Professional Documents
Culture Documents
Igre Naših Djedova I Baka - Seminar, Bojko I Grabar
Igre Naših Djedova I Baka - Seminar, Bojko I Grabar
1
1. Sažetak
2
2. Uvod
Igra je važan dio djetetova razvoja i odrastanja. Dijete pomoću igre određuje
svoju osobnost te uči razne vještine i tehnike koje će mu biti potrebne tijekom
odrastanja.
Postojanje raznovrsnih dječjih igara djeci daje puno slobode kod odabira igara.
Ovisno o odabiru igre, dijete razvija određene karakteristike koji ga opisuju.
Dijete prema svojim određenim interesima bira koje će igre u kojem trenutku
igrati. Djetetovi interesi, time i određene igre koje su u djetetovom interesu,
mogu se mijenjati vrlo brzo kroz određeno vrijeme ili se jedan određeni djetetov
interes ne mijenja kroz neko vrijeme. Odnosno ovisno o tome koliko je dijete
zainteresirano za neku igru, toliko će se kontinuirano igrati određenu igru ili će
brzo prelaziti iz jedne igre u drugu.
3
3. Što je igra?
Autorica Klarin ( 2017; prema više autora) igre dijeli na fizičke igre, igre
pretvaranja, jezične igre, igre s pravilima, kreativne igre. Prema Hughesu (2002;
Klarin, 2017)) postoji šesnaest tipova igara, a to su: Simbolička igra, Gruba igra,
Sociodramska igra, Socijalna igra, Kreativna igra,Igra komunikacijom, Dramska
igra, Lokomotorna igra, Duboka igra, Istraživačka igra, Igra fantazije,
Imaginarna igra, Majstorske igre, Igra objektima, Igranje uloga i
Rekapitulacijska igra, a prema Huttu, Tyleru, i Christophersonu (1989; Klarin,
2017) igre se dijele na Epistemičke, Zabavne i Igre s pravilima.
4
3.1. Igre s pravilima
5
4. Igra kroz povijest
Prema Kraljić (2021.) grčki filozof Platon promatra igru kao kretanje i oblik
učenja, te osmišljava sistem predškolskog odgoja za djecu do sedme godine
starosti. Također, smatra da igra ne smije biti previše jednostavna niti previše
komplicirana.
6
5. Važnost dječje igre
„Dječja igra je mnogo više od zabave, ona je vitalni dio dječjeg intelektualnog,
socijalnog i emotivnog razvoja.“ ( Petrović-Sočo, 1999, str. 10.)
Kod trećeg načina igre u kojem dijete uči razumjeti druge, autorica navodi kako
je to igra u kojoj djeca oponašaju odrasle osobe te se uživljavaju u njihove
emocije i probleme. Djeca u takvoj igri mogu oponašati svoje roditelje, liječnike,
7
policajce i druge osobe s kojima su se susretali u životu. Putem te igre djeca
stvaraju osnovnu empatiju i razumijevanje drugih osoba.
Primjer igre kod takvog načina igranja je zapravo igra uloga. U igri uloga, uz to
što dijete oponaša druge osobe, također se udružuje i igra s drugom djecom.
Djeca se u toj igri podjele u uloge koje mogu biti iste ili različite. Odnosno djeca
mogu odabrati da više njih ima istu ulogu u igri ili se mogu podijeliti tako da
svako dijete ima svoju posebnu ulogu u igri. Autorica navodi kako takav oblik
igre djeci zadaje izazovi kao što su komuniciranje o svojoj ideji s vršnjakom,
traženje drugog djeteta za suradnju, međusobno dogovaranje uloga te
upravljanje konfliktom. Ti izazovi pomažu djeci kod socijalnog i emocionalnog
razvoja te kod razvijanja kreativnosti i imaginacije.
8
6. Tradicijske dječje igre
9
7. Suvremene dječje igre
10
8. Usporedba tradicijske i suvremene igre
11
9. Zaključak
12
10. Literatura
1. Klarin, M. (2017). Psihologija dječje igre. Zadar: Sveučilište u Zadru.
2. Norel, M.; Necula, G.; Enache, L. (2010). Tradicijske igre na otvorenom za
dobrobit djece. Djeca u Europi: zajednička publikacija mreže europskih
časopisa, 2 (4), 14-15
3. Petrović-Sočo, B. (1999). Važnost igre. Dijete, vrtić, obitelj: Časopis za odgoj i
naobrazbu predškolske djece namijenjen stručnjacima i roditeljima, 4 (16), 10-
12
13