SKRIPTE

by
Helory

GRAĐANSKO POSTUPOVNO PRAVO

&
OBITELJSKO PRAVO

GRAĐANSKO PROCESNO PRAVO

ZPP-om se uređuju pravila postupka na temelju kojih sud raspravlja i odlučuje u:

sporovima o osnovnim pravima i obvezama čovjeka i građanina, o osobnim i obiteljskim
odnosima građana te u radnim, trgovačkim, imovinskim i drugim građanskopravnim
sporovima, ako zakonom nije za neke od tih sporova određeno da u njima sud rješava po
pravilima kojega drugog postupka.

1. NAČELA PARNIČNOG POSTUPKA

1. Načelo ustavnost i i zakonitosti - Sudovi sude na temelju Ustava, međunarodnih ugovora,

zakona i drugih važećih izvora prava (čl. 5. Zakona o sudovima). U parničnom postupku to
bi značilo strogo poštivanje pravnih normi koje reguliraju procesnu aktivnost. Norme
parničnog postupka su prisilne naravi.

2. Načelo dispozicije i oficioznosti – parnični postupak se pokreće na zahtjev stranke (nemo

iudex sine actore) i sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.
Sud ne može odbiti da odlučuje o zahtjevu za koji je nadležan (jer je samopomoć
zabranjena, između ostalog). Stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevima koje su
stavile u tijeku postupka. One se mogu odreći svog zahtjeva, priznati zahtjev protivnika i
nagoditi se (materijalne dispozicije). Sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su u
suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala (kontrola stranačke
dispozicije). Kontrola stranačke dispozicije je i: izricanje novčane kazne, zz osobe po
skrbništvom ne pokazuje potrebnu pažnju, parnična sposobnost stranaka, priznanje pa
osporavanje neke činjenice od strane stranke, presuda zbog ogluhe...

3. Raspravno i istražno načelo - stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje
zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud će postavljanjem pitanja i
na drugi svrsishodan način nastojati da se tijekom pripremnog ročišta iznesu sve odlučne
činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje
stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima
kojima ne mogu raspolagat (i u obiteljskom u interesu djeteta). Sud ne može svoju odluku
utemeljiti na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se
izjasne. Također, sud po službenoj dužnosti pribavlja OIB i sl.

1
4. Načelo otvorenog pravosuđenja – Sud može tijekom postupka, kad ocijeni da je to
svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na njihovu dužnost iznošenja
činjenica i dokaza, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja
određenih dokaza te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno. Sud će
postavljanjem pitanja i na drugi svrsishodan način nastojati da se tijekom pripremnog
ročišta iznesu sve odlučne činjenice.

5. Načelo traženja istine (slobodne ocjene dokaza) - Koje će činjenice uzeti kao dokazane
odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza
zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Sud
odlučuje o tome koje će od predloženih
dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Ocjena naknade štete i visine predmeta
spora prema slobodnoj ocjeni ako bi na drugi način dovelo do nerazmjernih teškoća i
troškova.

6. Načelo saslušanja stranaka (audiatur et altera pars) - sud će svakoj stranci dati mogućnost
da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke i o pravnim pitanjima spora u mjeri
u kojoj je to potrebno. Samo kad je to ovim zakonom određeno sud je ovlašten da odluči
o zahtjevu o kome protivnoj stranci nije bila dana mogućnost da se izjasni (npr. kod
osiguranja dokaza, ispravljanja presude). Sud ne može svoju odluku utemeljiti na pravnoj
osnovi koja je bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo i koju savjesna i
brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti.

7. Načelo pravnog interesa - pravni interes je procesna pretpostavka. Dakle, stranka mora
dokazati da je svrsishodno njeno obraćanje sudu radi rješavanja njene pravne stvari. U
nedostatku pravnog interesa zahtjev stranke treba odbaciti. Pravosuđe je resurs koji
treba koristiti racionalno i samo kad je neophodno.

8. Načelo neposrednosti - sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, u pravilu, na temelju usmene,

neposredne i javne rasprave. Traži da sud svojim čulima zapaža prirodu i sadržaj dokaznih
sredstava, da taj isti sud odlučuje o dokaznoj vrijednosti dokaznih sredstava i da taj isti
sud odmah nakon zaključivanja raspravnog ročišta donese odluku.

9. Načeo usmenost i i pisanosti - sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, u pravilu, na temelju

usmene, neposredne i javne rasprave. Ako za pojedine radnje nije predviđen oblik u
kome se mogu poduzeti zakon određuje da se parnične radnje poduzimaju pisano izvan
ročišta ili usmeno na ročištu. Tužba, odgovor na tužbu, pravni lijekovi i druge izjave,
prijedlozi i saopćenja koji se daju izvan rasprave podnose se pisano (podnesci). Izjava koja
se daje podneskom može se, umjesto podneskom, dati usmeno na zapisnik kod parničnog
suda.

10. Načelo javnosti - Sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, u pravilu, na temelju usmene,
neposredne i javne rasprave. Raspravi mogu prisustvovati samo punoljetne osobe. Osobe
koje prisustvuju raspravi ne smiju nositi oružje ili opasno oruđe. Sud može isključiti
javnost za cijelu glavnu raspravu ili jedan njezin dio ako to zahtijevaju interesi morala,
javnog reda ili državne sigurnosti, ili radi čuvanja vojne, službene ili poslovne tajne,
odnosno radi zaštite privatnog života stranaka, ali samo u opsegu koji je po mišljenju suda
bezuvjetno potreban u posebnim okolnostima u kojima bi javnost mogla biti štetna za
2
 interese pravde. U statusnim stvarima javnost je isključena prema Obiteljskom zakonu.
Sud može isključiti javnost i kada se mjerama za održavanje reda predviđenim u ovom
zakonu ne bi moglo osigurati nesmetano održavanje rasprave. Isključenje javnosti ne
odnosi se na stranke, njihove zakonske zastupnike, punomoćnike i umješače. Sud može
dopustiti da glavnoj raspravi na kojoj je javnost isključena prisustvuju pojedine službene
osobe, a i znanstveni i javni radnici, ako je to od interesa za njihovu službu odnosno
znanstvenu ili javnu djelatnost. Na zahtjev stranke sud može dopustiti da raspravi
prisustvuju najviše dvije osobe koje ona označi. Sudac pojedinac, odnosno predsjednik
vijeća upozorit će osobe koje prisustvuju raspravi na kojoj je javnost isključena da su
dužne kao tajnu čuvati sve ono što su na raspravi saznale i upozoriti ih na posljedice
odavanja tajne.

11. Načelo koncentracije postupka - Ako na pripremno ročište ne dođe tužitelj ili ne dođe
tuženik, a nema uvjeta za donošenje presude zbog izostanka, sud će raspravljati s
prisutnom strankom. Sud u pravilu zakazuje jedno ročište za glavnu raspravu radi
izvođenja svih dokaza koje je odlučio izvesti. Stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na
tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje
zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica te se izjasniti o
činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Nove činjenice i dokazi
se mogu iznositi samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti
prije.

12. Načelo pomoći neukoj stranci - stranku koja se iz neznanja ne koristi pravima što joj
pripadaju prema ovom zakonu sud će upozoriti koje parnične radnje može poduzeti.
Iznimno, stranku koja je pravna ili fizička osoba koja obavlja određenu registriranu
djelatnost, sud neće upozoriti koje parnične radnje može poduzeti ako se radi o sporu u
vezi s njezinom djelatnošću. Sud može tijekom postupka, kad ocijeni da je to svrsishodno
za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na njihovu dužnost iznošenja činjenica i
dokaza, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih
činjenica i predlaganja određenih dokaza te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to
potrebno (otvoreno pravosuđenje).

13. Načelo savjesnog korištenja procesnih ovlaštenja - Stranke i umješači su dužni pred
sudom govoriti istinu i savjesno se koristiti pravima koja su im priznata ovim zakonom.

14. Načelo ekonomičnosti – Sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak
provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Sud je dužan
onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku. Sud će kazniti novčanom kaznom od
60,00 do 1.320,00 eura fizičku odnosno od 330,00 do 6.630,00 kuna pravnu osobu koja
teže zlouporabi prava koja joj pripadaju u postupku. Kazna se može izreći stranci,
umješaču i njihovom zastupniku ako je on odgovoran. Novčanu kaznu izriče
prvostupanjski sud.

3
2. NADLEŽNOST (sudska (ne)nadležnost, stvarna i mjesan nadležnost, posebna mjesna
nadležnost)

STVARNA NADLEŽNOST
U parničnom postupku sudovi u Republici Hrvatskoj sude u granicama svoje stvarne
nadležnosti određene zakonom (Zakon o sudovima).

Općinski sudovi u parničnom postupku uvijek sude u prvom stupnju u sporovima:

1.o uzdržavanju,
2.o postojanju ili nepostojanju braka, o poništenju i rastavi braka,
3.o utvrđivanju ili osporavanju očinstva ili materinstva,
4. o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti i o roditeljskoj skrbi, ako se istodobno
odlučuje o rastavi braka, postojanju ili nepostojanju braka i poništenju braka,
5.o stvarnim i osobnim služnostima,
6.zbog smetanja posjeda,
7.iz najamnih, zakupnih i stambenih odnosa
8.za ispravak informacije i za naknadu štete nastale objavom informacije,
9.radi naplate: – naknada za opskrbu pitkom vodom, plinom, toplinskom i električnom
energijom, – naknada za održavanje čistoće, – naknada iz pretplatničkog ugovora javnih
komunikacijskih usluga, – naknada za korištenje općekorisnih funkcija šuma, – naknada za
pristojbu Hrvatske radiotelevizije, – naknada za parkiranje, – regresnih zahtjeva iz
zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja,
10. iz radnih odnosa.

Pored nadležnosti propisane drugim zakonima, općinski sudovi: 1. rješavaju izvanparnične i

ovršne predmete, 2. rješavaju ostavinske predmete, zemljišnoknjižne predmete i vode
zemljišne knjige, 3. odlučuju o priznanju i ovrsi odluka stranih sudova i drugih tijela čije su
odluke u državi donošenja izjednačene sa odlukama sudova, 4. obavljaju poslove
međunarodne pravne pomoći u postupcima iz svoje nadležnosti, 5. obavljaju poslove
međunarodne pravosudne suradnje s državama članicama Europske unije u postupcima iz
svoje nadležnosti (čl.18. Zakona o sudovima). Općinski sudovi sude u prvom stupnju i u svim
drugim sporovima koji nisu u prvostupanjskoj nadležnosti trgovačkih ili kojih drugih sudova.

Županijski sudovi u parničnom postupku:

1. sude u prvom stupnju u sporovima predviđenim zakonom (npr. poništaj arbitražnog
pravorijeka ako se ne radi o trgovačkom pravorijeku),
2. rješavaju o sukobu nadležnosti između općinskih sudova kojima su neposredno viši sudovi,
3. odlučuju o žalbama protiv odluka općinskih sudova donesenih u prvom stupnju,
4. obavljaju druge poslove predviđene zakonom.

Pored nadležnosti propisane drugim zakonima, županijski sudovi: 1. provode istražni i

javnobilježnički stegovni postupak zbog stegovnih prijestupa i odlučuju o tim prijestupima u
prvom stupnju, kad je to određeno zakonom, 2. odlučuju o žalbama protiv odluka u
stegovnim postupcima zbog neurednosti u obavljanju poslova javnih bilježnika kad je to
određeno zakonom, 3. obavljaju poslove međunarodne pravne pomoći u postupcima iz
svoje nadležnosti, 4. provode izvršenje strane kaznene odluke, 5. obavljaju i druge
poslove određene zakonom (čl. 19. Zakona o sudovima).

4
Trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude:
1. u sporovima između pravnih osoba, u sporovima između pravnih osoba i fizičkih osoba
koje obavljaju registriranu djelatnost ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, kao i
između fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost ako se radi o sporu u vezi s
njihovom djelatnošću, ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom Zakonu uvijek sude
općinski sudovi (članak 34. stavak 1.), odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom
utvrđena nadležnost nekoga drugog suda,
2.sporove u povodu osnivanja, rada i prestanka trgovačkoga društva kao i o raspolaganju
članstvom i članskim pravima u trgovačkom društvu,
3. sporove između članova trgovačkoga društva međusobno te između članova društva i
društva koji se tiču upravljanja društvom i vođenja poslova društva kao i prava i obveza
članova društva koji proizlaze iz njihova položaja u društvu, sporove između predsjednika i
članova uprave ili nadzornog odbora društva i društva ili njegovih članova koji nastanu u
svezi s njihovim radom u društvu ili za društvo,
4. sporove o odgovornosti člana trgovačkog društva, člana uprave ili nadzornog odbora
trgovačkog društva za obveze trgovačkog društva,
5.sporove u kojima je stranka osoba nad kojom je pred trgovačkim sudom otvoren stečajni
postupak bez obzira na svojstvo druge stranke te sve sporove u povodu tog stečajnog
postupka, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom Zakonu uvijek sudi općinski
sud, odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekog
drugog suda. Sporovi koji su pokrenuti prije nastupanja pravnih posljedica otvaranja
stečajnog postupka dovršit će se pred sudom koji vodi stečajni postupak,
6. u sporovima koji se odnose na brodove i plovidbu na moru i unutarnjim vodama te u
sporovima na koje se primjenjuje plovidbeno pravo (plovidbeni sporovi),
7.u sporovima koji se odnose na zrakoplove i na sporove na koje se primjenjuje zračno
plovidbeno pravo,
8. u sporovima koji se odnose na zaštitu i uporabu industrijskog vlasništva, autorskog prava i
srodnih prava i drugih prava intelektualnog vlasništva, na zaštitu i uporabu izuma i tehničkih
unaprjeđenja te tvrtke, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno,
9. u sporovima u povodu djela nelojalne tržišne utakmice, monopolističkih sporazuma i
narušavanja ravnopravnosti na jedinstvenom tržištu Republike Hrvatske,
10.u sporovima između osoba iz točke 1. ovoga članka u kojima kao suparničari iz članka 196.
stavka 1. Točke 1. ovoga Zakona sudjeluju i druge fizičke ili pravne osobe.

Pored nadležnosti propisane drugim zakonima, trgovački sudovi: 1. postupaju u registarskim

stvarima i vode sudske registre, 2. odlučuju o upisima u upisnik brodova i jahti u onim
stvarima koje su Pomorskim zakonikom stavljene u nadležnost trgovačkog suda, ograničenju
odgovornosti brodara, prigovorima protiv konačne diobene osnove za likvidaciju zajedničke
havarije, ako zakonom za pojedinu vrstu predmeta nije drukčije određeno, 3. odlučuju o
prijedlozima u svezi s osnivanjem, radom i prestankom trgovačkog društva, 4. odlučuju u
izvanparničnim stvarima propisanim Zakonom o trgovačkim društvima, 5. provode postupak
priznanja inozemnih sudskih odluka, kao i arbitražnih odluka u trgovačkim sporovima, 6.
provode osiguranje dokaza za postupke za koje su inače nadležni, 7. određuju mjere
osiguranja u postupcima i povodom postupaka u kojima su inače nadležni, 8. odlučuju o
prijedlozima za otvaranje stečajnog postupka i provode stečajne i predstečajne postupke, 9.
obavljaju poslove međunarodne pravne pomoći u izvođenju dokaza u trgovačkim stvarima,
10. obavljaju i druge poslove određene zakonom (čl. 21. Zakona o sudovima).

5
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u parničnom postupku:
1.sudi u prvom stupnju u slučajevima predviđenim zakonom,
2.odlučuje o žalbama protiv odluka trgovačkih sudova donesenih u prvom stupnju,
3.odlučuje o sukobu mjesne nadležnosti između trgovačkih sudova,
4.obavlja druge poslove određene zakonom.

Vrhovni sud Republike Hrvatske u parničnom postupku:

1. odlučuje o žalbama protiv prvostupanjskih odluka županijskih sudova i Visokoga
trgovačkog suda Republike Hrvatske i protiv vlastitih prvostupanjskih odluka, ako zakonom
nije drugačije određeno,
2.odlučuje o prijedlogu za dopuštenje revizije i reviziji,
3.rješava sukob o nadležnosti između sudova na području Republike Hrvatske ako im je
zajednički neposredno viši sud,
4.obavlja druge poslove određene zakonom.

Vrhovni sud Republike Hrvatske: 1. osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost

svih u njegovoj primjeni, 2. odlučuje o redovnim pravnim lijekovima kad je to propisano
posebnim zakonom, 3. odlučuje o izvanrednim pravnim lijekovima protiv pravomoćnih
odluka sudova u Republici Hrvatskoj, 4. rješava o sukobu nadležnosti kad je to propisano
posebnim zakonom, 5. razmatra aktualna pitanja sudske prakse, analizira potrebe za
stručnim usavršavanjem sudaca, sudskih savjetnika i sudačkih vježbenika radi podizanja
učinkovitosti i kvalitete pravosuđa u cjelini, te obavlja druge poslove određene zakonom (čl.
20. Zakona o sudovima).

MJESNA NADLEŽNOST
Mjesna nadležnost može biti opća ili posebna, može se odrediti od strane višeg suda te se
može sklopiti sporazum o mjesnoj nadležnosti.

Općemjesna nadležnost: Ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega
drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika. U
slučajevima predviđenim zakonom, za suđenje je, osim suda općemjesne nadležnosti,
nadležan i drugi određeni sud.

• fizička osoba - sud na čijem području tuženik ima prebivalište, odnosno boravište ako
nema prebivalište u RH.
• pravna osoba - sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište.
• županije, Grada Zagreba, gradova i općina - sud na čijem se području nalazi njihovo
predstavničko tijelo.
• RH - sud na čijem području tužitelj ima prebivalište, odnosno sjedište u RH. Ako
tužitelj nema prebivalište, odnosno sjedište u Republici Hrvatskoj za suđenje u
sporovima protiv Republike Hrvatske općemjesno je nadležan sud na čijem se
području nalazi Hrvatski sabor.
• državljanina RH koji stalno živi u inozemstvu, kamo je upućen na službu ili na rad od
državnog tijela ili pravne osobe - sud njegova posljednjeg prebivališta u Republici
Hrvatskoj.

Pored općemjesne nadležnosti, postoji čitav niz pravila o posebno mjesnoj nadležnosti od
kojih je najvažnije istaknuti one o isključivoj nadležnosti:

6
• za suđenje u sporovima o pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima na nekretnini, u
sporovima zbog smetanja posjeda na nekretnini te u sporovima iz zakupnih ili
najamnih odnosa na nekretnini isključivo je nadležan sud na čijem se području nalazi
nekretnina
• kad je za suđenje u sporovima o pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima na brodu
i zrakoplovu te u sporovima iz zakupnih odnosa na brodu i zrakoplovu nadležan sud u
Republici Hrvatskoj, isključivo je mjesno nadležan sud na čijem se području vodi
upisnik u kojem je brod, odnosno zrakoplov upisan.
• u sporovima iz odnosa s ustrojstvenim jedinicama Oružanih snaga Republike Hrvatske
isključivo je nadležan sud na čijem području se nalazi sjedište zapovjedništva
ustrojstvene jedinice Oružanih snaga Republike Hrvatske.
• za suđenje u sporovima koji nastaju u tijeku i u povodu sudskog ili upravnoga ovršnog
postupka odnosno u tijeku i u povodu stečajnog postupka mjesno je isključivo
nadležan sud na čijem se području nalazi sud koji provodi ovršni ili stečajni postupak,
odnosno sud na čijem se području provodi upravna ovrha.

POSEBNO MJESNO NADLEŽNI SUD UZ OPĆEMJESNO NADLEŽNI SUD (izberiva nadležnost):

• Ako je jednom tužbom tuženo više osoba, a za njih ne postoji mjesna nadležnost
istog suda, nadležan je sud koji je mjesno nadležan za jednog od tuženika.
• Za suđenje u sporovima za zakonsko uzdržavanje, ako je tužitelj osoba koja traži
uzdržavanje, nadležan je pored suda općemjesne nadležnosti i sud na čijem području
tužitelj ima prebivalište odnosno boravište.
• Za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, sud na čijem je
području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica
nastupila. Ako je šteta nastala zbog smrti ili tjelesne ozljede, nadležan je i sud na
čijem području tužitelj ima prebivalište odnosno boravište. Ove odredbe primjenjivat
će se i u sporovima protiv društva osiguranja radi naknade štete trećim osobama na
temelju propisa o neposrednoj odgovornosti društva osiguranja i u sporovima o
regresnim zahtjevima po osnovi naknade štete protiv regresnih dužnika.
• Nadležnost u sporovima radi zaštite prava na temelju jamstva proizvođača za suđenje
u sporovima za zaštitu prava na temelju pisanog jamstva protiv proizvođača koji je
jamstvo dao nadležan je i sud općemjesne nadležnosti za prodavača koi je pri prodaji
stvari uručio kupcu pisano jamstvo proizvođaća
• Za suđenje u sporovima radi utvrđivanja postojanja ili nepostojanja braka, poništaja
braka ili rastave braka (bračni sporovi) nadležan je i sud na čijem su području bračni
drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište.
• U sporovima radi utvrđivanja ili osporavanja očinstva ili materinstva dijete može
podići tužbu i pred sudom na čijem području ima prebivalište odnosno boravište
• Nadležnost po mjestu u kome se nalazi poslovna jedinica pravne osobe i sud na čijem
se području ta poslovna jedinica nalazi.
• Nadležnost u sporovima iz nasljednopravnih odnosa pored suda općemjesne
nadležnosti mjesno je nadležan i sud na čijem se području nalazi sud koji provodi
ostavinski postupak
• Ako je u sporu iz radnog odnosa tužitelj radnik, za suđenje je nadležan i sud na čijem
se području rad obavlja ili se obavljao, odnosno sud na čijem bi se području rad
morao obavljati te sud na čijem je području zasnovan radni odnos.
• U sporu zbog diskriminacije i uznemiravanja pored suda opće mjesne nadležnosti
nadležan je i sud na čijem području tužitelj ima prebivalište, odnosno boravište te sud
7
 mjesta gdje se dogodila šteta ili je počinjena radnja diskriminacije (Zakon o suzbijanju
diskriminacije)

SPORAZUM O MJESNOJ NADLEŽNOSTI

Ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke se mogu
sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj
sud stvarno nadležan. Ako je zakonom određeno da su za suđenje u određenom sporu
mjesno nadležna dva suda ili više sudova, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom
stupnju sudi jedan od tih sudova ili drugi stvarno nadležni sud.
Taj sporazum važi samo ako je sastavljen u pisanom obliku i ako se tiče određenog spora ili
više sporova koji svi proistječu iz određenog pravnog odnosa. Sporazum o mjesnoj
nadležnosti sklopljen je u pisanom obliku i ako je sklopljen razmjenom pisama, brzojava,
teleksa ili drugih telekomunikacijskih sredstava koja omogućavaju pisani dokaz o
sklopljenom ugovoru. Ispravu o sporazumu tužitelj mora priložiti uz tužbu.

APSOLUTNA NENADLEŽNOST
Sud do pravomoćnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi ide li rješavanje spora u sudsku
nadležnost. Kad sud u tijeku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje
spora nije nadležan sud nego kakav drugi domaći organ:
• oglasit će se nenadležnim,
• ukinuti provedene radnje u postupku i
• odbaciti tužbu.
O sukobu apsolutne nadležnosti odlučuje Ustavni sud RH.
Kad sud u tijeku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije
nadležan sud u Republici Hrvatskoj, po službenoj dužnosti proglasit će se nenadležnim,
ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu, osim u slučajevima u kojima
nadležnost suda u Republici Hrvatskoj ovisi i pristanku tuženika, a tuženik je dao svoj
pristanak.

SUKOB NADLEŽNOSTI (MJESNE)

Ako sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom smatra da je nadležan sud koji mu je
predmet ustupio ili koji drugi sud, dostavit će predmet sudu koji treba riješiti taj sukob
nadležnosti, osim ako nađe da mu je predmet ustupljen zbog očite pogreške, a trebalo je biti
ustupljen kojem drugom sudu, u kom će slučaju predmet ustupiti drugom sudu i o tome
obavijestiti sud koji mu je predmet ustupio. Sukob nadležnosti između sudova iste vrste
rješava zajednički neposredno viši sud. Sukob nadležnosti između sudova razne vrste rješava
Vrhovni sud Republike Hrvatske. U oba slučaja odlučuje sudac pojedinac. Protiv rješenja
kojim se odlučuje o sukobu nadležnosti nije dopuštena žalba. Sukob o apsolutnoj
nadležnosti, tj. sukob između domaćih sudova i drugih organa rješava Ustavni sud.

MOŽE LI SUKOD RELATIVNE NADLEŽNOSTI BITI POZITIVAN

Sukob mjesne nadležnosti može biti samo negativan zbog pravila o pravomoćnosti i
litispendenciji. Sukob o nadležnosti može biti pozitivan i negativan. Pozitivan sukob postoji
kad više tijela smatra da su nadležni za postupanje. Negativan sukob postoji kad više tijela
otklanja dužnost da postupa u određenoj stvari.

8
3. SASTAV SUDA (kad odlučuje u prvom stupnju, sastav suda u drugom stupnju,
sastav Vrhovnog suda RH kad odlučuje o prijedlogu za dopuštenje, reviziji i oglednom
postupku)

U parničnom postupku u prvom stupnju sporove sudi sudac pojedinac, ako zakonom nije
određeno da sudi vijeće. U drugom stupnju sudovi sude u vijeću, ako zakonom nije drugačije
određeno. U oglednom postupku radi rješenja pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava
te u povodu prijedloga za dopuštenje revizije i revizije sud odlučuje u vijeću, ako zakonom
nije drugačije određeno. Predsjednik vijeća može poduzimati samo one radnje u postupku i
donositi samo one odluke za čije je poduzimanje odnosno donošenje ovlašten ovim
zakonom. Kad u prvom stupnju sudi vijeće, ono je sastavljeno od trojice sudaca, ako
zakonom nije drugačije određeno. Kad odlučuje u drugom stupnju na sjednici vijeća, sud
odlučuje u vijeću sastavljenom od trojice sudaca, ako ovim Zakonom nije drugačije
određeno. U tom sastavu viši sud odlučuje i u svim drugim slučajevima, ako zakonom nije
drugačije određeno. O žalbi protiv rješenja odlučuje sudac pojedinac višeg suda, ako ovim
Zakonom nije drugačije određeno. Kad odlučuje o prijedlogu za dopuštenje revizije i reviziji
protiv drugostupanjskih odluka, Vrhovni sud Republike Hrvatske sudi u vijeću sastavljenom
od pet sudaca, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

VRIJEDNOST PREDMETA SPORA

Vrijednost predmeta spora je važna za:
• utvrđivanje sastava suda (određivanje može li sudski savjetnik; žalba protiv presude),
• u drugim slučajevima predviđenim zakonom ((vrste postupka (sporovi male
vrijednosti, nedokumentirani platni nalog), ovlasti za zastupanje, pravo na troškove postupka
prema vps-u, slobodne ocjene dokaza))

Kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva. Ako se
zahtjev odnosi na buduća davanja koja se ponavljaju, vrijednost predmeta spora računa se
po njihovu zbroju, ali najviše do iznosa koji odgovara zbroju davanja za vrijeme od pet
godina. Ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj
činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti
svih zahtjeva.

Ako je tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da
se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja za
zastupanje ili prava na naknadu troškova, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor
tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost
naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti
vrijednost predmeta spora.

Ako se nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari utvrdi da je tužitelj

propustio odrediti vrijednost predmeta spora, sud prvoga stupnja će brzo i na prikladan
način, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odrediti vrijednost predmeta
spora rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba. Ako prvostupanjski sud ne
utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u tom stavku najkasnije do zaključenja
glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 6.630,00 eura.

9
4. IZUZEĆE (apsolutni i relativni razlozi za izuzeće, nedopušten zahtjev za izuzeće,
postupak povodom zahtjeva stranke za izuzeće)

RAZLOZI ZA IZUZEĆE SUCA

Sudac ne može obavljati sudačku dužnost:
• ako je sam stranka, zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke, ako je sa strankom u
odnosu suovlaštenika, suobveznika ili regresnog obveznika ili ako je u istom
predmetu saslušan kao svjedok ili vještak;
• ako stalno ili privremeno radi u pravnoj osobi koja je stranka u postupku;
• ako mu je stranka ili zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke srodnik po krvi u
pravoj liniji do bilo kojeg stupnja, a u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja ili mu je
bračni drug, izvanbračni drug ili srodnik po tazbini do drugog stupnja, bez obzira na
to je li brak prestao ili nije;
• ako je skrbnik, usvojitelj ili usvojenik stranke, njezina zakonskog zastupnika ili
punomoćnika;
• ako je u istom predmetu sudjelovao u postupku pred nižim sudom ili pred kojim
drugim tijelom;
• ako je u stečajnom postupku u povodu kojega je došlo do spora sudjelovao ili
sudjeluje kao stečajni sudac ili član stečajnog vijeća,
• ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost (relativni
razlog za izuzeće, ostali gore navedeni su apsolutni).

NEDOPUŠTEN ZAHTJEV ZA IZUZEĆE

Nije dopušten zahtjev za izuzeće (takav zahtjev će se odbaciti, i nije dopuštena posebna žalba
protiv rješenja o odbacivanju):
 kojim se uopćeno traži izuzeće svih sudaca nekoga suda ili svih sudaca koji bi mogli suditi
u nekom predmetu,
 o kojem je već odlučeno,
 u kojem nije naveden obrazloženi razlog zbog kojeg se traži izuzeće.

POSTUPANJE SUDA PO SLUŽEBNOJ DUŽNOSTI

Sudac, čim sazna da postoji koji od razloga za izuzeće, osim postojanja drugih okolnosti koje
dovode u sumnju njegovu nepristranost, dužan je prekinuti svaki rad na tom predmetu i o
tome obavijestiti predsjednika suda, koji će mu odrediti zamjenika. Ako je riječ o izuzeću
predsjednika suda, on će odrediti sebi zamjenika iz reda sudaca tog suda; a ako to nije
moguće, o tome će odlučiti neposredno viši sud (nužna delegacija).
Ako sudac smatra da postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost
obavijestit će o tome predsjednika suda, koji će odlučiti o izuzeću. Do donošenja rješenja
predsjednika suda sudac može poduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od
odgode. Stranke mogu tražiti izuzeće samo suca koji sudjeluje u određenom postupku,
odnosno predsjednika suda koji o zahtjevu za izuzeće treba odlučiti.

POSTUPAK U SLUČAJU ZAPRIMANJA ZAHTJEVA ZA IZUZEĆE

O zahtjevu stranke za izuzeće odlučuje predsjednik suda, ako zakonom nije drukčije
određeno. Ako stranka traži izuzeće predsjednika suda, odluku o izuzeću donosi predsjednik
neposredno višeg suda. O zahtjevu stranaka za izuzeće predsjednika Vrhovnog suda
Republike Hrvatske odlučuje vijeće sastavljeno od pet sudaca toga suda.
Prije donošenja rješenja o izuzeću uzet će se izjava od suca čije se izuzeće traži, a prema
potrebi obavit će se i drugi izviđaji.
10
Sudac pojedinac ili predsjednik vijeća može rješenjem protiv kojega nije dopuštena žalba
odlučiti nastaviti s radom ako ocijeni da je zahtjev za izuzeće očito neosnovan i da je
postavljen radi sprječavanja ili ometanja suda u poduzimanju određenih radnji, odnosno radi
odugovlačenja postupka.

Ako zahtjev za izuzeće bude prihvaćen, radnje koje su poduzete i odluke koje su donesene u
smislu prethodnog odlomka ukinut će sudac pojedinac ili predsjednik vijeća koji će preuzeti
vođenje postupka. Protiv ovakvog rješenja nije dopuštena žalba. Protiv rješenja kojim se
zahtjev odbacuje ili odbija nije dopuštena posebna žalba.

5.STRANKE I ZAKONSKI ZASTUPNICI (tko može biti stranka u postupku, parnična

sposobnost, postupak u povodu nedostatka stranačke odnosno parnične sposobnosti)

STRANKE/TKO SU SVE STRANKE

Stranka u postupku može biti svaka fizička i pravna osoba. Posebnim propisima određuje se
tko može biti stranka u postupku osim fizičkih i pravnih osoba. (npr. stečajna masa, radničko
vijeće). Parnični sud može, iznimno, s pravnim učinkom u određenoj parnici, priznati svojstvo
stranke i onim oblicima udruživanja koji nemaju stranačku sposobnost ako utvrdi da, s
obzirom na predmet spora, u suštini udovoljavaju bitnim uvjetima za stjecanje stranačke
sposobnosti, a osobito ako raspolažu imovinom na kojoj se može provesti ovrha (ius standi in
iudicio; protiv ovakvog rješenja nije dopuštena posebna žalba). Kad su državni odvjetnik ili
koje drugo državno tijelo zakonom ovlašteni pokrenuti parnični postupak oni mogu
poduzimati radnje u postupku potrebne za ostvarivanje svojih ovlasti (stranka sui generis).

PARNIČNA SPOSOBNOST
Parnična sposobnost je sposobnost poduzimati određene radnje u parnici sa
procesnopravnim učinkom. Stranka koja je potpuno poslovno sposobna može sama
obavljati radnje u postupku (parnična sposobnost). Punoljetna osoba kojoj je djelomično
ograničena poslovna sposobnost parnično je sposobna u granicama svoje poslovne
sposobnosti. Maloljetnik koji nije stekao potpunu poslovnu sposobnost parnično je
sposoban u granicama u kojima mu se priznaje poslovna sposobnost (roditeljstvo ili brak,
posao). Parnična sposobnost stranog državljanina pred sudom u Republici Hrvatskoj
procjenjuje se prema zakonu države čiji je on državljanin. Strani državljanin koji nije
parnično sposoban prema zakonu države čiji je državljanin, a parnično je sposoban prema
zakonu Republike Hrvatske, može sam poduzimati radnje u postupku.
U tijeku cijelog postupka sud će, po službenoj dužnosti, paziti može li osoba koja se pojavljuje
kao stranka biti stranka u postupku i je li parnično sposobna, zastupa li parnično nesposobnu
stranku njezin zakonski zastupnik ima li zakonski zastupnik posebno ovlaštenje kad je ono
potrebno.

POSTUPAK U POVODU NEDOSTATKA STRANAČKE ODNOSNO PARNIČNE SPOSOBNOSTI

Kad sud utvrdi da osoba koja se pojavljuje kao stranka ne može biti stranka u postupku, a taj
se nedostatak može otkloniti, pozvat će tužitelja da izvrši potrebne ispravke u tužbi ili će
poduzeti druge mjere da bi se postupak mogao nastaviti s osobom koja može biti stranka u
postupku.

Kad utvrdi da stranka nema zakonskog zastupnika ili da zakonski zastupnik nema posebno

11
ovlaštenje kad je ono potrebno, zatražit će:
 da nadležni CSS postavi skrbnika/staratelja parnično nesposobnoj osobi
 pozvat će zakonskog zastupnika da pribavi posebno ovlaštenje, ili druge mjere.
Dok se ne otklone ti nedostaci, mogu se u postupku poduzimati samo one radnje zbog čije bi
odgode mogle nastati štetne posljedice za stranku. Ako se navedeni nedostaci ne mogu
otkloniti ili ako određeni rok bezuspješno protekne, sud će rješenjem ukinuti radnje
provedene u postupku ako su zahvaćene tim nedostacima i odbaciti tužbu ako su nedostaci
takve prirode da sprečavaju daljnje vođenje parnice.

ZAKONSKI ZASTUPNIK
Stranka koja nema parničnu sposobnost zastupa njezin zakonski zastupnik koji se određuje
zakonom ili aktom nadležnoga državnog tijela donesenim na temelju zakona.

Ako se u tijeku postupka pred prvostupanjskim sudom pokaže da bi redovan postupak oko
postavljanja zakonskog zastupnika tuženiku trajao dugo, tako da bi zbog toga za jednu ili
obje stranke mogle nastati štetne posljedice, sud će tuženiku na njegov trošak postaviti
privremenog zastupnika i to u slučaju:
• ako tuženik nije parnično sposoban, a nema zakonskog zastupnika;
• ako postoje suprotni interesi tuženika i njegova zakonskog zastupnika;
• ako obje stranke imaju istoga zakonskog zastupnika;
• ako je boravište tuženika nepoznato, a tuženik nema punomoćnika;
• ako se tuženik ili njegov zakonski zastupnik, koji nemaju punomoćnika u Republici
Hrvatskoj, nalaze u inozemstvu, a dostava se nije mogla obaviti.

6. PUNOMOĆNICI (tko može zastupati stranku, opseg punomoći i ovlaštenja

odvjetnika, prestanak punomoći tko može biti punomoćnik, moraju li imati položen
pravosudni ispit, može li djed zastupati unuka i obratno te može li podnijeti prijedlog za
reviziju, koje su ovlasti odvjetnika po punomoći, kako prestaje punomoć – tko daje otkaz a
tko opoziv, prenosiva prava – je li DORH zakonski zastupnik RH, što ako osoba prije ili
poslije pokretanja tužbe umre)

TKO MOŽE ZASTUPATI STRANKU

Stranku kao punomoćnik može zastupati odvjetnik (Odvjetnički vježbenik bez položenoga
pravosudnog ispita može zamjenjivati odvjetnika kod kojeg je zaposlen samo pred sudom
prvoga stupnja, u postupcima čija vrijednost predmeta spora nije veća od 6.630,00 eura.
Odvjetnički vježbenik s položenim pravosudnim ispitom može zamjenjivati odvjetnika bez
ikakvih ograničenja.), ako nije drukčije određeno:
• osoba koja je s njome u radnom odnosu, ako je potpuno poslovno sposobna.
• srodnik po krvi u pravoj liniji, brat, sestra ili bračni drug ako je potpuno poslovno
sposoban i ako se ne bavi nadripisarstvom.
• radnika može u postupku u parnicama iz radnih odnosa kao punomoćnik zastupati
osoba koja je u radnom odnosu u sindikatu čiji je on član ili u udruzi sindikata u koju je
udružen sindikat čiji je on član.
• Poslodavca može u postupku u parnicama iz radnih odnosa kao punomoćnik zastupati
osoba koja je u radnom odnosu u udruzi poslodavaca čiji je on član ili u udruzi
poslodavaca više razine u koju je udružena udruga poslodavaca čiji je on član.
• prokurist stranku trgovačko društvo.
• državno odvjetništvo određene pravne osobe (tvrtke u vlasništvu RH)
12
 • zastupnik za primanje pismena osoba koja nema svojstvo odvjetnika.

RH zastupa državni odvjetnik kao zastupnik po zakonu.

MOŽE LI DJED ZASTUPATI UNUKA I OBRATNO TE MOŽE LI PODNIJETI PRIJEDLOG ZA REVIZIJU

Mogu se zastupati ako su potpuno poslovno sposobni i ako se ne bave nadripisarstvom. Može
podnijeti reviziju jedino ako ima položen pravosudni ispit.

KOJE SU OVLASTI ODVJETNIKA PO PUNOMOĆI

Opseg punomoći određuje stranka. Stranka može ovlastiti punomoćnika da poduzima samo
određene radnje ili da poduzima sve radnje u postupku.

Ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila
ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći:
1) obavljati sve radnje u postupku, a osobito podnijeti tužbu, povući je, priznati tužbeni
zahtjev ili se odreći tužbenog zahtjeva, zaključiti nagodbu, podnijeti pravni lijek i odreći
se ili odustati od njega te zahtijevati izdavanje mjera osiguranja;
2) stavljati zahtjev za ovrhu ili osiguranje i poduzimati potrebne radnje u postupku u povodu
takva zahtjeva;
3) od protivne stranke primiti dosuđene troškove;
4) punomoć prenijeti na drugog odvjetnika ili ovlastiti drugog odvjetnika na poduzimanje
samo pojedinih radnji u postupku.
Za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka odvjetniku je potrebna posebna
punomoć, ako je od pravomoćnosti odluke proteklo više od šest mjeseci.

Ako je stranka izdala punomoć osobi koja nije odvjetnik, na temelju takve punomoći, osoba
može obavljati sve radnje u postupku, ali mu je uvijek potrebno izričito ovlaštenje za:
 povlačenje tužbe,
 za priznanje ili za odricanje od tužbenog zahtjeva,
 za zaključenje nagodbe,
 za odricanje ili odustanak od pravnog lijeka
 za prenošenje punomoći na drugu osobu te
 za podnošenje izvanrednih pravnih lijekova.

PRESTANAK PUNOMOĆI
1. Opozivom - stranka može punomoć u svako vrijeme opozvati. Opozivanje odnosno otkaz
punomoći važi za protivnu stranku od časa kad joj je saopćen.
2. Otkazom - punomoćnik je može u svako vrijeme otkazati. Poslije otkaza punomoći
punomoćnik je dužan još mjesec dana obavljati radnje za osobu koja mu je izdala
punomoć ako je potrebno da od nje otkloni kakvu štetu koja bi u to vrijeme mogla nastati.
3. Smrću fizičke osobe, odnosno prestankom pravne osobe
4. Stečaj – kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka

7.PODNESCI (opće odredbe o sadržaju podneska, podnesci u elektroničkom obliku,

otklanjanje nedostataka u podnescima)

13
OPĆE ODREDBE O SADRŽAJU PODNESKA
Podnesci su tužba, odgovor na tužbu, pravni lijekovi i druge izjave, prijedlozi i saopćenja
koji se daju izvan rasprave i podnose se pisano.
Podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržati sve ono što je potrebno da bi se po njima
moglo postupiti. Oni osobito trebaju sadržavati:
• oznaku suda,
• ime, prebivalište odnosno boravište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i
punomoćnika, ako ih imaju,
• OIB stranke koja podnosi podnesak
• predmet spora,
• sadržaj izjave
• potpis podnositelja (na kraju podneska)
Tužba mora sadržavati: - sve što i svaki podnesak +
 zahtjev, u pogledu glavne stvari i sporednih traženja
 činjenice na kojima se temelji zahtjev i dokaze kojima se utvrđuju te činjenice,
 vrijednost predmeta spora.

OTKLANJANJE NEDOSTATAKA U PODNESCIMA

Ako podnesak nije razumljiv ili ne sadržava sve što je potrebno da bi se po njemu moglo
postupiti, sud će podnositelju naložiti da podnesak ispravi odnosno dopuni u skladu s danom
uputom i u tu svrhu mu vratiti podnesak radi ispravka ili dopune. U ovom slučaju, sud će
odrediti rok od osam dana za ponovno podnošenje podneska. Ako podnesak vezan za rok
bude ispravljen odnosno dopunjen i predan sudu u roku određenom za dopunu ili ispravak,
smatrat će se da je podnesen sudu onog dana kad je prvi put bio podnesen. Smatrat će se da
je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku i ispravljen u skladu s
dobivenom uputom suda a ako bude vraćen bez ispravka odnosno dopune, odbacit će se.
Žalba je dopuštena.

PODNESCI U ELEKTRONIČKOM OBLIKU

Podnesak se može podnijeti u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. Podnesak
u elektroničkom obliku mora biti potpisan kvalificiranim elektroničkim potpisom u skladu s
posebnim propisima. Podnesak u elektroničkom obliku potpisan kvalificiranim elektroničkim
potpisom smatrat će se vlastoručno potpisanim. Dan
kada je informacijski sustav podnositelju potvrdio primitak podneska smatra se danom
predaje podneska sudu kojemu je upućen. Državna tijela, državno odvjetništvo, odvjetnici,
javni bilježnici, sudski vještaci, sudski procjenitelji, sudski tumači, stečajni upravitelji,
povjerenici, punomoćnici iz članka 434.a ovoga Zakona, povjerenici u postupku stečaja
potrošača, likvidatori, posebni skrbnici zaposleni u Centru za posebno skrbništvo, pravne
osobe te fizičke osobe (obrtnici, liječnici i dr.) koje obavljaju registriranu djelatnost u
sporovima koji se tiču te djelatnosti uvijek su dužni podneske podnositi u elektroničkom
obliku. Ako ove osobe podnesak ne podnesu u elektroničkom obliku, sud će podnositelju
naložiti da u roku od 8 dana podnesak dostavi u elektroničkom obliku. Ako podnositelj ne
dostavi podnesak u elektroničkom obliku u određenom roku, smatrat će se da je podnesak
povučen.
8.ROKOVI, ROČIŠTA (zakonski i sudski rokovi, računanje rokova, ročište i način
održavanja ročišta na daljinu)

14
ZAKONSKI I SUDSKI ROKOVI, RAČUNANJE ROKOVA
Određeno vrijeme u kome se neka procesna radnja može poduzeti, odnosno prije čijeg se
isteka ne može poduzeti. Ako rokovi nisu određeni zakonom (zakonski rokovi), određuje ih
sud s obzirom na okolnosti slučaja (sudski rokovi). Rok koji sud odredi može se produljiti
samo jednom na prijedlog zainteresirane osobe ako za to postoje opravdani razlozi. Rokovi
se računaju na dane, mjesece i godine. Ako je rok određen na dane, u rok se ne uračunava
dan kad je dostava ili saopćenje obavljeno odnosno dan u koji pada događaj otkad treba
računati trajanje roka, već se za početak roka uzima prvi idući dan. Rokovi određeni na
mjesece odnosno na godine završavaju se protekom onog dana posljednjeg mjeseca
odnosno godine koji po svom broju odgovara danu kad je rok otpočeo. Ako nema tog
dana u posljednjem mjesecu, rok se završava posljednjeg dana tog mjeseca. Ako posljednji
dan roka pada na državni blagdan, ili u nedjelju ili u koji drugi dan kad sud ne radi, rok
istječe protekom prvoga idućeg radnog dana.Kad je podnesak vezan za rok, smatra se da je
dan u roku ako je prije nego što rok protekne predan nadležnom sudu. Ako je podnesak
upućen preko pošte preporučenom pošiljkom ili telegrafski, dan predaje pošti smatra se
danom predaje sudu kojemu je upućen. Vrste rokova su: neproduživi-produživi, subjektivni-
objektivni, prekluzivni (peremptorni)-monitorni, dilatorni (prije isteka kojeg se ne može
poduzeti radnja), procesnopravni-građanskopravni.

ROČIŠTE I NAČIN ODRŽAVANJA ROČIŠTA NA DALJAINU

Ročište određuje sud kad je to zakonom propisano ili kad to zahtijevaju potrebe
postupka.Protiv rješenja o određivanju ročišta nije dopuštena žalba.Sud će na ročište
pravovremeno pozvati stranke i ostale osobe čija se prisutnost smatra potrebnom. Uz poziv
će se stranci dostaviti podnesak koji je dao povod za određivanje ročišta, a u pozivu će se
naznačiti mjesto, prostorija i vrijeme održavanja ročišta. Ako se uz poziv ne dostavlja
podnesak; u pozivu će se navesti stranke, predmet spora te radnja koja će se na ročištu
obaviti. Sud će u pozivu osobito upozoriti na zakonske posljedice izostanka s ročišta. Ročište
se, u pravilu, održava u sudskoj zgradi. Sud može odlučiti da se ročište održi izvan sudske
zgrade kad ustanovi da je to nužno ili da će se na taj način uštedjeti u vremenu ili u
troškovima postupka. Sud može odrediti da se ročište održi na daljinu, uz korištenje
odgovarajućih audiovizualnih uređaja i tehnološke platforme za komunikaciju na daljinu, ili
da se na taj način izvede pojedini dokaz. Sud može ročište odgoditi kad je to potrebno radi
izvođenja dokaza ili kad za to postoje drugi opravdani razlozi. Kad se ročište odgodi, sud će u
pravilu prisutnima odmah priopćiti mjesto i vrijeme novog ročišta. Protiv rješenja o odgodi
ročišta nije dopuštena žalba.

9.POVRAT U PRIJAŠNJE STANJE (pojam i rokovi u kojima se podnosi, kad nije

dopušten, postupak povodom povrata u prijašnje stanje i odluke u povodu povrata)

POJAM I ROKOVI
Ako stranka propusti ročište ili rok za poduzimanje kakve radnje u postupku i zbog toga
izgubi pravo na poduzimanje te radnje, sud će toj stranci na njezin prijedlog dopustiti da
naknadno obavi tu radnju ako ocijeni da postoje opravdani razlozi za propuštanje.

Prijedlog se mora podnijeti u roku od osam dana, računajući od dana kad je prestao razlog
koji je uzrokovao propuštanje; a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje od dana
kad je za to saznala. Nakon proteka dva mjeseca od dana propuštanja ne može se tražiti
15
povrat u prijašnje stanje. Ako se povrat u prijašnje stanje predlaže zbog propuštanja roka,
predlagač je dužan istovremeno s podnošenjem prijedloga obaviti i propuštenu radnju.

KAD NIJE DOPUŠTEN

Povrat u prijašnje stanje nije dopušten ako se propuštanje stranke može pripisati bitnoj
povredi postupka zbog koje se može izjaviti pravni lijek. Kad se dopusti povrat u prijašnje
stanje, parnica se vraća u ono stanje u kojem se nalazila prije propuštanja i ukidaju se sve
odluke koje je sud zbog propuštanja donio.
Neće se dopustiti povrat u prijašnje stanje ako je:
 propušten rok za stavljanje prijedloga da se dopusti povrat u prijašnje stanje
 propušteno ročište određeno u povodu prijedloga za povrat u prijašnje stanje
 propuštanje stranke može se pripisati bitnoj povredi odredaba parničnog postupka
za koje se može izjaviti pravni lijek.

POSTUPAK POVODOM POVRATA U PRIJAŠNJE STANJE I ODLUKE POVODOM POVRATA

Prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnosi se sudu kod kojega je trebalo obaviti
propuštenu radnju. Ukoliko je prijedlog pravovremen i dopušten, zakazuje se ročište radi
raspravljanja o podnesenom prijedlogu (osim ako se radi o općepoznatim činjenicama zbog
kojih je propustio rok/ročište). Na ročištu se izvode dokazi koje stranka predloži u prijedlogu.
Protiv rješenja kojim se prihvaća prijedlog za povrat u prijašnje stanje nije dopuštena žalba,
osim ako je prijedlog prihvaćen a radi se o bitnoj povredi postupka zbog kojeg je moguće
izjaviti pravni lijek, ako je propušten rok za stavljanje prijedloga ili je propušteno ročište
povodom prijedloga ili prijedlog koji je nepravovremeno podnesen. Protiv rješenja o
odbijanju/odbacivanju prijedloga za povrat u prijašnje stanje dopuštena je žalba.

11. DOSTAVA I POSEBNE ODREDBE O DOSTAVI PREMA UREDBI (EU) BR.

2020/1784 (obična i osobna dostava, obveznici elektroničke dostave i dostava prvog
pismena – Otpremno i prijamno tijelo, nadležnost za dostavu u inozemstvo i za dostavu u
RH u smislu Uredbe (EU) br. 2020/1784).

VRSTE
Pismena se dostavljaju preko :
• pošte
• određenoga sudskog službenika, namještenika,
• nadležnoga tijela uprave,
• javnoga bilježnika
• neposredno u sudu
• elektroničkim putem

KAKO SE DOSTAVLJA PRAVNIM OSOBAMA

Pismena se dostavljaju državnim tijelima, državnom odvjetništvu, odvjetnicima, javnim
bilježnicima, sudskim vještacima, sudskim procjeniteljima, sudskim tumačima, stečajnim
upraviteljima, povjerenicima te pravnim osobama u elektroničkom obliku putem
informacijskog sustava ili na drugi odgovarajući način.
DOSTAVA FIZIČKIM OSOBAMA (OBIČNA DOSTAVA)
Fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost te fizička osoba koja obavlja registriranu
djelatnost u sporovima koji se ne tiču te djelatnosti, dostavlja se obavlja:
16
• u stanu, ako se ne zatekne u svom stanu
• predajom pismena nekome od njezinih poslovno sposobnih članova kućanstva, koji je
dužan primiti pismeno
Ako se dostava obavlja na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti, a ta se
osoba tamo ne zatekne, dostava se može obaviti osobi koja na istom mjestu radi, ako ona
pristane primiti pismeno.
Predaja pismena drugoj osobi nije dopuštena ako ona sudjeluje u parnici kao protivnik osobe
kojoj se dostava ima obaviti.

OSOBNA DOSTAVA
Fizičkoj osobi koja ne obavlja registriranu djelatnost te fizičkoj osobi koja obavlja registriranu
djelatnost u sporovima koji se ne tiču te djelatnosti, tužba, platni nalog, presuda i rješenje
protiv kojeg je dopuštena posebna žalba te pravni lijek, dostavit će se osobno stranci
odnosno njezinom zakonskom zastupniku odnosno opunomoćeniku. Ostala pismena dostavit
će se osobno kada je to ZPP-om izričito predviđeno ili kada sud smatra da je zbog priloženih
isprava u izvorniku ili zbog kojega drugog razloga potrebna veća opreznost.

Ako se osoba kojoj se pismeno mora osobno dostaviti ne zatekne tamo gdje se dostava
prema podacima iz tužbe, odnosno spisa ima obaviti, dostavljač će se obavijestiti kad bi i na
kojem mjestu mogao tu osobu zateći i ostaviti joj kod poslovno sposobnog člana kućanstva ili
osobe s kojom radi, pisanu obavijest da radi primanja pismena bude u određeni dan i sat u
svom stanu odnosno na svome radnom mjestu. Ako se fizičkim osobama (koje obavljaju
registriranu djelatnost I koje ne obavljaju registriranu djelatnost) ne uspije obaviti prema
odredbama tih članaka, dostava će im se iznova pokušati obaviti na adresi njihova
prebivališta u Republici Hrvatskoj prema podacima o njihovu prebivalištu koji će se pribaviti
iz evidencija Ministarstva unutarnjih poslova.Ako se osobama ponovna dostava ne uspije
obaviti ni na toj adresi, dostava će se tim osobama pokušati još jednom obaviti nakon
isteka roka od 30 dana. Ako se ni ta ponovljena dostava ne uspije obaviti, dostava će se
obaviti stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Smatrat će se da je dostava
obavljena istekom osmog dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda.

OBVEZNICI ELEKTRONIČKE DOSTAVE I DOSTAVA PRVOG PISMENA

Fizičke osobe (obrtnici, liječnici i dr.) koje obavljaju registriranu djelatnost u sporovima koji
se tiču te djelatnosti uvijek su dužni podneske podnositi u elektroničkom obliku. Pismena se
dostavljaju u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava ili na drugi odgovarajući
način.
Osobama koje nisu zatražile ili im još nije dodijeljeno pravo pristupa informacijskom sustavu
elektroničke komunikacije sa sudovima sud će dostavu prvog pismena obaviti poštom uz
obavijest da će se sva daljnja pismena u postupku do dodjele prava pristupa informacijskom
sustavu elektroničke komunikacije obaviti stavljanjem pismena na e-oglasnu ploču sudova.
Smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na
e-oglasnu ploču sudova.

ODBIJANJE PRIMITKA
Kad osoba kojoj je pismeno upućeno, odnosno poslovno sposobni član njezina kućanstva,
odnosno ovlaštena osoba ili radnik državnog tijela, fizičke ili pravne osobe bez zakonitog

17
razloga odbije primiti pismeno, dostavljač će to naznačiti na pismenu i vratiti ga sudu, a u
stanu ili prostorijama gdje ta osoba radi, odnosno u sandučiću će ostaviti obavijest o
pokušanoj dostavi s upozorenjem da će se dostava obaviti preko oglasne ploče suda. Smatrat
će se da je dostava obavljena istekom roka od osam dana od dana stavljanja pismena na
oglasnu ploču suda.

PROMJENA ADRESE
Stranka ili njezin zastupnik dužni su tijekom postupka do isteka roka od šest mjeseci nakon
pravomoćnosti prvostupanjske odluke protiv koje žalba nije izjavljena, odnosno nakon
dostave drugostupanjske odluke kojom se postupak pravomoćno završava odmah
obavijestiti sud o svakoj promjeni svoje adrese. Ako stranka ili njezin zastupnik ne obavijeste
odmah sud o promjeni adrese, pa se zbog toga dostava nije mogla uredno obaviti, sud će
odrediti da se daljnje dostave u parnici obavljaju stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda,
sve dok stranka ili njezin zastupnik ne priopće sudu svoju novu adresu.

ZASTUPNIK ZA PRIMANJE PISMENA

Tužitelj ili njegov zastupnik koji se nalaze u inozemstvu, a tužitelj nema punomoćnika u
Republici Hrvatskoj, dužni su već prigodom podnošenja tužbe imenovati punomoćnika za
primanje pismena u Republici Hrvatskoj. Ako oni tako ne postupe, sud će tužbu
odbaciti.Tuženika ili njegova zastupnika koji se nalaze u inozemstvu, a tuženik nema
punomoćnika u Republici Hrvatskoj, sud će već prigodom dostave prvoga pismena pozvati da
u primjerenom roku postave punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj, uz
upozorenje da će u suprotnom sud tuženiku na njegov trošak postaviti zastupnika za
primanje pismena iz reda odvjetnika ili javnih bilježnika i preko toga zastupnika obavijestiti
tuženika odnosno njegova zastupnika o tom postavljenju. Sredstva za pokriće troškova
postavljanja i rada zastupnika tuženika za primanje pismena dužan je predujmiti tužitelj na
temelju rješenja suda protiv kojega nije dopuštena posebna žalba. Ako tužitelj ne predujmi
ta sredstva u roku koji je sud odredio u svom rješenju, sud će tužbu odbaciti.

DOSTAVNICA
Potvrdu o obavljenoj dostavi (dostavnicu) potpisuje primatelj, koji će na njoj napisati datum
primitka. Dostavljač će od osobe kojoj pismeno predaje zatražiti da dokaže svoju
istovjetnost.

DOSTAVA PREKO JAVNOG BILJEŽNIKA

Na zahtjev stranke koja izjavi da je spremna snositi troškove time izazvane, sud može
rješenjem protiv kojega nije dopuštena žalba odrediti da se dostava nekoga pismena povjeri
javnome bilježniku.O primitku pismena radi dostave i o radnjama poduzetim radi dostave
javni bilježnik sastavit će zapisnike.

PISANI SPORAZUM O DOSTAVI

Ako se tuženik prije podnošenja tužbe sudu u pisanom sporazumu sklopljenom s tužiteljem
suglasio da mu se dostava u sporovima na koje se sporazum odnosi obavlja na određenoj
adresi u Republici Hrvatskoj ili preko određene osobe u Republici Hrvatskoj, tužba i druga
pismena u postupku tuženiku će se, na prijedlog tužitelja, dostavljati na toj adresi ili toj
osobi. Tužitelj je dužan uz tužbu priložiti sporazum ako u njoj predlaže da se dostava obavlja
na adresi ili preko osobe iz toga sporazuma Ako se dostava nije mogla obaviti sud će odrediti
da se daljnje dostave tuženiku obavljaju stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda.

18
DOSTAVA U SUDU
Ako se određenim osobama, na temelju njihova zahtjeva i odobrenja predsjednika suda,
dostava obavlja u sudu, pismena koja im upućuje sud polažu se za njih u posebne pretince u
za to određenoj prostoriji suda. Dostavu obavlja službena osoba suda. Pismena koja se
dostavljaju preko pretinca ne smiju biti dostupna osobama kojima se dostavljaju prije nego
što potpišu dostavnicu. Pismena se dostavljaju u zatvorenim omotnicama, u kojima se
dostava obavlja preko pošte. Prigodom uzimanja pismena moraju se preuzeti sva pismena
položena u pretinac. Na svako pismeno naznačit će se dan kada je položeno u pretinac osobe
kojoj se dostava tako obavlja. Dužni su pismeno podići iz pretinca u roku od osam dana. Ako
pismeno ne bude podignuto u tom roku, dostava će se obaviti stavljanjem pismena na
oglasnu ploču suda. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmoga dana od dana
stavljanja pismena na oglasnu ploču suda.

UREDBA (EU) BR. 2020/1784

Ova se Uredba primjenjuje na prekograničnu dostavu sudskih i izvansudskih pismena u
građanskim ili trgovačkim stvarima. Ne primjenjuje se posebno na porezne, carinske ili
upravne stvari niti na odgovornost države članice za djelovanja ili propuste u izvršavanju
državnih ovlasti.
Svaka država članica određuje javne službenike, tijela ili druge osobe odgovorne za slanje ili
zaprimanje sudskih ili izvansudskih pismena koja treba dostaviti u drugu državu članicu ili
zaprimiti od drugih država članica.
Pismena koja treba dostaviti šalju se putem sigurnog i pouzdanog decentraliziranog IT
sustava. (mreža kojom se omogućuje sigurna i pouzdana prekogranična razmjena
informacija).

Slanje sudskih pismena između otpremnih i prijamnih tijela obavlja se izravno i što je brže
moguće. Po primitku pismena prijamno tijelo otpremnom tijelu automatski šalje potvrdu o
primitku što prije putem decentraliziranog IT sustava ili, ako se potvrda šalje drugim
sredstvima, što prije, a u svakom slučaju u roku od sedam dana od primitka.
Prijamno tijelo sâmo dostavlja pismeno ili nalaže da pismeno bude dostavljeno, bilo u skladu
s pravom države članice primateljice ili na poseban način koji zahtijeva otpremno tijelo, osim
ako takav način nije u skladu s pravom te države članice. Prijamno tijelo poduzima sve
potrebne korake kako bi izvršilo dostavu pismena što prije, a u svakom slučaju u roku od
mjesec dana od njegovog primitka.

Adresat može odbiti primitak pismena koje se treba dostaviti ako pismeno nije sastavljeno ili
prevedeno na jednom od jezika koje adresat razumije ili službeni jezik države članice.

Svaka država članica može se u iznimnim okolnostima koristiti diplomatskim ili konzularnim
putem za slanje sudskih pismena radi dostave prijamnim tijelima ili središnjim tijelima druge
države članice.
Dostava sudskih pismena osobama koje se nalaze u drugoj državi članici može se izvršiti
izravno putem pošte preporučenom pošiljkom uz potvrdu o primitku ili jednakovrijednu
potvrdu.
11. TROŠKOVI POSTUPKA (što čini parnične troškove, postupak i odlučivanje o
zahtjevu stranke za naknadu parničnih troškova, odlučivanje o troškovima po načelu cause
i u slučaju povlačenja tužbe)
19
PARNIČNE TROŠKOVE ČINE:
• izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka
• nagrada za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo
na nagradu Svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je
uzrokovala svojim radnjama.

PREDUJAM TROŠKOVA
Kad stranka predloži izvođenje dokaza, dužna je po nalogu suda unaprijed položiti iznos
potreban za podmirenje troškova koji će nastati u povodu izvođenja dokaza. Kad izvođenje
dokaza predlože obje stranke, ili kad ga sud odredi po službenoj dužnosti, sud će odrediti da
iznos potreban za podmirenje troškova polože obje stranke na jednake dijelove. Ako je sud
odredio izvođenje dokaza po službenoj dužnosti, može odrediti da iznos položi samo jedna
stranka. Ako sud izvede dokaz iako predujam za njegovo izvođenje nije položen, rješenjem će
naložiti stranci da u roku od osam dana određenu svotu plati svjedoku ili vještaku. Sud će
odustati od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude položen u
roku što ga sud odredi.

POSTUPAK
Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi
troškove izazvane vođenjem postupka (načelo cauze). Ako su stranke djelomično uspjele u
parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od
postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u
manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke
koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te
će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je
preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer
uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći
računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Ako su stranke djelomično
uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi
svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove koje je
uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio(načelo culpe).
O zahtjevima za naknadu ovih troškova sud je dužan rješenjem odlučiti najkasnije u roku od
15 dana od dana podnošenja zahtjeva za naknadu troškova, neovisno o odluci o glavnoj
stvari.
Ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je prije nego što se upustio u raspravljanje o
glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove.

POVLAČENJE TUŽBE
Tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi
troškove postupka. Iznimno, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva
odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu
pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

ODLUČIVANJE O ZAHTJEVU STRANKE ZA NAKNADU PARNIČNIH TROŠKOVA

O naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja. Stranka je
dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. Zahtjev za naknadu
20
troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi
odlučivanju o troškovima, a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja,
stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba odlučiti.
U slučaju povlačenja tužbe, kao i u slučaju presude na temelju priznanja i presude na temelju
odricanja, ako povlačenje tužbe, odricanje ili odustanak od pravnog lijeka, priznanje ili
odricanje nisu obavljeni na raspravi, zahtjev za naknadu troškova može se staviti u roku od
15 dana nakon dostave obavijesti ili odluke.

TROŠKOVI DRŽAVNOG ODVJETNIKA, SUPARNIČARA, NAGODBA

U postupcima u kojima državni odvjetnik ili koje drugo državno tijelo nastupa kao stranka,
odluka o troškovima postupka donosi se u korist, odnosno protiv Republike Hrvatske. Kad
državni odvjetnik sudjeluje u postupku kao stranka, on ima pravo na naknadu troškova
prema odredbama ovog zakona, ali ne i pravo na nagradu. Odredbe o troškovima
primjenjuju se i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo. U tom slučaju troškovi
postupka obuhvaćaju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade odvjetniku.

Suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove. Ako postoji znatna razlika u pogledu
njihova udjela u predmetu spora, sud će prema razmjeru tog udjela odrediti koliki će dio
troškova nadoknaditi svaki od suparničara.

Svaka stranka snosi svoje troškove ako je parnica završena sudskom nagodbom, a u
nagodbi nije drugačije ugovoreno. Troškovi nagodbe koja je pokušana, ali nije uspjela ulaze
u parnične troškove.

12. TUŽBA (sadržaj tužbe i vrste tužbi, tužba za utvrđenje, stupnjevita tužba i tužba za
zaštitu kolektivnih prava i interesa).

TUŽBA
Parnični postupak pokreće se tužbom. Parnični postupak pred prvostupanjskim sudom mora
se okončati u razumnom roku, a svakako u roku kraćem od tri godine od dana
podnošenja tužbe, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

SADRŽAJ TUŽBE
Tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja,
činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge
podatke koje mora imati svaki podnesak:
• oznaku suda,
• ime, prebivalište odnosno boravište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i
punomoćnika, ako ih imaju,
• OIB stranke koja podnosi podnesak
• predmet spora,
• sadržaj izjave
• potpis podnositelja (na kraju podneska)

Kad stvarna nadležnost, sastav suda, vrsta postupka, ovlaštenje na zastupanje ili pravo na
naknadu troškova postupka ovisi o vrijednosti predmeta spora, a predmet tužbenog zahtjeva
nije novčana svota, tužitelj je dužan u tužbi naznačiti vrijednost predmeta spora.

21
VRSTE TUŽBE
Postoje: deklaratorna (u kojoj se traži utvrđivanje sadržaja nekog prava), kondematorna
(kojom se nalaže neko činjenje, trpljenje ili propuštanje), konstitutivna (kojom se traži
preinačenje sadržaja nekog pravnog odnosa ili njegovo ukidanje), manifestacijska tužba
(kojom se traži da tuženik položi račun ili preda potpuni pregled imovine ili obveza itd),
stupnjevita tužba, tužba prije dospjelosti, tužba za zaštitu kolektivnih interesa, udružna tužba
u antidiskriminacijskim sporovima, tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i
protutužba.

1. DEKLARATORNA TUŽBA (tužba za utvrđenje)

Tužitelj traži od suda da samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili
pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Takva se tužba može podići:
- kad je to posebnim propisima predviđeno,
- kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva
prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije
dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili
- kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.
Incidentalna tužba za utvrđenje - Ako odluka o sporu ovisi o tome postoji li ili ne postoji
kakav pravni odnos koji je prije ili tijekom parnice postao sporan, tužitelj može, istaknuti i
tužbeni zahtjev da sud utvrdi da takav odnos postoji odnosno da ne postoji, ako je sud pred
kojim parnica teče nadležan za takav zahtjev. Isticanje zahtjeva nakon podnošenja tužbe
neće se smatrati preinakom tužbe.

2. KONDEMNATORNA TUŽBA
Tužitelj od suda traži da tuženiku naloži neko činjenje, trpljenje ili propuštanje. Sud može
naložiti tuženiku da izvrši određenu činidbu samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne
rasprave (iznimno i ranije, npr. kod uzdržavanja). Npr. tužba radi naknade štete ili tužba radi
smetanja posjeda.

3. KONSTITUTIVNA TUŽBA
Tužitelj traži od suda uspostavljanje, izmjenu ili ukidanje određenog pravnog odnosa (npr.
tužba za razvod braka ili poništenje ugovora).

4. STUPNJEVITA TUŽBA (3 varijacije)

1)Tužitelj koji za to ima imovinskopravni interes može tužbom zatražiti od suda da naloži
tuženiku koji je prema sadržaju pravnoga odnosa dužan položiti račun ili dati pregled neke
imovine i obveza, odnosno tuženiku za koga je vjerojatno da nešto zna o utajenoj ili
prikrivenoj imovini, da, pod prisegom ili bez prisege, položi račun ili preda potpuni pregled
imovine ili obveza, odnosno priopćiti što mu je o utajenoj ili prikrivenoj imovini poznato.
Tužitelj je dužan naznačiti vrijednost predmeta spora prilikom podnošenja tužbe, da bi
kasnije prigodom postavljanja tužbenoga zahtjeva u roku koji mu ostavi sud tužitelj iznova
naznačio vrijednost predmeta spora u skladu sa dobivenim podacima.

2) U sporovima u kojima ne može postaviti tužbeni zahtjev za isplatu određenog iznosa

novca, isporuku određene količine zamjenjivih stvari, predaju određenih stvari ili prijenos
određenih prava prije nego što tuženik ispuni svoju obvezu polaganja računa ili predaje
pregleda imovine i obveza, tužitelj može u tužbi istaknuti, pored zahtjeva za polaganje
22
računa ili predaju pregleda imovine i obveza iz stavka 1., i zahtjev kojim će zatražiti od suda
da tuženika osudi na isplatu iznosa novca, isporuku ili predaju stvari ili prijenos prava čiju će
visinu, količinu odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što tuženik položi račun ili preda
pregled imovine i obveza. Tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu
za to sud odredi tijekom postupka.

3)U sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka
koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju
građanskopravnoga odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje
stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na
isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost
odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke. U slučaju 2) i 3) tužitelj je dužan
određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka
rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba.

Manifestni nalog = nalog koji sud nalaže tuženiku da položi račun, da pregled imovine.

5. TUŽBA PRIJE DOSPJELOSTI TRAŽBINE

Ako tužitelj učini vjerojatnim:
• da tuženik ozbiljno dovodi u pitanje postojanje njegove još uvijek nedospjele tražbine, ili
• da će morati sudskim putem ostvarivati svoju tražbinu nakon što ona dospije, ili
• da iz drugih razloga ima za to pravni interes
može i prije dospjelosti zatražiti od suda da tuženiku naloži da mu ispuni činidbu u vrijeme
njezine dospjelosti. Vrijeme dospjelosti tražbine treba biti određeno naznačeno u tužbenom
zahtjevu. Sud će odbaciti tužbu ako utvrdi da tužitelj nema pravnoga interesa tražiti
donošenje presude prije dospjelosti tražbine.

6. TUŽBA ZA ZAŠTITU KOLEKTIVNIH INTERESA I PRAVA

Udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se
u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom
utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim
zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba
za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem
određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže
povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Županijski sud je stvarno
nadležan.

Podnositelj tužbe može, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano, zatražiti:
1. da se utvrdi da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika,
povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj
ovlašten štititi,
2. da se zabrani poduzimanje radnji kojima se povređuju ili ugrožavaju interesi ili prava
osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, uključujući i korištenje određenih ugovornih odredaba
ili poslovne prakse,

3. da se tuženiku naloži poduzimanje radnji radi otklanjanja nastupjelih ili mogućih općih
štetnih posljedica nedopuštenih postupanja tuženika, uključujući i uspostavu prijašnjeg
stanja ili stanja koje će po mogućnosti najviše odgovarati tom stanju ili stanju u kojemu
moguća povreda zaštićenih kolektivnih interesa ili prava ne bi mogla nastupiti,
23
 4. da se presuda kojom će biti prihvaćen koji od zahtjeva iz prethodnih točaka objavi na
trošak tuženika u medijima.
5. da se dosude mjere popravljanja štete u skladu s posebnim propisom o predstavničkim
tužbama za zaštitu kolekt. interesa potrošača. (stupa na snagu donošenjem posebnog
propisa).

Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno
utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe da su određenim
postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom
zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud
biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

7. PROTUTUŽBA
Tuženik može do zaključenja prethodnog postupka pred sudom podnijeti kod istog suda
protutužbu:
- ako je zahtjev protutužbe u vezi s tužbenim zahtjevom, ili
- ako se ti zahtjevi mogu prebiti, ili
- ako se protutužbom traži utvrđenje kakva prava ili pravnog odnosa o čijem postojanju ili
nepostojanju ovisi u cijelosti ili djelomično odluka o tužbenom zahtjevu.
Protutužba se ne može podnijeti ako je za zahtjev iz protutužbe stvarno nadležan viši sud ili
sud druge vrste. Protutužba se može podnijeti i kada o zahtjevu iz protutužbe treba da sudi
isti sud u drugom sastavu.

RADNJE NAKON PRIMITKA TUŽBE

Nakon primitka tužbe obavljaju se pripreme za glavnu raspravu.
Te pripreme obuhvaćaju:
• prethodno ispitivanje tužbe,
• dostavu tužbe tuženiku na odgovor i njegov odgovor,
• održavanje pripremnog ročišta,
• zaključenje prethodnog postupka,
• zakazivanje glavne rasprave.

PRETHODNO ISPITIVANJE TUŽBE

Kad utvrdi da je tužba nerazumljiva ili nepotpuna, ili da postoje nedostaci koji se tiču
sposobnosti tužitelja ili tuženika da budu stranke u parnici, ili nedostaci u pogledu zakonskog
zastupanja stranke, ili nedostaci koji se odnose na ovlaštenje zastupnika da pokrene parnicu
kad je takvo ovlaštenje potrebno, sud će radi otklanjanja tih nedostataka poduzeti potrebne
mjere predviđene zakonom, odnosno pozvati će stranku da ispravi odnosno dopuni tužbu u
određenom roku (za nerazumljivu i nepotpunu tužbu rok je 8 dana, za ostalo sud određuje
rok). Ako po isteku roka ne budu ispravljene nepravilnosti, sud će tužbu odbaciti.

KOJE ODLUKE MOŽE DONIJETI U PRETHODNOM ISPITIVANJU TUŽBE

Sud u prethodnom ispitivanju može donijeti rješenje kojim se odbacuje tužba i rješenje
kojim se oglašava nenadležnim.
KADA SE TUŽBA ODBACUJE
Nakon prethodnog ispitivanja tužbe sud donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi:
• da rješavanje o tužbenom zahtjevu ne ide u sudsku nadležnost ili
• da je tužba podnesena nepravovremeno, ako je posebnim propisima određen rok za

24
 podnošenje tužbe
• ili ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili
drugačijeg ostvarivanja prava, a zakonom je propisano da će se u tim slučajevima tužba
odbaciti ili da se bez toga ne može zahtjevati zaštita povrijeđenog prava pred nadležnim
sudom.

13. PRETPOSTAVKE ZA POKRETANJE POSTUPKA U KOJEM JE STRANKA RH

(Postupovna pretpostavka dopustivosti tužbe, kome se podnosi i sadržaj zahtjeva,
osiguranje dokaza povodom zahtjeva za mirno rješenje spora)

POSTUPOVNA PRETPOSTAVKA DOPUSTIVOSTI TUŽBE, KOME SE PODNOSI I SADRŽAJ

ZAHTJEVA
Osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se je prije
podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje
je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu
protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok
za podnošenje tužbe (npr smetanje posjeda). Zahtjev za mirno rješenje spora mora
sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba. Zahtjev se podnosi nadležnom državnom
odvjetništvu, sukladno odredbama Zakona o državnom odvjetništvu. Ako je zahtjev
podnesen nenadležnom državnom odvjetništvu, ono će zahtjev dostaviti nadležnom
državnom odvjetništvu uz obavijest stranci. Podnošenjem zahtjeva zastarijevanje zastaje.
Nagodba postignuta između podnositelja zahtjeva i Državnog odvjetništva, po zahtjevu, ima
svojstvo ovršne isprave. Ako zahtjev ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku
od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom
sudu.
Sud će odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenja odluke o
zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka roka.

OSIGURANJE DOKAZA
Republika Hrvatska i podnositelj zahtjeva mogu nakon podnošenja zahtjeva za mirno
rješenje spora zatražiti od suda da, primjenjujući na odgovarajući način odredbe o osiguranju
dokaza, izvede dokaze za koje smatra da su nužni radi utvrđivanja činjenica o kojima će
ovisiti zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva protivne stranke za mirno rješenje spora. Te
dokaze može izvesti i sudski savjetnik, a imaju isto značenje kao dokazi izvedeni u postupku
osiguranja dokaza.

14. ISTICANJE VIŠE TUŽBENIH ZAHTJEVA U JEDNOJ TUŽBI ( pretpostavke

dopustivosti objektivne kumulacije, objektivna eventualna kumulacija i način odlučivanja o
tužbenim zahtjevima, protutužba)

25
PRETPOSTAVKE ZA OBJEKTIVNU KUMULACIJU
U jednoj tužbi tužitelj može istaknuti više zahtjeva protiv istog tuženika:
• kad su svi zahtjevi povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom ili
• kad je isti sud stvarno nadležan za svaki od tih zahtjeva
• kad je za sve zahtjeve određena ista vrsta postupka

EVENTUALNA KUMULACIJA TUŽBENIH ZAHTJEVA

Tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako
da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije
osnovan. Zahtjevi se mogu istaknuti u jednoj tužbi samo ako je sud stvarno nadležan za svaki
od istaknutih zahtjeva i ako je za sve zahtjeve određena ista vrsta postupka. Npr. prvi zahtjev
– isplata kupoprodajne cijene, drugi zahtjev – vraćanje stvari.

O tužbenim zahtjevima sud odlučuje presudom.

15. PREINAKA TUŽBE (pojam, dokad se može preinačiti tužba, pristanak tuženika i
njegovo protivljenje objektivnoj preinaci, subjektivna preinaka tužbe i (ne)pristanak
osobe koja treba stupiti u parnicu)

POJAM
Preinaka tužbe jest:
• promjena istovjetnosti zahtjeva,
• povećanje postojećeg
• isticanje drugog zahtjeva uz postojeći
• umjesto prvobitnog tuženika usmjeravanje tužbe na drugu osobu
• umjesto prvobitnog tužitelja novi tužitelj

DO KAD SE MOŽE PREINAČITI TUŽBA

Tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Iznimno, tužitelj može
preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti
do zaključenja prethodnog postupka.

PRISTANK TUŽENIKA I NJEGOVO PROTIVLJENJE OBJEKTIVNOJ PREINACI

Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se
tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno
rješenje odnosa među strankama. Smatrat će se da postoji pristanak tuženika na preinaku
tužbe ako se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije
toga protivio preinaci.

SUBJEKTIVNA PREINAKA TUŽBE I (NE)PRISTANAK OSOBE KOJA TREBA STUPITI U PARNICU

Za preinaku tužbe na način da se tuži druga osoba potreban je pristanak osobe koja treba
stupiti u parnicu umjesto tuženika, a ako se tuženik već upustio u raspravljanje o glavnoj
stvari, potreban je i pristanak tuženika. Nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o
glavnoj stvari, umjesto tužitelja može u parnicu stupiti novi tužitelj samo ako tuženik na to
pristane. Osoba koja stupa u parnicu umjesto stranke mora primiti parnicu u onom stanju u
kakvu se ona nalazi u trenutku kad u nju stupa.
Za preinaku tužbe na način da se tuži druga osoba potreban je pristanak osobe koja treba
26
stupiti u parnicu umjesto tuženika, a ako se tuženik već upustio u raspravljanje o glavnoj
stvari, potreban je i pristanak tuženika. Nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o
glavnoj stvari, umjesto tužitelja može u parnicu stupiti novi tužitelj samo ako tuženik na to
pristane.

KAD TUŽBA NIJE PREINAČENA

Tužba nije preinačena:
• ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva,
• ako je smanjio tužbeni zahtjev
• ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev
nije promijenjen.

16. POVLAČENJE TUŽBE (dokad se može povući tužba i (ne)pristanak tuženika,

povlačenje tužbe nakon što je predmet dostavljen drugostupanjskom sudu,
predmnijevano povlačenje tužbe i učinci povlačenja tužbe)

DO KAD SE MOŽE POVUĆI TUŽBA I (NE)PRISTANAK TUŽENIKA

1. Prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari - bez pristanka tuženika
2. Sve do zaključenja glavne rasprave - ako tuženik na to pristane (ako se u roku od 15 dana
ne izjasni o tome smatrat će se da je pristao na povlaćenje (možda spada u jedan od
oblika predmnijevanog povlačenja?))
3. Nakon zaključenja glavne rasprave do pravomoćnosti odluke kojom se prvostupanjski
postupak dovršava – potreban izričit pristanak tuženika. Ako u tom slučaju dođe do
povlačenja tužbe prije nego što je prvostupanjski sud donio svoju odluku, odnosno prije
nego što je ona u povodu žalbe otpravljena drugostupanjskom sudu, prvostupanjski će
sud rješenjem utvrditi da je tužba povučena, odnosno rješenjem će ukinuti svoju odluku i
utvrditi da je tužba povučena.

POVLAČENJE TUŽBE NAKON ŠTO JE PREDMET DOSTAVLJEN DRUGOSTUPANJSKOM SUDU

Ako dođe do povlačenja tužbe nakon što je predmet dostavljen drugostupanjskom sudu,
drugostupanjski će sud, ako prije toga nije odlučio u povodu žalbe, rješenjem ukinuti
prvostupanjsku odluku i utvrditi da je tužba povučena.

PREDMNIJEVANO POVLAČENJE TUŽBE I UČINCI POVLAČENJA TUŽBE

- čl. 109. st. 4. Smatrat će se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u
određenom roku i ispravljen u skladu s dobivenom uputom suda, a ako bude vraćen bez
ispravka odnosno dopune, odbacit će se.
- čl. 291. st. 4. Ako s pripremnog ročišta neopravdano izostanu obje stranke ili ako s
ročišta neopravdano izostane tužitelj, a tuženik se ne upusti u raspravljanje, smatrat će se da
je tužitelj povukao tužbu.

Povučena tužba smatra se kao da nije ni bila podnesena i može se ponovno podnijeti.

17. SUPARNIČARI (zakonske pretpostavke, eventualno ili supsidijarno suparničarstvo i

tužba glavnog miješanja, jedinstveno suparničarstvo i rokovi za izvršenje određene parnične
radnje)

27
ZAKONSKE PRETPOSTAVKE
Suparničarstvo postoji kada se u istoj stranačkoj ulozi u parnici pojavljuje više postupovnih
(procesnih) subjekata – subjektivna kumulacija. Aktivno – na strani tužitelja više stranaka;
pasivno – na strani tuženika više stranaka. Suparničarstvo je rezultat procesne dispozicije
tužitelja, dok tuženik svojom procesnom radnjom ne može proizvesti suparničarstvo.
Obostrano suparničarstvo postoji kada na strani tužitelja i na strani tuženika ima više osoba.

VRSTE
Suparničarstvo može biti materijalno i formalno; obično i jedinstveno; prvobitno i naknadno;
eventualno ili supsidijarno, nužno.

MATERIJALNI I FORMALNI SUPARIČARI

Materijalni suparničari - koji se prije i izvan parnice nalaze u određenoj pravnoj ili stvarnoj
vezi s obzirom na predmet spora. Pravna veza: suvlasnici ili sunasljednici kada tuže treću
osobu radi zaštite zajedničke imovine (oni se nalaze u određenoj pravnoj zajednici). Stvarna
veza: tuženici koji su kao štetnici zajedničkom radnjom oštetili tužiteljevu stvar - njihova
prava i obveze proistječu iz iste činjenične i pravne osnove.
Formalni suparničari: su oni između kojih izvan parnice nema ni pravne ni stvarne
povezanosti s obzirom na predmet spora, ali su u njihovim parnicama predmet spora prava
odnosno obveze iste vrste, koji se osnivaju na bitno istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi.
Njih veže samo ista parnica formirana dispozicijom tužitelja. Tužitelj je slobodno mogao
tužiti svakog od njih posebnom tužbom.

PRVOBITNO I NAKNADNO SUPARNIČARSTVO

Provbitno suparničarstvo postoji ako je zasnovano već prilikom podnošenja tužbe.
Naknadni suparničari postoji kada do zaključenja prethodnog postupka pred sudom uz
dotadašnjeg tužitelja pristupi novi tužitelj ili se tužba proširi na novog tuženika.

EVENTUALNO ILI SUPSIDIJARNO SUPARNIČARSTVO I TUŽBA GLAVNOG MIJEŠANJA

Tužitelj može tužbom obuhvatiti dva ili više tuženika i tako što će tražiti da tužbeni zahtjev
bude prihvaćen prema slijedećem tuženiku u slučaju da bude pravomoćno odbijen prema
onome koji je u tužbi naveden prije njega. To je moguće samo ako prema svakom od njih
ističe isti zahtjev ili ako prema pojedinim od njih ističe različite zahtjeve koji su u međusobnoj
vezi te ako je isti sud stvarno i mjesno nadležan za svaki od zahtjeva.

Osoba koja u cijelosti ili djelomično traži stvar ili pravo o kojem između drugih osoba već
teče parnica može pred sudom pred kojim ta parnica teče tužiti obje stranke jednom
tužbom, sve dok se postupak pravomoćno ne završi.

JEDINSTVENO SUPARNIČARSTVO I ROKOVI ZA IZVRŠENJE ODREĐENE PARNIČNE RADNJE

Obični suparničari - kad je položaj svakog suparničara samostalan.
Jedinstveni suparničari - Ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor
može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima, smatraju se oni kao jedna
parnična stranka, tako da se u slučaju ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju
učinak parničnih radnji što su ih poduzeli drugi suparničari proteže i na one koji te radnje
nisu poduzeli (samo korisni učinci). Ako su neke od radnji koje poduzimaju pojedini od
jedinstvenih suparničara suprotne: važi samo ona koja je za sve njih najpovoljnija. Štetne
procesne radnje ne djeluju ni prema kome pa ni prema onome koji ih je poduzeo.

28
Ako rokovi za izvršenje određene parnične radnje za pojedine jedinstvene suparničare ističu
u razno vrijeme, tu parničnu radnju može svaki suparničar poduzeti sve dok i za jednog od
njih još teče rok za poduzimanje te radnje.

NUŽNO SUPARNIČARSTVO
Kad samo određeni suparničari zajedno predstavljaju jednu stranku kojoj se priznaje
procesna legitimacija za vođenje parnice. Svi nužni suparničari su istodobno i jedinstveni
suparničari. Primjer treća osoba stavlja prigovor protiv ovrhe, upućuje ju se u parnicu radi
proglašenja ovrhe nedopuštenom, mora tužiti ovrhovoditelja i ovršenika; razvrgnuće
vlasničke zajednice – moraju se obuhvatiti svi suvlasnici; uvrđenje postojanja služnosti na
nekretnini – mora se tužiti sve suvlasnike.

18. UMJEŠAČ I UMJEŠAČ S POLOŽAJEM JEDINSTVENOG SUPARNIČARA (kako

umješač stupa u parnicu i u kakvom je stanju prima, pravni učinak parničnih radnji
umješača i intervencijski efekt, umješač s položajem jedinstvenog suparničara i rokovi za
poduzimanje parničnih radnji)

UMJEŠAČ
Osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od
stranaka uspije može se pridružiti toj stranci. Njegov pravni interes za sudjelovanjem
proizlazi iz toga što se pravne posljedice presude koja bude donesena među parničnim
strankama mogu posredno odraziti i na njegovu pravnu situaciju (kontrolira stranku).
Primjer: jamac u parnici između vjerovnika i glavnog dužnika. Umješač nije stranka već
intervenijent, može poduzimati samo radnje koje su povoljne za stranku.

KAKO UMJEŠAČ STUPA U PARNICU I U KAKVOM JE STANJU PRIMA

Umješač može stupiti u parnicu u tijeku cijelog postupka sve do pravomoćnosti odluke o
tužbenom zahtjevu te u tijeku postupka nastavljenog podnošenjem izvanrednoga pravnog
lijeka. Izjavu o stupanju u parnicu umješač može dati na ročištu ili pisanim podneskom.
Umješač mora primiti parnicu u onom stanju u kakvu se nalazi u trenutku kad se umiješa u
parnicu.

ŠTO AKO SUD DOZVOLI DA SE UMIJEŠA I ŠTO AKO NE DOZVOLI

Svaka stranka može osporiti umješaču pravo da sudjeluje u postupku i predložiti da se
umješač odbije, a sud može i bez izjašnjenja stranaka odbiti sudjelovanje umješača ako
utvrdi da ne postoji pravni interes umješača.

JE LI MOGUĆA POSEBNA ŽALBA PROTIV RJEŠENJA O PRIHVAĆANJU UMJEŠAČA

Protiv odluke kojom se prihvaća sudjelovanje umješača nije dopuštena posebna žalba.

PRAVNI UČINAK PARNIČNIH RADNJI UMJEŠAČA

Parnične radnje umješača imaju za stranku kojoj se pridružio pravni učinak ako nisu u
suprotnosti njezinim radnjama. Poduzima postupovne radnje u svoje ime, a ne kao
zastupnik stranke kojoj se pridružio, ali se njegove radnje tretiraju kao procesne radnje
29
stranke kojoj se pridružio ako ih stranka izričito ne otkloni. Umješač ne može poduzimati
radnje kojima se disponira t.z., povući tužbu, preinačiti tužbu i odustati od pravnog lijeka.

INTERVENCIJSKI UČINAK
Umješač ne može poricati ni činjeničnu ni pravnu ocjenu stvari u donesenoj presudi pri
reguliranju svojih odnosa sa strankom kojoj se pridružio! Ali samo pod uvjetom:
1. da je umješaču bilo omogućeno da u parnici poduzima sve radnje prikladne za
ostvarenje uspjeha stranke kojoj se pridružio
2. da je stranka kojoj se pridružio uredno i lojalno vodila parnicu.

TROŠKOVI UMJEŠAČA
Umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je
uzrokovao svojim radnjama.

UMJEŠAČ S POLOŽAJEM JEDINSTVENOG SUPARNIČARA

Ako se pravni učinak presude treba odnositi i na umješača, on ima položaj jedinstvenog
suparničara. Umješač s položajem jedinstvenog suparničara može podnijeti izvanredni pravni
lijek i u parnici u kojoj do nastupanja pravomoćnosti odluke o tužbenom zahtjevu nije
sudjelovao kao umješač, ima svoj samostalni rok za parnične radnje, može ga se saslušati
prema pravilima o izvođenju dokaza saslušanjem stranaka, stranka kojoj se pridružio nema
pravo osujetiti njegove u načelu povoljne radnje.

19. PREKID POSTUPKA (kad nastupa prekid postupka po sili zakona, prekid do kojeg
dolazi odlukom suda, pravne posljedice prekida i nastavak prekinutog postupka)

KAD NASTUPA PREKID POSTUPKA PO SILI ZAKONA:

• kad stranka umre,
• kad stranka izgubi parničnu sposobnost, a nema punomoćnika u toj parnici,
• kad zakonski zastupnik stranke umre ili prestane njegovo ovlaštenje za zastupanje, a
stranka nema punomoćnika u toj parnici,
• kad stranka koja je pravna osoba prestane postojati odnosno kad nadležno tijelo
pravomoćno odluči o zabrani rada,
• kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka,
• kad se stranka nađe na području koje je zbog izvanrednih događaja (poplava i sl.)
odsječeno od suda,
• kad zbog rata ili drugih uzroka prestane rad u sudu,
• kad je to drugim zakonom određeno.

PREKID DO KOJEG DOLAZI ODLUKOM SUDA

1. Sud će prekid postupka odrediti i ako je (konstitutivna odluka suda):
• odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju
• odlučio podnijeti zahtjev Sudu Europske unije o tumačenju Ugovorā Europske unije te
valjanosti i tumačenju akata institucija, tijela, ureda ili agencija Europske unije
2. Sud može odrediti prekid postupka:
 ako odluka o tužbenom zahtjevu ovisi o tome je li učinjen trgovački prijestup ili je li
učinjeno kazneno djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, tko je počinitelj i je li on
odgovoran, a osobito kad se pojavi sumnja da je svjedok ili vještak dao lažan iskaz ili da
30
 je isprava upotrijebljena kao dokaz lažna,
 ako je zahtjev Sudu Europske unije o tumačenju Ugovorā Europske unije te valjanosti i
tumačenju akata institucija, tijela, ureda ili agencija Europske unije već podnesen u
drugom postupku, a odluka suda ovisi o rješenju tog zahtjeva,
 u postupku u kojemu odluka ovisi o rješavanju istog pravnog pitanja, kad se na mrežnoj
stranici e-oglasna ploča sudova objavi rješenje kojim se dopušta prijedlog za zauzimanje
pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u oglednom postupku radi
rješenja pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava.

PRAVNE POSLJEDICE PREKIDA POSTUPKA

• prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji;
• sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio poslije
zaključenja glavne rasprave sud može na temelju te rasprave donijeti odluku;
• parnične radnje što ih je jedna stranka poduzela dok traje prekid postupka nemaju
prema drugoj stranci nikakav pravni učinak (njihov učinak počinje tek nakon što postupak
bude nastavljen).

NASTAVAK PREKINUTOG POSTUPKA

Postupak će se nastaviti kad sud ovlaštene osobe (nasljednike, pravne sljednike, stečajnog
upravitelj) na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da preuzmu
postupak, kad stranka koja se nalazila na području koje je zbog izvanrednih događaja
odsječeno od suda preuzme postupak ili kad je sud na prijedlog protivne stranke ili po
službenoj dužnosti pozove da to učini, kad se pravomoćno završi postupak pred sudom ili
drugim nadležnim organom ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na
njegov završetak, kod oglednog - kad VSRH objavi rješenje o pitanju važnom za jedinstvenu
primjenu prava. Kad stranka pravna osoba prestane postojati ili ima zabranu rada - sud će
nastaviti i istodobno obustaviti postupak ako pravni slijednik ne preuzme postupak ili
protivna strana ne predloži da ga sud pozove da to učini u roku od 3 mjeseca od
pravomoćnosti rješenja o prekidu postupka.
Rokovi koji su zbog prekida postupka prestali teći počinju za zainteresiranu stranku teći u
cijelosti iznova od dana kad joj sud dostavi rješenje o nastavljanju postupka.
U slučajevima u kojima po ovom Zakonu dolazi do zastoja postupka primjenjivat će se na
odgovarajući način odredbe ovoga Zakona o prekidu postupka.

PRETHODNO PITANJE
Kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a
o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud
može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Odluka suda o
prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.
U parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti
učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.
Ako sud odluči da sam ne rješava o prethodnom pitanju, prekinut će postupak.

20. OBUSTAVA POSTUPKA (pretpostavke za obustavu postupka, nastavak postupka i

istodobna obustava postupka, dostava rješenja o obustavi postupka, odluka o
troškovima postupka u slučaju obustave postupka)

31
PRETPOSTAVKE ZA OBUSTAVU POSTUPKA
Postupak se obustavlja kad umre ili prestane postojati stranka u postupku o pravima koja ne
prelaze na njezine nasljednike, odnosno pravne sljednike (neprenosiva prava).

NASTAVAK POSTUPKA I ISTODOBNA OBUSTAVA POSTUPKA

Kad stranka pravna osoba prestane postojati ili ima zabranu rada - sud će nastaviti i
istodobno obustaviti postupak ako pravni slijednik ne preuzme postupak ili protivna strana
ne predloži da ga sud pozove da to učini u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti rješenja o
prekidu postupka.

KOME SE DOSTAVLJA RJEŠENJE O OBUSTAVI POSTUPKA KAD PRAVNA OSOBA PRESTANE

POSTOJATI
Rješenje o obustavi postupka zbog toga što je pravna osoba prestala postojati dostavit će se
protivnoj stranci i njezinom pravnom sljedniku nakon što on bude utvrđen, a ako pravna
osoba nema pravnoga sljednika, sud će, na prijedlog protivne stranke ili po službenoj
dužnosti, rješenje o obustavi postupka dostaviti državnom odvjetništvu.
Sud će nasljednicima umrle stranke, na prijedlog protivne stranke ili po službenoj dužnosti,
postaviti privremenog zastupnika kojemu će dostaviti rješenje o obustavi postupka, ako
ocijeni da bi ostavinski postupak mogao duže trajati.

ODLUKA O TROŠKOVIMA POSTUPKA U SLUČAJU OBUSTAVE POSTUPKA

U rješenju o obustavi sud će odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove u postupku koji je
prethodio donošenju rješenja o obustavi. Troškove postupka u povodu rješenja o obustavi
snosi ona stranka koja je dala povoda za provedbu tog postupka (npr. žalba protiv rješenja o
obustavi).

21. DOKAZI, IZVOĐENJE DOKAZA I IZVOĐENJE DOKAZA PO UREDBI (EU) BR.

2020/1783 –(opće pravilo o dužnosti stranaka, koje činjenice (ne)obuhvaća dokazivanje i
pravilo o teretu dokazivanja, nezakonit dokaz, mogućnosti suda kad se izvođenje dokaza
ima obaviti prema Uredbi (EU) br. 2020/1783)

OPĆE PRAVILO O DUŽNOSTI STRANAKA

Svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili
kojim pobija navode i dokaze protivnika. Sud može do zaključenja prethodnog postupka, kad
ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na tu njihovu
dužnost, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza
te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno (načelo otvorenog pravosuđenja).

KOJE ČINJENICE (NE)OBUHVAĆA DOKAZIVANJE I PRAVILO O TERETU DOKAZIVANJA

Dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke. Sud odlučuje o tome
koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

Ne treba dokazivati činjenice:

• koje je stranka priznala pred sudom u tijeku parnice, ali sud može narediti da se
dokazuju i takve činjenice ako smatra da stranka njihovim priznanjem ide za tim da
32
 raspolaže zahtjevom kojim ne može raspolagati;
• koje su općepoznate;
• činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja, ali se može dokazivati da te činjenice ne
postoje.
Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o
postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (teret dokazivanja je
na onome koji iznosi neku tvrdnju).

NEZAKONIT DOKAZ
Sudska odluka ne može se temeljiti na dokazu pribavljenom na nezakonit način (nezakonit
dokaz).
Sud može rješenjem dopustiti izvođenje nezakonitog dokaza i uzeti u obzir njegov sadržaj
ako ocijeni da je to potrebno kako bi se utvrdila odlučna činjenica. Prilikom odlučivanja o
dopuštenosti dokaza sud će uzeti u obzir razmjer težine povrede prava zbog izvođenja
nezakonitog dokaza te interesa da se u postupku pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje.

VRSTE DOKAZA
Dokazna sredstva se dijele na osobna ili stvarna i neposredna ili posredna.
Osobna su: svjedoci, vještaci i stranke (neki smatraju i tumači), a stvarna su: isprave i predmeti
uviđaja.
Uviđaj nije dokazno sredstvo već parnična radnja suda radi ispitivanja i utvrđivanja sadržaja
predmeta uviđaja - koji predstavlja dokazno sredstvo.

PRESUMPCIJA O POSTOJANJU TRAŽBINE

Ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne
isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako
tuženik ne dokaže protivno.

IZVOĐENJE DOKAZA PO UREDBI (EU) BR. 2020/1783

Ova se Uredba primjenjuje u građanskim ili trgovačkim stvarima u kojima sud države članice,
u skladu s pravom te države članice, podnosi zahtjev kojim od nadležnog suda druge države
članice traži da izvede dokaze ili traži neposredno izvođenje dokaza u drugoj državi članici.
Sud primatelj zahtjeva za izvođenje dokaza izvršava zahtjev bez odgode, a najkasnije u roku
od 90 dana od primitka zahtjeva. Sud primatelj zahtjeva izvršava zahtjev u skladu sa svojim
nacionalnim pravom. Mogućnosti suda:
 ako je tako predviđeno pravom države članice suda podnositelja zahtjeva, stranke i
njihovi zastupnici, ako postoje, imaju pravo prisustvovati izvođenju dokaza od strane
suda primatelja zahtjeva.
 sud primatelj zahtjeva primjenjuje prikladne mjere prisile ako je to potrebno
 može zatražiti neposredno izvođenje dokaza u drugoj državi članici
 dokaz salušanje osobe izvesti putem videokonferencije ili druge tehnologije za
komunikaciju na daljinu
 od diplomatskih agenata ili konzularnih službenika mogu zatražiti da na državnom
području druge države članice i na području za koje su akreditirani izvode dokaze u
prostorijama diplomatske misije ili konzulata
22. SVJEDOCI, SASLUŠANJE SVJEDOKA I STRANAKA (tko se ne može saslušati
kao svjedok, uskraćivanje svjedočenja i uskrata odgovora na pojedina pitanja, kako se
saslušava svjedok i njegova prava, saslušanje stranaka)
33
SVJEDOCI
Svjedoci su osobe koje su sposobne dati obavijesti o činjenicama koje se dokazuju. Svaka
osoba koja se poziva kao svjedok dužna je odazvati se pozivu; a ako ovim zakonom nije
drugačije određeno, dužna je i svjedočiti. Kao svjedoci se mogu saslušati samo osobe koje su
sposobne dati obavijesti o činjenicama koje se dokazuju.

TKO SE NE MOŽE SASLUŠATI KAO SVJEDOK

Ne može se saslušati kao svjedok osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja
službene ili vojne tajne, dok je nadležno tijelo ne oslobodi te dužnosti.

USKRAĆIVANJE SVJEDOČENJA
Svjedok može uskratiti svjedočenje:
• o onome što mu je stranka kao svom punomoćniku povjerila;
• o onome o čemu se stranka ili druga osoba svjedoku kao vjerskom ispovjedniku
ispovjedila;
•o činjenicama što ih je svjedok saznao kao odvjetnik, liječnik, ili u obavljanju kakva drugog
poziva ili kakve druge djelatnosti ako postoji obveza da se kao tajna čuva ono što se
saznalo u obavljanju tog poziva ili djelatnosti.
Sudac pojedinac ili predsjednik vijeća upozorit će te osobe da mogu uskratiti davanje iskaza.

USKRATA ODGOVORA
Svjedok može uskratiti odgovor na pojedina pitanja ako za to postoje važni razlozi, a osobito
ako bi svojim odgovorom na ta pitanja sebe ili svoje srodnike po krvi u pravoj liniji do bilo
kojeg stupnja, a u pobočnoj liniji do trećeg stupnja zaključno, svoga bračnog druga ili
srodnike po tazbini do drugog stupnja zaključno i onda kad je brak prestao te svog skrbnika
ili staranika, usvojitelja ili usvojenika izložio:
• teškoj sramoti,
• znatnoj imovinskoj šteti
• kaznenom gonjenju.

Sudac pojedinac ili predsjednik vijeća upozorit će svjedoka da može uskratiti davanje
odgovora na postavljeno pitanje.

SASLUŠANJE SVJEDOKA
Svjedoci se saslušavaju pojedinačno i bez prisutnosti svjedoka koji će se kasnije saslušavati.
Svjedok je dužan odgovore davati usmeno. Svjedok će se najprije opomenuti da je dužan
govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti, a nakon toga će se upozoriti na posljedice
davanja lažnog iskaza. Zatim će se svjedok pitati osobne podatke. Poslije općih pitanja
svjedok se poziva da iznese sve što mu je poznato o činjenicama o kojima treba svjedočiti, a
nakon toga mu se mogu postavljati pitanja radi provjere, dopune ili razjašnjenja.

Svjedok će se uvijek pitati otkud mu je poznato ono o čemu svjedoči. Svjedoci se mogu
suočiti ako se njihovi iskazi ne slažu o važnim činjenicama. Suočeni će se o svakoj okolnosti o
kojoj se ne slažu pojedinačno saslušati. Svjedok koji ne zna jezik na kojem se vodi postupak
saslušat će se preko tumača. Ako je svjedok gluh, postavljat će mu se pitanja pisano; a ako je
nijem, pozvat će se da pisano odgovara. Ako se saslušanje ne može obaviti na taj način,
pozvat će se kao tumač osoba koja se sa svjedokom može sporazumjeti.

34
Sud može odlučiti da svjedok prisegne na iskaz koji je dao ili prije nego bude saslušan (dakle,
ne mora). Ako svjedok koji je uredno pozvan ne dođe, a izostanak ne opravda ili se bez
odobrenja ili opravdanog razloga udalji s mjesta gdje treba biti saslušan, sud može narediti
da se prisilno dovede i podmiruje troškove dovođenja, a može ga i kazniti novčano. Ako
svjedok dođe i dalje odbije svjedočiti, može ga se zatvoriti. Zatvor traje sve dok svjedok ne
pristane svjedočiti ili dok njegovo saslušanje ne postane nepotrebno, ali najdulje mjesec
dana. Svjedok ima pravo na naknadu putnih troškova i troškova za prehranu i prenoćište te
na naknadu izmakle zarade. Svjedoci koji se zbog starosti, bolesti ili teških tjelesnih mana ne
mogu odazvati pozivu saslušat će se u svom stanu.

KOJA PITANJA NIJE DOPUŠTENO POSTAVLJATI

Nije dopušteno postavljati pitanja u kojima je već sadržano kako bi trebalo odgovoriti
(sugestivna pitanja) i pitanja u kojima je sadržano da je osoba priznala nešto što nije priznala
(kapciozna pitanja).

SASLUŠANJE STRANAKA
Sporne činjenice važne za odluku sud može utvrđivati i saslušavanjem stranaka.
Ako se uvjerio da stranci odnosno osobi koja se ima saslušati za stranku nisu poznate sporne
činjenice, ili ako saslušanje te stranke nije moguće, sud može odlučiti da se sasluša samo
druga stranka. Neće se saslušati stranka koja uskrati davanje iskaza ili se bez opravdanog
razloga ne odazove pozivu suda. U drugim slučajevima relativno bitna povreda postupka.
Dokaz saslušanjem stranaka izvodi se bez davanja prisege. Sankcije - ne mogu se primijeniti
nikakve prisilne mjere prema stranci koja se nije odazvala pozivu suda radi saslušanja niti se
stranka može prisiliti na davanje iskaza. Sud će, s obzirom na sve okolnosti, ocijeniti od kakva
je značenja što stranka nije došla na saslušanje ili što je uskratila iskaz.

23. VJEŠTAČENJE (predlaganje osobe vještaka, iznošenje nalaza i mišljenja vještaka,

postupak kada je određeno više vještaka i kada se podaci o njihovu nalazu bitno razilaze)

VJEŠTAČENJE
Sud će izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice
potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Određeni vještaci dužni su odazvati se
pozivu suda i iznijeti svoj nalaz i mišljenje (može se osloboditi dužnosti vještaćenja iz razloga
kao kod svjedoka ili izuzeti iz razloga kao kod suca).

PREDLAGANJE OSOBE VJEŠTAKA

Stranka koja predlaže izvođenje dokaza vještačenjem može predložiti osobu vještaka. Sud će
omogućiti protivnoj stranci da se izjasni. Sud će odrediti vještaka ako se protivna stranka ne
usprotivi predloženom vještaku. Ako se protivi, vještaka će odrediti sud. Iznimno, sud može
odrediti drugog vještaka ako ocijeni da složenost vještačenja to zahtjeva, odnosno ako
ocijeni da je to potrebno radi sprječavanja stranaka da raspolažu zahtjevima kojima ne
mogu raspolagati.

IZNOŠENJE NALAZA I MIŠLJENJA VJEŠTAKA

Vještačenje, u pravilu, obavlja jedan vještak; a kad sud ocijeni da je vještačenje složeno,
može odrediti dva ili više vještaka. Prije početka vještačenja pozvat će se vještak da predmet
35
vještačenja brižljivo razmotri, da točno navede sve što opazi i nađe i da svoje mišljenje
iznese savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine, a upozorit će se i na posljedice
davanja lažnog iskaza.

POSTUPAK KADA JE ODREĐENO VIŠE VJEŠTAKA

Ako je određeno više vještaka, oni mogu podnijeti zajednički nalaz i mišljenje kad se u nalazu
i mišljenju slažu. Ako se ne slažu, svaki vještak posebno iznosi svoj nalaz i mišljenje. Ako se
podaci vještaka o njihovu nalazu bitno razilaze, ili ako je nalaz jednog ili više vještaka
nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a ti se
nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, obnovit će se vještačenje s
istim ili drugim vještacima.
Ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi
osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti
ponovnim saslušanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugih vještaka

TKO RUKOVODI VJEŠTAČENJEM

Sud rukovodi vještačenjem. Sud će odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo
usmeno na raspravi ili će ih podnijeti i pisano prije rasprave. Sud će dostaviti pisani nalaz i
mišljenje najkasnije 15 dana prije održavanja ročišta. Sud će odrediti rok za pisano
podnošenje nalaza i mišljenja koji ne može biti duži od 60 dana u pisanom obliku.

24. OSIGURANJE DOKAZA (pretpostavke za osiguranje, nadležnost i do kada se može

tražiti, sadržaj podneska kojim se traži osiguranje dokaza, kako završava postupak
osiguranja dokaza)

PRETPOSTAVKE OSIGURANJA DOKAZA - Ako postoji opravdana bojazan da se neki dokaz neće
moći izvesti ili da će njegovo kasnije izvođenje biti otežano.

NADLEŽNOST I DO KAD SE MOŽE TRAŽITI

• Ako je prijedlog za osiguranje dokaza stavljen u tijeku parničnog postupka, za
postupanje je nadležan sud pred kojim je postupak u tijeku.
• Kad se traži osiguranje dokaza prije pokretanja postupka te u hitnim slučajevima ako je
postupak već u tijeku, nadležan je niži sud prvog stupnja na čijem se području nalaze
stvari koje treba razgledati odnosno sud na čijem području boravi osoba koju treba
saslušati.
može se predložiti da se taj dokaz izvede:
• prije pokretanja parnice te u hitnim slučajevima ako je postupak već u tijeku – nadležan
niži sud prvog stupnja na čijem se području nalaze stvari koje treba razgledati odnosno
sud na čijem području boravi osoba koju treba saslušati sud (odlučuje sudac pojedinac ili
sudski savjetnik);
• u tijeku parnice – nadležan sud pred kojim je postupak u tijeku (o prijedlogu odlučuje
predsjednik vijeća ili sudac pojedinac ili sudski savjetnik koji void postupak);
• nakon što odluka kojom se postupak završava postane pravomoćna, ako je to
potrebno prije ili u tijeku postupka po izvanrednim pravnim lijekovima.
SADRŽAJ PODNESKA
U podnesku kojim traži osiguranje dokaza predlagatelj je dužan naznačiti:
• prava čija zaštita ovisi o činjenicama koje se imaju utvrditi predloženim dokazom,
36
 • razloge iz kojih smatra da je izvođenje toga dokaza nužno radi utvrđenja tih činjenica,
• zašto se kasnije on neće moći izvesti ili će njegovo izvođenje biti otežano,
• ime i prezime protivnika, osim ako iz okolnosti proistječe da on nije poznat.

KAKO ZAVRŠAVA POSTUPAK OSIGURANJA DOKAZA

Polaganjem ili dostavom zapisnika se završava postupak osiguranja dokaza. Protiv takvog
zapisnika nije dopuštena žalba.

VRSTA POSTUPKA I TROŠKOVI

Osiguranje dokaza provodi se u izvanparničnom postupku. Troškove postupka za osiguranje
dokaza podmiruje stranka koja je podnijela prijedlog za osiguranje dokaza.

25. PRIPREMANJE GLAVNE RASPRAVE (koje radnje obuhvaćaju pripreme za glavnu

raspravu, rješenja koja može donijeti sud nakon prethodnog ispitivanja tužbe, odgovor
na tužbu i rješenja koja sud može donijeti na pripremnom ročištu)

RADNJE KOJE OBUHVAĆAJU PRIPREMANJE GLAVNE RASPRAVE

Nakon primitka tužbe obavljaju se pripreme za glavnu raspravu. Te pripreme obuhvaćaju:
• prethodno ispitivanje tužbe,
• dostavu tužbe tuženiku na odgovor i njegov odgovor,
• održavanje pripremnog ročišta
• zaključenje prethodnog postupka
• zakazivanje glavne rasprave.

RJEŠENJA KOJA MOŽE DONIJETI SUD NAKON PRETHODNOG ISPITIVANJA TUŽBE

1. Može donijeti rješenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi:
•da rješavanje o tužbenom zahtjevu ne ide u sudsku nadležnost,
•da je tužba podnesena nepravovremeno, ako je posebnim propisima određen rok za
podnošenje tužbe,
•ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili
drugačijeg ostvarivanja prava, a zakonom je propisano da će se u tim slučajevima
tužba odbaciti ili da se bez toga ne može zahtjevati zaštita povrijeđenog prava pred
nadležnim sudom.
2. Sud donosi rješenje kojim se oglašava nenadležnim i predmet ustupa drugom sudu.

ODGOVOR NA TUŽBU
Ako sud smatra da se na temelju tužbe može dalje postupati, naredit će najkasnije u roku od
60 dana od podnošenja tužbe da se primjerak tužbe dostavi tuženiku radi podnošenja
pisanog odgovora na tužbu. Sud je dužan u pozivu upozoriti tuženika na pravne posljedice
nedavanja odgovora na tužbu (donošenje presude zbog ogluhe).
Odgovor na tužbu podnosi se u roku koji odredi sud, ali taj rok ne može biti kraći od 30 niti
duži od 45 dana. U odgovoru na tužbu tuženik se može očitovati o zahtjevima i navodima
tužbe te predložiti dokaze kojima potkrepljuje te navode. Uz odgovor na tužbu tuženik je
dužan priložiti isprave na koje se poziva ako je to moguće.
Ako je udovoljeno uvjetima za donošenje presude bez održavanja rasprave ili presude zbog
ogluhe, sud neće odrediti pripremno ročište, nego će strankama dostaviti pisani otpravak
presude.

37
PRIPREMNO ROČIŠTE
Pripremno ročište treba odrediti tako da strankama ostane dovoljno vremena za pripremu, a
najmanje 8 dana od primitka poziva. Pripremno ročište treba održati najkasnije u roku od tri
mjeseca od primitka odgovora na tužbu, odnosno isteka roka za odgovor na tužbu.
Pripremno ročište može se odgoditi samo jednom. Pripremno ročište počinje izlaganjem
tužbe, a nakon toga tuženik odgovara na navode tužbe. Po okončanju pripremnog ročišta,
sud će rješenjem zaključiti prethodni postupak. Ako ocijeni da je to s obzirom na okolnosti
slučaja moguće, sud može na pripremnom ročištu zaključiti prethodni postupak i na istom
ročištu održati glavnu raspravu.

Ako je udovoljeno uvjetima za donošenje presude bez održavanja rasprave ili presude zbog
ogluhe, sud neće odrediti pripremno ročište, nego će strankama dostaviti pisani otpravak
presude.

RJEŠENJA KOJA SUD MOŽE DONIJETI NA PRIPREMNOM ROČIŠTU

Osim rješenja koja je ovlašten donositi nakon prethodnog ispitivanja tužbe na pripremnom
ročištu sud donosi i rješenje o odbacivanju tužbe, ako utvrdi:
• da o tužbenom zahtjevu već teče parnica,
• da je stvar pravomoćno presuđena,
• da je o predmetu spora sklopljena sudska nagodba ili
• da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe.

26. ZAKLJUČENJE PRETHODNOG POSTUPKA I PLAN UPRAVLJANJA

POSTUPKOM (pravne posljedice zaključenja prethodnog postupka, rješenje o planu
upravljanja i sadržaj plana upravljanja, zakazivanje ročišta za glavnu raspravu)

Prethodni postupak se zaključuje rješenjem po okončanju pripremnog ročišta kada i nastupaju

posljedice zaključenja prethodnog postupka.

PRAVNE POSLJEDICE ZAKLJUČENJA PRETHODNOG POSTUPKA

• Stranke ne mogu više iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, osim ako ih bez
svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog
postupka.
• Protutužba se može podnijeti samo do zaključenja prethodnog postupka.
• Tužba se može preinačiti samo do zaključenja prethodnog postupka, osim ako je bez
svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja pp.
• Postupovnopravni prigovor (prigovor radi prijeboja) može se isticati samo do donošenja
rješenja o zaključenju prethodnog postupka
• Materijalnopravni prigovori mogu se isticati i nakon toga, ali se radi njihova opravdanja
ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi, osim ako ih bez
svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog
postupka

PLAN UPRAVLJANJA POSTUPKOM

Ako sud ocijeni da nije moguće na istom ročištu zaključiti prethodni postupak te održati i
zaključiti glavnu raspravu, izradit će plan upravljanja postupkom.
38
Plan upravljanja postupkom treba sadržavati:
– sažetak spornih činjeničnih i pravnih pitanja,
– dokazna sredstva za utvrđivanje spornih činjenica,
– rok za pribavljanje dokaznih sredstava koja je tek potrebno pribaviti,
– rok za podnošenje pisanih očitovanja stranaka na navode protivne stranke te nalaz i
mišljenje vještaka,
– datum i vrijeme održavanja ročišta za glavnu raspravu.

Plan upravljanja postupkom sud određuje rješenjem u pravilu na prvom ročištu u postupku.
Prije donošenja rješenja o planu upravljanja postupkom sud će strankama omogućiti da se
na ročištu o njemu izjasne. Iznimno, ako koja od stranaka izostane s ročišta na kojem se
raspravlja o planu upravljanja postupkom, sud može odrediti plan upravljanja postupkom
bez prethodnog izjašnjavanja stranke koja je izostala s ročišta.
Sud u daljnjem tijeku parnice može promijeniti plan upravljanja postupkom ako je strankama
dao mogućnost da se o tome izjasne. Ako promjene plana ne utječu na rokove koje se
odnose na radnje stranaka, sud plan može izmijeniti i bez prethodnog izjašnjavanja stranaka.

ZAKAZIVANJE ROČIŠTA ZA GLAVNU RASPRAVU

Ročište za glavnu raspravu sud zakazuje u rješenju o planu upravljanja postupkom. Ročište za
glavnu raspravu treba se održati najkasnije u roku od šest mjeseci od zaključenja prethodnog
postupka. Sud u pravilu zakazuje jedno ročište za glavnu raspravu radi izvođenja svih dokaza
koje je odlučio izvesti. Sud će na ročište pozvati stranke, svjedoke i vještake koje je odlučio
pozvati na glavnu raspravu. (ovo možemo iskoristit i u sljedećem pitanju).

27. GLAVNA RASPRAVA (tijek glavne rasprave, izostanak tužitelja i iznimka od

predmnijeve o povlačenju tužbe, dužnost stranaka da iznose činjenice i predlažu
dokaze, pisana očitovanja stranaka prije održavanja prvog ročišta glavne rasprave)

TIJEK GLAVNE RASPRAVE

Sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća otvara glavnu raspravu i objavljuje predmet
raspravljanja. Nakon toga utvrđuje jesu li došle sve pozvane osobe, pa ako nisu, provjerava
jesu li uredno pozvane i jesu li opravdale svoj izostanak. Na prvom ročištu za glavnu raspravu
sud će upoznati stranke s tijekom i rezultatima pripremnog ročišta. U daljnjem tijeku
rasprave izvodit će se dokazi i raspravljati o rezultatima njihova izvođenja. Stranke mogu
iznositi i svoja pravna shvaćanja koja se odnose na predmet spora.

(sljedeći odlomci sve do izostanka tužitelja su nadopuna na tijek rasprave. Znači nema toga u
podpitanju, ali je po meni dobro znat u slučaju da ispitivač postavi neko dodatno podpitanje).
Glavna je rasprava javna. Raspravi mogu prisustvovati samo punoljetne osobe. Sud može
isključiti javnost za cijelu glavnu raspravu ili jedan njezin dio ako to zahtijevaju interesi
morala, javnog reda ili državne sigurnosti, ili radi čuvanja vojne, službene ili poslovne tajne,
odnosno radi zaštite privatnog života stranaka ili zaštite života i zdravlja ljudi ili se ne bi
moglo osigurati nesmetano održavanje rasprave.
Sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća rukovodi glavnom raspravom, ispituje stranke,
izvodi dokaze i održaje red na glavnoj raspravi . U sporovima koje sudi vijeće, kad predsjednik
vijeća završi saslušanje pojedinog svjedoka, vještaka ili stranke, članovi vijeća mogu toj osobi
neposredno postavljati pitanja. Stranka i njezin zastupnik ili punomoćnik mogu po odobrenju
39
suca pojedinca, odnosno predsjednika vijeća neposredno postavljati pitanja protivnoj
stranci, svjedocima i vještacima

Kad sudac pojedinac ili vijeće zaključi da je predmet raspravljen tako da se može donijeti
odluka, sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća priopćit će da je glavna rasprava
zaključena. U sporovima koje sudi, vijeće će se nakon toga povući na vijećanje i glasanje.

Sudac pojedinac, odnosno vijeće tijekom vijećanja i glasanja može odlučiti da se glavna
rasprava ponovno otvori ako je to potrebno radi dopune postupka ili razjašnjenja pojedinih
važnijih pitanja.

IZOSTANAK TUŽITELJA I IZNIMKA OD PREDMNIJEVE O POVLAČENJU TUŽBE

Ako s ročišta za glavnu raspravu izostane tužitelj, ili ako na to ročište ne dođe tuženik, a
uredno su pozvani, rasprava će se održati s prisutnom strankom. Ako s ročišta za glavnu
raspravu neopravdano izostanu obje stranke ili ako s ročišta neopravdano izostane tužitelj, a
tuženik se ne upusti u raspravljanje, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.

Iznimno, sud može ocijenjujući sve okolnosti:

 zaključiti glavnu raspravu i odlučiti o tužbi odnosno tužbenom zahtjevu na temelju već
izvedenih dokaza te stanja spisa ako smatra da je predmet dovoljno raspravljen ili,
 zbog važnih razloga odgoditi ročište za glavnu raspravu, no najviše jednom tijekom
cjelokupne glavne rasprave.

DUŽNOST STRANAKA DA IZNOSE ČINJENICE I PREDLAŽU DOKAZE

Stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti
sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje
iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne
stranke. Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove
dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja
prethodnog postupka.

PISANA OČITOVANJA STRANAKA PRIJE ODRŽAVANJA PRVOG ROČIŠTA GLAVNE RASPRAVE

Nakon što primi tužbu i odgovor na tužbu, a prije održavanja prvog ročišta, sud može pozvati
stranke da se u roku koji odredi, ali ne duljem od 30 dana, pisano očituju na navode protivne
stranke.
Ako se koja od stranaka bez poziva suda želi dodatno pisano očitovati na navode protivne
stranke, ona će prethodno od suda zatražiti odobrenje podnošenja tog očitovanja i rok u
kojem se ono mora podnijeti. Sud će odobriti dodatno pisano očitovanje ako smatra da je
ono potrebno i da ne dovodi do odugovlačenja postupka. Odobrenje suda nije potrebno za
pisana očitovanja stranaka na nalaz i mišljenje vještaka.
Pisana očitovanja stranaka moraju biti dostavljena sudu i protivnoj stranci najkasnije osam
dana prije ročišta na kojem se trebaju raspraviti.

Sud neće uzeti u obzir pisana očitovanja stranaka koja nisu predviđena planom upravljanja
postupkom ili nisu podnesena u skladu s gore navedenim, ali iznimno na zahtjev stranke sud
može uzeti u obzir takva pisana očitovanja ako to smatra svrsishodnim.

SPAJANJE POSTUPAKA (ovo je isto dodatno)

40
Ako pred istim sudom teče više parnica između istih osoba ili u kojima je ista osoba protivnik
raznih tužitelja ili raznih tuženika, a za koje je predviđena ista vrsta postupka i u kojima sudi
sudac pojedinac, sve se te parnice mogu rješenjem suca pojedinca spojiti radi zajedničkoga
raspravljanja ako bi se time ubrzalo raspravljanje ili smanjili troškovi. Spojeni se postupak
nastavlja pred sucem koji je odlučio o spajanju. Za sve spojene parnice sud može donijeti
zajedničku presudu. Ako je za sve parnice nadležno vijeće, odnosno ako je za koju od tih
parnica nadležno vijeće, a za druge sudac pojedinac, rješenje o spajanju može donijeti vijeće.

28. SUDSKA NAGODBA (do kad se može zaključiti, o čemu se zaključuje i kad se
neće dopustiti, zaključenje nakon donošenja prvostupanjske odluke, kad je nagodba
zaključena i postupovna smetnja za vođenje parnice)

Sudska nagodba je ugovor kojim stranke uređuju svoje građanskopravne odnose kojima
mogu slobodno raspolagati, zaključen u pisanoj formi pred nadležnim sudom u parničnom ili
u izvanparničnom postupku. Ovaj ugovor ima svojstva pravomoćne presude, a ako je
tražbina koju prema nagodbi treba ispuniti dospjela, tada ima i svojstvo ovršne isprave.
Sporazum stranaka o nagodbi unosi se u zapisnik. Nagodba je zaključena kad stranke nakon
pročitanog zapisnika o nagodbi potpišu zapisnik. Strankama će se na njihov zahtjev izdati
ovjereni prijepis zapisnika u koji je unesena nagodba.
Nagodbu stranke mogu zaključiti pred sudom koji je proveo prvostupanjski postupak,
odnosno pred drugostupanjskim sudom ako se održava sjednica vijeća uz sudjelovanje
stranaka ili rasprava.

DO KAD SE MOŽE ZAKLJUČITI

Stranke mogu tijekom cijelog postupka pred parničnim sudom do njegovog pravomoćnog
okončanja zaključiti nagodbu o predmetu spora (sudska nagodba), pa i tijekom postupka
pred drugostupanjskim sudom do donošenja drugostupanjske odluke u povodu žalbe.

O ČEMU SE ZAKLJUČUJE I KAD SE NEĆE DOPUSTITI

Nagodba se može odnositi na cijeli tužbeni zahtjev ili na jedan njegov dio.
Pred sudom se ne može zaključiti nagodba u pogledu zahtjeva kojima stranke ne mogu
raspolagati.

ZAKLJUČENJE NAKON DONOŠENJA PRVOSTUPANJSKE ODLUKE

Ako stranke hoće zaključiti nagodbu pred prvostupanjskim sudom nakon donošenja
prvostupanjske odluke dok je postupak u povodu žalbe u tijeku pred drugostupanjskim
sudom, prvostupanjski će sud bez odgode zatražiti – telefonom, telefaksom ili elektroničkom
poštom – od drugostupanjskog suda da ga se obavijesti o tome je li već odlučeno u povodu
žalbe te obavijestiti taj sud da stranke namjeravaju zaključiti sudsku nagodbu. Prvostupanjski
sud će strankama dopustiti zaključenje nagodbe nakon što ga drugostupanjski sud obavijesti
da još uvijek nije odlučeno u povodu žalbe i da je zastao s postupkom dok se postupak
zaključenja nagodbe ne dovrši.
Ako stranke zaključe nagodbu nakon donošenja prvostupanjske odluke, a prije donošenja
drugostupanjske odluke u povodu žalbe, sud pred kojim je nagodba zaključena rješenjem će
ukinuti donesenu prvostupanjsku odluku i utvrditi da je tužba povučena, osim ako stranke
nisu drukčije riješile to pitanje u zaključenoj nagodbi.

41
POSTUPOVNA SMETNJA ZA VOĐENJE PARNICE
Sud će u tijeku cijelog postupka po službenoj dužnosti paziti vodi li se parnica o predmetu
o kojemu je ranije bila zaključena sudska nagodba; i ako utvrdi da se parnica vodi o
predmetu o kojemu je već zaključena sudska nagodba, odbacit će tužbu.

29. PRESUDA, PRESUDA NA TEMELJU PRIZNANJA , PRESUDA NA TEMELJU

ODRICANJA (djelomična i dopunska presuda, međupresuda, procesna facultas
alternativa, pretpostavke za donošenje presude na temelju priznanja i odricanja)

OPĆENITO O PRESUDI
Presudom sud odlučuje o zahtjevu koji se tiče glavne stvari i sporednih traženja. Ako postoji
više zahtjeva, sud će o svim tim zahtjevima, u pravilu, odlučiti jednom presudom. Ako je više
parnica spojeno radi zajedničkog raspravljanja, a za konačnu odluku sazrela je samo jedna
parnica, može se donijeti presuda samo za tu parnicu.

 Vrste presuda s obzirom na sadržaj:

1. Deklaratorne – utvrđuje se sadržaj postojećeg pravnog odnosa
2. Kondemnatorne – nalaže se učiniti, trpjeti ili propustiti
3. Konstitutivne – preinačuje se ili ukida postojeći pravni odnos

 Vrste presuda s obzirom na zahtjev o kojem se odlučuje:

1. Potpuna – konačna odluka o svim postavljenim t. zahtjevima
2. Djelomična – konačna odluka samo o nekim dijelovima t. zahtjeva
3. Dopunska – naknadno se odlučuje o onom o čemu je sud propustio odlučiti

DJELOMIČNA PRESUDA
Ako su na temelju raspravljanja sazreli za konačnu odluku samo neki od više tužbenih
zahtjeva, ili ako je samo dio jednog zahtjeva sazrio za konačnu odluku, sud može u vezi sa
sazrelim zahtjevima, odnosno dijelom zahtjeva zaključiti raspravu i donijeti presudu.

Sud je dužan bez odgode donijeti djelomičnu presudu ako su, na temelju priznanja ili
odricanja, od više istaknutih zahtjeva samo neki sazreli za konačnu odluku, ili ako je samo dio
jednog zahtjeva sazrio za takvu odluku. Sud je dužan donijeti djelomičnu presudu ako je
tužbeni zahtjev koji se tiče više suparničara sazrio za konačnu odluku na temelju priznanja ili
odricanja samo prema kojem od suparničara, ili ako je neki od više tužbenih zahtjeva koji se
tiču različitih suparničara sazrio na temelju priznanja ili odricanja za konačnu odluku samo
prema suparničaru kojeg se tiče.

DOPUNSKA PRESUDA
Ako je sud propustio odlučiti o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom, ili je
propustio odlučiti o dijelu zahtjeva, stranka može u roku od 15 dana od primitka presude
predložiti parničnom sudu da se presuda dopuni. Ako stranka ne podnese prijedlog za
donošenje dopunske presude u tom roku smatrat će se da je tužba u tom dijelu povučena.
Kad sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća nađe da je prijedlog za dopunu presude
osnovan, zakazat će glavna raspravu pred vijećem radi donošenja presude o zahtjevu koji
nije riješen (dopunska presuda). Dopunska presuda može se donijeti i bez ponovnog
otvaranja glavne rasprave ako tu presudu donosi sud u sastavu u kojem je donio i prvobitnu
42
presudu, a zahtjev u pogledu kojega se traži dopuna dovoljno je raspravljen.

MEĐUPRESUDA
Međupresuda je presuda o osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva. Ako je tuženik osporio i
osnovu tužbenog zahtjeva i iznos tužbenog zahtjeva, a u pogledu osnova stvar je sazrela za
donošenje odluke, sud može iz razloga svrsishodnosti donijeti najprije presudu samo o
osnovi tužbenog zahtjeva. Do pravomoćnosti međupresude sud će zastati s raspravljanjem o
iznosu tužbenog zahtjeva. U pogledu troškova, sud može izreći da se odluka o troškovima
ostavlja za kasniju presudu.
Međupresuda može biti donijeta na inicijativu stranaka i suda. Sud nije dužan donijeti
međupresudu po prijedlogu stranke, ako nađe da razlozi svrsishodnosti to ne zahtijevaju.

KAD SUD MOŽE DONIJETI DJELOMIČNU PRESUDU

• kad je podnesena protutužba, ako je za odluku sazrio zahtjev tužbe ili protutužbe
• u slučaju spajanja dviju ili više parnica radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja.

ISPRAVAK PRESUDE
Pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u
obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom ispravit će sudac pojedinac, odnosno
predsjednik vijeća u svako doba. Ispravljanje će se obaviti posebnim rješenjem i unijeti na
kraju izvornika, a strankama će se dostaviti prijepis rješenja. O ispravljanju presude sud može
odlučiti bez saslušanja stranaka.
Ispravak presude se može tražiti u svako doba. Nema roka.

PRESUDA NA TEMELJU PRIZNANJA

Ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljnjeg
raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev. Sud neće donijeti presudu na
temelju priznanja i kad je udovoljeno potrebnim uvjetima, ako nađe da je riječ o zahtjevu
kojim stranke ne mogu raspolagati. Priznanje tužbenog zahtjeva, na ročištu ili u pisanom
podnesku, tuženik može i bez pristanka tužitelja opozvati do donošenja presude.

PRESUDA NA TEMELJU ODRICANJA

Ako se tužitelj do zaključenja glavne rasprave odrekne tužbenog zahtjeva, sud će bez
daljnjega raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev. Za odricanje od
tužbenog zahtjeva nije potreban pristanak tuženika. Sud neće donijeti presudu na temelju
Odricanja i kad je udovoljeno potrebnim uvjetima ako utvrdi da je riječ o zahtjevu kojim
stranke ne mogu raspolagati Odricanje od tužbenog zahtjeva, na ročištu ili u pisanom
podnesku, tužitelj može i bez pristanka tuženika opozvati do donošenja presude.

ZBOG ČEGA SE MOGU POBIJATI PRESUDE NA TEMELJU PRIZNANJA I ODRICANJA

Presuda na temelju priznanja i presuda na temelju odricanja mogu se pobijati zbog
apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju
odnosno odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.
30. PRESUDA ZBOG OGLUHE, PRESUDA ZBOG IZOSTANKA, PRESUDA BEZ
ODRŽAVANJA RASPRAVE (pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe, odgađanje
donošenja presude zbog ogluhe, pretpostavke za donošenje presude bez održavanja
rasprave i donošenje presude kojom se tužbeni zahtjev odbija )

43
PRETPOSTAVKE ZA DONOŠENJE PRESUDE ZBOG OGLUHE
Ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom
se prihvaća tužbeni zahtjev, ako bude udovoljeno ovim uvjetima:
• ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,
• ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,
• ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je
sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate,
• ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani
razlozi da podnese odgovor na tužbu. Neće se donijeti presuda zbog ogluhe i kad je
udovoljeno svim uvjetima ako sud nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu
raspolagati.

ODGAĐANJE DONOŠENJA PRESUDE ZBOG OGLUHE

1. Neće se donijeti presuda zbog ogluhe i kad je udovoljeno svim uvjetima ako sud nađe da je riječ o
zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (u tom slučaju moguća je i odgoda donošenja presude
do pribave potrebnih obavijesti).
2. Donošenje presude zbog ogluhe može se odgoditi i ako nema dokaza da su tuženiku uredno
dostavljeni tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu, a nesumnjivo je da su mu upućeni

PRESUDA ZBOG IZOSTANKA

Kad tuženik kojemu tužba nije dostavljena na odgovor, već mu je samo dostavljena
zajedno s pozivom na ročište:
• ne dođe na pripremno ročište do njegova zaključenja, ili
• ako dođe na pripremno ročište, ali se neće upustiti u raspravljanje, ili
• se udalji s ročišta, a ne ospori tužbeni zahtjev
sud će na prijedlog tužitelja ili po službenoj dužnosti donijeti presudu kojom se prihvaća
tužbeni zahtjev ako je udovoljeno ovim uvjetima:
1. ako je tuženik bio uredno pozvan,
2. ako tuženik nije podneskom osporio tužbeni zahtjev,
3. ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,
4. ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje
je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate,
5. ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili
opravdani razlozi da dođe na ročište.

Neće se donijeti presuda zbog izostanka i kad je udovoljeno svim uvjetima ako sud nađe da
je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati. Ako iz činjenica navedenih u tužbi ne
proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, a tužba na ročištu nije preinačena, sud će donijeti
presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija.

PRESUDA BEZ ODRŽAVANJA RASPRAVE

Ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku (tužba i poziv za odgovor
uredno dostavljeni, činjenice nisu u suprotnosti s dokazima i ne postoje općepoznate
okolnosti koje su ga spriječile da da odgovor na tužbu) i ako iz činjenica navedenih u tužbi ne
proizlazi osnovanost tužbenoga zahtjeva, sud će donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev
odbija.
Ako je tuženik u odgovoru na tužbu priznao odlučne činjenice, neovisno o tome što je
osporio tužbeni zahtjev ili ako tuženik nije izričito osporio tužbeni zahtjev, sud može bez
zakazivanja ročišta donijeti presudu, ako ne postoje druge smetnje za njeno donošenje.
44
DONOŠENJE PRESUDE KOJOM SE TUŽBENI ZAHTJEV ODBIJA
Ako iz činjenica navedenih u tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, a tužba na
ročištu nije preinačena, sud će donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija.

31. PRAVOMOĆNOST (kada nastupa, na što se odnosi i učinci pravomoćno presuđene

stvari, odluka o prigovoru radi prebijanja, ukidanje potvrde o pravomoćnosti)

KAD NASTUPA PRAVOMOĆNOST

• kad strankama koje imaju pravo na žalbu istekne rok za žalbu
• kad se stranke odreknu prava na žalbu (od kad je objavljena, ako nije objavljena, onda od
kad je dostavljena, nema opoziva)
• kad stranke odustanu od žalbe (do donošenja drugostupanjske odluke, nema opoziva)
• kad drugostupanjski sud odbije žalbu i potvrdi prvostupanjsku ili kad preinači
prvostupanjsku odluku

NA ŠTO SE ODNOSI PRAVOMOĆNOST

Pravomoćnost se odnosi samo na izreku. Ako je u presudi odlučeno o potraživanju koje
je tuženik istakao prigovorom radi prebijanja, odluka o postojanju ili nepostojanju toga
potraživanja postaje pravomoćna.

Pravomoćnost je ograničena na odnos između istih stranaka, pri tome nije važno u kojem
se procesnom položaju nalaze - subjektivni identitet spora.
Pravomoćnost je ograničena istovjetnošću presuđenog pravnog odnosa, a pravni je odnos
istovjetan kad se iz iste (pravne i činjenične) osnove među istim strankama postavlja
(ponavlja) sadržajno isti zahtjev - objektivni identitet spora.

ŠTO AKO JE STVAR VEĆ PRAVOMOĆNO RIJEŠENA

Prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar
pravomoćno presuđena (res iudicata) i ako utvrdi da je parnica među istim strankama
pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.
Sud je vezan za svoju presudu čim je objavljena, a ako presuda nije objavljena, čim je
otpravljena. Prema strankama presuda ima učinak tek od dana kad im je dostavljena.

ODLUKA O PRIGOVORU RADI PREBIJANJA

Ako je u presudi odlučeno o potraživanju koje je tuženik istakao prigovorom radi prebijanja,
odluka o postojanju ili nepostojanju toga potraživanja postaje pravomoćna.

UKIDANJE POTVRDE O PRAVOMOĆNOSTI

Potvrdu o pravomoćnosti za izdavanje koje nisu bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti
ukinut će rješenjem, na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti, sud koji je donio potvrdu o
pravomoćnosti.
32. DONOŠENJE PRESUDE, OBJAVA PRESUDE, PISANA IZRADA I DOSTAVA
PRESUDE (rok u kojem se mora donijeti presuda, ročište za objavu, sadržaj pisano
izrađene presude, uručenje presude i predmnijeva o dostavi ako stranka nije pristupila
ročištu za objavu)

45
 TKO DONOSI PRESUDU
Kad se glavna rasprava održava pred vijećem, presudu donose predsjednik vijeća i članovi
vijeća koji su sudjelovali na ročištu na kojemu je glavna rasprava zaključena, inače presudu
donosi sudac pojedinac. Presuda se donosi i objavljuje u ime RH.

ROK ZA DONOŠENJE I OBJAVLJIVANJE PRESUDE

Presuda se mora donijeti, objaviti, izraditi i uručiti ili otpremiti, najkasnije u roku od 45 dana
od dana zaključenja glavne rasprave. Ako sud ne donese presudu u tom roku stranke mogu
podnijeti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

ROČIŠTE ZA OBJAVU
Ročište na kojem se presuda objavljuje sud je dužan zakazati na ročištu na kojem je glavna
rasprava zaključena. Ako jedna od stranaka nije prisustvovala ročištu na kojem je glavna
rasprava zaključena, sud će je pismeno obavijestiti o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Ročište na kojem se presuda objavljuje održat će se neovisno o tome jesu li stranke o njemu
uredno obaviještene, odnosno jesu li pristupile na to ročište.

Kad se presuda objavljuje sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća javno će pročitati
izreku i saopćiti ukratko razloge presude. Svi prisutni saslušat će čitanje izreke presude
stojeći. Ako je javnost na glavnoj raspravi bila isključena, izreka presude uvijek će se javno
pročitati, a sud će odlučiti hoće li se i koliko isključiti javnost pri objavi razloga presude.

SADRŽAJ PISANO IZRAĐENE PRESUDE

Pisano izrađena presuda mora imati uvod, izreku, obrazloženje i uputu o pravnom lijeku.

Uvod presude sadrži:

• naznaku da se presuda izriče u ime Republike Hrvatske,
• naziv suda,
• ime i prezime suca pojedinca, odnosno predsjednika vijeća, suca izvjestitelja i članova
vijeća,
• ime i prezime ili naziv, osobni identifikacijski broj te prebivalište ili boravište,
odnosno sjedište stranaka, njihovih zastupnika i punomoćnika,
• kratku oznaku predmeta spora,
• dan zaključenja glavne rasprave,
• naznaku stranaka, njihovih zastupnika i punomoćnika koji su toj raspravi prisustvovali,
• dan kad je presuda donesena.

Izreka presude sadrži:

• odluku suda o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari i
sporednih traženja te
• odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja.

U obrazloženju sud će sumarno izložiti:

• zahtjeve stranaka,
• činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile,
• koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio
dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio;
• koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a
46
 izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o
njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je
već donio tijekom postupka.

URUČENJE I PREDMNIJEVA O DOSTAVI AKO STRANKA NIJE PRISTUPILA ROČIŠTU ZA OBJAVU

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće
dostavljati presudu prema odredbama zakona o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na
ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude ili
će ju iznimno uputiti da ovjereni prijepis presude može preuzeti neposredno u sudu istog
dana. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je
obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je
održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može
preuzeti neposredno u sudu istog dana.
Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova. Presuda mora biti
istaknuta na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana
kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno
obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema
odredbama zakona o dostavi pismena. Strankama se uručuje, odnosno dostavlja ovjereni
prijepis presude s uputom o pravu na izjavljivanje pravnog lijeka protiv presude.

33. RJEŠENJE (donošenje rješenja na ročištu i učinak rješenja, ograničena dostava

rješenja, (ne)vezanost suda za svoja rješenja, rješenja o upravljanju postupkom i žalba
protiv takvih rješenja, kad rješenje uvijek mora biti obrazloženo)

RJEŠENJE
Sud donosi odluke u obliku presude ili rješenja. Kad ne odlučuje presudom, sud odlučuje
rješenjem. Sud još donosi naredbe i naloge – sve se smatra rješenjem u širem smislu. U
pravilu, rješenjem se odlučuje o procesnim pitanjima, npr. upravljanje postupkom. U
izuzetnim slučajevima rješenjem se odlučuje o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Sud je vezan
za svoja rješenja ako se ona ne odnose na upravljanje parnicom ili ako ovim zakonom nije
što drugo određeno.

DONOŠENJA RJEŠENJA NA ROČIŠTU I UČINAK RJEŠENJA

Sva rješenja koja se donose na ročištu objavljuje sudac pojedinac, odnosno predsjednik
vijeća. Kad se rješenje ne dostavlja pisano, ono prema strankama ima učinak čim je
objavljeno. Rješenje koje je na ročištu objavljeno dostavit će se strankama u ovjerenom
prijepisu samo:
• ako je protiv toga rješenja dopuštena posebna žalba, ili
• ako se na temelju rješenja može odmah tražiti ovrhu, ili
• ako to zahtijeva upravljanje parnicom.

OGRANIČENA DOSTAVA RJEŠENJA

Rješenje koje je na ročištu objavljeno dostavit će se strankama u ovjerenom prijepisu samo
ako je protiv toga rješenja dopuštena posebna žalba, ili ako se na temelju rješenja može
odmah tražiti ovrha, ili ako to zahtijeva upravljanje parnicom.

47
Rješenja koja sud donosi izvan ročišta saopćavaju se strankama dostavom ovjerenog
prijepisa rješenja. Ako se rješenjem odbija prijedlog jedne stranke bez prethodnog saslušanja
protivne stranke, toj se stranci rješenje neće dostaviti.

RJEŠENJA O UPRAVLJANJU POSTUPKOM I ŽALBA PROTIV TAKVIH RJEŠENJA

Ako stranka prigovara sudskoj nenadležnosti, stvarnoj ili mjesnoj nadležnost, litispendeciji, res
iudicati i sudskoj nagodbi – rješenje kojim je sud odlučio da se odmah nastavi raspravljanje o
glavnoj stvari. Protiv tog rješenja nije dopuštena posebna žalba.

Sud nije vezan za svoje rješenje koje se odnosi na rukovođenje raspravom. Protiv rješenja koja
se odnose na rukovođenje raspravom nije dopuštena posebna žalba.

KAD RJEŠENJE UVIJEK MORA BITI OBRAZLOŽENO

• ako se njime odbija prijedlog stranke ili
• ako se njime rješava o prijedlozima stranaka koji su među sobom u opreci.

VRSTE RJEŠENJA
Procesna rješenja mogu biti prehodna i konačna. Pretodnima se priprema daljnji tijek
postupka, odnosno upravlja postupkom. Konačnim procesnim rješenjima se postupak pred
sudom određenog stupnja završava, u pravilu zbog toga što nema procesnih pretpostavaka
za meritornu odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

Meritornim rješenjem se odlučuje o osnovanosti tužbenog zahtjeva u postupcima zbog

smetanja posjeda, te u postupku izdavanja platnog naloga. U obliku rješenja se donosi
odluka o troškovima u presudi.

RJEŠENJA IZVAN ROČIŠTA

Rješenja koja sud donosi izvan ročišta saopćavaju se strankama dostavom ovjerenog
prijepisa rješenja. Ako se rješenjem odbija prijedlog jedne stranke bez prethodnog saslušanja
protivne stranke, toj se stranci rješenje neće dostaviti.

34. ŽALBA PROTIV PRESUDE I RJEŠENJA (pravo na žalbu, sadržaj žalbe i

nepotpuna žalba, samostalna i nesamostalna žalba, razlozi zbog kojih se presuda može
pobijati, iznošenje novota u žalbi i postupak sudova po žalbi)

PRAVO NA ŽALBU
Protiv presude donesene u prvom stupnju stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest
dana od dana dostave prijepisa presude, ako u ovom zakonu nije određen drugi rok. U
mjeničnim i čekovnim sporovima taj je rok osam dana. Rokovi za žalbu ne teku od 1. do 15.
kolovoza.

SADRŽAJ ŽALBE I NEPOTPUNA ŽALBA

Pored podataka koje mora imati svaki podnesak (oznaku suda, ime, prebivalište odnosno
boravište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, OIB stranke koja podnosi
podnesak, predmet spora, sadržaj izjave, potpis podnositelja) žalba treba sadržavati:
1) oznaku presude protiv koje se podnosi,
48
2) određenu izjavu o tome da se presuda pobija u cijelosti ili u nekom dijelu,
3) razloge zbog kojih se žalba podnosi,
4) potpis podnositelja žalbe.

NEPOTPUNA ŽALBA - Ako se na temelju podataka iz žalbe ne može utvrditi koja se presuda
pobija ili ako žalba nije potpisana, prvostupanjski će sud rješenjem, protiv kojega nije
dopuštena žalba, pozvati žalitelja da u određenom roku dopuni ili ispravi žalbu podneskom ili
na zapisnik kod toga suda. Ako žalitelj u određenom roku ne postupi po traženju suda, sud će
rješenjem odbaciti žalbu kao nepotpunu.

SAMOSTALNA I NESAMOSTALNA ŽALBA

Samostalna žalba je žalba koja se može podnijeti bez zadrške ako podnositelj na žalbu ima
pravo, kao npr. žalba protiv presude, dok je nesamostalna žalba ona koja se podnosi protiv
odluke suda samo pod određenim uvjetom, kao npr. žalba protiv rješenja – može se podnijeti
samo u žalbi protiv konačne odluke (ovo sam samostalno napisa, valjda je točno )

ŽALBA PROTIV PRVOSTUPANJSKE PRESUDE

Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda postane pravomoćna u dijelu koji se
pobija žalbom. O žalbi protiv presude odlučuje drugostupanjski sud. Drugostupanjski sud
dužan je odlučiti o žalbi u razumnom roku, a svakako u roku kraćem od godine dana od
primitka žalbe na drugostupanjskom sudu, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije
određeno. Žalba je redovan, devolutivan (viši sud), suspenzivan i dvostran (dostavlja se na
odgovor) pravni lijek.

ŽALBENI RAZLOZI
Presuda se može pobijati:
1)zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka;
2)zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja;
3)zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

BITNA POVREDA ODREDABA PARIČNOG POSTUPKA

Bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijek u postupka nije
primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog zakona (ZPP), a to je bilo ili je moglo
biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude – relativno bitne povrede.

APSOLUTNO BITNE POVREDE ODREDABA PARNIČNOG POSTUPKA

1) ako je u donošenju presude sudjelovao sudac koji se po zakonu mora izuzeti, odnosno
koji je rješenjem suda bio izuzet, ili ako je u donošenju presude sudjelovala osoba koja
nema svojstvo suca,
2) ako je odlučeno o zahtjevu u sporu koji ne ide u sudsku nadležnost,
3) ako je sud u povodu prigovora stranaka pogrešno odlučio da je stvarno ili mjesno
nadležan,
4) ako je protivno odredbama ovoga Zakona sud utemeljio svoju odluku na nedopuštenim
raspolaganjima stranaka

5) ako je protivno odredbama ovoga Zakona donio presudu na temelju priznanja, presudu
na temelju odricanja, presudu zbog ogluhe, presudu zbog izostanka ili presudu bez
održavanja rasprave,

49
6) ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana
mogućnost da raspravlja pred sudom,
7) ako je protivno odredbama ovoga Zakona sud odbio zahtjev stranke da se u postupku
služi svojim jezikom i pismom i da prati tijek postupka na svom jeziku, a stranka se zbog
toga žali,
8) ako je u postupku kao tužitelj ili tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u
postupku, ili ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili ako
parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik,
odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za
pojedine radnje u postupku, ako vođenje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u
postupku nije bilo naknadno odobreno,
9) ako je odlučeno o zahtjevu o kojemu već teče parnica, ili o kojemu je već prije
pravomoćno presuđeno, ili o kojemu je već zaključena sudska nagodba ili nagodba koja
po posebnim propisima ima svojstvo sudske nagodbe,
10) ako je protivno zakonu bila isključena javnost na glavnoj raspravi,
11)ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka
presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda
nema razloga o odlučnim činjenicama, ili ako o odlučnim činjenicama postoji
proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili
zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika (tonskih snimki),
12) ako je presudom prekoračen tužbeni zahtjev,
13) ako je odlučeno u povodu nepravodobno podnesene tužbe, a zbog toga je tužbu trebalo
odbaciti
14) ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili
drukčijeg ostvarivanja prava, a zbog toga je tužbu trebalo odbaciti.

POGREŠNO ILI NEPOTUPUNO UTVRĐENO ČINJENIČNO STANJE

Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji kad je sud kakvu odlučnu činjenicu
pogrešno utvrdio, odnosno kad je nije utvrdio.

POGREŠNA PRIMJENA MATERIJALNOG PRAVA

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu
materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

MOGU LI SE IZNOSITI NOVE ČINJENICE/DOKAZI U ŽALBI

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose
na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Ako stranka
nije tijekom prvostupanjskoga postupka istaknula prigovor zastare ili prigovor radi
prebijanja, odnosno neki drugi materijalnopravni ili postupovnopravni prigovor o pitanju na
koji prvostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, ona taj prigovor ne može iznijeti u
žalbi.

ŽALBA PROTIV RJEŠENJA

Protiv rješenja prvostupanjskog suda dopuštena je žalba ako u ovom zakonu nije
određeno da žalba nije dopuštena. Ako ovaj zakon izričito određuje da posebna žalba nije
dopuštena, rješenje prvostupanjskog suda može se pobijati samo u žalbi protiv konačne
odluke.U slučajevima u kojima je po ovom Zakonu posebna žalba dopuštena protiv rješenja
kojima se postupak pred prvostupanjskim sudom ne završava, prvostupanjski sud umnožit
50
će spis i prijepis spisa zajedno sa žalbom dostaviti drugostupanjskom sudu te će nastaviti
postupak radi rješavanja pitanja na koja se žalba ne odnosi.Pravodobno podnesena žalba
zadržava ovrhu rješenja, ako ovim zakonom nije drugačije propisano. Rješenje protiv kojega
nije dopuštena posebna žalba može se odmah ovršiti. Rješavajući o žalbi drugostupanjski sud
može:
- odbaciti žalbu kao nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu,
- odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda,
- uvažiti žalbu i rješenje preinačiti ili ukinuti te prema potrebi predmet vratiti na ponovan
postupakU postupku po žalbi protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati
odredbe koje važe za žalbu protiv presude.

POSTUPAK PO ŽALBI
Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka
za sud i protivnu stranku. Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene žalbe dostavit će
prvostupanjski sud protivnoj stranci koja može u roku od osam dana od primitka podnijeti
tome sudu odgovor na žalbu. Primjerak odgovora na žalbu dostavit će prvostupanjski sud
žalitelju. Nepravovremeno podnesen odgovor na žalbu neće se odbaciti, već će se dostaviti
drugostupanjskom sudu koji će ga uzeti u obzir ako je to još moguće. Nakon primitka
odgovora na žalbu ili nakon proteka roka za odgovor na žalbu sudac pojedinac, odnosno
predsjednik vijeća će žalbu i odgovor na žalbu, ako je podnesen, sa svim spisima dostaviti
drugostupanjskom sudu.
Kad spisi po žalbi stignu drugostupanjskom sudu, odredit će se sudac izvjestitelj. Sudac
izvjestitelj može, prema potrebi, od prvostupanjskog suda pribaviti izvještaj o povredama
odredaba postupka i zatražiti da se radi utvrđivanja tih povreda provedu izviđaji.
Drugostupanjski sud odlučuje o žalbi u sjednici vijeća. Sjednica vijeća na kojoj prisustvuje
barem jedna od stranaka počinje izvještajem suca izvjestitelja, koji izlaže stanje stvari ne
dajući svoje mišljenje o osnovanosti žalbe. Nakon toga pročitat će se presuda ili dio presude
na koji se odnosi žalba, a prema potrebi i zapisnik o glavnoj raspravi pred prvostupanjskim
sudom (tonske snimke). Zatim će žalitelj obrazložiti svoju žalbu, a protivna stranka odgovor
na žalbu.

35. GRANICE ISPITIVANJA PRVOSTUPANJSKE ODLUKE (u kojem se dijelu ispituje

pobijana odluka i na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, koje odluke može
donijeti sud povodom pravnog lijeka, pozivanje stranaka na izjašnjenje o bitno drugačijoj
pravnoj osnovi spora)

GRANICE ISPITIVANJA PRVOSTUPANJSKE PRESUDE

Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija
žalbom; a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud uzet
će da se presuda pobija u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu.

NA KOJE ŽALBENE RAZLOGE PAZI DRUGOSTUPANJSKI SUD PO SLUŽBENOJ DUŽNOSTI

1. bitne povrede odredaba parničnog postupka (apsolutna nenadležnost, sud utemeljio
odluku na nedopuštenim raspolaganjima stranaka, stranka je osoba koja ne može biti
stranka u postupku ili nije bila propisno zastupana, odlučeno o zahtjevu o kojem već teče
parnica ili je pravomoćno presuđeno, odlučeno u povodu nepravodobno podnesene tužbe,
nije proveden obvezni postupak mirnog rješavanja spora);

51
2.na pravilnu primjenu materijalnog prava (osim na odluku o troškovima).

ODLUKE PRVOSTUPANJSKOG SUDA PO ŽALBI

Prvostupanjski sud (sudac pojedinac, predsjednik vijeća) će odbaciti rješenjem žalbu bez
održavanje ročišta ako je:
• nepravovremenu - podnesena nakon proteka zakonskog roka za njezino podnošenje
• nedopuštena - ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili
osoba koja se odrekla prava na žalbu, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog
interesa za podnošenje žalbe.
• nepotpuna.

ODLUKE DRUGOSTUPANJSKOG SUDA PO ŽALBI

Drugostupanjski sud može:
1. rješenjem odbacit i žalbu kao nepravovremenu, nepotpunu ili kao nedopuštenu ako
to nije učinio prvostupanjski sud.
2. presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu:
- kad ustanovi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi
po službenoj dužnosti
- ako utvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, ali da je
pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom
zahtjevu.
3. rješenjem ukinuti tu presudu i uputiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje
- ako utvrdi da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka. Vratiti će predmet
istome prvostupanjskom sudu ili će ga ustupiti nadležnome prvostupanjskom sudu
radi održavanja nove glavne rasprave. U tom će rješenju drugostupanjski sud odlučiti i
koje se provedene radnje, zahvaćene bitnom povredom odredaba parničnog
postupka, ukidaju.
- ako smatra da radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja treba održati novu glavnu
raspravu pred prvostupanjskim sudom.
4. rješenjem ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu:
- ako je odlučeno o zahtjevu u sporu koji ne ide u sudsku nadležnost
- ako je odlučeno o zahtjevu o kojemu već teče parnica, ili o kojemu je već prije
pravomoćno presuđeno, ili o kojemu je već zaključena sudska nagodba ili nagodba
koja po posebnim propisima ima svojstvo sudske nagodbe,
- ako je odlučeno u povodu nepravodobno podnesene tužbe, a zbog toga je tužbu trebalo
odbaciti
- ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili
drukčijeg ostvarivanja prava, a zbog toga je tužbu trebalo odbaciti.
5. presudom preinačiti prvostupanjsku presudu.
- ako je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio isprave ili posredno izvedene dokaze, a
odluka je prvostupanjskog suda utemeljena isključivo na tim dokazima;
- ako je prvostupanjski sud iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o
postojanju drugih činjenica, a na tim je činjenicama utemeljena presuda;
- ako smatra da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno, ali da
je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

Drugostupanjski sud može ukinuti presudu i kad stranka traži njezinu preinaku, a može
preinačiti presudu iako stranka traži da se ona ukine. Može se ukinuti pa vratiti samo 1 put.
52
POZIVANJE STRANAKA NA IZJAŠNJENJE O BITNO DRUGAČIJOJ PRAVNOJ OSNOVI SPORA
Ako drugostupanjski sud smatra da bi odluku trebalo donijeti na temelju pravne osnove koja
se bitno razlikuje od one o kojoj se u postupku raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka
nije mogla razumno predvidjeti, pozvat će stranke da se izjasne o takvoj pravnoj osnovi.
Stranke se mogu o toj pravnoj osnovi izjasniti na sjednici vijeća, raspravi ili u podnesku u
roku koji odredi sud, a koji ne može biti kraći od 15 dana.
U mjeri u kojoj takva pravna osnova traži utvrđivanje novih činjenica i izvođenje novih
dokaza, stranke se u svome očitovanju mogu na njih pozvati.

DUŽNOSTI PRVOSTUPANJSKOG SUDA KAD SE UKINE PRVOSTUPANJSKA PRESUDA I PREDMET

VRATI NA PONOVNO SUĐENJE
Prvostupanjski sud dužan je provesti novu glavnu raspravu, a novi prethodni postupak samo
ako je do povrede zbog koje je presuda ukinuta došlo u tijeku prethodnog postupka.
Prvostupanjski sud je dužan izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja
je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju.

36. PRIJEDLOG ZA DOPUŠTENJE REVIZIJE (sadržaj i pretpostavke dopustivosti,

postupak povodom prijedloga za dopuštenje i odluke o prijedlogu, razlozi zbog kojih će
VSRH dopustiti reviziju, povreda temeljnog ljudskog prava kao razlog za podnošenje
prijedloga za dopuštenje)

SADRŽAJ I PRETPOSTAVKE DOPUSTIVOSTI

Prijedlog za dopuštenje revizije, osim podataka koje mora sadržavati svaki podnesak (oznaku
suda, ime, prebivalište odnosno boravište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i
punomoćnika, OIB stranke koja podnosi podnesak, predmet spora, sadržaj izjave, potpis
podnositelja), treba sadržavati:
• oznaku presude protiv koje se podnosi,
• određeno naznačeno pravno pitanje iz članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona ili
određeno naznačeno temeljno ljudsko pravo iz članka 385.a stavka 2. ovoga Zakona
za koje stranka smatra da joj je u postupku povrijeđeno uz dokaz da je u vezi s tim
stranka iscrpila dopušteni pravni put,
• jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike
Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu članka 385.a stavaka 1. ili 2. Zakona uz
određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka.

Prijedlogu za dopuštenje revizije, osim dokaza iz članka 91.a ovoga Zakona, treba priložiti
prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku protiv kojih se prijedlog za dopuštenje revizije
podnosi, žalbu i prema potrebi druge dijelove spisa s jasnim naznakama spornih dijelova na
koje se u prijedlogu za dopuštenje revizije stranka poziva. Ako se prijedlog za dopuštenje
revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog za dopuštenje
revizije dužna dostaviti sudske odluke na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.

U prijedlogu za dopuštenje revizije ne mogu se iznositi nove činjenice ni predlagati novi

dokazi, osim onih koji se odnose na razloge važnosti pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona
zbog kojih se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi.
Stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je Vrhovni sud
Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije. VSRH odlučuje o dopuštenosti revizije na
53
temelju prijedloga za dopuštenje revizije.

POSTUPAK POVODOM PRIJEDLOGA ZA DOPUŠTENJE I ODLUKE O PRIJEDLOGU

1. Pred prvostupanjskim
Prijedlog se podnosi I° sudu u roku od 30 dana od dostave II° presude, u dovoljnom broju
primjeraka za sudove, protivnu stranku i umješača. Sudac pojedinac ili predsjednik vijeća I°
suda odbacit će nepravodoban i nepotpun prijedlog za dopuštenje revizije bez održavanja
ročišta i ne pozivajući stranku da ga izmijeni ili dopuni.

Ako je prijedlog za dopuštenje revizije pravodoban i potpun, njegov će primjerak sudac

pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda dostaviti protivnoj stranci i
umješaču, koji mogu u roku od 30 dana od dostave prijedloga za dopuštenje revizije
podnijeti tom sudu odgovor na taj prijedlog. Nakon primitka odgovora na prijedlog za
dopuštenje revizije, odnosno nakon isteka roka za odgovor na prijedlog za dopuštenje
revizije sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća I° suda dostavit će prijedlog za
dopuštenje revizije i odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije, VSRH.

Nepravodobno podnesen odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije neće se odbaciti, već

će se dostaviti Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, koji će ga uzeti u obzir ako je to još
moguće.

2. Pred Vrhovnim
O prijedlogu za dopuštenje revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje na sjednici
vijeća na kojoj je javnost isključena.

Vrhovni sud Republike Hrvatske (odluke o prijedlogu)

1. odbacit će:
 nedopušten , nepravodoban i nepotpun prijedlog za dopuštenje revizije, ako je to
propustio učiniti prvostupanjski sud, bez održavanja ročišta i ne pozivajući stranku
da ga izmijeni ili dopuni.
 koji uopće ne sadržava pravno pitanje ili određeno naznačenu povredu temeljnog
ljudskog prava ili jasno naznačene razloge važnosti pravnog pitanja u smislu članka
385.a
 odbacit će i prijedlog za dopuštenje revizije ako ocijeni da stranka nije učinila
vjerojatnim da joj je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu članka 385.a
stavka 2. ovoga Zakona ili da stranka u vezi s povredom temeljnog ljudskog prava na
koju se u prijedlogu poziva nije prethodno iscrpila dopušteni pravni put.

2. odbit će prijedlog za dopuštenje revizije ako na temelju onoga što mu je dostavljeno

ocijeni da u prijedlogu nije riječ o važnom pravnom pitanju u smislu članka 385.a
stavka 1. ovoga Zakona.

3. Dopustiti reviziju (čl. 385a):

– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od
prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili
– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike
Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili

54
 – ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije
jedinstvena ili
– ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda
se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi zbog promjene u pravnom
sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te
odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili
Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
– ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom
postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne
primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno
Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i
temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u
nižestupanjskom postupku.

Vrhovni sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku o prijedlogu za dopuštenje revizije
u razumnom roku, a svakako u roku kraćem od šest mjeseci od primitka prijedloga za
dopuštenje revizije na Vrhovnom sud Republike Hrvatske.

37. REVIZIJA (sadržaj revizije, postupak povodom revizije i granice ispitivanja pobijane
presude, odluke VSRH o reviziji, postupanje u slučaju kad vijeće ocijeni da bi svojom
odlukom odstupilo od ustaljene prakse, protiv kojih se rješenja može podnijeti revizija .)

SADRŽAJ REVIZIJE
Revizija, osim podataka koje mora sadržavati svaki podnesak, treba sadržavati:
1)oznaku presude protiv koje se podnosi,
2) određeno naznačeno važno pravno pitanje ili temeljno ljudsko pravo zbog kojeg je
dopuštena uz oznaku rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojim je revizija
dopuštena,
3) jasno određene razloge zbog kojih stranka smatra da je revizija osnovana uz određeno
pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka.

U reviziji se ne mogu iznositi nove činjenice ni predlagati novi dokazi, osim onih koji se
odnose na pravna pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojih se revizija podnosi.

POSTUPAK POVODOM REVIZIJE

1. Pred prvostupanjskim
Revizija se podnosi sudu koji je donio prvostupanjsku presudu. Sudac pojedinac ili
predsjednik vijeća prvostupanjskog suda odbacit će nepravodobnu i nepotpunu reviziju bez
održavanja ročišta i ne pozivajući stranku da je izmijeni ili dopuni. Ako je revizija pravodobna
i potpuna, njezin će primjerak sudac pojedinac ili predsjednik vijeća prvostupanjskog suda
dostaviti protivnoj stranci i umješaču koji mogu u roku od 30 dana od dostave revizije
podnijeti tom sudu odgovor na reviziju. Primjerak odgovora na reviziju prvostupanjski će sud
dostaviti podnositelju revizije. Nakon primitka odgovora na reviziju, odnosno nakon isteka
roka za odgovor na reviziju, prvostupanjski će sud dostaviti reviziju i odgovor na reviziju, ako
je podnesen, Vrhovnom sudu Republike Hrvatske zajedno sa spisom.
2. Pred Vrhovnim
U povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u
55
kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je
dopuštena.
Vrhovni sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku o reviziji podnesenoj protiv odluke
drugostupanjskog suda u razumnom roku, a svakako u roku kraćem od dvije godine od dana
primitka revizije.

ODLUKE VSRH O REVIZIJI

1. Odbaciti:
 nedopuštenu reviziju, nepravodobnu i nepotpunu ako je to propustio učiniti
prvostupanjski sud, bez održavanja ročišta i ne pozivajući stranku da je izmijeni ili
dopuni.
 Ako utvrdi da stranka nije prethodno iscrpila dopušteni pravni put
 Koja uopće ne sadrži razloge podnošenja
2. Odbit će reviziju ako je smatra neosnovanom
3. Ako reviziju smatra osnovanom:
 preinačit će pobijanu presudu, ili
 ukinuti drugostupanjsku, odnosno drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te
predmet vratiti na ponovno suđenje, ili
 ukinuti drugostupanjsku, odnosno drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te
odbaciti tužbu

POSTUPANJE U SLUČAJU KAD VIJEĆE OCIJENI DA BI SVOJOM ODLUKOM ODSTUPILO OD

USTALJENJE PRAKSE
Ako vijeće ocijeni da bi svojom odlukom odstupilo od ustaljene prakse ili odluke proširenog
vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili da praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske u
vezi s pravnim pitanjem o kojem odlučuje nije jedinstvena, odluku će prepustiti proširenom
vijeću od trinaest sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

PROTIV KOJIH SE RJEŠENJA MOŽE PODNIJETI REVIZIJA

Stranke mogu podnijeti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak
pravomoćno završen ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.

38. PONAVLJANJE POSTUPKA (pretpostavke za ponavljanje postupka i rokovi u koja

se može tražiti ponavljanje, kome se podnosi i sadržaj prijedloga, postupak povodom
prijedloga za ponavljanje, ponavljanje u povodu konačne presude ESLJP)

PRETPOSTAVKE ZA PONAVLJANJE POSTUPKA I ROKOVI U KOJIMA SE MOŽE TRAŽITI

PONAVLJENJE
Postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti u
roku od 30 dana, s tim da rok počinje teći od različitog dana ovisno o razlogu za podnošenje
prijedloga:
1. ako je u donošenju odluke sudjelovao sudac koji je po zakonu morao biti izuzet odnosno
koji je rješenjem suda bio izuzet, ili ako je u donošenju odluke sudjelovala osoba koja nema
svojstvo suca – rok teče od dana kada je stranka saznala za taj razlog; (obj.rok:
neograničeno)
2. ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije bila
dana mogućnost da raspravlja pred sudom – rok teče od dana kada je stranka saznala za taj

56
razlog; (obj.rok: neograničeno)
3. ako je u postupku kao tužitelj ili tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u
postupku, ili ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili ako
parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik
odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za
pojedine radnje u postupku, ako vođenje parnice odnosno obavljanje pojedinih radnji u
postupku nije bilo naknadno odobreno – rok teče od dana kada je stranka saznala za taj
razlog; (obj.rok: neograničeno)
4.ako se odluka suda temelji na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka – rok teče od dana kad je
stranka saznala za pravomoćnu presudu u kaznenom postupku; a ako se kazneni postupak
ne može provesti – onda od dana kad je saznala za obustavu tog postupka ili za okolnosti
zbog kojih se postupak ne može pokrenuti; (obj.rok: 5 god.)
5. ako se odluka suda temelji na ispravi koja je krivotvorena ili u kojoj je ovjeren neistinit
sadržaj – rok teče od dana kad je stranka saznala za pravomoćnu presudu u kaznenom
postupku ...; (obj.rok: 5 god.)
6. ako je do odluke suda došlo zbog kaznenog djela suca, zakonskog zastupnika ili
punomoćnika stranke, protivne stranke ili koje treće osobe – rok teče od dana kad je stranka
saznala za pravomoćnu presudu u kaznenom postupku...; (obj.rok: 5 god.)
7. ako stranka stekne mogućnost da upotrijebi pravomoćnu odluku suda koja je ranije među
istim strankama donesena o istom zahtjevu – rok teče od dana kad je stranka mogla
upotrijebit i pravomoćnu odluku koja je razlog za ponavljanje postupka; (obj.rok: 5 god.)
8. ako se odluka suda temelji na drugoj odluci suda ili na odluci kakva drugog organa, a ta
odluka bude pravomoćno preinačena, ukinuta odnosno poništena – rok teče od dana kad je
stranka mogla upotrijebiti pravomoćnu odluku koja je razlog za ponavljanje postupka;
(obj.rok: 5 god.)
9. ako je nadležno tijelo naknadno pravomoćno riješilo prethodno pitanje na kojemu se
temelji odluka suda – rok teče od dana kad je stranka mogla upotrijebit i pravomoćnu odluku
koja je razlog za ponavljanje postupka, (obj.rok: 5 god.)
10. ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove
dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te
činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku – rok teče od dana kad je stranka
mogla iznijet i sudu nove činjenice odnosno nova dokazna sredstva (najčešći!) (obj.rok: 5
god.)

Nakon što protekne rok od pet godina od dana kad je odluka postala pravomoćna, prijedlog
za ponavljanje postupka ne može se podnijeti, osim ako se ponavljanje traži zato što je u
donošenju odluke sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca ili iz razloga ako kojoj stranci
nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije bila dana mogućnost da
raspravlja pred sudom; ako je u postupku kao tužitelj ili tuženik sudjelovala osoba koja ne
može biti stranka u postupku, ili ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena
osoba, ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski
zastupnik odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili
za pojedine radnje u postupku, ako vođenje parnice odnosno obavljanje pojedinih radnji u
postupku nije bilo naknadno odobreno.

KOME SE PODNOSI I SADRŽAJ PRIJEDLOGA

57
Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se uvijek sudu koji je donio odluku u prvom
stupnju. U prijedlogu se osobito moraju navesti:
• zakonska osnova po kojoj se traži ponavljanje
• okolnosti iz kojih proizlazi da je prijedlog podnesen u zakonskom roku i
• dokazi kojima se potkrepljuju navodi predlagača.

POSTUPAK POVODOM PRIJEDLOGA ZA PONAVLJANJE,

1. Pred prvostupanjskim sudom
Nepravovremene, nepotpune ili nedopuštene prijedloge za ponavljanje postupka odbacit će
rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća bez održavanja ročišta.
Ako sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća ne odbaci prijedlog, dostavit će primjerak
prijedloga protivnoj stranci, koja ima pravo da u roku od petnaest dana odgovori na
prijedlog. Kad sudu stigne odgovor na prijedlog ili kad protekne rok za davanje odgovora,
sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća odredit će ročište za raspravljanje o prijedlogu.
Nakon održanog ročišta za raspravljanje o prijedlogu sudac pojedinac, odnosno predsjednik
vijeća prvostupanjskog suda donosi odluku o prijedlogu, osim ako se razlog za ponavljanje
postupka odnosi isključivo na postupak pred višim sudom. U rješenju kojim se dopušta
ponavljanje postupka izreći će se da se ukida odluka donesena u prijašnjem postupku.

Sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća odredit će glavnu raspravu tek nakon
pravomoćnosti rješenja kojim se dopušta ponavljanje postupka, ali u tom rješenju može
odlučiti da se odmah otpočne raspravljanje o glavnoj stvari. Na novoj glavnoj raspravi stranke
mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze.

2. Pred višim sudom

Ako se razlog za ponavljanje postupka odnosi isključivo na postupak pred višim sudom,
sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda nakon održanog ročišta
za raspravljanje o prijedlogu za ponavljanje postupka dostavit će predmet tome višem sudu
radi donošenja odluke. Kad predmet stigne višem sudu, odrediti će se sudac izvjestitelj. O
prijedlogu za ponavljanje postupka viši sud odlučuje bez rasprave.
Kad viši sud ustanovi da je opravdan prijedlog za ponavljanje postupka i da nije potrebno da
se održi nova glavna rasprava, ukinut će svoju odluku, a i odluku višeg suda ako takva
postoji, i donijeti novu odluku o glavnoj stvari.

PONAVLJANJE U POVODU KONAČNE PRESUDE ESLJP

Kad Europski sud za ljudska prava utvrdi povredu kojeg ljudskog prava ili temeljne slobode
zajamčene Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i dodatnih Protokola uz
tu Konvenciju koje je Republika Hrvatska ratificirala, stranka može, u roku od 30 dana od
konačnosti presude Europskog suda za ljudska prava, podnijeti zahtjev sudu u Republici
Hrvatskoj koji je sudio u prvom stupnju u postupku u kojemu je donesena odluka kojom je
povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda, za izmjenu odluke kojom je to pravo ili
temeljna sloboda povrijeđeno.
Ovaj postupka se provodi uz odgovarajuću primjenu odredaba o ponavljanju postupka. U
ponovljenom postupku sudovi su dužni poštivati pravna stajališta izražena u konačnoj
presudi ESLJP kojom je utvrđena povreda temeljnog ljudskog prava ili slobode.

39. POSEBNI PARNIČNI POSTUPCI (bitne razlike posebnih postupaka u odnosu na

58
redovni postupak i što je posebno: u parnicama iz radnih odnosa, u parnicama zbog
smetanja posjeda i u postupku pred trgovačkim sudovima )

PARNICE IZ RADNIH ODNOSA

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će
uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. U postupku u
parnicama iz radnih odnosa rok za odgovor na tužbu, žalbu i za izvršenje činidbe je 15 dana.
U sporovima iz radnih odnosa koje pokreće radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu
i u kolektivnim radnim sporovima, ako zakonom nije određen kraći rok, ročište za glavnu
raspravu mora se održati u roku od trideset dana od dana primitka odgovora na tužbu. U
postupku u parnicama iz radnih odnosa postupak pred prvostupanjskim sudom mora se
okončati u roku od šest mjeseci od dana podnošenja tužbe. U postupku u parnicama iz
radnih odnosa drugostupanjski je sud dužan donijeti odluku o žalbi podnesenoj protiv odluke
prvostupanjskog suda u roku od trideset dana od dana primitka žalbe.
Radnika može u postupku u parnicama iz radnih odnosa kao punomoćnik zastupati osoba
koja je u radnom odnosu u sindikatu čiji je on član ili u udruzi sindikata u koju je udružen
sindikat čiji je on član.
Poslodavca može u postupku u parnicama iz radnih odnosa kao punomoćnik zastupati osoba
koja je u radnom odnosu u udruzi poslodavaca čiji je on član ili u udruzi poslodavaca više
razine u koju je udružena udruga poslodavaca čiji je on član. Supsidijarno se primjenjuju
odredbe ZPP-a,

PARNICE ZBOG SMETANJA POSJEDA

Tužba kojom se traži zaštita ili povrat posljednjeg stanja posjeda stvari ili prava (tužba zbog
smetanja posjeda) mora se podnijeti u roku od trideset dana od dana kad je tužitelj saznao
za smetanje i učinioca. Nakon proteka jedne godine od dana kad je smetanje nastalo ta se
tužba ne može podnijeti.
Pri određivanju rokova i ročišta po tužbama zbog smetanja posjeda sud će uvijek obraćati
osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja prema prirodi svakoga pojedinog slučaja.
Raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i
dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je
raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o
zahtjevima za naknadu štete. Iznimno, sud će raspravljati o prigovoru tuženika da mu je
tužitelj oduzeo posjed silom, potajno ili prijevarom samo ako od dana kad je tuženik
saznao da mu je tužitelj oduzeo posjed pa do dana kad je vratio posjed nije proteklo više od
trideset dana. Rok za udovoljenje dužnostima koje su naložene strankama sud će odrediti
prema okolnostima pojedinog slučaja. Rok za podnošenje odgovora na tužbu i žalbu je 15
dana. Tužitelj gubi pravo da u ovršnom postupku zahtijeva ovrhu rješenja kojim se tuženiku
po tužbi zbog smetanja posjeda nalaže izvršenje određene radnje, ako nije zahtijevao ovrhu
u roku od trideset dana nakon proteka roka koji je rješenjem određen za izvršenje te radnje
(odnosi se na ovrhu činidbe, ne i troškova postupka). Supsidijarno se primjenjuju odredbe
ZPP-a.

POSTUPAK U TRGOVAČKIM SPOROVIMA

Pravila o postupku pred trgovačkim sudovima primjenjuju se u sporovima iz nadležnosti
trgovačkih sudova osim u sporovima za koje je propisana posebna vrsta postupka. U
postupku pred trgovačkim sudovima sud će, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju
isprava. U postupku pred trgovačkim sudovima sud može, po službenoj dužnosti, od trećih
59
osoba, i to osobito od gospodarskih i obrtničkih komora, tražiti stručna mišljenja i potrebne
podatke s kojima ne raspolaže o trgovačkim običajima koje trgovci redovito primjenjuju u
određenim obveznim odnosima. U postupku pred trgovačkim sudovima sud može odlučiti da
stranke prilože pisane iskaze stranaka ili svjedoka s ovjerenim potpisom davatelja iskaza kod
javnog bilježnika i da se saslušanje stranaka ili svjedoka svede na postavljanje pitanja radi
provjere, dopune ili razjašnjenja navoda iz tih iskaza.
Sud može odlučiti da pisani iskazi moraju biti priloženi najkasnije do zaključenja prethodnog
postupka. Posljedice davanja lažnog pisanog iskaza svjedoka odgovaraju posljedicama
davanja lažnog iskaza svjedoka pred sudom. Ako niti jedna od stranaka ne ospori ovjereni
pisani iskaz stranke ili svjedoka ili nalaz i mišljenje vještaka i ako sud to ocijeni nepotrebnim,
sud neće usmeno saslušati stranku, svjedoka ili vještaka.
Ako jedna od stranaka ospori ovjereni pisani iskaz stranke ili svjedoka, ili ako sud smatra da
je potrebno saslušati stranku ili svjedoka, i ako nakon toga stranka ili svjedok ne dođu na
saslušanje ili uskrate usmeni iskaz, i uz primjenu prisilnih mjera prema svjedoku iz članka
248. ovoga Zakona, sud neće uzeti u obzir ovjereni pisani iskaz stranke ili svjedoka. U hitnim
slučajevima ročište se može zakazati telefonom, brzojavom, elektroničkim putem u skladu s
posebnim zakonom ili na drugi odgovarajući način. Ako prvostupanjski sud ne utvrdi
vrijednost predmeta spora najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je
vrijednost predmeta spora 100.000,00 kuna.

FORUM SOLUTIONIS
U sporovima radi:
- utvrđivanja postojanja ili nepostojanja ugovora,
- ispunjenja ili raskida ugovora, a i u
- naknade štete zbog neispunjenja ugovora,
osim suda opće mjesne nadležnosti, mjesno je nadležan i sud mjesta gdje je prema
sporazumu stranaka tuženik dužan ispuniti ugovor (forum solutionis).

ROKOVI U POSTUPKU PRED TRGOVAČKIM SUDOM

U postupku pred trgovačkim sudovima važe ovi rokovi:
1)rok od 30 dana za podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje
2)rok od 15 dana za žalbu protiv presude odnosno rješenja, a rok od tri dana za podnošenje
odgovora na žalbu,
3)rok od 15 dana za ispunjenje činidbe, a za činidbe koje se ne sastoje u novčanom davanju
sud može odrediti duži rok.

SPOR MALE VRIJEDNOSTI U TRGOVAČKIM SPOROVIMA

U postupku pred trgovačkim sporovima sporovi male vrijednosti jesu sporovi u kojima se
tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kuna.
Sporovima male vrijednosti smatraju se i sporovi u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na
potraživanje u novcu, a tužitelj je u tužbi naveo da pristaje da umjesto udovoljenju
određenom zahtjevu primi određeni novčani iznos koji ne prelazi navedenu svotu.
Sporovima male vrijednosti smatraju se i sporovi u kojima predmet tužbenog zahtjeva nije
novčana svota, već predaja pokretne stvari čija vrijednost, koju je tužitelj u tužbi naveo, ne
prelazi navedenu svotu.

ŠTO SE SMATRA SPOROM MALE VRIJEDNOSTI

60
Sporovi male vrijednosti su sporovi u kojima se tužbeni zahtjev:
• odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna
• sporovi u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, a tužitelj je u tužbi
naveo da pristaje da umjesto udovoljenja određenom zahtjevu primi određeni novčani iznos
koji ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna
• sporovi u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, već predaju
pokretne stvari čija vrijednost, koju je tužitelj u tužbi naveo, ne prelazi svotu od 10.000,00
kuna

ŠTO NIJE SPOR MALE VRIJEDNOSTI

Ne smatraju se sporovima male vrijednosti:
• sporovi o nekretninama,
• sporovi iz radnih odnosa koje je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu
• sporovi zbog smetanja posjeda.

POSTUPAK U SPORU MALE VRIJEDNOSTI

U postupku u sporovima male vrijednosti postupak pred prvostupanjskim sudom mora se
okončati u razumnom roku, a svakako u roku kraćem od godine dana od podnošenja tužbe.
U postupku u sporovima male vrijednosti tužba se uvijek dostavlja tuženiku na odgovor. U
postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno
odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze
potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je
postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra
potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese
takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta
ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati
i bez održavanja ročišta.Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i
predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti
u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 6. i 7. ovoga članka. Nove
činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu
protivno stavku 9. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.U postupku u sporovima male
vrijednosti sud će na pripremnom ročištu zaključiti prethodni postupak i na istom ročištu
održati glavnu raspravu, osim ako zbog okolnosti slučaja iz stavka 9. ovoga članka to nije
moguće.U postupku u sporovima male vrijednosti dopuštena je posebna žalba samo protiv
rješenja kojim se završava postupak. Ostala rješenja protiv kojih je dopuštena žalba mogu se
pobijati samo žalbom protiv odluke kojom se postupak završava.U sporovima male
vrijednosti sud može, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica
važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o
postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su
stranke priložile te njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka.Presuda ili
rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati
samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog
postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2.
točke 3. ovoga Zakona.

40. IZDAVANJE PLATNOG NALOGA I POSTUPAK PREMA UREDBI (EU) BR.

1896/2006 (predmnijeva o postojanju pravnog interesa, odluka o glavnoj stvari i
61
preinaka tužbe – Nadležnost za odlučivanje o zahtjevima za izdavanje europskog platnog
naloga prema Uredbi (EU) br. 1896/2006 i postupak ako se europski platni nalog utvrdi
ništetnim)

Kad se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo potraživanje u novcu, a to se potraživanje

dokazuje vjerodostojnom ispravom priloženom tužbi u izvorniku ili ovjerenom prijepisu, sud
će izdati nalog tuženiku da udovolji tužbenom zahtjevu (platni nalog).
U tužbi kojom se predlaže izdavanje platnog naloga tužitelj treba posebno navesti razloge
zbog kojih predlaže njegovo izdavanje umjesto da predlaže određivanje ovrhe na temelju
vjerodostojne isprave. Ako sud ocijeni da razlozi koje je tužitelj naveo ne opravdavaju njegov
pravni interes za podnošenje tužbe za izdavanje platnog naloga, odbacit će tužbu kao
nedopuštenu.
Platni nalog izdaje sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća bez održavanja ročišta.
U platnom nalogu sud će izreći da je tuženik dužan u roku od osam dana, a u mjeničnim i
čekovnim sporovima u roku od tri dana, nakon primitka platnog naloga udovoljiti zahtjevu
tužbe zajedno s troškovima koje je sud odmjerio ili u istom roku podići prigovore protiv
platnog naloga. U platnom nalogu sud će tuženika upozoriti da će odbaciti nepravodobno
podnesene prigovore.
Ako sud ne prihvati prijedlog za izdavanje platnog naloga, nastavit će postupak po tužbi.
Platni nalog tuženik može pobijati samo prigovorom. Ako se platni nalog pobija jedino u
pogledu odluke o troškovima, ta se odluka može pobijati samo žalbom protiv rješenja.
Ako su potpuni i dopušteni prigovori podneseni pravodobno, sud će zakazati pripremno
ročište. U odluci o glavnoj stvari sud će odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično
održava na snazi ili se ukida te će u slučaju ukidanja odbiti tužbeni zahtjev.

PREDMNIJEVA O POSTOJANJU PRAVNOG INTERESA

Smatrat će se da postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe za izdavanje platnog
naloga ako je tuženik osoba u inozemstvu ili ako je tuženik prethodno osporio tražbinu
sadržanu u vjerodostojnoj ispravi.
Platni nalog izdat će sud iako tužitelj u tužbi nije predložio izdavanje platnog naloga, a
udovoljeno je svim uvjetima za izdavanje platnog naloga.

PLATNI NALOG PO UREDBI BROJ 1896/2006

Uredba se primjenjuje u prekograničnim pravnim predmetima građanskim i trgovačkim
predmetima, bez obzira na vrstu suda. Postupak europskoga platnog naloga primjenjuje se
za naplatu novčanih tražbina čiji je iznos određen a koja su bila dospjela u trenutku
podnošenja zahtjeva za izdavanje europskoga platnog naloga.

NADLEŽNOST
Za odlučivanje o zahtjevima za izdavanje i preispitivanje, kao i za davanje potvrde o ovršnosti
europskoga platnog naloga nadležan je općinski odnosno trgovački sud, ako se radi o
predmetima iz stvarne nadležnosti trgovačkih sudova, prema prebivalištu ili uobičajenom
boravištu, odnosno sjedištu tuženika.
Ako tuženik podnese prigovor (30 dana od dostave platnog naloga) protiv europskoga
platnog naloga daljnji postupak će se provesti po pravilima europskog postupka za sporove
62
 male vrijednosti, ako to nije primjenjivo onda po ZPP-u o postupku u povodu prigovora
protiv platnog naloga.

O zahtjevu za preispitivanje europskoga platnog naloga odlučuje se rješenjem, protiv kojeg

nije dopuštena žalba. Tuženik je dužan učiniti vjerojatnim činjenice na kojima temelji svoj
prijedlog da se ukine europski platni nalog.

POSTUPAK AKO SE EUROPSKI PLATNI NALOG UTVRDI NIŠTETNIM

Ako sud utvrdi da je europski platni nalog ništetan, obustavit će postupak prema Uredbi dok
će se daljnji postupak provesti prema odredbama ZPP-a. Nije dopušteno tražiti povrat u
prijašnje stanje zbog propuštanja roka za podnošenje prigovora. Ako se zatraži preispitivanje
europskoga platnog naloga koji je izdan u Republici Hrvatskoj, sud koji odlučuje o tom
zahtjevu može odgoditi ovrhu uz odgovarajuću primjenu pravila ovršnog postupka o odgodi
ovrhe na prijedlog ovršenika.

41. SPOROVI MALE VRIJEDNOSTI I POSTUPAK PREMA UREDBI (EU) BR.

861/2007 (koji sporovi jesu i koji se (ne)smatraju sporovima male vrijednosti, dužnost
stranaka u iznošenju činjenica i predlaganju dokaza, žalbeni razlozi i ovrha – koji sud izdaje
potvrdu o odluci u europskom postupku za sporove male vrijednosti prema Uredbi (EU) br.
861/2007 i koji mjesno nadležan sud odlučuje o zahtjevima za odbijanje izvršenja)

KOJI SPOROVI JESU I KOJI SE (NE)SMATRAJU SPOROVIMA MALE VRIJEDNOSTI

Sporovi male vrijednosti su sporovi u kojima se tužbeni zahtjev:
 odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura
 sporovi u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, a tužitelj je u tužbi
naveo da pristaje da umjesto udovoljenja određenom zahtjevu primi određeni novčani
iznos koji ne prelazi svotu od 1.320,00 eura
 sporovi u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, već predaju
pokretne stvari čija vrijednost, koju je tužitelj u tužbi naveo, ne prelazi svotu od 1.320,00
eura

Ne smatraju se sporovima male vrijednosti:

 sporovi o nekretninama,
 sporovi iz radnih odnosa koje je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o
radu i
 sporovi zbog smetanja posjeda.

DUŽNOST STRANAKA U IZNOŠENJU ČINJENICA I PREDLAGANJU DOKAZA

U postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno
odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze
potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.
Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo
ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na
tužbu.

ŽALBENI RAZLOZI I OVRHA

63
U postupku u sporovima male vrijednosti dopuštena je posebna žalba samo protiv rješenja
kojim se završava postupak. Ostala rješenja protiv kojih je po ovom Zakonu dopuštena žalba
mogu se pobijati samo žalbom protiv odluke kojom se postupak završava.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu,
osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim
rješenjem, odredi drukčije.

JOŠ NEKI DETALJI

Postupak u sporovima male vrijednosti je pisani postupak, ali sud može održati ročište ako to
smatra potrebnim ili na obrazloženi prijedlog stranke.
U postupku u sporovima male vrijednosti sud će na pripremnom ročištu zaključiti prethodni
postupak i na istom ročištu održati glavnu raspravu, osim u slučaju iznošenja novih činjenica i
predlaganja novih dokaza na pripremnom ročištu.
Ako tužitelj preinači tužbu tako da vrijednost predmeta spora prelazi svotu od 1320,00 eura,
postupak će se dovršiti prema odredbama ovog Zakona o redovnom postupku.
Ako tužitelj do zaključenja glavne rasprave koja se vodi prema odredbama ovog Zakona o
redovnom postupku smanji tužbeni zahtjev tako da više ne prelazi svotu od 1320,00 eura,
daljnji postupak provest će se prema odredbama ovog Zakona o postupku u sporovima male
vrijednosti.
Ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i ako je sud u
povodu prigovora stranaka pogrešno odlučio da je stvarno ili mjesno nadležan.

UREDBA 861/2007 O EUROPSKOM POSTUPKU ZA SPOROVE MALE VRIJEDNOSTI

Uredbom se uvodi europski postupak za sporove male vrijednosti radi pojednostavljena i
ubrzana postupanja u prekograničnim predmetima male vrijednosti i smanjivanja troškova.
Primjenjuje se u građanskim i trgovačkim predmetima bez obzira na vrstu suda vrijednost
tužbe ne prelazi 2.000,00 eura. Europski postupak za sporove male vrijednosti pisani je
postupak. Može se održati i usmena rasprava. Rok za odgovor na tužbu je 30 dana.
U roku od 30 dana od primitka odgovora tuženika ili tužitelja sud će:
• donijeti presudu;
• zahtijevati od stranaka, u utvrđenom roku koji ne smije preći 30 dana, dodatne podatke u
vezi s tužbom;
• izvesti dokaze ili
• pozvati stranke na usmenu raspravu, koja se mora održati 30 dana od poziva.

Presuda se ne objavljuje. Objava presude se nadomještava dostavom. Protiv presude

dopuštena je žalba prema odredbama ZPP-a o žalbi u sporovima male vrijednosti.

KOJI SUD IZDAJE POTVRDU

Odluka donesena u državi članici u europskom postupku za sporove male vrijednosti priznaje
se i izvršava u drugoj državi članici bez potrebe za potvrdom o izvršnosti i bez ikakve
mogućnosti protivljenja njezinom priznavanju

KOJI MJESNO NADLEŽAN SUD ODLUČUJE O ZAHTJEVIMA ZA ODBIJANJE IZVRŠENJA

Nadležan sud u državi članici u kojoj se izvršenje obavlja na zahtjev osobe protiv koje se
izvršenje provodi, odbija izvršenje.
42. OGLEDNI POSTUPAK RADI RJEŠENJA PITANJA VAŽNOG ZA JEDINSTVENU
64
PRIMJENU PRAVA (pretpostavke za podnošenje prijedloga za pokretanje i postupak
sudova, pravne posljedice objave prijedloga za pokretanje, postupanje sudova nakon
donošenja pravnog shvaćanja VSRH, odluka o troškovima postupka u postupcima koji
ovise o istom pravnom pitanju)

PRETPOSTAVKE ZA PODNOŠENJE PRIJEDLOGA ZA POKRETANJE I POSTUPAK SUDOVA

Pretpostavka je postojanje više Postupaka u kojima odluka ovisi o rješenju istog pravnog
pitanja. To su slični sporovi koji su u većem dijelu već pokrenuti ili se njihovo pokretanje
očekuje u kraćem razdoblju, a rješenje kojih ovisi o istom pravnom pitanju koje je važno za
osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj
prava kroz sudsku praksu (pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava).

Ako sazna za postojanje takvog postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prijedlog
stranaka ili umješača, zatražiti od predsjednika suda zakazivanje sjednice sudskog odjela
kako bi se raspravilo o pretpostavkama za podnošenje prijedloga za pokretanje oglednog
postupka za rješenje pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava. Prije podnošenja
zahtjeva za održavanje sjednice odjela sud će sa strankama na ročištu raspraviti o potrebi
pokretanja oglednog postupka. Ako odluči podnijeti prijedlog za pokretanje oglednog
postupka, sud će taj prijedlog sa spisom predmeta dostaviti VSRH. Prijedlog će se odmah
objaviti na e-oglasnoj ploči sudova. U prijedlogu prvostupanjski sud mora određeno
naznačiti pravno pitanje o kojemu predlaže zauzimanje pravnog shvaćanja Vrhovnog suda
Republike Hrvatske te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u
smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. (razlozi za Reviziju)

O dopuštenosti prijedloga za rješenje pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava odlučuje

vijeće od pet sudaca VSRH rješenjem u roku od 30 dana od isteka roka za očitovanje. Odluka
o dopuštenosti donijet će se vodeći računa o:
 broju pokrenutih postupaka te predvidivom roku u kojem bi oni redovitim putem mogli biti
pravomoćno okončani,
 vjerojatnosti da dođe do nejedinstvene primjene prava te mogućim štetnim posljedicama
koje bi mogle uslijediti zbog dugotrajnosti redovitog postupka ujednačavanja pravnih
shvaćanja sudova,
 potrebi da se radi što kvalitetnijeg rješavanja pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava
raspravi pred većim brojem prvostupanjskih i drugostupanjskih sudova.

O pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava odlučuje prošireno vijeće od trinaest

sudaca VSRH presudom u roku od 90 dana od dana objave rješenja kojim je dopušten
prijedlog. Presuda će se odmah objaviti na e- oglasnoj ploči sudova. U presudi u oglednom
postupku sud će zauzeti pravno shvaćanje o pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava
uz obrazloženje u kojem će se uzeti u obzir primljena očitovanja stranaka i druge okolnosti
važne za odlučivanje.

PRAVNE POSLJEDICE OBJAVE PRIJEDLOGA ZA POKRETANJE

 Nakon objave prijedloga za pokretanje oglednog postupka, radnje stranaka kojima se
raspolaže predmetom spora ne utječu na mogućnost nastavka i okončanja oglednog
postupka.

65
 zastaje zastarijevanje prava na podnošenje zahtjeva u odnosu na koji je podnesen prijedlog
za rješenje pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava, u pravnim stvarima u kojima
odluka ovisi o rješavanju istog pravnog pitanja.
 Sve zainteresirane osobe mogu u roku od 45 dana od objave obavijesti o prijedlogu uputiti
Vrhovnom sudu Republike Hrvatske svoja očitovanja o potrebi pokretanja oglednog
postupka.

POSTUPANJE SUDOVA NAKON DONOŠENJA PRAVNOG SHVAĆANJA VSRH

Nakon donošenja pravnog shvaćanja VSRH sud će u nastavljenim postupcima biti vezan tim
pravnim shvaćanjem. U nastavljenim postupcima stranke će već u rješenju o nastavku
postupka biti obaviještene o zauzetom pravnom shvaćanju. U nastavljenim postupcima
sudovi će nastojati da stranke nagodbom ili na drugi nesporni način dovrše postupak.

ODLUKA O TROŠKOVIMA U POSTUPCIMA KOJI OVISE O ISTOM PRAVNONOM PITANJU

U postupcima koji ovise o istom pravnom pitanju sud će o troškovima postupka odlučiti po
slobodnoj ocjeni, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, osobito okolnost da su pojedine od
stranaka imale razloga pokrenuti spor zbog neizvjesnosti pravnog pitanja o kojemu je ovisilo
njegovo rješenje te postupanje stranaka nakon što su obaviještene o zauzetom pravnom
shvaćanju.

66
 OVRŠNO PRAVO

1. PREDMET OVRŠNOG ZAKONA I POKRETANJE OVRŠNOG POSTUPKA

PREDMET OVRŠNOG ZAKONA

Uređuje se postupak po kojemu sudovi i javni bilježnici provode prisilno ostvarenje tražbina
na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava (ovršni postupak) te postupak po kojemu sudovi i
javni bilježnici provode osiguranje tražbina (postupak osiguranja), ako posebnim zakonom
nije drukčije određeno. Ovršnim se zakonom uređuju i materijalnopravni odnosi koji se
zasnivaju na temelju ovršnih postupaka i postupaka osiguranja (npr. stjecanje založnog prava
ovrhom na pokretnini; nekretnini).

POKRETANJE OVRŠNOG POSTUPKA

1)Ovršni postupak pokreće se: prijedlogom ovrhovoditelja,
2)Postupak osiguranja pokreće se: prijedlogom predlagatelja osiguranja.
3)Kad je to zakonom izrijekom određeno oba postupka pokreću se i po službenoj dužnosti

Može se pokrenuti po službenoj dužnosti kad je to zakonom izrijekom određeno da se oba

postupka pokreću i po službenoj dužnosti. Npr. čl. 510. Obiteljskog zakona: ''Ako sud po
službenoj dužnosti donese odluku u skladu s odredbama ovoga Zakona, on može po
službenoj dužnosti donijeti rješenje o ovrsi te odluke i provesti ovrhu.'' i npr. čl. 10. ZPP-a o
novčanoj kazni izrečenoj zbog zlouporabe prava u postupku.

2.SREDSTVA I PREDMET OVRHE I OSIGURANJA TE OGRANIČENJE SREDSTAVA I

PREDMETA OVRHE I OSIGURANJA

SREDSTVA OVRHE I OSIGURANJA

To su ovršne radnje, odnosno radnje osiguranja ili sustav takvih radnji kojima se po zakonu
tražbina prisilno ostvaruje ili osigurava (čl. 4. st. 1. OZ);
 Ovršne radnje ili radnje osiguranja mogu se neposredno provesti i protiv ovršenika,
protivnika osiguranja i drugih osoba u skladu s ovim Zakonom.
 Sredstvo ovrhe ovisi o predmetu ovrhe.
 Određene su zakonom.

PREDMET OVRHE I OSIGURANJA

Predmet ovrhe i osiguranja su stvari i prava na kojima se po zakonu može provesti
ovrha radi ostvarenja tražbine ili njezina osiguranja (čl. 4. st. 2. OZ);

ŠTO NE MOŽE BITI PREDMET OVRHE

Predmet ovrhe ne mogu biti:
1) stvari izvan prometa, kao ni druge stvari za koje je to posebnim zakonom određeno,
2) tražbine po osnovi poreza i drugih pristojbi,
3) objekti, oružje i oprema namijenjeni obrani te oprema i objekti namijenjeni radu jedinica
lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravosudnih tijela.

67
ŠTO AKO SE PRAVOMOĆNO RJEŠENJE O OVRSI NE MOŽE PROVESTI ODREĐENIM
SREDSTVOM ILI NA ODREĐENOM PREDMETU
Ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne
može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili
predmet ovrhe. U tom slučaju sud će donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na
temelju toga rješenja. Ovrha određena prijašnjim rješenjem o ovrsi obustavit će se ako
ovrhovoditelj povuče ovršni prijedlog u povodu kojega je ona određena ili ako za to budu
ispunjeni drugi zakonom predviđeni razlozi.Ako ovrhovoditelj u roku od dva mjeseca od
obavijesti suda o nemogućnosti provedbe ovrhe ne podnese prijedlog za promjenu sredstva
ili predmeta ovrhe, ovrha će se obustaviti.

OGRANIČENJE SREDSTAVA I PREDMETA OVRHE I OSIGURANJA

Sud određuje ovrhu, odnosno osiguranje onim sredstvom i na onim predmetima koji su
navedeni u ovršnom prijedlogu, odnosno prijedlogu za osiguranje. Ako je predloženo više
sredstava ili više predmeta ovrhe, odnosno osiguranja, sud će, na prijedlog ovršenika,
odnosno protivnika osiguranja, ograničiti ovrhu, odnosno osiguranje samo na neka od tih
sredstava, odnosno predmeta, ako su dovoljni za ostvarenje ili osiguranje tražbine. Pri
provedbi ovrhe i osiguranja pazit će se na dostojanstvo ovršenika, odnosno protivnika
osiguranja te na to da ovrha, odnosno osiguranje za njega budu što manje nepovoljni.

3.DOSTAVA I TROŠKOVI OVRŠNOG POSTUPKA

KOME SE I KADA DOSTAVA OBAVLJA

Dostava rješenja o ovrsi: dostavlja se ovrhovoditelju i ovršeniku.
Rješenje kojim se odbacuje ili odbija prijedlog za ovrhu donesene prije nego što je ovršeniku
bilo omogućeno da se o njemu očituje, dostavlja se samo ovrhovoditelju.
Rješenje o ovrsi na pokretnim stvarima doneseno na temelju ovršne isprave dostavlja se
ovršeniku pri poduzimanje prve ovršne radnje, osim ako nije drukčije određeno zakonom, a
doneseno na temelju vjerodostojne isprave prije pristupanja provedbi ovrhe.
Rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave dostavlja se prije pravomoćnosti FINA-i i SKDD-u
te drugim osobama kada je to potrebno radi provedbe ovrhe. Rješenje o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave navedenim tijelima se dostavlja nakon pravomoćnosti.

DOSTAVA PRAVNOJ OSOBI/OBRTICIMA - Pravnoj osobi koja je upisana u sudski ili drugi
upisnik i odgovornoj fizičkoj osobi u toj pravnoj osobi dostava se obavlja na adresu sjedišta
upisanoga u upisnik. Primjenjuje se i na fizičke osobe koje obavljaju određenu upisanu
djelatnost (obrtnici, trgovci pojedinci, javni bilježnici, odvjetnici, liječnici itd.) kad se tim
osobama dostava obavlja u vezi s tom djelatnošću.

DOSTAVA FIZIČKOJ OSOBI - Fizičkoj osobi koja ne obavlja određenu upisanu djelatnost te
fizičkoj osobi koja obavlja određenu upisanu djelatnost ako se dostava ne obavlja u vezi s
tom djelatnošću dostava se obavlja na adresi prebivališta u Republici Hrvatskoj prema
podacima o prebivalištu koji će sud, odnosno javni bilježnik pribaviti iz evidencija
Ministarstva unutarnjih poslova.Iznimno ko prema podacima iz evidencija Ministarstva
unutarnjih poslova proizlazi da je fizička osoba prijavila boravište u kojem drugom mjestu u
Republici Hrvatskoj ili da je prijavila koje drugo mjesto ili način na koji joj se dostava može
obaviti, dostava se toj osobi obavlja na adresi njezina upisana boravišta.
68
PONOVLJENA/NEUSPJELA DOSTAVA - Ako dostava ne uspije na adresi navedenoj pod A) i B),
dostava će se pokušati obaviti još jednom, u roku koji ne može biti kraći od 30 niti duži od 60
dana. Ako se ni ta ponovljena dostava ne uspije obaviti, dostava će se obaviti isticanjem
pismena koje je trebalo dostaviti na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova. Smatrat će se
da je dostava obavljena istekom osmoga dana od dana isticanja pismena na mrežnoj stranici
e-oglasna ploča sudova. Kada se dostava obavlja isticanjem pismena na mrežnoj stranici e-
oglasna ploča sudova, na adresu iz stavaka 4. do 6. ovoga članka dostavit će se obavijest o
danu isticanja pismena na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova ubacivanjem u poštanski
sandučić. Kada je to moguće, obavijest iz stavka 7. ovoga članka dostavlja se i u osobni
korisnički pretinac fizičke osobe kojemu se pristupa putem središnjeg internetskog mjesta za
jednostavan pristup svim informacijama iz javne uprave Republike Hrvatske (Središnji
državni portal).

DOSTAVA PUTEM JAVNOG BILJEŽNIKA - U postupku osiguranja tražbina, nakon neuspjele

dostave putem davatelja poštanskih usluga, na zahtjev predlagatelja osiguranja dostavu
protivniku osiguranja može obaviti javni bilježnik koji odlučuje u postupku, odnosno drugi
javni bilježnik ako dostavu treba obaviti izvan službenog područja javnog bilježnika koji
odlučuje u postupku. Troškove javnobilježničke dostave predlagatelj osiguranja izravno
namiruje javnom bilježniku koji obavlja dostavu. Javni bilježnik kome nisu predujmljena
sredstva za pokriće troškova dostave nije dužan obaviti dostavu. Ako dostavu treba obaviti
izvan službenog područja javnog bilježnika koji odlučuje u postupku osiguranja tražbine,
pismeno koje se dostavlja, javni bilježnik uz molbu
prosljeđuje javnom bilježniku na čijem se službenom području nalazi adresa protivnika
osiguranja. Javni bilježnici su jedan drugom dužni pružati pravnu pomoć dostave u postupku
osiguranja tražbine.

ELEKTRONIČKA DOSTAVA - Iznimno od odredbi ovoga članka, kada sud ili javni bilježnik
obavlja dostavu državnim tijelima, državnom odvjetništvu, odvjetnicima, javnim bilježnicima,
sudskim vještacima, sudskim procjeniteljima, sudskim tumačima, stečajnim upraviteljima,
povjerenicima, pravnim osobama i drugim sudionicima elektroničke komunikacije, ona se
obavlja u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava ili na drugi odgovarajući način,
primjenom pravila o dostavi u parničnom postupku.

TROŠKOVI OVRŠNOG POSTUPKA

Troškove postupka u svezi s određivanjem i provedbom ovrhe i osiguranja prethodno snosi
ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja u roku koji sud odredi. Ako u tom roku ne
budu predujmljeni troškovi:
1) a bez toga se ovrha ili osiguranje ne mogu provesti - sud će obustaviti ovrhu, odnosno
osiguranje
2)o kojima ovisi poduzimanje neke radnje o kojoj ne ovisi provedba ovrhe, ta se radnja
neće provesti.

Troškove postupka koji je sud pokrenuo po službenoj dužnosti prethodno predujmljuje sud iz
svojih sredstava.
Ovršenik odnosno protivnik osiguranja dužni su ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju
osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje.
Zahtjev za naknadu troškova podnosi se najkasnije u roku od trideset dana od dana završetka
postupka - o troškovima postupka odlučuje sud u ovršnom postupku i u tom postupku
određuje, na prijedlog stranke, ovrhu radi njihova ostvarenja. Ako ovrhovoditelj, odnosno
69
predlagatelj osiguranja u ovršnom prijedlogu ili prijedlogu za osiguranje zahtijeva
određivanje ovrhe za troškove, dužan je u ovršnom prijedlogu ili prijedlogu za osiguranje
posebno navesti za koje nastale troškove zahtijeva naknadu i njihov ukupni obračun

4. OVRŠNA I VJERODOSTOJNA ISPRAVA (ovršnost, podobnost ovršne isprave za

ovrhu, određivanje naplata zateznih kamata i prijenos tražbine ili obveze)

OVRŠNA ISPRAVA
1. ovršna sudska odluka i ovršna sudska nagodba,
2. ovršna nagodba iz članka 186.a Zakona o parničnom postupku (tužba protiv RH),
3. ovršna odluka arbitražnog suda,
4. ovršna odluka donesena u upravnom postupku i ovršna nagodba sklopljena u upravnom
postupku ako glase na ispunjenje novčane obveze,
5. ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava,
6. nagodba sklopljena u postupku pred sudovima časti pri komorama u Republici Hrvatskoj
te nagodba sklopljena u postupku mirenja,
7. druga isprava koja je zakonom određena kao ovršna isprava (npr. obračun plaće).

VJERODOSTOJNA ISPRAVA
1.račun, (računom se smatra i obračun kamata)
2.mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine,
3.javna isprava,
4.izvadak iz poslovnih knjiga,
5.po zakonu ovjerovljena privatna isprava te
6.isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom.

OVRŠNOST
 Sudska odluka kojom je:
1) naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna je ako je postala
pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje
2) naloženo ispunjenje tražbine na neko trpljenje ili nečinjenje (propuštanje) ovršna je
ako je postala pravomoćna, osim ako je u ovršnoj ispravi određen poseban rok za
usklađivanje ponašanja ovršenika s njegovom obvezom.
3) se oduzima imovinska korist ovršna je ako je postala pravomoćna i sadrži podatke po
posebnim pravilima koja uređuju njezin sadržaj.
 Ovršnost odluke u upravnom postupku
Odluka donesena u upravnom postupku ovršna je ako je postala ovršna po pravilima koja
uređuju taj postupak.
 Ovršnost sudske/upravne nagodbe
Sudska odnosno upravna nagodba ovršna je ako je tražbina koju prema njoj treba ispuniti
dospjela. Dospijeće tražbine dokazuje se zapisnikom o nagodbi ili javnom ispravom ili po
zakonu ovjerovljenom ispravom
 Ovršnost javnobilježničke isprave
Javnobilježnička isprava ovršna je ako je postala ovršna po posebnim pravilima koja
uređuju ovršnost takve isprave.

KAD JE OVRŠNA ISPRAVA PODOBNA ZA OVRHU

70
Ovršna isprava PODOBNA JE za ovrhu ako su u njoj naznačeni:
a.vjerovnik i dužnik,
b.predmet,
c. vrsta,
d.opseg i
e.vrijeme ispunjenja obveze.
Ako je ovršna isprava odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili
činjenje, u njoj mora biti određen i rok za dobrovoljno ispunjenje. Ako u ovršnoj ispravi nije
određen rok za dobrovoljno ispunjenje, taj rok određuje sud rješenjem o ovrsi. U tom slučaju
sud će predloženu ovrhu odrediti uz uvjet da ovršenik, u roku koji mu je određen, ne ispuni
svoju obvezu.

KAD JE VJERODOSTOJNA ISPRAVA PODOBNA ZA OVRHU

Vjerodostojna isprava je PODOBNA ZA OVRHU ako su u njoj naznačeni:
1. vjerovnik i dužnik te
1.predmet,
2.vrsta,
3.opseg i
4.vrijeme ispunjenja novčane obveze.
Osim navedenih podataka, račun fizičkoj osobi koja ne obavlja registriranu djelatnost mora
sadržavati upozorenje dužniku da, u slučaju neispunjenja dospjele novčane obveze, vjerovnik
može zatražiti određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave.

ODREĐIVANJE I NAPLATA ZATEZNIH KAMATA

Ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, sud
će, na prijedlog ovrhovoditelja u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj
stopi od dana donošenja odluke do naplate. Na prijedlog ovrhovoditelja sud će odrediti
naplatu zateznih kamata na troškove ovršnog postupka i osiguranja po propisanoj stopi od
dana kada su ti troškovi učinjeni, odnosno plaćeni pa do naplate.

PRIJENOS TRAŽBINE ILI OBVEZE

Ovrha se određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije naznačena kao
vjerovnik, ako ona javnom ili javno ovjerovljenom ispravom dokaže da je tražbina na nju
prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj
način, prijenos tražbine se dokazuje pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom
postupku

5. PREDLAGANJE I ODREĐIVANJE OVRHE (prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi,

stvarna i mjesna nadležnosti)

PRIJEDLOG ZA OVRHU
Prijedlog za ovrhu mora biti razumljiv i sadržavati:
1.oznaku suda ili javnog bilježnika
2.ime i prezime, odnosno naziv stranaka, njihovu adresu i OIB,
3. ime i prezime zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih stranke imaju, njihovu
adresu i osobni identifikacijski broj,
4.naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave te predmetnu ispravu,
71
5.ovršni zahtjev i
6.potpis podnositelja

Ovršni zahtjev mora sadržavati:

1.naznaku ovršne isprave, ako se ovrha traži na temelju ovršne isprave,
2.tražbinu čije se ostvarenje traži,
3.sredstvo kojim ovrhu treba provesti,
4.prema potrebi predmet u odnosu na koji ovrhu treba provesti i druge propisane podatke
potrebne za provedbu ovrhe.

Prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave mora sadržavati:

1. zahtjev da sud naloži ovršeniku da u roku od osam dana, a u mjeničnim i čekovnim
sporovima u roku od tri od dana dostave rješenja, namiri tražbinu zajedno s odmjerenim
troškovima (platni nalog), i
2.ovršni zahtjev

Prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnosi se općinskom sudu na čijem

području ovršenik ima prebivalište ili sjedište putem informacijskog sustava, na propisanom
obrascu elektroničkim putem u strojno čitljivom obliku.

RJEŠENJE O OVRSI
Rješenje o ovrsi je rješenje kojim je u cijelosti ili djelomice prihvaćen ovršni prijedlog ili kojim
se ovrha određuje po službenoj dužnosti. U rješenju o ovrsi moraju biti naznačeni ovršna
isprava, ako se ovrha traži na temelju ovršne isprave, tražbina koja se ostvaruje, sredstvo i
predmet ovrhe te drugi podaci potrebni za provedbu ovrhe. Rješenje o ovrsi ne mora biti
obrazloženo i može se izdati otiskivanjem štambilja na prijedlogu za ovrhu. Rješenje o ovrsi
mora sadržavati uputu o pravnom lijeku. Rješenje kojim se prijedlog za ovrhu potpuno ili
djelomice odbacuje ili odbija mora biti obrazloženo.

Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sud će:

1.naložiti ovršeniku da u roku od osam dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od
tri dana od dana dostave rješenja, namiri tražbinu zajedno s odmjerenim troškovima,
2.odrediti ovrhu radi prisilne naplate tražbine zajedno s odmjerenim i predvidivim troškovima,
3.odmjeriti nastale troškove,
4.posebno naznačiti predvidive troškove.

Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave također mora sadržavati:

- upozorenje ovršeniku da prigovor protiv rješenja o ovrsi mora biti obrazložen i koje su
pravne posljedice podnošenja neobrazloženog prigovora,
- upozorenje ovršeniku da u slučaju namirenja tražbine u roku određenom rj. o ovrsi
nije dužan namiriti predvidive troškove postupka,
- upozorenje ovršeniku ako se provodi ovrha na novčanoj tražbini po računu na koji mu se
uplaćuju primanja i naknade ili iznosi koji su izuzeti od ovrhe, da je dužan o tome
obavijestiti Finu.

STVARNA NADLEŽNOST ZA OVRHU

72
Općinski sudovi stvarno su nadležni određivati ovrhu, osim ako rješavanje tih predmeta nije
izrijekom povjereno drugom sudu, tijelu ili osobi. Sudovi nadležni određivati ovrhu
ovlašteni su postupati i u povod pravnih lijekova podnesenih protiv rješenja o ovrsi te
drugih odluka koje su donijeli u povodu prijedloga za ovrhu. Za provedbu ovrhe stvarno su
nadležni općinski sudovi, ako zakonom nije drukčije određeno. Ovršni postupak i postupak
osiguranja u prvom stupnju vodi i odluke donosi sudac pojedinac, ako ovim Zakonom nije
određeno da postupak vodi i odluke donosi javni bilježnik. Odluke u ovršnom postupku i
postupku osiguranja donose se u obliku rješenja ili zaključka. Zaključkom sud izdaje nalog
sudskom ovršitelju ili Agenciji za provedbu pojedinih radnji te odlučuje o upravljanju
postupkom.

MJESNA NADLEŽNOST ZA OVRHU

Mjesna nadležnost određena ovim Zakonom je isključiva, znači nema mogućnosti sporazuma
stranaka (određena je pojedinačno za svaki predmet ovrhe). Pokretnine – mjesta gdje se
nalaze, sjedište, prebivalište boravište ovršenika; nekretnine – mjesta gdje se nalaze;
novčane tražbine – prebivalište, boravište ovršenika...

6. PRAVNI LIJEKOVI I PRIGOVOR TREĆE OSOBE

REDOVITI PRAVNI LIJEKOVI

A) ŽALBA - protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave donesenoga u prvom stupnju
može se izjaviti žalba, ako Zakonom nije drukčije određeno. Žalba se izjavljuje u roku od 8
dana od dostave prvostupanjskoga rješenja, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
Žalba ne odgađa provedbu rješenja. Ako je protiv rješenja dopuštena žalba, sud će spis sa
žalbom dostaviti II° sudu - ako je moguće nastaviti s provedbom ovrhe do donošenja odluke
drugostupanjskog suda o žalbi, prvostupanjski sud će dostaviti presliku spisa sa žalbom. Dok
drugostupanjski sud ne donese odluku o žalbi, prvostupanjski sud poduzimat će one radnje
koje je ovlašten poduzimati prije pravomoćnosti pobijanoga rješenja, ako ovim Zakonom nije
drukčije određeno.
B) PRIGOVOR se može podnijeti protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

IZVANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

A) REVIZIJA: U ovršnom postupku i postupku osiguranja revizija se može izjaviti samo ako
odluka donesena u drugom stupnju ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili
postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i
ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni,
B) PONAVLJANJE POSTUPKA - nije dopušteno, osim u slučaju iz članka 58. stavka 7. ovoga
Zakona.
C) POVRAT U PRIJAŠNJE STANJE dopušten je samo zbog propuštanja roka za žalbu i prigovor
(pravni lijek sui generis).

ŽALBENI RAZLOZI
1. ako isprava na temelju koje je ono doneseno nije ovršna isprava,
2. ako ta isprava nije stekla svojstvo ovršnosti,
3. ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan
snage,

73
4. ako su se stranke javnom ili po zakonu ovjerovljenom ispravom sastavljenom nakon
nastanka ovršne isprave sporazumjele da ovrhovoditelj neće na temelju ovršne isprave,
trajno ili za određeno vrijeme, tražiti ovrhu,
5. ako je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha,
6. ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je
mogućnost ovrhe ograničena,
7. ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije
ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika,
8. ako nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom, osim ako zakonom nije drukčije
propisano,
9. ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više
nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske
ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave,
10. ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno,
izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je
ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon
zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja
javnobilježničke isprave, ili
11. ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Žalba je
dopuštena zbog povrede pravila o stvarnoj i mjesnoj nadležnosti.

ODLUČIVANJE O ŽALBI
U povodu žalbe protiv rješenja o ovrsi prvostupanjski sud može:
1) žalbu prihvatiti ako ocijeni da je osnovana te (u cijelosti ili djelomice) doneseno rješenje o
ovrsi preinačiti i ovršni zahtjev odbiti, ili ukinuti rješenje o ovrsi i ovršni prijedlog odbaciti ili
oglasiti se stvarno ili mjesno nenadležnim i predmet ustupiti nadležnom sudu, osim u
slučajevima kad treba uputiti u parnicu;
2)predmet ustupiti drugostupanjskom sudu ako ocijeni da žalba nije osnovana.

UPUĆIVANJE NA PARNICU
Upućivanje na parnicu - Ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i
točaka 9. do 11., sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku
od osam dana. Ako ovrhovoditelj prizna postojanje kojeg od razloga zbog kojih je žalba
izjavljena, sud će obustaviti ovrhu. Ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne
očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će
ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi
proglašenja ovrhe nedopuštenom.

PRIGOVOR PROTIV RJEŠENJA O OVRSI NA TEMELJU VJERODOSTOJNE ISPRAVE

Prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (čl. 57. i 58. OZ) ovršenik
može podnijeti u roku od 8 dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od 3 dana.
Ovršenik je dužan u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave
odrediti u kojem dijelu pobija to rješenje (u dijelu kojim se nalaže namirenje tražbine ili u
dijelu kojim je određena ovrha). Prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne
isprave mora sadržavati razloge pobijanja. Neobrazloženi prigovor sud će odbaciti kao
nepotpun. Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kada se prigovorom pobija
samo u dijelu kojim je određena ovrha može se pobijati samo iz razloga zbog kojih se
rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave može pobijati žalbom.

74
PRIGOVOR TREĆE OSOBE NA PROVEDBU OVRHE
Osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može
podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi
nedopuštenom. Podnositelj prigovora je dužan u prigovoru iznijeti razloge pobijanja te uz
prigovor priložiti isprave kojima dokazuje postojanje svoga prava. Ako podnositelj prigovora
tako ne postupi, sud će prigovor odbaciti kao nepotpun, ne pozivajući podnositelja da ga
dopuni ili ispravi. Prigovor se može podnijeti do dovršetka ovršnoga postupka. Sud će
prigovor dostaviti ovrhovoditelju i ovršeniku i pozvati ih da se u roku od osam dana očituju o
prigovoru. Ako se ovrhovoditelj u propisanom roku ne očituje o prigovoru ili ako se jedna
stranka usprotivi prigovoru, sud će podnositelja prigovora zaključkom uputiti da protiv
stranaka u roku od petnaest dana pokrene parnicu radi proglašenja da ovrha na predmetu
ovrhe nije dopuštena, osim ako:
- podnositelj ne dokaže opravdanost svoga prigovora pravomoćnom presudom ili drugom
javnom ispravom, ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom.

Tada će sud o prigovoru odlučiti u ovršnom postupku.

7. PROTUOVRHA, ODGODA, ZAVRŠETAK I OBUSTAVA OVRHE

KADA SE PROTUOVRHA ODREĐUJE

Nakon što je ovrha već provedena, ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od
suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio:
1. ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili
je na drugi način utvrđeno da je bez učinka,
2.ako je tijekom ovrhe namirio ovrhovoditelju novčanu tražbinu izvan ovrhe tako da je
ovrhovoditelj dvostruko namiren,
3.ako je rješenje o ovrsi pravomoćno ukinuto i prijedlog za ovrhu odbačen ili odbijen,
odnosno ako je rješenje o ovrsi pravomoćno preinačeno,
4.ako je ovrha koja je provedena na određenom predmetu ovrhe pravomoćno proglašena
nedopuštenom

Prijedlog za protuovrhu može se podnijeti u roku od 3 mjeseca od dana kad je ovršenik

saznao za razlog za protuovrhu, a najkasnije u roku od 1 godine od dana dovršetka ovršnoga
postupka. Ako je ovršni postupak pokrenut po službenoj dužnosti, protuovrha nije
dopuštena, ali ovršenik svoja moguća prava može ostvarivati u posebnoj parnici.

POSTUPANJE SUDA
Prijedlog će sud dostaviti ovrhovoditelju i pozvati ga da se u roku od 8 dana izjasni o tome
prijedlogu.
- ako se u tom roku ovrhovoditelj usprotivi prijedlogu, sud će o njemu odlučiti nakon
održanoga ročišta
- ako se ovrhovoditelj u tom roku ne očituje o prijedlogu, sud će ocijeniti hoće li o njemu
odlučiti bez održavanja ročišta

Rješenjem kojim prihvati prijedlog sud će naložiti ovrhovoditelju da u roku od 15 dana vrati
ovršeniku ono što je ovrhom dobio.

75
RJEŠENJE O PROTUOVRSI
Na temelju pravomoćnoga i ovršnoga rješenja kojim je ovrhovoditelju naloženo da ovršeniku
vrati ono što je ovrhom dobio, sud će, na prijedlog ovršenika, rješenjem odrediti protuovrhu
(protuovrha se provodi po odredbama o ovrsi).

ODGODA OVRHE
ODGODA NA PRIJEDLOG OVRŠENIKA
Na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio
nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi
se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu. Odluku o prijedlogu za odgodu
sud će donijeti nakon što ovrhovoditelju omogući da se o njemu očituje, ako okolnosti
slučaja ne zahtijevaju da se postupi drukčije. Sud može na zahtjev ovrhovoditelja odgodu
ovrhe uvjetovati davanjem primjerene jamčevine. Ako odbije prijedlog za odgodu ovrhe, sud
će nastaviti s ovrhom i prije pravomoćnosti rješenja kojim je prijedlog odbijen.

ODGODA NA PRIJEDLOG OVRHOVODITELJA

Na prijedlog ovrhovoditelja sud može, u potpunosti ili djelomice, odgoditi ovrhu samo
jednom, ako provedba ovrhe nije započela, i to za vrijeme koje odredi sud.

ODGODA NA PRIJEDLOG TREĆE OSOBE

Na zahtjev osobe koja je tražila da se ovrha na određenom predmetu proglasi
nedopuštenom sud će odgoditi ovrhu u pogledu toga predmeta ako ta osoba učini
vjerojatnim postojanje svoga prava te da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili
teško nadoknadivu štetu, uz uvjet da u roku pokrene parnicu na koju je upućena.

DOKAD TRAJE ODGODA

 Ako je ovrha odgođena zato što su ovršenik ili treća osoba izjavili pravni lijek,
odnosno izvanredno pravno sredstvo, odgoda traje do završetka postupka po tom
lijeku, odnosno sredstvu.
 U drugim slučajevima u kojima je ovršenik predložio odgodu, sud može, prema
okolnostima slučaja, odrediti vrijeme za koje se ovrha odgađa.
 Ako sud na prijedlog ovrhovoditelja odgodi ovrhu, može je odgoditi najviše za šest
mjeseci.
 Ako je ovrha odgođena zbog razloga proglašenja katastrofe, odgoda traje do
donošenja odluke tijela, koje je ovlastila Vlada Republike Hrvatske, o okončanju
provedbe mjera radi saniranja posljedica katastrofe.
 Ako je ovrha odgođena zbog razloga što se vodi kazneni postupak, odgoda traje do
pravomoćnog dovršetka kaznenog postupka.
Odgođena ovrha nastavit će se po službenoj dužnosti nakon proteka vremena za koje je
određena. Na prijedlog ovrhovoditelja sud može nastaviti ovrhu i prije proteka roka za koji je
odgođena ako ovrhovoditelj učini vjerojatnim da su prestali razlozi za odgodu ili ako da
jamčevinu

OBUSTAVA OVRHE
A)po službenoj dužnosti
1) ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage
ili je na drugi način određeno da je bez učinka, (ako Zakonom nije drukčije određeno),
2) ako potvrda o ovršnosti bude ukinuta (ako Zakonom nije drukčije određeno),

76
3) ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti
4) ako ovrhovoditelj u roku od jedne godine nije poduzeo niti jednu radnju u postupku.

B)na prijedlog ovršenika - ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za žalbu provedbom ovrhe
zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o ovrsi, a izuzeti su od ovrhe ili je na njima
mogućnost ovrhe ograničena. Rješenjem o obustavi ovrhe ukinut će se sve provedene
ovršne radnje ako se time ne dira u stečena prava trećih osoba.

DOVRŠETAK OVRHE
Postupak ovrhe smatra se dovršenim:
1) pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnoga prijedloga,
2) provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava (dovršenje ovrhe provedbom
posljednje ovršne radnje sud će utvrditi rješenjem) ili
3) obustavom ovrhe. Dovršenje se utvrđuje rješenjem.

8.OVRHA RADI NAPLATE NOVČANE TRAŽBINE – OVRHA NA NEKRETNINAMA

MJESNA NADLEŽNOST
Za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na nekretnini i za provedbu te ovrhe mjesno je nadležan
općinski sud na čijem se području nekretnina nalazi.

UVJETI ZA PROVEDBU
Tražbina mora biti veća od 5.300 eura (glavnica), osim ako se odnosi na tražbine uzdržavanja
ili naknade štete uzrokovane kaznenim djelom. Ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja
ovrha traži prelazi iznos od 5.300,00 eura, sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini
ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i
interesa ovrhovoditelja.

POSTUPAK
Ovrha na nekretnini provodi se:
1.zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi (nakon podnošenja prijedloga za ovrhu na
nekretnini),
2.utvrđenjem vrijednosti nekretnine (slobodna ocjena na temelju nalaza vještaka)
3. prodajom nekretnine (dosuda nekretnine)
4. namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenoga prodajom (eventualno iseljenje)

Ovrhu na nekretnini sud će odrediti u roku od 15 dana od dana podnošenja osnovanog

prijedloga za ovrhu ili prijedloga za promjenu predmeta i sredstva. Uz prijedlog za ovrhu se
mora dostaviti i dokaz o vlasništvu ovršenika nad nekretninom.

Predmet ovrhe može biti:

 nekretnina kao cjelina
 nekretnina u suvlasništvu
 pravo građenja
 pravo plodouživanja

77
Nekretnine koje ne mogu biti predmet ovrhe:
 poljoprivredno zemljište i gospodarske zgrade poljodjelca u opsegu potrebnom za
njegovo uzdržavanje i uzdržavanje članova njegove uže obitelji te drugih osoba koje je
po zakonu dužan uzdržavati
 nekretnine za koje je posebnim zakonom određeno da se na njima ne može provesti
ovrha, i to u opsegu propisanim tim zakonom.

Nakon provedbe postupka za utvrđivanje vrijednosti nekretnine sud donosi zaključak o

prodaji nekretnine kojim se utvrđuje vrijednost nekretnine i određuju način i uvjeti prodaje.
Prodaju nekretnine provodi FINA. Zahtjev za prodaju Agenciji dostavlja sud. Prodaja
nekretnine obavlja se elektroničkom javnom dražbom. Od objavljivanja poziva na
sudjelovanje u elektroničkoj dražbi na mrežnim stranicama Agencije do početka prikupljanja
ponuda mora proteći najmanje 60 dana. Na prvoj elektroničkoj javnoj dražbi nekretnina
se ne može prodati ispod četiri petine utvrđene vrijednosti nekretnine. Na drugoj
elektroničkoj javnoj dražbi nekretnina se ne može prodati ispod tri petine utvrđene
vrijednosti nekretnine. Prikupljanje ponuda traje deset radnih dana. Ako se na prvoj
elektroničkoj javnoj dražbi ne prikupi nijedna valjana ponuda, druga elektronička javna
dražba počinje objavom poziva na sudjelovanje prvog dana nakon završetka prve
elektroničke javne dražbe. Ako se ni na drugoj elektroničkoj javnoj dražbi ne prikupi nijedna
valjana ponuda, Agencija će o tome obavijestiti sud. U tom slučaju sud će obustaviti ovrhu.O
dosudi nekretnine sud donosi pisano rješenje (rješenje o dosudi) koje se objavljuje na
oglasnoj ploči suda i na mrežnim stranicama Agencije. Sud pristupa namirenju vjerovnika
nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi i nakon što kupac položi kupovninu.

9.OVRHA RADI NAPLATE NOVČANE TRAŽBINE – OVRHA NA POKRETNINAMA

MJESNA NADLEŽNOST
Nadležnost: ako se zna gdje se pokretnine nalaze, mjesno je nadležan taj sud; ako se ne zna
gdje se pokretnine nalaze – sud na čijem području ovršenik ima prebivalište ili boravište.

ŠTO JE IZUZETO OD OVRHE

Odjeća, obuća, rublje (predmetni osobne uporabe), radna i rasplodna stoka, poljoprivredni
strojevi koji su nužni za održavanje poljoprivrednog gospodarstva, alat i dr. predmeti koji su
obrtniku potrebni za obavljanje djelatnosti, odličja, medalje, ratne spomenice, pomagala
invalida koja su nužna za obavljanje životnih funkcija itd.

OVRŠNE RADNJE
1.zapljena; 4. Otpremanje 7. namirenje
2.procjena; 5. Povjeravanje na čuvanje
3.oduzimanje; 6. Prodaja

POSTUPAK
Prije nego što pristupi ovrsi, sudski ovršitelj predaje ovršeniku rješenje o ovrsi i poziva ga da
plati iznos koji je određen njime zajedno sa kamatama i troškovima. Pljenidba se obavlja
sastavljanjem pljenidbenog popisa. Ovrhovoditelj je dužan osigurati sve potrebno za smještaj
i otpremu pokretnina – u protivnom će sud obustaviti ovrhu. Popisuje se onoliko pokretnina
koliko je potrebno za namirenje tražbine i troškova ovrhe. Pljenidbenim popisom
78
ovrhovoditelj stječe založno pravo na pokretninama. Istodobno s pljenidbenim popisom
obavlja se i procjena pokretnina koju obavlja sudski ovršitelj o čemu se sastavlja zapisnik.
Pokretnine se prodaju usmenom javnom dražbom ili neposrednom pogodbom. Dražbu
provodi sudski ovršitelj. Na dražbi se pokretnine ne mogu prodati ispod ½ procijenjene
vrijednosti. Ako se pokretnine ne uspiju prodati, ovrha se obustavlja.

OVRHA NA VOZILU
Ovrha na vozilu je zapravo ovrha na pokretnini. Ovrha radi naplate novčane tražbine na
vozilu određuje se na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave i izvatka iz evidencije o
registriranim i označenim vozilima. Ovršne radnje su zapljena, procjena, oduzimanje,
otpremanje, povjeravanje na čuvanje (sudu, ovrhovoditelju ili trećoj osobi), prodaja i
namirenje. Primjerak rješenja o ovrsi sud dostavlja:
a) policijskoj upravi kod koje se vodi evidencija o registriranim i označenim vozilima radi
provedbe zabilježbe ovrhe.
b) Upisniku sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretnim
stvarima i pravima radi provedbe odgovarajućeg upisa.
Zabilježbom ovrhe ovrhovoditelj stječe založno pravo na vozilu. Nakon zabilježbe ovrhe nije
dopušten upis promjene prava vlasništva na vozilu niti upis tereta na tom vozilu na temelju
raspoložbi ovršenika, bez obzira na to kad je ta raspoložba poduzeta. Nakon stjecanja
založnog prava na vozilu sud će ovršeniku dostaviti rješenje o ovrsi te mu istodobno
zaključkom naložiti da u roku od osam dana preda vozilo sa svim njegovim pripadcima i
ispravama osobi kojoj je rješenjem o ovrsi vozilo povjereno na čuvanje. Vozila se prodaju
usmenom javnom dražbom ili neposrednom pogodbom, u skladu sa zaključkom suda o
načinu prodaje, bez isticanja oznake registarskog broja i broja šasije. Kupac je dužan položiti
kupovninu i preuzeti vozilo odmah nakon zaključenja dražbe, odnosno prodaje neposrednom
pogodbom, predajom vozila kupac postaje vlasnik.
Sud će posebnim zaključkom odrediti brisanje prava vlasništva ovršenika na prodanom vozilu
u evidenciji o registriranim i označenim vozilima policijske uprave u kojemu je ono bilo
upisano, te brisanja založnog prava u Upisniku sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina
vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima - tim će zaključkom odrediti i brisanje prava
drugih osoba na vozilu koja prestaju prodajom.

10.OVRHA RADI NAPLATE NOVČANE TRAŽBINE – OVRHA NA NOVČANOJ

TRAŽBINI OVRŠENIKA

MJESNA NADLEŽNOST
Za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na novčanoj tražbini i za provedbu te ovrhe mjesno je
nadležan:
1)sud na čijem se području nalazi prebivalište ovršenika,
2)ako ovršenik nema prebivalište u RH, nadležan je sud na čijem se području nalazi
ovršenikovo boravište,
3) ako ovršenik nema u RH ni boravište, mjesno je nadležan sud na čijem se području
nalazi prebivalište ovršenikova dužnika, a ako ovaj nema prebivalište u RH, nadležan je
sud na čijem se području nalazi boravište ovršenikova dužnika

79
PLJENIDBA
Ovrha na novčanoj tražbini provodi se pljenidbom i prijenosom. Pljenidba se provodi
dostavom ovršenikovu dužniku rješenja o ovrsi kojim se ovršenikovu dužniku zabranjuje da
ovršeniku ispuni novčanu tražbinu, a ovršeniku se zabranjuje da tu tražbinu naplati ili da
inače raspolaže njome i zalogom koji je dan za njezino osiguranje. Pljenidbom ovrhovoditelj
stječe založno pravo na ovršenikovoj tražbini. Ovršenikov dužnik nema pravo žalbe na
rješenje o pljenidbi.

PRIJENOS
Zaplijenjena tražbina prenosi se na ovrhovoditelja (u skladu s njegovim prijedlogom) radi
naplate ili umjesto isplate.
 Prijenosom tražbine radi naplate ovlašćuje se ovrhovoditelj:
1) da traži od ovršenikova dužnika isplatu iznosa naznačenoga u rješenju o ovrsi ili u
posebnom rješenju o prijenosu, ako je taj iznos dospio,
2) da obavlja sve radnje koje su potrebne radi očuvanja i ostvarenja prenesene tražbine i
3) da se koristi pravima u svezi sa zalogom koji je dan za osiguranje te tražbine.

 Prijenosom umjesto isplate - zaplijenjena tražbina prelazi na ovrhovoditelja do

prenesenoga iznosa, s učinkom ustupanja tražbine uz naknadu.

KOJE SU TRAŽBINE IZUZETE OD OVRHE

1. primanja po osnovi zakonskoga uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja
zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno
uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja,
2. primanja po osnovi naknade zbog tjelesnoga oštećenja prema propisima o invalidskom
osiguranju,
3. primanja po osnovi socijalne skrbi,
4. primanja po osnovi privremene nezaposlenosti,
5. primanja po osnovi doplatka za djecu, osim ako posebnim propisom nije drukčije
određeno,
6. primanja po osnovi stipendije i pomoći učenicima i studentima,
7. naknada za rad osuđenika, osim za tražbine po osnovi zakonskoga uzdržavanja te za
tražbine naknade štete prouzročene kaznenim djelom osuđenika,
8. primanja po osnovi odličja i priznanja,
9. rodiljne i roditeljske novčane potpore, osim ako posebnim propisom nije drugačije
određeno
10.utvrđeni iznosi za uzdržavanje djeteta uplaćeni na poseban račun kod banke
11.naknada troškova za službeno putovanje i naknada troškova prijevoza na posao i s posla
do propisanih iznosa do kojih se ne smatraju oporezivim primicima po osnovi
nesamostalnog rada
12.dar za djecu do 15. godine života i potpore za novorođenče do propisanih iznosa do kojih
se ne smatraju primicima po osnovi od nesamostalnog rada
13.naknada za saniranje posljedica štete od katastrofa i elementarnih nepogoda
14.potpore zbog invalidnosti radnika i neprekidnog bolovanja radnika duljeg od 90 dana,
potpore za slučaj smrti radnika i smrti člana uže obitelji radnika, do propisanih iznosa do
kojih se ne smatraju oporezivim primicima po osnovi od nesamostalnog rada
15.ostala primanja izuzeta od ovrhe po posebnim propisima.

80
OGRANIČENJA OVRHE
Ako se ovrha provodi na plaći ovršenika, od ovrhe je izuzet iznos u visini dvije trećine
prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj, a ako se ovrha provodi radi naplate tražbine po
osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja,
odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti
davatelja uzdržavanja, iznos u visini od jedne polovine prosječne netoplaće u Republici
Hrvatskoj, osim u slučaju ovrhe radi prisilne naplate novčanih iznosa za uzdržavanje djeteta u
kojem slučaju je od ovrhe izuzet iznos koji odgovara iznosu od jedne četvrtine prosječne
mjesečne isplaćene netoplaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za
proteklu godinu.
Ako ovršenik prima plaću koja je manja od prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj, od
ovrhe je izuzet iznos u visini tri četvrtine plaće ovršenika, ali ne više od dvije trećine
prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj, a ako se ovrha provodi radi naplate tražbine po
osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja,
odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti
davatelja uzdržavanja, iznos u visini jedne polovine netoplaće ovršenika, osim u slučaju
ovrhe radi prisilne naplate novčanih iznosa za uzdržavanje djeteta u kojem slučaju je od
ovrhe izuzet iznos koji odgovara iznosu od jedne četvrtine netoplaće ovršenika.

IZRAVNA NAPLATA
Sud će odbaciti kao nedopušten prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima na računu na
temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice
na temelju kojih se može od Agencije zatražiti izravna naplata, osim ako se na temelju tih
isprava nije mogla provesti naplata preko Agencije, o čemu će Agencija izdati potvrdu.

11. OVRHA RADI OSTVARENJA NENOVČANE TRAŽBINE – OVRHA RADI

PREDAJE PREDAJE I ISPORUKE POKRETNINA I ISPRAŽNJENJA I PREDAJE
NEKRETNINA

Za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu radi ispražnjenja i predaje nekretnine i za provedbu te

ovrhe mjesno je nadležan sud na čijem se području nekretnina nalazi.
Ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine provodi se tako da sudski ovršitelj, nakon što
udalji osobe i ukloni stvari s te nekretnine, predaje nekretninu u posjed ovrhovoditelju .
Ispražnjenju i predaji nekretnine može se pristupiti nakon proteka osam dana od dana
dostave rješenja o ovrsi ovršeniku i prije njegove pravomoćnosti. Potrebnu radnu snagu i
prijevozna sredstva radi provedbe ovrhe dužan je osigurati ovrhovoditelj na zahtjev
sudskoga ovršitelja, koji ovrhovoditelju mora biti priopćen najkasnije osam dana prije
provedbe ovrhe. Pokretnine koje su uklonjene s nekretnine predaju se ovršeniku, a ako on
nije nazočan, odraslom članu njegova kućanstva. Ako pri poduzimanju ovršnih radnji nije
nazočna nijedna od osoba kojoj se stvari mogu predati ili ih te osobe neće primiti, stvari se
predaju na čuvanje drugoj osobi, na trošak ovršenika. Ovrhovoditelj je dužan osigurati
drugu osobu kojoj će se predati uklonjene stvari. Ovrhovoditelj može sam preuzeti stvari
ovršenika na čuvanje. Sud će po službenoj dužnosti odrediti prodaju pokretnih stvari za
račun ovršenika, ako ovaj u ostavljenom roku ne zatraži njihovu predaju i ne naknadi
troškove čuvanja. Ovrhovoditelj može u prijedlogu za ovrhu zatražiti da se zajedno s ovrhom
odredi i ovrha na ovršenikovim pokretninama koje treba ukloniti s nekretnine radi naplate
troškova ovršnoga postupka.
81
12. OVRHA RADI OSTVARENJA NENOVČANE TRAŽBINE – OVRHA RADI
OSTVARENJA TRAŽBINE NA RADNJU, TRPLJENJE ILI NEČINJENJE

MJESNA NADLEŽNOST
Ako je ovršenik dužan po ovršnoj ispravi obaviti određenu radnju ili trpjeti određene radnje
ili se suzdržati od određene radnje, za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu i za provedbu ovrhe
mjesno je nadležan sud na čijem području ovršenik treba ispuniti obvezu po ovršnoj ispravi.

OVRHA RADI OSTVARENJA OBVEZE NA RADNJU KOJU MOŽE OBAVITI I DRUGA OSOBA
Provodi se tako da sud ovlašćuje ovrhovoditelja da u određenom roku na trošak ovršenika
povjeri drugoj osobi da tu radnju obavi ili da je obavi on sam. U prijedlogu za ovrhu
ovrhovoditelj može predložiti da sud rješenjem naloži ovršeniku da unaprijed položi kod suda
određeni iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati obavljanjem radnje od strane
druge osobe ili ovrhovoditelja; visinu iznosa sud određuje po slobodnoj ocjeni, uzimajući u
obzir, po mogućnosti, troškovnik osobe ovlaštene za obavljanje takve radnje koji uz prijedlog
za ovrhu priloži ovrhovoditelj.

OVRHA RADI OSTVARENJA OBVEZE NA RADNJU KOJU MOŽE OBAVITI SAMO OVRŠENIK
Sredstvo ovrhe je novčana kazna. Stoga će sud rješenjem o ovrsi:
- odrediti ovršeniku primjereni rok za ispunjenje obveze.
- istodobno će mu zaprijetiti da će protiv njega izreći određenu novčanu kaznu ako u roku
koji mu je određen ne ispuni obvezu. (tkz. penali)

U rješenju o izricanju novčane kazne sud će ovršeniku odrediti novi rok za ispunjenje obveze
i zaprijetiti novom novčanom kaznom u većem iznosu nego što je bila ona kojom mu je prije
zaprijetio, ako ni u tom roku ne ispuni obvezu i tako do izvršenja. Ovršenik koji je ispunio
svoju obvezu u roku koji mu je sud odredio, dužan je bez odgode o tome obavijestiti sud i
priložiti nesumnjive dokaze o tome ( npr. ovjerovljena pisana izjava ovrhovoditelja o tome
da je radnja obavljena). U protivnome, smatrat će se da radnja nije obavljena.
Ako radnja koju može obaviti samo ovršenik ne ovisi isključivo o njegovoj volji, ovrhovoditelj
nema pravo tražiti ovrhu, nego samo naknadu štete.

OVRHA RADI OSTVARENJA OBVEZE NA TRPLJENJE I NEČINJENJE

Ako je na temelju ovršne isprave ovršenik dužan trpjeti poduzimanje neke radnje ili se
suzdržavati od njezina poduzimanja, sud će, na prijedlog ovrhovoditelja koji tvrdi da se
ovršenik ponaša protivno svojoj obvezi, rješenjem naložiti ovršeniku da se ponaša u skladu sa
svojom obvezom i zaprijetiti mu novčanom kaznom ili kaznom zatvora ako se nastavi tako
ponašati. Ovršna radnja je novčana kazna. Ako se ponašao protivno svojoj obvezi, sud će
ovršeniku izreći novčanu kaznu ili kaznu zatvora kojom mu je bio zaprijetio i istodobno mu
zaprijetiti novom novčanom kaznom ili kaznom zatvora ako se ponovno bude ponašao
protivno svojoj obvezi. Ako je ovršnom ispravom naloženo da se ovršenik ponaša u skladu sa
svojom obvezom novčane kazne ili kazne zatvora ispunjeni su uvjeti za izricanje iste, a
ovrhvoditelj je dužan podnijeti prijedlog za izricanje u roku od 15 dana od saznanja za takvo
ponašanje, odnosno 1 godine od povrede obveze. Ukupno trajanje kazni zatvora kojima se
zamjenjuju izrečene novčane kaznene mogu prijeći šest mjeseci.

82
13. OVRHA RADI OSTVARENJE NENOVČANE TRAŽBINE – OVRHA RADI
VRAĆANJA ZAPOSLENIKA NA RAD, ODNOSNO U SLUŽBU

Za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na temelju ovršne isprave kojom je poslodavcu

naloženo da zaposlenika vrati na rad i da člana tijela ovršenika vrati u službu i za provedbu
ovrhe, mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi sjedište poslodavca.

Prijedlog za ovrhu može se podnijeti u roku od 60 dana od dana kada je ovrhovoditelj stekao
pravo da taj prijedlog podnese.

Ovrha na temelju ovršne isprave kojom je ovršeniku naloženo da ovrhovoditelja vrati na rad
odnosno u službu provodi se izricanjem novčanih kazni. Ovrhovoditelj koji je podnio
prijedlog da bude vraćen na rad, odnosno u službu može predložiti da sud donese rješenje
kojim će odrediti da mu je ovršenik dužan isplatiti na ime plaće mjesečne iznose dospjele od
pravomoćnosti odluke pa dok ponovno ne bude vraćen na posao, te odrediti ovrhu radi
naplate dosuđenih iznosa. Mjesečna naknada plaće određuje se u iznosu koji bi ovrhovoditelj
ostvario da je bio na radu (obuhvaća i plaćanje poreza te drugih davanja po osnovi plaće).

14. ODREĐIVANJE OVRHE NA TEMELJU VJERODOSTOJNE ISPRAVE I ULOGA

JAVNIH BILJEŽNIKA U OVRSI

Javni bilježnici odlučuju o prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u skladu s

odredbama OZ-a. Javni bilježnik provodi postupovne radnje u ovršnom postupku, u kojem
slučaju on to radi kao povjerenik suda.

Ovrhovoditelj može u prijedlogu za ovrhu predložiti:

1) da se ovrha odredi na jednom ili više predmeta ovrhe,
2) da se ovrha radi naplate određene tražbine općenito odredi na imovini ovršenika, bez
navođenja sredstva i predmeta ovrhe.

Ako javni bilježnik ocijeni da je prijedlog za ovrhu dopušten i uredan, poslat će prijedlog za
ovrhu ovršeniku te ga obavijestiti da može u roku od 15 dana ispuniti svoju obvezu prema
ovrhovoditelju. U obavijesti iz stavka 1. ovoga članka javni bilježnik će:
1) upozoriti ovršenika da će protiv njega izdati rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne
isprave ako u zakonskom roku ne izvrši obvezu iz prijedloga za ovrhu,
2) uputiti ovršenika da protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ima pravo
izjaviti prigovor u skladu s OZ, u kojem će slučaju sud ukinuti rješenje o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastaviti u parnici,
3)uputiti ovršenika da spor s ovrhovoditeljem pokuša riješiti izvansudskim putem.

Ako javni bilježnik ocijeni da prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave nije
dopušten ili uredan, proslijedit će predmet nadležnom sudu radi donošenja odluke.

Ako javni bilježnik zaprimi prijedlog za ovrhu protiv ovršenika osobe s prebivalištem ili
sjedištem izvan Republike Hrvatske, smatrat će se da je zaprimio zahtjev za izdavanje
platnog naloga sukladno odredbama zakona kojim se uređuje parnični postupak te neće
donijeti rješenje o ovrsi već će proslijediti predmet nadležnom sudu radi donošenja odluke.
83
Javni bilježnik će rješenjem obustaviti ovrhu:
 ako nakon donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelj
u cijelosti ili djelomično povuče prijedlog za ovrhu,
 ako tijekom postupka utvrdi da je ovršenik umro prije pokretanja postupka ili da je
ovršenik koji je pravna osoba prestao postojati.

KOJI PRAVNI LIJEK IMA OVRŠENIK PROTIV JB RJEŠENJA O OVRSI/POSTUPAK PO PRIGOVORU

Ovršenik može podnijeti prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave
javnom bilježniku koji ga je izdao. Javni bilježnik kojem je podnesen:
1) nepravodoban, nedopušten ili neobrazložen prigovor protiv rješenja koje je izdao -
proslijedit će spis radi donošenja odluke u povodu prigovora nadležnom sudu koji će
donijeti rješenje o odbacivanju takva prigovora,
2) pravodoban, dopušten i obrazložen prigovor protiv rješenja koje je izdao - proslijedit će
spis radi provedbe postupka u povodu prigovora nadležnom sudu, koji će u povodu takva
prigovora donijeti odluku.
Spis proslijeđen sudu radi provedbe postupka po prigovoru, žalbi ili zahtjevu za odgodu
ovrhe, po okončanju postupka, ostaje kod suda.

POTVRDA PRAVOMOĆNOSTI/OVRŠNOSTI
Javni bilježnik će bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na
rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi
prigovor. Javni bilježnik može staviti na otpravak rješenja o ovrsi iz stavka 1. ovoga članka
potvrdu o njegovoj pravomoćnosti i ovršnosti i kad je prigovor podnesen u roku od 15
dana od isteka roka za prigovor ako ocijeni da očito nije pravodoban. Rješenje o ovrsi s
potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik će dostaviti ovrhovoditelju.

15.SREDSTVA OSIGURANJA (prisilno zasnivanje založnog prava na nekretnini,

prethodne i privremene mjere)

Općinski sudovi nadležni su određivati i provoditi osiguranje, osim ako zakonom to nije
povjereno drugom sudu. Trgovački sudovi nadležni su određivati i provoditi osiguranje u
predmetima u kojima bi bili nadležni za odlučivanje o predmetu spora u skladu s pravilima
parničnog postupka o nadležnosti trgovačkih sudova.

Nedopustivost osiguranja - osiguranje nije dopušteno na stvarima i pravima koji po Zakonu

ne mogu biti predmet ovrhe: 1) stvari izvan prometa, kao ni druge stvari za koje je to
posebnim zakonom određeno, 2) tražbine po osnovi poreza i drugih pristojbi, 3) objekti,
oružje i oprema namijenjeni obrani te oprema i objekti namijenjeni radu jedinica lokalne i
područne (regionalne) samouprave i pravosudnih tijela.

KOJA SU SREDSTVA OSIGURANJA

1 ) osiguranje prisilnim zasnivanjem založnoga prava na nekretnini
2 ) sudsko i javnobilježničko založnopravno osiguranje na temelju sporazuma stranaka
3 ) sudsko i javnobilježničko osiguranje prijenosom vlasništva na stvari i prijenosom prava
4) osiguranje prethodnom ovrhom
5) osiguranje prethodnim mjerama,
6) osiguranje privremenim mjerama.
PRETHODNA MJERA
84
Sud će na temelju isprava odrediti prethodnu mjeru ako predlagatelj osiguranja učini
vjerojatnom opasnost (npr. odluka koja se mora ovršiti u inozemstvu) da bi se bez toga
osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine.
Prethodna mjera određuje se radi osiguranja novčane tražbine na temelju:
1. odluke suda ili upravnog tijela koja nije postala ovršna,
2. nagodbe zaključene pred sudom ili upravnim tijelom, ako tražbina koja je u njoj
utvrđena još uvijek nije dospjela,
3. javnobilježničke odluke ili javnobilježničke isprave, ako tražbina koja je u njoj utvrđena
još uvijek nije dospjela.

Kao prethodne mjere sud može odrediti:

1.predbilježbu založnoga prava na nekretnini protivnika osiguranja ili na pravu uknjiženom
na nekretnini,
2.koju od mjera osiguranja za sudsko osiguranje novčane tražbine zasnivanjem založnoga
prava na temelju sporazuma stranaka (uknjižbu založnog prava na nekretnini, upis
založnog prava na pokretnini, novčanoj tražbini, dijelu primanja, dijelu imovine, tražbini,
drugim pravima...)
3.zabranu banci da protivniku osiguranja ili trećoj osobi, po nalogu protivnika osiguranja,
isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera.

Provedbom prethodne mjere predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na predmetu

osiguranja. Žalba protiv rješenja zadržava njegovu ovrhu.

PRIVREMENA MJERA
Privremena mjera može se predložiti prije pokretanja i tijekom sudskoga ili upravnoga
postupka te nakon završetka tih postupaka, sve dok ovrha ne bude provedena. U prijedlogu
za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaknuti:
- zahtjev u kojemu će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži,
- odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te,
- kada je to potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti te
- predmet osiguranja,

Prije pokretanja postupka, mjesno je nadležan sud koji bi bio nadležan za odlučivanje o
prijedlogu za ovrhu, a nakon pokretanja postupka nadležan je sud pred kojim je postupak
pokrenut.
Za provedbu privremene mjere mjesno je nadležan sud koji bi bio mjesno nadležan za
provedbu ovrhe.

Rješenje o određivanju privremene mjere imaju učinak rješenja o ovrsi, a mora biti
obrazloženo. U rješenju se mora odrediti i vrijeme trajanja te mjere, a ako je mjera određena
prije podnošenja tužbe ili pokretanja drugog postupka i rok u kojemu predlagatelj osiguranja
mora podnijeti tužbu/pokrenuti postupak. Žalba ne odgađa primjenu privremene mjere.
Privremena mjera može se odrediti i radi osiguranja nedospjelih i uvjetnih tražbina.
Privremena mjera nije dopuštena ako postoje uvjeti za određivanje prethodne mjere kojom
se može postići ista svrha osiguranja.

VRSTE PRIVREMENIH MJERA

85
1. Privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine
- uvjet je da učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere
protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju
imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati
- zabrana otuđenja ili opterećenja nekretnine/stvarnih prava/pokretnine, oduzimanje i
polaganje gotovog novca, vrjednosnih papira i sl, zabrana dužniku protivnika
osiguranja da dobrovoljno ispuni svoju tražbinu, nalog banci da uskrati isplatu s
dužnikova računa
- provedbom privremene mjere se ne stječe založno pravo.
2. Privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine
- uvjet je da učini vjerojatnim postojanje tražbine i (i) da će bez takve mjere protivnik
osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarenje tražbine, osobito time što bi se
promijenilo postojeće stanje stvari ili (ii) ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da
bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.
- zabrana otuđenja ili opterećenja pokretnina/dionica i poslovnih
udjela/nekretnina/drugih prava na koje je upravljena tražbina, zabrana dužniku da
protivniku osiguranja preda stvari/prenese pravo, zabrana protivniku osiguranja da
poduzima radnje koje mogu nanijeti štetu, nalog protivniku osiguranja da obavi
određene radnje ...

Postupak se obustavlja i mjere se ukidaju ako predlagatelj osiguranja nije u danom roku
pokrenuo postupak ili na prijedlog protivinika osiguranja ako su se okolnosti zbog kojih je
određena promijenile tako da više nije potrebna

16. POTVRDA O EUROPSKOM OVRŠNOM NASLOVU, ODREĐIVANJE OVRHE

NA TEMELJU EUROPSKOG OVRŠNOG NASLOVA PREMA UREDBI BR. 805/2004.

Regulira Uredba 805/2004 kojom se uvodi europski ovršni nalog za nesporne tražbine te
postupak određivanja ovrhe na temelju europskoga ovršnog naloga. Primjenjuje se samo u
građanskim i trgovačkim sporovima.

IZDAVANJE POTVRDE O EUROPSKOM OVRŠNOM NALOGU

U Republici Hrvatskoj su za potvrđivanje domaćih ovršnih isprava kao europskoga ovršnog
naloga nadležni sudovi, upravna tijela, javni bilježnici ili pravne i fizičke osobe s javnim
ovlastima koji su ovlašteni izdati ovršni otpravak domaće europske ovršne isprave o
nespornim tražbinama.
Potvrde se izdaju bez prethodnoga saslušanja dužnika. Tijelo ili osoba koja je izdala potvrdu
dostavit će otpravak potvrde dužniku po službenoj dužnosti. Ako sud ili upravno tijelo
odbace ili odbiju zahtjev za izdavanje potvrde, podnositelj zahtjeva ima pravo žalbe protiv
rješenja kojim je njegov zahtjev odbačen ili odbijen uz odgovarajuću primjenu odredaba
zakona koji uređuju žalbu protiv odluke kojom je prijedlog za ovrhu (izvršenje) odbačen ili
odbijen. Ako javni bilježnik nađe da nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje potvrde, zahtjev za
izdavanje potvrde s prijepisom odgovarajuće svoje isprave ili spisa proslijedit će općinskom
sudu na čijem je području njegovo sjedište radi donošenja odluke o zahtjevu.

ODREĐIVANJE OVRHE NA TEMELJU EUROPSKOG OVRŠNOG NALOGA

86
Ovršna isprava koja je u nekoj drugoj državi članici Europske unije potvrđena u skladu s
Uredbom kao europski ovršni nalog, ovršava se u Republici Hrvatskoj pod istim uvjetima kao
i domaća ovršna isprava, bez potrebe provedbe posebnog postupka radi priznanja te isprave
i proglašenja njezine ovršnosti, odnosno bez potrebe da se o njezinu priznanju odluči kao o
prethodnom pitanju. Za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na temelju europskoga ovršnog
naloga stvarno je nadležan sud koji je za odlučivanje o tim prijedlozima, odnosno pravnim
lijekovima nadležan i inače. Mjesna nadležnost suda za donošenje odluka određuje se po
odredbama OZ-a o mjesnoj nadležnosti suda u ovršnom postupku. O prijedlozima, odnosno
pravnim lijekovima sud odlučuje prema pravilima OZ-a.

17. PREDMET ZAKONA O PROVEDBI OVRHE NA NOVČANIM SREDSTVIMA I

TIJELA KOJA PROVODE OVRHU NA NOVČANIM SREDSTVIMA

Uređuje se provedba ovrhe na novčanim sredstvima, uključujući vođenje Očevidnika

redoslijeda osnova za plaćanje, postupanje u slučaju nedostatka novčanih sredstava za
provedbu ovrhe, postupanje poslovnog subjekta u uvjetima blokade njegovog računa,
vođenje Jedinstvenog registra računa te nadzor nad provedbom zakona.

Ovrhu na novčanim sredstvima provode Financijska agencija, Hrvatska narodna banka i banke.

Predmet ovrhe su novčana sredstva po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u

svim bankama, prema osobnom identifikacijskom broju ovršenika, bez njegove suglasnosti i
bez obzira ako u osnovi za plaćanje nije određena ovrha na novčanim sredstvima po svim
računima i oročenim novčanim sredstvima. Ovrha se ne provodi na novčanim sredstvima,
odnosno računima izuzetima od ovrhe zakonom.

18. PROVEDBA OVRHE NA NOVČANIM SREDSTVIMA

POSTUPAK IZVRŠENJA OSNOVE ZA PLAĆANJE

Nadležno tijelo, odnosno ovrhovoditelj dostavlja osnovu za plaćanje Agenciji, u izvorniku ili
ovjerenoj preslici. Uz osnovu za plaćanje prilaže i zahtjev s podacima potrebnim za provedbu
ovrhe. Osnovu za plaćanje Agencija upisuje u Očevidnik prema trenutku (datum, sat i
minuta) primitka.

Osnova za plaćanje izvršava se najprije na računima, a zatim na oročenim novčanim

sredstvima. Osnova za plaćanje izvršava se na računima i oročenim novčanim sredstvima
počevši od banke koja vodi najranije otvoreni račun odnosno oročena novčana sredstva, po
svim računima i oročenim novčanim sredstvima u toj banci, te dalje redom po računima i
oročenim novčanim sredstvima u svim bankama prema vremenu otvaranja najranijeg računa
odnosno oročenih novčanih sredstava na način da se ovrha uvijek provodi na svim računima
odnosno oročenim novčanim sredstvima u toj banci. Osnova za plaćanje izvršava na svim
računima u pojedinoj banci. Ako u osnovi za plaćanje nisu navedeni računi na kojima se ovrha
provodi, ovrha se provodi redom, počevši od banke koja vodi najranije otvoreni račun, prema
podacima iz Jedinstvenog registra računa. Ako osnova za plaćanje nije izvršena na računima, a
ovršenik ima oročena novčana sredstva, osnova za plaćanje izvršava se na oročenim novčanim

87
sredstvima.

Agencija daje nalog banci da u roku propisanom pravilnikom izvrši nalog u visini potrebnoj za
izvršenje osnove za plaćanje (banka izvršava nalog u visini raspoloživih novčanih sredstava
po računima do iznosa određenog u nalogu Agencije i o tome obavještava Agenciju). Ako
nalog nije izvršen u cijelosti, banka će prema nalogu Agencije zabraniti raspolaganje
novčanim sredstvima po računima i oročenim novčanim sredstvima do visine
određene u nalogu, sve do novoga naloga Agencije. Navedeni postupak Agencija ponavlja
pojedinačno od banke do banke. Ako osnova za plaćanje nije izvršena u cijelosti nakon
provedenog postupka - Agencija daje nalog bankama da blokiraju sve ovršenikove račune i
zabrane raspolaganje oročenim novčanim sredstvima. Agencija u JRR stavlja oznaku blokade
ovršenikovih računa i oznaku zabrane raspolaganja oročenim novčanim sredstvima.

Ako osnova za plaćanje nije izvršena u cijelosti na novčanim sredstvima po svim

ovršenikovim računima, oročena novčana sredstva (uključujući kamate) koriste se za
izvršenje osnove za plaćanje po isteku ugovora o oročenju te se smatraju priljevom novčanih
sredstava.

OSNOVA ZA PLAĆANJE
Osnova za plaćanje je: (ima ih još al sam navea samo ove doli. čl. 209. st.1. OZ-a)
- ovršna odluka domaćeg suda ili upravnog tijela koja ima potvrdu ovršnosti,
- ovršna nagodba pred domaćim sudom ili upravnim tijelom,
- ovršna nagodba u postupku mirnog rješenja spora
- zadužnica, bjanko zadužnica,
- europski ovršni naslov i europski platni nalog,
- rješenje o ovrsi,
- svaka druga odluka nadležnog tijela kojom se u cijelosti ili djelomice prihvaća
prijedlog za provedbu ovrhe.

JEDINSTVENI REGISTAR RAČUNA

To je elektronička baza podataka koja sadrži podatke o svim računima i oročenim novčanim
sredstvima, stambenim štednim ulozima i depozitima u kreditnim unijama, sefovima svih
fizičkih i pravnih osoba, stvarnim vlasnicima pravnih osoba imatelja računa, oročenih
novčanih sredstava i sefova, fizičkim osobama ovlaštenim za raspolaganje sa sredstvima po
računima, oročenim novčanim sredstvima, stambenim štednim ulozima i depozitima u
kreditnim unijama te fizičkim osobama korisnicima sefova.

PROVEDBA OVRHE NA NOVČANIM SREDSTVIMA PRORAČUNA RH

Nalog za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima državnog proračuna Republike Hrvatske
Agencija dostavlja Hrvatskoj narodnoj banci, a nalog za provedbu ovrhe na novčanim
sredstvima proračuna jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave Agencija
dostavlja banci. Ovrha na novčanim sredstvima banke provodi se iz sredstava banke u HNB-
u.

88
19. PRIZNANJE I OVRHA STRANIH SUDSKIH ODLUKA (čl. 65.-73. ZMPP)

Strana sudska odluka izjednačuje se s odlukom suda Republike Hrvatske i ima pravni učinak
u Republici Hrvatskoj samo ako je prizna sud Republike Hrvatske. Stranom sudskom odlukom
smatra se i nagodba sklopljena pred sudom (sudska nagodba), i odluka drugog tijela koja je u
državi u kojoj je donesena izjednačena sa sudskom odlukom, odnosno sudskom nagodbom,
ako su njezin predmet odnosi iz članka 1. ZMPP. Članak 1 ZMPP definira da su predmet tog
zakona privatnopravni odnosi. Strana sudska odluka priznat će se ako je podnositelj
prijedloga za priznanje uz tu odluku podnio i dokaz o pravomoćnosti te odluke po pravu
države u kojoj je donesena. Podnositelj prijedloga za ovrhu strane sudske odluke uz to treba
podnijeti i potvrdu o ovršnosti te odluke po pravu države u kojoj je donesena. Za priznanje i
ovrhu stranih sudskih odluka mjesno je nadležan sud na čijem području stranka protiv koje
se priznanje i ovrha traže ima prebivalište ili sud na čijem se području treba provesti ovrha.
Ako stranka protiv koje se priznanje i ovrha traže nema prebivalište u Republici Hrvatskoj niti
se u Republici Hrvatskoj treba provesti ovrha, prijedlog se može podnijeti nekom od stvarno
nadležnih sudova u Republici Hrvatskoj. Protiv rješenja o priznanju i ovrsi strane sudske
odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

89
 PROCESNOPRAVNE ODREDBE ZAKONA O NASLJEĐIVANJU

1. STVARNA I MJESNA NADLEŽNOST, NAČELO OFICIOZNOSTI I ODLUKE O

OSTAVINSKOM POSTUPKU

STVARNA NADLEŽNOST
Ostavinski se postupak u prvom stupnju provodi pred općinskim sudom odnosno pred
javnim bilježnikom kao povjerenikom suda. U općinskom sudu ostavinski postupak provodi
sudac pojedinac ili sudski savjetnik. Sud će povjeriti javnom bilježniku provođenje
ostavinskog postupka i dostaviti mu smrtovnicu. Ako javni bilježnik provodi postupak, može
ga provesti prisjednik. Kada javni bilježnik provodi radnje u ostavinskom postupku kao
povjerenik suda ovlašten je, kao i sudac i sudski savjetnik općinskog suda, poduzimati sve
radnje u postupku i donositi sve odluke osim odluka za koje je Zakonom drukčije propisano.
Sud uvijek može narediti JB da vrati predmet.

MJESNA NADLEŽNOST
Za ostavinski postupak mjesno je nadležan sud (i) na čijem je području ostavitelj u vrijeme
smrti imao prebivalište. Ako ostavitelj u vrijeme smrti nije imao prebivalište u Republici
Hrvatskoj, za ostavinski postupak mjesno je nadležan sud (ii) na čijem je području ostavitelj u
to vrijeme imao boravište. Ako ostavitelj u vrijeme smrti nije imao ni prebivalište ni boravište
u Republici Hrvatskoj, mjesno je nadležan sud (iii) na čijem se području nalazi pretežni dio
njegove ostavine u Republici Hrvatskoj. Ako se nijedan dio ostavine ne nalazi u Republici
Hrvatskoj, mjesno je nadležan sud (iv) prema mjestu gdje je ostavitelj upisan u knjigu
državljana (a tu info ćemo saznati od Ministarstva uprave).

U ostavinskom postupku stranke ne mogu sporazumom mijenjati nadležnost suda.

NAČELO OFICIOZNOSTI U OSTAVINSKOM POSTUPKU

Kad neka osoba umre ili bude proglašena umrlom, matičar nadležan za upis činjenice smrti u
maticu umrlih (prema mjestu smrti ili gdje je nađen) sastavit će smrtovnicu i dostaviti ju
sudu, ili je predati osobi na čiji ju je zahtjev sastavio. Ostavinski se postupak pokreće po
službenoj dužnosti kad sud primi smrtovnicu ili izvadak iz matice umrlih, odnosno s njima
izjednačenu ispravu. Sud donosi odluku na temelju rezultata cjelokupne rasprave. Sud je
ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke u postupku nisu iznijele te izvesti i dokaze koje one
nisu predložile, ako ocijeni da su te činjenice i ti dokazi važni za odlučivanje u skladu sa
zakonom (najbolji primjer je da sud kad dobije smrtovnicu traži od zk odjela da dostavi
podatke o vlasništvu nad nekretninama). Odluka se može zasnivati i na dokazima koji nisu
izvedeni pred sudom koji donosi odluku (razlika u odnosu na parnični postupak).

ODLUKE U OSTAVINSKOM POSTUPKU

Ovo je trik pitanje; u ostavinskom postupku postoji samo jedna vrsta odluke, a to je rješenje
(o nasljeđivanju), nema presuda! Odluke se u postupku donose u obliku rješenja. Rješenja
protiv kojih je dopušten prigovor, odnosno žalba i rješenja drugostupanjskog suda moraju
biti obrazložena.

90
2. PRAVNI LIJEKOVI I TROŠKOVI U OSTAVINSKOM POSTUPKU

PRIGOVOR
Ako rješenje donosi javni bilježnik, protiv rješenja je dopušten prigovor u roku od 8 dana od
dana dostave rješenja strankama. Prigovor se dostavlja javnom bilježniku koji ga je dužan
bez odgode zajedno sa spisom dostaviti nadležnom općinskom sudu. Prigovor je
remonstrativni pravni lijek (odlučuje isti sud koji je i donio prvostupanjsku odluku). O
prigovoru odlučuje sudac pojedinac. Odlučujući o prigovoru protiv rješenja kojeg je donio
javni bilježnik, sud može u cijelosti ili djelomično rješenje održati na snazi ili ga ukinuti. Protiv
rješenja suda kojim je rješenje javnog bilježnika u cijelosti ili djelomično ukinuto nije
dopuštena samostalna žalba.

ŽALBA
Protiv rješenja prvostupanjskog suda dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostave
prvostupanjskoga rješenja. Žalba se podnosi prvostupanjskomu sudu, koji može u povodu
pravodobno podnesene žalbe sam, novim rješenjem, preinačiti pobijano rješenje, ako se
time ne povrjeđuju prava drugih osoba zasnovana na tom rješenju. Remonstrativni i
devolutivni pravni lijek! Na takvo rješenje stranka može izjaviti žalbu i takva žalba se mora
dostaviti drugostupanjskom sudu (ne može prvostupanjski sud opet preinačiti). Ako
prvostupanjski sud ne preinači svoje rješenje, dostavit će žalbu drugostupanjskom sudu, bez
obzira je li žalba podnesena u roku koji zakon određuje.

U ostavinskom postupku nisu dopušteni izvanredni pravni lijekovi.

TROŠKOVI U OSTAVINSKOM POSTUPKU

Svaka stranka snosi troškove koje je imala prije i u tijeku postupka. Ako je bilo zajedničkih
troškova, sud će odrediti u kojem će razmjeru svaka od stranaka snositi te troškove. Na
prijedlog jedne stranke sud može odlučiti da joj druga stranka nadoknadi troškove koje je
prouzročila očito nesavjesnim postupkom.

3. SMRTOVNICA, POPIS I OSIGURANJE OSTAVINE

SMRTOVNICA
Smrtovnica se sastavlja na temelju podataka iz matice umrlih te podataka dobivenih od
srodnika i dr. osoba koje mogu pružiti podatke. Sastavlja ju matičar nadležan za upis
činjenice smrti i ona sadrži:
i. osobne podatke umrlog
ii. datum, mjesto i po mogućnosti vrijeme smrti
iii. prebivalište/boravište

POPIS OSTAVINE
Popis ostavine se obavlja po odluci ostavinskog suda kada se ne zna postoje li nasljednici ili
gdje borave ili kad su nasljednici osobe koje se ne mogu brinuti o svojim pravim i interesima.
Popis obavlja sudski službenik, javni bilježnik ili sudski savjetnik u nazočnosti 2 punoljetne
osobe, a ako je potrebno i vještaka.

91
OSIGURANJE OSTAVINE
1. Predaja na čuvanje – ako se ustanovi da niti jedan od nasljednika nije sposoban
upravljati ostavinom ona se predaje na čuvanje pouzdanoj osobi (novac, vrijednosni
papiri i dragocjenosti se predaju sudu);
2. Postavljanje privremenog skrbnika ostavine – postavlja ga ostavinski sud
3. Pečaćenje – ako je svrhovito, sud određuje da se prostorije gdje se nalaze stvari iz
ostavine zapečate
4. Privremene mjere – predviđene Ovršnim zakonom ako stranka učini vjerojatnim da bi
se bez tih mjera promijenilo postojeće stanje ili da je to potrebno da bi se spriječilo
nasilje ili nastanak nenadoknadive štete.

4. PROGLAŠENJE OPORUKE (pisane, usmene, nestale ili uništene te naknadno

proglašene)

OPĆENITO O PROGLAŠENJU OPORUKE

Osoba koja posjeduje ispravu za koju može pretpostaviti da je oporuka umrle osobe dužna ju
je bez odgode predati najbližem općinskom sudu. Osoba koja zna da je ostavitelj sastavio
oporuku i gdje se ona nalazi dužna je o tome obavijestiti općinski sud. Ostavinski je sud
dužan bez odgode zatražiti sve podatke iz Hrvatskog upisnika oporuka o mogućim
oporukama umrle osobe, a od osobe i tijela kojima je oporuka povjerena na čuvanje da mu
je dostave.

Kad sud kod kojega se nađe oporuka utvrdi da je osoba koja je ostavila oporuku umrla ili da
je proglašena umrlom, otvorit će njezinu oporuku bez oštećenja pečata, pročitat će je i o
tome sastaviti zapisnik. Na taj način sud će postupiti bez obzira na to je li oporuka valjana i
bez obzira na to ima li više oporuka. Otvaranje i čitanje oporuke obavit će se u nazočnosti
dviju osoba, koje mogu biti i nasljednici.

Ako nema dva svjedoka, sud će pričekati bilo koja dva svjedoka inače bi oporuka bila
nevaljana zbog greške suda.

PROGLAŠENJE PISANE OPORUKE

Zapisnik o proglašenju pisane oporuke treba sadržavati:
1.koliko je oporuka nađeno, koji datum nose i gdje su nađene,
2.tko ih je predao sudu ili sastavljaču smrtovnice,
3.koji su svjedoci bili nazočni otvaranju i proglašenju oporuke te kako je utvrđena njihova
istovjetnost,
4. je li oporuka predana otvorena ili zatvorena i kakvim je pečatom bila zapečaćena,
5. ako je prigodom otvaranja oporuke primijećeno da je pečat oštećen ili da je u
oporuci nešto brisano, precrtano ili ispravljeno, ili ako se što drugo sumnjivo nađe, mora
se i to u zapisniku navesti.

Zapisnik potpisuju sudac, odnosno sudski savjetnik, zapisničar i svjedoci. Na proglašenu

oporuku sud će staviti potvrdu da je proglašena s naznakom datuma kad je proglašena te
broja i datuma ostalih pronađenih oporuka koje je taj sud već proglasio.

92
PROGLAŠENJE USMENE OPORUKE
Ako je ostavitelj napravio usmenu oporuku, i o tome postoji isprava koju su svjedoci
vlastoručno potpisali, sud će sadržaj te isprave proglasiti po odredbama koje vrijede za
proglašenje pisane oporuke. Ako nema isprave, sud će odvojeno saslušati svjedoke pred
kojima je usmena oporuka izjavljena, a naročito o okolnostima o kojima ovisi njezina
valjanost, pa će se zapisnik o saslušanju tih svjedoka proglasiti po odredbama koje vrijede za
proglašenje pisane oporuke.

PROGLAŠENJE NESTALE ILI UNIŠTENE OPORUKE

Ako je nezavisno od ostaviteljeve volje nestala ili je uništena isprava u koju je bila oblikovana
ostaviteljeva oporuka, a među zainteresiranim osobama nema spora o prijašnjem postojanju
te oporuke, o obliku u kojemu je sastavljena, o načinu nestanka ili uništenja, kao ni o njezinu
sadržaju, ostavinski će sud o tome saslušati sve zainteresirane osobe i o njihovim
prijedlozima izvesti potrebne dokaze, pa će zapisnik o tome proglasiti po odredbama koje
vrijede za proglašenje pisane oporuke.

PROGLAŠENJE NAKNADNO PRONAĐENE OPORUKE

Ako se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe oporuka, sud će je proglasiti,
te zapisnik o proglašenju i presliku oporuke dostaviti ostavinskom sudu, a zadržati njezin
izvornik. Ostavinski sud neće ponovno voditi ostavinsku raspravu, nego će obavijestiti
zainteresirane osobe o proglašenju oporuke i upozoriti ih da mogu svoja prava na temelju
oporuke ostvarivati u parnici.

5.POSTUPAK KAD NEMA IMOVINE ILI KAD IMA SAMO POKRETNE IMOVINE

Ako prema podacima kojima sud raspolaže umrli nije ostavio ostavinu, ostavinski će sud
rješe njem odlučiti da se ne provodi ostavinska rasprava.
Isto će tako sud postupiti i u slučaju ako je ostavitelj ostavio samo pokretnine i s njima
izjednačena prava, a nijedna od osoba pozvanih na nasljedstvo ne zahtijeva da se provede
ostavinski postupak. Ako je sud odlučio da se ne provodi ostavinski postupak zbog toga što
se ostavina sastoji samo od pokretne imovine, ukinut će mjere osiguranja ostavine kako bi
osobe pozvane na nasljedstvo mogle slobodno ostvarivati prava koja im pripadaju kao
nasljednicima.
Ako nije poznato tko su nasljednici, sud će oglasom objavljenim u »Narodnim novinama«, a i
na drugi prikladan način pozvati osobe koje polažu pravo na nasljedstvo da se prijave sudu.
Ako se u roku od 6 mjeseci od objave oglasa u »Narodnim novinama« ne javi nijedan
nasljednik, utvrdit će se da je ostavina prešla u vlasništvo općine, odnosno grada
određenih ovim Zakonom. Nekretnine prelaze na općinu ili grad na čijem se području nalaze.
Pokretnine i s njima izjednačena prava prelaze na općinu ili grad gdje je ostavitelj u RH imao
prebivalište, odnosno boravište, odnosno gdje je bio upisan u knjigu državljana. Time
nasljednik koji bi se kasnije javio ne gubi svoje nasljedno pravo niti pravo zahtijevati
ostavinu prema poštenom posjedniku koji također tvrdi da na nju ima pravo kao nasljednik,
a koje pravo zastarijeva za godinu dana od kada je nasljednik
saznao za svoje pravo i za posjednika ostavine, a najkasnije za 10 godina računajući za
zakonskog nasljednika od smrti ostaviteljeve, a za oporučnog nasljednika od proglašenja
oporuke. Prema nepoštenu posjedniku ovo pravo zastarijeva za 20 godina.
93
6. POKRETANJE I PREDMET OSTAVINSKOG POSTUPKA, OSTAVINSKA
RASPRAVA, NASLJEDNIČKA IZJAVA

POKRETANJE OSTAVINSKOG POSTUPKA

Kad neka osoba umre ili bude proglašena umrlom, matičar nadležan za upis činjenice smrti u
maticu umrlih sastavit će smrtovnicu i dostaviti je sudu, ili je predati osobi na čiji ju je zahtjev
sastavio. Ostavinski se postupak pokreće po službenoj dužnosti kad sud primi smrtovnicu ili
izvadak iz matice umrlih, odnosno s njima izjednačenu ispravu. Radi se o izvanparničnom
postupku. Razlika s parničnim postupkom je (ne)postojanje spora, samo jedna stranka i
dokazi koje sud može provoditi.

PREDMET OSTAVINSKOG POSTUPKA

U ostavinskom postupku utvrđuje se tko su ostaviteljevi nasljednici, što čini ostaviteljevu
ostavinu, udjeli koji pripadaju naljednicima te koja još prava glede ostavine pripadaju
nasljednicima, zapisovnicima i drugim osobama.

OSTAVINSKA RASPRAVA
Za ostavinsku raspravu sud će odrediti ročište. U pozivu na ročište sud će zainteresirane
osobe obavijestiti o pokretanju postupka, o tome je li mu koja oporuka već predana, te će ih
pozvati da odmah dostave sudu pisanu oporuku, odnosno ispravu o usmenoj oporuci, ako se
kod njih nalazi, ili da naznače svjedoke usmene oporuke. Sud će u pozivu upozoriti
zainteresirane osobe da mogu do donošenja prvostupanjskog rješenja o nasljeđivanju dati
izjavu o odricanju od nasljedstva usmeno na ročištu ili javno ovjerovljenom ispravom, a ako
na ročište ne dođu ili takvu izjavu ne daju, smatrat će da žele biti nasljednici. Ako se ne zna
ima li nasljednika, sud će oglasom pozvati osobe koje polažu pravo na nasljedstvo da se
prijave sudu u roku od šest mjeseci od objave oglasa u »Narodnim novinama«. Oglas će se
pribiti na oglasnu ploču suda i objaviti u »Narodnim novinama« i na drugi prikladan način. Na
ročištu za ostavinsku raspravu sud će raspraviti sva pitanja važna za donošenje odluke u
ostavinskom postupku, a naročito glede prava na nasljedstvo, veličinu nasljednog dijela i
prava na zapise. Tijekom ostavinskog postupka zainteresirane osobe mogu davati izjave bez
nazočnosti drugih zainteresiranih osoba, i nije potrebno da se u svakom slučaju tim osobama
omogući da se očituju o izjavama drugih zainteresiranih osoba.

NASLJEDNIČKA IZJAVA
Svatko je ovlašten, ali nitko nije dužan dati nasljedničku izjavu. Nasljedničku izjavu potpisuju,
odnosno stavljaju rukoznak nasljednik ili njegov zastupnik. Ako nasljednik ili njegov zastupnik
nije u stanju potpisati nasljedničku izjavu, navest će razlog ovlaštenoj osobi, koja će to
zabilježiti u zapisniku. Potpis na ispravi o nasljedničkoj izjavi, kao i potpis na punomoći za
davanje nasljedničke izjave mora biti javno ovjerovljen.

Prihvat nasljedstva – osoba koja je valjano dala izjavu da prihvaća nasljedstvo, ne može ga se
više odreći. Izjava o prihvatu je neopoziva. Za osobu koja nije dala izjavu o odricanju od
nasljedstva smatra se da želi biti nasljednikom.

Odricanje od nasljedstva – nasljednik se može odreći nasljedstva javno ovjerovljenom

izjavom ili izjavom danom na zapisnik kod suda do donošenja prvostupanjske odluke. Ovo
odricanje vrijedi i za potomke onoga koji se odrekao, ako odricatelj nije izričito izjavio da se
odriče samo u svoje ime. Ako se odreknu nasljedstva svi nasljednici koji pripadaju najbližem
94
 nasljednom redu u času smrti ostavitelja, na nasljedstvo se pozivaju nasljednici sljedećega
nasljednog reda. Za slučaj da se nasljedstva odreknu ostali nasljednici prvoga nasljednog
reda bračni drug ostaje u prvom nasljednom redu. Odricanje od nasljedstva ne može biti
djelomično ni pod uvjetom. Izjava o odricanju je neopoziva, ali se može pobijati radi mana
volje.

Ustupanje nasljedstva - Odricanje u korist određenog nasljednika ne smatra se odricanjem

od nasljedstva, nego izjavom o ustupu svoga nasljednog dijela

7.UPUĆIVANJE NA PARNICU U OSTAVINSKOM POSTUPKU ZBOG SPORA

KOGA SE UPUĆUJE I TRAJANJE PREKIDA POSTUPKA

Sud će uputiti na parnicu ili upravni postupak stranku čije pravo smatra manje vjerojatnim.

Ako sud prekine postupak, odredit će rok koji ne može biti dulji od 30 dana, u kojemu
upućena stranka treba pokrenuti parnicu ili upravni postupak, te o pokretanju obavijestiti
ostavinski sud. Ako stranka u određenom roku postupi po rješenju suda, prekid postupka
trajat će dok parnica ili upravni postupak ne bude pravomoćno završen. Ako stranka u
određenom roku ne postupi po rješenju suda, prekinuti će se postupak nastaviti i
dovršiti bez obzira na zahtjeve glede kojih je stranka upućena na parnicu, odnosno upravni
postupak.

ZAŠTO SE UPUĆUJE NA PARNICU

1. Sud će prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili postupak pred
upravnim tijelom ako su među strankama sporne činjenice o kojima ovisi neko njihovo
pravo, odnosno ako su sporne činjenice:
- o kojima ovisi nasljedno pravo
- o kojima ovisi veličina nasljednog dijela,
- o kojima ovisi opravdanost isključenja nužnih nasljednika,
- je li se neka osoba odrekla nasljedstva
2. Ako su među strankama sporne činjenice o kojima ovisi pravo na oporukom određeni
zapis ili drugo pravo, sud će uputiti stranke na parnicu ili postupak pred upravnim
tijelom, ali neće prekinuti ostavinski postupak.
3. Sud će prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili upravni postupak ako
su između stranaka sporne činjenice o kojima ovisi sastav ostavine ili o kojima ovisi
predmet zapisa.

KAD SE NEĆE PREKINUTI POSTUPAK

Kad postoji spor o primjeni prava i ako se radi o činjenicama čije postojanje zakon
pretpostavlja, koje su općepoznate ili se mogu utvrditi na temelju javnih ili javno
ovjerovljenih isprava.

95
4. RJEŠENJE O NASLJEĐIVANJU (sadržaj, učinak, pravomoćnost rješenja o
nasljeđivanju i naknadno pronađena imovina)

Rješenjem o nasljeđivanju sud utvrđuje tko je ostaviteljevom smrću postao njegov nasljednik
i koja su prava time stekle i druge osobe.

Rješenje sadrži:
1. prezime i ime ostavitelja, ime jednoga od njegovih roditelja, datum rođenja, državljanstvo
i ostaviteljev osobni identifikacijski broj, te za osobe umrle u braku i njihovo prezime koje
su imale prije sklapanja braka,
2. oznaku nekretnina s podacima iz zemljišnih knjiga potrebnima za upis, kao i oznaku
pokretnih stvari i drugih prava za koja je sud utvrdio da ulaze u ostavinu,
3. prezime i ime nasljednika, njegovo prebivalište, odnos nasljednika prema ostavitelju,
nasljeđuje li ga kao zakonski ili oporučni nasljednik, a ako ima više nasljednika, i nasljedni
dio svakoga pojedinog nasljednika izražen razlomkom, te nasljednikov OIB,
4. je li i kako nasljednikovo pravo uvjetovano, oročeno ili opterećeno nalogom, odnosno
inače ograničeno ili opterećeno i u čiju korist,
5. prezime i ime i prebivalište osoba kojima je u vezi s nasljeđivanjem ostavitelja pripalo
pravo na zapis ili neko drugo pravo iz ostavine s točnom oznakom toga prava te njihov
osobni identifikacijski broj.

Ako u ostavinskom postupku svi nasljednici i zapisovnici sporazumno predlože diobu i način
diobe, sud će i taj sporazum unijeti u rješenje o nasljeđivanju. Rješenje o nasljeđivanju
dostavit će se svim nasljednicima i zapisovnicima, kao i osobama koje su tijekom postupka
istakle zahtjev za nasljedstvo. Pravomoćno rješenje o nasljeđivanju dostavit će se nadležnoj
poreznoj upravi. U rješenju o nasljeđivanju sud će odrediti da se nakon pravomoćnosti
rješenja o nasljeđivanju provedu u zemljišnoj knjizi potrebni upisi u skladu s pravilima
zemljišnoknjižnog prava. U rješenju o nasljeđivanju sud će odrediti da se nakon
pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju ovlaštenim osobama predaju pokretne stvari koje su
pohranjene kod suda, javnog bilježnika ili po njihovu nalogu kod treće osobe.

UČINAK PRAVOMOĆNOSTI RJEŠENJA O NASLJEĐIVANJU

Smatra se da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno:
• što je u sastavu ostavine,
• tko je ostaviteljev nasljednik,
• koliki mu nasljedni dio pripada,
• je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako,
• te postoje li kakva prava na zapise i koja.

PRAVO POBIJANJA RJEŠENJA O NASLJEĐIVANJU

Što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji nije
vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju, a to su:
•osobe koje tvrde da im pripada neko pravo glede onoga za što je utvrđeno da je u sastavu
ostavine, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno
osobno pozvane
•osobe koje tvrde da im je zbog ostaviteljeve smrti pripalo nasljedno pravo na temelju
oporuke ili zakona, ili da im je pripalo pravo na neki zapis, ako nisu kao stranke sudjelovale
u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane
96
•osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno
osobno pozvane, ali koje ipak nisu vezane:
- glede prava koja bi za njih proizlazila iz naknadno pronađene oporuke,
- glede prava čije je utvrđenje ovisilo o tome kako će neko sporno pitanje biti riješeno u
parnici ili upravnom postupku na koji ih je ostavinski sud uputio, ili ih je trebao uputiti,
ako to pitanje nije bilo riješeno prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju,
- ako su ispunjene pretpostavke pod kojima bi u parničnom postupku mogle zahtijevati
ponavljanje postupka.

NAKNADNO PRONAĐENA IMOVINA

Sud neće ponovno provoditi ostavinsku raspravu, nego će ovu imovinu novim rješenjem
rasporediti na temelju prije donesenog rješenja o nasljeđivanju, osim ako se neki od
nasljednika odrekao nasljedstva ili svoj nasljedni dio ustupio sunasljedniku. Ako prije nije bila
vođena ostavinska rasprava, sud će je po službenoj dužnosti provesti samo ako su
pronađene nekretnine ili s njima izjednačena prava. Ako prije nije bila vođena ostavinska
rasprava, a pronađene su pokretnine ili s njima izjednačena prava, sud će provesti ostavinsku
raspravu samo na zahtjev zainteresiranih osoba.

97
 OBITELJSKO PRAVO

1. SADRŽAJ OBITELJSKOG ZAKONA I TEMELJNA NAČELA

SADRŽAJ OBITELJSKOG ZAKONA

Obiteljskim se zakonom uređuju brak, izvanbračna zajednica žene i muškarca, odnosi
roditelja i djece, mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta, posvojenje, skrbništvo,
uzdržavanje, obvezno savjetovanje i obiteljska medijacija te postupci u vezi s obiteljskim
odnosima i skrbništvom.

TEMELJNA NAČELA
1. Načelo ravnopravnosti žene i muškarca
2.Načelo solidarnosti, uzajamnoga poštovanja i pomaganja svih članova obitelji – Nasilje u
obitelji predstavlja posebno tešku povredu ovog načela
3.Načelo prvenstvene zaštite dobrobiti i prava djeteta
4.Načelo prvenstvenoga prava roditelja da skrbe o djetetu te dužnosti tijela da im pruža
pomoć
5.Načelo razmjerne i najblaže intervencije u obiteljski život
6.Načelo skrbničke zaštite
7.Načelo sporazumnog rješavanja obiteljskih odnosa
8.Načelo žurnosti u rješavanju obiteljsko-pravnih stvari u vezi s djetetom

2. POJAM BRAKA, OBLICI SKLAPANJA, NAČINI PRESTANKA BRAKA I

IZVANBRAČNA ZAJEDNICA

Brak je zakonom uređena životna zajednica žene i muškarca.

OBLIK SKLAPANJA
Brak se sklapa suglasnom izjavom žene i muškarca:
1.) u građanskom obliku – brak u građanskom obliku sklapa se pred matičarom.
2.) u vjerskom obliku – brak se u vjerskom obliku s učincima građanskoga braka sklapa
pred službenikom vjerske zajednice koja s Republikom Hrvatskom o tome ima uređene
pravne odnose.

SKLAPANJE BRAKA U GRAĐANSKOM OBLIKU

Sklapanje braka u građanskom obliku počinje prijavom namjere sklapanja braka koju
nevjesta i ženik osobno prijavljuju matičaru nadležnom za mjesto u kojem žele sklopiti brak.
Na njegov zahtjev dužni su dostaviti odgovarajuće isprave kada je to potrebno. Matičar će
na temelju izjava nevjeste i ženika i na drugi način provjeriti jesu li ispunjene pretpostavke
za sklapanje braka. Kad utvrdi da su ispunjene pretpostavke za sklapanje braka, matičar će
uzeti izjave koje sadrže sporazum nevjeste i ženika o izboru prezimena. Nevjesta i ženik
svojim će potpisom potvrditi da su upoznati s osobnim pravima i dužnostima u braku te
mogućnošću uređenja imovinskih odnosa prema odredbama ovoga Zakona. Matičar će u
dogovoru s nevjestom i ženikom koji žele sklopiti brak u građanskom obliku dan za sklapanje
98
braka odrediti u pravilu u razdoblju od tridesetoga do četrdeset petoga dana od dana prijave
namjere sklapanja braka (Iznimno može odrediti manje od 30., a najkasnije do 90. dana).
Brak se sklapa u nazočnosti nevjeste i ženika, matičara i dvaju svjedoka koji moraju biti
punoljetni i poslovno sposobni.

SKLAPANJE BRAKA U VJERSKOM OBLIKU

Nevjesta i ženik koji žele sklopiti brak u vjerskom obliku pribavit će od matičara nadležnog za
mjesto u kojemu žele sklopiti brak potvrdu o ispunjenju pretpostavaka za sklapanje braka
propisanih ovim Zakonom. Potvrda vrijedi tri mjeseca od dana izdavanja.
Službenik vjerske zajednice pred kojim je sklopljen brak u vjerskom obliku dostavit će
matičaru ispravu koju su potpisali žena, muž, svjedoci i službenik vjerske zajednice kojom
potvrđuje da je brak sklopljen. Dostavlja se matičaru u roku od pet dana od dana sklapanja
braka. Brak sklopljen u vjerskom obliku matičar je dužan upisati u maticu vjenčanih u roku od
tri dana od dana primitka isprave. Odmah nakon upisa sklopljenog braka u maticu vjenčanih
matičar će bračnim drugovima dostaviti izvadak iz matice vjenčanih. Brak sklopljen u
vjerskom obliku ima od dana sklapanja sve učinke građanskoga braka propisane ovim
Zakonom.

PRESTANAK BRAKA
Bez obzira na oblik u kojemu je sklopljen, brak prestaje:
1.) smrću bračnog druga
2.) proglašenjem nestala bračnog druga umrlim – dan koji je pravomoćnom odlukom
utvrđen kao dan smrti
3.) poništajem – kad presuda postane pravomoćna
4.) razvodom – kad presuda postane pravomoćna

PONIŠTAJ BRAKA
Tužbu za poništaj braka može podnijeti bračni drug, centar za socijalnu skrb i osoba koja ima
pravni interes te roditelji maloljetnika ako je brak sklopilo dijete starije od šesnaest godina,
ali bez odobrenja suda.

1. Tužba radi poništaja braka zbog maloljetnosti

Tužba radi poništaja braka ne može se podnijeti nakon što je maloljetnik koji je u braku
navršio osamnaest godina života. Bračni drug koji je u vrijeme sklapanja braka bio maloljetan
može podnijeti tužbu radi poništaja braka u roku od jedne godine od dana punoljetnosti

2. Tužba radi poništaja braka zbog poslovne nesposobnosti

Tužba radi poništaja braka ne može se podnijeti nakon pravomoćnosti odluke o vraćanju
poslovne sposobnosti. Bračni drug koji je lišen poslovne sposobnosti može podnijeti tužbu
radi poništaja braka i unutar roka od jedne godine od pravomoćnosti odluke o vraćanju
poslovne sposobnosti.

3. Tužba radi poništaja braka zbog postojanja prijašnjeg braka.

IZVANBRAČNA ZAJEDNICA
Izvanbračna zajednica je životna zajednica neudane žene i neoženjenoga muškarca koja traje
najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena
sklapanjem braka. Izvanbračna zajednica koja ispunjava navedene pretpostavke stvara

99
osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način
primjenjuju odredbe ovoga Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova
odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih
drugova.

3. PRETPOSTAVKE ZA POSTOJANJE BRAKA (3), PRETPOSTAVKE ZA VALJANOST

BRAKA (5) (tko šalje prijedlog sudu ako se maloljetnik želi oženiti, koga sve sud
saslušava, kakvu odluku donosi, tko se može žaliti ako odbije zahtjev, a tko ako prihvati,)

PRETPOSTAVKE ZA POSTOJANJE BRAKA

Za postojanje braka potrebno je:
1. da su nevjesta i ženik osobe različita spola
2. da su nevjesta i ženik izjavili svoj pristanak za sklapanje braka
3.da je brak u građanskom obliku sklopljen pred matičarom ili da je brak u vjerskom obliku
sklopljen prema odredbama pred službenikom vjerske zajednice (oblik).

Ako u vrijeme sklapanja braka nije bila ispunjena koja od pretpostavaka, ne nastaju pravni
učinci braka.

PRETPOSTAVKE ZA VALJANOST BRAKA

Za valjanost braka potrebno je:
1)Punoljetnost - Iznimno, sud može u izvanparničnom postupku dopustiti sklapanje braka
osobi koja je navršila šesnaest godina života ako utvrdi da je mentalno i tjelesno zrela za
brak te da je sklapanje braka u skladu s dobrobiti te osobe.
2)Poslovna sposobnost i sposobnost za rasuđivanje - Brak ne može sklopiti osoba
nesposobna za rasuđivanje. Brak može sklopiti osoba lišena poslovne sposobnosti u
davanju izjava koje se odnose na strogo osobna stanja, uz odobrenje skrbnika.
3) Nepostojanje srodstva.
4) Nepostojanje drugog braka ili životnog partnerstva

TKO ŠALJE PRIJEDLOG SUDU AKO SE MALOLJETNIK ŽELI OŽENITI/KOGA SUD

SASLUŠAVA/ŽALBA
Šalje maloljetnik. Odobrit će mu se pod uvjetom da je navršio 16 godina, da je mentalno i
tjelesno zrel za brak i da je sklapanje braka za dobrobit te osobe. Sud će saslušati osobu koja
namjerava sklopiti brak, njene roditelje, odnosno skrbnika i osobu s kojom namjerava
sklopiti brak, te će zatražiti mišljenje CZSS.

4. ZAKONSKO I UGOVORNO UREĐENJE IMOVINSKIH ODNOSA BRAČNIH

DRUGOVA, ODGOVORNOST BRAČNIH DRUGOVA ZA OBVEZE TREĆIMA
OSOBAMA

Bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu.

Bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne
zajednice ili potječe iz te imovine.
100
Dobitak od igara na sreću i imovinska korist od autorskoga prava i autorskom pravu srodnih
prava ostvarena tijekom bračne zajednice, bračna je stečevina. Bračni drugovi su u jednakim
dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili. Što se tiče upravljanja
bračnom stečevinom za poslove redovite uprave smatra se da postoji suglasnost drugog
bračnog druga, a za poslove izvanredne uprave je potrebno ili zajedničko poduzimanje posla
ili da jedan bračni drug za poduzimanje posla ima pisanu suglasnost drugog bračnog druga s
ovjerenim potpisom.

VLASTITA IMOVINA
Vlastita imovina je imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova
vlastita imovina. Vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne
zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u odredbama o bračnoj stečevini
(npr. nasljeđivanje, darovanje). Autorsko djelo je vlastita imovina onoga bračnog druga koji
ga je stvorio.

UGOVORNO UREĐENJE IMOVINSKIH ODNOSA BRAČNIH DRUGOVA

Bračnim ugovorom mogu se urediti imovinskopravni odnosi na postojećoj ili budućoj
imovini. Bračni ugovor sklapa se u pisanom obliku, a potpisi bračnih drugova moraju biti
ovjereni. Nije dopušteno bračnim ugovorom ugovoriti primjenu stranoga prava na
imovinskopravne odnose. Prema trećim osobama uglavci o upravljanju ili raspolaganju
imovinom imaju pravni učinak ako su upisani u zemljišne knjige, odnosno u javne upisnike
kod kojih je upis nužan za stjecanje prava ili stvar ne može biti u upotrebi bez takvoga upisa.
U ime bračnog druga koji je lišen poslovne sposobnosti za sklapanje izvanrednih imovinskih
pravnih poslova bračni ugovor može sklopiti njegov skrbnik s prethodnim odobrenjem centra
za socijalnu skrb i u obliku javnobilježničkog akta.

ODGOVORNOST PREMA TREĆIMA

Pojedinačne obveze bračnih drugova - Za obveze koje je bračni drug imao prije sklapanja
braka, kao i za one koje je samostalno preuzeo nakon sklapanja braka (a ne odnose se na
tekuće potrebe bračne i obiteljske zajednice) ne odgovara drugi bračni drug.
Solidarne obveze bračnih drugova - Za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi
namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni
drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga
solidarno, bračnom stečevinom i vlastitom imovinom (smatra se da su odgovorni u jednakim
dijelovima).

5.RAZVOD BRAKA I RAZVOD BRAKA KAD BRAČNI DRUGOVI IMAJU

MALOLJETNU DJECU

OPĆENITO O RAZVODU
Razvod braka može tužbom zahtijevati jedan bračni drug, a oba bračna druga
prijedlogom za sporazumni razvod braka. Muž nema pravo na tužbu radi razvoda braka za
vrijeme trudnoće žene te sve dok njihovo dijete ne navrši godinu dana života. Pravo na
podnošenje tužbe radi razvoda braka ima i osoba lišena poslovne sposobnosti u dijelu koji se
odnosi na strogo osobna stanja.

101
SUD ĆE RAZVESTI BRAK:
1.ako oba bračna druga predlažu razvod braka na temelju sporazuma
2.ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni ili
3.ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana

SPORAZUMNI RAZVOD BRAKA KAD IMAJU ZAJEDNIČKU MALOLJETNU DJECU

Bračni drugovi koji imaju zajedničku maloljetnu djecu dužni su prije pokretanja sudskog
postupka radi razvoda braka sudjelovati u obveznom savjetovanju. Ako se bračni drugovi
namjeravaju razvesti na temelju sporazuma dužni su sastaviti plan o zajedničkoj roditeljskoj
skrbi. Ako ne sastave plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi do okončanja obveznog
savjetovanja, bračni drugovi su dužni pristupiti prvom sastanku obiteljske medijacije, osim u
slučajevima propisanim zakonom. Bračni drug koji ne pristupi prvom sastanku obiteljske
medijacije ne može podnijeti tužbu za razvod braka.
Bračni drugovi koji imaju zajedničku maloljetnu djecu prijedlogu za sporazumni razvod braka
dužni su priložiti:
1. izvješće o provedenom obveznom savjetovanju (ne smije biti starije od šest mjeseci od
dana kada je okončano obvezno savjetovanje)
2.plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi

TUŽBA ZA RAZVOD KAD IMAJU ZAJEDNIČKU MALOLJETNU DJECU

Tužba radi razvoda braka kad bračni drugovi imaju zajedničku maloljetnu djecu može (umjesto
mora) sadržavati prijedlog:
1.s kojim će roditeljem dijete stanovati i o načinu ostvarivanja roditeljske skrbi
2.o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta i roditelja s kojim dijete neće stanovati i
3.o uzdržavanju djeteta.
Sud nije vezan prijedlogom bračnih drugova o gornjim pitanjima. Ako nisu predložili
uređivanje pitanja, sud će po službenoj dužnosti donijeti odluke o tim pitanjima. Uz tužbu
radi razvoda braka kad bračni drugovi imaju maloljetnu djecu tužitelj je dužan priložiti
izvješće o provedenu obveznom savjetovanju prije razvoda braka. Ako su bračni drugovi iz
pokušali postići sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u postupku obiteljske medijacije, uz
tužbu za razvod braka dužni su priložiti i potvrdu obiteljskog medijatora o pokušaju
postizanja sporazuma. Izvješće o obveznom savjetovanju ne smije biti starije od šest mjeseci
od dana kad je okončano obvezno savjetovanje.

KAD SUD NEĆE TRAŽITI MIRENJE I OBITELJSKU MEDIJACIJU

Obiteljska medijacija nije obavezna ukoliko stručni tim centra za socijalnu skrb ili obiteljski
medijator procjeni da zbog obiteljskog nasilja nije moguće ravnopravno sudjelovanje bračnih
drugova u medijaciji, ukoliko su jedan ili oba bračna druga lišeni poslovne sposobnosti (a
nisu u stanju shvatiti značenje i pravne posljedice postupka ni uz stručnu pomoć), ukoliko su
jedan ili oba bračna druga nesposobni za rasuđivanje ili ukoliko bračni drug ima nepoznato
prebivalište i boravište. Također neće tražiti mirenje i medijaciju kad u braku nema
zajedničke maloljetne djece.

102
6.UTVRĐIVANJE I PRIZNANJE OČINSTVA (načini utvrđivanja, tko sve može priznati
očinstvo, pred kojim tijelima se daje priznanje, pristanci kod priznanja, je li opozivo i može
li se osporavati, što ako se ne prizna očinstvo)

NAČINI UTVRĐIVANJE OČINSTVA

Očinstvo se može utvrditi:
a.presumpcijom bračnog očinstva
b.priznanjem
c.u sudskom postupku.

PRESUMPCIJA BRAČNOG OČINSTVA

Djetetovim ocem smatra se majčin muž ako je dijete rođeno za vrijeme trajanja braka ili u
razdoblju do tristo dana od prestanka braka.

PRIZNANJE OČINSTVA
Očinstvo se može priznati na zapisnik pred matičarom, centrom za socijalnu skrb ili sudom.
Navedena tijela dužna su bez odgode dostaviti primjerak zapisnika matičaru nadležnom za
upis djeteta u maticu rođenih. Očinstvo se može priznati i u oporuci. Očinstvo se može
priznati i na zapisnik u konzularnom uredu ili diplomatskom predstavništvu Republike
Hrvatske koje obavlja konzularne poslove. Priznanje očinstva je neopozivo.

TKO MOŽE PRIZNATI OČINSTVO

1.punoljetna osoba neovisno o svojoj poslovnoj sposobnosti
2.maloljetna osoba koje je navršila šesnaest godina ako je sposobna shvatiti značenje i
posljedice priznanja
3.dijete mlađe od šesnaest godina, uz odobrenje njegovog zakonskog zastupnika

PRISTANCI KOD PRIZNANJA

1.pristanak punoljetne majke neovisno o njezinoj poslovnoj sposobnosti
2.pristanak majke koja je navršila šesnaest godina ako je sposobna shvatiti značenje i
posljedice pristanka
3.pristanak maloljetne majke mlađe od šesnaest godina, uz odobrenje njezina zakonskog
zastupnika
4.pristanak djeteta koje je navršilo četrnaest godina, a kojemu se priznaje očinstvo
5. pristanak majke i njezina muža ako očinstvo priznaje muškarac koji sebe smatra ocem
djeteta rođenog za trajanja parnice radi razvoda ili poništaja braka

U SUDSKOM POSTUPKU
Ako očinstvo nije utvrđeno presumpcijom bračnog očinstva ili priznanjem, utvrđuje se u
sudskom postupku.

MOŽE LI SE OSPORAVATI PRIZNANJE OČINSTVA

Muškarac koji je u maticu rođenih upisan kao otac djeteta na temelju priznanja očinstva, a
poslije je saznao za činjenicu koja isključuje njegovo očinstvo, može tužbom osporavati svoje
očinstvo u roku od šest mjeseci od dana saznanja za tu činjenicu, ali najkasnije do navršene
sedme godine života djeteta. Muškarac koji je pod prisilom priznao očinstvo djeteta za koje
tvrdi da ne potječe od njega može tužbom osporavati svoje očinstvo u roku od šest mjeseci
od priznanja, a najkasnije do sedme godine života djeteta.
103
 TKO MOŽE PODNIJETI TUŽBU ZA UTVRĐENJE OČINSTVA
Tužbu radi utvrđivanja očinstva može podnijeti:
1.dijete (do 25. god. života djeteta, može podnijeti dijete, zz, skrbnik, CZSS)
2.majka djeteta (do 18. god. života djeteta)
3.muškarac koji sebe smatra ocem djeteta (godinu dana od dana primitka obavijesti da nije
pribavljen pristanak/odobrenje za upis očinstva, a najkasnije do 18. god. života djeteta)
4.centar za socijalnu skrb. (do 18. god. života djeteta)

Stranke u postupku radi utvrđivanja očinstva su dijete, djetetova majka i muškarac čije se
očinstvo utvrđuje, a centar za socijalnu skrb ako je pokrenuo postupak.

TUŽBA RADI UTVRĐIVANJA MAJČINSTVA

Tužbu radi utvrđivanja majčinstva može podnijeti:
1.dijete (do 25. god. života)
2.žena koja sebe smatra majkom djeteta ili (do 18. god. života djeteta)
3.centar za socijalnu skrb. (do 18. god. života djeteta)

7. OSPORAVANJE OČINSTVA, ROKOVI ZA PODNOŠENJE TUŽBE (brač./izvanbrač.)

TKO MOŽE PODNIJETI TUŽBU RADI OSPORAVANJA OČINSTVA

1.Dijete (do navršene 25. god.života)
2. Majčin muž (za vrijeme trajanja braka ili tijekom tristo dana od prestanka braka može
podnijeti majčin muž ako smatra da on nije biološki otac, i to u roku od šest mjeseci od dana
saznanja za činjenicu koja dovodi u sumnju istinitost upisanoga očinstva, ali najkasnije do
navršene sedme godine života djeteta)
3. Tužba muškarca koji je priznao očinstvo (muškarac koji je u maticu rođenih upisan kao
otac djeteta na temelju priznanja očinstva, a poslije je saznao za činjenicu koja isključuje
njegovo očinstvo, može tužbom osporavati svoje očinstvo u roku od šest mjeseci od dana
saznanja za tu činjenicu, ali najkasnije do navršene sedme godine života djeteta)
4. Tužba muškarca koji sebe smatra ocem (muškarac koji sebe smatra ocem djeteta može
tužbom osporavati očinstvo osobi koja je to dijete priznala za svoje ako istodobno traži da se
utvrdi njegovo očinstvo. Tužba se može podnijeti u roku od godine dana od upisa priznanja
očinstva u maticu rođenih.)
5. Tužba majke (majka može podnijeti tužbu radi osporavanja očinstva djeteta rođenog za
vrijeme trajanja braka ili tijekom tristo dana od prestanka braka u roku od šest mjeseci od
rođenja djeteta)
6. Osoba koja ima pravni interes (može nastaviti postupak osporavanja očinstva u roku od
šest mjeseci od smrti muškarca koji je pokrenuo postupak ili u roku od mjesec dana od
pravomoćnosti odluke o nasljeđivanju)

TUŽBA RADI OSPORAVANJA MAJČINSTVA ŽENI UPISANOJ U MATICU ROĐENIH PODNOSI:

1. Dijete (do 25. godine)
2. Žena koja je upisana u maticu rođenih kao djetetova majka (u roku od 6. mjeseci od
saznanja za činjenicu koja isključuje njezino majčinstvo, najkasnije do djetetove 7.g.)
3. Žena koja sebe smatra majkom djeteta, ako istodobno traži da se utvrdi njezino
majčinstvo (6. mj. Od saznanja da je ona majka djeteta, najkasnije do djetetove 7.g.)

104
8. PRAVA I DUŽNOSTI DJETETA, PRAVNI POLOŽAJ DJETETA, IZJAVE DJETETA U
SUDSKOM POSTUPKU (osnovna podjela prava djeteta, koliko dijete mora imati godina
za izjašnjavanje mišljenja – veza uz pristanak na medicinske zahvate, koje su obveze
djeteta)

1. OSOBNA PRAVA DJETETA - dijete ima pravo na život i zdravlje, sigurnost i odgoj u obitelji,
pravo živjeti sa svojim roditeljima, pravo na roditeljsku skrb oba roditelja ako roditelji žive
razdvojeno, pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljima s kojima djete ne stanuje,
pravo na izbor obrazovanja i zanimanja i pravo na zapošljavanje.

2. OGRANIČENA POSLOVNA SPOSOBNOST DJETETA - djetetu koje je navršilo 15 godina života

i koje zarađuje priznaje se ograničena poslovna sposobnost vezana za njegov radni odnos
i pravo da slobodno raspolaže svojom zaradom uz obvezu da pridonosi svom uzdržavanju i
obrazovanju. Za zaposlenje je potrebna suglasnost roditelja ili drugog zakonskog zastupnika
djeteta.

3. PRAVO DJETETA NA IZRAŽAVANJE MIŠLJENJA - roditelji su dužni poštivati mišljenje djeteta

u skladu s njegovom dobi i zrelošću. U svim postupcima u kojima se odlučuje o nekom
djetetovom pravu ili interesu dijete ima pravo biti obavješteno o okolnostima slučaja, dobiti
savjet i pravo izraziti svoje mišljenje koje se uzima u obzir u skladu s dobi i zrelošću djeteta.

4. PRAVO DJETETA NA POKRETANJE POSTUPKA - Dijete koje je navršilo 14 godina ima pravo
samostalno pokrenuti postupak pred nadležnim tjelom i pritom mu se u postupku pred
sudom priznaje puna parnična sposobnost (sud donosi rješenje uz prethodno mišljenje CZSS)
pod uvjetom da je sposobno shvatiti značenje i pravne posljedice poduzetih radnji.

5. INFORMIRANI PRISTANAK DJETETA NA MEDICINSKE POSTUPKA - dijete koje je navršilo 16

godina života ima pravo samostalno dati pristanak za medicinske postupke, ako je (po ocjeni
liječnika) dovoljno zrelo za donošenje takve odluke na temelju informacija koje mu liječnik
pruži. Ako se radi o postupku kod kojega postoji rizik teških posljedica za fizičko ili psihičko
zdravlje pacijenta, potrebna je suglasnost roditelja.

IZJAVE DJETETA U SUDSKOM POSTUPKU

U postupcima u kojima se odlučuje o osobnim i imovinskim pravima i interesima djeteta sud
će omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje, osim ako se dijete tome protivi. Sud će
omogućiti djetetu da izrazi mišljenje na prikladnom mjestu i u nazočnosti stručne osobe, ako
procijeni da je to s obzirom na okolnosti slučaja potrebno. Iznimno, djetetu mlađem od
četrnaest godina sud će omogućiti da izrazi mišljenje putem posebnog skrbnika ili druge
stručne osobe. Sud koji vodi postupak nije dužan utvrđivati mišljenje djeteta kad za to
postoje posebno opravdani razlozi koji se u odluci moraju obrazložiti.

OBVEZE DJETETA
– dijete je dužno poštivati roditelje i biti obzirno prema članovima obitelji;
– dijete starije od 15, zaposleno i koje stječe imovinu radom dužno je pridonositi svom
uzdržavanju i obrazovanju.

105
9.RODITELJSKA SKRB (definicija prava i dužnosti, tko obnaša, kako, ograničenje, lišenje,
kad može jedan roditelj samostalno zastupati dijete)

DEFINICIJA RODITELJSKE SKRBI

Roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanja
djetetovih osobnih i imovinskih prava te dobrobiti. Roditeljsku skrb roditelji su dužni
ostvarivati u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima. Roditelji su dužni o
pojedinačnim sadržajima roditeljske skrbi razgovarati i sporazumijevati se s djetetom u
skladu s njegovom dobi i zrelošću. Roditelj se ne može odreći prava na roditeljsku skrb.

SADRŽAJ RODITELJSKE SKRBI

U sadržaj roditeljske skrbi ulazi pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na:
1.zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu
2.odgoj, obrazovanje i školovanje
3.ostvarivanje osobnih odnosa te
4.određivanje mjesta stanovanja.
5.pravo i dužnost upravljanja djetetovom imovinom te
6.pravo i dužnost zastupanja djetetovih interesa glede njegovih osobnih i imovinskih prava.

Roditelji su dužni i odgovorni:

1. skrbiti se o zdravlju djeteta te mu omogućiti korištenje mjera za čuvanje, unapređenje
i vraćanje zdravlja, sukladno propisima kojima se uređuje zdravstvo i zahtjevima
medicinske znanosti,
2. čuvati i njegovati dijete te se skrbiti o njegovim potrebama.
3. štititi dijete od ponižavajućih postupaka i tjelesnoga kažnjavanja drugih osoba
4. roditelji ne smiju dijete predškolske dobi ostaviti bez nadzora osobe starije od šesnaest
godina.
5. djetetu mlađem od šesnaest godina zabraniti noćne izlaske bez svoje pratnje ili pratnje
druge odrasle osobe u koju imaju povjerenje (23-5h).

TKO OBNAŠA RODITELJSKU SKRB

Roditelji. Oba roditelja suglasno ili roditelj koji sam ostvaruje skrb o djetetu mogu
ostvarivanje roditeljske skrbi o djetetu djelomice ili u cijelosti privremeno povjeriti osobi koja
ispunjava pretpostavke propisane za skrbnika. Ako se skrb o djetetu povjerava na vrijeme
dulje od trideset dana, izjava roditelja mora biti ovjerena kod javnog bilježnika (npr. zbog
bolničkog liječenja roditelja, teže bolesti roditelja, odlaska roditelja u inozemstvo ili drugih
spriječenosti).

KAKO OBNAŠAJU RODITELJSKU SKRB

Zajednički, ravnopravno i sporazumno. Mogu i samostalno, potpuno, djelomice ili u odnosu
na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje
drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu, samo na temelju sudske
odluke u skladu s djetetovom dobrobiti.

OSTVARIVANJE OSOBNIH ODNOSA S DJETETOM

Roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom,
osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom.

106
MJESTO STANOVANJA
Roditelji su dužni sporazumno odrediti mjesto djetetova stanovanja, a ako roditelji ne
stanuju zajedno, dijete može imati mjesto stanovanja samo kod jednog roditelja. Dijete ne
može stanovati kod roditelja koji ne ostvaruje roditeljsku skrb o osobnim pravima djeteta ili
je lišen prava na roditeljsku skrb.

UPRAVLJANJE IMOVINOM DJETETA

Roditelji imaju dužnost, pravo i odgovornost upravljati imovinom i imovinskim pravima
djeteta s pažnjom odgovornog roditelja na način da je očuvaju i po mogućnosti uvećaju.

ZASTUPANJE DJETETA
Roditelji koji ostvaruju roditeljsku skrb imaju dužnost i pravo sporazumno zastupati svoje
dijete u odnosu prema trećima u osobnim i imovinskim pravima.

KAD JEDAN RODITELJ MOŽE SAMOSTALNO ZASTUPATI DIJETE

Ako roditelji žive zajedno s djetetom, smatra se da je jedan roditelj dao svoj pristanak
drugom roditelju da može zastupati dijete bez njegove izričite suglasnosti, osim kad se traži
izričita pisana suglasnost drugog roditelja.

PRESTANAK RODITELJSKE SKRBI

Kad dijete postane punoljetno, kad se posvoji, kad se oduzme pravo na roditeljsku skrb od
strane suda.

10. OBVEZNO SAVJETOVANJE, OBITELJSKA MEDIJACIJA, PLAN O ZAJEDNIČKOJ

RODITELJSKOJ SKRBI

OBVEZNO SAVJETOVANJE
Obvezno savjetovanje je postupak koji se provodi u slučajevima propisanim zakonom. Svrha
je obveznog savjetovanja da se pomogne članovima obitelji da donesu sporazumne odluke o
obiteljskim odnosima vodeći posebnu brigu o zaštiti obiteljskih odnosa u kojima sudjeluje
dijete, a posljedično i da se članovi obitelji upoznaju s pravnim posljedicama ne postizanja
sporazuma i pokretanja sudskih postupaka u kojima se odlučuje o osobnim pravima djeteta.
Provodi ga stručni tim nadležnog CZSS (prema prebivalištu ili boravištu djeteta, posljednjem
zajedničkom prebivalištu ili boravištu bračnih ili izvanbračnih drugova). U obveznom
savjetovanju sudjeluju članovi obitelji osobno, bez punomoćnika. Obvezno savjetovanje
provodi se:
1) prije pokretanja postupka radi razvoda braka u kojem postoji zajedničko maloljetno dijete
2) prije pokretanja ostalih sudskih postupaka o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih
odnosa s djetetom.
Obvezno savjetovanje pokreće se tako što stranka CZSS podnosi zahtjev, u pisanom
obliku ili usmeno na zapisnik. Centar za socijalnu skrb je dužan nakon primitka zahtjeva za
provođenje obveznog savjetovanja zakazati sastanak i pozvati stranke. Po okončanju
obveznog savjetovanja centar za socijalnu skrb dužan je sastaviti izvješće u kojem se
navodi:
1.tko je sudjelovao u postupku,
2.spremnost svake stranke na sporazumno rješavanje spora,
3.spremnost svake stranke na sudjelovanje u obiteljskoj medijaciji,
107
 4. tko namjerava pokrenuti sudski postupak,
5. ako se provodi obvezno savjetovanje prije pokretanja postupka radi razvoda braka,
jesu li bračni drugovi upoznati s pravnim posljedicama nepostizanja sporazuma,
odnosno plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i
6. tvrdnje o obiteljskom nasilju, ako se navode, te ocjena o mogućnosti ravnopravnog
sudjelovanja stranaka u postupku obiteljske medijacije.

Izvješće o obveznom savjetovanju vrijedi šest mjeseci od dana kad je okončano obvezno
savjetovanje.

OBITELJSKA MEDIJACIJA
Obiteljska medijacija je postupak u kojem stranke nastoje sporazumno riješiti spor iz
obiteljskih odnosa uz pomoć jednog ili više obiteljskih medijatora. Obiteljski medijator je
nepristrana i posebno educirana osoba koja je upisana u registar obiteljskih medijatora.

Glavna svrha postupka obiteljske medijacije je postizanje plana o zajedničkoj roditeljskoj

skrbi i drugih sporazuma u vezi s djetetom. Uz ostvarenje te svrhe, u postupku obiteljske
medijacije stranke se mogu sporazumjeti i o svim drugim spornim pitanjima imovinske i
neimovinske naravi.

Obiteljska medijacija se može provoditi neovisno o sudskom postupku:

• prije pokretanja sudskog postupka,
• za vrijeme njegova trajanja ili
• nakon dovršetka sudskog postupka

Obiteljska medijacija se ne provodi:

1. u slučajevima kada prema procjeni stručnog tima CZSS ili obiteljskog medijatora zbog
obiteljskog nasilja nemoguće ravnopravno sudjelovanje bračnih drugova u postupku
medijacije
2. ako su jedan ili oba bračna druga lišeni poslovne sposobnosti
3. ako su jedan ili oba bračna druga nesposobni za rasuđivanje
4. ako bračni drug ima nepoznato prebivalište i boravište.

U slučaju da stranke tijekom sudskog postupka sporazumno predlože rješavanje spora u

postupku obiteljske medijacije, sud može zastati s postupkom, u kojem slučaju će odrediti
rok od tri mjeseca u kojem stranke mogu pokušati riješiti spor u postupku obiteljske
medijacije. Ako stranke u roku od tri mjeseca koji je sud odredio za provođenje obiteljske
medijacije nisu uspjele spor riješiti u postupku obiteljske medijacije ili ako stranke predlože
nastavak sudskog postupka prije isteka toga roka, sud će nastaviti s postupkom. Ako se
stranke ne sporazume o planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, odnosno o drugom spornom
obiteljskom odnosu, obiteljski medijator će u izvješću o obustavi postupka obiteljske
medijacije navesti jesu li obje stranke aktivno sudjelovale. Obiteljski medijator će sudu koji
je zastao s postupkom radi provođenja obiteljske medijacije dostaviti izvješće o obustavi
obiteljske medijacije.

PLAN O ZAJEDNIČKOJ RODITELJSKOJ SKRBI

108
Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi je pisani sporazum roditelja o načinu ostvarivanja
zajedničke roditeljske skrbi u okolnostima u kojima roditelji djeteta trajno ne žive u
obiteljskoj zajednici.

Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi mora se detaljno urediti:

1) mjesto i adresa djetetova stanovanja,
2) vrijeme koje će provoditi sa svakim od roditelja,
3) način razmjene informacija između djetetovih roditelja glede suglasnosti pri donošenju
odluka bitnih za dijete i razmjene važnih informacija u vezi s djetetom,
4) visina uzdržavanja (alimentacija),
5) način rješavanja budućih spornih pitanja

Planom se mogu urediti i druga pitanja ostvarivanja zajedničke skrbi za koja smatraju da su
bitna za dijete ili o kojima su dužni sporazumno odlučivati. Plan roditelji mogu sastaviti
samostalno, u postupku obveznog savjetovanja i u postupku obiteljske medijacije. Plan o
zajedničkoj roditeljskoj skrbi može se podnijeti sudu u izvanparničnom postupku radi
provjere sadržaja te odobravanja i tada stiče svojstvo ovršne isprave. Ako su roditelji postigli
plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, zajednički pokreću izvanparnični postupak prijedlogom
za odobravanje plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. U tom postupku oba roditelja zastupaju
dijete, a postupak vodi sud koji je opće mjesno nadležan za dijete. Roditelji su dužni uz
prijedlog podnijeti plan o zajedničkoj skrbi. Sud u postupku odlučuje rješenjem (plan o
zajedničkoj roditeljskoj skrbi je sastavni dio tog rješenja. Protiv rješenja kojim se odobrava
plan može se podnijeti žalba. Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi se može naknadno
mijenjati ako to zahtijevaju bitno promijenjene okolnosti.

11. MJERE ZA ZAŠTITU PRAVA I DOBROBITI DJETETA (zašto neke donosi sud a
neke CZSS, koje načelo se mora poštovati, koja je mjera najstroža)

OPĆENITO O MJERAMA
Roditelji su dužni i odgovorni štititi prava i dobrobit djeteta, a u određenim slučajevima i
drugi članovi bliže obitelji. Mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta određuju se roditeljima i
drugim osobama kojima je povjerena svakodnevna skrb o djetetu. Tijelo koje provodi
postupak prilikom izbora mjere prikladne za zaštitu prava i dobrobiti djeteta dužno je voditi
računa da se odredi ona mjera kojom se najmanje ograničava pravo roditelja na ostvarivanje
skrbi o djetetu, ako je takvom mjerom moguće zaštititi prava i dobrobit djeteta (obveza
određivanja najblaže mjere). Mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta određuju se na
temelju stručne procjene ako se utvrdi da je došlo do povrede djetetovih prava i dobrobiti ili
da su prava, dobrobit i razvoj djeteta ugroženi. Prava djeteta smatraju se ugroženima ako je
skrb o djetetu neodgovarajuća ili ako dijete ima psihosocijalne poteškoće koje se očituju kroz
ponašanje, emocionalne, školske i druge probleme u djetetovu odrastanju ili ako postoji
vjerojatnost da će do toga doći. Svatko je dužan prijaviti centru za socijalnu skrb povredu
djetetovih osobnih i imovinskih prava. Povreda osobnih prava podrazumijeva osobito:
tjelesno ili mentalno nasilje, spolne zlouporabe, zanemarivanje ili nehajno postupanje,
zlostavljanje ili izrabljivanje djeteta. Centar za socijalnu skrb dužan je odmah po primitku
prijave ispitati slučaj i poduzeti mjere za zaštitu djetetovih prava te o tome obavijestiti
podnositelja prijave. U postupanju je CZSS brži, te zato neke mjere donosi CZSS,a neke sud.
MJERE KOJE DONOSI CZSS

109
1.žurna mjera izdvajanja i smještaja djeteta izvan obitelji - ako postoji opasnost za život,
zdravlje ili dobrobit djeteta. Određuje se privremeni smještaj kod ustanove socijalne skrbi,
druge fizičke ili pravne osobe koja obavlja djelatnost socijalne skrbu, udomiteljske obitelji.
Prijedlog centru podnose dijete ili roditelj. Mjera traje max. 15 dana, a sud o prijedlogu
mora odlučiti u roku od 10 dana)
2.upozorenje na pogreške i propuste u ostvarivanju skrbi o djetetu – centar pisanim putem
upozorava roditelje na nedostatke u skrbi o djetetu koji su se dogodili jednom ili se
događaju rijetko, a posljedice su blažeg karaktera
3. mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu – ako se utvrdi da
roditelji nisu u stanju samostalno ostvarivati roditeljsku skrb, pri čemu je ugrožen razvoj
djeteta.(određuje se samo ako život i zdravlje nisi ugroženi!) Određuje se u razdoblju od 6
mj. do 1 god., s tim da se može i produljivati)
4.mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu. – djetetov
razvoj ozbiljno ugrožen, a roditelji su spremni promijeniti svoje ponašanje, te poštovati
upute i omogućiti nesmetan nadzor nad skrbi o djetetu. Od 3 do 6 mj., max. 1 god.)

MJERE KOJE DONOSI SUD

Sud može radi zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta donijeti odluku o:
1. privremenom povjeravanju djeteta drugoj osobi, ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj
obitelji – kad je dijete prethodno bilo žurno izdvojeno ili ako se utvrdi da postoji opasnost
za život i zdravlje djeteta. Sud donosi na na prijedlog CZSS, djeteta koje je navršilo 14
godina, roditelja ili druge osobe koja ostvaruje rod. skrb. Može trajati 30 dana + 30 dana)
2. zabrana približavanja djetetu – članovima obitelji i drugim osobama koje su dulje virjeme
živjele u obitelji s djetetom da se neovlašteno približavaju djetetu na određenim mjestima
ili na određenu udaljenost i da ga uznemiruje na drugi način. Postupak pokreće CZSS,
roditelj ili dijete. Sud donosi odluku najkasnije u roku od 15 dana od dana pokretanja
postupka.
3. oduzimanje prava na stanovanje s djetetom i povjeravanje svakodnevne skrbi o djetetu
drugoj osobi, ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji – kad postoji opasnost za
život, zdravlje, razvoj djeteta ili se nisu dogodile planirane promjene u obitelji iz prethodno
izrečenih mjera. Na prijedlog CZZS, roditelja i djeteta. Trajanje do 1 god + 1 god.
4. povjeravanje djeteta s problemima u ponašanju radi pomoći u odgoju ustanovi socijalne
skrbi ili udomiteljskoj obitelji - dijete ponašanjem ozbiljno ugrožava svoja prava i interese,
kao i prava i interese drugih osoba. Prijedlog podnosi CZSS, državni odvjetnika za mladež,
dijete i roditelj. Traje do 1 god., a može se i produljiti)
5. lišenje prava na roditeljsku skrb – sud donosi u izvanparničnom postupku kad utvrdi:
 roditelj zloupotrebljava ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnosti i prava,
 napustio dijete,
 ako je dijete izloženo nasilju među odraslim članovima obitelji,
 ne poštuje mjere CZSS i suda,
 povratak djetete u obitelj predstavlja opasnost za život, zdravlje i dobrobit djeteta,
KD na štetu djeteta,
 mentalne sposobnosti roditelja ograničene,
Sud donosi na prijedlog CZSS; roditelja, dijeteta te državnog odvjetnika za mladež. Roditelj
koji je lišen prava na roditeljsku skrb gubi sva prava iz roditeljske skrbi. Može biti vraćeno ako
prestanu razlozi, ali samo ako dijete prije toga ne bude posvojeno. Najstroža mjera.

12. POSVOJENJE (sadržaj i svrha, pretpostavke), PRAVNI UČINCI POSVOJENJA

110
POJAM
Posvojenje je poseban oblik obiteljsko-pravnog zbrinjavanja i zaštite djeteta bez
odgovarajuće roditeljske skrbi kojim se stvara trajni odnos roditelja i djeteta. Posvojitelji
posvojenjem stječu pravo na roditeljsku skrb. Može se zasnovati samo ako je u dobrobiti
djeteta te se u postupku procjenjuju osobine posvojitelja u odnosu na to.

PRETPOSTAVKE ZA POSVOJENJE
1.Pretpostavke za posvojenje na strani djeteta:
 Dob djeteta – posvojenje se može zasnovati do osamnaeste godine života djeteta.
 Zabrana posvajanja srodnika ili štićenika – ne može se posvojiti krvni srodnik u ravnoj
lozi, brat, odnosno sestra.
 Zabrana posvajanja djeteta maloljetnog roditelja – ne može se posvojiti dijete
maloljetnih roditelja (može se posvojiti nakon godinu dana od rođenja ako nema
izgleda da će se ono podizati u obitelji roditelja ili bake i djeda, odnosno drugih bližih
srodnika. Potreban je pristanak maloljetnih roditelja)

2.Pretpostavke za posvojenje na strani posvojitelja:

 Dob posvojitelja – posvojitelj može biti osoba u dobi od najmanje dvadeset i jedne
godine, a starija od posvojenika najmanje osamnaest godina. (iznimno posvojitelj
može biti mlađi, ali razlika mora biti najmanje 18 godina)
 Status posvojitelja – dijete mogu posvojiti bračni i izvanbračni drugovi zajednički,
jedan bračni ili izvanbračni drug ako je drugi bračni ili izvanbračni drug roditelj ili
posvojitelj djeteta, jedan bračni drug uz pristanak drugog bračnog druga te osoba
koja nije u braku.
 Državljanstvo posvojitelja – posvojiti dijete može hrvatski državljanin. Iznimno,
posvojitelj može biti i strani državljanin ako je to u najboljem interesu djeteta.
Potrebno je odobranje ministarstva za poslove socijalne skrbi

Posvojiti ne može osoba:

1. koja je lišena prava na roditeljsku skrb
2. koja je lišena poslovne sposobnosti
3. čije dosadašnje ponašanje i osobine upućuju na to da nije poželjno povjeriti joj
roditeljsku skrb o djetetu.

3. Pristanci za posvojenje i postupak davanja pristanka

 Pristanak djetetovih roditelja - za posvojenje je potreban pristanak djetetovih
roditelja. Pristanak roditelja nije obvezan ako roditelj umro, nestao, nepoznat ili lišen
poslovne sposobnosti. Roditelj može opozvati pristanak na posvojenje u roku od
trideset dana od potpisivanja zapisnika o pristanku na posvojenje. Ako su lišeni
roditeljske skrbi njihov pristanak može nadomjestiti sudska odluka donesena u
izvanparničnom postupku.
 Pristanak djeteta - Ako je dijete navršilo dvanaest godina, za zasnivanje posvojenja
potreban je njegov pristanak. Može povući svoj pristanak na posvojenje sve do
pravomoćnosti rješenja o posvojenju. Izjava o povlačenju pristanka daje se osobno na
zapisnik.

 Pristanak djetetova skrbnika - Za posvojenje djeteta potreban je pristanak skrbnika

111
 djeteta kada je roditelj umro, nestao, nepoznat ili lišen poslovne sposobnosti. Skrbnik
ne može opozvati pistanak za posvojenje roditelja
 Pristanak bračnog druga/izvanbračnog druga - Kad dijete posvaja jedan bračni,
odnosno izvanbračni drug, potreban je pristanak drugoga bračnog, odnosno
izvanbračnog druga. Bračni i izvanbračni drug ne može povući pristanak.

PRAVNE POSLJEDICE POSVOJENJA

1.) Zabrana osporavanja podrijetla djeteta - Nakon zasnivanja posvojenja nije dopušteno
osporavanje ni utvrđivanje majčinstva ili očinstva.
2.) Pravni učinci u odnosu na srodstvo - Posvojenjem nastaje među posvojiteljem i njegovim
srodnicima s jedne strane te posvojenikom i njegovim potomcima s druge strane neraskidiv
odnos srodstva i sva prava i dužnosti koje iz toga proizlaze.
3.) Osobno ime i nacionalnost posvojenika - Posvojitelji određuju osobno ime posvojeniku.
Posvojenik dobiva zajedničko prezime posvojitelja. Posvojitelji mogu odrediti nacionalnost
posvojeniku. Ako je posvojenik stariji od dvanaest godina, za promjenu osobnog imena i
nacionalnosti potreban je njegov pristanak.
4.) Pravo nasljeđivanja - Posvojenjem posvojenik i njegovi potomci stječu pravo nasljeđivanja
posvojitelja, njegovih krvnih srodnika i srodnika po posvojenju. Posvojenjem posvojitelj i
njegovi krvni srodnici te srodnici po posvojenju stječu pravo nasljeđivanja posvojenika i
njegovih potomaka. Posvojenjem prestaje pravo nasljeđivanja posvojenika prema njegovim
roditeljima i drugim krvnim srodnicima

13. SKRBNIŠTVO, (tko obavlja skrbništvo – tko može a tko ne, kad djeca dolaze pod
skrbništvo)

POJAM
Skrbništvo je oblik zaštite djece bez roditeljske skrbi, odraslih osoba lišenih poslovne
sposobnosti i osoba koje nisu iz drugih razloga u mogućnosti štititi svoja prava i interese.
Djeci štićenicima pod skrbništvom se nadomješta roditeljska skrb. Punoljetnim štićenicima
lišenim poslovne sposobnosti skrbništvom se osigurava zaštita onih prava i interesa koji su
im odlukom suda o lišenju poslovne sposobnosti ograničeni. Štićenici su osobe pod
skrbništvom. Skrbnička zaštita mora biti primjerena, individualizirana te u skladu s dobrobiti
štičenika.

TKO OBAVLJA SKRBNIŠTVO

Poslove skrbništva obavljaju centar za socijalnu skrb, skrbnik ili posebni skrbnik.
Skrbnikom se imenuje osoba koja ima osobine i sposobnosti za obavljanje skrbništva i koja
pristane biti skrbnikom te ako je to za dobrobit štićenika. Ako to zahtijevaju okolnosti slučaja
i dobrobit štićenika, centar za socijalnu skrb može odlučiti da neposredno obavlja dužnost
skrbnika i u tu svrhu imenuje osobu zaposlenu u tom centru. Skrbnikom ne može biti
imenovan ravnatelj niti službenik koji obavlja pravne poslove skrbništva u tom centru. Za to
imenovanje nije potreban pristanak. Centar za socijalnu skrb može štićeniku imenovati i više
skrbnika i pritom odlučiti moraju li odluke donositi zajednički ili svaki napose za posebno
određene radnje ili postupke. Centar za socijalnu skrb može u rješenju o imenovanju
skrbnika imenovati zamjenika skrbniku koji mora ispunjavati uvjete za skrbnika.

TKO NE MOŽE BITI SKRBNIK

112
Skrbnik ne može biti osoba:
1.koja je lišena prava na roditeljsku skrb
2.koja je lišena poslovne sposobnosti
3.čiji su interesi u suprotnosti s interesima štićenika
4. od koje se, s obzirom na njezino ponašanje i osobine te odnose sa štićenikom, ne
može očekivati da će pravilno obavljati dužnosti skrbnika
5.s kojom je štićenik sklopio ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju
6.s čijim je bračnim drugom štićenik sklopio ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju.

KAD DJECA DOLAZE POD SKRBNIŠTVO

Pod skrbništvo stavit će se dijete čiji su roditelji:
1.umrli, nestali, nepoznati ili su najmanje mjesec dana nepoznatog boravišta
2.lišeni prava na roditeljsku skrb
3.lišeni poslovne sposobnosti u dijelu koji ih onemogućava u ostvarivanju roditeljske skrbi
4.maloljetni, a nisu stekli poslovnu sposobnost sklapanjem braka
5.odsutni ili spriječeni i nisu u mogućnosti brinuti se o svojem djetetu, a ostvarivanje
roditeljske skrbi nisu povjerili osobi koja ispunjava uvjete za skrbnika ili
6.dali pristanak na posvojenje.
Centar za socijalnu skrb donosi rješenje o stavljanju djeteta pod skrbništvo i imenuje mu
skrbnika. Skrbnik djeteta dužan je savjesno se brinuti o osobnim i imovinskim pravima i
obvezama djeteta, a osobito o njegovu zdravlju, odgoju i obrazovanju.

KAD PUNOLJETNE OSOBE DOLAZE POD SKRBNIŠTVO

Pod pojmom skrbništva nad punoljetnom osobom u smislu ovoga poglavlja Zakona
podrazumijeva se skrbništvo nad punoljetnom osobom lišenom poslovne sposobnosti ili
djetetom koje je poslovnu sposobnost steklo sklapanjem braka, a koje je rješenjem suda
lišeno poslovne sposobnosti. Sud će u izvanparničnom postupku punoljetnu osobu koja zbog
duševnih smetnji ili drugih razloga nije sposobna brinuti se o nekom od svojih prava, potreba
ili interesa, ili koja ugrožava prava i interese drugih osoba o kojima je dužna skrbiti se, u tom
dijelu lišiti poslovne sposobnosti. Ta osoba ne može biti potpuno lišena poslovne
sposobnosti. Osobu koja je lišena poslovne sposobnosti centar za socijalnu skrb stavit će pod
skrbništvo i imenovati joj skrbnika u roku od trideset dana od pravnomoćnosti sudskog
rješenja, o čemu je sud dužan odmah obavijestiti centar za socijalnu skrb.

14. POSEBNO SKRBNIŠTVO, OVLASTI I DUŽNOSTI POSEBNOG SKRBNIŠTVA

POSEBNI SKRBNIK ZA DIJETE

Radi zaštite pojedinih osobnih i imovinskih prava i interesa djeteta, centar za socijalnu skrb ili
sud će imenovati posebnog skrbnika:
1. djetetu u bračnim sporovima i u postupcima osporavanja majčinstva ili očinstva
2. djetetu u drugim postupcima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, pojedinim
sadržajima roditeljske skrbi i osobnim odnosima s djetetom kad postoji spor među
strankama
3. djetetu u postupku izricanja mjera za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta iz nadležn.
suda
4. djetetu u postupku donošenja rješenja koje zamjenjuje pristanak na posvojenje
5. djetetu kad postoji sukob interesa između njega i njegovih zakonskih zastupnika u

113
 imovinskim postupcima ili sporovima odnosno pri sklapanju pojedinih pravnih poslova
6. djeci u slučaju spora ili sklapanja pravnog posla između njih kad ista osoba nad njima
ostvaruje roditeljsku skrb
7. djetetu stranom državljaninu ili djetetu bez državljanstva koje se bez pratnje zakonskoga
zastupnika zatekne na teritoriju Republike Hrvatske
8. u drugim slučajevima ako je to potrebno radi zaštite prava i
interesa djeteta. Ako dijete ima punomoćnika, neće mu se
imenovati posebni skrbnik.

KAD SE IMENUJE POSEBNI SKRBNIK ZA ODRASLE OSOBE

Radi zaštite pojedinih osobnih i imovinskih prava i interesa centar za socijalnu skrb
imenovat će posebnog skrbnika:
1. osobi za koju je podnesen prijedlog za lišenje poslovne sposobnosti, osim u slučaju
anticipirane naredbe kojom imenuje skrbnika
2. osobi kojoj najmanje tri mjeseca nije poznato boravište ili nije dostupna, a nema
punomoćnika, u stvarima o kojima se odlučuje prema odredbama ovoga Zakona
3. štićeniku kad postoji sukob interesa između njega i njegova skrbnika ili bliskoga srodnika
odnosno bračnog druga skrbnika, u imovinskim postupcima ili sporovima odnosno pri
sklapanju pojedinih pravnih poslova
4. štićenicima u slučaju spora ili sklapanja pravnoga posla između njih kad imaju istoga
skrbnika
5. iznimno, osobi u slučaju privremene spriječenosti ili nesposobnosti za obavljanje
jednokratnih neodgodivih radnji čije je poduzimanje potrebno radi zaštite prava i interesa
te osobe

TKO JE POSEBAN SKRBNIKA

Poseban skrbnik je osoba s položenim pravosudnim ispitom zaposlena u Centru za posebno
skrbništvo.

OVLASTI I DUŽNOSTI POSEBNOG SKRBNIKA

Poseban skrbnik je dužan:
6. zastupati dijete/odraslu osobu u postupku za koji je imenovan
7. obavijestiti dijete/odraslu osobu o predmetu spora, tijeku i ishodu, na primjeren način
8. prema potrebi kontaktirati s roditeljem ili drugim osobama koje se djetetu/odrasloj
osobi bliske.

U postupcima u kojima se odlučuje o osobnim i imovinskim pravima i interesima djeteta, sud

će omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje, osim ako se dijete tome protivi, i to na
prikladnom mjestu putem posebnog skrbnika ili stručne osobe

15. UZDRŽAVANJE OPĆENITO, UZDRŽAVANJE DJETETA I POSEBNA PRAVILA O

114
ODREĐIVANJU UZDRŽAVANJA ZA DIJETE (na što sud pazi kod odmjeravanja
uzdržavanja, tko je prvi obvezan uzdržavati, razlika tko uzdržava punoljetno, a tko
maloljetno dijete, što ako je dijete naslijedilo bogatstvo od nekog dalekog rođaka –
oslobađa li to roditelja obveze uzdržavanja)

OPĆENITO - Uzdržavanje je dužnost i pravo roditelja i djece, bračnih i izvanbračnih drugova i

srodnika u ravnoj lozi te pastorka i maćehe i očuha, kad je to predviđeno zakonom.
Uzdržavanje djece ima prednost pred uzdržavanjem bračnog ili izvanbračnog druga i
roditelja. Bračni i izvanbračni drugovi najprije ostvaruju uzdržavanje međusobno, a potom
od srodnika. Djeca ostvaruju pravo na uzdržavanje od bake i djeda prije uzdržavanja od
maćehe ili očuha. Ako maćeha ili očuh imaju djecu, dužnost uzdržavanja maćehe i očuha
zajednička je djeci i pastorcima. Baka odnosno djed ostvaruju pravo na uzdržavanje od
punoljetne djece prije uzdržavanja od unučadi. Odricanje na prava od uzdržavanja nema
pravnog učinka.

UZDRŽAVANJE DJETETA
1. Uzdržavanje maloljetnog djeteta
Roditelji su prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete. Radno sposoban roditelj ne može se
osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta. Ako roditelj ne uzdržava maloljetno
dijete, dužni su ga uzdržavati baka i djed po tom roditelju. Maćeha ili očuh dužni su
uzdržavati maloljetnoga pastorka, ako dijete ne može ostvariti uzdržavanje od drugog
roditelja.
Roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno
dijete dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do
podnošenja tužbe.

2. Uzdržavanje punoljetnog djeteta

Roditelji su dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi odnosno polazi
sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima te redovito i uredno ispunjava
svoje obveze, a najdulje do dvadeset šeste godine života djeteta. Punoljetno dijete koje je
završilo obrazovanje, a ne može se zaposliti, roditelji su dužni uzdržavati godinu dana nakon
prestanka obrazovanja, a najdulje do dvadeset šeste godine života djeteta. Punoljetno dijete
koje zbog teške i trajne bolesti ili invaliditeta nije sposobno za rad roditelji su dužni
uzdržavati dok ta nesposobnost traje.

POSEBNA PRAVILA O ODREĐIVANJU UZDRŽAVANJA ZA DIJETE

Pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko
stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o
kojima ovisi odluka o uzdržavanju. Pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna
uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne
mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze
uzdržavanja. Uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu.
Roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz
svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta
ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.
Svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednakovrijednim zadovoljavanju materijalnih potreba
djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Iznimno, ako roditelji na temelju plana o zajedničkoj
roditeljskoj skrbi provode podjednako vremena s djetetom i u vezi s tim se podjednako
115
svakodnevno skrbe o djetetu, novčano uzdržavanje za dijete može se urediti sporazumno u
skladu s obiteljskim okolnostima. Ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u
parničnom postupku odnose se na: troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene,
odgoja, obrazovanja i skrbi o djetetovu zdravlju. Određuju se prema životnom standardu
roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Dijete može imati povećane materijalne
potrebe ako mu je potrebna stalna pojačana skrb povezana sa zdravstvenim stanjem djeteta,
što se mora uzeti u obzir prigodom određivanja uzdržavanja u parničnom postupku. Odluku
o uzdržavanju u parničnom postupku sud donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne
potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja. Sud će pravomoćnu odluku o
uzdržavanju djeteta dostaviti centru za socijalnu skrb prebivališta djeteta. Ovrha radi
ostvarenja djetetove tražbine uzdržavanja provest će se na plaći i drugim stalnim novčanim
primanjima te na novčanim sredstvima po računu prije ovrhe radi naplate svih drugih
tražbina neovisno o vremenu njihova nastanka.

NA ŠTO SUD PAZI KOD ODMJERAVANJA UZDRŽAVANJA

Pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino
imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade,
njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja. Ukupne materijalne potrebe
djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na: troškove stanovanja,
prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja i skrbi o djetetovu zdravlju. Određuju se
prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Dijete može
imati povećane materijalne potrebe ako mu je potrebna stalna pojačana skrb povezana sa
zdravstvenim stanjem djeteta, što se mora uzeti u obzir prigodom određivanja uzdržavanja u
parničnom postupku.

MINIMALNI NOVČANI IZNOSI ZA UZDRŽAVANJE DJETETA

Minimalni iznos određuje se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po
zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, i to:
1.za dijete do 6 godina, 17 % prosječne plaće
2.za dijete od 7 do 12 godina, 20 % prosječne plaće
3.za dijete od 13 do 18 godina, 22 % prosječne plaće.

16. UZDRŽAVANJE RODITELJA, BRAČNOG I IZVANBRAČNOG DRUGA

UZDRŽAVANJE RODITELJA
Punoljetno dijete je dužno uzdržavati roditelja koji nije sposoban za rad, a nema dovoljno
sredstava za život niti ih može ostvariti iz svoje imovine. Dijete se može osloboditi dužnosti
uzdržavanja roditelja koji ga iz neopravdanih razloga nije uzdržavao u vrijeme kad je to bila
njegova zakonska obveza.

UZDRŽAVANJE BRAČNOG DRUGA

Bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a
nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svojeg
bračnog druga ako ovaj za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti.

116
Kad određuje uzdržavanje za bračnog druga, sud posebno treba uzeti u obzir sljedeće
okolnosti:
1.ostvarivanje skrbi o djeci
2.podjelu obiteljskih obveza za trajanja braka i
3.životni standard za trajanja braka.
Bračni drug ima pravo podnijeti zahtjev za uzdržavanje do zaključenja glavne rasprave u
parnici za razvod ili poništaj braka, na što ga je sud dužan upozoriti. Obveza uzdržavanja
bračnog druga može trajati do godine dana, ovisno o trajanju braka i o mogućnostima da
tužitelj u dogledno vrijeme na drugi način osigura sredstva za život. U opravdanim
slučajevima sud može produljiti obvezu uzdržavanja. Može odbiti ako predstavlja nepravdu.

UZDRŽAVANJE IZVANBRAČNOG DRUGA

Ako je prestala izvanbračna zajednica žene i muškarca, izvanbračni drug koji ispunjava
pretpostavke za uzdržavanje bračnog druga ima pravo na uzdržavanje od drugog
izvanbračnog druga. Tužba za uzdržavanje može se podnijeti u roku od šest mjeseci od
prestanka izvanbračne zajednice.
Odredbe o načinu, trajanju i prestanku uzdržavanja bračnih drugova, kao i odbijanju zahtjeva
za uzdržavanje bračnog druga zbog očite nepravde na odgovarajući način se primjenjuju i na
uzdržavanje izvanbračnih drugova. Roditelj izvanbračnog djeteta dužan je uzdržavati drugog
roditelja godinu dana od rođenja zajedničkog djeteta ako se taj roditelj skrbi o djetetu, a
nema dovoljno sredstava za život. Otac izvanbračnog djeteta dužan je uzdržavati djetetovu
majku za vrijeme trajanja trudnoće, ako ona nema dovoljno sredstava za život. Pravo na
uzdržavanje prestaje na dan kad bivši bračni drug/izvanbračni drug koji to pravo koristi sklopi
novi brak. Pravo na uzdržavanje bivšeg bračnog druga prestaje kad taj bračni drug zasnuje
izvanbračnu ili istospolnu zajednicu, odnosno kad postane nedostojan toga prava ili kad
prestanu postojati pretpostavke na temelju kojih je uzdržavanje određeno.

17. IZVANPARNIČNI POSTUPCI PO OBITELJSKOM ZAKONU

KOJI IZVANPARNIČNI POSTUPCI POSTOJE PO OBITELJSKOM ZAKONU

Posebni izvanparnični postupci su:
1. davanje dopuštenja za sklapanje braka,
2. sporazumni razvod braka,
3. odobravanje plana o roditeljskoj skrbi,
4. odobravanje sporazuma uzdržavanja, pojednostavljenog određivanja uzdržavanja,
5. ostvarivanje pojedinih sadržaja roditeljske skrbi,
6. povjeravanja ostvarivanja roditeljske skrbi zbog smrti roditelja, mirovanja
ostvarivanja roditeljske skrbi i ostvarivanja osobnih odnosa sa djetetom,
7. određivanja mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta,
8. zaštita obiteljskog doma,
9. nadomjestak pristanka za posvojenje djeteta,
10. lišenje i vraćanje poslovne sposobnosti,
11. donošenje rješenja o zdravlju štićenika.

Odluke se donose u obliku rješenja. Dopuštena je revizija samo ako je drugostupanjski sud u
izreci svojeg rješenja odredio da je revizija protiv njega dopuštena. Protiv pravomoćnog
rješenja kojim se brak sporazumno razvodi nisu dopušteni izvanredni pravni lijekovi.
117