Zahvaljujući svom iznimno zanimljivom zemljopisnom položaju povijest antičke Aenone odnosno današnjeg Nina može se pratiti još u daleko prapovijest. Grad se smjestio u dubokom dnu prirodno zaštićenog zaljeva, okružen je morem, močvarom, rijekom Ričinom a također se i nalazi samo 18 km JI od antičkog Jadera. Prije dolaska Rimljana grad je bio jedan od najvažnijih Liburnskih zajednica.1 Što se tiče literarnih izvora koji spominju Aenonu, treba navesti grčkog logografa Hekateja iz Mileta, on pišući o narodima na sjevernom i srednjem Jadranu, spominje pleme Mentora koji žive nasuprot otoka Paga, a također i navodi ime Liburna koji žive u unutrašnjosti zaljeva. Prema Suiću, koji tvrdi da Hekatej navodi i etnonim ‘ημίονοι što bi značilo polumagarci a to ponavlja i Pseudo Skilakov Periplus iz 4. st. pr. Kr., taj etnonim je zapravo iskrivljena verzija imena naroda ili zajednica koja je do ovog područja vrlo vjerojatno došlo u krivom obliku. Pretpostavlja se da je izvorno grčko ime Aenone bilo Αίνωνα, što bi se kako tako moglo povezati sa imenom današnjeg Nina. Sa sigurnošću se može potvrditi da je Plinije stariji prvi pisac koji dok nabraja liburnske gradove uz obalu Cetero per oram oppida a Nesactio Alvona, Flanona...Aenona spominje antičko ime Aenona. S obzirom na to da je prije naveo gradove sa italskim građanskim pravom te da je spomenuo Aenonu u redu da utvrđenim gradovima može se zaključiti da Aenona nije imala nikakv pravni značaj. 2 Kasnije bizantski car, historiograf i spisatelj Konstantin Porfirogenet navodi da je hrvatsko ime Nin proizašlo iz romanskog Nona.3
1 Jeličić-Radonić (2014.) Urbanizam i arhitektura rimske Dalmacije, 53. 2 Dukić, Bernard, Augusteum Aenone, 3 Brajčić, Marija, Arheološki parkovi u Hrvatskoj,