CIJANOBAKTERIJE

ZNAČAJKE CIJANOBAKTERIJA
 Stari naziv – modrozelene alge
 Najstariji fotosintetski organizmi na Zemlji
 Fotosintetski organizmi – fotosintezom stvaraju kisik!
 Stanice veličine od 0,5 – 60 µm, bez bičeva
 Stijenke bubre u vodi – sluzaste tvorevine
 Žive samostalno ili u kuglastim / nitastim kolonijama – cenobiji
 Mnoge imaju sposobnost vezanja (fiksacije) atmosferskog dušika
 Tilakoidne membrane – nalik onima u kloroplastima

GRAĐA CIJANOBAKTERIJA
 Prokariotski organizmi – ne sadrže stanične organele!
 postoje jednostanični, lančasti (filamentozni ili nitasti ili končasti) i kolonijalni oblici
sastavljeni od okruglih, štapićastih ili pločastih stanica
 U građi stanice dolaze:
 Stanična stijenka – osim peptidoglikana (mureina) sadrži i pektin (složeni
šećer – polisaharid) – izrazito dobro bubri u vodi – tvore sluzaste nakupine
(kolonije) u vodi
 Stanična membrana
 Citoplazma – nejednako obojena (periferni obojen, središnji ne)
 Nukleoid
 Ribosomi
 Zrnca pričuvne hrane
 Tilakoidne membrane – u perifernom dijelu citoplazme, nalik tilakoidnim
membranama kloroplasta u biljaka (cijanobakterije ne sadrže plastide!)
 Sadrže fotosintetske pigmente:
 Klorofil a (zeleni pigment)
  Fikocijan (modri)
 Fikoeritrin (crveni)
 Ksantofili (žuti)
 Karoteni (narančasto-crveni)
 Zbog raznolikih pigmenata – različitih
boja
 Kromatska adaptacija = pod
utjecajem svjetlosti različitih valnih
duljina (svjetlost različite boje) mijenja
se omjer pigmenata tako i boja cijanobakterija
 Produkt fotosinteze – cijanoficejski škrob = rezervna tvar cijanobakterija
(kemijskom strukturom sličan glikogenu – rezervnoj tvari u životinja i čovjeka)

RAZMNOŽAVANJE CIJANOBAKTERIJA
 Isključivo nespolno (vegetativno) – ne dolazi do izmjene genetskog materijala kao
kod pravih bakterija
 Jednostanični oblici – dvojnom ili binarnom diobom = matična stanica podijeli se na
dvije nove (= klonovi)
 Kolonijalni oblici – fragmentacija = matična kolonija kida se na manje dijelove
 Imaju sposobnost stvaranja spora – izuzetno su otporne na nepovoljne uvijete (suša,
visoka temp. i sl.)

PODRIJETLO CIJANOBAKTERIJA
 Prvi fotosintetski organizmi – proizvođači kisika – njihovom pojavom počela
proizvodnja kisika na Zemlji (praatmosfera bila anaerobna – nije bilo kisika!)
 = omogućen razvoj aerobnih organizama
 = pojava kisika omogućila postupno nastajanje ozona (ozonskog omotača) –
štiti organizme od štetnog UV zračenja
 Pojavile se na Zemlji prije 2,5 do 3,5 milijarda godina
 Najstariji dokazi o životu – okamine cijanobakterija = stromatoliti (prije 3,5 milijarda
godina)
 Svjetski poznata uvala bogata stromatolitima – Shark Bay (Australija)
RASPROSTRANJENOST I ZNAČAJ CIJANOBAKTERIJA
 Mnoge cijanobakterije i danas u ekstremnim uvijetima
 Npr. u vrućim izvorima na temp. višoj od 75°C, ispod leda Antarktika, u
bazičnim ili kiselim tlima
 U moru, slatkim vodama, na kopnu, u tlu, na kori drveća, krovovima kuća – široko
rasprostranjeni organizmi = kozmopoliti
 Neke žive i u simbiozi s drugim organizmima (neke biljke, životinje – spužve)
 Plutajuća paprat Azolla i cijanobakterija Anabaena azollae (Kopački rit!)
 Same ili u simbiozi s gljivama (lišajevi!) – prve naseljavaju neplodna tla i obogaćuju ih
za biljke kojima treba plodnije tlo (fiksacija atmosferskog dušika) – “pioniri
vegetacije”
 Sastavnice određenih preparata – koriste se za poboljšanje plodnosti tla
 Sa mahovinama – sudjeluju u stvaranju sedrenih barijera (na rijekama i jezerima, npr.
Plitvička jezera)
 “cvjetanje voda (mora)” – u zagađenim slatkim i slanim vodama bogatim fosfatima –
naglo i prekomjerno razmnožavanje cijanobakterija – stvaraju prevlake na površini
vode
 Pri tom razmnožavanju – veliki utrošak kisika – dovodi do masovnog pomora
riba i drugih vodenih organizama
 Na kraju ugibaju i same cijanobakterije – trule i oslobađaju otrove u vodu –
voda otrovna za ljude i životinje