TOLERANCIJA

Naziv tolerancija nastao je iz latinskog glagola tolerare, koji znači “trpjeti”, “podnositi”. U svakom
društvu, a i u životu svakog pojedinca, ima mnogo toga što treba otrpjeti ili podnijeti, pa se uvriježilo
naziv tolerancija koristiti u nekoliko različitih značenja. Biti tolerantan znači biti osviješten o
različitosti u odnosu na nas same i prihvaćanje toga u svakodnevnom životu. Uz ovaj se pojam vežu i
slični pojmovi kao što su stereotipi i predrasude.

Tolerancija najčešće označava mogućnost podnošenja tjelesne ili duševne boli, neugode, stresa ili
negativnih okolinskih pritisaka i utjecaja. Za neke posebno neugodne okolne čimbenike ili neugodne
pojave kojima smo često izloženi koriste se i posebni nazivi, pa se tako sposobnost podnošenja
nejasnoća, nedoređenosti ili višeznaćnosti neke situacije ili podražaja naziva tolerancijom nejasnoće.

Anksioznost (tjeskoba), kao još jedna neugodna pojava, također zahtijeva određenu sposobnost
tolerancije, tj. toleranciju anksioznosti, koja se odnosi na opseg u kojem se pojedinac može manje-
više uspješno nositi sa situacijama/podražajima koji izazivaju anksioznost.

Tolerancija na frustraciju odnosi se na sposobnost odgađanja gratifikacije (nagrade, pohvale), ili

sposobnost zadržavanja kontrole nad vlastitim ponašanjem usprkos onemogućenom postizanju
odabranog cilja.

Postoji i tolerancija rizika, pa su neki ljudi u stanju podnositi visokorizične situacije, dok to drugi ne
mogu ili ne žele. Čini se da se u novije vrijeme uvriježilo za gotovo svaku moguću neugodu ili situaciju
čiji je ishod nejasan, nesiguran ili nepredvidiv pozvati upomoć toleranciju, pa se spominje i tolerancija
dugova, tolerancija prema duševnim bolestima i sl.

Iz ovih opisa različitih značenja naziva tolerancija proizlazi da se kod tolerancije uvijek radi o nekoj
vrsti podnošenja, trpljenja, što u određenoj mjeri vrijedi i za socijalnu toleranciju, koja takoðer
uključuje podnošenje nečeg ili nekog neugodnog, odbojnog, različitog, ili čak neprihvatljivog. U
socijalnom smislu naziv tolerancija označava stav prema nekome ili nečemu ili način postupanja s
ljudima, idejama ili stvarima, koji u najmanju ruku dopušta ravnopravno postojanje tih ljudi, ideja ili
stvari.

Kad govorimo o toleranciji prema ljudima očito je da se radi o podnošenju ili snošljivosti prema
čitavom nizu njihovih svojstava i obilje ja: njihovu ponašanju, navikama, stajalištima, vjerovanjima,
izgledu ili načinu odijevanja i tome slično. U međuljudskim odnosima, kada govorimo o toleranciji,
bilo bi opravdano da umjesto „podnošljivosti“, govorimo o „snošljivosti“ – jer kako koristimo izraz
„snositi odgovornost“ za svoja djela i riječi, tako izraz snošljivost može uključiti i značenje
„preuzimanja odgovornosti za one druge“. To je upravo značenje u kojem se tolerancija koristi u
društvenim odnosima.

Snošljivost prema stvarima često je vezana uz osobni ukus pojedinca ili neke predrasude ili
stereotipije koje je stekao prema nekim predmetima. Ljudska bića, ma gdje živjela, nisu mogla živjeti
bez određenog stupnja snošljivosti prema drugima, bili oni njihovi rođaci, susjedi ili došljaci iz
nepoznatih daljina.

Individualne razlike, tj. razlike među ljudima, stare su kao i ljudski rod, a upravo smo prema tim
razlikama najmanje tolerantni. Još bi i danas, nakon višestoljetnog razvoja civilizacije, mnogi željeli da
njihovi bližnji ili osobe s kojima zajedno žive, dijele sva njihova vjerovanja i uvjerenja, stavove i
namjere. U praskozorje civilizacije vjerojatno su izvor sukoba rjeđe bila različita stajališta, a više
tjelesni izgled i ponašanje, ali i tada je određeni stupanj tolerancije bio nužan za održanje zajednice.
Tolerancija se vjerojatno u početku “čuvala” samo za najbližu rodbinu, da bi se tek s razvojem ljudske
vrste i njezine civilizacije počela primjenjivati i prema ljudima izvan zajednice u kojoj pojedinac živi.

Tolerancija se često uspoređuje sa ravnodušnošću, što vodi u pasivnost. Naprotiv, tolerancija je

aktivan odnos, što znači aktivno suzdržavanje.

Aktivna tolerancija nije puko podnošenje nekoga ili nečega što nam smeta ili se ne sviđa, već opći
stav „živi i pusti drugoga da živi“. Takva tolerancija temelji se na spoznaji i uvjerenju da svi ljudi imaju
ista temeljna prava. Iz te činjenice proizlazi aktivna snošljivost njihove različitosti po izgledu, rasi,
vjeri, obrazovanju, dobi, spolu, idejama itd.

Kada govorimo o toleranciji, čini se samim po sebi razumljivim kako ona mora imati i svoje čvrsto
određene granice - dakle ne može se odnositi na bilo koji oblik diskriminacije, na nasilje i druge
potencijalne štetne pojave. Ne treba tolerirati ljudska obilježja i ponašanja koja ugrožavaju druge
ljude ili ima na bilo koji način štete, a nad kojima pojedinac ima kontrolu.

Prvi učitelj tolerancije je obitelj. Tolerancija se uči najčešće po modelu – dakle gledajući nekog
drugoga tko ima razvijene tolerantne oblike i obrasce ponašanja djeca će ih usvojiti. No, obitelj nije
jedini učitelj. Sve strukture društva trebale bi se uključiti u odgoj oko tolerancije, kako se uključuju u
ostala područja odgoja. Ono što je prvi preduvjet učenju tolerancije je empatija – kognitivna,
razumska sposobnost razumijevanja tuđih osjećaja, situacija ili problema.

Tolerantno odnosno netolerantno ponašanje možemo izražavati na različite načine. Ljudi sa snažnim
predrasudama izbjegavaju doći u kontakt s predmetom svoje osude, što, naravno, onemogućuje
usvajanje novih informacija koje bi mogle ublažiti ili promijeniti predrasude. Netolerancija se izražava
vrijeđanjem, izrugivanjem, nasiljem, hladnim tonom glasa, pa i šutnjom. Tolerancija, u drugu ruku,
podrazumijeva ljubazan ton glasa, smiješak, pohvale i izražavanje interesa.

Način izražavanja tolerancije uvelike ovisi o odgoju i obrazovanju, i to tako da će obrazovanija i bolje
odgojena osoba svoju nesnošjivost iskazati na sofisticiraniji i manje očit način od neobrazovanih ili
neodgojenih ljudi. Tolerantan čovjek tako dobiva slobodu. Neopterećen razmišljanjem o onima koje
tolerira i negativnim emocijama koje bi oni u njemu mogli izazvati, slobodan je od mržnje, prezira i
nesnošljivosti.

Neki citati o toleranciji:

Postoji granica u kojoj tolerancija prestaje biti vrlina. (Edmund Burke)

Svi smo puni slabosti i pogrešaka; oprostimo jedni drugima naše gluposti: ovo je prvi zakon prirode.
(Voltaire)

Tolerancija je taj neugodan osjećaj da bi na kraju drugi mogao biti u pravu. (Jonathan García-Allen)

Koja je upotreba kuće ako ne postoji prihvatljiva planeta na koju bi se mogla smjestiti? (Henry David
Thoreau)
Ništa nije privlačnije za čovjeka od njegove ljubaznosti, strpljenja i tolerancije. (Cicero)

„ Jedini način da osigurate da ljudi sa kojima se slažete mogu da govore jeste da podržite prava ljudi
sa kojima se ne slažete.” -Eleanor Holmes Norton

„ Da bi civilizacija opstala, moramo pregovarati nauku o ljudskim odnosima – sposobnost svih

naroda, svih vrsta, da žive zajedno, u istom svetu, u miru“. – Franklin D. Roosevelt

Ko ne toleriše netoleranciju, nije tolerantan. (Jaime Luciano Balmes)

Kad sretnem nekoga, nije me briga jesu li bijelci, crnci, Jevreji ili muslimani. Dovoljno mi je da znam
da je on ljudsko biće. (Walt Whitman)

Stoga, u ime tolerancije, moramo tražiti pravo da ne toleriramo netoleranciju. (Karl Popper)

Ko u ovom životu želi sve po svom ukusu, u životu će imati puno problema. (Francisco de Quevedo)

Umjerenost, tolerancija i pravda vladaju srcem i razoružavaju nezadovoljstvo. (Francisco de Paula

Santander)

Najviši rezultat obrazovanja je tolerancija“ Helen Keler

“Nemojte žuriti da osuđujete jer on ne radi ono što vi radite ili mislite kako vi mislite ili tako brzo. Bilo
je vremena kada niste znali ono što znate danas.” Malcolm X