena tkiva ovisi o vrsti tkiva. Otprilike 10%
gustoće struje doseže sivu tvar kako je to pokazano na slici.

Slika 4.4. Gustoća struje ovisna o tkivu4

4
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3339846/

7
5. PRIMJENA TDCS-A

5.1. Primjena tDCS-a u učenju

Kako bi bolje shvatili rad tDCS-a važno je shvatiti kako ljudski mozak funkcionira,
usvaja nova znanja, kako pamti i slično.
Naime, da bi živčana stanica, neuron, koja prima i provodi podražaje iz okoline,
komunicirala s drugim neuronom mora postojati veza među neuronima tzv. sinapsa.
Sinaptogeneza je proces stvaranja sinapsi između neurona živčanog sustava. Sinapsa znači
sjedinjenje ili kontakt između dva neurona, što im omogućava da komuniciraju jedni s
drugima doprinoseći razvoju kognitivnih sposobnosti. Razmjena informacija između dva
neurona je uglavnom u jednom smjeru, što znači da postoji neuron koji šalje poruke
„presinaptički“ i onaj koji ih prima „postsinaptički“. U ljudskom mozgu postoji nekoliko
trilijuna sinapsi. Komunikacijsko sredstvo između neurona čine neurotransmiteri.
Neurotransmiteri prenose živčani (elekrični) impuls od stanice do stanice.
Pokazano je da primjenom tDCS-a znanje se usvaja brže. Razlog tome su električni
impulsi koji se stvaraju u određenom dijelu mozga koji potpomažu živčane impulse koji se
stvaraju između neurona.

5.2. Primjena tDCS-a u liječenju psihičkih oboljenja

Osim u učenje tDCS ima ulogu u liječenju neuropatskih boli kao što su depresija,
shizofrenija i slično.
Prema objavljenom istraživanju dr.sc. Evangelia G. Chrysikou sa Sveučilišta
5
Drexel, tDCS pomaže pri liječenju umjerenih do velikih depresivnih poremećaja. U
istraživanju je sudjelovalo 20 pacijenata sa dijagnosticiranom depresijom i 20 kontrolnih
pacijenata bez psihijatrijske dijagnoze. TDCS elektrode su postavljene na područje mozga
za koja se u prethodnim istraživanjima pokazalo da su povezana sa sklopovima uključenim
u regulaciju emocija. Anoda je postavljena iznad lijevog prefrontalnog korteksa, a katoda
iznad desnog prefrontalnog korteksa. Sudionicima se pratila aktivnost mozga pomoću MRI
skenera.
Kako je unaprijed pretpostavljeno da povećana veza između medijalnog
prefrontalnog korteksa (mPFC) i amigdale može biti obilježje depresije, tim je uspio uz
5
https://www.bbrfoundation.org/content/discovering-how-tdcs-brain-stimulation-therapeutically-
modifies-brain-circuits-depression

8
pomoć tDCS-a oslabiti te veze. Time je omogućeno mPFC-u da učinkovitije regulira
emocije, čime je dokazano da je uz pomoć tDCS-a moguće liječiti depresiju.
Osim u liječenju depresije, tDCS se koristi za liječenje i drugih psihičkih oboljenja
kao što su anksioznost, PTSP…

5.3. tDCS u liječenju kronične boli

Uobičajeno farmakološko liječenje boli ima nekoliko nedostataka kao što su

navikavanje, nedostatak učinkovitosti i stvaranje ovisnosti. S obzirom na te neuralne
učinke tDCS se naširoko proučava kao alternativa današnjem načinu liječenja.
BNDF6 je dobro poznati protein koji se povezuje s boli. Stoga je baš taj protein
testiran u nekim tDCS proučavanjima i utvrđeno je da je došlo do smanjenja količine ovog
proteina. Prema tome, to je dovelo i do smanjenja boli, a isto tako i do inhibicije GABA
7
membranskih kotransportera. GABA je jedna od mnogih aminokiselina koje su važne za
pravilan rad ljudskog organizma. GABA se smatra jednim od najvažnijih neurotransmitera
u ljudskom tijelu. Najvažnija funkcija ove komponente je smanjenje ekscitabilnosti
živčanih stanica, što za posljedicu ima opuštanje mišićnih stanica.

Slika 5.5. tDCS u liječenju kronične boli8

6
Brain- Derived Neurotrophic Factor
7
Gamma-Aminobutyric Acid
8
https://www.brainlatam.com/blog/tdcs-can-be-a-treatment-for-chronic-pain-in-chikungunya-
infected-patients-213

9
5.4. tDCS u vojnim primjenama

Velike napore ulaže i američka vojska koja traži načine hakiranja ljudskog mozga
kako bi poboljšala kognitivne sposobnosti vojnika. Za jednog špijuna ili vojnika potrebno
je da zna procijeniti opasne situacije, procijeniti inteligenciju na terenu, govoriti strane
jezike, znati rukovati različitim tehničkim oružjem i opremom. Sve u svemu to zahtjeva
sate i sate obuke. Zbog toga se veliki napori ulažu u razvoj tehnike koja će ubrzati taj
proces. DARPA9 je otkrila da financira osam istraživačkih projekata koji za zadatak imaju
utvrditi može li se električna simulacija koristiti za poboljšanje učenja i ubrzavanje obuke
vojnika. Cilj im je provesti istraživanje korištenje navedene tehnike u poboljšanju
donošenja odluka, prostornoj navigaciji, percepciji govora, prepoznavanju opasnosti i sl.
Javlja se ideja i kirurškog ugrađivanja uređaja izravno na mozak, ali još uvijek nije do
kraja dorađena.

Slika 5.6. tDCS u vojnim primjenama10

9
Defense Advanced Research Projects Agency
10
https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S1935861X1400343X

10
6. TMS KROZ POVIJEST

Razvoj TMS-a (Transcranial Magnetic Stimulation) se odvija već 140 godina.

Talijanski liječnik Luigi Galvani otkrio je da električne iskre mogu izazvati trzanje bataka
mrtve žabe. To saznanje je postavilo temelje za razvoj elektrofiziologije i električne
stimulacije mozga. Godine 1965. Ronald Melzack i Patrick Wall objavili su svoju
revolucionarnu teoriju kontrole boli. Nakon toga, 1985.godine dr. Anthony Barker i njegov
tim istraživača izradili su prvi TMS uređaj kojeg su prvo testirali na sebi. Postavili su ga
blizu određenog područja na glavi te otkrili da taj jednostavan uređaj može izazvati
kontrakciju mišića. Nakon toga otkrića nastavlja se daljnji rad na poboljšanju uređaja koji
se koristi kao terapija pri depresiji, PTSP-u, stresu, anksioznosti, OKP-a i sl. Odobrenje za
korištenje uređaja u medicini prva je dala Kanada 1997. godine, a Američki FDA ga
odobrava 2008. god.
Teorija TMS-a temelji se na Maxwellovoj jednadžbi za magnetsku indukciju po
kojoj vremenski promjenjivo magnetsko polje inducira električno polje unutar vodljivog
materijala kao što je mozak (1.1.).
− ծB
∇ x E=
ծt
Jednadžba 1.1.

11
7. NAČIN RADA TMS-A I IZGLED UREĐAJA

TMS (Transkranijalna magnetska simulacija) je neinvazivna metoda koja koristi

magnetska polja za stimulaciju živčanih stanica u mozgu. Temelji se na davanju
pulsirajućih magnetskih impulsa pa se nazivaju ponavljajući ili repetitivni TMS ili rTMS.
Tijekom TMS tretmana elektromagnetska zavojnica se postavlja na tjeme u blizini
ćela. Elektromagnet bezbolno isporučuje magnetski puls koji stimulira živčane stanice u
području mozga uključenog u kontrolu raspoloženja i depresije. Smatra se da aktivira
regije mozga koje imaju smanjenu aktivnost tijekom depresije. Postoje različiti načini
izvođenja postupka.

7.1. TMS uređaj

Transkranijalna magnetska stimulacija oslanja se na dva osnovna principa fizike:

elektricitet i magnetizam. Prostor koji se nalazi oko magneta je magnetski aktivan, a
utjecaj magneta u tom prostoru je poznat kao magnetsko polje. Kada se magnet približi
nečemu što provodi elektricitet, interakcijom između vodljivog materijala i magnetskog
polja stvara se elektricitet. Moždane stanice u mozgu i neuroni koriste male količine
električne energije za slanje i prenošenje informacije kroz mozak i tijelo. Približavanje
magneta mozgu stvara se električna aktivnost u mozgu. Zbog toga je potrebno TMS uređaj
usmjeriti na određene dijelove mozga, posebno na one dijelove koji se odnose na emocije.
Postoje različiti načini izvođenja TMS-a. Imaju veze sa snagom magneta ili
različitim načinima primjene magnetskog polja:
 Snaga magneta – većina TMS uređaja stvaraju magnetsko polje iz intervala
1.5T do 2T.
 Frekvencija pulsa – svako uključenje i isključenje uređaja je puls. Broj
impulsa u sekundi je frekvencija. TMS može uključivati niskofrekventne i
visokofrekventne impulse. Niskofrekventni impulsi su iznosa 1 Hz, a
visokofrekventni su iznosa od 5 Hz do 10 Hz. TMS koji koristi ponavljajuće
impulse poznat je kao ponavljajući TMS (rTMS).
 Uzorci pulsa – TMS također može koristiti različite obrasce pulsa za
liječenje. Primjer je theta-burst stimulacija (TBS) kod koje se događa
trostruki skok od 5Hz, za ukupno 15 impulsa u sekundi.

12
  Vrsta magnetske zavojnice – različite vrste magnetske zavojnice mogu
ciljati na različite strukture mozga. Duboki TMS (dTMS) uključuje
zavojnicu u obliku slova H, i cilja u dublje moždane strukture.

Slika 7.7. Način rada TMS-a11

7.2. Postupak primjene TMS-a

Prije početka liječenja potrebno je odrediti najbolje mjesto za postavljanje magneta

na lubanju i najbolju dozu magnetske energije. Potrebno je odraditi pet tretmana tjedno i
tako četiri do šest tjedana. Tijekom prvog postupka uši se zaštite čepićima.
Elektromagnetska zavojnica bit će postavljena na lubanju. Potrebno je više puta isključiti i
uključiti uređaj kako bi se proizveli stimulirajući impulsi. To rezultira zvukom kuckanja ili
klikanja koje obično traje nekoliko sekundi. Postupak određivanja potrebne magnetske
energije provodi se na način da liječnik postepeno povećava dozu magneta sve dok se prsti
ili ruke ne krenu trzati. Ta jačina magnetske energije se naziva motorički prag koji se
koristi kao referentna točka u određivanju prave doze koja se mijenja od osobe do osobe.
Tijekom svih tretmana liječenja količina stimulacije može se mijenjati, ovisno o osobnosti

11
https://www.mayoclinic.org/tests-procedures/transcranial-magnetic-stimulation/about/pac-
20384625

13
i nuspojavama. Sami tretman traje oko 40 minuta i tijekom tretmana može se osjetiti
lupkanje po čelu i laganu nelagodu. Neke od čestih nuspojava koje se javljaju su
glavobolja, neudobnost, trnci, lakomislenosti itd. druge nuspojave, koje se nešto rjeđe
pojavljuju su napadaji, manija, gubitak sluha i sl.
Prije same primjene TMS-a potrebno je pacijenta uputiti u sami tretman. Također
potrebno je proći upitnik kako bi se procijenilo može li pacijent uopće pristupiti tretmanu.
Neki od razloga zašto uopće ne bi mogli pristupiti tretmanu su:
 ako u tijelu pacijent ima bilo koji implantat koji je elektronički ili sadrži
magnetski metal
 ako pacijent ima povijest napadaja, epilepsije ili drugih stanja koji utječu na
mozak

14
8. ETIČNOST HAKIRANJA MOZGA

Korištenje tDCS-a pri poboljšavanju pamćenja, potrebno je proučiti nekoliko

različitih aspekata, a to su sigurnost, autonomija, pravednost, mogućnost zloupotrebe,
dugoročne nuspojave, ideološki stav, autentičnost. Danas se najviše raspravlja o sigurnosti
korištenja uređaja. Potencijalni rizici, nuspojave ili trajna oštećenja nisu još do kraja
istraženi, tako da se pacijentima za sada mogu ponuditi samo nejasne i nepotpune
informacije o potencijalnim rizicima. Postoji nekoliko poziva za uvođenje posebnih
politika i regulatornih mjera u korištenju tDCS-a posebno iz razloga što je još uvijek
nedovoljno saznanja o dugoročnim fiziološkim i društvenim implikacijama.
Analiziraju se četiri glavna etička razmatranja povezana s kognitivnim
poboljšanjem, a to su:
 Sigurnost
 Autonomija
 Pravda
 Autentičnost
Jedno od prvih pitanja koje se postavlja je sigurnost. Budući da se tDCS smatra
neinvazivnim i koristi se u istraživačkim uvjetima na brojnim ljudima samo s benignim i
prolaznim nuspojavama, ovaj se uređaj obično smatra sigurnim. Iako se pojavljuju
nuspojave kao što su trnci, glavobolje, peckanja, postoji strah od nekih drugih
neočekivanih nuspojava posebno prilikom korištenja uređaja izvan kontroliranih
laboratorijskih uvjeta. Također postoji rizik uporabe uređaja kod osjetljive populacije,
posebno kod djece, pri čemu se mogu stvoriti trajna oštećenja.
Drugo pitanje koje se postavlja je autonomija, odnosno postoji bojazan o
mogućnosti provedbe prisile nad pojedincem kako bi koristio uređaj, ili s druge strane ne
informirati pojedinca dovoljno o mogućim nuspojavama. Kako pritisci na izvedbu uređaja
rastu, mogla bi se dovesti u pitanje sloboda izbora korištenja električne neurostimulacije za
poboljšanje kognitivnih performansi i pamćenja. Ta prisila bi se mogla provesti od strane
roditelja prema svojoj djeci, od strane poslodavaca ili od strane vlade kako bi ubrzali
obuku svojih vojnika.
Sljedeće pitanje koje se postavlja je pravda. Tako se rasprostranjivanjem upotrebe
tDCS-a pojavljuje mogući problem pravilne raspodjele „neuropojačanih“ osoba. Ta
nepravilna distribucija bi mogla dovesti do financijskih i društvenih problema,

15
pojačavajući jaz između ljudi s niskim i ljudi s visokim neuro-razvojnem. Također može
dovesti u pitanje poštenje, posebno u natjecateljskim okruženjima. Prema tome korištenje
tDCS-a za razvoj bi se moglo svrstati u istu kategoriju kao korištenje dopinga.
Posljednje pitanje koje se razmatra je autentičnost. Razvojem tehnologije kojima se
modificira moždana struktura može dovesti u pitanje ljudsku osobnost. U slučaju da tDCS
uređaji stvarno modificiraju sjećanja, to bi se moglo smatrati mogućom prijetnjom
samoidentitetu i smislu života. Također uz sve to potrebno je stručno odrediti prednosti u
odnosu na sve nedostatke navedenih metoda.

16
9. ZAKLJUČAK

TDCS kao terapijska opcija za kućnu upotrebu narastao i zbog kliničke potražnje i
prihvaćene sigurnosti samog liječenja. Unutar kliničkih postavki, tDCS nije pokazao
ozbiljne nuspojave ili posljedice. U budućnosti, smatra se, da će tDCS simulacija mozga
pomaknuti granice načinu na koji se liječe psihička oboljenja. Iako je učinkovitost ove
vrste terapije oko 50%, gledano u odnosu na lijekove koji imaju učinkovitost od 30% do
50% uz mogućnost nastanka neželjenih nuspojava, pojave ovisnosti, alergijskih reakcija ili
slično, smatra se da ima mnogo prostora za razvoj i proširenje upotrebe tDCS-a u liječenju.
S druge strane, iako je tDCS metoda neinvazivna, istraživanja su pokazala da može
izazvati napadaje kod osoba osjetljivih na napadaje, poput osoba sa epilepsijom. Ostale
nuspojave koje može uzrokovati su iritacija kože, mučnina, glavobolja, vrtoglavica,
svrbež… Zbog toga se ne preporučuje korištenje dulje od 20 min. Također je potrebno
testirati uređaj na nižim postavkama prije nego se krene sa višim strujama oko 2 mA.
Čini se da je tDCS samo početak. Osim primjene istosmjerne struje na vlasište,
istraživači eksperimentiraju i s drugim metodama, uključujući stimulaciju izmjeničnom
strujom ili nasumičnim šumom. One bi mogle jednog dana nadopuniti već postojeće
neinvazivne metode kako bi utjecale na rad i ponašanje mozga.
Sve u svemu, prema dosadašnjim provedenim istraživanjima i s obzirom na
rezultate dobivene tim istraživanjima tDCS-u se „smiješi svijetla budućnost“. Pronalazi
mnoge primjene u kojima pokazuje poboljšanja u odnosu na dosadašnje metode. Njegova
uloga u učenju, kao i liječenju različitih psihičkih oboljenja predstavljaju veliki napredak u
znanosti.

17
10. LITERATURA

[1] https://www.istockphoto.com/photos/brain-hacking/ , s Interneta, 21.1.2023.

[2] https://my.clevelandclinic.org/health/articles/22513-neurotransmitters/ , s Interneta,

20.1.2023.

[3] https://neuromodec.org/what-is-transcranial-direct-current-stimulation-tdcs/, s

Interneta, 20.1.2023.

[4] https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3339846/ , s Interneta, 20.1.2023.

[5]https://www.bbrfoundation.org/content/discovering-how-tdcs-brain-stimulation-

therapeutically-modifies-brain-circuits-depression, s Interneta, 20.1.2023.

[6]https://www.brainlatam.com/blog/tdcs-can-be-a-treatment-for-chronic-pain-in-

chikungunya-infected-patients-213, s Interneta, 20.1.2023.

[7] https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S1935861X1400343X, s

Interneta, 20.1.2023.

[8] https://www.mayoclinic.org/tests-procedures/transcranial-magnetic-stimulation/about/

pac-20384625/ , s Interneta, 21.1.2023.

18
 POPIS OZNAKA I KRATICA

BNDF Brain- Derived Neurotrophic Factor

DARPA Defense Advanced Research Projects
Agency
GABA Gamma-Aminobutyric Acid
mPFC Medial Prefrontal Cortex
OKP Opsesivno Kompluzivni Poremećaj
PTSP Posttraumatski Poremećaj
tDCS Transcranial Direct-Current Stimulation
TMS Transcranial Magnetic Stimulation

19
 SAŽETAK
U okviru seminarskog rada obrađena je tema hakiranja mozga. To je ideja na čijem
se razvoji danas intenzivno radi kako bi se poboljšalo učenje kod ljudi, a isto tako i za
liječenje neuropsihijatrijskih bolesti. Dvije osnovne tehnologije koje se koriste su tDCS i
TMS. Obje tehnologije se u principu temelje na stvaranju električnih impulsa u mozgu koji
potiču stvaranje sinapsi što ubrzava pamćenje. Obrađeni su načini na koji se impulsi
stvaraju u mozgu, kako je građen pojedini uređaj te moguće nuspojave. Svaka od metoda
ima neke pozitivne, a isto tako i negativne strane. Još uvijek se vodi velika polemika o
etičnosti ovih metoda, koja je u ovome radu obrađena sa gledišta korištenja tDCS-a.
Naslov : Hacking your brain
Ključne riječi: hakiranje mozga, tDCS , TMS, učenje, neuropsihijatrijske bolesti

SUMMARY
In this thesis, we discuss the theme of “Brain Hacking”. It is an idea that is being
intensively worked on today to improve learning in humans, and also to treat
neuropsychiatric diseases. Two basic technologies are tDCS and TMS. Both technologies
are based on the creation of electrical impulses in the brain that stimulate the formation of
synapses, which accelerates memory. We discuss how the impulses are generated in the
brain, how each device is built, and the possible side effects of these technologies. Each
method has positive and negative sides. There is still a big debate about the ethics of these
methods, which is discussed in this paper from the point of view of using tDCS.
Title: Hacking your brain
Keywords: brain hacking, tDCS, TMS, learning, neuropsychiatric diseases

20
 POPIS SLIKA:

Slika 2.1. Hakiranje mozga........................................................................................................

Slika 4.1. Neurotransmiter prenosi električne signale između neurona.....................................
Slika 4.2. Elektrode tDCS-a.......................................................................................................
Slika 4.3. Gustoća struje ovisna o tkivu.....................................................................................
Slika 5.1. tDCS u liječenju kronične boli...................................................................................
Slika 5.2. tDCS u vojnim primjenama.....................................................................................10
Slika 7.1. Način rada TMS-a....................................................................................................13

POPIS JEDNADŽBI

Jednadžba 1.1...........................................................................................................................11

21