SMJERNICE ZA PRIPREMU ZAVRŠNOG ISPITA

1. Prepreke u VK i NVK (zadaće studenata)

2. Vještina šutnje,vještina slušanja (zadaće studenata)

3. Pitanja, podjela pitanja (prednosti i nedostaci)

Podjele prema:

1. stupnju slobode koje sugovornik ima u odgovaranju (otvorena i zatvorena pitanja)

2. kognitivnoj razini na koju su pitanja usmjerena (pitanja dosjećanja i procesna pitanja)

3. namjeni (pitanja kojima istražujemo, pitanja za produbljeno razumijevanje, pitanja kojima potičemo
akciju)

ZAŠTO, ŠTO I KAKO PITANJA

o u profesionalnom radu (ali i osobnom životu) – izbjegavati ZAŠTO pitanja

o često nemamo odgovor na pitanje ZAŠTO – izaziva obranu ili racionalizaciju (npr. Zašto si to
napravila?)

o Bolje ŠTO i KAKO pitanja

1. ZATVORENA i OTVORENA PITANJA

o ZATVORENA PITANJA su pitanja koja podrazumijevaju kratke, specifične odgovore – ZA PRIKUPLJANJE

ČINJENICA I PODATAKA

o Tri vrste zatvorenih pitanja:

1. Selektivna pitanja – alternativna pitanja / pitanja prisilnog odgovora.

o Hoćete li za ručak kelj ili mahune?

2. DA NE pitanja ->
Imate li djece?

3. Činjenična pitanja

o odgovor činjeničnog tipa, mogu uključivati dosjećanje, identifikaciju sadašnjeg stanja ili
ispitivanje o budućim događajima

o Kamo planirate ići na ljetovanje?

ZATVORENA PITANJA – prednosti

o kada želimo dobiti informacije i detalje koji nam još uvijek nedostaju

o pogodna su u situaciji kada sugovornik ne zna kako da nastavi, osjeća se konfuzno

o koriste se radi veće kontrole nad sadržajem ili pojašnjavanjem neke informacije

o usporavanje interakcije ili smanjenje stupnja emocionalnosti – čuvaju „granice”

o za doticanje osjetljivih tema o kojima korisnik ne želi razgovarati i treba dodatno ohrabrenje
 o ukoliko je vrijeme razgovora ograničeno

ZATVORENA PITANJA – nedostaci

o sugovornik je pasivni sudionik razgovora

o uniformnost problema DA - NE (crno-bijelo)

o mogu „ubiti” razgovor

o daju nepotpune i informacijski siromašne odgovore – neprecizni i netočni zaključci

o mogu biti sugestivna

o obeshrabruju samootkrivanje

OTVORENA PITANJA – prednosti

o sugovornik ima veću kontrolu u odlučivanju koji će odgovor dati

o ona ga ohrabruju da govori dulje i produbi svoja razmišljanja, izrazi stavove, osjećaje

o ostavljaju mogućnost kontrole razgovora

o prebacuju teret razgovora na sugovornika i čine ga aktivnim sudionikom

o sugovornik lakše izražava ono što ga muči – individualnost i jedinstvenost sugovornika

o emocionalno rasterećenje

o daju „više informacija”

OTVORENA PITANJA – nedostaci

o ohrabruju „slobodu izražavanja” – nepotrebne informacije

o veći zahtjevi za sugovornika

o manje poželjna u vremenski ograničenim situacijama

2. Pitanja prema vrsti kognitivne obrade

1. PITANJA DOSJEĆANJA – manje zahtjevna

o Kako su tekle prve godine života vašeg djeteta?

2. PROCESNA PITANJA – usmjerena na davanje mišljenja, procjenjivanje, vrednovanje (nema točnih i

netočnih odgovora)

o Kako biste mogli unaprijediti suradnju s logopedom vašeg djeteta?

Procesna pitanja

1. HIPOTETSKA „Što ako…?.”

2. REFLEKSIVNA „Što činite kada se dijete ponaša na takav način?”

 3. PITANJA S LJESTVICAMA – „Na skali od 1 do 5, u kojoj mjeri ste zadovoljni studijem. 1 znači … 5 znači
…”

3. Pitanja prema namjeni

1. pitanja kojima istražujemo – na početku razgovora „Recite mi nešto više o ….”

2. pitanja za postizanje boljeg razumijevanja - „Što vam znači da su ocjene Vašeg sina loše?”

3. pitanja kojima se potiče akcija, odnosno neko ponašanje - „Kako mislite da Vam ja mogu biti od
pomoći …?”

4. 4.pitanja s osobnim resursima – ”Što ti pomaže da lakše naučiš gradivo?”

Sekundarna – produbljujuća pitanja

-pitanja koja pozivaju sugovornika da proširi svoj prvotni odgovor

o Što ste sve mislili s tim što ste rekli?

o Kako ste došli do tog zaključka?

o Možete li mi dati primjere za to?

o Kako je to povezano s Vašom situacijom?

4. Suradnja

- Friend i Cook (2013) definiraju suradnju kao „oblik izravne interakcije između minimalno dvije strane
koje su dobrovoljno uključene u zajedničko donošenje odluka tijekom rada na zajedničkom cilju.“

- ostvarivanje partnerske suradnje: upoznavanje -> uspostavljanje međusobnog povjerenja ->

iskazivanje spremnosti za zajednički dogovor sa zajedničkim ciljem

Profesionalna suradnja

- vrste suradnje (Lacey, 2001):

- transdisciplinarna

o NAJUČINKOVITIJI OBLIK SURADNJE:

o uključuje dijeljenje znanja i vještina među različitim strukama

o 2 ili više različitih struka uče jedni od drugih i jedni o drugima s ciljem poboljšanja suradnje i
kvalitete rada (Gilligan i sur., 2014)

- Interdisciplinarna (članovi tima rade zajedno na nekom cilju, svako iz discipline svoje struke)

- Multidisciplinarna (članovi tima rade neovisno na ciljevima)

Transdisciplinarna suradnja

- zajednički interdisciplinarni rad profesionalaca iz različitih struka (Nancarrow i sur., 2013)

- dijeljenje znanja uključuje i iskustava da bi se postigao zajednički cilj

- ravnopravni odnos
 - uvažavanje perspektiva obje profesije (Tollerfield, 2003)

- donošenje zajedničkih odluka kroz pregovore, dijeljenje odgovornosti i postizanje konsenzusa (Friend
i sur. , 2010)

- stvaranje novih znanja i praktičnih kompetencija (Tollerfield, 2003)

- holistički, kontinuiran, interaktivni proces

- omogućuje stvaranje novih kreativnih spoznaja i rješenja

- koja nadilaze spoznaje samo jedne struke

5. Multidisciplinarana, intersdiciplinarna i transdisciplinarna suradnja (općenito i u logopediji) – više u

knjizi Professional communication in SLP, str. 168 na dalje (Burrus, A. E. i Willis L. B. (2020). Professional
Communication in Speech-Language Pathology: How to Write, Talk, and Act like a Clinician, Third
Edition: Plural Publishing)

Multidisciplinarani pristupi sastoji se od profesija koja svaka zasebno vidi klijenta i vrlo je malo
međudisciplinarnog planiranja. Stručnjak (npr. logoped) je sam u smislu procjene, razvoja ciljeva i
pružanja liječenja.

Interdisciplinarni pristupi obično su više suradnički jer različiti stručnjaci mogu, barem neformalno,
razgovarati o klijentu i pokušati surađivati na ciljevima. U interdisciplinarnoj suradnji postoji nešto više
zajedničkog postavljanja ciljeva i komuniacije među stručnjacima nego li u multidiscipinarnoj suradnji.

Transdisciplinarna suradnja sadrži najviše komunikacije i suradnje među stručnjacima. Primjerice,

Psiholog zapravo može raditi na komunikacijskim ciljevima u isto vrijeme kao i na ciljevima ponašanja.
Logoped može uključiti motoričke vještine u tretmane za komunikacijske ciljeve, a učitelj može pomoći u
komunikacijskim ciljevima u kontekstu učionice.

● U transdisciplinarnom timu potrebno je surađivati sa svim ostalim stručnjacima kako bismo napraviti
procjenu, razvili ciljeve i pružili liječenje. Sve u svemu, sve se dogovara među uključenim strukama, a
sve se to radi putem verbalne komunikacije.

6. Medijacija (pristupi, faze i vrijednosti)

1. MEDIJACIJA

- lat. „medium“ i „medius“ što znači u sredini, a u neposrednom prijevodu znači posredovanje

- hrv. terminologija – posredovanje, medijacija

Što je medijacija?

- Medijacija je proces u kojem treća neutralna i nepristrana osoba, pomaže dvjema sukobljenim
stranama da riješe sukob, odnosno da dođu do rješenja koje je prihvatljivo i jednoj i drugoj
strani.

Tko je medijator?

- osoba koja vodi proces medijacije, ali ne donosi odluku kako će se sukob riješiti

- odgovornost za postizanje dogovora je na sukobljenim stranama (Menkel-Meadow, 2015)

 - medijacija je dobrovoljan, neutralan, moderiran i neformalan proces

- ima moć transformacije sukoba i oblikovanje odnosa (Cremin, 2007)

- medijacija se, između ostalog, koristi i kod sukoba koji traju neko vrijeme jer sukobljene strane zbog
narušene komunikacije ne mogu riješiti problem.

Pristupi medijaciji (Barsky, 2014)

1. MEDIJACIJA USMJERENA NA NAGODBU

● fokusira se na brzo rješavanje sukoba dogovorom

● ovakav način medijacije temelji se na pregovaranju iz pozicije prava

● medijator potiče rješavanje sukoba prema već postojećim pravima i zakonima

2. MEDIJACIJA TEMELJENA NA INTERESIMA

● potiče strane da, osim što rješavaju otvoreni sukob, rade i na rješavanju, odnosno
zadovoljavanju, interesa i potreba koji su u pozadini sukoba

● ovim pristupom, medijacija se odmiče od nagodbe te se usmjerava prema suradnji i ishodu u

kojem obje strane pobjeđuju

3. TERAPIJSKA MEDIJACIJA

● pomaže stranama da riješe psihološke i socijalne probleme koji leže u pozadini sukoba, a koji
su onemogućili rješavanje sukoba

● medijatori kroz terapeutsku medijaciju pomažu stranama da restrukturiraju odnose te

poboljšaju vještine rješavanja problema i komunikacije stavljajući naglasak na emocionalne
probleme

4. TRANSFORMACIJSKA MEDIJACIJA

● promiče međusobno osnaživanje i priznavanje strana u sukobu

● zadatak medijatora je pomoći stranama da razviju međusobno razumijevanje i

samoučinkovitost

Pet faza medijacije (Arvaj i sur., 2010)

1. objašnjavanje uloge medijatora i upoznavanje s pravilima procesa medijacije

2. svaka strana iznosi svoju priču, - postavlja pitanja, provjerava razumijevanje informacija,
parafrazira i sažima

3. sukobljene strane traže zajednički problem, odnosno uzrok sukoba

4. sukobljene strane predlažu rješenja i odabiru ono rješenje koje zadovoljava obje strane
 5. sastavlja se sporazum, koji može biti i pisani, a u kojem će biti navedeni postignuti
dogovori te obveze kojih se strane moraju pridržavati te se može dogovoriti „follow up“
susret

Vrijednosti medijacije (Liebmann, 2000)

- slušanje drugih – ne samo činjenica koje izriču, već i njihovih osjećaja

- suradnja s drugima i cijenjenje njihovih doprinosa

- traženje zajedničkih interesa umjesto razlika

- afirmacija sebe, ali i drugih – temelj za rješavanje sukoba

- odvajanje problema od osobe

- pokušaj razumijevanja tuđe perspektive

- kreativan pristup rješavanju problema

- fokus na onome što osobe žele za budućnost, umjesto isticanja krivnje za prošlost

- sagledavanje svih opcija rješavanja sukoba prije odabira jednog

- traženje rješenja u kojima obje strane „pobjeđuju“, umjesto rješenja u kojima jedna
strana gubi, a druga pobjeđuje

7. Asertivnost

- riječ koja označava upornost, samosvjesnost, zastupanje, uljudnu energičnost, pristojnu odlučnost

- osoba koja asertivno komunicira ne boji se govoriti u svoje ime, a kad pokuša utjecati na druge, iznosi
svoje argumente, ali ih ne nameće i ne poseže za agresivnošću

- asertivno komunicirati znači obraćati se drugima s poštovanjem, poštovati

njihovo mišljenje, znati se obraniti od agresivnog pristupa

Asertivnost se temelji na:

- razmišljanju i fleksibilnosti u odnosima s drugima

- asertivne osobe znaju što žele i mogu to tražiti na takav način da ne povrijede druge

- važno im je riješiti problem, a ne pobijediti

Asertivna osoba: aktivno sluša; poštuje druge i to traži za sebe; jasno, konkretno i direktno govori – ne okoliša;
iskazuje svoja očekivanja i osjećaje; pozitivno izriče prigovore (kritiku); zna pohvaliti druge; preuzima
odgovornost za svoje riječi i djela; spreman/na se ispričati kad pogriješi, zna se kontrolirati (svoje negativne
osjećaje); gleda u oči i pokazuje osjećaje

8. Konstruktivno rješavanje sukoba (podjela s obzirom na sudionike, uzroke, posljedice)

KONSTRUKTIVNO RJEŠAVANJE SUKOBA

- sukobi su neizbježan dio osobnih i profesionalnih odnosa

 ● PREMA UZROCIMA DIJELIMO IH NA:
1. KONFLIKTE ZBOG RAZLIKA U POTREBAMA, CILJEVIMA, VRIJEDNOSTIMA SUPROSTAVLJENIH
STRANA

2. KONFLIKTE INTERESA DO KOJIH DOLAZI ZBOG RAZLIČITIH OČEKIVANJA ISHODA, RAZLIKA U

PERCEPCIJI I MOTOVA ILI NEMOGUĆNOSTI SURADNJE NA OSTVARENJU ISTIH CILJEVA

● S obzirom na sudionike:
- sukobi u kojima sudjeluju pojedinci

- sukobi u kojima su sukobljene skupine

● S obzirom na posljedice:
1. DESTRUKTIVNI

- oni koji dovode do nezadovoljavajućeg rješenja primarnog problema i imaju popratne negativne
posljedice (npr. narušeno psihofizičko zdravlje, gubitak materijalnih dobara, gubitak statusa, prekid
odnosa i dr.)

2. KONSTRUKTIVNI

- oni u kojima sukobljene strane istražuju nove mogućnosti, spremne su za ustupke i suradnju,
provjeravaju svoja uvjerenja i stavove

9. Posljedice sukoba

- Ovise o tome koliko je sukobljenim stranama stalo da postignu cilj

1. izbjegavanje

o Ponašanja:

- Ignoriranje ili prelaženje preko razlika, bez otvorenog suprotstavljanja

o Razlozi:

- Razlike su premale da bi bile važne ili prevelike da bi riješile izravnim sukobom.

- Može ugroziti odnos.
o Primjeri komunikacijskih obrazaca:

- „Ne vidim da je to problem.”

- „Mislim da o tome nema smisla raspravljati.”
2. popuštanje

o Ponašanja:

- Pristojno, popustljivo ponašanje.

- Pristanak na suradnju, čak i ako su time ugroženi osobni ciljevi.
o Razlozi:

- Razlike nisu vrijedne rizika narušavanja odnosa ili destabilizacije grupe.

o Primjeri komunikacijskih obrazaca:

- „Da, to je bila moja greška.”

- „Žao mi je kad si tako uzrujana.”
 3. konfrontacija

o Ponašanja:

- Otvoreno suprostavljanje, nasrtljivo i agresivno ponašanje, nastojanje da se druga

strana pobijedi.
o Razlozi:

- Potreba za dominacijom, „preživljavanje najjačih”.

- Važno je dokazati nadmoć i pokazati tko je u pravu.
o Primjeri komunikacijskih obrazaca:

- „Ako nisi u stanju to napraviti, onda ću ja...”

4. kompromis

o Ponašanja:

- Nastojanje da se ostvare temeljni ciljevi, asertivno ponašanje uz spremnost za

ustupke.
o Razlozi:

- Postoji više načina da se ostvare ciljevi. Nitko nije apsolutno u pravu. Ako se želi
nešto dobiti, mora se nešto i dati.
o Primjeri komunikacijskih obrazaca:

- „Nećemo se zbog toga posvađati..”

5. rješavanje problema

o Ponašanja:

-
Potrebe obiju strane su LEGITIMNE i VAŽNE. Visoko međusobno poštovanje i
nastojanje da se dogovorom postignu ciljevi.
o ASERTIVNO i SURADNIČKO PONAŠANJE

o Razlozi:

- Obje strane uviđaju da će dogovaranjem i sagledavanjem razlika pronaći rješenje

problema koje će biti zadovoljavajuće za obje strane.
o Primjeri komunikacijskih obrazaca:

- „Ja vidim problem kao …”

10. Preduvjeti za uspostavu i održavanje komunikacije s klijentima/obitelji

1. AUTENTIČNOST / KONGRUENTNOST TERAPEUTA

- reagirati na klijenta kao na cjelovitu osobu

- ne biti „robotski terapeut”

- dosljednost, spontanost, neobrambeni stav, otvorenost za različita iskustva

- usklađenost riječi i djela

 - priznavanje neugodnih stanja koja su se javila zbog nekih klijentovih postupaka

2. DOŽIVLJAVANJE I POKAZIVANJE EMPATIJE

- empatija je svjesno i namjerno uključivanje u klijentov svijet radi razumijevanja toga kako se klijent
osjeća

- proces „bivanja” s klijentom

- osjetljivost prema drugim ljudima

- razumijevanje nečega iz tuđe točke gledišta

- simpatija (suosjećanje) vs. Empatija

- simpatija – nešto što činimo prema nekome iz sažalijevanja (npr. tužni smo kad je netko tužan) –
neuuravnotežena moć

- empatija – je nešto što činimo s nekim, „ulaskom u njegov svijet”, razumijevanje jedinstvenosti drugih
ljudi bez predrasuda i stereotipa

Komunikacijske vještine pri pokazivanju empatije:

1. šutnja

2. usklađenost NVK i VK

3. aktivno slušanje (parafraziranje i reflektiranje osjećaja)

4. postavljanje otvorenih, poticajnih pitanja koja počinju s riječima ŠTO, KAKO, KADA, GDJE, a NE ZAŠTO

● Zašto niste vježbali kod kuće? – Kako to da niste vježbali kod kuće?

● Zašto ste prekinuli redovite odlaske stručnoj službi škole? – Kako to da ste…?

● Zašto vam je teško komunicirati s djetetovom učiteljicom? – Na koji način Vam je teško…?

3. BEZUVJETNO PRIHVAĆANJE, TJ. UVAŽAVANJE KLIJENTA

- ovdje nije riječ o prihvaćanju klijentovih postupaka koji su neetični (npr. odlazak na znanstveno
neutemeljene „terapije”), zakonom zabranjeni (npr. ispis iz škole) ili imati negativne posljedice za
njega ili okolinu

- nastojanje da tu osobu shvatimo takvu kakva jest, neovisno o njezinim konkretnim postupcima

- prihvaćanje činjenice da klijent ima svoje stavove, svjetonazor, uvjerenja, doživljaje

- ne donosimo vrijednosni sud o klijentu bez dovoljno činjenica, vremena

11. Profesionalizam u logopediji

● Profesionalizam u logopediji uključuje vještine i ponašanja koje se očekuju od osoba koje su educirane
za obavljanje određenog posla
● Profesionalizam iskazujemo stavovima, znanjem i ponašanjem koji odražavaju poštivanje standarda
struke, poznavanje zakonske regulative i znanstveno utemeljenih načela provedbe kliničkih
postupaka.
● Također ono uključuje i samoprocjenu vlastitih jakih ii slabih strana – poboljšanje područja slabosti.
12. Profesionalna VK – sastavnice profesionalne govorne i pisane komunikacije

1. Uporaba profesionalne terminologije

- uporaba terminologije koja je specifična za logopedski rad ovisi o tome s kime razgovaramo i
gdje razgovaramo

2. TOČNOST INFORMACIJA

- svaka profesionalna komunikacija temelji se na davanju točnih informacija

- „Mislim da je rezultat djeteta na testu razumijevanja gramatike …., a možda i ….”
- nikada ne oklijevati s davanjem točnih podataka o rezultatima ispitanika na nekom testu
(dvostruka provjera rezultata)

3. ORGANIZACIJSKE VJEŠTINE

- u komunikaciji s roditeljima / članovima tima davati jasne sistematizirane i unaprijed

pripremljene informacije o klijentu:
1. anamneza, opće informacije

2. procjena – korišteni testovi i zadaci

3. rezultati procjene

4. terapijski ciljevi

5. napredak u odnosu na postavljene ciljeve

4. POŠTOVANJE

- temelj profesionalne komunikacije je iskazivanje poštovanja prema klijentima i njihovim

obiteljima
- „Gospodine XXX”, „Gospođo XXX….”
- „Doktorice XXX….”, „Profesore XXX”
- neformalnija komunikacija uz obostrani dogovor i slaganje
- slušanje mišljenja drugih stručnjaka i obitelji, klijenta
- obratiti pažnju kako ih neverbalnom komunikacijom ne bismo povrijedili u situacijama koje
su vrlo osjetljive za njih
- „Marko još uvijek nije progovorio.”
- radno okruženje logopedskog kabineta, pripremljenost materijala za terapiju

5. OBJEKTIVNOST

- nepristranost
- objektivna interpretacija podataka
- nikada ne donositi zaključke bez prethodnih dokaza, kao ni dijagnoze koje su izvan
logopedske struke
- „Vaše dijete ima poremećaj u ponašanju.”
- „Vaše dijete ima intelektualne teškoće.”
- bolje je opisati percipirana ponašanja
- „X je pokušao udariti učiteljicu kad mu je prišla s namjerom da mu objasni zadatak.”

6. OSJETLJIVOST NA KONTEKST

- kontekstualna osjetljivost ima značajan utjecaj na profesionalnu komunikaciju

1. kontekst radnog mjesta

- npr. zdravstveni sustav vs sustav odgoja obrazovanja

- pacijent, dijagnoza, govorna proteza, pareza, jitter, shimmer …
- učenik, individualizirani kurikulum, predvještine čitanja i pisanja, akademske vještine, ishodi
učenja, jednostavan jezik, vrednovanje, prilagodbe, adaptacija, rana intervencija

2. osobe s kojima komuniciramo

- obrazovna razina roditelja – provjera razumijevanja i pitanja koja nam postavljanju

- dodatak logopedskom nalazu – preporuke za škole i preporuke za roditelje
- poznavati koji terminologiju sustručnjaci razumiju, odnosno koja im je bliska, a koju je potrebno
dodatno pojasniti

13. Profesionalna NVK – neverbalno slijeđenje

• Vještine neverbalnog praćenja / slijeđenja klijenta/obitelji

• dok slušamo klijentove riječi istovremeno pratimo / slijedimo njegove NEVERBALNE ZNAKOVE i
nastojimo ih što bolje oponašati

• usklađivanje položaja glave, tijela, ruku i osobina glasa s klijentovima

• PORUKA: tu smo za njega!

• Primjer NV neslijeđenja klijenta:

Riječima reflektiramo osjećaje majke zabrinute za jezični razvoj svog djeteta na način da govorimo glasno,
udobno smješteni u naslonjač ostavljajući dojam potpune opuštenosti

Vještine NV slijeđenja uključuju:

1. GLEDANJE KLIJENTA U OČI

- DOBAR KONTAKT OČIMA uključuje gledanje u klijenta, ali NE neprestano „zurenje” u njega

- dobar kontakt očima – potiče klijenta da nastavi govoriti i olakšava odvijanje komunikacijskog procesa

- GLEDANJE U OČI, UZ POVREMENO ODVRAĆANJE POGLEDA, ali ne „negdje daleko” od klijenta, potom
ponovno usmjeravanje pogleda na klijenta

IZUZETCI!!!

1. KAD JE KLIJENTU JAKO TEŠKO

- npr. kad je jako tužan, kad se jako srami, kad osjeća jaku krivnju, kad plače
- ODVRATITI POGLED OD KLIJENTA NA NEKO VRIJEME
- Osjeća se ranjivo, ogoljeno …
- Optimalno vrijeme - 5-6 sekundi

2. KAD JE POMAGAČU TEŠKO

- NPR. KAD JE KLIJENTOVA PRIČA LJUDSKI JAKO TEŠKA

- KAD PODSJEĆA NA NEKU OSOBNU SITUACIJU
2. KLIJENTOV I POMAGAČEV IZRAZ LICA

- usklađivanje izraza lica s izrazom lica klijenta/obitelji

- smiješak, podizanje obrva, širenje očiju ….
- „zrcalni neuroni” – omogućuju da se proces oponašanja tuđeg izraza lica odvija nesvjesno

IZNIMKE:

1.KAD JE KLIJENTU JAKO TEŠKO – njegov izraz lica često je jako ozbiljan i napaćen, koža i mišići su zgrčeni, oči u
usta stisnuta – u takvim situacijama dobro se POVREMENO I NAKRATKO nasmiješiti i opustiti izraz lica – slanje
opuštajuće energije prema klijentu

2.KAD KLIJENTOVA VK i NVK nisu usklađene, npr. kad klijent govori o nečemu jako teškom, a pritom se smiješi
– potrebno je koristiti NEUTRALAN IZRAZ LICA

- TIME PORUČUJEMO DA NJEGOV PROBLEM DOŽIVLJAVAMO OZBILJNO

- POUČAVAMO GA O VAŽNOSTI SKLADA VK I NVK

3. DODIRIVANJE KLIJENTA

- potrebno je biti vrlo oprezan pri dodirivanju klijenata, čak i kod laganog dodira po prstima, ruci,
ramenu
- velike razlike u klijentima
- U nekim državama SAD-a zakonom zabranjeno kod psihoterapeuta
- Etički kodeks struke
- terapijski postupci ??

14. Šutnja u profesionalnom radu

• VJEŠTINA ŠUTNJE U PROFESIONALNOM RADU

• težina podnošenja šutnje u profesionalnom radu – razlog: podučavani smo da je djelotvoran terapeut
onaj koji uspije pružiti kvalitetnu pomoć i podršku klijentu/obitelji

• zablude: šutnja je sve samo ne rad, jer se „ništa ne zbiva”, šutnja ostavlja dojam nestručnosti, dokaz
da smo nešto krivo rekli/učinili

• PODCJENJIVANJE vještine šutnje, PRECJENJIVANJE vještine govorenja

• RAZLOZI, CILJEVI I KORISTI POMAGAČEVE ŠUTNJE

1. osobna preplavljenost klijentovom pričom, a ne želimo to pokazati

2. treba mu vrijeme da promisli kako će reagirati na klijentovu poruku

3. svjesna i namjerna uporaba šutnje kako bi se ostvarila korist klijenata:

- uključena šutnja, razmišljajuća šutnja, integrirajuća, terapijska šutnja

- pomaže klijentu da se usmjeri na sadržajno važan trenutak u kom. procesu, na

nesvjesne psihološke obrambene mehanizme koji su izronili na površinu, na stanje u kojem se našao
(npr. tuga, ljutnja …)

• RAZLOZI, CILJEVI I KORISTI KLIJENTOVE ŠUTNJE

 - ovise o demografskim obilježjima (dob, spol), osobinama ličnosti i obilježjima kulture iz koje dolazi

1. potreban im je mir i vrijeme da bi shvatili neku informaciju ili ono što se zbiva u kom. procesu

2. potreban im je mir da nove spoznaje / informacije smjeste u svoje postojeće stavove, uvjerenja

3. žele otvoriti neku novu temu razgovora – npr. sadržaji kojih se stide (skupljanje hrabrosti)

4. potiskivanje / nijekanje problema

5. ne mogu prihvatiti vlastitu odgovornost

6. pokazivanje ljutnje ili neslaganje s pomagačem – tzv. „pasivna agresija”

• SMJERNICE ZA UPOTREBU VJEŠTINE ŠUTNJE U PROFESIONALNOM RADU (Cormier i Hackney, 1999):

1. kad klijentu želite reći nekoliko važnih stvari: nakon prvog sadržaja zašutite, isto tako nakon drugog,
trećeg – dobivanje na važnosti

2. kad klijent zašuti nemojte odmah uskakati s govorenjem, pitanjima, pojašnjavanjem

3. klijentova šutnja je njegovo vrijeme potrebno za mir, procesiranje informacije i slično.

4. ponekad pustite klijenta da prekine šutnju, a ponekad ju vi prekinite

„Pokušajte što manje razmišljati o tome što trebate reći …”

„Da, znam da je jako teško odlučiti se što reći …”

„Pitam se što Vam otežava da nastavite govoriti…”

„Čini mi se da ste ostali bez riječi…”

15. Aktivno slušanje i parafraziranje – zadatak će biti samostalno formuliranje poruke kojom parafraziramo
ono što je rekao klijent/suradnik/roditelj i sl.

16. Suradnja i timski rad u profesionalnom okruženju (konzultacije, timski sastanci, suradnički rad,
neformalne interakcije s kolegama/sustručnjacima)

Konzultacije

● na njima sudjeluju stručnjaci koji rade s istim djetetom

● provode se u svrhu dobivanja ili davanja dodatnih informacija o klijentu iz perspektive drugih struka
● informacije specifične za određenu struku – specificirati informaciju koju želimo dobiti
● pomažu u postavljanju terapijskih ciljeva i održavanju terapije (npr. kako se nositi s izazovnim
ponašanjima djeteta, što nas točno brine, koje su efektivne strategije)
● profesionalna usluga od drugog stručnjaka – dati mu povratnu informaciju koliko su mu njegovi savjeti
koristili/pomogli u radu

Timski sastanci

● najčešće unutar obrazovnog ili zdravstvenog sustava

● osoba koja saziva i vodi sastanak, određuje dnevni red
● vezano za 1 ili više klijenata ili općenito (poslovi ustanove)
 ● ako je tema klijent – napredak u ishodima razdoblju od 3 mjeseca i terapijski ciljevi za sljedeći period
(važnost vođenja dokumentacije) – npr. sjednice razrednih vijeća u školama
● stručnu terminologiju – detaljno objasniti kako bi bila razumljiva drugim strukama i kako bi se izbjeglo
pogrešno razumijevanje
● sumirati i parafrazirati činjenice koje su iznijeli dr. članovi tima (ako su istovjetne) – npr. „Kao što je
psiholog rekao, i ja također primjećujem da je XY pokazao napredak u xxxx.”
● poštovati tuđe vrijeme

Suradnički rad

● collaborative model of treatment – suradnici iz različitih disciplina rade zajedno u pružanju terapije
pojedinom klijentu (npr. logoped u razredu, vrtićkoj skupini, logoped u OP sali)
● podzastupljen u HRV kontekstu
● transdisciplinarna suradnja – najviša razina suradnje među strukama – npr. učitelj u suradnji s
logopedom radi na ostvarivanju jezičnih ciljeva (svatko iz perspektive svoje struke) – zahtjeva učestalu
i blisku komunikaciju i kontinuiranu suradnju tijekom procjene, planiranja ciljeva i ishoda terapije, te
zajedničku procjene jesu li ostvareni planirani ishodi
● terapija u klijentovom prirodnom okruženju (tzv. push-in model), a ne u izoliranim uvjetima
logopedskog kabineta (tzv. pull out model) – logoped može raditi i na drugim ciljevima (npr.
postizanje akademskih ciljeva ili poboljšanje motoričkih sposobnosti …)
● Što je važno za suradnički rad?
● pažljivo slušati druge struke i pokazati poštovanje prema njihovoj ekspertizi, kompetencijama,
stavovima, iskustvima, odlukama, brigama
● imati pozitivan stav prema prijedlozima drugih stručnjaka
● s obzirom na sadržaj, problem – dopustiti stručnjaku s najviše ekspertize da vodi raspravu
● ne preporučuje se dolaziti na sastanak s već unaprijed pripremljenom idejama, zaključcima
● tim zajednički donosi ciljeve i dogovara što je čija odgovornost te kako će se procjenjivati napredak u
postavljenim ciljevima
● suradnički rad treba formalizirati u vidu pisanih izvješća nakon svakog sastanka koja trebaju biti
sastavni dio klijentove dokumentacije (portfolia)

17. Ključni elementi profesionalne komunikacije s klijentima/obitelji, str. 135 na dalje knjiga Burrus, A. E. i
Willis L. B. (2020). Professional Communication in Speech-Language Pathology: How to Write, Talk, and
Act like a Clinician, Third Edition: Plural Publishing)

Ključni čimbenici profesionalne komunikacije s klijentima/obitelji:

1. poštovanje - Postupanje s klijentima, stručnjacima i kliničkim supervizorima s dostojanstvom i

vrijednošću je ključno. Na početku kliničkog odnosa treba se koristiti punim poštovanjem, uzimajući u
obzir preferencije klijenata kako odnos napreduje. Obraćanje drugim stručnjacima službeno pokazuje
poštovanje prema njihovoj stručnosti. Važno je održavati držanje s poštovanjem i uzeti u obzir vrijeme
i iskustvo nadređenih. Neverbalno ponašanje treba odavati istinski interes, dok pružanje ugodnog i
povjerljivog okruženja potiče poštovanje. Općenito, poštovanje je ključno u stvaranju pozitivne
atmosfere koja pruža podršku za sve uključene u profesionalnu komunikaciju.
2. organiziranost - Kao što je organizacija ključna u pisanim izvješćima, jednako je važna iu govornoj
komunikaciji. Treba izbjegavati lutanje i neorganiziran govor. Kliničari bi trebali imati jasne ciljeve na
umu kada komuniciraju s klijentima, stručnjacima ili supervizorima. Prethodna priprema, kao što je
postavljanje pitanja ili primjedbi i pripremanje vizualnih pomagala, može poboljšati koherentnost i
učinkovitost komunikacije. Ključno je verbalnim interakcijama pristupiti strukturiranim pristupom,
umjesto oslanjanja na improvizaciju. S iskustvom, kliničari mogu razviti sposobnost mentalnog
 organiziranja svojih misli i diskursa. Sve u svemu, organizacija pridonosi jasnoj i dojmljivoj komunikaciji
u profesionalnom okruženju.
3. profesionalni „ton” - U profesionalnoj verbalnoj komunikaciji korištenje riječi odgovarajućeg
profesionalnog tona važno je za prenošenje stručnosti. Međutim, ključno je uzeti u obzir slušateljevu
pozadinu i razumijevanje. Prilagodite jezik njihovoj razini obrazovanja i poznavanju specijaliziranih
pojmova. Izbjegavajte ih zatrpati žargonom i koristite jezik koji mogu razumjeti. Definirajte i navedite
primjere za sve korištene tehničke pojmove. Čak će i pojedincima s visokim stupnjem obrazovanja
trebati pojednostavljeni jezik ili dodatna pojašnjenja. Cilj je učinkovita komunikacija,
pojednostavljivanje jezika kada je potrebno i davanje jasnih objašnjenja ili primjera za bolje
razumijevanje.
4. slušanje i razumijevanje - Aktivno slušanje i razumijevanje ključni su u profesionalnoj verbalnoj
komunikaciji. Kliničari bi trebali pažljivo slušati i sadržaj i emocionalni ton onoga što drugi govore.
Kada klijenti izražavaju emocije, izbjegavajte površna uvjeravanja i negativna očekivanja, umjesto da
im pružite znanje i podršku. Isto vrijedi i za rad s drugim stručnjacima uvažavanjem njihovih
zabrinutosti i nuđenjem rješenja. S kliničkim supervizorima aktivno slušajte i preuzmite odgovornost
za stvaranje ideja. Ove prakse grade odnos, empatiju, suradnju i pokazuju profesionalnu
kompetenciju.
5. prilagodba kontekstu - Kontekst igra važnu ulogu u profesionalnoj verbalnoj komunikaciji. To
uključuje razmatranje osobe s kojom razgovarate, mjesto razgovora i povratne informacije koje
primate. Uzmite u obzir pozadinsko znanje, iskustvo i kulturnu povijest pojedinca. Prilagodite svoj
jezik i ton u skladu s tim, osobito kada komunicirate s klijentima ili stručnjacima iz različitih kulturnih
sredina. Izgradite odnos prije bavljenja osjetljivim temama. Osim toga, prilagodite svoj komunikacijski
stil lokaciji, koristeći odgovarajuću terminologiju za medicinske ili obrazovne ustanove. Voditi računa o
kontekstu poboljšava razumijevanje i promiče učinkovitu komunikaciju.
6. promjene temeljene na povratnim informacijama - U profesionalnoj verbalnoj komunikaciji važno je
obratiti pozornost na povratnu informaciju od sugovornika. Promatrajući njihove verbalne i
neverbalne znakove, možete prepoznati je li vaša poruka shvaćena ili postoji potreba za pojašnjenjem.
Prilagodite svoj jezik i izjave u skladu s tim kako biste optimizirali komunikaciju. Aktivno traženje
povratnih informacija omogućuje vam brzo rješavanje problema i nesporazuma. Ova povratna sprega
osigurava učinkovitu i jasnu komunikaciju u profesionalnim interakcijama.