LIRIKA (sažetak)

Obilježja lirike: sažetost, osjećajnost, slikovitost, subjektivnost, ritmičnost.

TEMA je ono o čemu se ili o kome se u pjesmi govori, obično se razrađuje nizom motiva.
MOTIVI su najmanje tematske jedinice, pojedinosti na kojima se gradi pjesma.
LIRSKI SUBJEKT – unutarnje ja koje svojim govorom gradi pjesmu. U ulozi lirskog subjekta najčešće je pjesnik.

PJESNIČKA SLIKA je slika koju pjesnik slika riječima, a može se doživljavati različitim osjetilima.
Vrste pjesničkih slika:
- VIZUALNA (osjetilo vida) – npr. U travi se žute cvjetovi.
- AKUSTIČNA (osjetilo sluha) – npr. U strništima tužno šušti.
- TAKTILNA (osjetilo dodira) – npr. Toplina me dodiruje.
- OLFAKTIVNA (osjetilo mirisa) – npr. Miriše grožđe i smilje.
- GUSTATIVNA (osjetilo okusa) – npr. To je voće slatko, jeo bi ga svatko.

STILSKA IZRAŽAJNA SREDSTVA:

EPITET – ukrasni pridjev; pridjev koji s imenicom na koju se odnosi stvara življu i potpuniju sliku (npr. krupni
oblaci).
PERSONIFIKACIJA – pridodavanje ljudskih osobina stvarima, biljkama, životinjama i prirodnim pojavama (npr.
Svaki dan ih sunce pita,/iz knjige im zlatne čita).
ONOMATOPEJA – oponašanje zvukova iz prirode (npr. I zuje zlaćane pčele).
USPOREDBA – stilsko izražajno sredstvo uspoređivanja bića, stvari i pojava na temelju njihove sličnosti.
Prepoznajemo ju po riječima kao, poput, nalik, sličan (npr. Volio sam je / kao travu / i kao jesenje, / ko trstiku i
kanarinca...).
ASONANCA – ponavljanje istih samoglasnika radi postizanja zvukovnoga ugođaja (npr. Ona je opet kao prvo, /
Obično, jadno, malo drvo.).
ALITERACIJA – ponavljanje istih suglasnika radi postizanja zvukovnoga ugođaja (npr. Šuštanjem lišća i šapatom
kiše).
PONAVLJANJE – stilsko sredstvo u kojem se ponavljaju riječi, izrazi i stihovi radi isticanja osnovne misli ili
ugođaja i pojačavanja ritmičnosti.
KONTRAST/SUPROTNOST – stilsko izražajno sredstvo u kojem se dva sadržaja uspoređuju po različitosti, tj.
suprotnosti (npr. Led sam, a gorim).
HIPERBOLA – stilsko izražajno sredstvo koje preuveličavanjem i pretjerivanjem naglašava osjećaj i odnos prema
opisanoj stvari, osobi ili pojavi te se njezinom uporabom pojačava dojam (npr. Rekao sam ti to tisuću puta).
RETORIČKO PITANJE – pitanje na koje ne očekujemo odgovor (npr. A šum što dopire iz grada, / Nije l' ko
pjesma vodopada?).
METAFORA – stilsko izražajno sredstvo prenesenoga značenja, skraćena usporedba u kojoj se jedna riječ
zamjenjuje drugom na temelju neke zamišljene sličnosti (npr. Moj prijatelju, mene više nema, / Al' nisam samo
zemlja, samo trava).
GRADACIJA – postupno pojačavanje ili slabljenje početne predodžbe ili misli (npr. I nema ga mjesec, i nema ga
dva, / I zima je već, I sniježi...).
SIMBOL – stilsko sredstvo u kojem dolazi do zamjenjivanja neke riječi, pojave ili pojma njegovom uvjetnom,
alegorijskom oznakom (npr. srce je ljudski organ, ali simbolički predstavlja ljubav).
ALEGORIJA – metafora produžena na djelo u cjelini. Riječi su upotrijebljene u prenesenom značenju, a pravi
smisao otkriva se tek ako određene slike u cjelini zamijenimo pojmovima. Primjerice, basne su pisane u obliku
alegorije.

RITAM je svojstvo onoga što je usklađeno, skladno. Ostvaruje se ravnomjernim ponavljanjem glasova, slogova,
riječi i stihova. Na ritam u pjesmi utječe: broj strofa, broj stihova u strofama, broj slogova u stihovima (duljina
stihova), ponavljanje riječi, red riječi, rima.
RITAMSKE VREDNOTE:
INVERZIJA – obrnut poredak riječi, skupa riječi ili cijelih rečenica od uobičajenog (npr. U dvorani kobnoj, mislima
u sivim).
OPKORAČENJE – prenošenje dijela stiha (nekoliko riječi) u novi stih (npr. Čovječe pazi / da ne ideš malen / ispod
zvijezda!).
PREBACIVANJE – prebacivanje riječi koju pjesnik želi posebno naglasiti na početak sljedećeg stiha (npr. dizali su
me / jablani).
ELIPSA – izostavljanje pojedinih riječi iz rečenice bez kojih se iz konteksta rečenice može razumjeti njezino
značenje (npr. Na vješalima. Suha kao prut. / Na uzničkome zidu. Zidu srama.).
STANKA – trenutak tišine koji dijeli stih na dva ili više dijelova.

RIMA ili srok – glasovno podudaranje slogova na kraju stiha.

Primjer rime: Jutros pala knjiga s krova.
Prosula se iz nje slova. Rimuju se riječi krova – slova.
VRSTE RIME:
- parna (aabb)
- unakrsna/križna (abab)
- obgrljena (abba)
- nagomilana (aaaa)
- isprekidana (abcb)

STIH – redak u pjesmi koji se odlikuje posebnom zvučnošću i ritmom. Određuje se prema broju slogova (npr. 5
slogova – peterac, 6 slogova – šesterac itd.).
Vezani stih – stih koji je s ostalim stihovima u pjesmi vezan rimom i približno jednakim brojem slogova u stihu.
Slobodni stih – stih koji s ostalim stihovima u pjesmi NIJE vezan rimom i jednakim brojem slogova.

STROFA (KITICA) – više stihova u pjesmi koji čine cjelinu. Određuje se prema broju stihova (npr. strofa od tri
stiha – trostih ili tercet, strofa od četiri stiha – četverostih ili katren itd.).

Lirska pjesma – kraće književno djelo napisano u stihovima. Ona je slikovita, osjećajna i ritmična.
VRSTE LIRSKIH PJESAMA PREMA TEMI:
- LJUBAVNA PJESMA – lirska pjesma u kojoj se opjevavaju najintimniji osjećaji kao što su žudnja za
nekim, uživanje u ljubavi, žalost zbog rastanka i sl.
- PEJZAŽNA PJESMA – lirska pjesma s temom prirode, krajolika.
- DOMOLJUBNA PJESMA – vrsta lirske pjesme koja izražava ljubav prema domovini, narodu, jeziku,
povijesnim osobama.
- MISAONA PJESMA– lirska pjesma u kojoj pjesnik iznosi svoja stajališta, o primjerice, ljubavi, smrti,
prijateljstvu, svemiru, prirodi, o životu općenito i sl.
- SOCIJALNA PJESMA – lirska pjesma s temom iz društvenog života i odnosa među ljudima.
- DUHOVNA (RELIGIOZNA) PJESMA – lirska pjesma u kojoj se govori o Bogu, božanskim osobama i
vjerskim osjećajima.

Himna je pjesma posvećena nekomu ili nečemu što čovjek smatra vrijednim najvećega poštovanja i divljenja.
Antun Mihanović autor je hrvatske himne Lijepa naša domovino. Pjesma je prvi put tiskana u Danici 1835. godine
pod naslovom Horvatska domovina. Uglazbio ju je Josip Runjanin.

Haiku je kratka pjesma japanskog podrijetla od tri stiha (5-7-5), sažima snažan doživljaj ljepote.

SONET – lirska pjesma od 14 stihova najčešće raspoređenih u dva četverostiha i dva trostiha. Stihovi su povezani
rimom. Stari hrvatski naziv za sonet je zvonjelica.

ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE:

STILSKA IZRAŽAJNA SREDSTVA PONAVLJANJA:
ANAFORA – ponavljanje riječi na početku dvaju ili više stihova.
EPIFORA – ponavljanje riječi na kraju stihova.
SIMPLOKA – ujedinjuje anaforu i epiforu (riječi se ponavljaju i na početku i na kraju stiha).
ANADIPLOZA – jedna ili više riječi s kraja stiha ponavljaju se na početku sljedećega.
ASONANCA
ALITERACIJA