Zdravstvena škola Split

ZAVRŠNI RAD
Program obrazovanja: fizioterapeutska tehničarka

Split, svibanj 2022.

 Rehabilitacija osoba s multiplom sklerozom
Područje rada: neurologija

Učenica: Mentorica:
Karla Tičinović Lada Karlo,
bacc. physioth
Sadržaj:
1.UVOD.................................................................................................................................................1
1.1. Definicija neurologije...........................................................................................................1
1.2. Definicija neuromuskularnih bolesti...................................................................................1
1.3. Anatomija srednjeg živčanog sustava......................................................................................2
1.4. Definicija multiple skleroze.......................................................................................................3
1.5. Epidemiologija...........................................................................................................................4
1.7. Tijek bolesti................................................................................................................................6
1.8. Simptomi bolesti........................................................................................................................7
1.8.1. Poremećaji vida....................................................................................................................7
1.8.2. Motorički poremećaji............................................................................................................7
1.8.3.Senzormi poremećaji.............................................................................................................7
1.8.4. Poremećaji koordinacije trupa i ekstremiteta........................................................................7
1.9. Dijagnostika multiple skleroze.................................................................................................9
1.10. Liječenje.................................................................................................................................10
1.10.1.Medikamentno liječenje..................................................................................................10
1.10.2. Fizikalna terapija............................................................................................................11
2. PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE.........................................................................................15
2.1. Cilj rada...................................................................................................................................15
2.1.1. Zadaci kineziterapije........................................................................................................15
2.3. Program rada...........................................................................................................................21
2.3.1. Mjesto izvođenja.................................................................................................................21
2.3.2. Volumen vježbi...................................................................................................................21
2.3.3. Tehnika izvođenja...............................................................................................................21
2.3.4. Osnovno sredstvo kineziterapije.........................................................................................21
2.3.5. Početni položaj...................................................................................................................21
2.3.6. Pomoćna sredstva i pomagala.............................................................................................21
3. Postupci kineziterapije...................................................................................................................22
3.1. Vježbe relaksacije....................................................................................................................22
3.2. Vježbe disanja..........................................................................................................................23
3.2.1. Vježbe disanja torakalno ekspiratornog tipa.......................................................................23
3.3. Vježbe koordinacije.................................................................................................................24
3.3.1. Frenkellove vježbe..............................................................................................................26
3.4. Vježbe ravnoteže......................................................................................................................28
4. Edukacija bolesnika.......................................................................................................................29
1.UVOD

1.1. Definicija neurologije

Neurologija je grana medicine koja proučava bolesti i ozljede središnjeg i perifernog

živčanog sustava.
Neurologija se bavi dijagnostikom, opisom i objašnjenjem kliničke slike koje su
nastale zbog patološkog procesa ili lezijama u određenim strukturama živčanog sustava ili
poremećajima u njegovom funkcioniranju.
Neurologija kao grana kliničke medicine liječi i rehabilitira bolesti i ozljede mozga,
leđne moždine i perifernih živaca.

1.2. Definicija neuromuskularnih bolesti

Neuromuskularne bolesti su grupa vrlo heterogenih bolesti koje su, u većini

slučajeva, kronične bolesti i progresivnog su karaktera
Neuromuskularne bolestikao posljedica oštećenja živčanih i motoričkih stanica
odnosno motoneurona.
Podijeljene su u četiri grupe bolesti ovisno o lokalizaciji oštećenja.
a) Prva grupa neuromuskularnih bolesti zahvaća tijela motoričkih živčanih stanica u kori
velikog mozga, moždanog debla ili leđne moždine.
b) Druga grupa neuromuskularnih bolesti zahvaća periferna živčana, senzorička i
motorna vlakna.
c) Treća grupa neuromuskularnih bolesti zahvaća neuromuskularne spojnice.
d) Četvrtu grupu neuromuskularnih bolesti bolesti čine miopatije, bolesti mišićnih
vlakana.
Ključni klinički znak svih neuromuskularnih bolesti jest gubitak mišićne snage, a kasnije se
razvijaju sekundarni znakovi.
Zbog slabosti mišića koji sudjeluju u disanju razvijaju se oštećenja funkcije disanja.
Za većinu neuromuskularnih bolesti još uvijek ne postoji uzročna terapija, važan oblik terapije
predstavljaju fizioterapija, odnosno rehabilitacija.
Naglasak je i dalje na provedbi poznatih te pronalasku novih učinkovitih fizikalnih metoda
tretmana ovih bolesti.

1
1.3. Anatomija srednjeg živčanog sustava

Središnji živčani sustav sastoji se od dva dijela: mozga i leđne moždine.

Funkcija ovog sustava ovisi o stalnom i dovoljnom tijeku živčanih impulsa što
osigurava normalno funkcioniranje cijelog organizma.
Unutar mozga i leđne moždine nalaze se aksoni, dugački produžetci živčane stanice
koji povezuju različite dijelove živčanog sustava, prenoseći informacije između mozga i
ciljnih organa.
Aksoni variraju u svojoj dužini od nekoliko centimetara do nekoliko desetaka
centimetara, a okruženi su zaštitnom, izolirajućom ovojnicom, koja se naziva mijelin. Ta je
ovojnica bjelkaste boje i građena je od tkiva koje sadržava masnoće i bjelančevine, a
omogućava brzo, ravnomjerno i efikasno prenošenje živčanih impulsa duž aksona.
Kad je određeni dio mijelinske ovojnice upaljen i oštećen, prenošenje impulsa kroz
akson je poremećeno, usporeno, isprekidano zbog čega poruke iz mozga dolaze na cilj sa
zakašnjenjem, pogrešno ili ih uopće nema.

Slika br.1 - Živčana stanica

2
1.4. Definicija multiple skleroze

Multipla skleroza je autoimuna upalna bolest gdje vlastita protutijela organizma

napadaju središnji živčani sustav uništavajući mijelinsku ovojnicu koja obavija živčana
vlakna, a posljedica toga je upalna reakcija. Karakteristično je da se stanice obrambenog
sustava (limfociti, makrofagi) nakupljaju oko vena u području mozga, u moždanom deblu,
vidnim živcima te u kralježničnoj moždini. Obrambene plazma stanice koje proizvode
protutijela mogu se naći na mjestima oštećenja središnjeg živčanog sustava, dok se u likvoru
(tekućini koja se nalazi u središnjem živčanom sustavu) može naći povišena razina protutijela.
Posljedica oštećenja ovojnice živca je usporenje ili blokada prijenosa živčanog impulsa
između živčanih stanica, a samim time i poremećaj različitih funkcija u središnjem živčanom
sustavu.

Slika br.2 – mijelinska ovojnica

3
1.5. Epidemiologija

Trenutačno od multiple skleroze u svijetu boluje oko 2,5 milijuna ljudi. Od toga je oko
400 000 bolesnika u Sjedinjenim Američkim Državama, a u Hrvatskoj se procjenjuje da ih je
oko 4500. Kao i kod drugih autoimunih bolesti, karakteristično je da žene s godinama sve više
obolijevaju i to gotovo triput češće nego muškarci. Kod multiple skleroze postoji razlika u
obolijevanju stanovnika južne i sjeverne Zemljine hemisfere; bolest se rjeđe javlja kod ljudi
koji žive u blizini ekvatora.
Multipla skleroza se pet puta češće javlja u sjevernim područjima SAD-a, u Europi i
Kanadi nego što je to slučaj u tropskim regijama te na Dalekom istoku.
Pripadnici crne rase imaju 50% manji rizik za obolijevanje od multiple skleroze, dok
se multipla skleroza najrjeđe javlja u pripadnika mongolskih naroda, a najugroženiji su
Europljani.

Slika br.3 – rasprostranjenost multiple sklroze

4
1.6. Etiologija

Pravi uzrok multiple skleroze do danas nije poznat. Smatra se da je uzrokovana

kombinacijom više uzročnika kao što su:
 genetska predispozicija
 okolina
 izloženost virusu tijekom djetinjstva

Postojala je ideja da je MS uvjetovan nekim toksičnim agensom. Nakon detaljnog ispitivanja

zraka, soli, vode i hrane, nije se uspjelo identificirati agens koji bi bio potencijalni uzrok MS-
a te se ova teorija više ne drži vjerojatnom među liječnicima klasične medicine.
Drugi mogući uzroci, koji se više ne smatraju vjerojatnim, uključuju:

 vaskularne abnormalnosti

 metaboličke poremećaje

 kongenitalne poremećaje

 psihološke poremećaje

 tumore

5
1.7. Tijek bolesti

Prema načinu pojavljivanja simptoma bolest može biti:

 relapsno – remitentna multipla skleroza
 sekundarno progresivna multipla skleroza
 primarno progresivna multipla skleroza
 progresivno - relapsna multipla skleroza

U većine bolesnika bolest započinje kao relapsno-remitentma multipla skleroza.

U tih osoba javljaju se faze pogoršanja odnosno akutni napadaji za vrijeme kojih
dolazi do pojave novih simptoma ili se već postojeći pogoršaju. Egzacerbacije nastupaju u
vremenu od nekoliko dana do 2 tjedna, a traju do tri mjeseca i praćene su remisijama.
Frekvencija i ozbiljnost napada je u svakog bolesnika varijabilna, ali se može ublažiti
liječenjem. Razmak između dva maha bolesti može trajati samo nekoliko mjeseci, a najčešće
iznosi 1-2 godine. U 70-80 % oboljelih prvi napad povlači se bez vidljivih posljedica. Drugi
napad dolazi u nepredvidljivom roku. U 25 % oboljelih stanje se pogoršava godinu dana
nakon početka bolesti, a kod 5 % bolesnika mnogo kasnije - nakon deset i više godina.
Egzacerbacije su češće u prvim godinama bolesti, s većim trajanjem od početnog napadaja i
tendencijom da se s vremenom i produži. Poremećaji funkcija osjeta i moždanih živaca
povlače se brže od ispada pokretljivosti. Kod polovice bolesnika s relapsirajuće-
remitirajućim oblikom bolesti s vremenom se razvije sekundarno progresivni oblik MS-e.
U sekundarno progresivnom obliku nakon faza pogoršanja ne slijedi potpuni
oporavak već su oštećenja sve veća. Pojavljuje se kontinuirana progresija bolesti s kratkim
razdobljima remisije i stabilizacije. Progresija je brža što je bolest počela kasnije i što je kraći
vremenski razmak između prva dva maha bolesti.
U rijetkim slučajevima, bolest ima primarno progresivni tijek odnosno nema faza
pogoršanja bolesti, već postoji stalno oštećenje s gubitkom određenih funkcija i sposobnosti.
U progresivno-relapsirajućem obliku bolest se progresivno pogoršava od samog
početka, ali još uvijek ima veća, akutna pogoršanja, s ili bez oporavka na stupanj prije relapsa.
Bolest može imati i benigni tijek s izoliranim napadajima bolesti, bez trajnih oštećenja i nakon
15 godina trajanja bolesti (15% slučajeva). Bolest se može stabilizirati i zaustaviti u svakom
trenutku, bez obzira na obrazac ponašanja koji je do tada slijedila. Ponašanje bolesti prvih
nekoliko godina najbolji je vodič i bolesniku i njegovom liječniku za pretpostavljanje daljnjih
događaja.

6
1.8. Simptomi bolesti

1.8.1. Poremećaji vida

 opticki neurtis(n.opticus) – zamagljen vid, bol u oku, gubitak vida, boja
retrobulbarni neuritis nervusa optikusa- oštećen centralni vid, ne vidi čitati mala slova
 dvoslike – kljenut očnih mišića koji se pojavljuje bez glavobolja
 nistagmus –nevoljni trzaji očnih jabučica
 internuklearna oftalmoplegija – nekoordinirani pokreti očnih jabučica
 oštečenje cerebralnog sustava manifestira se trijasom - nistagmus intencijski tremor,
skandirajući govor

1.8.2. Motorički poremećaji

 pareza - mišićna slabost, centralne pareze su vrlo česte, distalni dijelovi ekstremiteta
jače su zahvaćeni nego proksimalni
 plegija - potpuni gubitak mišićne snage
 spastičnost-ograničenost pokreta zbog ukočenosti
 mišićni spazam - grč mišica
 dizartrija – nerazgovijetan govor
 trbušni refleksi oslabljeni ili ih nema
 poremećaji mokraćnog mjehura – retencija ili inkontinencija zbog spazma mokraćnog
mjehura

1.8.3.Senzormi poremećaji
 parestezije (osjeti)– trnci, mravinjanje, utrnulost, „gmizanje“, osjet je gotovo uvijek
poremećen, osjet dodoira vrlo često se potpuno izgubi- što bitno oštećuje finu
motoriku šake osjeti za bol i temperaturu uglavnom su neoštećeni,
 Lhermittov znak – osjećaj prolaska ,,struje pri savijanju glave
 neuralgija - bol u obliku propadanja
 dizestezija/anestezija - gubitak osjeta (djelomičan, potpun)

1.8.4. Poremećaji koordinacije trupa i ekstremiteta

 ataksija- nemogućnost održavanja ravnoteže
 tremor- drhtanje pri pokretu
 dizmetrija - poremećaj koordinacije udova
 vrtoglavica - osjećaj rotacije praćen mučninom
1.8.5. Psihičke promjene
 Euforija – prolazno veselo raspoloženje, nedostatak uvida u težinu bolesti
 Demencija – u kasnijem stadiju bolesti

7
Slika br. 4.- simptomi multiple skleroze

8
1.9. Dijagnostika multiple skleroze

Dijagnostika multiple skleroze predstavlja teškoće u početku pojave bolesti ako se

pojavljuju samo pojedinačni simptomi i atipičnim sindromima koji mogu biti povezani s
nekom drugom bolesti.
Kod paraparetičkih ili tetra paretičkih formi multiple skleroze potreban je oprez, a dijagnozu
multiple skleroze smije se uspostaviti nakon isključenja drugih procesa.
Na osnovu anamneze, neurološkog pregleda, kliničkih testiranja, pregleda cerebrospinalnog
likvora, elektroneurodijagnostike(EMG, ENG, EEG) kompjutorizirane tomografije mozga i
tomografije magnetskom rezonancom može se sa sigurnošću dijagnosticirati multipla
skleroza.

Slika br. 5 – EEG nalaz pozitivan na multiplu sklerozu

9
1.10. Liječenje

1.10.1.Medikamentno liječenje

U liječenju MS-a razlikujemo liječenje egzacerbacija (RELAPSA) i dugotrajni tretman

usporenja napredovanja bolesti te liječenje simptoma, a sama bolest smatra se neizlječivom.
Liječenje relapsa MS-a
Vjeruje se da je uzrok egzacerbacijama upala mijelina - smanjenje upale utječe na brzinu
oporavka. Liječenjem upale, smanjuje se trajanje, kao i posljedice prouzrokovane
egzacerbacijom, a za to se koriste lijekovi s protuupalnim učinkom.
o Steroidi su najučinkovitiji protuupalni lijekovi:

 smanjuju stvaranje protutijela – reduciraju upalu

 učinkoviti u liječenju smetnji vida facijalnih pareza i spasticiteta

 daju se u razdoblju od tri do pet dana u visokim dozama (intravenozno

metilprednizolon u dozi: 500- 1000 mg/dan)

Sprječavanje napredovanja bolesti

Budući da je MS autoimuna bolest, u liječenju se koriste tvari koje uzrokuju
imunosupresiju (slabljenje imunološkog odgovora organizma) i imuno modulaciju (tvari koje
mijenjaju imunološki odgovor.
Ne postoji mogućnost da se multipla skleroza lijeći kauzalno tako da se još uvijek smatra
neizlječivom bolesti. Bolest je kronična i progresivna, najčešće bez ikakva pravila nastupaju
povremena pogoršanja i poboljšanja. .
Bolesnicima se preporuča izbjegavati psihofizičke napore, potrebno je usvojiti zdrave
životne navike i život moraju prilagoditi trenutnim mogućnostima. Ako su životni uvjeti
bolesnika s multiplom sklerozom što optimalniji tada će se i bolest razviti u blažem obliku i sa
što manje komplikacija.

10
1.10.2. Fizikalna terapija

Svi prirodni i umjetni izviri energije djeluju na ljudski organizam kao podražaj i ako se
pravilno primjenjuju jača i aktiviraju funkciju pojedinih organa i cijelog organizma
povećavajući njegovu snagu u borbi protiv bolesti
Rehabilitacijski postupci su individualno indicirani i dozirani prema kliničkoj formi ovog
oboljenja i stupnju oštećenja, onesposobljenja odnosno hendikepiranosti oboljelog.
a) KINEZITERAPIJA
a. ublažavanje, sprječavanje i liječenje posljedica multiple skleroze.
b. pokret pobuđuje kinetički lanac od mozga do mišića te povratno

Pokret je osnovni čimbenik koji se u kineziterapiji koristi radu ublažavanja,

sprječavanja i liječenja posljedica patoloških stanja. On pobuđuje kinetički lanac iz kore
velikog mozga do mišića te povratno do mozga.
Neophodna je suradnja bolesnika tijekom provođenja kineziterapijskih postupaka, jer pasivni
pokret neće poboljšati snagu i trofiku muskulature.

Kineziterapijski cilj: održavanje ili povećanje opsega pokreta zglobova, te povećanje

mišićne snage i izdržljivosti, poboljšanje ravnoteže, koordinacije pokreta te kondicioniranje
organizma kao i održavanje ili ponovna uspostava mogućnosti samostalnog kretanja.

Kineziterapijski program podrazumijeva aktivne vježbe, aktivno potpomognute

vježbe, vježbe disanja, vježbe relaksacije te vježbe istezanja mišića i mišićnih skupina s
povoljnim efektima na smanjenje spastičnosti muskulature. Obavlja ih fizioterapeut u postelji
pacijenta ili u dvorani za medicinsku gimnastiku.

Slika br. 6 - kineziterapija

11
 b) ELEKTROTERAPIJA
Uzrokuje smanjivanje boli, pojačanje podražljivosti i poboljšanja cirkulacije.
 TENS
 Galvanska struja
 Dijadinamske struje
 Magnetoterapija
 Terapija laserom
 Terapija ultazvukom – po Hansu Selzeru

Primjenjuje se s ciljem mehaničkog, fizikalno-kemijskog te općeg djelovanja

(pretežito preko vegetativnog živčanog sustava).
S obzirom na male podražajne doze UZ-a isključeni su štetni biološki učinci, a
apliciranjem impulsnog UZ-a i termički.
Uvodno se provede petominutna masaža područja koje se ozvučava, a provedu se
24 tretmana, ultrazvuk snage 0.1 do 0.3W/cm aplicira se izmjenično jedan dan na područje
vrata u zoni ždrijelnog limfatičkog prstena i cervikalne paravertebralne muskulature, a drugi
dan torakolumbalno, trajanje ozvučavanja ne smije biti duže od 1,5 min.

Tretman se ponavlja svakih 6 mjeseci kroz 3-4 godine.

Slika br.7 - elektroterapija

12
 c) EMG BIOFEEDBACK
Pokazuje povoljne efekte na koordinaciju pokreta, jačanje muskulature i smanjenje
spastičnosti. Najučestaliji simptom kod oboljelih od multiple skleroze su smetnje sfinktera.
Zbog zahvaćenosti centralnih neurona što se manifestira spazmom sfinktera i retencijom urina
javljaju se perioretencije i inkontinencije pa je tretman ovog poremećaja izuzetno složen.
Elektrostimulacija aplikacijom elektroda suprapubično i lumbalno stimulira mišiće mjehura s
ciljem „podsjećanja“ refleksnim i svjesnih živčanih putova na fiziološko funkcioniranje.

Slika br. 8 – biofeedback terapija

d) KRIOTERAPIJA
Ima povoljan efekt na smanjenje bolnih senzacija i pokazala se efikasnom u cilju
poboljšanja koordinacije pokreta. Nakon lokalne primjene postiže se smanjenje tonusa koje
traje oko četrdesetak minuta pa i duže. Pacijenti se upućuju na samostalno apliciranje leda
prije određene aktivnosti npr. pisanje.

13
 RADNA TERAPIJA

Multipla skleroza uzrokuje i emocionalne promjene, a u tretmanu radne terapije

primjenjuju se tehnike, koje uz povoljan utjecaj na motoriku, pozitivno utječu na emocionalno
stanje pacijenta. Pacijent se uključuje u različite kreativne aktivnosti u zaštitnoj radioni uz
asistenciju majstora – instruktora ovisno o sklonostima i mogućnostima. Kroz radnu terapiju
djelujemo na motoriku, mijenjajući misli i ponašanje bolesnika u pozitivnom smjeru.
Edukacijom, terapijom i primjernom tehnologije pomažemo osobi s multiplom sklerozom da
vodi produktivniji život.

Slika br. 8 – radna terapija

14
2. PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE

2.1. Cilj rada

Cilj medicinske rehabilitacije osoba s multiplom sklerozom je održavanje

funkcionalnog statusa lokomotornog aparata kognitivnih funkcija bolesnika.
Individualnim programom kineziterapijskih vježbi osobu oboljelu od multiple skleroze
održavamo njenom životnom okruženju.
Kineziterapijskim programom djelovat ćemo na očuvanje psihomotoričkih funkcija
organizma ,očuvanje i poboljšanje koordinacije te bolesnika educirati za primjenu vježbi
relaksacije i samozbrinjavanja .
Cilj rehabilitacijskog djelovanja uvažava oscilacije fizičkog i emocionalnog statusa
bolesnika i prema tome prilagođavamo program vježbi .

2.1.1. Zadaci kineziterapije

 Vježbe relaksacije
 Vježbe disanja
 Vježbe koordinacije
 Vježbe ravnoteže

15
2.2. Podaci o bolesniku
IME I PREZIME Leo Mihanović

DOB 53 godina

ZANIMANJE elektroinstalater

DIJAGNOZA Sclerosis Multiplex

TERAPIJSKI POSTUPCI Kineziterapija - individualne vježbe

TESTOVI ZA UTRVĐIVANJE -MMT

FUNKCIONALNOG STATUSA -Goniometrijsko testiranje
-Test balansa i zaštitnih reakcija
-Test aktivnosti svakodnevnog života

DATUM POČETKA TERAPIJE 01.02.2022.

DATUM ZAVRŠETKA TERAPIJE 15.02.2022.

Bolesniku nakon kliničke obrade dijagnosticirana multipla skleroza 2016. , nakon čega je nastupila
faza remisije bolesti .

Bolesnik nakon redovite neurološke kontrole upućen na nastavak liječenja na Zavodu za fizikalnu
terapiju .
Bolesnik se tuži na smanjenu mogućnost samostalnog kretanja i održavanja ravnoteže u uspravnom
položaju. Osjeća zamor, opću slabost, dosadašnje aktivnosti kretanja u stanju obavlja smanjeno i
nesigurno.

Aktivnosti samozbrinjavanja i aktivnosti svakodnevnog života obavlja uglavnom samostalno uz

prilagodbu pomagala.

Bolesniku je prepisana nova medikamentna terapija, metodama fizikalne terapije radit će se na ponovnoj
uspostavi funkcije samostalnosti u hodu, održavanju posturalnih odnosa i uspostavi funkcije snage
posturalnih mišića.

Bolesnik je psihološki stabilan, pristaje na medicinsku rehabilitaciju.

16
2.2.1. Metode utvrđivanja inicijalnog statusa
Manuelni mišićni test
 metoda subjektivne procjene mišićne snage.
 rezultati testiranja služe za određivanje preciznog plana i programa kineziterapije
 nedostatak: subjektivnost prilikom procjene
OCJENE MMT-a:
0-Ni palpatorno ni vizualno ne možemo ustanoviti tragove mišićne kontrakcije
1-Vršimo palpaciju, vidljivi su tragovi kontrakcije (10% mišićne snage)
2-Puni opseg pokreta, ali rasterećen težine ekstremiteta i sile gravitacije (25%)
3-Savladati težinu ekstremiteta i silu gravitacije kroz puni opseg pokreta (50%)
4-Izvodi puni opseg pokreta uz slabiji otpor ili opterećenje (75%)
5-Izvodi puni opseg pokreta uz jači otpor ili opterećenje (100%)
LIJEVO AGONIST DESNO

5 4 3 2 1 0 OCJENA 0 1 2 3 4 5

+ m. quadriceps femoris +
* *

+ m. triceps surae +
* *

+ m. adductor magnus +
* *

+ m. biceps femoris – stražnja loža +

* *

+ m.sternocleidomastoideus +
* *

+ m. trapezius +
* *

+ +
* m. biceps brachii *

Napomena:
+ - prvo testiranje
* - kontrolno testiranje

17
Goniometrijsko testiranje
 koljeni zglob
Desno Lijevo
01. 02. 2022. 15. 02.2022. 01. 02. 2022. 15. 02.2022.

130⁰ 130⁰ Fleksija (130⁰) 130⁰ 130⁰

0⁰ 0⁰ Ekstenzija (0⁰) 0⁰ 0⁰

18
 Testovi balansa i zaštitnih funkcija
Pacijentica je u ležećem položaju na trbuhu poduprta na DA NE DJELOMIČNO
flektirane podlaktice. Potrebno je ispitati:

1.Može li se osloniti na ruku kada je druga ruka +

ekstendirana, a oslanja li se na podlogu šakom?

2.Može li se osloniti na šaku kada je druga pasivno +

odignuta od podloge?

3.Može li se osloniti na ruku kada je druga maksimalno +

elevirana, a trup rotiran tako da je čitava težina na
bolesnoj strani?

Pacijentica sjedi na ležaju, potkoljenice su flektirane DA NE DJELOMIČNO

preko ruba ležaja i ne smiju biti oslonjene na podlogu.
Potrebno je ispitati:

1.Može li održati ravnotežu s jednom rukom u +

abdukciji?

2.Može li flektirati glavu prema zdravoj strani? +

3.Može li se osloniti na bolesnu nogu? +

4.Može li uz flektiran trup flektirati i natkoljenicu? +

5.Može li ekstendirati trup? +

6.Može li ekstendirati glavu? +

7.Može li izvesti antefleksiju jedne ruke? +

8.Može li se prema natrag osloniti na jednu ruku? +

Pacijentica stoji paralelno postavljenih stopala uz malu DA NE DJELOMIČNO

površinu oslonca. Potrebno je ispitati:
1.Može li izvesti iskorak natrag zdravom nogom? +

2.Može li pri iskoraku prema natrag bolesnom nogom +

ekstendirati prste?
3.Može li u stojećem položaju abducirati bolesnu nogu? +

19
4.Može li u stojećem položaju abducirati zdravu nogu? +

Aktivnosti svakodnevnog života

Aktivnosti u krevetu
Može Ne Uz pomoć
može

Odizanje od podloge +

Okretanje na bok +

Okretanje na trbuh +

Prijelaz u sjedeći položaj bez ruku +

Aktivnosti hranjenja
Može Ne Uz pomoć
može

Hranjenje rukom +

Rezanje nožem +

Hranjenje vilicom i žlicom +

Rukovanje šalicom i čašom +

Aktivnosti komunikacije
Čitanje i okretanje stranica Samostalno

Pisanje rukom Samostalno

Govor Može

Korištenje telefona Samostalno

20
2.3. Program rada

2.3.1. Mjesto izvođenja

 KBC Split
 Lokalitet: Križine odjel za fizikalnu medicinu, reumatologiju i medicinsku
rehabilitaciju
 Ambulantno: kineziterapijsla sala

2.3.2. Volumen vježbi

 5x tjedno, praćenje kroz 2 tjedna
 10ponavljanja svake navedene vježbe
 Trajanje 60 minuta

2.3.3. Tehnika izvođenja

 Individualne vježbe

2.3.4. Osnovno sredstvo kineziterapije

 Aktivni pokret
 Aktivno- potpomognuti pokret

2.3.5. Početni položaj

 Ležeći početni položaj
 Stojeći
 Sjedeći

2.3.6. Pomoćna sredstva i pomagala

 Terapijska lopta
 Podlošci
 Strunjača
 Štap

21
3. Postupci kineziterapije

3.1. Vježbe relaksacije

Relaksacija ili potpuna mišićna opuštenost podrazumijeva mlohavost svih mišića tijela
odnosno stanje potpune psihičke i fizičke opuštenosti.
Relaksaciju i mirnoću postići ćemo pravilnim položajem tijela mirnim disanjem i
koncentracijom. Relaksacija treba biti cjelovita. Potpuna i kvalitetna relaksacija izaziva nama
osjećaj najsličniji uspavljivanju
Prostorija u kojoj se provodi relaksacija mora biti provjetrena poluzatamnjena, nikakvi
vizualni ni slušni stimulansi ne smiju biti prisutni
Prvi položaj u kojem se uvježbava relaksacija je ležeći supinirani položaj sa svim fiziološkim
krivinama poduprtim jastucima
Terapeut svojim glasom i vođenjem opuštanja djeluje smirujuće na bolesnika
Postupak relaksacije:
 Stisak jedne šake, udah te opuštanje i izdah naizmjenice lijeva desna šaka
 Aktiviranje cijele lijeve ruke uz podizanje do elevacije te labavo spuštanje uz podlogu,
ponoviti s desnom rukom
 Stisak sfinktera uz aktiviranje mišića cijele noge s povlačenjem stopala prema gore, a
zatim postupno opuštanje do pune relaksacije sa stopalom u laganoj fleksiji i
natkoljenicom u vanjskoj rotaciji; ponoviti drugom nogom
 Aktiviranje lijeve ruke i desne noge, zatim opuštanje; ponoviti sa suprotnom stranom
 Vrlo polako okretati glavu na jednu pa na drugu stranu
 Odizati oba donja ekstremiteta, zatim ih spuštene vratiti na podlogu

22
 Slika br. 9 – vježba relaksacije
3.2. Vježbe disanja

Cilj vježbi disanja je svjesno, kontrolirano i ekonomično aktivirati dijafragmu i

interkostalne mišiće.
Potrebno je naučiti bolesnika kojim dijelom pluća disati, kako disati i kako kontrolirati
disanje te kako ove tehnike primijeniti u svakodnevnom životu. Dijele se na vježbe torakalnog
i abdominalnog tipa disanja.

3.2.1. Vježbe disanja torakalno ekspiratornog tipa

Provodimo ih u relaksiranom položaju na leđima. Noge su lagano flektirane u kuku i

koljenu. Ispod koljena stavljamo podložak. Izvodi se na način da fizioterapeut polaže ruke na
infraklavikularni dio prsnog koša te pacijent spušta i uvlači prednji dio prsnog koša. Za
pravilno disanje udahne se na nos, a izdahne na usta izgovarajući slovo ,,S“ili ,,F“. Faza udaha
je normalna u svom trajanju, a faza na koju stavljamo naglasak i produljujemo trajanje njenog
izvođenja je faza izdaha. Vježbama disanja treba posvetiti veliku pozornost, strpljivo i
motivirano ih provoditi jer je potreban duži vremensko razdoblje da bi se voljno naučene
vježbe dovele do razine automatskog korištenja. Usvojena tehnika disanja provodi se na
početku i na kraju terapijskih vježbi, ali i kao sastavni dio cjelokupnog kineziterapijskog
programa.

23
3.3. Vježbe koordinacije

Koordinacija je sposobnost izvođenja nestereotipnih, disociranih pokreta kod kojih su

razdvojene ustaljene strukture. To je sposobnost učenja, stjecanja novih motoričkih struktura
usklađenih u odnosu na vrijeme, intenzitet i smjer pokreta. Opisuje se kao sposobnost
programiranja novih motoričkih zadataka na najefikasniji način uz optimalni utrošak vremena
i energije. Koordinacija je uvjetovana najvećim dijelom centralnom komponentom ili
sposobnošću integracije i pohrane motoričkih podataka u raznim vremenskim intervalima.
POLOŽAJ NA TRBUHU
1. Podizati suprotnu ruku i nogu uz zadržavanje pokreta, naizmjenično.
2. Osloniti se na dlanove i podizati gornji dio tijela do ispruženih laktova.
3. Osloniti se na dlanove, podignuti gornji dio tijela do ispruženih laktova i
podizanjem ruke prenositi težinu s jedne na drugu stranu.
ČETVERONOŽNI POLOŽAJ
1. Prenositi težinu tijela s jedne na drugu stranu (kružno)
2. Hod u četveronožnom položaju prema naprijed i natrag.
3. Dijagonalno ispružanje ekstremiteta (lijeva ruka - desna noga i obratno).

Slika br.10 – vježba koordinacije

24
KLEČEĆI POLOŽAJ
1. Hodati na koljenima prema naprijed i prema natrag.
2. Hodati na koljenima bočno u lijevu i u desnu stranu.
3. Iskorak s jednom nogom naizmjenično (iskorak na desnu nogu, iskorak na lijevu
nogu).
4. Iskorak u stojeći položaj.
POLOŽAJ NA LEĐIMA:
1. Lijeva ruka je u abdukciji na podlozi. Lijevim dlanom (vrhovima prstiju) dodirnuti
desno rame. Ponoviti istu vježbu desnom rukom.
2. Lijeva ruka je u elevaciji na podlozi. Lijevim dlanom (vrhovima prstiju) dodirnuti
desno rame. Ponoviti istu vježbu desnom rukom.
3. Saviti koljena, jednu nogu abducirati i nekoliko sekundi zadržati taj položaj,
naizmjenično.
4. Ruke su ispružene uz glavu. Spajati jednu ruku sa suprotnom ispruženom nogom.
5. Saviti koljena. Splesti prste iza vrata. Spajati suprotan lakat sa suprotnim
koljenom.
6. Okrenuti se na bok preko zdrave strane (kod osoba s hemiparetičnim obrascem) i
bočno sjesti.
SJEDAĆI POLOŽAJ
1. Ruke su u abdukciji od 90°. Oči su otvorene. Dodirivati vrhom kažiprsta lijeve
ruke vrh nosa (bez pomicanja glave). Vraćanje u početni položaj. Ista vježba s
desnom rukom.
2. Ruke su u abdukciji od 90°. Oči su otvorene. Uhvatiti lijevom rukom desno uho
(bez pomicanja glave). Vraćanje u početni položaj. Ista vježba s desnom rukom.
3. Ruke su u abdukciji od 90°. Oči su zatvorene. Dodirivati vrhom kažiprsta lijeve
ruke vrh nosa (bez pomicanja glave). Vraćanje u početni položaj. Ista vježba s
desnom rukom.
4. Ruke su u abdukciji od 90°. Oči su zatvorene. Uhvatiti lijevom rukom desno uho
(bez pomicanja glave). Vraćanje u početni položaj. Ista vježba s desnom rukom.
5. Na lopti ili valjku: ljuljanje zdjelice naprijed-nazad; ljuljanje zdjelice lijevo-desno;
dijagonalno spajanje lijeve ruke i desno koljena, naizmjenično.

25
3.3.1. Frenkellove vježbe

Ataksija i inkoordinacija su povezane i uzajamno ovisne te se odavno koriste kod

multiple skleroze. Frenkellove vježbe su vježbe grubih ciljanih pokreta. Izvode se u raznim
položajima prvo uz vizualnu kontrolu da bi uslijedile i zatvorenih očiju.
Na podu su postavljene oznake, a pacijent prateći te oznake lagano korača.
Ležeći, supinirani položaj
Glava je odignuta, tako da bolesnik ima vizualnu kontrolu nad pokretima donjih
ekstremiteta ritam vježbi je lagan i ravnomjeran, a svaki pokret izvodi se zaredom 3-4 puta
1. Fleksija jedne noge u kuku i koljenu i ekstenzija
2. Fleksija jedne noge u kuku i koljenu, abdukcija koljena, adukcija koljena, ekstenzija
3. Ista vježba kao i broj 1, ali fizioterapeut stopira fleksiju, nastavlja se pokret pa
fizioterapeut stopira ekstenziju
4. Vježbe 1,2,3 sa obje noge
5. Fleksija jedne noge u kuku i koljenu, staviti petu iznad koljena druge noge, ekstenzija
6. Fleksija jedne noge u kuku i koljenu, staviti petu iznad sredine potkoljenice druge
noge, ekstenzija
7. Podizanje jedne noge da bi se peta stavila na palac druge noge, spuštanje
Dalji napredak predstavlja naizmjenično izvođenje pokreta (npr. jedna noga se opruža dok se
istovremeno druga savija).
Sjedeći položaj
Najveća pažnja posvećuje se pokretima sjedanja i ustajanja.
Sjedanje
Koljena trebaju biti blago savijena, tijelo lagano nagnuto naprijed. Iz takvog položaja
bolesnik započinje sjedanje, savijajući dalje koljena uz naginjanje tijela još više naprijed.
Sjedanje se treba izvoditi lagano i pri tome paziti da bolesnik ne izvije nožne zglobove i da ne
posrne tijelom naprijed
Ustajanje
Obje noge treba povući nazad, dok pete ne budu djelomično ispod stolice. Tijelo je
savijeno prema naprijed, dok se koljena postepeno ispružaju, nakon toga se ispravlja i trup.

26
Stojeći položaj
Bočni hod
Lakši je nego hod naprijed i uči bolesnika kako prenositi težinu tijela s noge na nogu.
Bolesnik vrši polukorak (oko 3,5 cm) ulijevo, sastavlja noge, vraća se u početni položaj.
Cijeli pokret vrši se u 6 faza:
1. Težina tijela je na desnoj nozi
2. Tijelo se naginje ulijevo i lijeva se noga spušta na pod
3. Težina tijela je podjednako na obje noge
4. Tijelo se oslanja na lijevu nogu, a desna se peta podiže
5. Tijelo se naginje ulijevo i desna se noga oslobađa
6. Noge se sastavljaju
Okretanje
Bolesnik stoji sa sastavljenim stopalima. Malo se okrene na jednoj peti, zatim podiže
drugo stopalo i prinosi ga uz prvo; tako ponovno zauzima početni položaj.
Hod u naprijed
Obilježiti na podu linije u podjednakim razmacima od oko 30 cm. Lagano se korača;
stopala na linijama i paralelno, a pete se sastavljaju poslije svakog koraka. Razmak nogu oko
15 cm.

Slika br.11 – vježba hoda unaprijed

27
3.4. Vježbe ravnoteže

Ravnoteža ili balans složena je motorička sposobnost održavanja tijela i njegovih

segmenata u stanju mirovanja.
Naći ravnotežu znači moći se održati u položaju, a da za to nije potreban neki drugi
oslonac. Bolesnici s multiplom sklerozom imaju narušenu ravnotežu i potrebno je sustavnim
vježbanjem očuvati i poboljšati ravnotežu. Provođenju vježbi ravnoteže važno je prilagoditi
udaljenost težišta od osnove oslonca (niže težište=veća stabilnost), veličini površine oslonca
(veća površina oslonca=veća stabilnost), položaj težišta u odnosu na oslonac (ako težište tijela
pada centralno, stabilnost je veća), testirati osjet vida, osjetilo za ravnotežu (vestibularni
aparat).
Vježbe se izvode pomicanjem štapa vodoravno prema natrag i naprijed te u stranu. Koljena i
stopala su razmaknuta i leđa uspravljena, štap se hvata široko.

Slika br. 12 i 13 – vježbe ravnoteže

28
4. Edukacija bolesnika

Aktivan stav bolesnika pridonosi kontroli pokreta. Samostalnim vježbanjem

preveniraju se sekundarne smetnje kao što su kontraktura, osteoporoza, tromboza, pretilost i
ostale neželjene posljedice neaktivnosti. Bolesnik se podučava kroz savjete za redovito i
dovoljno spavanje, izbjegavanje pretjerane tjelesne aktivnosti, višekratne kraće odmore i
postupan rad na dugotrajnim zamornim poslovima. Treba uputiti pacijenta da se usredotoči na
svoje sposobnosti, a ne na smetnje.

29
Popis literature:
1. V. Brinar, Z. Brzović, S. Vukadin, N. Zurak, Neurologija, Prometej, Zagreb, 1996.
2. A. Bobinac- Georgievski, Z. Domljan, R. Martinović- Vlahović, G. Ivanišević,
Fizikalna medicina i rehabilitacija u Hrvatskoj, Čvorak, Zagreb, 2000.
3. M. Majkić, Kineziometrija za fizioterapeute, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb 1983.
4. P. Keros, M. Pećina, Funkcijska anatomija lokomotornoga sustava, Naklada Lijevak,
Zagreb 2006.
5. K. Poeck, Neurologija, Školska knjiga, Zagreb, 1994.
6. Izvor informiranja: internet

30