DETOUR H AC/DC H LENNY KRAVITZ H DAVID FINCHER

Broj 13. / listopad 2014.

Pink Floyd
15 HRK
Srbija 199 DIN
Slovenija 2,5 EUR
BiH 3,9 KM
Crna Gora 2,5 EUR

20 GODINA NAKON
ZADNJEG ALBUMA BEND
SE VRAĆA S NOVIM ARSEN
IZDANJEM "ENDLESS DEDIĆ
RIVER"
HERBIE
HANCOCK
MARČELO
MANIC
STREET
PREACHERS
ARHIVA
CHARLIE
SHEEN

R
01014

926005

BRITKE
BRITKEMISLI,
MISLI,
ČVRSTI
ČVRSTISTAVOVI,
STAVOVI,
771848

OŠTAR
OŠTARJEZIK
JEZIK
9
 R ol l i ng S t one SADRŽAJ l i s t opa d 2014 .

RS13
“All the News That Fits”
DETOUR
Intervju s
Nenadom
Borgudanom i
Majom Posavec,
str. 86

ROCK & ROLL

16 Lenny Kravitz
S rokerom dok obilazi ruševine
svog starog kvarta Bed-Stuya.
Tekst DAVID BROWNE

32 Marčelo
Talentirani srpski spisatelj i glazbenik
najavljuje novi album Napet šou.
Tekst ANĐELO JURKAS

58 Mick Jagger
O opsesiji Jamesom Brownom,
skidanju prašine s manje poznatih
pjesama Stonesa i planovima benda
za budućnost.
Tekst DAVID FRICKE
90 Iskonski sin anarhije
Kako je Kurt Sutter, bivši ovisnik RECENZIJE
POLITIKA o hrani i drogi, stvorio jedan od
najvećih hitova desetljeća. 125 Weezer
60 Doza politike i užasa Tekst ERIK HEDEGAARD Nakon godina nespretnih
Prošla je naša prva politička eksperimenata, bend se s novim
godina, nekad zabavno, a češće 94 David Fincher albumom vraća svojoj začudnoj,
tragično. No u ovim vremenima, Sve o kralju holivudske tame i o zabavnoj srži.
humor je kao soda bikarbona - uz njegovom novom filmu, “Nestala”. Tekst CARYN GANZ
nju je lakše provariti splačine. Tekst ANĐELO JURKAS
Tekst DINKO BOIĆ 127 Singlovi
100 John Oliver Recenziramo novu Lovely Quinces,
Što su vijesti lošije, on je sve Dubiozu Kolektiv, Lačnog Franza,
TEME smješniji. Insajderski pogled na AC/DC, Eddieja Veddera, Queen
najurnebesniji novi TV show. of Sabe...
68 Mirela Priselac Remi Tekst BRIAN HIATT
Pjevačica grupe Elemental u 136 Kazalište i knjige
intervjuu bez dlake na jeziku 106 Arsen Dedić Predstavljamo nove, zanimljive
poručuje - “Ne da mi se biti fina”. Druženje s kantautorom u njegovoj knjige te recenziramo kazališne
Tekst ZORAN STAJČIĆ kući u Šibeniku. predstave koje su nam privukle
Tekst HRVOJE HORVAT pažnju.
76 Pink Floyd
Bend (bez Watersa i Wrighta) 112 Manic Street Preachers 142 RS Indie
objavljuje prvi album nakon 20 The Holy Bible: soundtrack Riječki metal bend, požeški
godina, Endless River. najčudnije priče britanskog rocka. indie, acid metal iz Novog Sada i
Tekst VEDRAN BRKULJ Tekst VEDRAN HARČA beogradski pop.
FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ

82 Herbie Hancock 116 RS arhiva: Charlie Sheen 144 Filmovi

Intervju s glazbenikom povodom Intervju s glumcem iz 2012. godine, Oštri kritičar donosi pregled
skorašnjeg koncerta u regiji. u vrijeme kad je dotaknuo dno. najnovijih filmskih naslova.
Tekst HRVOJE HORVAT Tekst ERIK HEDEGAARD Tekst PETER TRAVERS

4 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
 UVODNIK

Naš prvi rođendan!

T O N I M O Š KOV

T
EŠKO JE NAPISATI SL AVLJENIČKI U VODNIK, A DA me da ustrajem i uzvratim im na ukazanom povjerenju. I eto, 9 mjese-
ne ispadne kao samohvala i preser... Ipak pokušat ću biti ci nakon potpisivanja ugovora Rolling Stone Hrvatska ugledao je svje-
nepatetičan i ne hvaliti sebe i ekipu na učinjenom u go- tlo dana s Goranom Baretom na naslovnici. Nismo imali skoro nikakav
dinu dana, ili ipak da budem precizniji, u tri godine. marketinški budžet, kredit smo potrošili na opremu, plaćanje licence i ti-
Ova naša avantura započela je u svibnju 2012. godine na skaru pa ni marketinška kampanja nije bila senzacija. Unatoč tome, prvi
World Media Marketu u Londonu, kada sam imao sasta- broj prodao se u 9500 primjeraka i dobili smo potvrdu da čitatelji traže
nak s Maureen i Amy iz Wenner Medie, izdavača Rolling Stone magazi- kvalitetan sadržaj i da ime brenda garantira dobru prodaju i bez velike
na. Sastanak je bio jedan od 16 odrađenih u 2 dana (45-minutni sastan- marketinške kampanje. U mjesecima koji su slijedili zaredale su naslov-
ci raspoređeni u dva dana) i uvjerio je navedene dame da mi daju priliku nice, od kojih su neke digle prašinu a neke od kojih smo puno očekiva-
da napravim poslovni plan kako bi vidjeli je li izdavanje Rolling Stonea li nisu ispunile naša očekivanja. Pa tako, primjerice, naslovnica koju su
poslovno održiv projekt. Iskreno, to je bio prvi takav poslovni plan koji krasili Black Keysi nije nimalo povećala prodaju (iako je bila objavljena
sam pisao i koji je osim brojeva sadr- uoči njihovog gostovanja na InMu-
žavao i 40 stranica word dokumenta sicu), ali zato su dvije naslovnice po-
s pitanjima o državama, stanovniš- digle prodaju, ali i prašinu, pa čak i
tvu, primanjima pa čak i koncertnim tužbu. Najosporavanija naslovnica u
dvoranama u zemljama gdje mislimo godinu dana izlaženja bila je ona s Go-
izdavati magazin. Tu je pomogla sta- ranom Bregovićem i oko nje su se po-
tistika i izvještaj CIA-e više nego sta- vele rasprave o urbanom, čobanskom,
tistički zavodi zemalja, ali to i ne čudi plagijatorskom i inim pravcima u um-
s obzirom na okruženje u kojem živi- jetnosti. Kako to obično biva, to je naš
mo. Plan je poslan, prihvaćen i dobili najprodavaniji broj u prvoj godini i ja i
smo novi zadatak, a to je izrada nultog dalje stojim iza odluke da Brega zaslu-
broja te odlazak u New York na “obra- žuje naslovnicu Rolling Stone maga-
nu” poslovnog plana i nultog broja. U zina. Možda je još jedan dokaz tome
međuvremenu, okupila se i ekipa koja da su naše talijanske kolege tražili do-
je od prvog dana uz mene i od prvog zvolu da prenesu intervju u Rolling
dana vjeruje u ovaj izdavački projekt. Stoneu Italija. Druga naslovnica koja
Ela je izvršna urednica, Dijana gra- nas je stajala i tužbe bila je ona s Mati-
fički “pegla” magazin do savršenstva, jom Babićem, osnivačem web stranice
Mateja fotka naslovnice i traži loka- Index.hr. Prodaja je bila dobra, poseb-
cije i inspiraciju, Ico se “bori” s tiska- no jer nam je to bila prva nemuzička
rom i distributerima, Maja “izluđuje” naslovnica, neki su negodovali, drugi
oglašivače da požure s narudžbama su hvalili naš izbor, ali neki su nas i tu-
i “nabija” Mariju sve veće i veće mje- žili, iako smo objavili demantij koji su
sečne planove, Marija osim marke- od nas tražili odvjetnici. Mislim da svi
tinga (koji troši novac) brine i o fi- znate tko su tužitelji, a ja ih ne želim
nancijskom poslovanju, što je super imenovati jer mi se od njih...
jer zna da nema što potrošiti na mar- Kako sam prošli tjedan proveo u
keting... To je jezgra i ekipa koja je od New Yorku na “Rolling Stone Inter-
prvog dana vjerovala meni i vjerova- ČESTITKA IZ NEW YORKA national” konferenciji, mogu odmah
la je u projekt. Bez njih ovog uvodnika Prvi rođendan čestitao nam je pokretač i osnivač Rolling Stone najaviti da ćemo vas u sljedećih go-
ne bi nikada bilo. Dakle, Ela i ja upu- magazina Jann Wenner. dinu dana iznenaditi s nekim pro-
tili smo se u New York, u redakciju jektima koji neće uključivati samo
Rolling Stone magazina, kako bismo čitanje na papiru ili monitoru, nego
obranili našu ideju i naše brojeve. Iako ne bez straha i treme, uspjeli smo ćemo se družiti i na događanjima s logom Rolling Stone magazina. Jed-
i ekipa iz Rolling Stonea nam je dala zeleno svjetlo te smo potpisali pe- nako tako, očekujte odlične teme i naslovnice (nadam se bez tužbi) te
togodišnji ugovor za izdavanje magazina u svim državama bivše Jugo- ekskluzivne intervjue sa sugovornicima iz svijeta glazbe, filma i politi-
slavije, dobili smo Rolling Stone Hrvatska. Ugovor je potpisan u siječnju ke. Da, Jann Wenner nikad neće odustati od politike u Rolling Stoneu
2013. i tada počinje prava borba zvana financiranje. Kad ste mlada tvrt- pa vas molim da shvatite da je ona dio magazina.
ka u Hrvatskoj, nemojte ni pokušavati dobiti kredit za pokretanje poslo- Uz sve navedeno, od 19. listopada 2014. možete Rolling Stone teme
vanja jer to je nemoguća misija. Inicijalnu uplatu za licencu uplatio sam pratiti i na našoj internetskoj stranici rollingstone.hr. Svakodnevno
posudivši novac od obitelji i prijatelja, a kredit sam nakon 6 mjeseci obi- ćemo pratiti sve teme koje su naš core business i pisat ćemo o njima sa
laska banaka dobio založivši stan svojih roditelja. Svi gore navedeni čla- stavom i uvjerenjem, onako kao to Rolling Stone radi već 47 godina. Uz
novi ekipe sve to vrijeme bili su uz mene i živjeli su od raznih fuševa i po- čestitku Janna Wennera nama i vama, zahvaljujem vam se što ste uz
suđivanja novca od obitelji. Za to im ne mogu dovoljno zahvaliti i obvezuje nas i što nas čitate.

6 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
 AlfaRomeo
Alfa Romeosas

ZABORAVI SVE nebitno.

SAMO UŽIVAJ U VOŽNJI.

Nova ALFA ROMEO GIULIETTA.

zaboravi novi dizajn. zaboravi elenganciju nove unutrašnjosti.
zaboravi nove boje karoserije kao i novi ALFA UCONNECT sustav.
samo uživaj u vožnji. NOVA GIULIETTA s diesel motorom i ALFA 5
plus* jamstvom već od 1.320 kn/mj**.
Cijena se odnosi na model 1.6 JTD DIESEL 105 KS Impression. Prosječna potrošnja goriva u kombinarnom ciklulu 4,4 - 7,6 (l/100 km). Emisija štetnih
plinova 104 - 177 CO2 (g / km). Slika je ilustrativnog karaktera.
*paket uključuje besplatno otklanjanje kvarova i mobilno jamstvo, do isteka pete godine ili 120.000 km, sukladno općim uvjetima paketa ALFA 5 Plus.
**Alfa financiranje u suradnji s VB Leasingom putem operativnog leasinga sa 20% akontacije na period od 60 mjeseci i 27% ostatka vrijednosti uz
20.000 km godišnje. Navedeni iznosi predstavljaju iznos mjesečnih leasing obroka bez troška obrade koji iznosi 0,80% od bruto vrijednosti predmeta
leasinga.

AUTOCOMMERCE HRVATSKA, saloni ZAGREB (Kovinska 22, Jankomir) 01/3869-076 01/3869-000, SPLIT 021/558-111, AUTO BENUSSI Pula 052/385-
881 052/385-888, AUTO GAŠPARIĆ Velika Gorica 01/6379-350 6379-353, AUTO LORIS Koprivnica 048/665395, AUTO HRVATSKA AUTOMOBILI Za-
greb 01/6167-762, AUTO PLUS Kutina 044/625-444, AUTO HRVATSKA AUTOMOBILI Karlovac 047/658-030, P.S.C. PRIMORJE Rijeka 051/624-631,
AMC MEĐIMURJE Čakovec 040/328-750, BAUER Zabok 049/225-986 049/225-983, DUO, saloni OSIJEK 031/297-845, VINKOVCI 032/306-428,
ETRADEX Žminj 052/846-218, P.S.C. ZAGREB Zagreb 01/205-0090 01/292-5374, KARIĆ AUTOMOBILI Zagreb 01/3638-444, PRIKRATKI Varaždin 042/240-273
 PISMA ČITATELJA Rolling Stone HRVATSKA

UREDNIK/IZDAVAČ: Toni Moškov

IZVRŠNA UREDNICA: Ela Radić

SURADNICI: Nikola Čelan, Vedran Harča,
Tajana Gašparić, Rea Hadžiosmanović,
BOB DYLAN H SARA RENAR H ROBERT PLANT H JESSIE WARE H S.A.R.S. kulturnim poslijeratnim događajima. Kada Vedran Brkulj, Dinko Boić, Borivoje Dokler,
Tena Gašparac, Lara Antić, Anđelo Jurkas,
sam pročitala tekst bila sam jako dirnuta i, Zoran Stajčić, Hrvoje Horvat
što je najvažnije, ojačala mi je vjera u ljude. DESK: Milan Pavlinović
UREDNICA FOTOGRAFIJE: Mateja Vrčković
Broj 12. / rujan 2014. 15 HRK
Polako sam počela gubiti nadu i smisao naše- ART DIREKTORICA: Dijana Kasavica
ga društva i to, naravno, zbog politike. Nakon
Srbija 199 DIN
Slovenija 2,5 EUR
BiH 3,9 KM
Crna Gora 2,5 EUR
KOLUMNISTI:
Ivana Simić Bodrožić, Drago Munjiza
ovog članka shvatila sam da je kultura jedino GLAVNI OPERATIVNI DIREKTOR:
mjerilo društva jer stvara zajedništvo tamo Ivica Horvat
ROLLING STONE

ivica.horvat@s3mediji.hr
gdje postoje razlike. IZVRŠNA DIREKTORICA PRODAJE
WILLIE
NELSON I hvala vam na tome, lijep pozdrav. OGLASNOG PROSTORA:
VJEČNI Ivana Blagušević Maja Weber
|

ODMETNIK
THE BA MBI MOLESTER S

maja.weber@s3mediji.hr

Osvrt na Crnu Goru

PRODAJA OGLASNOG PROSTORA:
LEONARD Mario Miletić
COHEN
mario.miletic@s3mediji.hr
RS ARHIVA IZVRŠNA DIREKTORICA MARKETINGA:
MADONNA
DR AGI I POŠTOVA NI STONEOVCI, PR A- Marija Lukić
marija.lukic@s3mediji.hr
tim vas i rado čitam od prvog broja i frapiran PRIJEVOD I LEKTURA:
sam površnošću i doživljajem crnogorskog Baraohara; Višnja Grgić, Ivana Duvnjak,
Mirela Priselac Remi
r&r prostora u kojem (na stranu što je izgri-
00914

FOTOSERVISI: Guliver/Getty Images, Rex,

20 GODINA ješen buljuk stvari, od imena lokala i grado- Camerapress; Pixsell
926005

KARIJERE SURF ROKERA: IZDAVAČ: S3 Mediji

va - jer Sveti Stefan nije grad - do samih pa-
771848

OD SISKA DO KALIFORNIJE Zavrtnica 17, Ured: Drenovačka 2

9

ralela s modernim rock i pop tokovima u nas) 10000 Zagreb; tel: +385 1 4961 103
www.s3mediji.hr
bitišu i bitisali su zaista pomena vrijedni ben- TISKARA: Radin print d.o.o.

Nadam se još 100 brojeva dovi poput Autogenog treninga, Zoon politi-
kona i DST-a. Problem je nedostatak scene i
činjenica da se za “proboj” trebaju prvo prika-
POŠTOVANI RS, PIŠEM VAM IZ KR ALJE- zati publici u ostalim jedinicama SFRJ kako
va. Imam svih 11 brojeva, no magazin kod bi ih ozbiljno shvatili. Nije ni sve ovo propust
mene kasni oko 7 dana i ima ga samo na tra- loše informisanog istraživača, već i njegovih
fikama Moj kiosk. Sadržina mi se jako dopa- domaćina koji mu nijesu, pored očiglednog
da, tekstovi, recenzije, najave događaja, RS pop-kulturnog lament referata natuknuli po-
Gospodarska 9, 10431 Sv. Nedelja
DISTRIBUCIJA: Tisak d.d., Vetel d.o.o.,
Centrosinergija d.o.o.
NAKLADA: 10.200
ISSN: 1848-9265
Nakladu revidira ABC Hrvatska.
Copyright @ 2014 by ROLLING STONE LLC. Sva prava pridržana. Zabranjeno
reproduciranje cjeline i dijelova bez dozvole. Ime i logo ROLLING STONE je registrirani
zaštitni znak ROLLING STONE LCC-a, a licencirani su za S3 Mediji d.o.o.

arhiva, a u posljednjem broju posebno čla- stojanje Miladina Šobića, velike inspiracije za
Rolling Stone USA
nak o Limunovom drvetu. Obožavam kolu- današnji rad Hladnog piva i Eda Maajke, to-
mne Ivane S. Bodrožić. Dizajn i kvaliteta pa- liko i grupe Perper čija su prva dva albuma UREDNIK&IZDAVAČ: Jann S. Wenner
pira su svetski, cijena prava sitnica. Jedino sam vrh pop muzike na ex Yu prostoru. Na IZVRŠNI UREDNIK: Will Dana
ZAMJENIK GLAVNOG UREDNIKA:
naslovnice nisu uvek na razini sadržine. Po- stranu to što dotični nijesu željeli da pomenu- Nathan Brackett
gotovo julska s Bregovićem, rodonačelnikom to reklamiraju i svoju “anonimnost” duguju ASISTENT GLAVNOG UREDNIKA:
Sean Woods
“pastirskog rocka”(po Darku Glavanu, čini mi tonama neambicioznosti ili proste-lijenosti. SENIOR NOVINARI: David Fricke,
se). Predlog za naslovnice i članke su mi Azra Eto, mala skica propusta ovamo iza “sedam Brian Hiatt, Peter Travers
SENIOR UREDNIK: Christain Hoard
i EKV, legende Yu rocka! gora i mora” jer ako bi išao na dekonstrukciju ART DIREKTOR: Joseph Hutchinson
Puno pozdrava od redovnog čitatelja iz kompletnog osvrta, trebalo bi mi dosta pro- KREATIVNI UREDNIK: Jodi Peckman
VANJSKI UREDNIK: Jason Fine
Kraljeva. :) Nadam se još 100 brojeva. stora. I dalje ću čvrsto vjerovati da ste ubjed- POTPREDSJEDNIK I CFO: Timothy Walsh
Vladimir Knežević ljivo najbolji mjesečnik na svijetu. IZDAVAČ: Chris McLoughlin
CRO: David Kang
Hvala na izvojenom vremenu i želji da pro- VODITELJ DIGITALNOG: Gus Wenner
čitate gorenatrpano. SURADNIK IZDAVAČA:
Michael H. Provus
Darko M. Ivanović GLAVNI UREDNIK POSLOVANJA:
John Dragonetti
LICENCE & POSLOVANJA:

Kontaktirajte nas
Šaljite nam svoje prijedloge, ideje i kritike za našu
rubriku “Pisma čitatelja”. U toj rubrici ćemo
objavljivati neke od najzanimljivijih pisama koje
nam pošaljete, a vaše ćemo prijedloge i kritike
Maureen A. Lamberti (Executive Director),
Aimee L. Schecter (Senior Manager),
Kathleen Taylor (Coordinator)
Copyright © 2014 by ROLLING STONE LLC. All rights reserved. Reproduction in whole or
in part without permission is prohibited. The name ROLLING STONE and the logo thereof
are registered trademarks of ROLLING STONE LLC, which trademarks have been licensed
to S3 Mediji d.o.o.

svakako uzeti u obzir. Samo naslovite pismo s

“Pisma čitatelja” i šaljite ih na našu adresu. DETOUR H AC/DC H LENNY KRAVITZ H DAVID FINCHER

Opet imam vjeru u ljude

Broj 13. / listopad 2014.

Pink Floyd
15 HRK

PISMA za ROLLING STONE, S3 Mediji d.o.o,

Srbija 199 DIN
Slovenija 2,5 EUR
BiH 3,9 KM
Crna Gora 2,5 EUR

20 GODINA NAKON
ZADNJEG ALBUMA BEND

P.P 753, 10001 Zagreb.

SE VRAĆA S NOVIM ARSEN
IZDANJEM "ENDLESS DEDIĆ
RIVER"
HERBIE
FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ

HANCOCK
MARČELO

Pisma postaju vlasništvo ROLLING STONEA i

MANIC
STREET
PREACHERS
ARHIVA

mogu biti objavljena u tiskanom izdanju magazina

CHARLIE
SHEEN

POZDR AV SVIMA, PROČITAL A SAM VAŠ ROLLING STONE.

članak “U2 u Sarajevu” i ostala oduševljena. E-MAIL rollingstone@rollingstone.hr R
01014

Rođena sam 1995. i znam jako malo o tim

926005

BRITKE
BRITKEMISLI,
MISLI,
ČVRSTI
ČVRSTISTAVOVI,
STAVOVI,

rollingstone@rollingstone.hr
771848

OŠTAR
OŠTARJEZIK
JEZIK
9

8 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
THE PLAYLIST
MIŠLJENJE
STRUČNJAKA

NAŠE NAJDRAŽE PJESME, ALBUMI I VIDEOSPOTOVI OVOG TRENUTKA

2. Thom Yorke
“Truth Ray”
Iznenada objavljeni sa-

Macy
mostalan album pjevača
Radioheada pun je užita-
ka za slušalice kojima vrijedi

Gray
dati šansu. Mogli bismo vr-
tjeti ovaj trip hop groove to-
plog zalaska sunca satima i
ne bi nam dosadilo.

Pitali smo pjevačicu pjesme “I

3. Queen Try” – koja je nedavno obja-
“Love Kills vila novi album The Way – za
1. Kendrick (The Ballad)” mišljenje o sljedećih pet pje-
sama, starih i novih.
Lamar “i” Ova veličanstvena bendov-
ska rock verzija samostalne STARE
Princ iz Comptona probija se snimke Freddieja Mercuryja
veselim izljevom optimizma iz 1984. najbolje je iznena- Tom Waits
i ljubavi prema samom sebi, đenje s najnovijeg albuma “Singapore”
a sve to pojačano je sample- najvećih hitova Queena. Ori- Netko mi je jednom davno
om pjesme “That Lady” Isley ginal je bio electro pop ra- rekao da zvučim kao Tom
Brothersa. Probajte je poslu- ritet, a na ovaj način, s Bria- Waits. Skoro propustite pje-
šati, a da se ne smijete. nom Mayom na gitari, pravi smu jer je glas nevjerojatan.
je klasik. Kao da jedete puževe – zbi-
lja morate voljeti puževe kako
biste to preživjeli.
4. Absolutely Free
“Beneath the Air” 6. Lorde Big Mama Thornton
Ime ovih kanadskih indie rokera je fi- “Yellow “Hound Dog”
gurativno – morate platiti za njiho- Flicker Beat” Naravno da volim ovu pje-
vu glazbu. Ali ova pjesma s njihovog Lordeina glazba zvuči smu. To je automatski! Ona ju
debija itekako je vrijedna toga. Radi kao da se događa u je prva pjevala, prije Elvisa, i
se o jurećoj psihodeličnoj svirci koja nekoj postapokalip- zbilja je neobično čuti kako je
ima vibru pjesme “Tomorrow Never tičnoj bitci (ili u gotič- pjeva žena.
Comes”. koj srednjoškolskoj kan-
NOVE
tini) – tako da zapravo
uopće ne iznenađuje ko-
Meghan Trainor
liko savršeno njezina sve
“All About That Bass”
ili ništa himna pristaje uz
Ovo je jedna od mojih omi-
film Igre gladi.
ljenih novih pjesama. Možete
reći da je mrzite, ali je vjero-

FOTO: GULIVER/GETTY IMAGES; GULIVER/REX; PRINCE WILLIAMS/WIRE IMAGE

jatno potajno volite.

7. Charli XCX Nicki Minaj

“Break the Rules”
Charli je pjevala na dva
velika pop hita 2014.
(“Boom Clap” i s Iggy
Azaleom u “Fancy”). S
ovom bi neodoljivom i
5. Rich Gang opakom pjesmom,
savršenom za
“Flava” početak sva-
U zadnjih nekoliko godina nitko nije kog tulum,
bio toliko apsurdno talentiran u hip trebala
hop glazbi kao Young Thug iz Atlante dostići tri
(gore). Dokaz je ova iznimno kvalitet- hita.
na pjesma s mixtapea s Richem Ho-
miejem Quanom i Birdmanom.
“Anaconda”
Otrcana je na način kako je
old school rap bio otrcan –
samo su govorili pizdarije i
nisu pokušavali zvučati dubo-
koumno. Sviđa mi se to.
Rowdy Rebbel feat.
Bobby Shmurda
“Shmoney Dance”
Ovo je teško. Mojoj bi se djeci
možda svidjela – njima se sve
sviđa. Ali to nije za mene. Ne
mogu voljeti sve.

10 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
 AC/DC NOVI ALBUM I TURNEJA STR. 18-19 | Q&A MICK JAGGER STR. 58

HODAJ
DALJE
Young

Neil Young
tek počinje
borbu
Insajderski detalji o novoj knjizi,
novom albumu i novim podvizima
Tekst: Brian Hiatt

N
EIL YOUNG PREVIŠE JE ZAPOSLEN
da bi provodio vrijeme razmišljaju-
ći o vlastitoj smrtnosti, no u svojoj
novoj knjizi Special Deluxe: A Memo-
ir of Life and Cars, navodi rijetku iznimku. Lani
je jednom prigodom večerao sa sinom Benom u
istom restoranu gdje je prije 40 godina prvi put
susreo Benovu majku Pegi. Dolazeći autom na
parkiralište restorana, “osjetio sam prolaznost
života i njegovu kratkotrajnost”, piše u knjizi.
“Uputio sam tihu molitvu Velikom Duhu i za-
molio ga da još jednom budem dostojan. Preda
mnom je još mnogo posla.”
A što je točno na njegovom popisu? “Broj jedan:
ljubav, sreća i uživanje na Zemlji, što god život
donio jer ovaj je svijet nevjerojatan”, kaže 68-go-
dišnji Young, sjedeći u svom brodu jednog kasnog
popodneva u rujnu, na lokaciji koju ne želi otkri-
ti. “Broj dva: sačuvati Zemlju za djecu, unuke,
njihove unuke i buduće generacije. To su stvari
FOTO: GULIVER/REX

koje su mi važne.” A što je s glazbom? “Glazba je

plod svega toga. Glazba je razgovor koji se odvi-
ja dok činim sve ove druge stvari. Ne bih rekao

l i s t o p a d 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 13
 ROCK&ROLL
NEIL YOUNG
da sam postigao dovoljno, ali do-
sadašnje je putovanje bilo dobro.”
Special Deluxe, novo Youngovo
izdanje nakon bestselera iz 2012.,
Waging Heavy Peace, izlazi 14. li-
stopada, a nakon njega, u stude-
nom, i Youngov drugi studijski
album u 2014., Storeytone. Ove je
godine već objavio low-fi kompi-
laciju obrada u produkciji Jacka
Whitea, A Letter Home, proveo
uspješnu Kickstarter kampa-
nju za svoj ultra-hi-fi prijeno-
sni music player Pono i pješačio
rodnom Kanadom prosvjedujući
zbog moguće izgradnje transkon-
tinentalnog naftnog cjevovoda
Keystone XL koji je nazvao “ka-
tastrofom u nastajanju”.
Prosvjed ga je 27. rujna odveo
u Nebrasku gdje je odsvirao hu-
manitarni koncert s Williejem
Nelsonom. Young je neočekiva-
no razvalio nepripremljen set is-
punjen gitarskim solo dionicama,
uz pomoć Williejeva sina Lukasa
Nelsona i njegova benda Promi-
se of the Real. “Mislim da Neil ni-
kada neće usporiti”, kaže Lukas.
“Još je relativno mlad. Zbilja, mi-
slim, tata ima 81 godinu i još ima
snage.”
Okosnica Youngove nove knjige
su sjećanja na različite aute koje je
vozio tijekom godina – to je knji-
ževno izražajno sredstvo kojim
priziva emocionalno
nabijene uspomene i
prozu, čak i više nego
što je to bio slučaj u
prethodnim memo-
arima. Ovaj put izra-
žajnije piše o teškim
trenucima djetinjstva
(jednom je vidio oca
kako tijekom svađe
udara majku. Nakon
toga se povukao u
podrum i igrao se s
električnim vlakovi-
ma) i slavnim trenucima zrelijih
godina (u praznom spremištu za
aute, na ranču, skladao je materi-
jal koji je poslije pretvorio u Rag-
ged Glory. Danima je sjedio sam,
pušeći jointove, s gitarom i poja-
čalom).
“Pisao sam o svemu što bi mi
palo na pamet, a da je povezano s
nekim od mojih auta – znači, go-
tovo o svemu!”, kaže Young koji
je većinu knjige napisao u avi-
onima ili autobusu u kojem je
14 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
odradio turneju. “Ovo su moja
sjećanja – upravo su me ona uči-
nila čovjekom kakav sam danas.”
Istovremeno, knjiga je oda slav-
nom motoru s unutarnjim izga-
ranjem no priznanje da i ta era
mora doći kraju – posljednji auto
koji spominje je Lincvolt iz 1959.
koji je kompanija Lincoln godina-
PRERIJSKI VJETAR
Young i Nelson (gore) na prosvjedu zbog naftnog cjevovoda
Keystone XL u Nebraski, prošli mjesec; Youngovi novi
memoari, Special Deluxe (lijevo).
ma modificirala za
vožnju uz korištenje
isključivo električ-
ne energije i etanola. “Prijevoz,
hrana, vlada, politika, međuljud-
ski odnosi, korporacije – sve se to
mora promijeniti kako bismo pre-
živjeli do kraja 21. stoljeća”, kaže
Young. Storeytone će objaviti u
dvije verzije – prva će biti samo-
stalni studijski album, a druga
album ukrašen orkestracijama i
aranžmanima za big band, sni-
mljen uživo bez dodatnih inter-
vencija. Young će pjevati u istoj
prostoriji s glazbenicima, u stilu
Sinatre. “Nikad nisam isprobao
nešto slično”, kaže Young – to zbi-
lja govori mnogo s obzirom na to
da je riječ o čovjeku kojeg je ti-
jekom 80-ih tužila diskografska
kuća predbacivši mu da stvara
“glazbu bez osobitog značaja”.
Orkestralno izdanje Stoneyto-
nea prvi je Youngov album na
kojem ne svira gitaru ili klavir –
drugim je glazbenicima prepu-
stio instrumentalna zaduženja
kako bi se mogao usredotočiti na
vokale. Dva veterana glazbene in-
dustrije, Michael Bearden i Chris
Walden, osmislili su orkestracije,
aranžirali pjesme i koproducirali
album. “Izašao je iz svoje sigurne
zone”, tvrdi Bearden koji je sura-
đivao s Michaelom Jacksonom, a
trenutno radi kao glavni glazbe-
ni producent Lady Gage. Young
je aranžerima dao popriličnu slo-
bodu: “Zapravo nam je rekao da
radimo po vlastitom nahođenju”,
kaže Bearden. Young je isprva
mislio da će koncept pogurati još
dalje i snimiti cijeli orkestar kori-
steći samo jedan mikrofon, no od
toga je odustao.
“U privatnom je životu prošao
kroz neke promjene, a to je uvijek
plodno vrijeme za nove pjesme”,
kaže Walden koji je surađivao s
Michaelom Bubléom i Rihannom.
“Čini se da je mnogo nedavnih,
osobnih iskustava utkao u pje-
sme.” Bearden se nadovezuje: “Ve-
liko je to klupko ranjivosti, no lju-
bav je upravo to.”
Početkom godine Young je pod-
nio zahtjev za razvod od supruge
Pegi s kojom je proveo 36 godi-
na. Otada se zabavlja s glumicom
Daryl Hannah koja je također
uključena u borbu za zaštitu oko-
liša. U mnogim stihovima zrca-
li se užitak koji donosi nova veza.
“In the summertime/We met to
see a threat/That came to harm
something we both loved”, pjeva
Young u baladi “Plastic Flowers”
kojom otvara album. U pjesmi
“Glimmer” pjeva: “Tough love can
leave you almost alone/But new
love brings back everything to
you/All the feelings in your heart
come reawakened.”
Young je osobito usredotočen
na prvi singl albuma, himnu o za-
štiti okoliša “Who’s Gonna Stand
Up” koju je snimio u četiri različi-
te verzije – u jednoj gostuje dječ-
ji zbor, a drugu je odsvirao uživo
s bendom Crazy Horse. (Prem-
da basist Billy Talbot nije mogao
prisustvovati nedavno održanim
koncertima zbog blagog možda-
nog udara, Young tvrdi da “Crazy
Horse i dalje jaše”.)
U Youngovu životu dogodi-
le su se i neke druge promjene.
Opet je počeo pušiti travu, do-
duše, umjereno, s čim je prestao
2005. nakon aneurizme mozga.
No to mu više nije važno: “Još
sam napušen, od 70-ih”, tvrdi.
Nedavno je počeo slikati pa je
novu knjigu ukrasio slikama auta
u tehnici vodenih boja. “Reklo bi
se da sam razvio vlastitu primi-
tivnu tehniku”, kaže. “Ne znam
jesam li to učinio ispravno ili ne,
ali uživao sam u procesu. Nasta-
FOTO: GULIVER/GETTY IMAGES
vit ću s time.” Smiješno mu je što
će neki pomisliti da se kasno sje-
tio otkriti novi talent. “Ma, do-
vraga, ne znam je li kasno”, kaže
Young. “Možda je za mene dovolj-
no rano.”

CHINAWOMAN
“Volim Split, medicu
i Belindu Bedeković”
Glazbenica koja stvara iz
svoje spavaće sobe
‘T
KO BI IKAD
rekao!?”, rečenica je
koju ova glazbenica
iz Toronta izgovori
svaki put kada otkrije da u nekoj
zemlji ima puno više fanova nego
što je očekivala, a u njenom slu-
čaju to je vrlo često. Iako je Ka-
nađanka, Chinawoman (Michelle
Gurevich) svoj neobičan glazbe-
ni izričaj vuče iz zemlje porijekla
svojih roditelja, Rusije, što do-
nekle objašnjava činjenicu da se
istočna Europa pretvorila u njeno
igralište. Najveća baza fanova joj
je u Turskoj, Rusiji i Teheranu, a
u prvom posjetu Zagrebu rezer-
virala je dvoranu koja prima 200
ljudi, što se ispostavilo kao triput
manja brojka od realne.
Trenutno si na turneji i u sklopu
Sounded Bodies Festivala na-
stupila si ponovno u zagrebačkoj
FOTO: REMI RYBICKI
Tvornici. Kako se svirke uživo ra-
zlikuju od tvojih albuma?
Putujem s tri odlična glazbe-
nika: Tim je na klavijaturama,
Robin na bubnjevima, a Diego
na gitari/basu. Ja sam negdje iz-
među, rotiram gitaru i klavijatu-
re, no u posljednje vrijeme radim
više pjesama u kojima samo pje-
vam. Uživo zvučimo kao puno
dinamičnija interpretacija inti-
mnog doživljaja s albuma. Ono
što je nastalo u samotnom okru-
ženju, postaje zajedničko slavlje-
nje melankolije. Na početku se
teško bilo naviknuti na veliku po-
zornicu, na show u kojemu nema
velikog doticaja s publikom, kao
da si izdvojen u staklenom akvari-
ju. No navikla sam se, ipak je veli-
ka publika pozitivna stvar.
Koliko instrumenata sviraš?
Pa, puno i nijedan. Koristim
klasičnu i električnu gitaru, kla-
vir, synth, bas i udaraljke, no ne
mogu reći da dobro sviram ijedan
od tih instrumenata. Gledala sam
dokumentarac u kojem je Patti
Smith pokazala da ne zna akorde
na gitari, no unatoč tome mogla
je rasturiti na pozornici pred ti-
suću ljudi. Prema mom iskustvu,
najbolje melodije nastaju kada
spajaš nespojivo, što je lakše ako
nisi uvježbavao određene sljedove
nota cijeli život. Zato mislim da je
bolje komponirati na instrumen-
tima o kojima ništa ne znaš jer
daju svježinu i originalnost me-
lodijama.
U medijima te prati rečenica
“stvara glazbu iz spavaće sobe”.
Jeli to samo fraza ili uistinu ni tre-
nutak ne provedeš u studiju?
Zapravo to je istina. Snimke
zvuče prljavije, ali ne bih mijenja-
la fleksibilnost rada kod kuće za
čistiji zvuk. Ako nisam zadovolj-
na snimljenim vokalom u nedje-
lju, mogu ponoviti u utorak kada
mi se glas oporavi. Ako nakon
utorka nisam zadovoljna s gitar-
skim solom, mogu ga ponoviti. I
predomišljanje se ne računa u sto-
tinama eura koliko košta vrijeme
u studiju.
Više od deset godina radila si u
filmskoj industriji. Što te gurnu-
lo u svijet glazbe?
Počela sam izlaziti s muziča-
rem, upoznala dosta njegovih ko-
lega i postala znatiželjna. Onda
sam s najboljim prijateljem kopa-
la po MySpaceu i on mi je pred-
ložio da napravim profil. “Ali
nemam ni jednu pjesmu”, rekla
sam mu, na što je on rekao da
će me otvaranje profila natjera-
l i s t o p a d 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E |
IZ RUSIJE S
LJUBAVLJU
Michelle Gurevich
- Chinawoman
ti da je napišem. I bio je u pravu
- nakon tjedan dana “I Kiss The
Hand of My Destroyer” je bila go-
tova.
Što je prvo izašlo, riječi ili me-
lodija?
Stihovi su bili zadnji. Nakon što
sam sve snimila, ostalo je pita-
nje odabira teme koja će “leći” na
note. Posebnu su mi patnju zada-
vali refreni jer to su riječi po ko-
jima će ljudi pamtiti tu pjesmu.
Mislim da ništa u pjesmi nije važ-
nije od dobre melodije, čak iako
su stihovi osrednji jer je melodi-
ja ono što će zadržati slušatelja.
Ne kažem da uvijek uspijevam u
tome, ali to je ono čemu težim.
Već si nekoliko puta posjetila Hr-
vatsku. Kakvi su dojmovi?
Otoci su prekrasni, a vjetrovite
prazne ulice staroga grada u Spli-
tu su me oduševile. I dojam da su
mnogi stanovnici koji su odrasli u
okolnim selima nekako ekstremni
kozmopoliti. Sviđa mi se i medica
i Belinda Bedeković. Ako moram
izdvojiti i loše strane, to je neobič-
no glasna publika na posljednjem
koncertu u Splitu. No znam da me
vole, valjda je to njihov način po-
kazivanja ljubavi.  BOJANA KRIŽIĆ
15
 ROCK&ROLL
U svibnju je navršio 50 godi-
OBUČEN na, ali teško biste to primijetili.
KAKO BI Njegove utegnute ruke koje vire iz
ODUŠEVIO crne majice bez rukava s V izrezom
Karvitz u
utječu na to da izgleda kao vlasti-
Central Parku
ta mlađa verzija; toliko da su ljudi
u srpnju
koji rade na novoj knjizi fotografi-
ja zamijenili njegove nedavne fotke
sa starima. Dvadeset i pet godi-
na nakon što je započeo karijeru,
Kravitz je poštovani veteran i po-
znat brend: uz dizajnersku karije-
ru, ponekad je i glumac (nedavno je
glumio Cinnu u Igrama gladi: Pla-
men). I dalje je on primarno rock
zvijezda A-liste. Kravitz je Strut
snimio u svom studiju na obali u
blizini svog drugog doma na Ba-
hamima. Njegov zadnji album, iz
2011., Black and White in Ame-
rica, uključivao je R&B i hip hop
(uz gostovanja Jay Z-a i Drakea).
Na ovom albumu vratio se odluč-
nijem, “umanjenom” zvuku kao
na Are You Gonna Go My Way –
i, kao uvijek, većinu je dijelova od-
svirao sam.
“Volim stvarati glazbu u kojoj sve
kreće od sviranja instrumenata”,
kaže. “Danas se to sve rjeđe čuje”.
Njegovo je poznavanje EDM-a po-
vršno (“Tako je, kako je”, kaže suz-
držano), ali je oduševljen izvođa-
čima poput irskih tinejdžerskih
rokera, The Strypesa (“Pomislio

SUSRET
sam: ‘Wow, ovi dečki znaju svi-

Lenny Kravitz
rati’ ”) i Brune Marsa, kojemu se
večer prije pridružio na Madison
Square Gardenu kako bi odsvirali
“Are You Gonna Go My Way”.
Kad je sastanak oko dizajna za-
vršio, Lenny je uskočio u svoj tere-
nac. “Idemo u Bed-Stuy, čovječe”,
rekao je svom vozaču koji od svoje
14. godine radi za tvrtku koja vozi
Pratimo rock zvijezdu dok obilazi ruševine svog starog kvarta, Bed-Stuya, i Kravitza. Svakih nekoliko godina

L
prisjeća se Shermana Hemsleyja Tekst: David Browne vraća se svom starom kvartu. Kao
dijete, živio bi tamo preko tjedna s
bakom i djedom s majčine strane
ENNY KRAVITZ DRŽI UZORAK TKANINE I OPIPAVA GA SVOJIM OGROMNIM jer su njegovi roditelji imali kaotič-
rukama. “Toliko je mogućih uzoraka”, kaže. “Ovom treba malo više pepelja- ne radne rasporede. Njegov je otac,
stog ili sivog”. Predvečer je, središte Kravitz Designa u centru Manhattana. Ot- Sy Kravitz, bio producent na NBC-
u; njegova je majka glumica Roxie
kako je osnovana 2003. godine, tvrtka je dizajnirala luksuzne kuće, odmara- Roker. “Ljudi su uvijek mislili da
lište na Bahamima, čak i set emisije The Queen Latifah Show. U sobi za sastanke, gdje sam iz Beverly Hillsa i slična sra-
Kravitz sjedi, jedan je zid oblijepljen slikama raznih stilova namještaja, a svakom je nja”, govori dok njegov terenac do-
dana oznaka “industrijskog šika” i “udobno bogatog”. Kravitz se upravo vratio sa slika- lazi na bruklinški most. “Ja sam iz
Bed-Stuya. Ja, Biggie, Mike Tyson”.
nja za svoj novi album, Strut, i sada želi pregledati nacrte za scenografiju za svoju na- Kad se Roker 1975. pridruži-
dolazeću turneju, kao i neke nove ideje za svoj dom u Parizu. Dva zaposlenika razmota- la postavu serije The Jeffersons,
FOTO: DANNY CLINCH

la su tlocrt za drugi kat, a u istom trenu Kravitzu na pamet pada ideja da opremi svaku Lenny se s njom odselio u LA.
Puno je vremena proveo na setu sa
sobu u kući vintage televizorom na kojem bi se puštale samo epizode Soul Traina ili Don
Shermanom Hemsleyjem i ubrzo
Kirschner’s Rock Concerta ili omiljeni filmovi 80-ih poput Gladi. “To je vibra”, govori svo- shvatio da Hemsley nije nimalo
jim suradnicima koji potvrdno kimaju i zapisuju. “Želim da se to instalira u svaku sobu”. poput uštogljenog Georgea Jeffer-

16 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
 sona. “Bio je pravi roker”, kaže Kra- sam se travnjaku igrao. Stepenica
vitz s blagim smiješkom. “Nosio bi na kojoj sam sjedio. Čovječe, ovo je
tie-dye majicu, traperice i tenisice sjebano”. Dok hoda oko kuće, ne-
dok bi sjedio u svojoj limuzini i na prestano govori vau i “nevjerojat-
najjače slušao Yes. Odvrnuo bi je- no”. (Njegovi su baka i djed prodali
benu ‘Roundabout’ i pušio svoju zgradu 80-ih kad se crack proširio
travu”. Smije se. “Ne biste to nikad područjem, a nedavno ju je, za 565
rekli, zar ne?” I Kravitz je doživio 000 dolara, kupio građevinar koji
slične nesporazume na početku ka- planira dodati još jedan kat i podi-
rijere 80-ih. “Nitko nije razumio jeliti je na apartmane.)
što sam radio”, prisjeća se. “Ljudi bi Znatiželjni Lenny hoda po napu-
mi govorili: ‘Trebao bi svirati R&B, štenoj cesti blijedih crvenih cigli.
a ne ove rock stvari’ ”. Uskoro dolazi u dvorište sredovječ-
Prošle je godine doživio neoče- ne žene koje se slabo sjeća iz dje-
kivano podsjećanje na te dane kad tinjstva prije 40 godina i njezinog
je bio gost iznenađenja na glazbe- starijeg brata koji ga odmah prepo-
nom CMA Music Festivalu u Nas- znaje. “Tko je još ovdje?”, pita Kra-
hvilleu. Dijeleći pozornicu s co- vitz, izgovarajući imena prijatelja
untry izvođačima poput Jasona koji su već odavno otišli. “Je li pizze-
Aldeana, Kravitz je odsvirao pro- ria još uvijek na kraju ulice? Sjećaš
duženu, 15-minutnu verziju pjesme se Shortyja, malog tipa na benzin-
“Let Love Rule”, što je zbunilo dio skoj?” Više je puta ponovio koliko
publike. “Bilo je ljudi koji nisu bili je iznenađen promjenama u kvar-
sretni što sam tamo”, kaže. “Bilo je tu. “Hodam po ulici i ne vjerujem”.
i rasističkih komentara. Ali nebit- Govori im da mora ići vidjeti
no”. U ovom trenutku, znamenito- svoju kći, ali prije toga upisuje čo-
sti Brooklyna iz njegove mladosti vjekov broj telefona u svoj iPho-
već se vide kroz prozor. “Junior’s, ne i obećava da će se javiti. Kravitz Povo
čovječe!”, uzviknuo je prolaze- se vraća i krećemo prema terencu. ekspre ljno i
ći kraj stare zalogajnice. “Moja je “Ovo je bilo nevjerojatno”, kaže. sno do
baka obožavala ovo mjesto, čovje- “Bilo je djece koja nikad nisu bila S UPER
OPRE IT
če. Torta od sira s višnjama”. Pita u Manhattanu”. Ubrzo idemo u M
svog vozača zna li djevojke u kvar- Williamsburg kako bismo stigli na i tehni E
ke!
nastup Lolawolfa, benda
koji predvodi njegova
U STUDIJU
kći, Zoë Kravitz, 25-go-
Kravitz je
odsvirao
dišnja pjevačica i glumi-
većinu ca s ulogama u filmovi-
instrumenata ma Različita, X-Men i
na albumu nadolazećem Pobješnje-
Strut lom Maxu: Divlja cesta.
K ravitz se migolji
kroz publiku i pronala-
zi miran kutak na uglu.
U jednom trenutku ti-
jekom seta Lolawolfa, u
kojem se EDM spaja s
hip hopom, žena mu pri-
lazi i šapće nešto na uho.
tu, a on odgovara da zna. “S Kariba Nakon što je otišla, Kravitz se na-
ili Španjolke?”, Kravitz pita s osmi- ginje s osmijehom. “Upravo mi je
jehom. Jamajčanke, kaže vozač, prišla Anne Hathaway i rekla da
a Lenny kima s odobravanjem. joj se sviđa glazba moje kćeri”, kaže
“Znam ih sve. Eastern Parkway”. sa smiješkom ponosnog oca. Kad
Konačno, terenac dolazi do ulice je set završio, Hathaway, Lenny i
u kojoj su živjeli Kravitzovi baka i Zoë druže se pokraj pozornice, a
djed. Zahvaljujući ubrzanoj obno- prije odlaska, Hathaway i Lenny
vi, kvart je unaprijeđen otmjenim srdačno su se zagrlili. Kravitz se
stambenim zgradama i buticima. okreće prema Zoë i kaže joj: “Ona
Auto se zaustavio kod napušte- je došla kako bi vidjela tvoj na-
FOTO: MATHIEU BITTON

ne dvokatnice, prozori su prekri- stup!” Nešto kasnije, gledajući na

veni daskama, a korov prevladava to kako je proveo dan i večer, po-
na malom travnjaku ispred kuće. staje refleksivan. “Ovakav život
Kravitz skače po njemu. “Ne mogu vodim”, kaže, odmahujući glavom.
vjerovati, čovječe”, kaže. “Na ovom “Prepun kontrasta”. 

l i s t o p a d 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 17
 ROCK&ROLL
U FOKUSU

Energična glazbena obitelj

koja uporno odbija odrasti
AC/DC objavljuju novi 1
album Rock Or Bust i
kreću na novu turneju.
Na žalost, bez Malcoma
Younga

M
ALO JE STVARI NA
planeti Z emlji i
Sunčevom sustavu
toliko sigurno i ne-
promjenjivo kao zvuk austral-
skih hard rock djedova AC/DC.
Kao što fanovi kažu, potrebna je
otprilike jedna sekunda za pre-
poznavanje kada se radi o novom
singlu benda. Nakon šestogodiš-
nje pauze od posljednjeg albu-
ma Black Ice i svjetske turneje,
nedavno su se začuli novi-stari
zvuci Angusovih “rifanja” gita-
rom i Brianovog vrištanja u “Play
Ball”, najavnom singlu kojim će
započeti nov i 2
krug u odbija-
nju odrastanja.
Šesnaesti studij-
ski album zvat
će se programat-
ski Rock Or Bust, 3
bit će objavljen 28.
studenog i povod
je za još jednu veli-
ku svjetsku turneju
na kojoj će pokaza-
ti rock čudesa i fa-
mozne riffove kojima
su zarazili svijet, pri-
vlačeći publiku od 7
do 77.
Braća Young i origi-
nalni pjevač Bon Scott
FOTO: GULIVER/REX; GULIVER/GETTY IMAGES

rođeni su u Škotskoj, ali

su se još kao djeca s ro- IZDRŽLJIVOST NA
diteljima preselili u Au- straliju, PROMJENE
gdje će 1973. oformiti bend koji (1) Bend u punom sastavu
će postati jedan od najvećih rock 2011. godine. (2) Prvi pjevač
Bon Scott, u kolovozu 1979.
“dinosaura” koji su ikad hodali
godine. Pola godine kasnije
rock ‘n’ roll planetom. pronaći će ga mrtvog.
Tijekom četrdeset godina po- (3) Malcom Young napustio je
stojanja o AC/DC-u se uvijek bend zbog bolesti.
govori u kontekstu izdržljivo-

18 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
 sti na promjene, o tvrdokorno-
sti i pravovjernosti, o vjernosti
idealu tvrdog blues rocka. Radi
se o bendu koji je dosad prodao
preko 200 milijuna albuma, od
čega jedna četvrtina otpada na
Back In Black, jedan od najvećih
rock albuma svih vremena. Broj-
ne glorifikacije njihovog rada i
priznanje s ulaskom u Dvoranu
slavnih Rock and Rolla 2003.
smjestili su ih u vrh glazbenih
pojava 20. stoljeća. S obzirom
na nevjerojatno vjernu fanovsku
bazu, još uvijek traju. Oprosti-
li su im sve, i loše albume i stva-
ri nedostojne B singlova, ali pro-
mjenu stila neće.
Osim toga riječ je o glazbenoj
obitelji koja svoju ustrajnost du-
guje i izvanglazbenim sponama,
obiteljskim i prijateljskim. Gita-
rist Angus Young, pjevač Brian
Johnson, bubnjar Phil Rudd, ba-
sist Cliff Williams i donedav-
ni ritam gitarist Malcom Young
preživjeli su smrt originalnog
pjevača Bona Scotta, preminulog
u veljači 1980. pod sumnjivom
dijagnozom “trovanja ili gušenja
alkoholom”. Našli su ga mrtvog
na suvozačkom sjedištu prijate-
ljeva auta. To se dogodilo u vri-
jeme najveće slave benda koji je
tada objavio dotad najveći hit
“Highway To Hell” s istoimenog
albuma. Smrt će se i u njegovom
slučaju pokazati kao početak
slave, s obzirom na to da su te go-
dine snimili rock ‘n’ roll remek-
djelo Back In Black s novim pje-
vačem. Promjena se nije odrazila
na popularnost benda i album je
postao jedan od temelja rocka.
Premda su tada razmišljali o ras-
padu jer su ih nagovarali Scotto-
vi roditelja i brojni fanovi, ipak
su nastavili karijeru.
No nije sve toliko sjajno u tabo-
ru Aussie rokera s obzirom na to
da se nakon četrdeset i jedne go-
dine aktivnog sviračkog staža s
bendom oprostio šezdesetjedno-
godišnji Malcom Young, jedan od
formativnih članova, ritam gita-
rist i pjesmopisac. Agencijske vi-
jesti nedavno su potvrdile sumnje
kako Malcom pati od demenci-
je i nije sposoban pamtiti ni svi-
rati pjesme. Prema australskim
medijima, lani je imao poreme-
FOTO: GULIVER/REX
ćaj moždane cirkulacije te je pot-
puno izgubio kratkoročno pam-
ćenje. Zbog toga je novi album
prvi koji će biti bez njegova autor-
NAJBOLJI ALBUMI
AC/DC 1980.
s Brianom
Johnsonom
NEPROMJENJIVI ZVUK HARD ROKERA
Do sad su prodali preko 200 milijuna albuma od čega četvrtina otpada na Back In Black
1. Back In Black (1980.) slovnoj stvari se poznaje koncept priče, a “Hell Ain’t a
Prvi album nakon smrti pjevača Bona Scotta nastavio Bad Place to Be” nagovještava paklena zbivanja.
je “vrišteću politiku” Briana Johnsona uz moćne riffo-
ve i tvrdu ritam sekciju, plasirajući u vječnost naslovnu 4. Powerage (1978.)
stvar “You Shook Me All Nigh Long” ili “Hells Bells”. Moć i kako je steći struji od prve “Rock’n’roll Da-
mnation” do posljednje stvari “Kicked In The Teeth” i
2. Highway To Hell (1979.) premda ne nudi puno vječnih hitova, ostavlja dojam
Klasik hard rocka, još jedan u nizu dokaza kako čar jedne od najuravnoteženijih ploča vremena i zorno
rock ‘n’ rolla leži u taktici “jednostavnost se raču-
pokazuje o čemu se zapravo radi kad AC/DC trese
na i manje je više”, ujedno posljednji prije smrti Bona
strujom.
Scotta koji je osim naslovne u vječnost slao “If You
Want Blood You Got It”, ostavljajući zaboravljenim
dragulje poput “Shot Down In Flames”. 5. High Voltage (1976.)
Internacionalna verzija reizdanja debitantskog albu-
3. Let There Be Rock (1977.) ma predstavlja bend svijetu u supermoćnom izdanju,
U vrijeme eksplodiranja punka na svjetskoj sceni osta- energično, nabijeno, lišeno mozganja, udarom “iz jaja
li su vjerni konceptu hard riff and roll tutnjave, po na- u jaja”.
skog i sviračkog doprinosa i bend sea u Vancouveru s producentom singla kojim najavljuju album,
će svjetsku turneju 2015. održa- Brendanom O’Brienom (RATM, naslovne “Rock or Bust”, na ploči
ti bez njega. Unatoč lošoj situaci- Pearl Jam, Bruce Springsteen, nema iznenađenja.
ji Malcoma nije napuštao smisao Soundgarden, Korn, Limp Bizkit, Nakon završetka zadnje svjet-
za humor, s obzirom na to da je Audioslave, Incubus, Offspring, ske turneje pričalo se da će bend
članovima benda predlagao da se Gaslight Anthem, Killers…), spe- završiti karijeru, no kao i u slu-
novi album zove Man cijaliziranim za hard čaju Rolling Stonesa, novac tim
Down, ali su smatra- Za turneju je na zvuk, s kojim su sni- naboranim dječacima nije oki-
li da bi to moglo uzro- Malcomovo mali i prijašnji album dač, nego se radi o tome da jed-
kovati negativni pu- Black Ice (2008.). Re- nostavno vole svirati zajedno.
mjesto
blicitet, što se ne slaže zultat je jedan od naj- Njihovi koncerti zasigurno su
regrutiran
s imidžem benda koji kraćih albuma u po- događaj koji se ne propušta, bez
je poznat po svom op-
Angusov nećak vijesti benda jer jedva obzira jeste li štovatelj grupe ili
timizmu. Tradiciju
Stevie Young da prelazi pola sata i samo znatiželjnik. Silina, zaba-
okupljanja glazbenika sudeći prema pretpre- va i atmosfera koju stvara huk
iz obitelji nastavili su tako što je mijernim preslušavanjima pje- od šezdesetak tisuća upaljenih
za potrebe turneje na Malcomovo smama poput “Rock The Blues crvenih plastificiranih rogova je
mjesto regrutiran Angusov nećak Away”, “Miss Adventure”, “Got iskustvo kojem valja svjedočiti.
Stevie Young. Some Rock & Roll Thunder”, Nova svjetska “kuglačka” turne-
Album Rock Or Bust snimi- “Rock The House”, dosad pred- ja starta dogodine. “So, let’s play
li su ljetos u studijima Warehou- stavljene “Play Ball” te sljedećeg ball.” ANĐELO JURKAS
l i s t o p a d 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 19
 ROCK&ROLL
RADIO
“Imamo botoksirane
radijske programe”
Siniša Švec govori o
osnivanju Yammat FM-a
S
INIŠA ŠVEC PRVAK JE
domaćeg radijskog etera
još od vremena Omladin-
skog radija. Agencija za
elektroničke medije nedavno je
dodijelila frekvenciju 102,5 mega-
herca za emitiranje novom radiju
Yammat FM, što je mnogima bila
najbolja vijest dana.
Zašto ste osnovali novi radio?
Ideja je vrlo jednostavna. Još
dok smo kao “Renegades of 101”
pečalbarili po Soundsetu Alen
Balen mi jednoga dana nakon sa-
stanka uprave, očito iznerviran,
rekao: “Kume, ti trebaš imati svoj
radio. Ovi jebeno ne razumiju tko
si ti i što možeš.” Na svu sreću je
osoba koja zna kako realizirati
postavljene ciljeve i ima nepogre-
šiv instinkt za prepoznati priliku.
Sjajan je organizator i čovjek s vi-
zijom. Ja sam pak stabilan temelj.
Radijska scena zadnjih godina
živi svoj lažni revival. Kao kad
starija gospođa na sebe nabaci ša-
rene mladenačke krpice pa misli
20 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
da je to pomlađuje, a u stvari joj
se cijelo susjedstvo smije iza leđa.
Tako ti je i s privatnim radijima.
U konačnici imaš botoksirane ra-
dijske programe gdje je forma sve
a sadržaja nema i koji su identični
po svemu osim po imenu. Ja to ne
mogu slušati. O trivijalizaciji sa-
držaja ne treba ni govoriti.
Kakav program slušatelji mogu
očekivati?
Yammat FM će početi s radom
sljedeće godine. Imamo znanje,
ogromno iskustvo i strast koja
nas pokreće nakon svih ovih go-
dina. Imat ćemo također izvrstan
tim ljudi, novinara i suradnika.
Neka imena će biti veliko izne-
nađenje. Koncepcijski ćemo se si-
gurno pozicionirati iznad repeti-
tivne glazbene kulise sastavljene
od “pregorenih hitova”, inflacije
vremenskih izvještaja i besmisle-
nih informacija o prometu. Ponu-
dit ćemo radijski program.
Formatirani radio poravnao je
sve, mučno je slušati većinu do-
maćih komercijalnih radija, od
predvidljivih pjesama koje bje-
somučno ponavljaju do govor-
nih emisija koje su banalne kao i
žuta štampa.
ŠTO OČEKIVATI?
“Stvaramo temelje
za budućnost”,
kaže Švec o
radiju koji kreće
početkom godine
Sve se dogodilo baš tako. Nor-
malno je da vlasnik zna sve, bez
obzira je li prije medijskog bizni-
sa bio građevinar, trgovac, vozač
ili samo vlasnik stranačke iska-
znice. Takvi ljudi koji su dobili
medije na pladnju a kojima je je-
dini doticaj s medijima bio lista-
nje novina u kafiću ili prtljanje po
memoriji auto-radija, najednom
su u svojim glavama postali me-
dijski magnati, kreatori javnoga
mijenja i relevantni izvori infor-
macija. To se dogodilo u njiho-
voj glavi. To su uglavnom nekom-
petentni opsjenari zaljubljeni u
svoju trenutnu društvenu pozici-
ju, najčešće okruženi malim pol-
trončićima koji na svaku njihovu
kvazi-eruditsko medijsku erupci-
ju klimaju podaničkim glavica-
ma. Nagledao sam se toga i zlo mi
je od takvih ljudi.
Zato je našim medijskim taj-
kunčićima bilo najlakše prodati
priču o formatu pa su nakon An-
tene programi i drugih radijskih
stanica, s do tada relativno dobrim
sadržajem, odjednom zamijenjeni
histerijom njemačkog non-distur-
bing pop formata. Bilo mi je fasci-
nantno upoznati ljude koji prodaju
takvu vrstu “znanja”, producente
i konzultante pune fotokopiranih
zastarjelih skripti skinutih s in-
terneta koji nisu znali odgovoriti
na normalna, suvisla pitanja o ra-
diju i pojasniti pravila posla, nego
bi se skrivali iza famozne frazetine
‘istraživanja su pokazala da...’. No
neću biti nepravedan jer je zahva-
ljujući formatiranom radiju došlo
do osjetno veće kvalitete u produk-
ciji jingleova, odnosno radio ima-
ginga. To mi je jedino pozitivno u
formatiranju.
Je li paradoks da danas, kad
imamo toliko problema u druš-
tvu, radijski programi nude be-
dasti optimizam bez sadržaja i
ne “talasaju”?
“Talasanje” je bilo moguće u
prijašnjem društveno-političkom
uređenju gdje neke stvari nisi
mogao javno izgovoriti. Nekada
se trebalo dosjetiti kako prenijeti
istinitu informaciju, a ne izvrgnu-
ti se političkoj represiji. Ta geni-
jalnost u pričanju, slikanju istine
na neverbalne načine, podcrta-
na rock glazbom i ubitačnom du-
hovitošću, stvorila je Omladinski
odnosno Stojedinicu, medijski Ki-
limanjaro, nikad osvojenu planinu
pravog i neponovljivog radijskog
novinarstva. Danas kada postoje
preduvjeti za stvarnu slobodu iz-
ražavanja blebeće se o prometu i
vremenu. Ljudima je pun kufer
politike, ali ako se nećeš baviti
politikom, bavit će se ona tobom.
Umjesto moderne, perspektivne
države znanja, obilja i socijalne
pravednosti živimo u glibu histo-
rijske mržnje, siromašni i preva-
reni, ukradene budućnosti. Može
li novi radio nešto promijeniti? Si-
gurno ne, ali može biti svjetionik
zdravog razuma, slobodan pro-
stor za izražavanje stavova i podu-
piranje različitosti, civilnog druš-
tva i kulturnih promjena. Može
biti ozbiljan i zabavan istovreme-
no, proizvoditi relevantan sadržaj
i sadržajno zabavljati. Ne želim da
Yammat FM bude percipiran kao
Stojedinica. Ta vremena su proš-
la. Yammat FM mnogi će uspore-
đivati s nekadašnjim radijskim ve-
likanom ponajprije zbog ljudi koji
su nekada radili tamo, a sada su
ovdje pod logom novog radija, no
FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ
s tim sve usporedbe prestaju. Ra-
dijski smo profesionalci, iskusni i
odgovorni. Ne stidimo se prošlo-
sti nego počinjemo stvarati teme-
lje za budućnost. HRVOJE HORVAT
 KONCERTI

Glazbene ikone
u Kinu Šiška
Stižu Dr. John i John Dr. John

U
McLaughlin
S T U DE NOM U L J U-
bljansko Kino Šiška
stižu Dr. John i John
McLaughlin, prvi 8. a
drugi 11. u mjesecu. Prvi je najve-

PIPS
ći glasnik glazbene tradicije New
Orleansa koji već 46 godina prepli-
će blues s R&B-om, rock&rollom,
funkom i jazzom. Drugi je poznat
po radu u prvom i jednom od naj-

većih fusion bendova svih vreme-
na, Mahavishnu Orchestri.
Dr. John u Šišku dolazi s The
Nite Trippersima i “best of” reper-
toarom. U karijeri je svirao je s le-
CHIPS
kan John McLaughlin u Šiški će
se predstaviti s “energetskom bom-
bom” The 4th Dimensions. Mc-
Laughlin je jedan je od ključnih
i najvažnijih jazz gitarista svih

gendama kao što su Van Morrison,
Aretha Franklin i Mick Jagger.
Godine 2012. njegov Grammyjem
nagrađeni album Locked Down
producirao je Dan Auerbach, a u
VIDEO
vremena. Surađivao je s Milesom
Davisom, u svom je spiritualnom
razdoblju osnovao bend Shakti,
a svirao je i sa Stonesima. Sredi-
nom 90-ih s Pacom de Luciom i

dugogodišnjoj karijeri primio je
šest spomenutih nagrada te mje-
sto u Dvorani slavnih Rock & rolla.
Među vrhove u njegovoj karijeri
ubraja se album Sun, Moon and
Herbs iz 1971. na kojem su nastu-
pili Clapton i Jagger. Drugi veli-
CLIPS
Alom Di Meolom osnovao je The
Guitar Trio, a posljednji jazz fusi-
on bend koji je okupio slušat ćemo
i u Šiški, gdje će svirati i skladbe s
aktualnog albuma The Boston Re-
cord. Ulaznice na www.eventim.hr
i store.kinosiska.si  E.R.

ŠANSA ZA DEMO BENDOVE

HRT organizira četvrtu sezonu HR demo kluba
Počelo je primanje prijava za sudjelovanje u četvrtoj sezoni HR demo
kluba, natjecanja demo bendova koje organizira HRT. Natjecanja (koja
FOTO: KINO ŠIŠKA PRESS; DEMO KLUB PRESS

traju od studenog do ožujka 2015.) će se održavati srijedom navečer u

zagrebačkom Klubu gdje će se predstavljati tri sastava s autorskim stva-
rima. Žiri urednika HRT-a odabrat će po jedan sastav koji će zadnje srije-
de u mjesecu svirati u malom finalu, u Malom pogonu Tvornice kulture (s
prijenosom na radiju, live streamu te na HTV-u), kada će se odabrati po-
bjednik mjeseca. Veliko finale je u svibnju 2015., kad će pet
najboljih bendova (pobjednika mjeseca) nastupiti uz izra-
van prijenos na Drugome programu Hrvatskoga ra-
dija, live streamu te na snimanju emisije za HTV.
HR demo klub okupit će 42 benda koji do prijave
na natječaj nemaju službeno diskografsko izda-
nje. Kandidati trebaju poslati 3 probne snimke s
Lanjski autorskim pjesmama na hrvatskom jeziku u mp3
pobjednici formatu, biografiju i kontakt. Prijave traju do pro-
- Krešo i sinca 2014. a glavna nagrada je snimanje albuma
Kisele u studijima Hrvatskoga radija, samostalni kon-
kiše cert i medijsko praćenje HRT-a.  M.P.
 ROCK&ROLL

Radikalna preobrazba
PROFIL

Juliana Casablancasa
Pjevač The Strokesa govori o otrježnjenju, ljevičarskoj politici i svom divljem znom, zrelom, odraslom ocu Ju-

‘O
lianu”.
albumu s novim bendom Tekst: Patrick Doyle Na izlasku iz knjižare, ostavlja
5 dolara u staklenici za donacije
VDJE JE BAŠ KUL”, K AŽE JULIAN CASABLANCAS. K ASNA JE te kreće prema ulici. U sljedećih
ljetna večer, nekoliko blokova od svog stana na Lower East Sideu 36-go- nekoliko sati prići će mu nekoliko
dišnji pjevač The Strokesa pretražuje radikalnu knjižaru koju vode vo- obožavatelja koji se odnose prema
njemu kao prema starom prija-
lonteri. U blizini blagajne, na ramenu žene sa spikeovima na glavi telju. U jednom trenutku, dečko
nalazi se bijeli štakor, ljubimac, a iz sterea se čuje Jimmy Cliff. Casa- koji nosi skate i bejzbolsku kapu
blancas lista kopiju knjige Noama Chomskog, How the World Works kada primjećuje knji- kaže da mu se sviđaju nove stva-
ri s The Voidzima. “Hvala, čovje-
gu o CBGB-ju, povijesnom punk klubu koji je zatvoren 2006. “Trebali smo svirati ‘Mo-
če!”, kaže Casablancas. Nekoli-
dern Age’ prvi put, ali nas je tonac isključio”, kaže prisjećajući se ranih nastupa Strokesa iz ko trenutaka poslije dodaje: “Lik
2000. “Zbilja su bili kreteni. Mislim, mjesto je očigledno bilo legendarno, ali nisam plakao izgleda baš fora”.
za njim kad su ga zatvorili. Pomislio sam: ‘Jednostavno otvorite novi na Times Squareu’”. Dio rane mistike oko Stroke-
sa dolazio je iz glamura poveza-
Klupski dani Strokesa nisu nog s njihovim privatnim živo-
dugo trajali: godinu dana nakon tima. Mnoge su priče o bendu
gaže u CBGB-ju, Casablanca- isticale da je Julianov otac, John
sov bend oživio je njujorški rock Casablancas, osnovao ogro-
svojim debijem, Is This It, i po- mni Elite Model Management
pločao put za generaciju roke- koji je zapošljavao supermodele
ra od The Black Keysa do Arc- poput Cindy Crawford i Naomi
tic Monkeysa. (“Otvorili su nam Campbell. Roditelji su mu se ra-
vrata jer su nas počeli angažira- zveli kad je imao osam godina.
ti u klubovima zato što smo bili Odnos s Johnom bio je napet i
garage rock bend”, kaže Dan Au- Julian je puno pio i prije nego što
erbach iz The Black Keysa.) Casa- je krenuo u srednju školu, od koje
blancas će postati poznat po be- je na kraju odustao. “Bio je šar-
zizražajnosti, personificiranim mantan, karizmatičan tip”, Ca-
vječno pijanim njujorškim poi- sablancas kaže za svog oca koji je
manjem onoga što je kul. Ovih umro prošle godine. “Mislim da
je dana trijezan, oženjen i otac sam uvijek samo htio biti blizak
3-godišnjeg dječaka Cala, a ve- s njim. To se pretvorilo u tinej-
ćinu vremena provodi u svom džerski bunt”.
domu na sjeveru New Yorka. Kad Bliskiji je bio sa svojim oču-
dugo ostane budan, ponekad za- hom, umjetnikom i sveučilišnim
pisuje odlomke iz knjige Howar- profesorom Samom Adoqueijem,
da Zinna, A People’s History of PONOVNO U KLUBOVIMA više značenja. Znaš? Pogotovo koji je odrastao u Gani i koji je
the United States, ili čita ljevi- Casablancas predvodi svoj novi sada kad sam malo stariji”. Casablancasa upoznao s glazbom
čarske stranice poput Truthout i bend, The Voidz, na nastupu u Los Nimalo se ne ističe obučen radikalnog nigerijskog titana
Truthdig. “Dobro mi je sve što sa- Angelesu, u kolovozu u poderane traperice i traper Fele Kutija. Adoquei je oblikovao
drži riječ ‘truth’”, kaže uz samo- jaknu. U razgovoru je entuzija- Casablancasov stav o umjetnosti
svjesni osmijeh. sviđa. “Ovo je konačan cilj – ot- stičan i iskren, srčano naveliko i glazbi kroz njegovu karijeru, a
Uz to, nedavno je završio novi kako sam snimio prvi album, priča o problemima poput neu- nudio je i savjete oko pisanja tek-
FOTO: GULIVER/GETTY IMAGES

samostalni album Tyranny koji
je objavljen u njegovoj izdavač-
koj kući, a na kojem ga prati bend
The Voidz. Album je zbijen glaz-
beno i politički angažiran. Dale-
ko je to od oštrih melodija Stro-
kesa i Casablancasu se to očito
želio sam napraviti jedan ova-
kav”, kaže referirajući se na svoj
debitantski album Phrazes for
the Young. “Ako nešto pokuša-
vam, onda je to nadahnuti nešto
što će biti jednako veliko, ako ne
i veće (od Strokesa), ali što ima
tralnosti na internetu i medijskoj
pristranosti. “Vrlo je ljubazan i
otvoren u zadnje vrijeme”, kaže
dugogodišnji menadžer Stroke-
sa Ryan Gentles. “Ne govorim o
dečku kojeg sam prvog upoznao.
Govorim o ovome sada: o trije-
stova. (I Casablancas je bio bitan
za očuhovu umjetnost. Adoquei-
jeva knjiga Origin of Inspirati-
on iz 2011. je esej o tome kako
na najbolji način voditi kreati-
van život te je puna ideja koje je
nekada isprobavao na Casablan-

22 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .

casu. “Jednom sam rekao Julia-
nu da sam je napisao zato što je
otišao i postao zauzet, a dječaka
s kojim sam dijelio ideje više nije
bilo”, kaže Adoquei.) Očuh i dalje
Casablancasu daje bilješke o nje-
govu radu koje su ponekad oštre.
“Nekad mi kaže: ‘Možda ti se neće
svidjeti’ ”, kaže Adoquei. “Oštar
sam ako je umjetnost smeće”.
Album Tyranny sadržava broj-
ne žanrove, od hardcore punka
i afričkih ritmova do metal so-
laža i robotskih glasova. “Poslu-
šali bismo etno pjesmu i metal
pjesmu i htjeli smo premostiti te
granice”, kaže Casablancas. Pro-
FOTO: COLIN LANE
ces pisanja ponekad je bio emo-
cionalan: Julianov je otac umro
dok mu je sin pisao pjesme za
Tyranny. Izgleda da se pjesma
prav u melodiju na
klaviru”.
Casablancas se jako
borio kako bi došao do
ovog trenutka. Nakon
p o č e t nog u spjeh a
Strokesa, mladenač-
ka je zabava, koju su
mnogi povezivali s
bendom, dovela Ca-
sablancasa do ozbilj-
nog problema s alko-
holom. Došlo je do
toga da bi od jutra pio
votku. “Bio sam sim-
patičan samo 10 posto
vremena, kad bi bio
savršeno ‘nazujan’”,
kaže o svojim danima
opijanja. “Mislite da
ste hrabri i ludi i mo-
žete piti. Ali zapravo
je to više: ‘Ne mogu
razgovarati s ljudima
bez glupog lažnog sa-
mopouzdanja koje je
odvratno’. Mislite da
je to kao serum istine,
ali je više kao serum
za kretene”.
Započeo je dug pe-
riod oporavka. “Bio
sam mamuran nekih
pet godina. Do-
slovno četiri godine
nakon što sam pre-
stao piti nisam se
osjećao dobro. I dalje
DRUGAČIJI sam imao taj osjećaj
“UDAR” da sam lagano ma-
U New Yorku na muran, ne da vam se
proljeće spustiti do trgovine i
samo želite ostati za-
tvoreni. Zbog toga
“Human Sadness”, duga 11 mi- sam se osjećao slomljeno”.
nuta, djelomično odnosi na tugu Svoj samostalan album obja-
u trenutku kad Casablancas citi- vio je 2009. za koji je pjesme skla-
ra pjesnika Rumija: “Beyond all dao na laptopu u svom stanu. U
ideas of right and wrong there isto vrijeme, odstupio je sa svog
is a field/I will be meeting you mjesta vođe Strokesa, ustupaju-
there.” Julian kaže: “Bilo je in- ći drugima više kontrole oko pi-
tenzivno. Čak i ako niste bili bli- sanja pjesama. Kako sam kaže:
ski s ocem, jednom kad to nesta- “održavao sam mir”. Rezultat je
ne, to je kao da vam nestane krov toga nedostatak hookova i emo-
s kuće”. cionalnog dojma s njihova prva
Casablancas i The Voidz dvije tri na zadnja dva albuma, Angels
su godine pisali pjesme za album, iz 2011. i Comedown Machine
a snimili su ga u sedam mjese- iz 2013. “Možda nisam bio to-
ci u studiju iznad njujorške knji- liko autoritativan kao što sam
žare Strand, uglavnom radeći od bio prije, ali to je bilo namjerno”,
19:00 do svitanja. “Mislio sam da kaže. “Jer to je stvaralo toliko pro-
sam ja perfekcionist dok nisam blema (s ostatkom Strokesa). Ne
upoznao Juliana”, kaže Jake Ber- bih se volio prepirati i svađati oko
covici, basist Voidza. “Mislim da toga. Moj je stav bio: ‘Tako vam se
smo 20 dana proveli tražeći onu više sviđa? Dobro’”.
l i s t o p a d 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E |
Unatoč svemu tome, Stroke-
si su ostali voljeni i velika kon-
certna atrakcija. Obožavatelji su
dolazili iz cijelog svijeta kako bi
vidjeli njihov prvi koncert u tri
godine u Capitol Theatreu u nju-
jorškom Port Chesteru prošlog
svibnja. “Skoro sam se rasplakao”,
kaže Gentles. “Propustio sam sve
skupa možda dvanaest njihovih
nastupa ikad, a nikad mi nisu
zvučali bolje nego tad”. Tjedan
dana kasnije svirali su u na festi-
valu Governors Ball u New Yorku,
na najvećoj glavnoj pozornici tog
vikenda. (Nakon što je bend za-
vršio sa svojim setom, publika se
na očigled razrijedila prije nastu-
pa Jacka Whitea.)
Istog dana kad je svratio u knji-
žaru, Casablancas je otišao na ve-
čeru – salatu od avokada u do-
minikanskom restoranu gdje je i
ručao – i razmišlja o svim suko-
bljenim osjećajima nakupljeni-
ma zbog benda i njihove nepre-
stane slave.
“Osjećate se ponizno i prihva-
ćeno zbog toga što neke stvari
dobro radite”, kaže o Strokesima.
“Ista je stvar s glumcima: ako je
film uspješan na kino blagajna-
ma, naprave ih još deset jer misle
da je to ono što ljudi vole… Ako
nešto ima komercijalnu vrijed-
nost, ne znači da je dobro”.
Večer prije nego što je objavio
Tyranny, bend je odsvirao tajni
koncert u potkrovlju u Brooklynu
zvanom Rawk Hawks. Kad se
pročulo tko svira, horda oboža-
vatelja napunila je mali prostor.
Obučen u preveliku jaknu New
York Jetsa, unatoč sparini i vru-
ćini u prostoriji, Casablancas je
“napao” mikrofon i počeo izvi-
kivati svoje nove agresivne pje-
sme. Zvuk je potpuno drugači-
ji od Strokesa, ali djevojke i dalje
vrište na svaki njegov pokret, a
ljudi viču da pojača svoj glas.
Za sada će Casablancas poha-
rati arene sa svojim originalnim
bendom. “I dalje je zabavno vi-
djeti kako ljudi reagiraju”, kaže o
nedavnim koncertima Strokesa.
“Ali osjećam li nešto zbog toga?
Ne. Maloprije sam vidio nekoga
kako izvodi obradu neke pjesma
s Top 40 u praznom baru, vjero-
jatno ju je naučio prije dva dana.
Vjerojatno je više uživao svirajući
je nego što ja uživam kad sviramo
‘Last Nite’. Samo sam se nasmijao
tome”. 
23
 ROCK&ROLL
ISTRA U SRCU
DJ Premier na
ovogodišnjem
Outlooku
DJ PREMIER
“I dalje osjećam poštovanje
prema hip hop kulturi”
Producent i DJ govori o
Hrvatskoj, hologramima i
hip hopu danas
I
A KO H I P HOP DVO JAC
Gang Starr koji su sačinja-
vali MC Guru i DJ Premier
nećemo nikad više moći čuti
uživo, pa ni u hologramskom obli-
ku, baklju hip hopa Premo ener-
gično nosi i nakon smrti svog par-
tnera. Glazbenik kojeg je Rolling
Stone proglasio najboljim hip hop
producentom svih vremena radio
je na albumima Jay-Z-a, Kanyea
Westa, Nasa, Rakima i Snoop
Dogga, Limp Bizkita i Christi-
ne Aguilere, a do današnjeg dana
ostao je odan, kako kaže, “pravom
hip hopu”.
Više si puta gostovao u Hrvat-
skoj, a kad je prije mnogo go-
dina Nas otkazao nastup u Za-
grebu smatrajući kako je riječ o
vrlo opasnoj zemlji, napisao si
mu mail hvalospjeva o Hrvatskoj
24 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
i pokušao ga natjerati da promi-
jeni mišljenje. Otkud dolazi tvoja
povezanost s Hrvatskom?
Prijateljstvo s Phat Philliejem
traje još od početka 2000-ih go-
dina. Poznajemo iste ljude, dije-
limo strast za DJ-ingom i osjeća-
mo glazbu na isti način, a takvu
vezu ne možeš ostvariti bilo s kim.
Phillie pripada u naš takozvani
krug pravih DJ-a. Usto, bukirao
je sve naše nastupe za ovaj dio
regije i nahranio nas najboljim
istarskim specijalitetima kad smo
ovoga ljeta bili na festivalu Outlo-
ok u Puli.
U Hrvatskoj si prvi put nastupio
prije deset godina, u zagrebač-
kom klubu Aquarius. Nastupa
se mnogi sjećaju po tome što si
usred dinamičnog hip hop seta
ubacio pjesmu “Smells Like Teen
Spirit”. Koliko se tvoj stil nastupa
i DJ-iranja promijenio od tada?
Gotovo ništa. I dalje slažem
svoje DJ rutine, nalijećem na za-
nimljive stvari koje onda uba-
cujem u setove i koje ponekad
iznenađujuće savršeno sjednu u mije moj stil. Osjećam poštovanje
nekoj kombinaciji. Otkako za DJ- prema hip hop kulturi.
ing koristim i računalo i Serato, Što misliš o konceptu hip hop
mogu se prisjetiti što sam puštao koncerata s hologramima?
i onda zapamtiti te trenutke ge- Kad su to napravili prvi put s
nijalnosti koji se dogode na na- 2Pacom na Coachelli, zapanji-
stupima. lo me je, ali nakon toga postalo
Već dugo si u hip hop “igri”. Što je sve gore i gore. S vremenom su
misliš o razvoju žanra posljed- hologrami postali kao “Ice bucket
njih dvadeset godina, posebno challenge”.
od naglog porasta popularno- Imaš li još neostvarenih ciljeva
sti nove generacije repera poput nakon svega što si napravio u
A$APa Rockyja, Kendricka La- glazbenoj karijeri?
mara i drugih? Želim proširiti ono što već sad
Suvremeni hip hop je glazba radim - programiranje glazbe na
orijentirane na mlađe populacije. ritam-mašinama, vraćanje na tip
Ja volim zvuk osamde- instrumentacija na ko-
setih i devedesetih, čak i “Volio bih se jima sam odrastao, ali
proto rap glazbu, sve do uz vlastiti stil upotre-
okušati u
dvadesetih godina proš- be sampleova u kreira-
stvaranju
log stoljeća. Ta glazba nju hip hopa. Volio bih
za mene ima određeno
glazbe za se okušati i u stvara-
značenje i važnost jer
televiziju i nju glazbe i scoreova za
filmove.”
FOTO: POLONA KUMELJ
sam je slušao kao kli- televiziju i filmove, no
nac. Neka novi reperi najvjerojatnije u okvi-
rade što hoće, ja i dalje nastav- rima undergrounda kako bih se
ljam raditi kao do sada, fokusi- dobro osjećao i zabavljao s onim
ram se na publiku koja već razu- što radim.  REA HADŽIOSMANOVIĆ
 AmericanExpressHrvatska 0800 3775 55

Svako putovanje započinje

prvim korakom. Postanite korisnik
American Express kartice.
®

Lijepo je znati da mi bilo gdje, u svakom trenutku, American Express kartica

nudi sigurnost, pouzdanost te spontani užitak, ali i mnogo više od toga:
• obročna otplata do 24 rate bez kamata i naknada
• osiguranje od posljedica nesretnog slučaja
• Membership Rewards® program nagrađivanja
• zrakoplovne karte i sve ostale PBZ Card Travel American Express usluge
do 24 rate bez kamata i naknada.

Bez upisnine i članarine za prvu godinu korištenja!*

www.americanexpress.hr/postanitekorisnik

SAMO U GRUPI PRIVREDNE BANKE ZAGREB

American Express® je zaštićeni znak American Express Company.

PBZ Card je ovlašteni izdavatelj American Express kartica u Hrvatskoj. *Pogodnost vrijedi za pristupnice primljene od 15.10. do 31.12.2014.
 ROCK&ROLL
Samozatajni stanovnik
kraljevstva psihodelije
Dino Santaleza - subjekt
u Pridjevima
K
ADA SE NA POČETKU
godine pojavio neobi-
čan bend Pridjevi, ve-
ćina pratitelja hrvat-
skih glazbenih zbivanja napokon
je dobila priliku upoznati samo-
zatajnog labinskog muzičara Dinu
Santalezu. Nije, međutim, bila
riječ o debitantu – u tom trenut-
ku iza sebe je već imao tri albu-
ma psihodelične krautrock skupi-
ne East-Ra - a niti o još jednom u
nepreglednom nizu sanjara s aku-
stičnom gitarom, iako su posta-
vu grupe zaokružile kantautorice
Nina Romić i Ivana Picek. Dino je
svoju underground poziciju “za-
cementirao” potpunom nezainte-
resiranošću za nastupe uživo, no
sjajne kritike acid folka Pridjeva i
nagovaranje prijatelja na kraju su
ovog neobičnog momka ipak “otje-
rali” na stage.
“S koncertima sam počeo na na-
govor Valdeta Lubotenija (pjevač
Orange Stripsa koji s Dinom čini
dream pop duo Trees Of Maine,
op. a.), iako mi svirati samom na
pozornici uopće nije zanimljivo,
LEGENDA
Marley 1976. godine
26 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
PREDSTAVLJAMO
taj kantautorski đir mi nije baš
privlačan. I dalje ne dogovaram
nikakve nastupe, najčešće dobi-
jem poruku ‘sviraš tu i tu, tog i tog
datuma’.”
Rijetki koji su uspjeli iskopati al-
bume danas nepostojećeg sastava
East-Ra nisu mogli vjerovati da je
tako nešto snimljeno u Hrvatskoj.
Takve su ga reakcije iskreno izne-
nadile. “Nisam se nikad planirao
baviti muzikom, no onda sam sku-
žio da pjesme mogu snimiti na lap-
top i objaviti na Bandcampu. Prvi
album je ustvari bio demo preko
kojeg sam pijanistu želio pokazati
kako bi to trebalo zvučati, no kada
sam ga preslušao, shvatio sam da
tu više nemam što dodati. Ubrzo
nam se pridružio moj bratić Vigor
Kiršić na bubnjevima pa smo za-
zvučali malo drugačije, kao Do-
orsi. Ljudima se sviđalo, ali nakon
nekog vremena je sve to propalo,
ponajprije jer nisam uspio prona-
ći istomišljenike s kojima bih se oz-
biljno posvetio bendu.”
Svojevrsni nastavak te priče su
i Pridjevi koji su također nastali
sasvim spontano, bez velikih pla-
nova i ambicija. Na njihovu albu-
mu Santaleza je napisao komplet-
nu glazbu i tekstove, odsvirao sve
POGLED U MRAČNE UGLOVE MARLEYJEVE JAMAJKE
Pokušaj ubojstva reggae zvijezde 1976. poslužio je kao inspiracija za maštoviti novi roman
Atentator je provalio u kuću Boba
Marleyja u Kingstonu na Jamajci 3.
prosinca 1976. navečer, počeo pucati
te teško ranio Marleyja, njegovu ženu,
Ritu i njegovog menadžera.
Pucnjava, koja do danas nije
riješena, velik je dio legende
o Marleyju – prkosio je svo-
jim napadačima tako što je
nastupio na masovnom be-
splatnom koncertu u Kingsto-
nu dva dana kasnije. Sada je
incident nadahnuo A Brief Hi-
story of Seven Killings, od-
SAMOZATAJAN
Santaleza
instrumente i producirao. “Dopi-
sivali smo se preko Fejsa i dogovo-
rili da ćemo nešto raditi zajedno.
Počeo sam im slati snimke i sku-
žio da imam potpunu slobodu –
mogao sam im poslati čisto ludilo,
totalni džumbus, svejedno im se
sviđalo. Cijeli je album improviza-
cija, snimljena za otprilike 15 sati.”
Otkad je napravio cover za
jedno izdanje benda East-Ra, sve
se više okreće i drugim granama
umjetnosti pa je tako nedavno
imao i prvu izložbu.
“Volim izrađivati kolaže, od
stvari koje izrežem iz časopisa ili
uz pomoć Photoshopa, a potom ih
lično novo djelo povijesne fikcije ja-
majčanskog pisca Marlona Jamesa.
Dijelom triler, dijelom usmena preda-
ja, a dijelom monolog struje savjesti,
Jamesova priča duga skoro 700 stra-
nica ponovno otvara pitanja, oživljava
teorije i poluistine o incidentu. “Kao
da pišete o Kennedyju – nema pra-
vocrtne naracije”, kaže James, bivši
glazbeni kritičar za Jamaica Obser-
ver. “Ima puno glasina i proturječ-
nih informacija, a jako malo činjeni-
ca”. Jedan je od glavnih likova Rolling
Stoneov pisac koji je ponekad nara-
animiram. Tako sam radio i spot
za ‘Svijet na dlanu’. I album Pri-
djeva je nastao tako da sam prvo
napravio cover, a onda iz njega ‘iz-
vlačio’ muziku.” S Dinom smo po-
razgovarali uoči nastupa na “Za-
čaranoj Močvari” tijekom kojeg je
izveo i nekoliko pjesama spome-
nute trojke, pri čemu je genijal-
no imitirao glasove Ivane i Nine,
a instrumentalne dionice zamije-
nio zviždanjem. Dan poslije odr-
žana je i prva proba Pridjeva pa
bismo “Lucifer i ja”, “Požuri pola-
ko” i “Svijet na dlanu” uskoro na-
pokon mogli čuti i u izvedbi kom-
pletnog benda.  VEDRAN HARČA
tor i koji se umiješa u jamajčanski rat
bandi te međunarodnu trgovinu dro-
gom. “Rolling Stone je Marleyja sta-
vio na naslovnicu 1976.”, kaže James,
referirajući se na članak Eda McCor-
macka koji je, čini se, predvidio puc-
FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ; GULIVER/REX
njavu. “Sigurno sam ga pročitao mi-
lijun puta”. James je unio jako puno
glazbenih detalja i povijesti u svoju
priču. “Prvi jamajčanski pisci koji su
govorili o stanju u društvu bili su
glazbenici”, kaže. “Ako želite pisati
roman o Jamajci 70-ih, to jednostav-
no mora biti rock & roll roman”. J.B.

FESTIVAL
Spoj elektronike
i umjetnosti
Electronic Beats uskoro
u zagrebačkoj Laubi
Č
ET V RTO I Z DA NJ E
Electronic Beats Festi-
vala Zagreb održat će
se 8. studenog u Laubi.
Riječ je o međunarodnom glaz-
benom programu Telekoma koji
već 14 godina predstavlja najpo-
pularnija i najkvalitetnija imena
svjetske elektronske glazbe. Festi-
val Electronic Beats prepoznatljiv
je po sinergiji najkvalitetnije mo-
derne elektronske i druge glazbe,
futurističkog light/video dizajna
i aktualnih tehnoloških trendo-
va, a ovaj put ide korak dalje te je
svoje zagrebačko izdanje postavio
u popularno središte suvreme-
ne umjetnosti, u galeriju Lauba:
Kuću za ljude i umjetnost.
Galerija Lauba u posljednjih
nekoliko godina profilirala se kao
domaći centar zbivanja i praće-
FOTO: TELEKOM LECTRONIC BEATS FESTIVAL
nja trendova svjetske scene su-
vremene umjetnosti, što potvrđu-
je nizom multimedijalnih izložbi i
projekata suvremenih umjetnika
i umjetnica.
Izmještanje festivala Electro-
nic Beats Zagreb u galeriju Lauba
ovom događaju daje dodatnu di-
menziju te tvori neobičan umjet-
nički koncept u skladu sa suvre-
EYEDRESS
Perspektivni
filipinski
producent
menim stremljenjima spajanja
različitih vidova umjetnosti te
širenja i obogaćivanja funkcio-
nalnosti muzejskih prostora. Te-
lekom Electronic Beats tako u
ovogodišnjem izdanju svim posje-
titeljima donosi kombinaciju mo-
dernog galerijskog prostora za-
nimljive arhitekture, najnovijih
trendova visokokvalitetne elek-
tronske glazbe te napredne hu-
mane filozofije vodećeg pružate-
lja telekomunikacijskih usluga,
Telekoma.
Ovogodišnji lineup predvodi
Erlend Øye, jedan od najznačaj-
nijih suvremenih alternativnih
rock umjetnika koji prvi put na-
stupa u Zagrebu. Domaćoj će se
publici premijerno predstaviti i
engleski pjevač i kompozitor Pa-
trick Wolf, perspektivni filipinski
producent Eyedress te danski DJ
i producentski kolektiv Den Sorte
Skole. Više informacija o izvođa-
čima i festivalu može se pronaći
na www.electronicbeats.net
Cijena ulaznica u pretproda-
ji iznosi 100 kuna, na ulazu 130
kuna. Ulaznice se mogu kupiti na
electronicbeats.net, u T-Centrima
(Iblerov trg 7 i Trg Petra Prera-
dovića 3), Dirty Old Shopu (Tra-
tinska 18 te online) i Rockmarku
(Berislavićeva 13) u Zagrebu. M.P.
 ROCK&ROLL

Inženjer savršenog zvuka

STEVE ALBINI

Mršavi očalinko koji

stoji iza nekih od pravih
remek djela alt rocka

U
A MER IČKOJ A LT
rock glazbi nekoliko je
osoba neupitno i jedan
od njih je očalinko i
mršavko Steve Albini, “krivac” za
neke od remek djela glasne glaz-
be, čovjek koji ne voli da ga se zove
producentom, nego inženjerom
zvuka, s obzirom na radnu etiku
prema kojoj u velikoj većini svojih
producentskih intervencija traži
što organskiji, prirodniji zvuk.
Većina njegovog produkcijskog
rada temelji se na tome kako sa-
vršeno snimiti zvuk uživo, kako
ozvučiti prostoriju u kojoj bend TR-606. “Crna” varijanta indu- nizu bila je Rapeman, nazvana po SHELLAC
svira da bi što prirodnije prenio strijskog punk rocka u njihovoj opskurnom japanskom strip ka- Albinijev bend ove je godine objavio
energiju. Taj stav nije mijenjao od izvedbi značila je dominaciju fre- rakteru, u kojoj se spario s ritam novi album, Dude Incredible
ranih 80-ih kada je počeo s ben- netične ritam sekcije, plastificira- sekcijom (Washman/Sims) benda
dom Big Black. Prije toga radeći ne primitivne ritmove, brutalno Scratch Acid, iz čije će se jezgre Od sjajnog debitantskog albuma
kao grafičar, ilustrator, retušer i agresivne gitare ozvučene do razi- razviti jedan od najmoćnijih ben- At Action Park (1994.) do ovogo-
novinar u nekoliko fanzina u ko- ne imitiranja zvukova iz čeličana dova alter indie noise rock povije- dišnjeg Dude Incredible Shellac
jima je pratio punk scenu, Albini pri najgrubljim obradama nima- sti The Jesus Lizard. Jedan album su nanizali dobrih albuma i kon-
je od početka pokazivao sklonosti lo plemenitih metala i mračne bas Two Nuns And A Pack Mule su- certnih turneja koje su varirale od
prema kombiniranjima i pomire- linije. Pjesme su govorile o tema- kladno teoriji brzog sagorijeva- sjajnih do manje impresivnih, ali
nju alt bendova poput Throbbing ma poput White trasha (“Bazooka nja nečeg toliko nabrijanog imao zadržavajući zdravi pristup glaz-
Gristle i Killing Joke s krautro- Joe”), depresiji američke provin- je svrhu jer su snimili strašno gla- bi gdje je osnovni motiv emocija,
ck legendama Kraftwerk, The cije (“Jordan, Minnesota”, “Kero- san i opasan album s kojeg su bom- a nikada novac. Oni su tu jer vole
Fall i destruktivnim The Birthday sene”), autodestrukciji, rasizmu, bastični komadi “Steak And Black to što rade. Toliko se i daju. She-
Party s novovalnim odmetnici- zlostavljanju klinaca, karakter- Onions” i “Hated Chinee” te obra- llac je na koncertu ili vrlo mate-
ma The Wire i proto pankerima nim pizdarijama (“Bad Penny”), du ZZ Top klasika “Just Got Paid”. matički ili destruktivni bend. Al-
The Stooges i pankerima Ramo- brutalnim ubojstvima (“Colobian U sklopu promotivne turneje bini kao centralna figura daje se
nesima. Takav mash up morao Necktie”), a obrađivali su se i he- svirali su u Zagrebu i to nije bio je- iz petnih žila. Nema ljepote, nema
je rezultirati ili nečim neslušlji- roji Kraftwerk (“The Model”) i The dini doticaj s ovom regijom, s ob- imidža, nema make-upa, ali ima
vim ili zastrašujućim. U njego- Wire (“Heartbeat”). U šest godina zirom na to da je Albini u naponu života, borbenosti i glazbe koja je
vom slučaju radilo se o potonjem. snimili su dva albuma Atomizer snage zagrebačke noise grupe Sexa odsvirana kao da u tom trenutku
Big Black je pokrenut u formaci- i Songs About Fucking te nekoli- bio voljan producirati njihov rad, životi svih trojice ovise o svakom
ji one man band s ko EP i live izda- međutim spriječile su ga finan- distorziranom tonu. Ima krvavih
obzirom na to da BEST OF ALBINI nja, ostavljajući cijske i organizatorske okolnosti. žuljeva na instrumentima, znoja,
je na prvom stu- moćan trag gdje Prije nekoliko godina zagrebač- tekućina od kojih su njegovi he-
dijskom snim- Najbolji autorski albumi: god su se pojavi- ki bend Joe4 uspjeli su privoljeti roji zidali hridine rock and rolla.
ku, EP-u Lungs, 1. Big Black – Atomizer li, s obzirom na (i platiti) Albinija da im u tri dana Albini je takav konstruktor. Mak-
A l bi n i s v i r a o 2. Big Black – Songs About to da publici po- snimi i deset pjesama. Nakon ras- simalni profesionalac koji se vrlo
sve instrumen- Fucking svećenost u stilu pada Rapemana u nekoliko godi- rijetko smije, ali istinski uživa u
3. Shellac – At Action Park
te. Uskoro će mu “sviram makar na je producirao remek djela poput svakoj sekundi svog posla i kada
4. Shellac – Dude Incredible
se pridružiti San- krvarim iz prsti- Rid Of Me PJ Harvey, Liar i Goat ga pitate ima li osobnog favorita
5. Rapeman – Two Nuns
tiago Durango i And A Pack Mule ju” ostaje duboko The Jesus Lizarda, In Utero Nirva- od tisuću albuma i izvođača koje
Jeff Pezzati, gi- zarezana u pam- ne i Surfer Rosa Pixiesa. je snimio, skromno će spomenu-
tarist i basist či- Najbolje produkcije: ćenju. Indie spi- S dva prijatelja, multifunkcio- ti samo neke kao što su Nina Na-
1. Liar – The Jesus Lizard
FOTO: ABBEY BRADEN

kaškog post punk rit i punk etika nalna glazbenika Todda Traine- stasia, The Breeders, The Jesus
2. Surfer Rosa – Pixies
b e n d a Na k e d bile su niti vodilje ra za bubnjevima i Boba Westona Lizard, Silkworm i Will Oldham,
3. Rid Of Me – PJ Harvey
Raygun, a bub- 4. In Utero – Nirvana
svih Albinijevih na basu, oformio je Shellac koji će ali više od svega sjećat će se isku-
njar je bila ritam 5. Goat – The Jesus Lizard glazbenih inkar- do današnjih dana biti najizdržlji- stva rada s ljudima i to će staviti
mašina Roland nacija. Sljedeća u vija Albinijeva glazbena mašina. u trezor.  ANĐELO JURKAS

28 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
 NOVO IZDANJE
Zvonka Obajdin -
glavom u “svemiru”
Razgovor povodom
objave novog albuma
Tako jako
‘I
DE J U BE N D OVSKO G
rada imala sam oduvijek
– bili su tu i neki pokuša-
ji prije Svemira, u kojima
sam čak i dijelila autorstvo pje-
sama s drugim ljudima, oduvi-
jek me privlačila zamisao da svoje
ideje i inspiracije križam s tuđi-
ma pa da rezultat bude nešto što i
mene iznenadi”, izjavila je Zvonka
Obajdin, frontwoman zagrebačke
grupe Svemir koja je upravo obja-
vila svoj drugi album Tako jako,
dodajući kako je potpuno zado-
voljna što novi album u potpuno-
sti zvuči bendovski.
Kako je došlo do imena Tako jako?
To je zapravo jedna od najsta-
rijih pjesama koje sam napisala,
ako se ne varam, još 2008. Kop-
kalo me kako da je bendovski po-
složim i napravim sve te godine i
sada kad smo to,
na ovom albumu,
uspjeli, odlučila
sam da želim cijeli
album nazvati po
njoj. Ona i najbolje
odražava to razdo-
blje mog života iz
kojeg dosta pjesa-
ma s ovog albuma
crpi inspiraciju. I
možda moj tempe-
rament općenito.
Kod mene je puno
stvari “tako jako”.
Ja sam od onih
koji poderu i papir kad si hoće
napisati neku bilješku jer preja-
ko stišću kemijsku.
Je li to jedan od onih albuma na
kojem je inspiracija izašla u tre-
nutku ili se postupno razvijao i
FOTO: ZVONKA OBAJDIN PRESS
nadograđivao?
Nije riječ o albumu koji je stvo-
ren “u dahu”. Tu su pjesme na-
pisane u posljednjih sedam go-
dina. Obično treba proći dosta
vremena od momenta kada na-
pišem pjesmu do momenta kada
je ona spremna za snimanje jer
je s bendom prvo deset puta pre-
uredim prije nego što sam zado-
voljna. Pjesme napisane u pro-
teklih godinu-dvije uglavnom
čekaju red za bendovsko uvjež-
bavanje, a one koje pišem sada
vjerojatno će biti na albumu koji
ću snimiti kad odem u mirovinu.
Usput rečeno, najdulje smo radili
na pjesmi “Kornjača”, punih go-
dinu dana, i čak i sada još kat-
kad razmišljam da sam je možda
trebala drugačije složiti, no jed-
nom moraš reći dosta i snimiti
to što imaš.
Osim objave na Bandcampu na-
javljen je i fizički nosač zvuka,
jeste li u međuvremenu potpisa-
li ugovor s nekim izdavačem ili je
sve u vlastitoj režiji?
Sve je u vlastitoj režiji.
Kad i gdje planirate sljedeće na-
stupe?
Svirat ćemo 22. 11. u Zagrebu
u sklopu programa KLFM radija
“Radio na cesti”, te 19. 12. u Beo-
gradu u KC Gradu.
Obajdin
Kad je o vama, Zvonka, riječ, ne-
zaobilazno je i pitanje vezano za
Bistro na rubu šume, dakle kom-
pilacije su dobile ekstenziju klup-
skog programa. Ostaje li na tome
ili grupne promotivne djelatno-
sti u obliku kompilacija ima smi-
sla njegovati dalje?
U ovom trenutku ne planiram
dalje raditi na kompilacijama.
Možda jednom bude prilike ili po-
trebe da napravimo još koju, no o
tom potom. ZORAN STAJČIĆ
 ROCK&ROLL
MILOŠ KARADAGLIĆ
Čudo s Balkana
Brzorastuća zvijezda je na specijalnoj misiji - želi klasičnu
gitaru ponovno učiniti popularnom
M
ILOŠ KARADAGLIĆ,
najpoznatiji Crnogo- streaming platformi Deezer, za-
rac u svetu muzike, uzevši prvo mesto na top lista-
umetnik je za koga
se može reći da je ostvario sve
svoje snove. Svetski mediji ovog
harizmatičnog momka nazivaju
“balkanskim čudom”. Sa gitarom
u rukama prve muzičke korake
započeo je još sa 8 godina. Sti-
pendija prestižne Royal Academy
of Music iz Londona bila je samo
uvertira za neverovatan uspeh.
Svetska senzacija klasične gitare, lo proveo: “Predivna atmosfera i
Karadaglić je već izlaskom prva
dva albuma Mediterráneo i Lati-
no (Pasión) uspeo da osvoji vrho-
ve svih top lista klasične muzike
i istovremeno postane dobitnik
nekoliko značajnih priznanja za
doprinos klasičnoj muzici, uklju-
čujući prestižne nagrade Gramo-
phone Young Artist of the Year
Award, Classic Brit i Echo Kla-
ssik. Prošlog leta je uspešno sa-
rađivao i sa izvrsnim muziča-
rima simfonijskog orkestra No
Borders Orchestra.
Treći album Aranjuez (Deutsc-
he Grammophon/Mercury Cla-
ssics) koji je objavljen u februaru genta koji svaki put poseduju i na ni jezik najdubljih ljudskih emo-
30 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
obeležio je uspeh na regionalnoj
ma najslušanijih izvođača. Na
albumu se nalaze pesme sa kon-
certa “Aranjuez” Joaquina Ro-
driga, snimljenog sa Yannickom
Nézet-Séguinom i Londonskim
filharmonijskim orkestrom. Tim
povodom smo porazgovarali sa
njim dan posle nastupa na čuve-
nom iTunes Festivalu u Londo-
nu, za koji kaže da se fenomena-
odlična publika sa kojom osetiš
sasvim neku drugu energiju!”,
zadovoljno je rekao.
“Godinama ovaj predivan kon-
cert živi u mojim prstima. Kao
student izveo sam ga prvi put
Orkestrom Kraljevske akademi-
je u Londonu. Sastavljen je od
najlepših melodija ikada napisa-
nih za ovaj instrument i uvek mu
pristupam sa velikom pažnjom
i ljubavlju”, ističe Miloš o njego-
vom iskustvu u izvođenju ovog
dela i dodaje da za razliku od
solo nastupa, koncerti ovog tipa
puno zavise i od orkestra i diri-
njega prenose dru- cija. Ljudi često i puste suzu na
gačiju vrstu energi- koncertima. Svakako da se im-
je. Tako da se raz- povizacijom karakter melodije
menjivanjem ideja menja prilikom svakog izvođenja
i iskustava menja i i služi kao pravo ogledalo atmos-
muzika. Ona dobi- fere u kojoj nastaje. Mislim da je
ja nove oblike i ra- svaki umetnik slobodan upra-
zvija se kao i sam vo onoliko koliko to sam sebi do-
izvođač. zvoli. Note su samo odrednica.
“Važna je ener- Ne razmišljam puno o tome. Jed-
gija koju prenosiš nostavno, u pristupu interpreta-
na svoju publiku. ciji ovog dela vodim se kompa-
Aranjuez je album som ličnih emocija i prepuštam
sa kojim se najvi- se muzici.”
še ponosim do sada Karadaglić kaže da su na njega
jer je svaka nota na uticali brojni muzičari, a Andrés
svom mestu. Pravi Segovia je bio presudan jer ga je
je proizvod veli- čuo na gramofonskoj ploči i tog
ke ljubavi i velikog zvuka se seća kao nečeg magič-
rada. Sa ovim kon- nog i najlepšeg što se može čuti.
certom gostovao Kasnije su ga inspirisali mnogi
sam širom sveta gitaristi, ali i mnogi drugi izvo-
i svaki put bio je đači. “Opera je za mene uvek
kao prvi. Koncert bila jako prirodna i božanstve-
je tehnički jako za- na, a Pavarottija sam zavoleo u
htevan i predstav- onom periodu devedesetih go-
lja pravi kondici- dina, kada smo često mogli da
oni test za solistu. ga gledamo na televiziji i sluša-
Ipak, trudim se da mo njegove divne koncerte. Uvek
mu uvek pristu- sam imao dobar glas koji nikada
pim sa lakoćom, nisam školovao i to baš zbog toga
onako kako ga je što sam bio dobar na gitari, ali taj
kompozitor i za- glas je ostao veoma bitna karika
mislio. Inspirisan u mom muzičkom stvaranju. Gi-
je andaluzijskim pejzažom-vr- tara je vremenom zapravo posta-
tovima Aranjueza”, ističe Kara- la moj glas”, rekao je i napome-
daglić i napominje kako je rad nuo da izdvaja i gitariste kao što
na tom albumu u čuvenom lon- su John Williams i Julian Bream.
donskom studiju Abbey Road, sa Miloš ima status pop zvezde i
članovima Londonske filharmo- kaže da ga zabavlja popularnost
nije i slavnim dirigentom Yannic- koja nije česta u klasičnoj muzi-
kom Nézetom-Ségui- ci jer u njegov posao
nom, bio neprocenjiv ne spadaju samo svi-
u njegovom životu kao ranje i vežbanje, već i
umetnika. Svi su bili snimanje spotova, in-
tu da naprave divnu tervjui i razne promo-
muziku, a ta energi- tivne aktivnosti: “To je
ja, kako kaže, oseća sve sastavni deo mog
se i na tom albumu pa posla. Svakako da je
je zbog toga naprvio “ARANJUEZ” muzika najbitnija ka-
Karadaglićev novi
tako veliki uspeh. rika u lancu karijere.
album objavljen je
Poznato je da kon- početkom godine Ali u današnje vrijeme
cert “Aranjuez” sadr- uslovljeni sve inten-
ži jedan od najpozna- zivnijim načinom zi-
tijih sporih stavova u muzičkoj vota, publika postaje zahtevnija,
FOTO: MERCURY CLASSICS / UNIVERSAL MUSIC
istoriji uopšte, a da li mu je ta či- traži još više, traži tebe i sve ono
njenica bila otežavajuća okolnost što ti jesi i kao čovek i kao umet-
u pripremi koncerta, Miloš nam nik. Svaki intervju je prilika da
opisuje sledećim rečima: se prvi put predstaviš nekoj novoj
“To je jedna od najlepših i naj- publici, a da sa onom već postoje-
emotivnijih melodija svih vre- ćom podeliš neka nova iskustva.
mena i ona spaja različite ljude i Ipak, kao i u svemu u životu, po-
svetove. Ona nam kroz magični treban je balans. Trudim se da
splet intervala prenosi univerzal- uživam u svemu što radim”. 
 MICHEL PETKOVIĆ
 ROCK&ROLL

“Sve mi se vrti oko pisanja,

INTERVJU

jezika i potrage za Pričom”

Spisatelj i glazbenik Marčelo najavljuje novi album
Napet šou za koji kaže da je “jednovečernja reality

M
emisija koja rašminkava javnost”
A R KO ŠELIĆ
aka Marčelo više
od dekade na
ovim prostorima
je borac na dva
fronta, spisateljskom i glazbenom,
od debitantskog rap albuma De
Facto (2003.), preko novinarskog
aktivizma i prvog romana “Zajed-
no sami” (2008.) pa do današnjih
dana kad mu izlazi novi album
Napet šou.
Kao klinac iz Paraćina koji je s
grupom Rhyme Animal odvalji-
vao na Snoop Dogga, preko srp-
ske rap senzacije s debijem De
Facto, do novinara i kolumnista
koji će uskoro objaviti Napet šou,
stvorio si raznoliku karijeru.
Pisanje kolumni se ubraja u no-
vinarstvo, što nije pošteno prema
ljudima koji su novinari u punom
smislu te reči i profesije. Pre bih
rekao da je to vrlo skraćena forma
eseja. Ako tako gledamo, osta-
je samo kolumnist i pisac, ili jed-
nostavno neko ko se bavi pisa-
njem i jezikom, a to je ono čime
sam jedino i hteo da se bavim, još
od detinjstva. To mi je i hobi i ono
za šta sam se školovao, i ljubav i
posao, a osim književnosti odu-
vek se odnosilo i na stripove. Za-
poslen sam u strip redakciji Veseli
četvrtak, radim jezičko sređiva-
nje i uvodnike za Dylana Doga, a
za kuću Darkwood radim prevod
i adaptaciju sjajnog serijala Lokot
i ključ (Locke & Key). Poslednjih
godina kompozitor Rade Sklopić
i ja, uz svesrdnu pomoć pevačice
Nene, dosta radimo i za pozorište
(scenario, muzika, tekstovi songo-
Ako s glazbom imaš najmasov-
niji odjek u javnosti, koje tvoje
druge aktivnosti imaju najveću te-
žinu? Primjerice, roman “Zajedno
sami” je imao nekoliko reizdanja.
Zasigurno proza, iako živimo u
vremenu kada je ljudima mahom
prijemčivija kraća prozna forma
nego roman jer svi stalno neku-
da žure te su se čitaoci podelili na
usputne i one koji znaju zašto su
tu. Osim toga, treba više vreme-
na dok šira javnost uoči da nisi u
književnosti tek tako jer je ovo era
kad svako piše knjige pa je nečita-
lačka javnost sklona da u svemu
tome vidi jedan isti buljuk, što je
privid od koga retko ili nimalo ne
pate oni koji zapravo čitaju.
Znače li ti išta nagrade s obzirom
na malu financijsku korist?
Nagrade doživljavam kao ono
što i jesu: priznanje za rad i rezul-
tate i to je sve. Kažeš “hvala” pa
nazad u svoju laboratoriju. Pri-
znanje je tačnija reč. Kada spor-
tista osvoji pehar, to nije nagrada,
već neka vrsta materijalnog serti-
fikata, fizičkog dokaza da je zavre-
deo pobedu. A kako finansijski dio
nagrade izmiče svima osim narod-
njacima i političkim lopovima, ne
mogu u tome videti ličnu uvredu
i nepravdu uperenu posebno pro-
tiv mene.
Kako si koncipirao album Napet
šou? reč je o knjigo-albumu, o sinergi- rali smo i o stvaralaštvu i prepre-
Napet šou je cijeli u koncep- ji kolumne/malog eseja, muzike i kama koje su mu novo doba i taj
tu, onom koji sugeriše i naslov: stihova, što je opet koncept, naro- savremeni a tako primitivni rea-
to je “jednovečernja” reality emi- čito ako uzmemo u obzir da pro- lity talog naneli. Zamisao je bila
sija koja se, za razliku od pro- zni deo knjige nisam pisao samo da nastane jedno oporo i nemilo-
grama koji se danas tako nazi- ja i da je na mnogo mesta zapra- srdno, a opet ljudski toplo delo,
va, ne bavi odvlačenjem pažnje vo reč o dijalogu. Ljude različitih što i jeste najvažnije jer sve ne bi
od stvarnosti, nego upravo onim godina i profesija – pisci, kolu- vredelo ukoliko bi čitalac/slušalac
FOTO: ANA DANILOVIĆ

va), što doživljavamo kao prirod-
ni produžetak “storytell” pristupa
koji imamo u pesmama. No sve mi
se uvek i jedino vrti oko pisanja i
jezika, oko potrage za Pričom.
što ovdašnja stvarnost jeste, kako
društvena, tako i ona lična. Nema
šminkanja, samo rašminkava-
nje, ono što je Ljermontov nazi-
vao “gorkim lekovima”. Takođe,
mnisti, novinari, psiholozi, afori-
stičari, mirovni radnici – okupio
sam s namerom da prodiskutuje-
mo aktuelno ovde i sad, u onom
društvenom smislu, ali razgova-
imao utisak da mu se ne obraća-
ju ljudi, nego roboti programira-
ni za hladnu analizu.
Kritika društva nije najomiljeni-
ja komentatorska uloga. Kakva je

32 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
 tvoja pozicija i kako se razlikuješ
od svoje generacije?
Komentator sam samo onoliko
koliko je to bio bilo koji pisac. Ari-
stofan je u svoje komedije ugra-
đivao direktan osvrt na tadašnje
prilike, ali to je samo jedan od as-
pekata njegovog dela. Pukim ko-
mentarisanjem nazvao bih samo
pisanje koje je potpuno lišeno bilo
kakve univerzalne niti, samo pi-
sanje toliko ukotvljeno u trenutku
da ne dobacuje do bilo čega opšte
ljudskog. Privid da je komentari-
sanje srž dela ima veze s epohom,
ne sa suštinom: danas ono što na-
pišeš može u sekundi stići do ogro-
mnog broja ljudi, a mnogi među
njima nisu zainteresovani za pod-
nivoe, već samo za taj površin-
ski, aktuelni, komentatorski sloj,
samo za ono linearno i direktno.
Taj sloj mi je tek početna tačka,
ponekad ni to. Stvaralaštvo sadr-
ži izvesnu anomaliju: ono stremi
visini, ali se po njega zapravo ide
nadole. Ono nije letenje, nego po-
niranje. Uzlet je tek njegova sreć-
na posledica. Konkretnije rečeno,
“Pegla” na gornjem nivou funkcio-
niše kao društveni komentar, ali u
svojoj srži ona je drama jednog čo-
veka, lom jedne duše.
Kada te državni magazin progla-
si jednim od 100 najutjecajnijih
Srba, je li to predmet zajebanci-
je u društvu ili ima težinu u tvo-
jim očima?
Ukratko ću pojasniti čitaocima
o čemu je zapravo bila reč pošto
tvoje pitanje, slučajno ili namer-
no, sadrži netačnost. Sto uticajnih
i na ovaj ili onaj način društveno
angažovanih ličnosti iz moje ze-
mlje pisalo je za magazin Nedelj-
nik ko je za njih najuticajniji u nas.
To, dakle, nije nipošto bilo politič-
ki obojeno i nije predstavljalo spi-
sak ljudi podobnih državi, što se
i vidi po tome ko se sve našao na
toj, dobrim delom alternativnoj
listi. Svi važni kulturni radnici Sr-
bije pisali su za taj broj, a da drža-
va ima prste u tome Olja Bećković
sigurno ne bi bila na prvom mestu
FOTO: ANA DANILOVIĆ; STANISLAV MILOJKOVIC
tivnim poslovima ne znači uglav-
nom ništa jer pred tobom je uvek
novi prazan papir i on te svojom
belinom baš nikad ne pita ni za
ordenje ni za uvrede, pita jedino
imaš li danas neku literarnu ideju
ili nemaš. I to je isto u bilo kojim
spoljnim uslovima.
Biti kritičnim prema domovini i
policiji u pjesmi “Kuća na proma-
ji” u ozračju izraženog naciona-
lizma nije ni popularan ni domo-
vinski čin. Kako je na to reagirala
vlast?
Čin nije popularan, ali za mene
je vrlo domovinski. To i jeste su-
štinska crta nacionalizma: na-
cionalista misli da ima potpu-
ni monopol nad mišljenjem šta
je za otadžbinu dobro i svi drugi
koncepti su izdajnički i plaćaju ih
sekte i strane agencije. Nacionali-
zam se bazira na patološkoj ideji
da neko svoju zemlju voli a neko
ne, kao da je uopšte moguće ne
voleti je. I najrazočaraniji, najrav-
nodušniji ljudi pre ili posle osete
maglovitu nostalgiju prema rod-
MARČELO I FILTERI
Na live nastupima Marčela prate
Miško Ministar koji mu je prateći
vokal (ili on njegov, kako kaže),
Nena, Lane te DJ Raid
ske misli. Ti ljudi su, u ovom tre-
nutku, uspeli da na perfidan način
zabrane čak i kultni Utisak nede-
lje. Ovde sad nisu poželjna nika-
kva misleća bića, nego upravo be-
zumne sluge.
Kakvo je stanje u srpskoj pop kul-
turi u usporedbi s regijom?
Isto ili približno isto jer smo svi
u manje-više istom loncu: pop ku-
noj grudi, a čitava ljudska istori- dana dosta teško snaći se u tome tlura je na marginama jer se sve
ja svedoči o tome da je na spisku ko je izdajnik, a ko patriota. Do više klinaca zanima za pop nekul-
onih koji su naneli zlo svojoj zemlji pre neku godinu biti makar načel- turu, a stariji postaju sve depre-
veoma malo ljudi koji su to učinili no za EU značilo je da si izdajnik i sivniji. U takvoj klimi pokušavaš
svesno i zarad lične koristi. Mnogo plaćenik, za to je upravo današnji da ne budeš sasvim nevidljiv, a ne
češće je naprosto reč o ideologi- državni vrh optuživao i klevetao možeš biti ni previše vidljiv jer je
jama koje su se pokazale pogreš- koga god je stigao, a sad je upravo veoma malo zdravog tkiva u me-
nim. No na Balkanu je to izdajnik i za njih vrhunac patriotizma stre- dijima, a ako se pojaviš tamo gde
strani plaćenik ionako samo drski mljenje ka Evropi. Ti su ljudi bili tvome delu ne priliči, brukaš i sebe

među ženama, nego bi je skrajnu-
li onako kako to sada pokušavaju
i u stvarnosti. No ako tvoj izvor ili
lični stav kaže drugačije nego što
bi se svako uverio čitanjem makar
jedne kolumne Draže Petrovića u
bilo kom broju Nedeljnika, ko sam
ja da osporavam. Bilo kako bilo,
odmak uvek treba imati, imala
priznanja težinu ili ne: to u krea-
sinonim za reč neistomišljenik i to
u svom rečniku ima samo najgori
šljam, nesposoban da protivniku
doaka bilo kakvim stvarnim ar-
gumentom. To se uzima kao neki
zgodni aksiom, kad kažeš da je
neko strani plaćenik, ne iziskuje
nikakav dokaz. Baš mi je žao što
ne postoji sud za tu vrstu bezobra-
zluka. Osim toga, u Srbiji je ovih
spremni da polome Beograd zbog
Kosova, a onda ista ta rulja napu-
ni beogradsku Arenu da pozdra-
vi evropski put overlorda Vuči-
ća. Avaj, lako je menjati stav kad
ga uopšte nemaš. Institucional-
nih osporavatelja ima na sve stra-
ne ali to, naravno, nije usmereno
protiv mene lično, već generalno
protiv bilo kakvog tračka građan-
i svoje delo. Ne verujem u devi-
zu “važno je da što više ljudi vidi/
čuje”. To jeste važno, naravno, ali
ne po svaku cenu i posebno ne po
cenu kompromisa sa sobom. Ako
se poliješ kofom govana i izađeš
na trg, bićeš u svim vestima, ali ćeš
takođe biti i budala.
Prati li glazbena scena stanje u
društvu?

l i s t o p a d 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 33
 ROCK&ROLL
MARČELO
Naprotiv. U eteru je sve više bez-
brižnog šarenila i zaglupljivanja.
Međutim, ne treba smetnuti s uma
da je i to preslikavanje društva,
premda inverzno. Da li je angažo-
vano stvaralaštvo fotoportret vre-
mena i prostora? Da. A da li je si-
likonska narodnjakuša sa mužem
mafijašem jednako veran doku-
ment trenutka i društvenog stre-
mljenja? O, da.
Iako te doživljavaju kao repera,
jednadžba tvoje karijere zapravo
je “nikad u kalup”, a uzor poput
Mikea Pattona to potvrđuje. Je li
to tvoj glazbeni modus operandi
“anything goes”?
To nije stvar doživljaja, nego ne-
upućenosti, površnosti i uprošća-
vanja, da ne kažem banalizova-
nja. Osim toga, “nikad u kalup” je
definicija hipstera, ona znači ak-
tivan, danonoćni trud da se iz ka-
lupa silom iskoči. A mi na tome
nismo radili ama baš nikad. Rade
se nije posvetio klaviru da bi bio
netipičan DJ, nego zato što je go-
tovo oduvek imao ambicije da po-
stane kompozitor i zato što je za
klavirom osam sati dnevno. Ja se
ne bavim prozom da bih bio nešto
više od nekakvog repera, nego
zato što je to moje primarno za-
nimanje, za koje sam se i školo-
vao. Ne spominjemo u intervjui-
ma Pattona ili Maynarda Keenana
da bismo Kurti i Murti bili kul,
nego zato što to privatno slušamo.
I to je tobože čudno, a nisu čudne
kentaurske mešavine rocka/rapa/
metala i elektronskih žanrova sa
narodnjacima, denserima i osta-
lim soundtrackom pakla. Naša
stvaralačka opredeljenja čudna
su samo nekome ko kreće od pre-
mise koja glasi “reperi” i svih kli-
šea i predrasuda koje se lepe na to.
Avaj, to uopšte nije naša premisa.
Prvenstveno je reč o sinergiji jed-
nog kompozitora i jednog pisca, uz
snažan vokal (Nena), brižnu pro-
dukciju (Lane) i koju dodatnu MC
strofu (Miško Ministar) kao začin.
Što misliš o društvenim mreža-
ma, s obzirom na lažne Facebo-
ok profile i You Tube video tuto-
riale povezane s tvojim radom. Je
li mogućnost brzog i direktnog
kontakta s ljudima prednost ili ne-
dostatak?
Jeste i prednost i mana. Tu
delim privatni i javni lik: sa jedne
strane, nemam nikakve privat-
ne profile ni naloge, ništa osim
mejla, niti mi je ikad nedostaja-
lo bilo šta od toga. Sa druge stra-
ne, razumem da ljudi idu na Fa-
cebok po informacije i svestan
sam da je potrebno imati zvanič-
nu stranu. Zato je i imam i na njoj
se nalaze sve aktivnosti i aktu-
elnosti. I to je dobro, tu sam za
ljude koji prate moj rad onoliko
koliko mislim da je kul i pristoj-
no. Isto tako, sa koncerta i knji-
ževnih večeri niko nikad nije oti-
šao bez autograma ili fotke ako je
to želeo, koliko god ljudi bilo. Ima
mnogo ljudi koji očekuju od auto-
ra da im bude danonoćna servi-
sna služba, ali ne možeš razono-
diti takve ljude jer je mahom reč
o onima koji su 24 sata dnevno na
internetu pa očekuju od drugih da
rade isto. Meni je i izum mobilnog
telefona u tom smislu štetan koli-
ko i neosporno koristan, a kamo-
li internet. Ideja da svako svakoga
u svakom trenutku može da nađe
i prekine u bilo čemu uopšte nije
normalna. To ne kažem zato što
sam serijski ubica ili ludi naučnik
koji krije mračnu tajnu.
S obzirom na to da su neka tvoja
djela adaptirana za kazalište,
postoji li mogućnost za filmsku
adaptaciju?
Za sada ne. U budućnosti zašto
da ne.
Promociju albuma Napet šou imat
ćeš s Iskazom kao živim bendom
ili s DJ-em i drugim reperima?
Miško Ministar je moj jedini
prateći vokal, ili ja njegov, u zavi-
snosti od toga čija je deonica. Nena
peva, a Rade je na gramofonima.
Svirka počne tako, a onda nam se
priključe Iskazi i pržimo zajedno.
Imaš li želju da jednog dana po-
staneš primjerice ministar za kul-
turu Republike Srbije ili si lišen ta-
kvih ambicija?
Stvarno nemam takvih ambici-
ja. Bavljenje politikom ne zanima
me čak ni u Ministarstvu kultu-
re, iz najmanje dva dobra razloga:
zbog toga što je domaća politika to
što jeste i zbog toga što ima obra-
zovanijih i za to mesto sposobnijih
ljudi nego što sam ja.
Što planiraš dalje?
Pisati, naravno.  ANĐELO JURKAS

DISKOGRAFIJA

Jesen u znaku svježih bendova

Obratite pažnju na Bang čine Lea Radolfi (vokal), Karlo Hal-
trich (gitara), Goran Posilović (gi-
Bang, Tinu Vukov, Queen tara), Daniel Verbanac (bas) i Saša
of Sabe, Judette

J
ESEN JE I OVE GODINE U
znaku novih bendova koji
predstavljaju svoju glazbu
i stvaraju albume, a među
njima su se na domaćoj sceni naj-
više istaknuli kvalitetni ženski vo-
kali. Sabina Herman, poznata i po
imenu Queen of Sabe, na RockOff-
u se predstavlja s pjesmom “Nismo
bogovi”, a pjevačica je već neko vri-
jeme poznata na domaćoj glazbe-
noj sceni po koncertima i odličnim
singlovima. Nakon uspjeha sa sin-
glom “Tragovi” s istoimene indie kompilacije,
Bošnjak (bubnjevi).
Prvi studijski album možemo
uskoro očekivati i od odlične retro
pop grupe Bang Bang koja je u do-
maćem radijskom eteru poznata po
singlovima “Nešto me pogodilo”,
“Vozi me” i “Negdje na cesti”. Pje-
sma “Nešto me pogodilo” je u top
RETRO POP 40 najslušanijih hrvatskih singlo-
Grupa Bang va, a obilježila je proteklo ljeto svo-
Bang osvaja jim pozitivnim ritmom. Glavna pje-
singlom “Nešto vačica u bendu je Lara Antić, a za
me pogodilo” glazbu i produkciju zaslužan je gi-
tarist benda Hrvoje Prskalo.
Na scenu se ove jeseni vratila
jeziku, uspjeh su postigli s pjesmom “Voli me” i Tina Vukov te se publici predstavila pot-
FOTO: CROATIA RECORDS PRESS

s bendom i producentom Markom Mrakovči-
ćem radi na prvom studijskom albumu koji će
izaći za nekoliko mjeseci.
Osim Queen of Sabe, pravo osvježenje na
domaćoj sceni je i bend Judette osnovan kra-
jem 2010. godine. Nakon što su se ozbiljnije
odlučili baviti glazbom i pisati na hrvatskom
objavljenom krajem 2013. koja je proglašena
singlom godine emisije “Cener’’ Radija 101.
Krajem rujna ove godine objavili su singl i spot
“Neki drugi gradovi”, koji su nedavno pred-
stavili i na koncertu u zagrebačkom KSET-u.
Bend je snimio nekoliko novih pjesama, a novi
album uskoro će biti objavljen. Bend Judette
puno novim glazbenim izričajem. Pjevači-
ca koja je karijeru započela s 13 godina obja-
vila je atmosferični singl “666” i najavila rad
na novom albumu. Tina Vukov je dvostruka
dobitnica diskografske nagrade Porin, a novi
album predstavlja i prekretnicu u njenoj glaz-
benoj karijeri.  M.P.

34 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
 ELECTRONIC BEATS
ROCK ŠTIVO FESTIVAL
Iza podrugljivog
smiješka: prisjećanja
Billyja Idola
Billy Idol vladao je MTV-jem 80-ih radeći dupli
posao kao jedna od najdekadentnijih zvijezda, pot-
puno van kontrole. Njegovi novi memoari, Dan-
cing With Myself, sadržavaju priče o pušenju cracka,
seksu u avionu i o potresnoj motociklističkoj nesre-
ći. “Nije sve bilo lako napisati”, rekao je za Rolling
Stone. “Nešto je bilo uzbudljivo, a od nekih mi je
stvari bilo zlo”. Evo što smo naučili.  KORY GROW

nim uvjetom: “Ako spava s drugom

Nije htio biti Idol.
Pjevač pravog imena William Bord
počeo se nazivati “Billy Idle” nakon
što mu je nenaklonjen učitelj velikim
slovima napisao “William je lijen” na
svjedodžbi kako bi osramotio rastre-
senog mladog studenta. Odlukom u
milisekundi promijenio je to u “Idol”
tijekom intervju na početku karije-
curom koju sam doveo, koja je bila
mlađa i zgodnija”. Budući da nije pri-
stala, Idol ju je izbacio. Na sudu je
optužen za “seksualnu devijaciju”, ali
slučaj je odbačen.
08.11.2014
Prestao je s drogama, na
ZAGREB LAUBA
neki način.

ERLEND ØYE
Idol je bio teški heroinski ovisnik, ali
re jer se ime podudaralo s onim Erica
naglo se ostavio opijata nakon mo-
Idlea iz Monty Pythona.
tociklističke nesreće 1990. “Skidanje
s morfija sasvim je drugačije iskustvo
Pjesma “Dancing With

Myself” ne govori o onome
o čemu svi misle da govori.
Idolov hit iz 1981. kojim se proslavio
PATRICK WOLF
kad vam je noga slomljena”, kaže.
“Drogu sam zanemario – barem sam
pokušao. I dalje pušim tone trave!”

EYEDRESS
općenito se smatra odom masturba- Trebao je glumiti robota
ciji. Ali zapravo je nadahnut diskote- ubojicu.
kom u Tokiju gdje je Idol vidio kako James Cameron razmatrao je Idola

DEN SORTE SKOLE

ljudi plešu s vlastitim odrazima u zr-
calu. “Donekle postoji element ma-
sturbacije”, kaže za RS. “Ali pjesma
je zapravo o ljudima u obespravlje-
nom svijetu u kojem su ostavljeni te
plešu s vlastitim odrazima”.
za ulogu zlog Ahnuld-lovca T-1000 u
filmu Terminator 2 – napravio je čak
i probno snimanje s pjevačem koji je
još šepao nakon nesreće. Redatelj je
mislio koristiti CGI efekte za scene
FEAT. DARK MATTERS
u kojima bi Idol trčao, ali na kraju je

Ima nekoliko stvari za

ulogu dao Robertu Patricku.
ELECTRONICBEATS.NET
kojima žali.
U velikom dijelu jednog poglav-
CIJENA ULAZNICE U PRETPRODAJI 100 KN NA ULAZU 130 KN
lja Idol se ispričava što je bio “na-
PRETPRODAJA ULAZNICA T- CENTRI (IBLEROV TRG 7 /
drogiran” za vrijeme intervjua za RS
1985. u kojem je novinarku E. Jean
TRG PETRA PRERADOVIĆA 3), DIRTY OLD SHOP (TRATINSKA 18),
Carroll nazvao pičkom. “Bila je vrlo ROCKMARK (BERISLAVIĆEVA 13), ELECTRONICBEATS.NET
lijepa”, kaže Idol. “Nisam to mislio o
ROLLING STONEU”.

Završio je na sudu jer je

FOTO: GULIVER/GETTY IMAGES

pokušao organizirati
seks u troje.
Jedne je večeri 1984. Idol
bio u Rochesteru u New
Yorku, u hotelskoj sobi s
dvije žene. Jednoj je rekao
da može ostati pod jed- Billy
Idol
1984.
 ROCK&ROLL
“Kralj prikladnosti” stiže u
Zagreb: pripremite plesne cipele!
Norveški glazbenik o
nastupu u Hrvatskoj i
aktualnom albumu
I
AKO DOL A ZI IZ ZEMLJE
koja ima dugu tradiciju
mračnog metal zvuka, Nor-
vežanin Erlend Øye nije po-
dilazio stereotipima. Veseo i ple-
san hit “I’d Rather Dance With
You” s two-man-bandom Kings of
Convenience otvorio mu je vrata
svjetske glazbene scene, odvojio
ga od trendova i učinio značajnim
imenom nordijskog indie vala. No
Øye je ubrzo napustio rodni Ber-
gen i putovao Europom, u stal-
noj potrazi za mjestima i ljudima
koji će mu biti izvor inspiracije.
Upoznao je berlinsku elektronsku
scenu i dobar dio života proveo na
turneji kao DJ, surađujući s dva-
desetak renomiranih glazbeni-
ka od 2001. do danas. Istovreme-
no je osnovao bend The Whitest
Boy Alive i svoj prvi solo album
Unrest je snimio u deset različitih
studija, svaku pjesmu u drugom
gradu, s različitim suradnicima.
Drugi album, povod ovog razgovo-
ra, potpuno je obratna priča - pje-
sme su nastale na Siciliji i snimlje-
ne s reggae bendom na Islandu.
Upravo si objavio svoj novi album
Legao. S obzirom na to koliko je
glazbe izišlo u svijet s tvojim pot-
pisom, jesi li nervozan zbog izla-
ska nove ploče?
Zasigurno, no naučio sam da
pravi uspjeh albuma saznaš tek
godinu dana nakon što izađe. Za-
pravo, u trenutku kada si na tur-
neji i važeš znaju li ljudi nove pje-
sme ili traže stare hitove. A onda
je već kasno za nervozu.
Snimio si album u Reykjaviku s
neobičnim reggae bendom Hjál-
mar s Islanda. Zašto si krenuo u
smjeru reggaea i kako se dogodi-
la ta suradnja?
Napisao sam zaista puno pola-
ganih pjesama na akustičnoj gita-
ri za ovaj album, a jedini način da
ih učinim plesnima bilo je ubaci-
36 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
ERLEND ØYE
vanjem ritma sličnoga reggaeu.
Jako volim tjerati ljude na ples.
Suradnja s Hjálmarom se dogo-
dila spletom okolnosti. Upoznali
smo se na jednom festivalu u Nor-
veškoj, a kasnije na jednom u Ni-
zozemskoj. Tad sam s njima od-
svirao nekoliko stvari i kada sam
vidio koliko su dobri i kako je s
njima lako raditi, bili su očit izbor.
U SVOM ĐIRU
“Kings of
Convenience je
uspio zato jer
ne spada u ni
jedan žanr”
Za razliku od prošlog albuma Un-
rest, ovaj je nastao u jednom stu-
diju s istom grupom glazbenika.
Kao jedan od rijetkih glazbeni-
ka koji je snimio 10 pjesama u 10
različitih gradova, i kasnije cije-
li album u jednom starom studiju
na Islandu, možeš li reći koje su
pozitivne a koje negativne stra-
ne takvog načina rada?
Jako volim raditi s ljudima koje
ne poznajem jer me to tjera da za-
vršim album i uobličim ga u pri-
stojno vrijeme. Stvara se neki pri-
rodni deadline jer ne možeš samo
“visjeti” s njima i svirati mjeseci-
ma. Kad radiš s prijateljima i stal-
nim suradnicima, uvijek je otvore-
na još jedna šansa za prepravke pa
to može potrajati.
Kakav nastup možemo očekiva-
ti u zagrebačkoj Laubi, gdje ćeš u
sklopu festivala Electronic Beats
nastupiti 8. studenoga?
Bit će to melodičan i groovy set.
Dolazim sa šest muzičara s koji-
ma sam trenutno na turneji. Bit će
jako plesno i dinamično.
Elektronička glazba zainteresi-
rala te nakon što si se preselio
u Berlin, gdje je nastao DJ mix
album DJ-Kicks: Erlend Øye. Kako
je ta glazbena scena utjecala na
tebe i tvoju glazbu?
Bilo je to jako zanimljivo i ispu-
njujuće iskustvo, jako sam puno
morao učiti da pohvatam esteti-
ku te specifične berlinske dance
scene. Život DJ-a bio je vrlo zani-
mljiv određeno vrijeme, ali brzo je
ostario. U usporedbi s turnejama
kakve sam imao s Kings of Conve-
nience, takav rad brzo dosadi jer
nije jednostavno nastupati svake
noći u sitne sate i voditi normalan
život. No na kraju je presudilo to
što mi je DJ-ing jako oštetio sluh
pa sam morao završiti tu priču.
Odnedavno si Berlin zamijenio za
Siciliju i tamo snimio singl na ta-
lijanskom “La Prima Estate”. Ako
je suditi po zavodljivo veselom
tonu te pjesme, život na jugu Ita-
lije jako te veseli.
Neke su stvari ovdje divne, po-
gotovo to s ručkom. Svi sjedaju za-
jedno za stol i ostaju nakon što su
pojeli, pričati i družiti se. Hrana je
generalno na vrlo visokom nivou,
na što se nije teško naviknuti. Ono
što mi nedostaje iz Berlina i Ber-
gena je kultura hodanja. Ovdje čo-
vjek jako puno ovisi o automobilu.
Kakvi su ti planovi i je li potpuno
ludo ubrzo očekivati novi materi-
jal King of Conveniencea?
O da, to je potpuno ludo. Pogo-
tovo ako uzmemo u obzir činjenicu
da sam upravo izbacio fenomena-
lan solo album, tako da ćete se mo-
rati s njime zabaviti neko vrijeme.
Tvoja je glazba jedinstvena, čak i
kad se radi o mješavini različitih
žanrova i radu s različitim glaz-
benicima uvijek je uspiješ učini-
ti specifičnom i svojom. Jesi li,
možda na početku karijere, imao
problema s “uklapanjem” u odre-
đeni žanr i što si naučio iz tog
iskustva?
Kada smo krenuli s Kings of
Convenienceom, imali smo pro-
blema jer nije bilo očite disko-
grafske kuće ili magazina s kojime
smo se mogli povezati. Nitko nas
nije podržao iz prve jer jednostav-
no nismo bili njihov đir. Ali kad
smo nakon dvije godine uspjeli
dići glavu iznad površine vode, či-
njenica da ne spadamo ni u jedan
FOTO: DANIELE TESTA
žanr postala je prednost i jedan od
osnovnih razloga zašto smo uspje-
li karijeru izgraditi i izvan granica
Norveške.  BOJANA KRIŽIĆ
 ROCK&ROLL
Otkrivamo vam Tajnu
INTERVJU
Razgovor sa
sarajevskom umjetnicom
Tajnom Tanović
T
A J NA TA NOV IĆ SV E-
strana je umjetnica (po-
najv i še g la zben ic a)
neobičnog imena i “oska-
rovskog’’ prezimena. Rođena u Sa-
rajevu, školovala se u Njemačkoj,
radila je u New Yorku, a trenut-
no djeluje u Los Angelesu. Godi-
ne 2011. objavila je EP I Think of
You koji je dobio pohvalne kritike.
Tako je u New York Timesu Cary
Abrams napisao: “Ona je misteri-
ja koja vas razoružava, budi vam
unutarnje strasti, čežnje koje vam
ostavljaju želju da saznate više’’,
dok je NY Herald napisao: “Njen
glas pobuđuje sjećanja, odvest će
vas na put u neki drugi svijet.’’
U svom teatru TAS surađivala je
s Kaćom Čelan, uglednom i nagra-
đivanom redateljicom, glumicom
i teatrologinjom, njene pjesme “I
38 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
Think of You’’ i “Hey! Hey!’’ uvršte-
ne su predstavu “Drama o Mirjani
i ovima oko nje’’ ljubljanskog MGL
teatra, aktivna je u svim oblicima
kazališne i filmske umjetnosti, a i
strastvena je fotografkinja. Toliko
toga, a za nas je do sada bila tajna.
Jednostavno smo je morali otkriti.
Da odmah na početku riješimo
ono što zanima većinu čitatelja,
jeste li u srodstvu s oskarovcem
Danisom Tanovićem?
Da, ja sam mu tetka. Šalim se,
nažalost, nisam dovoljno upuće-
na u plemensku strukturu Tanovi-
ća jer osim svog oca Senje Tanovi-
ća (možda je interesantan podatak
da je bio autor i voditelj serije emi-
sija “Pop Non Stop” na TV Sara-
jevo krajem sedamdesetih i autor
brojnih radio i TV reklama za sa-
rajevsku muzičku scenu) i mog
brata od strica Damira, njujorškog
bankara (koji me je, usput reče-
no, nakon nedavno obavljenog ge-
netskog testa obavijestio da naših
gena nema na Balkanu), nemam
kontakata s ostalim istoprezime-
njacima. S Danisom Tanovićem di-
jelim zajedničkog pedagoga, moju
majku Kaću Čelan, koja je njemu
prije rata u Sarajevu predavala re-
žiju, a meni u Njemačkoj glumu.
Interesantno je da ovdje u Ameri-
ci zbog činjenice da govorim ame-
rički bez akcenta ljudi misle da mi
je Tajna Tanović umjetničko ime i
da se Sarajevo nalazi u Kansasu.
Rođeni ste u Sarajevu, odrasli u
Njemačkoj, a skrasili ste se u Los
Angelesu. Kako u današnje vri-
jeme izgleda glazbeni proboj za
jednu mladu pjevačicu?
Ne mogu govoriti u tuđe ime,
iako ono što znam je činjenica da se
muzička industrija preokrenula za
180 stupnjeva. Zarada na prodaji
pjesama je simbolična i većina mu-
zičara u Americi preživljava s tur-
nejama i licencom pjesama za film
ili TV. Artist development od stra-
ne velikih diskografa više ne posto-
ji, niti su izdavačke kuće spremne
SVESTRANA
Tajna se bavi
glazbom, aktivna
je usvim oblicima
kazališne i filmske
umjetnosti a i
strastvena je
fotografkinja
financirati produkciju pjesama ili
albuma. Tako da je umjetnicima
preostalo da se sami brinu za svoj
kreativni razvitak, stvaranje solid-
ne baze fanova i pronalaženje su-
radnika koji se nalaze na istoj val-
noj duljini. Pozitivno je ipak što se
polje djelovanja proširilo i danas
možeš sve sam pokrenuti. Među-
tim, vrlo teško je naći prave fano-
ve, kao i obrnuto, vrlo teško je naći
dobru muziku. Što se tiče strea-
minga, sistem je uglavnom diskri-
minirajući jer muzičari na kraju
krajeva manje profitiraju nego što
zaslužuju. Sve u svemu, okrećemo
se sebi samima.
Istovremeno je nastala i jedna
kreativna rupa, vjerojatno zbog
fatalnog utjecaja interneta. Ubi-
jeni smo u pojam, što bi se reklo,
FOTO: PAUL MARIA BACHMANN
pa je teže stvarati kada si nepre-
stano bombardiran suvišnim in-
formacijama, a možda se i ovaj
svijet umorio, što bi rekao Sveti
Augustin, i nalazi se u stanju du-
hovnog odumiranja. Osobno mi
 je veoma poučan primjer Thoma
Yorkea iz Radioheada koji mudro
koristi svoju slavu da bi mimo po-
srednika našao puteve do fanova,
čime permanentno dovodi u pi-
tanje ionako već odavno poljulja-
ni sistem muzičkog biznisa. Nje-
gov novi album koji je objavljen
preko stranice BitTorrent navod-
no je do sada već “skinut” preko
447.000 puta.
Osim glazbom, bavite se filmom,
teatrom, dizajnom, umjetničkim
instalacijama, avangardno ste
osviješteni u modi. Može se za-
ključiti da imate nemiran i znati-
željan duh. Kako sve uspijevate
napraviti?
Malo spavam, nemam vikend i
ne idem na godišnji odmor. Volim
sve što radim i rad me u isto vrije-
me relaksira. Možda sam radoho-
ličarka, pa čak i control freak jer
želim pratiti projekt od kreacije pa
sve do produkcije. U New Yorku
sam se pet godina bavila produk-
cijom evenata i teatra kako bih se
upoznala s funkcioniranjem te vje-
štine zbog profesionalnije realiza-
cije svojih projekata, a i kako bih
zaradila novac. Glumački projek-
ti izvan teatra TAS, čiji sam i suo-
snivač, nisu me zanimali jer nisam
u njima vidjela izazov ni “dobru
šansu” za dalji razvitak.
Je li svestranost nekad doživlja-
vate kao manu, u smislu da bi bilo
bolje fokusirati se na jednu stvar?
To bi bilo isto kada biste nekom
rekli nemoj disati na nos i usta, diši
samo kožom. Suprotno od toga, sve
je to isti “krug pakla” u kojem se
svi oblici umjetničkog izražavanja
prožimaju i dopunjuju. Ponekad se
od napornog sviranja odmaram fo-
tografirajući, i obrnuto. Osim toga,
prava inspiracija često se, osim u
životu, koji je najveća umjetnost,
nalazi u drugim disciplinama koje
ne predstavljaju vaše krucijalno
sredstvo izražavanja. Koliko me
samo puta “razdrmala’’ neka slika
u muzeju ili stih. Kako sama pišem
i stihove za svoje pjesme, već imate
spoj dviju umjetnosti. Ja sam za-
pravo ženski trubadur.
Zašto ste napustili Njemačku? Čini
se da ste imali odličan start jer ste
bili zapaženi i nagrađeni kao naj-
FOTO: PAUL MARIA BACHMANN
bolja mlada glumica za ulogu u
predstavi “Project 3”, a kasnije ste
imali i zapaženije koncerte.
Njemačku sam napustila zato
što je nisam odabrala. Ona mi je
značila nastavak familijarne tradi-
cije da se u kući govori njemački jer
je moja majka odrasla u Vojvodini s
dunavskim Švabama. Iako moram
priznati da sam u Njemačkoj dobi-
la sjajno obrazovanje u jednoj kla-
sičnoj bilingvalnoj gimnaziji, zavr-
šila muzičku i glumačku školu. I da
se vratim na vaše prethodno pita-
nje o tome kako se uspijevam baviti
raznim aktivnostima, od Nijemaca
sam također naučila organizirano
raditi. Znanje njemačkog i francu-
skog jezika koristim za voice-over
projekte kao što su filmovi, videoi-
gre, reklame itd.
Vaš debi EP iz 2011. godine I Think
Of You dobio je lijepe recenzije u
nekim američkim medijima. Je li
se neki od velikih diskografa nakon
toga interesirao za vašu glazbu?
“Nemam potrebu da se definiram na bilo
kojoj osnovi koja podrazumijeva religiju,
nacionalnost ili geografsku pripadnost.”
Cilj izdavanja albuma nije bio
usmjeren prema major diskogra-
fima, nego kao self-release, prezen-
tiran preko Bandcampa. Njujorški
producent Jack Sharkey, koji inače
producira teatarske projekte, zain-
teresirao se za moju muziku i pred-
ložio financiranje EP-a. To važno
prvo iskustvo bilo je neka vrsta
testa za projekte koji slijede.
Možete li nešto reći o svom krat-
kom filmu “Dolly Belle”? Je li on
poveznica s filmom “Sjećaš li se
Doli Bel?” Emira Kusturice, posto-
ji li svojevrsna “sarajevska veza”?
Naziv filma “Dolly Belle” inspiri-
ran je francuskim butikom u kojem
smo snimali i nema veze s Kustu-
ričinim filmom jer njegove filmo-
ve nisam gledala, budući da sam
odrasla u Njemačkoj, a roditelji mi
nisu zagriženi kulturološki lokal-
patrioti. Otac me je, na primjer, ci-
jelog života “maltretirao” Scottom
Walkerom (što i danas radi) a
majka “trovala” Shakespeareom,
Pessoaom i Mandeljštamom. Za-
pravo jedini umjetnici s naših pro-
stora koji su utjecali na mene su
Branko Miljković, čiju sam poezi-
ju prevodila na njemački i njome li-
ječila svoje pubertetske rane, mu-
zičar Johnny Štulić te sarajevski
bend Indexi. Priča “Dolly Belle” je
metafora za umjetnika kao lutku
na koncu, pokretanu Nekim koji
je iznad njega. Htjela sam vidje-
ti može li se ideja realizirati kao
film, bez para i za jedan dan. To mi
je pošlo za rukom uz pomoć Sama
Nozika, holivudskog režisera i pro-
ducenta koji je također režirao moj
video za pjesmu “I Think of You”.
Jeste li razmišljali o koncertnom
predstavljanju svoje glazbe na
Balkanu?
Nisam, zbog silnih ovdašnjih
obaveza, ali se nadam da će se to
uskoro dogoditi jer to bi svakako
bilo uzbudljivo, budući da te pro-
store nisam posjećivala već sedam
godina. Zbog intenzivnog života u
inozemstvu vjerojatno će to ličiti
ritualnom vraćanju u zavičaj-ma-
ternicu, kupanju u nekakvoj pla-
centi ispunjenoj plavim Jadranom.
Osjećate li, kulturološki gleda-
no, Balkan u sebi ili ste “dijete”
svijeta?
Iskreno, nemam nikakvu po-
trebu da se definiram na bilo kojoj
osnovi koja podrazumijeva odre-
đenu religiju, nacionalnost ili geo-
grafsku pripadnost. Jedina religi-
l i s t o p a d 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E |
ja koju prakticiram je umjetnost.
Kada bolje razmislim, najviše me
određuju moje kontinuirane pute-
šestvije kroz lingvističke vjetrome-
tine koje su se događale sistemat-
ski: u ranom djetinjstvu koristila
sam se bivšim srpskohrvatskim
jezikom, tzv. “našim”, četiri razre-
da osnovne škole protekla su na
njemačkom jeziku, gimnazijska
nastava na njemačkom, francu-
skom i engleskom jeziku, a studij
u Americi na engleskom. Prakti-
ciranje tog jezičkog obilja obavlja
se na sljedeći način: zajebancija se
odvija na “našem”, kućna posluš-
nost na njemačkom, a stvaranje
na engleskom.
Postoji li “tajna” o idućim umjet-
ničkim koracima i planovima koju
možete odati za Rolling Stone?
Tajna ne voli da je otkrivaju.
Mogu vam samo reći da će novi
muzički projekt radnog naslova
Tonight, na kojem radim već ne-
koliko godina, sadržavati elemente
svih umjetničkih grana na kojima
sjedim i cvrkućem. Molim za malo
strpljenja jer ja sam rak u horosko-
pu. A dok čekate preslušajte EP I
Think of You, kao aperitiv za gozbu
koja slijedi. Čitateljima Rolling Sto-
nea ekskluzivno darujem stihove
pjesme “Ms. Deer Hunter”, jednog
od songova projekta Tonight:
You set the fire, you’re burning in
it now
You’re the only one who can take
the fire down
Someone at this dinner turn the
rain on
Can you do it better than anyone
in town?
You and me
We’re the only ones
Who gave you the right to walk
around in my dreams
You were never issued a visa to lo-
neliness
Opened all doors and windows to
let it out in streams
That’s when you must have
crawled in your holiness
You and me
We’re the only ones
Some bring the past back like
there’s no tomorrow
There will always come a hunter to
save you from the beast
He hears your mother scream, he
hears the sorrow
But he can’t see the bruises at least
You and me
We’re the only ones
 ZORAN STAJČIĆ
39
 KOLUMNA

Kud plovi ovaj brod

I VA NA S I M I Ć B O D R O Ž I Ć

‘K
UD PLOVI tvrtka Divinus Victoria koja je proš-
ovaj brod” za- le godine završila poslovanje u mi-
pravo je naslov nusu od 1,4 milijuna kuna. Udruga
jedne pjesme. koja se cinično naziva miroljubivom,
Njezini autori čije članice danju i noću mole kruni-
su Esad Arna- cu pod prozorima ginekoloških odje-
utalić i Arsen Dedić, a prvi put je la gdje se nalaze pacijentice koje su
izvedena 1970. godine u Splitu na iz ovih ili onih, ali posve intimnih
festivalu, otpjevala ju je diva Radoj- razloga, prisiljene na prekid trud-
ka Šverko. Trojac je izveo čaroliju noće. Udruga podržana od liječnika
tako da je četrdeset i četiri godine koji su obavijestili javnost da jedna
nakon te izvedbe samo na YouTu- od zagrebačkih bolnica, Sveti Duh,
be kanalu poslušana više stotina ti- više ne obavlja takve operativne za-
suća puta. Nisam je dugo čula, iako hvate zbog prigovora savjesti čita-
su djetinjstva moje generacije bila vog osoblja, tjerajući tako pacijentice
preplavljena njezinim refrenom na da ono što im država jamči obave u
svim terasama ljetnih odmarališta podzemlju i ilegali, riskirajući život.
na koja smo odlazili s roditeljima. Liječnici podsjećaju da je zakon po
Ponovo sam je čula u kinu, na pre- kojem žena raspolaže svojim tijelom
mijeri filma “Otok ljubavi” Jasmile donesen davne 1978. pa je, prema
Žbanić. Nisam filmska kritičarka pa tome valjda, zastario.
se neću niti praviti da jesam, filmo- Jedna, kako neki kažu, opuštajuća
ve dijelim na one inspirativne i one komedija nudi sliku posve drugači-
koji to nisu, a i pored sve terminolo- je obitelji. I ovdje govorimo o čarob-
gije filmske teorije stvar s dopada- nom trojcu; kao što su Esad, Arsen i
njem uglavnom se svodi na pitanje Radojka ujedinili umjetničku ener-
vjere. Jeste li povjerovali ili niste? Ja giju koja desetljećima ostavlja tra-
svakako jesam. gove, u “Otoku ljubavi”, na platnu,
Ermin Bravo, to jest Grebo, leži to su napravili Ermin, Ariane i Ada
među nogama svoje trudne supru- na posve nenametljiv, zabavan način
ge, Francuskinje Lilliane i pjeva joj u koji tjera na razmišljanje. Umijeće je
trbuh, ona ne razumije riječi pjesme, takvoj, prvenstveno političkoj temi
ali je dira, scena se razvija onako da kao što je ljubav između troje ljudi,
na tren sve zastane u spoju neizvjesnosti, straha, nježnosti i radosti, baš prići na način koji neće potaknuti sječu glava, ali može, kao kod nas,
zato što je sve tako; nemoguće predvidjeti, kontrolirati, zaustaviti pro- izazvati indiferentnost društva iako ga se tema najbliže dotiče. Ovo nije
mjenu. Još manje onu energiju koja se svakodnevno razvija među ljudi- film o promicanju LGBT ideologije, kako će ga radikali nazvati, nije čak
ma, koja nam mijenja živote, onu zbog koje želimo dijeliti i biti podije- ni o ljetnoj avanturi, kako će ga distributeri predstaviti, ovo je film o
ljeni s drugima, koja se kroz povijest različito interpretirala, a kod nas, našim malim, tako kratkim životima, najčešće izmučenim beskrajnim
u Hrvatskoj, sada i ovdje, ako nije u institucionalnim okvirima, a po- i nepremostivim ponorom između onoga što jesmo i onoga što želimo
gotovo ako nije u dvoje, najčešće kao grijeh. Ta pjesma, napisana prije biti. Odbacivanje i te mrvice sreće na koju putem naiđemo zbog zatvo-
više od 40 godina, možda najbolje u stihovima ilustrira onu ozbiljnu renosti za sve drugo osim za ono na što smo naučeni ili od djetinjstva
dimenziju filma, na prvi pogled komičnog. Ujedno govori o univerzal- izdresirani. Najviše od svega, ovo je film o pomicanju granica, a mi kao
nosti umjetnosti, u ovom slučaju pjesme i Jasmilinog filma, o univer- da ne vidimo da one idu samo prema unutra, prema nama, da posta-
zalnosti ljubavi, jednom kad prestane biti politička kategorija, a pone- jemo sve skučeniji, da se davne sedamdesete čine kao prostor slobode
što, postavljajući pitanje kuda, govori i o Zagrebu koji je, takav kakav koji je nudio, obećavao, ujedinjavao različitosti. Sada nam treba Ustav
je, suzdržan, gospodski i iznad svega i svakoga, dočekao film o pomi- da bismo se voljeli, treba nam Gospodin Bog koji će bez popusta nalo-
canju granica na našem prostoru kao nešto što je sam davno nadišao. žiti da za krivi odabir plaćamo u ovom i svim idućim životima, treba
Ali o čemu se zapravo radi? Taj isti Zagreb, na zračnoj udaljenosti od nam politička i kulturna elita da snimanje filma, koji će obogatiti naše
samo nekoliko stotina metara na krovovima svojih najreprezentativni- živote, prozove svojom milošću, treba nam metropola koja na karti svi-
jih zgrada na velikim LED ekranima (iako su sve reklame po zakonu jeta izgleda kao zapušteno selo sa šatorima na glavnom trgu i neuku-
FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ

iz strogog centra trebale biti uklonjene) zahvaljuje Bogu na donošenju
zakona koji vezu isključivo između muškarca i žene u Ustavu RH pri-
znaje kao ustavnu kategoriju. Odnedavno Zagreb reklamira i molitve-
nu kampanju “40 dana za život”, kojoj je cilj ženama zabraniti raspola-
ganje vlastitim tijelom i životom. Sve to, naravno besplatno, oglašava
snim, sirovim reklamama koje vrijeđaju zdrav razum jer je novac, una-
toč neplaćenim porezima, u rukama srednjovjekovnih inkvizitora. Ne
ostaje drugo nego pitati se zaista, kud plovi ovaj brod jer kako pjesma
kaže, povratka nema... Na “Otok ljubavi” sigurno ne, ali učinite dobro
za sebe, pogledajte film i ostanite bar kratko na pučini sna.

40 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
 ROCK&ROLL

INDIE NA
DANSKI NAČIN
Sune Rose Wagner
i Sharin Foo
THE RAVEONETTES

Surferi na valovima distorzije

Garage rock dvojac keova kritika ubrzo im je osigura- tram i fotografiram surfere. Volim en Tucker te klavijaturista synth
la ponude velikih izdavačkih kuća, cijelu tu kulturu, ne samo muziku. pankera i art terorista Suicide.
dolazi u Zagreb, imaju pogotovo nakon što se pojavio Ric- Na ovom albumu smo surf poku- “Bila nam je velika čast raditi s
nastup u Močvari

K
R A JE M OVOG M JE -
seca, 29. listopada, ga-
rage rock dvojac The
Raveonettes konačno
ćemo moći gledati u Zagrebu. Uoči
koncerta u Močvari razgovara-
li smo sa Suneom Roseom Wa-
gnerom, multiinstrumentalistom
i jednim od dva pjevača grupe, o
počecima u Danskoj, zabranjiva-
nom videospotu “Attack Of The
Ghost Rider” i novom, surfom in-
spiriranom albumu Pe’ahi. Prije
pojave Raveonettesa glazba nije
bila među uspješnijim izvoznim
proizvodima u Danskoj koja se u
prošlosti mogla pohvaliti tek či-
njenicom da je rodno mjesto ne-
kolicine zaslužnih predstavnika
heavy metal scene, poput bubnjara
Metallice Larsa Urlicha ili pjevača
Kima Bendixa Petersena, maski-
ranog frontmena tragikomičnih
sastava King Diamond i Mercyful
Fate. Posljednjih godina, među-
tim, sve se više tamošnjih bendova
može pohvaliti koncertima s obje
strane Atlantika, a upravo jedan
takav pokazao se presudnim u ka-
rijeri The Raveonettesa.
hard Gotherer, iznimno utjecajni
skladatelj, producent i diskograf,
najpoznatiji po radu s njujorškim
proto pankerima poput Blondie
i Richarda Hella te s jednom od
prvih all-girl rock grupa The Go-
Go’s . Prve ozbiljnije svirke u Bri-
taniji poklopile su se sa zabranom
spota, što im je donijelo i određe-
nu dozu uvijek poželjne ozlogla-
šenosti.
“Zasmetala ih je scena pogublje-
nja na električnoj stolici, iako se vi-
deospot najnormalnije emitirao u
Sjedinjenim Državama. Čudno je
kako te stvari funkcioniraju.”
Izričaj Raveonettesa najbliži je
velikanima kao što su Velvet Un-
derground i Jesus & Mary Chain,
prvenstveno zahvaljujući zanimlji-
vom načinu spajanja vokalnih har-
monija pedesetih i distorzirane
buke, zbog čega nas je odgovor na
pitanje o njegovim uzorima done-
kle iznenadio.
“Kada sam odrastao, najvi-
še sam slušao Buddyja Hollyja i
Richieja Valensa. Premda sam
volio i pop hitove osamdesetih,
kao i hip hop stare škole.”
Na aktualnom, nedavno objav-
ljenom albumu Pe’ahi lista utje-
šali učiniti modernijim, ali i puno njima, pravo ispunjenje sna”, obja-
mračnijim i bučnim. Oduvijek sam snio nam je i otkrio kako bi u bu-
uživao poigravati se s glazbenim dućnosti želio surađivati i s Bru-
žanrovima, spajati ih i izokretati.” ceom Springsteenom te Tomom
Novi materijal objavljen je bez Pettyjem. Na samom početku svi-
ikakve prethodne najave, no Sune rali su u formi kvarteta koji su
inzistira kako se nije radilo o una- zaokružili drugi gitarist Manoj
prijed smišljenoj strategiji. Ramdas i jazzu skloni bubnjar
“Jednostavno nam se nije dalo Jakob Hoyer. S njima su prije ne-
razgovarati o albumu dok ne izađe koliko godina ponovno nastupi-
i dok ga svi ne dobiju priliku poslu- li na SPOT festivalu u Danskoj,
šati. Mnogi su to sasvim pogrešno gdje su u cijelosti izveli svoj de-
protumačili kao trik bitantski EP Whip It
za privlačenje medij- On. Osim tog izdanja
“Pokušavamo
ske pozornosti.” i ploče Pretty In Black,
surf učiniti
U posljednjih 11 go- sve instrumente na al-
dina snimili su čak
modernijim, ali bumima su odsvirali
sedam studijskih albu- i mračnijim i sami. Sasvim logično,
ma i pet EP-a, a u raz- bučnijim.” na pozornici nastupa-
govoru smo doznali i ju s pridruženim glaz-
kako, usprkos tome, imaju zavid- benicima, zbog čega nas je zani-
nu zbirku neobjavljenih pjesama, malo jesu li nekoga od njih ikada
od kojih je dio objavljen 2011. na iz- poželjeli učiniti punopravnim čla-
danju B-Sides & Rarities. nom benda.
“Sharin i ja odaberemo stva- “Ne, Raveonettes smo Sharin i
ri koje nam se najviše sviđaju, a ja. Pretty In Black je bila iznim-
ostale naprosto odbacimo. Neke ka, u studiju smo inače uvijek
od njih su izašle na B-stranama samo nas dvoje.” Hrvatska publika
singlova, druge možda nikad ne- pamti ih i po fantastičnom koncer-
ćete ni čuti. Ponajprije jer u bližoj tu održanom na šibenskom festi-
budućnosti ne planiramo objavi- valu Terraneo. Suneu će, među-
ti još jednu kompilaciju rariteta ili tim, ovo biti premijerni nastup u
FOTO: RAVEONETTES PRESS FOTO

“Poslije nekoliko nastupa u Dan-
skoj dogovorili smo koncert u mit-
skom njujorškom klubu CBGB.
Tamo nas je primijetio legendar-
ni urednik Rolling Stonea David
Fricke i ostalo je povijest”, prisje-
tio se Wagner. Oduševljena Fric-
caja proširena je i na surf glazbu,
provučenu kroz mračni filter noi-
sea, garažnog rocka i, na posljed-
njim albumima, sve prisutnijeg
shoegazea.
“Živim u Los Angelesu i redov-
no odlazim na plažu, gdje proma-
nešto slično.”
Wagner i njegova glazbena par-
tnerica Sharin Foo (bas i vokal) u
karijeri su surađivali s nekima od
najvećih imena u povijesti alterna-
tivnog rocka. Svakako vrijedi iz-
dvojiti bubnjaricu Velveta Maure-
Hrvatskoj.
“Ako se ne varam, u to sam vrije-
me bio u bolnici. Većinu mojih re-
frena tada je otpjevao naš tadaš-
nji gitarist Silas”, rekao je Sune na
kraju razgovora za Rolling Stone.
 VEDRAN HARČA

42 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
 STAND UP
Intrigantni komičar
28.i29.11.
u Lisinskom
Daniel Sloss gostuje u
sklopu programa
London Calling Comedy
P
ROGR A M LONDON
Calling Comedy, nakon
stand up komičara Eddi-
eja Izzarda, Dylana Mo-
rana, Seanna Walsha i Reginalda
D. Huntera dovodi u zagrebački
Lisinski još jednog intrigantnog
komičara. On je mlad, zgodan,
šarmantan i pomalo atipičan, a
zove se Daniel Sloss. Izgleda kao
mlađi brat glumca Macaulayja
Culkina (“Sam u kući”) i zezanciju
na temu svoje fizičke sličnosti sa
slavnim glumcem dobro je ukom-
ponirao u show “Live” koji će u
sklopu europske turneje predsta-
viti u Maloj dvorani KD Vatrosla-
va Lisinskog, u subotu, 15. stude-
nog, u 20 sati.
Europsku turneju Daniel Sloss
započeo je 27. listopada nastu-
pom u Beču, a nakon što obiđe
Prag, Amsterdam, Pariz, Oslo,
Stockholm i Ženevu, stiže i do Za-
greba, koji je posljednji grad na
turneji. Na zagrebačkom nastu-
pu Slossov specijalni gost bit će
komičar Kai Humphries, dobit-
nik Scottish Variety Awardsa kao
najbolji novi škotski
komičar.
Daniel Sloss
je počeo pisa-
ti i izvoditi
stand-up
FOTO: JILL FURMANOVSKY
Daniel Sloss
VELIKA DVORANA
DOMA SPORTOVA
komediju sa samo 16 godina. Od
svojih početaka nastupio je na
najvažnijim britanskim televi-
zijskim komičarskim emisijama,
na BBC-u je imao vlastiti show,
“The Adventures of Daniel”, odr-
žao je predavanje na prestižnom
“Tedx Talku”, a objavio je i debi-
tantski DVD.
Godine 2008. postao je jedan
od najmlađih finalista najvažni-
jeg britanskog komičarskog na-
tjecanja “So You Think You’re
Funny?”, tijekom svog prvog na-
stupa na najpoznatijem svjet-
skom komičarskom festivalu
Edinburgh Fringe. Od tada je
Fringe šarmirao svake godine
sa solo nastupima koji su uvi-
jek bili rasprodani. U posljed-
nje tri godine Sloss je bio među
najpopularnijim komičarima u
Edinburghu, nastupajući pred
više od 10 tisuća ljudi svake go-
dine. Nakon uspješnih nastupa
na Fringeu, uslijedile bi raspro-
dane turneje u Britaniji s više od
50 predstava.
Sloss je gostovao diljem SAD-
a, Australije i Novog Zelanda i sa
samo 21. godinom cijelu je sezo-
nu nastupao na prestižnom festi-
valu Just For Laughs Comedy u
Montrealu. Početkom 2014. po-
stao je prvi komičar koji je dva
puta u samo dva mjeseca gosto-
vao kod američke televizijske le-
gende Conana O’Briena. “On je
šarmantan, samozatajan i istin-
ski duhovit,” svojevremeno je za
njega napisao časopis Time Out,
i potpuno su bili u pravu. In-
trigantno je pratiti kako
nasmijava publiku, na-
lazeći sličnosti izme-
đu djece i mobitela,
pričajući o svojoj dje-
vojci ili brojnoj obitelji.
Ulaznice za nastup
ovog komičarski feno-
men prodaju se na bla-
gajni Lisinskog i na www. DNEVNE ULAZNICE 40 KN, DVODNEVNE
ulaznice.hr, a više infor- FESTIVALSKE 70 KN, DO 21.09.!
macija može se pronaći DIRTY OLD SHOP, ROCKMARK, DANCING BEAR,
na www.danielsloss.com i AQUARIUS, DALLAS MUSIC SHOP, SVA EVENTIMOVA
www.lisinski.hr  M.P.
PRODAJNA MJESTA I WWW.EVENTIM.HR
 ROCK&ROLL

Most s istoka na zapad

ISTRAŽUJEMO

Novi Sad: noćni život

grada Exita, punka i
undergrounda

O
POVIJESTI ROCK A U
Vojvodini detaljno je
pisao Bogomir Mija-
tović u knjizi “Enci-
klopedija rok muzike u Vojvodini
1963-2013”. Glazbenici i bendovi
Vojvodine poput Đorđa Balaševi-
ća, Zvonka Bogodana, Janike Ba-
laša, Atheist Rapa, Obojenog pro-
gram, Boya, Laboratorije zvuka,
Pekinške patke i Ritma nereda go-
vore o pomirenju raznih utjecaja.
“Vojvodina je globalno vrlo ur-
banog muzičkog ukusa. Manje 1
je pop u smislu pop muzike. Naj-
više je punk, rock i avangarda. BUKA. ALI DOBRA.
Jako mnogo bendova je postojalo a (1) Marky Ramone prošle je godine svirao
novi i mnogi stari su i dalje aktiv- u Novom Sadu, u sklopu festivala Ritam
ni. Ključna je i emisija ‘Randevu sa Evrope. (2) Žuta kuća, poznato novosadsko
Muzikom’ koja se od 1957. emituje mjesto za izlazak. (3) Koncert Midnight
na radio Novom Sadu. Generacije Cowboysa.
su odrastale uz kvalitetnu muziku
koja se decenijama puštala”, kaže
Konstantin Pozlović, jedan od or-
ganizatora Exit festivala.
Kakvo je stanje u gradu Srbije
prije festivala Exit i nakon njega
razgovarali smo s nekoliko aktivi- 2
sta i glazbenika. Novosadski noćni
život za vrijeme Jugoslavije i po- izlaske. “Osamdesetih je bilo više nekad, u vreme stare
slije nje u sociološkom i kulturo- omladine u klubovima u kojima Jugoslavije, tako i
loškom smislu imao je razne pro- se svirala ili puštala rock muzika, tokom decenije sank-
mjene. Aktivist u kulturi Predrag nego što je to bio slučaj tokom 90- cija i izolacije tokom
Peđa Protić smatra da je najbo- ih, a o kasnijem periodu od 2000. 90-ih. Od 2000. u
lje razdoblje bilo 70-ih. “Zlatno nadalje i da ne govorimo. Opšta odnosu na ranije kao 3
doba novosadske umetničke scene zaglupljenost je posle 2000. kul- najveću razliku iz-
su sedamdesete. Tada, pre partij- minirala, gomila klubova se po- dvojio bih mnogobrojna gostova- u kojima se nešto dešava, a izdvojio
ske intervencije, postojala je Tri- zatvarala ili još gore, pretvorili su nja svetski poznatih bendova i zve- bih Quarter, Fabriku, Crnu kuću,
bina mladih na kojoj su gostovali se u folkoteke. Važno je pomenuti zda koje zahvaljujući Exitu stalno Route 66 i Foxtrot”.
još neafirmisani komičari iz grupe da su tokom 90-ih dragstori, mar- dolaze u Novi Sad”. Članovi Atheist Rapa kažu da
Monty Python, u Neoplanta filmu keti koji rade 24 sata, imali važno Klupska mjesta koja su oblikova- su na današnjoj klupskoj sceni naj-
je Dušan Makavejev snimio jedan mesto u očuvanju zdravog razu- la noćni život mijenjala su oblike i aktivniji klubovi na potezu koji je
od najboljih jugoslavenskih filmo- ma. U vreme sveopšteg osiroma- imena. Pjevač Obojenog progra- poznat kao Kineska četvrt na Li-
va ‘WR: Misterije organizma’, re- šenja najbolja ekipa se skupljala ma Branislav Babić Kebra pobro- manu. “Tu su se smestili najbolji
dovno se održavao Boom festival, upravo tamo do kasnih noćnih sati jao je neka od referentnih mje- koncertni klub u gradu Quarter
a Studio M je bio kultno mesto i tek onda kretala ili kući ili dalje ‘u sta za izlaske: “Novi Sad nije imao te Društveni centar koji okuplja
nove muzike. Nastajala je klup- život’. U Novom Sadu je to bilo baš tako razvijenu klupsku scenu u to punk, HC i anarho ekipu gde su
ska scena i postojao je jedan dobar izraženo, daleko je veća šansa bila vreme kao recimo Zagreb, Beo- česti gigovi bendova sa svih stra-
odnos između manjih gradova, iz- da sretneš nekog poznatog ispred grad ili Ljubljana, ali je imao ne- na sveta. Fabrika je klupski prostor
među sela i gradova, onako poma- dragstora, nego na faksu ili u školi”, koliko klubova koji su vredni po- SKC-a Novi Sad i često nudi zani-
lo u hipi fazonu”. govore glazbenici Atheist Rapa. mena, primjerice Bronks, Kapija, mljive programe. Tu je još nekoli-
Članovi rock grupe Atheist Rap Pozlović kaže da je Novi Sad Arap, Piping, Žuta kuća, Masinac, ko kafanica, poluilegalnih i ilegal-
FOTO: PRESS

kažu da je prije rata bilo mirni- “oduvek bio grad sa puno raznih Kasbah, Studio M, Sonja, Atrijum i nih koje garantuju dobar provod.
je, bezbrižnije i naivnije doba za muzičkih događaja i sadržaja, kako Rupa. Danas ima nekoliko klubova U gradu još treba izdvojiti kafi-

44 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
će Graffiti i Dublin u Petrovara- značajniji, najdugovječniji i naj-
dinu, u kojima se oduvek skuplja masovniji regionalni glazbeni
super ekipa i sluša dobra muzika. festival. Novković smatra da je
Klub CK13 ima neku svoju aktivi- Exit doveo do toga da se za Novi
stičku ekipu koja se okuplja. Vero- Sad čulo izvan granica Srbije, ali
vatno bi neki rekli da je najburni- mimo tih nekoliko dana dok traje
ji noćni život u ulici Laze Telečkog, festival, u Novom Sadu nedosta-
što verovatno odgovara istini, ali je dojam života u gradu “najboljeg
mi tamo retko ili tačnije nikada ne europskog festivala”. S vremena na
zalazimo”. vrijeme ljudi iz Exita organiziraju
No urednica internetskog por- poneki veliki događaj, češće u Be-
tala Remix Press Ivana Ivy Jova- ogradu nego u Novom Sadu, tako
nović ističe baš fenomen spome- da se utjecaj festivala na klupski
nute ulice: “Fenomen novosadske život Novog Sada uglavnom ne
ulice Laze Telečkog u centru grada primjećuje. Sve se i dalje svodi na
je da kreneš ulicom i onda ide red osobnu inicijativu pojedinaca koji
narodnjaka, red popića, red rocka, na razne načine pokušavaju da sa-
uglavnom cover bendovi, a u ret- čuvaju urbani duh grada jer nema
kim slučajevima autorski, red na- sustavnih rješenja. Protić se pri-
rodnjaka, red elektro muzike, pa sjetio početaka Exita u ljeto 2000.
red lošeg ozvučenja. Buka, nenor- kada je festival trajao tri mjeseca
malna buka na ulici od sve te muzi- i na obali Dunava su prikazivali
ke i glasova ljudi kad je lepo vreme filmove, svirali su bendovi, a cije-
i kad su bašte pune”. na pića je bila simbolična. Tada se
Što se događa u drugim gra- u grad spustila festivalska atmos-
dovima poput Subotice, Sombo- fera i nastupalo se na trgovima i u
ra, Kikinde, Zrenjanina, Panče- parkovima.
va, Sremske Mitrovice otkrio je “Exit je samo zaslužena nagra-
Igor Todorović iz Studentskog kul- da za ovaj grad. Urbanizaciju je
turnog centra Novog Sada: “Ako tokom devedesetih i početkom 21.
Novi Sad kao najveći grad Voj- stoleća pritisnuo dolazak mase
vodine i drugi u Srbiji ljudi iz manjih gradova
jedva pliva, možete mi- i sa sela. Stigli su i do-
Exit je doveo
sliti kakva je onda situ- neli ono što vole. Urba-
do toga da se
acija u manjim sredi- ni karakter se pristoj-
nama. Scenu još uvek
za Novi Sad no povukao ili smešao,
drže oni koje 90 posto
čulo izvan ali u vrlo maloj meri je
srpskog stanovništva granica Srbije opstao pa sad mu treba
smatra besprizornim dug i težak oporavak.
po svim standardnima. U Sombo- Prednost je u tome što se sve brže
ru ne postoji koncertni prostor. U i efikasnije briše provincijalizam,
Mitrovici i Kikindi nema ništa. U što informacija i ponuda dospe-
Pančevu se batrga ekipa okuplje- va svuda gde radi bežični internet.
na oko Novog doba. U Zrenjaninu Jedino je problem u novcu i malo-
opstaju Zeleno zvono i stari klub građanštini i još nešto na šta upo-
Cepelin u Muzlji. Nedavno su ži- zoravam stalno – u trgovini. To je
telj Zrenjanina Cane Partibrejkers ono što mi najviše smeta posled-
i ekipa sproveli širu društvenu ak- njih godina na festivalu, sve više
ciju da se u centru grada ne postavi puke zabave i prostačkog talam-
narodnjački splav. U Subotici šlja- basanja. A svrha celog cirkusa je
kaju Mladost i klub Clash, a u Be- da prodaš uloške, žilete i telefo-
čeju Pozorišni klub i Debeli zmaj”. ne, uzmeš lovu i zbrišeš na Maldi-
Na pitanje je li Vojvodina istok ve ili Havaje. Država stimuliše ono
ili zapad, urednik muzičke emisije što se sviđa glavnim birokratama
“Gruvanje” na Radio-televiziji Voj- i trgovcima, a tu najviše prednja-
vodine (RTV) Predrag Novković či Guča, truba, pivo i meso sa žara.
smatra da je Vojvodina i u tom smi- U svemu ostalom, pa čak i na Exitu
slu na prijelazu, most s istoka na ili primjerice Kustendorfu, film-
zapad, malo naklonjenija zapadu, skom festivalu na Mokroj gori u Sr-
u tradicionalnoj tamburaškoj mu- biji, ima entuzijazma, mnogo više
zici ima naslijeđa srednje i istočne nego što izgleda. Srećom, Kusturi-
Europe, a u pop muzici utjecaji su s ca i eksitovci su se fino sporazume-
zapada, prije svega Engleske. li s ministrima pa to i dalje opstaje,
Exit festival bio je jedna od naj- nekad bolje, nekad slabije”, zaklju-
značajnijih prekretnica kao naj- čio je Protić. ANĐELO JURKAS
 ROCK&ROLL
Festival mlađih ali ne i
nepoznatih izvođača
18 pjesama, šest
koncerata i veliko finale
- kreće RockOff
E
F E K TA N V I Z UA L N I
identitet festivala Roc-
kOff sadrži neka naopa-
ko napisana slova, vražje
rogove i elemente koji sugerira-
ju “pomaknutost”. “Pomaknutost”
pop kulture koja govori da je vrlo
mala razlika u shvaćanju alter-
native i srednje struje, onoga što
je “off” i onoga što je “on”. Pogo-
tovo kod nas, gdje je pop kultura
sve samo ne dovoljno popularna.
Pomaknutost koja sugerira da se
radi o tankoj liniji što spaja i raz-
dvaja, granici koju bi trebalo što
češće prelaziti. Pa da autori i ben-
dovi rastu i postaju popularniji. To
je bila možda glavna ideja vodilja
RockOff-a.
Sretan je svaki festival, Roc-
kOff pogotovo, ako od glazbeni-
ka koji su se prijavili u prvoj sezo-
ni već sada može napraviti popis
za iduću godinu. Od čak 170 izvo-
đača koji su se prijavili mnogi će
zasigurno biti vruća tema iduće
sezone RockOff-a i sljedećih godi-
na. No budući da je bolje prvo sko-
46 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
ROCK OFF
čiti pa tek onda reći hip hop, već u
prvom izdanju predviđenu kvotu
od 12 novih autora i izvođača po-
digli smo na 18 jer je priljev od-
ličnih pjesama i bendova pucao
po svim šavovima. Dapače, oda-
brano je 20 izvođača, ali su dvoje,
Frau Casio i Miki Solus, odustali.
Ida Prester, aka Frau Casio, javila
mi je da je njen novi projekt “tech-
no s matricama” i da ne želi uzima-
ti mjesto bendovima koji sviraju
uživo. Miki Solus, jedan od naj-
perspektivnijih mladih kantauto-
ra, rekao mi je da imao dogovore-
ne koncertne obaveze i nije mogao
planirati dugoročno. Dobrodošao
je iduće godine, iako mi se čini-
lo da je mislio da se radi o under-
ground festivalu i sve skupa mu se
učinilo “prekomercijalno”? Preko-
mercijalna rock glazba u Hrvat-
ROCK MUŠKETIRI
Hrvoje Horvat, umjetnički direktor
RockOff-a, s Jurom Ferinom, Pavlom
Miholjevićem i Damirom Martinovićem
skoj? Kamo sreće, osobno bih bio
najzadovoljniji da jest. Ali nije pa
od ovih odličnih 18 bendova moja
ne tako stara teta i slični ne znaju
ni za jedan. No i među njih 18 po-
stoje razlike u “poznatosti”, to nam
je i bila namjera, kao što postoje i
razlike u žanrovima.
Pravila RockOff-a, na kojem
mogu sudjelovati glazbenici koji
nemaju više od tri objavljena albu-
ma, bila su znak da je Ro-
ckOff festival mlađih, ali RockOff je
ne i nepoznatih izvođa-
iduća
ča. Imamo demo festiva-
stepenica,
le, RockOff je iduća ste-
prva nakon
penica, ona na kojoj se
kreativnost i profesional-
demo
nost izvođača, glazbena
festivala
scena, mediji i diskografi
mogu družiti; da putem RockOff-
a lakše stignu u dvorane, medije,
na top ljestvice, da za njih čuje ma-
sovna ili barem masovnija publika.
Neki su više “off”, neki su više
“on”, ali u zemlji i situaciji u kojoj
je puno toga doslovno “off”, naša
namjera nije išla protiv komerci-
jalnog potencijala. Dapače, tvr-
dimo da poznatiji, komercijalniji
bendovi imaju kvalitetan materi-
jal, kao i da oni manje poznati, a
dobri trebaju postati poznatiji. A i
jedni i drugi mogu biti zanimljivi-
ji onima “trećima”, medijima i pu-
blici i privući više pažnje.
Uostalom, u ovom broju Rolling
Stonea je i intervju s Herbiejem
Hancockom, čovjekom koji je pre-
lazio mnoge granice i žanrova i po-
pularnosti, iako uz prigovore jazz
čistunaca. Pa ako njemu to nije bio
problem, zašto bi bio nama? Za ra-
zliku od Velike Britanije, gdje me-
diji ako treba i na silu proizvode
nove zvijezde a diskografska in-
dustrija živi podjednako od sta-
rosjedioca i dojučerašnjih debita-
nata, izgleda da se jedino kod nas
krivo shvaća smisao popularnosti
pop kulture.
Budimo brutalno iskreni; što
kod nas u glazbi znači komerci-
jalno i koliko tko zapravo prodaje
CD-a ili ulaznica za koncerte? Ako
RockOff barem do neke mjere po-
mogne, bit ćemo zadovoljni. Jesmo
li zagrizli više nego što možemo?
Nadamo se, ali nismo jer ovih 18
pjesama, šest koncerata u Malom
pogonu Tvornice četvrtkom i veliko
finale 8. studenoga u velikoj dvora-
ni Tvornice govori da smo otvori-
li prostor za domaću glazbu koji u
ovim problematičnim vremenima
daje mogućnost daljnjeg
napredovanja.
Pogotovo prostor na
radijskim postajama, što
i jest bila jedna od na-
mjera RockOff-a; ponu-
diti domaću rock glazbu,
da novi autori i njihove
pjesme stignu na top lje-
stvice a publika u dvorane na kon-
certe. Pjesme su na radijima, na
Deezeru i iTunesima, objavljen
je i CD, a reportaže po televizija-
ma, portalima, novinama i na ra-
dijima, jumbo plakati, streaming
svih nastupa na Vipnetu i završna
večer na HTV-u su da što više ljudi
sazna za RockOff i dođe u Tvorni-
cu. Kao što smo vidjeli na prvih
nekoliko koncerata, bilo je krcato i
bilo je odlično. Sve to ne bi bilo mo-
guće bez organizatora, Hrvatskog
društva skladatelja, udruge doma-
ćih autora glazbe, koje je prihvati-
lo ideju i dalo logističku podršku
da se mlađoj i kreativnoj domaćoj
rock i pop glazbi, kao i ranije do-
maćem jazzu, ponudi ona davna
Lennonova šansa. Kakva je onda
slika i prilika domaće rock glaz-
be gledane kroz prizmu RockOff-
a? Nekima je možda previše “off”
a nekima previše “on”, što nas čini
izuzetno zadovoljnima.
Jer iza ovih odličnih 18 pjesama,
autora i bendova - koji nisu naša
izmišljotina nego i inače redovito
sviraju i ozbiljno se bave glazbom -
stojimo dušom, tijelom i RockOff-
om i tvrdimo da nema nijednog
koji nije zaslužio prolaz u završni-
cu. Problem žirija - Josipa Lisac,
Damir Martinović Mrle iz Leta 3,
Jura Ferina i Pavle Miholjević iz
FOTO: ROCK OFF PRESS
Svadbasa i ja - bio je upravo supro-
tan, taj da je među 170 prijavljenih
bilo još onih koji su komotno i ove
godine mogli ući u program. Bit će
prilike iduće sezone. HRVOJE HORVAT
 ROCK&ROLL

NOMINIRANI
Kings of Leon i Killersi
bore se za nagradu Best
World Stage

JUBILEJ

Dva deseteljeća zabave

i skandala MTV-ja
Prije 20 godina krenula je dodjela MTV Europe Music Awardsa, koja od tada okuplja najveće umjetnike i
tehnički se usavršava kako bi gledateljima predstavila najveći show na svijetu Tekst: Michel Petković

P
OZNATA K AO NEOBUZ-
dan, jedinstven i urne-
besno zabavan događaj,
EMA su pored sjajnih na-
stupa najvećih muzičkih zvezda
uvek donosile pregršt zabavnih,
neočekivanih i neretko kontrover-
znih situacija. Od 1994. dodela se
održavala u 18 gradova, u 10 zema-
lja, a na njenim binama odigralo se
preko 200 nastupa najaktuelnijih
muzičkih zvezda i dodeljeno je ne-
brojeno mnogo nagrada.
Putovanje kroz MT V EMA
istoriju najzanimljivijih događa-
ja započinjemo u Lisabonu 2005.
kad su Coldplay, Skahira i Black
Eyed Peas zauzeli portugalsku
prestonicu. Ali ono što je ušlo u
svetske anale je nastup kraljice
popa Madonne koja je otvorila
šou sa pesmom “Hang Up”. Ona je
izašla iz disco kugle u sada već ču-
venom ljubičastom trikou i, čini-
lo se, na najspektakularni mogući
način označila početak ove dode-
le. Ipak, i pored njenog sjajnog
nastupa, momenat koji je usle-
verznijih izjava izgovorenih na
EMA pozornici. Naime, te godi-
ne voditelj dodele je bio Borat, ka-
zahstanski alter ego britanskog
glumca i komičara Sache Barona
Cohena. Mnogi su unapred stre-
pili da bi njegova uloga te večeri u
isto vreme mogla da bude i najbo-
lje i najgore iskustvo, ali da će biti
BEZ
CENZURE
Miley Cyrus
s jointom
(gore).
Beyoncé
veoma duhovita znali su čim je
publiku pozdravio sa: “Dobrodoš-
li na Evroviziju 2005”. Međutim,
kako niko nije znao šta će tačno da
priča jer je odbio scenario, Borat
je kročio na binu posle Madonne i
izgovorio: “Hrabro od MTV-ja da
počne dodelu s pravim transvesti-
tom!”. U publici je nastao muk, a ta
izjava je punila novinske stupce još
dugo nakon toga. Opisujući rad sa
Boratom, reditelj dodele Hamish
Hamilton je izjavio: “Borat je bio
kao vrteći derviš koji usred pro-
dukcije stvara haos i energiju, a
kao režiser trudiš se da pohvataš
te lopte koje ti baca sa svih strana.
Ali to je bio sjajan TV program”.
Sledeće godine MTV EMA se
preselila u Kopenhagen i Justin
Timberlake je dokazao da je bio
savršen odabir za voditelja. Uz The
Killers, Muse i Rihannu, bio je na
visini zadatka u Danskoj. Te godi-
ne je čak i reditelj dodele Hamish
Hamilton imao samo reči hvale za
njega: “Justin je najkompletniji za-
bavljač sveta. Ima neverovatnu ha-
rizmu, sjajan je izvođač, voditelj,
zabavan je, nestašan, blesav”. Te
godine je još ostao upamćen i med-
ley sačinjen od pesama sa njegovog
drugog studijskog albuma Future
Sex/Love Sounds.
A kad smo već kod voditelja koji
zaslužuju posebnu pažnju, onda
se nikako ne sme preskočiti Katy
Perry. Kao voditeljka 2008. u Li-
verpoolu, Katy je izašla na binu u
ragbi dresu, jašući ogromnu grož-
đanu mast, a tokom dodele našla je
vremena za rekordni broj presvla-
čenja. To je bio početak popular-
FOTO: MTV

dio ukrao je celu ceremoniju i de- 2009. godine nosti Katy Perry u Evropi, a dokaz
finitivno postao jedan od kontro- brzine kojom je njena slava rasla je

48 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
 poziv da i 2009. vodi EMA dodelu,
čime je postala jedina osoba u isto-
riji koja se našla u ulozi domaćina
showa dve godine zaredom.
Da i izvođači, osim po nastupi-
ma mogu da ostanu upamćeni i po
govorima zahvalnosti za osvojenu
nagradu, nije nova stvar. U MTV
EMA istoriji je bilo mnogo duho-
vitih, jedinstvenih i katkad kon-
troverznih izjava. Davne 2000.
Robbie Williams je svima objasnio
kako treba izvesti klasičnu zahval-
nicu pop zvezde. “Ja sam iz engle-
skog mesta Tunstall, pokraj Stoke-
on-Trenta, tu živi samo radnička
klasa. Dok sam rastao, maštao
sam da budem pop zvezda. Hvala
MTV-ju za moje tri kuće, pet au-
tomobila i devojku supermode-
la. Živite svoj san”. Inače, Robbie
Williams je nastupao sa Take That
na prvoj dodeli 1994. u Berlinu,
vodio dodelu 1996. i u poslednjih
20 godina je osvojio 4 nagrade.
Da je EMA pozornica inspira-
tivno tlo za nezaboravne izjave
dočarao je frontmen sastava U2
Bono Vox, čiji su EMA govori po-
stali legendarni. “Da je Beetho-
ven ovde, sad bi ustao. Vi ga zove-
te sir, a za mene je lord. Sveti Paul
McCartney!”. Ili govor iz 1995. i
druge EMA dodele koja se odr-
žala u Parizu. Voditelj je bio kre-
ator Jean Paul Gaultier, a nastu-
pili su Take That i Bon Jovi, ali se
najviše pamti kako je Bono uvre-
dio francuskog predsednika re-
kavši: “Kakvog drkadžiju imate
za predsednika!”. Ipak, U2 je tada
bio među najvećim rock grupama
sveta, osvojili su nagradu i pone-
li su se kao prave rock zvezde koje
su jasno, glasno i uz nezaobilaznu
psovku izneli su svoj stav.
Samo godinu dana kasnije,
1996. održana je treća EMA do-
dela u Londonu, a heavy metal bo-
govi Metallica nastavili su tradici-
ju upotrebe psovki i uradili su do
tada neviđenu stvar – potpuno su
zanemarili scenario, promenili su
svoj set i izveli pesmu “So What”.
Ono što je sigurno je da se neko
ozbiljno znojio iznad dugmeta za
seču psovki dok je Metallica svi-
rala, a metalci iz San Franciska su
ostali upamćeni u velikom stilu.
Još jedan nastup će mnogi dugo
FOTO: NEBOJŠA BABIĆ
pamtiti. Nažalost, Amy Winehou-
se nije više među nama, ali njeno
izvođenje “Back To Black” osta-
lo je vanvremensko. “Ja predstav-
ljam ljude koji ne trpe tuđa sra-
nja i govore ono što misle”, izjavila
je 2007. na dodeli u u Münchenu
koju je vodio Snoop Dogg. To je
bio jedinstveni nastup Amy Wi-
nehouse. Iako je tada bila u pro-
blematičnom periodu života, očito
je bila na kreativnom vrhuncu pa
su njen nastup svi željno iščekiva-
li. Bez obzira na njene svima znane
probleme, bila je cenjena od strane
kolega i to veče je primila poseb-
nu Artists Choice nagradu. Uz ne-
viđeno jako vikanje i navijanje za
nju iz publike, ona je samo stajala
SNAGE IZ REGIJE
Best Adria Act
Za MTV Best Adria Act nagradu ove godine se bore
Van Gogh, Vatra, Punčke, Who See i Gramatik. Glasanje
u ovoj kategoriji traje do utorka, 21. oktobra u 23:59, na
mtvema.com. Tada će dobitnik nastaviti borbu za MTV
Worldwide Act nagradu.
Van Gogh
“Ponosni smo! Posle već jednom
osvojenog najprestižnijeg prizna-
nja u muzici 2007. godine, čast
nam je da smo drugi put nomino-
vani za Best MTV Adria Act 2014.
Činjenica da smo jedini nomino-
vani srpski bend u konkurenci-
ji za MTV EMA nagradu motiviše
nas da u što boljem svetlu razvije-
mo zastavu srpske rock muzike i
opravdamo očekivanja svih naših
fanova, bez čije podrške ova nomi-
nacija neće dobiti krunu! Čestita-
mo svim nominovanim kolegama.”
Vatra
“MTV nominacija dolazi u godi-
ni kada proslavljamo 15 godina na
sceni. Nominacija je svojevrsna
potvrda kako sve ovo što radimo
tokom godina dopire do publi-
ke i ima smisla, što svaka-
ko veseli i daje poticaj za
dalje.”
Punčke
“Lijepo je vidjeti ime svog
benda među nominiranima
za MTV Best Adria Act pa
Van
Gogh
na podijumu i na kraju rekla nešto
kao “hvala”.
Još jedan od momenata koji de-
finiše ovu dodelu je svakako neza-
boravni nastup Beyoncé u Berlinu
2009. Tada je nemačka presto-
nica partijala sa Katy Perry, Foo
Fightersima i Jay Z-jem, ali je nje-
gova gospođa ukrala show sa izvo-
đenjem pesme “Sweet Dreams” u
vrućem crvenom korsetu u kre-
vetu. Za Beyoncé je svaki nastup
bitan i uvežban do savršenstva, ali
je upravo ovo izvođenje u Berlinu
sad samo držimo fige da ćemo u
Glasgow po nagradu”.
Who See
“Veoma sam srećan što nas je pu-
blika odabrala, to je znak da ve-
ruju u nas i da nas vole sve ovo
vreme. Ne možemo da kažemo da
smo očekivali jer bi bilo nezahval-
no pored onakve konkurencije.”
Gramatik
Pravo ime Gramatika je Denis Ja-
šarević, a rođen je 1984. godine u
Portorožu. Sa trinaest godina je
počeo da producira prve hip hop
snimke. Zahvaljujući online music
storeu Beatport publika je saznala
za njegov rad. Sa prvim ugovorom
se preselio u New York, a 2008.
godine je uradio debi album koji
je pola godine bio na Top 100 chill
out listi. Ove godine je izdao pre-
lomni, osmi album The Age of Re-
ason. Njime je potvrdio zrelost, ali
i želju da se odupire žanrovskim
definicijama. U vreme velikih pro-
mena u muzičkoj industriji njego-
vo geslo je: “Osloboditi muziku
tako da se ponudi besplatno”.
l i s t o p a d 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E |
označilo trenutak kad je ona pre-
stala da bude bivša članica sasta-
va Destiny’s Child i pretvorila se u
muzičku boginju.
Prošle godine, kad su muzički
talenti sleteli u Amsterdam niko
nije nadmašio omiljenu tviterku
Miley Cyrus koja je otvorila show
u svom stilu. Godina 2013. je bez
sumnje bila njena i očekivalo se da
će biti glavna na dodeli. Da bi za-
dovoljila fanove nastupila je dva-
put. U doba kad se milioni twitto-
va pojave u trenu, nastup Miley
Cyrus je definitivno bio takav tre-
nutak. Internet je eksplodirao
kada je iz svoje male tašne izvadila
džoint i zapalila ga pred svima dok
je preuzimala nagradu za Video of
the Year za “Wrecking Ball”.
U dve decenije dugoj istoriji po-
stalo je jasno da je klasični EMA
trenutak kad se desi nešto skroz
neočekivano. Jedan od najupe-
čatljivih takvih primera odigrao
se u Kopenhagenu 2006. godine
i glavni akter je bio Kanye West.
U trenutku kada su Justice vs. Si-
mian osvojili spot godine za “We
Are Your Friends”, Kanye je besan
istrčao na stejdž jer on nije osvo-
jio glavnu nagradu za “Touch the
Sky”. Nadmen kao i uvek, održao
je kraći govor u kome je objasnio
svoj problem: “Moj spot je koštao
milion dolara. U njemu je Pam An-
derson, ja preskačem kanjon i slič-
na sranja. Ako ja ne pobedim, do-
dela gubi kredibilitet”. A onda je
usledila izjava dobitnicima koja je
izazvala ljutnju mnogih njegovih
kolega: “Nemam ništa lično pro-
tiv vas, nisam ni video vaš spot, ali
jednostavno nema šanse”.
Dvadeseta jubilarna dodela
evropskih MTV muzičkih nagra-
da prenosiće se uživo iz dvorane
The Hydro u Glasgowu u nedelju,
9. novembra, u 21 sat. Glasanje za
2014 MTV EMA u svim katego-
rijama, uključujući i Best Adria
Act, odvija se na mtvema.com.
Katy Perry vodi u trci s nominaci-
jama u sedam kategorija, a u stopu
je sledi Ariana Grande, nomino-
vana u šest kategorija. Pharrell
Williams i 5 Seconds of Summer
bore se za po pet nagrada. One
Direction, Nicki Minaj, Iggy Aza-
lea, Eminem, Sam Smith i Kiesza
nominovani su za po četiri MTV
EMA nagrade. Voditeljka dodele
biće hip hop zvezda Nicki Minaj, a
za sada poznati izvođači su Ariana
Grande i Ed Sheeran.
49
 ROCK&ROLL
33. Brucošijada FER-a, mjesto
žestokog zvuka i robot dancea
Ove godine dolaze
Zabranjeno pušenje,
Bad Copy, Majke...
P
OSTOJI JEDNA 33 GO-
dine stara, ali svakom al-
ternativnijem uhu draga
priča. Iz sezone u sezonu
mijenjala je likove, na nekoliko se-
zona čak i lokaciju, isticala se pro-
dukcijom, ali je bila nenadmaš-
na u svome soundtracku. Riječ
je o jedinstvenoj i neprocjenjivoj
Brucošijadi FER-a. Njezina priča
započinje 1970. u doba kada su
izvođači svoj backstage pronaš-
li u dekanatu, glumci su uživa-
li izvodeći na neobičnoj lokaciji
svoje monodrame, a bilo je tu čak
i modnih revija donjeg rublja, sve
što jedan brucoš može poželjeti.
Nije bilo sumnje da će to pre-
poznati sva najznačajnija imena
domaće glazbene scene pa su na
današnjem izvoru znanja popu-
larnih programera s ponosom na-
stupali Haustor, Partibrejkers,
EKV, Električni orgazam, Jura
Stublić i Film, Zvijezde i mnogi
drugi. Najpoznatijih imena
nije manjkalo ni prethod-
nih godina kada su po-
sjetitelji imali priliku čuti
bendove kao što su Debeli
precjednik, TBF, Kawasaki
3P, Krankšvester, Elemen-
tal, Đubrivo, S.A.R.S., Dje-
čaci, Neno Belan, Marčelo i
tako u nedogled.
Manje ugodna zasigurno
je bila 2005. kada je na fa-
kultetu Brucošijada zabra-
njena. Niti jedan prostor
3
ne može zamijeniti hodnike
fakulteta, stepenice prema dvora-
nama i KSET. Niti jedan profesi-
onalni kadar ne može zamijeni-
ti volontere koju su tamo jer im
je to moralna, a ne egzistencijal-
na dužnost. Ništa može zamijeniti
zvuk kotrljanja bačvi ili upale mi-
šića od nošenja stagea dok volon-
tere profesori i asistenti neobič-
no pogledavaju u odlasku s posla.
50 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
STUDENTSKI ŽIVOT
No postignut je dogovor i fakultet
je 2010. godine odobrio ponovno
organiziranje Brucošijade FER-a.
“To je genijalno. Fakultet je
strogi prostor u kojemu moraš
igrati po pravilima, a onda si pu-
šten da budeš potpuno slobodan,
da budeš ono što jesi. To može biti
samo dobro”, rekao je Mladen Ba-
dovinac iz TBF-a nakon nastu-
pa 2010.
Potaknut mnogobrojnim pri-
čama, 2012. godine je iz zavo-
da pobjegao robot Zari. Prvi put
1 vi Portu Mortu. Za ljubitelje pop
je viđen na drugom stageu kako
pleše na najkvalitetnije demo
bendove i na one već svima po-
znate. Posjetitelji su bili u šoku,
ali bilo je jako vruće i uvijek je
najlakše okriviti manjak kisi-
ka i iluziju uzrokovanu strobo-
skopom. Da nije riječ o zezanci-
ji, pokazalo se lani kada je viđen
sa Zeom kako izvode pogo. Njih
dvoje nisu ni tipična ni ljubavna
priča, nego čuvari blaga elektro-
tehnike i računarstva. Riječ je o
puno ozbiljnijem problemu, po-
gotovo od kada je nakon nekoli-
ko godina mira nanovo napunjen
Zemris, robot o kojemu nije ugod-
no pričati po zavodima, ali zna se
da je izašao vani i da nešto snima.
Koga i što snima, još se ne zna. Za
sada fakultet odbija komentirati
novonastalu situaciju.
Što će se dogoditi 7. studeno-
ga otvoreno je pitanje, ali una-
2 miksetom poznati DJ
TRAŽI SE
KARTA VIŠE
(1) Kawasaki
3P uvjerili su
se kako su dobre
brucošijade FER-a
(2) I ove godine dolaze She
Loves Pablo (3) Roboti, čuvari
blaga elektronike i računarstva
toč tome, ono što je sigurno i što
FER s ponosom predstavlja jest
ovogodišnji lineup koji će obi-
lježiti priče posjetitelja i robota.
Bend koji je izazvao najviše eufo-
rije je zasigurno Zabranjeno pu-
šenje. Za ljubitelje rocka tu line-
up tek kreće jer na FER dolaze i
Majke, stari veterani uvijek ne-
predvidljivih nastupa. Kod Bel-
fast Fooda se to pak zna: smijeh,
pjevanje, plesanje, skakutanje i
ništa manje od toga. Mirnima pu-
bliku neće ostaviti ni disco/punk/
kunst bend Univerzitas. Paze-
ći na svačiji ukus, na programu
su i dva benda iz House of Pabla
koji iz dana u dan imaju sve veći
broj obožavatelja i čija je karijera
u usponu. Riječ je o bendovima
Straight Outta Fridge i She Loves
Pablo. Nešto više hip hop zvuka
osigurat će dobro znani Bad Copy,
a Mortal Kombat će uz punk udi-
jeliti i prizvuk metala. Ono prlja-
vije od punka očekuje se od Pan-
kreasa. Priliku za još jedan veći
nastup zasluženo su dobili i rock
bendovi Them Moose Rush i šaša-
punka tu je i nedavno na scenu
vraćen Kinoklub.
S obzirom na to da sa student-
skim životom nema šale i da ih
se uči upornosti i izdržljivosti,
za najbrže noge organiziran je
i electro stage. Na njemu će se
moći poslušati rap Dregermaj-
ster Crewa, a kasnije sate
i dobro uhodani i za
Chill (Phat KSET) i
DJ Yesh (Chew the
Fat). Kao pristojni
domaćini FER-ov-
ci će na poznatom
mjestu, u klubu
K SET, ra sple sa-
ti publiku s vječnim,
bezvremenskim, nespo-
jivim i najnovijim hitovima
po izboru KSET-ovih DJ-a. Zbog
svega toga na Brucošijadi neće
biti lagano, no za sve one koji po-
žele kratki predah, kino u jednoj
od predavaonica, gdje će se prika-
zivati filmovi, bit će mjesto odmo-
ra i opuštanja.
Baš kao i svake godine do sada,
očekuje se gužva jer je riječ o do-
gađaju za koji se uvijek traži karta
više. Cijena karte od 20. listopada
iznosi 60 kuna, na dan 75 kuna,
FOTO: FOTOSEKCIJA KSET-A
a brucoši ostvaruju pravo na po-
vlašteni tretman pa cijena njiho-
ve karte iznosi 35 kuna. Karte se
mogu kupiti u KSET-u, Dirty Old
Shopu i Rockmarku.
 MILAN PAVLINOVIĆ

The Gaslight
Anthem
KONCERTI
Sjajna rock jesen
u Tvornici kulture LOVELY
Dolaze Sebadoh, The
Gaslight Anthem,
Skindred...
O
D SR EDIN E LISTO -
pada do sredine stu-
denoga Tvornicu kul-
t u r e o č e k uj u n i z
iznimno zanimljivih domaćih i
stranih izvođača.
Sebadoh, legende američke ne-
zavisne rock scene, prvi put stižu
u Tvornicu 22. listopada, praće-
ni predgrupom ESC Life. Bend
su 1986. u Massachusettsu osno-
vali Eric Gaffney i Lou Barlow
(Dinosaur Jr) i Sebadoh je uz Pa-
vement oblikovao scenu koja će
kasnije iznjedriti brojne grupe
lo-fi indie rocka, a prošle godine
objavili su povratnički album De-
fend Yourself.
FOTO: TVORNICA PRESS
Kraj listopada obilježit će na-
stupi Irene Žilić (24. 10.) koja će
promovirati novi album Days Of
Innocence i Pavela koji će 30. li-
stopada predstaviti novi mate-
PREDSTAVLJA:
S.A.R.S.
DOM SPORTOVA ZAGREB
SUBOTA, 25.10.2014.
70 KN / 90 KN
TULUM
S.A.R.S., BRKOVI, DJE»ACI
DVORANA MLADOSTI RIJEKA
PETAK, 14.11.2014.
55 KN / 70 KN
QUINCES
rijal. Početak studenoga, odno-
sno 7. 11., rezerviran je za svirku
grupe Detour.
Jedan od centralnih koncer-
tnih događaja jeseni u Hrvatskoj TVORNICA KULTURE ZAGREB
zasigurno je premijerni i eksklu-
zivni dolazak grupe The Gaslight SUBOTA, 22.11.2014.
Anthem 9. studenoga. Ta četvor-
ka pripada među najvažnije ame- 25 KN / 35 KN
ričke rock bendove posljednjih
deset godina, u Zagreb dolaze u
sklopu turneje uz novi album Get
Hurt, a prate je sjajne predgrupe
Bayside i Deer Tick.
Četiri dana kasnije Tvornicu će
napasti Skindred, energični bend
SEVEN THAT
SPELLS
koji je spojio metal, punk, reggae
i rock na način koji još niste čuli.
Dva dana poslije Skindreda, 15.
studenog, u Šubićevu stiže Com-
bichrist, stari miljenici ovdaš- TVORNICA KULTURE ZAGREB
nje publike. Uzbudljivu sredinu
mjeseca obilježit će koncert punk PETAK, 19.12.2014.
rock legendi Stiff Little Fingers.
Neuništivi Jake Burns i njego- 35 KN / 45 KN
vi momci u Tvornicu stižu nakon
više od četiri godine, a podršku će
im dati Tito’s Boys.  M.P.
facebook.com/LosAngelesAgency
twitter.com/el_ej_ej l i s t o p a d 2 0 1 4 . | ROL L I NG www.laa.hr
S T ON E | 51
 ROCK&ROLL
KNJIGE

Čarobno oko Dannyja Clincha

“Fotografije (Dannyja Clincha) krvare atmosferom”, napisao je Bruce Springsteen u uvodu fotografove nove knjige pod nazivom Still
Moving. “To je atmosfera vremena, glazbe i magije u nastajanju”. Still Moving skup je najboljeg iz Clinchove skoro 30-godišnje ka-
rijere – od Levona Helma za bubnjevima malo prije njegove smrti do Tupaca Shakura koji pokazuje svoju “Thug Life” tetovažu za
naslovnicu Rolling Stonea 1996. Pitali smo Clincha za neke priče u pozadini najvećih fotografija.  ANDY GREENE

Willie se
napušio
Zapravo je Willie
Nelson pušio obi-
čan joint kad je
Clinch prošle go-
dine došao u nje-
gov autobus za
turneje. Čim je
vidio Clinchovu
kameru, stvar se
promijenila. “Izva-
dio je iz pepelja-
re ogroman joint”,
kaže Clinch.
“Rekao je: ‘Ovo je
Willie. Eto ti na,
Snoop Dogg’”.

Metallica u San Quentinu

Na snimanju spota za “St. Anger” 2003. s Metalli-
com. “U zatvoru su me natjerali da potpišem sugla-
snost u kojoj izjavljujem da oni nisu dužni razmije-
niti ništa u moje ime u slučaju da me netko otme”,
kaže Clinch. “Ali zatvorenici su bili jako uzbuđeni”.

Vrijeme s
Dylanom
1999. Clinch je foto-
grafirao Boba Dylana u

SVE FOTOGRAFIJE: © DANNY CLINCH, IZ KNJIGE “DANNY CLINCH: STILL MOVING,” ABRAMS © 2014
hotelu Ambassador u
Los Angelesu. “Posla-
li smo nekoga da kupi
novine”, kaže. “Iza-
brao je neke na špa-
njolskom”.

Tom Waits se opustio

Kad je Waits rekao da želi odraditi snimanje na seoskom
sajmu 2004., Clinch ga je htio staviti na veliki vrtuljak.
“Rekao mi je da se boji visine”, kaže fotograf. “Pa sam pred-
ložio ringlšpil. Mislio sam da će izabrati najkulerskijeg konja,
ali izabrao je morskog konja u obliku zmaja-čudovišta. Kad
se sabrao, uzeo je narančasti pištolj za vodu i počeo pucati”.

52 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .

PATRIOTSKE
IGRE
Danes i
Patinkin
Može li se spasiti
“Domovina”?
Nakon par burnih
sezona, triler o ratu
protiv terorizma sve
stavlja na ludu Carrie
u izvedbi Claire Danes
koja će spasiti serijal
Tekst: Rob Sheffield
R
AZLIK A IZMEĐU
Carrie Mathison i auto-
bombe jest u tome što
za auto-bombu netko
FOTO: DAVID BLOOMER/SHOWTIME
obično preuzme odgovornost.
Kako Domovina započinje svoju
četvrtu sezonu, antijunakinja
CIA-e koju tumači Claire Danes
nastavlja skakati iz zajeba u zajeb.
Na početku sezone Carrie, koja
se dokazala kao netko koga ne
TELEVIZIJA
biste zaposlili kao voditelja Pizza
Huta u šoping centru, nekako us-
pijeva voditi postaju CIA-e u Ka-
bulu. CIA je očito slobodoumno
radno mjesto, gdje svojim nadre-
đenim časnicima možeš mirne
duše reći: “Uzgred, nosim dijete
teroriste koji je bacao bombe na
naše stožere i ubio potpredsjed-
nika”. A oni te na to upitaju: “Dje-
čak ili djevojčica?”
Ona je jednako nepredvidiva
kakva je oduvijek i bila. Kada za-
povijedi bombardiranje vjenča-
nja, ubijanje desetaka civila, ne
mari za bijes u svijetu. “Stalno se
vraćaju na to sranje”, kaže svoji-
ma. “Da nije bilo vjenčanje, rekli
bi da smo pogodili džamiju. Ili
sirotište. Ili džamiju za siročad.”
Tko joj piše takve motivacijske
govore, Roger Goodell? Domovi-
na je od početka bila zadivljujuće
besmislena - priča je oduvijek bila
sklepana. Ali održala se zbog sjaj-
ne glume. Danes i Mandy Patin-
kin unijeli su stvarni zanos u svoje
uvjerljivo oštećene likove. Kao što
je kao Carriein mentor Saul Patin-
kin bradom postigao dojam sto-
ičke rezerviranosti, tako je titra-
njem vilice i očnih kapaka Danes
došla do ruba živčanog sloma.
Ključno je pitanje za Domovi-
nu: može li se ta franšiza spasi-
ti? Ako ste preživjeli noćnu moru
treće sezone Domovine i zakleli se
da se više nikad nećete tako opeći,
nitko vas ne bi krivio. Ali Domovi-
na je obavila veliko čišćenje i do-
nijela neke lukave odluke za če-
tvrtu rundu. Rješavanje Brodyja
l i s t o p a d 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E |
znači konačno izbacivanje naj-
sapunastijih pozadinskih priča,
uključujući njegovu obitelj i ro-
mansu Carrie i Brodyja. Domovi-
na se vraća na šou Carrie Mathi-
son, kako je oduvijek i trebalo biti.
A kao Carrie Danes je još na-
brijanija, nacugana i natableti-
rana ima kratak fitilj. Danes svoj
lik pretvara u najnestabilniju špi-
junku koja se tek brusi, čak i kada
preuzima opasnije odgovornosti.
(Prizor u kojem se vozi uokolo sa
svojom bebom upravo je onoliko
zastrašujući koliko biste i pomi-
slili.) U jednom trenu njezin zapo-
vjednik zaštekće: “Saberi se.” Jesu
li se već negdje sreli? To jest ono za
što se ona drži.
U međuvremenu i Saul, koji
sada radi za privatnu zaštitarsku
tvrtku, shvati da se ne može lako
prilagoditi životu izvan CIA-e.
Dok ga gledate kako se pokušava
probiti na poslovnom sastanku,
shvatite koliko je njegov osorni
autoritet uvijek ovisio o bespo-
moćnim podređenima poput
Carrie. U svakodnevnom životu
nije bolji od nje. Bilo im je puno
bolje dok su sjebavali američku
vanjsku politiku, gdje su barem
mogli pokrivati jedno drugo.
U jednom trenutku Saul sanja-
ri da su SAD upale u Afganistan
ne planiravši voditi 14-godišnji
rat. Umjesto toga, vodili smo jed-
nogodišnji rat 14 puta. Isto je i s
Domovinom. Kao i sama američ-
ka vanjska politika, priča ostav-
lja dojam blefiranja bez neke po-
sebne vizije, gdje se odluke često
donose brzopleto. I kao da nitko
nikad ne nauči ništa iz tih gre-
šaka. Ali sada kad je Domovina
došla do odlučujućeg trenutka,
napokon ima priliku da se vrati
na pravi put s par hrabrih dram-
skih poteza – a oni joj trebaju. 
53
 ROCK&ROLL
ZFF u ritmu ludila
Pobjednički film
Sundancea i Lennonova
španjolska epizoda
V
IŠE OD DESETLJEĆA
Zagreb Film Festival
domaćoj publici dono-
si najsvježije i najza-
nimljivije naslove debitantskog
autorskog filma. Ove će
godine festival od 19. do
26. listopada dvanaesti
put ponuditi više od sto-
tinu filmova u desetak ra-
zličitih programa.
Glavni program donosi
40-ak naslova iz svih kra-
jeva svijeta (od Islanda do
Indonezije), a i ove godine
uključuje nekoliko odlič-
nih filmova na temu glaz-
be. Iz konkurencije dugo-
metražnog filma izdvaja
se osvajač nagrade žirija i publike
Sundancea “Ritam ludila” (‘‘Whi-
plash”) u režiji Damiena Chaze-
llea za koji je Variety rekao da de-
molira kanone žanra o muzičkom
geniju. Riječ je o filmu o mladom
američkom jazz bubnjaru, studen-
tu uglednog konzervatorija (sjaj-
ni Miles Teller) i njegovom odno-
Hamletov sukob s duhom oca
Argentinska redateljica u
A
&TD-u propituje Shakespearea
RGENTINSK A REDA-
teljica sa zagrebačkom
adresom Renata Caro-
la Gatica u listopadu je
u kazalištu &TD-a postavila pred-
stavu “Čuj, Hamlete, čuj”, a dra-
54 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
FILM/KAZALIŠTE
su s profesorom (J. K. Simmons;
“Zakon i red”, “Oz”, “Spiderman”)
koji je sadistički perfekcionist.
Ljubitelje domaće glazbe obrado-
vat će vijest da je u konkurenciji
ZFF-a trostruki laureat venecijan-
skog Tjedna kritike ‘‘Ničije dijete”
Vuka Ršumovića, za koji je glazbu
skladao dvojac iz benda Svadbas.
Natjecateljski program dokumen-
KAKO BUBANJ KAŽE
Miles Teller i J.K. Simmons
u “Ritmu ludila”
tarnog filma donosi ‘‘Jalanan” u re-
žiji kanadskog redatelja Daniela
Ziva koji je pet godina pratio ulič-
ne svirače iz Jakarte. Soundtrack
filma čini dosad nezabilježena ori-
ginalna glazba i živopisne priče
marginaliziranih indonezijskih
glazbenika. Osim u glavnom, glaz-
benih motiva ima i u popratnim
maturginja je također Argentin-
ka J. Sequeira.
Djela koja postaju klasici su ona
koja razotkrivaju temeljna pita-
nja koja povijest nastoji zabora-
viti, iz koristi ili iz straha. “Ha-
mlet” je tragedija sina kojem se
ukaže duh pokojnog oca kako bi
od njega zatražio da ga osveti, što
je put koji će ga odvesti u
smrt. Predstava propituje
je li sin dužan ispuniti očev
zahtjev, jesmo li osuđeni na
to da slušamo što se od nas
traži, da se odreknemo vla-
stitog identiteta i izgubimo
sebe. “Ova slobodna ver-
MLADI GLUMCI
&TD-a u predstavi “Čuj,
Hamlete, čuj”
programima. Film ‘‘Život je ljepši
zatvorenih očiju” Davida Truebe
iz programa Velikih 5 naslanja se
na manje poznatu crticu iz života
Johnna Lennona, koji je 60-ih od-
lučio napustiti Beatlese i postati
glumac u Almeriji, a slučaj je htio
da upravo tamo zabilježi prve note
pjesme “Strawberry Fields”. True-
bin film ceste prati troje simpa-
tičnih zanesenjaka koji
kreću upoznati Lennona.
U novom ZFF-ovom
programu “Ponovno s
nama” bit će prikaza-
na novozelandska ho-
ror-komedija o vampiri-
ma ‘‘Kad padne mrak”,
u režiji Taike Waititija i
Jemainea Clementa, koji
čini polovicu superpopu-
larnog dvojca Flight of
Conchords, dok će pro-
jekciju filma ‘‘Srcem i dje-
lom za domovinu” (1915.) iz pro-
grama “Prvi svjetski rat” na filmu
uživo pratiti austrijski pijanist
Gerhard Gruber. Festival se odr-
žava na nekoliko lokacija – u kini-
ma Europa, Tuškanac, u MSU te u
Zagrebačkom plesnom centru, Za-
grebačkom kazalištu lutaka i Do-
kukinu KIC.  MILAN PAVLINOVIĆ
zija ‘Hamleta’ tankoćutno je svje-
dočanstvo o sukobu između nas i
očevog duha, onog koji nas uhodi
iz mraka i šapće nam na uho, pri-
kaze koja od nas traži da djelujemo
u njezino ime, koja nam određuje
put i zahtijeva od nas da posluša-
mo naslijeđe koje nosimo na pleći-
ma, a da ga nismo tražili, naslijeđe
krvi, kulture, prošlosti, tradicije.
Kako poslušati ono što traži otac,
ono na što nas obvezuje dug ljuba-
vi, a istovremeno poslušati i sami
sebe”, rekla je redateljica predsta-
ve Renata Carola Gatica .
Izvedbe su zakazane 21. i 22. stu-
denog. U predstavi glumi plejada
mladog hrvatskog glumišta Dean
Krivačić, Maja Katić, Zrinka Kuše-
vić, Zrinka Antičević, Ivana Pavlo-
vić i Sven Jakir.  MILAN PAVLINOVIĆ
NAJAVE PREDSTAVA
Grobnica za Borisa
Davidoviča
19. 10., ZKM
Predstava nastala po istoime-
nom književnom djelu Danila
Kiša gostovat će u Zagrebačkom
kazalištu mladih 19. listopada.
Nastala u srpsko-hrvatsko-slo-
venskoj produkciji pod redatelj-
skim vodstvom Ivice Buljana,
kontroverzna predstava “Grob-
nica za Borisa Davidoviča” te-
melji se na fizičkom teatru te sa-
žima najvažnije sastavnice vrlo
kompleksnog Kiševog teksta
praćenjem života glavnog lika
kroz bitne datume njegova živo-
ta. Predstava je izazvala burne
reakcije zbog vrlo izravnog sa-
držaja, a svojim prvim zagrebač-
kim gostovanjem privući će sve
ljubitelje prepoznatljivog Bulja-
novog rada.
Varijacije o osjetnom
18.-22. 10., HDLU
Hrvatsko društvo likovnih umjet-
nika od 18. do 22. listopada ugo-
šćuje plesnu predstavu “Vari-
jacije o osjetnom” u produkciji
Sodaberg koreografskog labo-
ratorija. Koreografijom Marja-
ne Krajač pet plesačica istražuje
prirodu plesa te minimalističkim
pokretima pokazuje povezanost
između pokreta, zvuka i prosto-
ra. Plesna izvedba je strukturi-
rana kao otvaranje prostora za-
jedničkog razmatranja značenja
tijela u kretanju te razumijevanja
plesa kao umjetnosti. Trosatna
izvedba pokazat će jednostav-
nom, ali značajnom koreografi-
jom važnost plesa izvan samih
pokreta te dočarati bogatstvo
različitih plesnih varijacija.
Amadeus
23. 10., Gavella
Najnovija premijera kazališta
Gavella “Amadeus” bit će upri-
zorena 23. listopada. Nasta-
la po dramskom tekstu Petera
Shaffera ovjenčanim nagradom
Tony, govori o neobičnom odno-
su dvojice skladatelja, Wolfgan-
ga Amadeusa Mozarta i Antoni-
ja Salierija. Režija Dore Ruždjak
Podolski opisuje kompleksno i
FOTO: CONTINENTAL FILM; KRISTIJAN SMOK
tragično (ne)prijateljstvo između
umjetnika bazirano na ljubomo-
ri Salierija na Mozartov izuzetni
talent. Predstava će biti ispunje-
na Mozartovom glazbom koja će
iz scene u scenu pratiti glavne
junake koje utjelovljuju Filip Kri-
žan i Enes Vejzović. 
 TENA GAŠPARAC
Čitajte Rolling Stone i u
DIGITALNOM
IZDANJU.

DOSTUPNO NA
 Q&A

Irena Žilić
je bila važna i zanimljiva. Najviše mislim na onu slobodu
koja donosi mir sa samim sobom. Putovanja su zapravo
moje osobne mijene.
Koliko se osjećaš dijelom, a koliko si izvan vala
kantautorske scene autorica s gitarom, od Nine
Kad ne piše i ne pjeva uz gitaru, ova Romić, preko Dunje Ercegović i Sare Renar do Sa-
mlada kantautorica, koja je upravo bine Herman? Je li konkurencija zdrava i uzbud-
ljiva ili ima nelojalnosti?
objavila debitantski album, radi u Sve smo trenutno prisutne i povezane činjeni-
jednom laboratoriju jer joj je jasno da je com da smo svoje glazbene projekte započinjale
živjeti od glazbe - utopija. u slično vrijeme i najčešće same. Od tuda dola-
Tekst: Anđelo Jurkas

J
zi osjećaj kantautorskog vala, ali isto tako mi-
slim da smo dosta različite po mnogim stva-
EDNA OD NA JKVALITETNIJIH NOSITE- rima kao što su utjecaji, način izražavanja,
ljica domaćeg akustičnog vala djevojaka s izvedba i na kraju i karakterno, a to utje-
gitarom, mlada Zagrepčanka Irena Žilić če na finalni dojam svake od nas. Zbog
nedavno je u “do it yourself” ma- te različitosti nismo međusobno konku-
niri objavila sjajan debitantski album rencija. Drago mi je da mogu otići na
Travelling, koji je nasljednik hva- koncert kolegama i uživati. Nelojal-
ljenog EP-a Days of Innocence iz nosti i nekorektnost nisam doživje-
2012. godine. la, dapače.
Kakva je Irena Žilić s gitarom, a
Što se promijenilo u autorskom kakva je bez glazbe?
opusu od EP-a Days Of Innocen- Ne vidim se samo kroz gitaru,
ce do debitantskog albuma Tra- čak bih rekla da sam “ovisnija” o
velling, s obzirom na to da su vokalu - vjerojatno jer je riječ o
neke stvari i reprizirane? Što je instrumentu koji je doslovno dio
glavna sadržajna potka albuma? mene - i ako govorimo o definira-
Počela sam više istraživati i nju kroz glazbu, važno mi je da se
igrati se s načinom nastajanja pje- radi o stvaranju glazbe, nebitno
sme, što je samo manjim dijelom s kojim instrumentom i u kojem
“zahvatilo” album, ali mi je popri- žanru. Što se tiče drugog dijela pi-
lično značajno jer imam osjećaj tanja, radim u struci u jednom la-
promjene. Materijal se dosta pro- boratoriju, ali teško mi je zamisli-
mijenio. Vjerujem da je zreliji i da ti tko bih ja bila bez glazbe.
su posljednje pjesme koje sam pi- Zbog čega prezime pišeš bez di-
sala i mračnije. Od pjesama s EP-a jakritičkih znakova i kakva je si-
sam zadržala one koje nisu doživjele tuacija s probojem na svjetsku
aranžman u kojem sam ih htjela čuti, scenu?
pa su zato stavljene i na Travelling. Ne- Dijakritičkih znakova nije bilo
ovisno o tome album je zvučno još uvijek ni na EP-ju, a njihovo gublje-
cjelina, ali tematski ima raznolikost, što nje na omotu albuma je iz jedno-
je posljedica toga da je to moj prvi album stavnog razloga jer mi njihovo izo-
i presjek od početka pa do sada. Ploča se stavljanje olakšava komunikaciju sa
dotiče nekih mojih mijena, primjerice stranim tržištem. U Hrvatskoj i regiji
odrastanja, a i odnosa s drugim ljudima uvijek će biti prisutni i nema potre-
i samom sobom, sa željom da cijela priča be za njihovim micanjem. Za pro-
bude ipak topla i atmosferična. boj granica treba vremena i nešto
Album je objavljen za vlastitu etiketu Cuc- sreće, a za početak ću nastupiti na
koo. Nisi imala ponude velikih labela ili Waves festivalu u Beču, s čime i za-
ti je važnije da imaš kontrolu nad svo- počinjem koncertnu promociju al-
jim radom? buma. Na nastupima izvan Hr-
Iskreno, nije bilo potrebe za diskogra- vatske važno mi je dobiti reakciju
fom pa ga nisam ni tražila. Budući da je ljudi, da oni koji me dođu poslu-
to nešto što mi trenutno najviše i odgo- šati ostanu na koncertu jer ih za-
vara, plan je bio riješiti sve preko vla- nima to što radim i kupe album jer
stite etikete. žele čuti više.
Spajanjem nježnih, dojmljivih lir- Imaš li želju živjeti samo od glazbe ili
skih skica ispod naslage akustične je to još uvijek utopija? Bi li se tako iz-
pop glazbe krije se autorica želj- gubila spontanost?
FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ

na slobode, putovanja samom Više je utopija, ali vjerujem da sve što

sobom ali i svijetom, ljudima oko postane posao izgubi dio tog utopijskog
sebe. Koja su tvoja putovanja? šarma. Svaki posao, koliko god ga voliš, ima
Sloboda je jedan od glavnih i onih stvari koje su ti manje drage ili ih jed-
motiva albuma i oduvijek mi nostavno ne voliš raditi. 

56 | ROL L I NG S T ON E
 Q&A
Mick Jagger
nastupamo li poslije James Browna. Samo smo raz-
O opsesiji Jamesom Brownom, skidanju
prašine s manje poznatih pjesama Stonesa i
o planovima benda za budućnost
Tekst: David Fricke
‘N
ET KO MI JE N EDAV NO R EK AO:
‘Nisam znao da ti se to sviđa’”, u ne-
vjerici kaže Mick Jagger dok objaš-
njava svoju nedavnu uronjenost
u život i glazbu Jamesa Browna kao produ-
cent ovogodišnjeg biografskog filma, Get On
Up, i novog HBO-ovog dokumentarca, Mr.
Dynamite: The Rise of James Brown. “Ali mi
smo slušali svu soul glazbu”, kaže Jagger za
Rolling Stonese. “Svirali smo obrade Solo-
mona Burkea. Nismo slušali samo Chucka
Berryja i Muddyja Watersa”. I zaista, u Mr.
Dynamite, Jagger – koji je i intervjuiran u
filmu – se prisjeća kako je gledao Brownov
nastup u Apollo Theatreu u New Yorku 60-ih,
“pokušavajući ukrasti sve što sam mogao”.
“Dokumentarac se temelji na dvjema stvarima”, kaže
Jagger. “Na tome kako je radio glazbu, s glazbenicima
koji o tome pričaju” – legendaran popis koji uklju-
čuje saksofonista Macea Parkera, bubnjara Clydea
Stubblefielda i basista Bootsyja Collinsa. “Tu je i
aktivizam, Brownovo mjesto u pokretu za građan-
ska prava”. U jednom dijelu vidimo Browna kako
nastupa na otvorenom u Mississippiju 1966. tije-
kom Povorke protiv straha. “Mislim da to nitko ne
zna. To je i dobar dio američke društvene i politič-
ke povijesti”.
Na novi dio turneje sa Stonesima, niz koncerata po
Australiji i Novom Zelandu kojima su promijenjeni da-
tumi, Jagger kreće 25. listopada. Surađuje s Martinom
Scorseseom na novoj dramskoj seriji za HBO o industri-
ji ploča 1970-ih. “U ovom sam od filma Performance
(iz 1970-e)”, govori o svojim zanimanjima za film. “Ali
prije svega sam glazbenik”.
Što ste točno ukrali Brownu kad ste ga gledali u
Apollu?
Sve ono gdje je on na jednoj nozi – prije sam to
radio. Pokušao sam i trik s mikrofonom (kad je
Brown srušio svoj mikrofon na pod pa ga podigao
cipelom). Većinom je još pojačao stvari koje sam na-
učio od Little Richarda – interakciju s publikom,
poziv-i-odgovor. Rolling Stonesi nisu soul. Ali sje-
ćam se da sam rekao bendu: “Možda bismo tre-
bali raditi to što oni rade”. Soul nastupi su uvijek
u modi. Nikad nemaju pauzu kako bi popili piće
(smije se). Od toga smo brzo odustali.
U Mr. Dynamite prikazana je slika vas i Browna
tijekom snimanja koncerta iz 1964. za T.A.M.I.
Show u kojem ste nastupali nakon njega. O
čemu ste razgovarali?
Zamolili su me da ga smirim oko glav-
nog izvođača (Stonesa, koji su završili
show). Mislim da nam je bilo svejedno
58 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
govarali. Bio je vrlo prijateljski raspoložen prema
meni, lako se s njim razgovaralo. Ako to gledate s
njegove strane, tko sam uopće ja bio?
Scena iz The T.A.M.I. Showa u Get On Up završava
prikazom u kojem Brown silazi s pozornice nakon
svog seta, dolazi do Stonesa i kaže: “Dobrodošli u
Ameriku”. Je li to zaista rekao?
To se nije dogodilo. (Redatelj) Tate Taylor
nije htio snimiti onako kako sam ja mi-
slio. Želio sam da bude što točnije. Ali
to je film. Poanta je postignuta. Sigu-
ran sam da Jamesov menadžer nikad
nije rekao: “Ma oni će nestati za go-
dinu dana i nikad se neće više čuti
za njih”. Ali poanta je ironična. I to
je smiješno.
Što je lakše: producirati filmove ili
krenuti sa Stonesima na turneju?
Ima sličnosti između oboje. Ali
zna se kakva je turneja Rolling Sto-
nesa. Što se tiče filma, to je jedin-
stvena stvar koju više nikad nećete
ponovno raditi. I počinjete od nule.
I nešto što nije često u mojoj drugoj
ulozi – a to je književni dio snimanja
filmova. Počnete s idejom, ali osnovna
je stvar dobar scenarij.
Kako biste opisali stanje Stonesa na na-
stupima danas?
Na to ću vam moći odgovoriti za ot-
prilike tri tjedna. Imat ćemo probe u
Australiji. Nedavni nastupi u Euro-
pi bili su jako dobri. To su bili veli-
ki koncerti na otvorenom u festi-
valskoj atmosferi. Rolling Stonesi
su dobri na bilo kojem mjestu, ali u
ovakvim situacijama zablistaju. Uživao
sam pjevajući “Worried About You” (s al-
buma Tattoo You iz 1981.). Odsvirali smo
“Streets of Love” (na turneji A Bigger Bang
2005.) u Italiji. Tamo je bila velik hit, oboža-
vali su je. Sad je vrlo zanimljivo. Ljudi na in-
ternetu glasaju o tome koje pjesme žele, što
nam predstavlja izazov. I možete vidjeti što
kupuju na iTunesima i što gledaju na YouTu-
beu - “Nisam znao da ovu vole. Mogli bismo
je probati”.
Ima li pjesama koje se pojave u glasovanju za
koje pomislite: “Ne, ne sjećam je se”?
(Smije se) Ne stavljam stvari na glasovanje ako
ih ne možemo odsvirati. Ali dobro je malo zači-
niti priču. Morate se zanimati za nešto.
Imate li planove za još luksuznih ponovnih izda-
nja? Još morate napraviti Sticky Fingers i Tattoo
You.
Mislim da je Sticky Fingers sljedeća. Ne znam
koliko toga još ima što se tiče drugih pjesama ili
snimaka. Dio onoga što smo tada napravili završi-
lo je na Exile on Main Street. Ali nisam se još unio
u to. To moram napraviti, izgleda.
FOTO: GULIVER/REX
Hoće li se Stonesi vratiti u SAD i održati koncert?
Nemam pojma. Sada radimo samo au-
stralski dio, a tada ćemo vidjeti što je
sljedeće.
ray-ban.com
 DOZA
POLITIKE
I UŽASA
Prošla je naša prva politička godina, ponekad zabavno,
a češće tragično. No u sumornim vremenima humor je
kao soda bikarbona - ponekad jedini način da se provare
splačine koje nam serviraju kao vrhunski obrok
Tekst: Dinko Boić
J
OŠ ĆEMO NEKO VRIJEME PRIČEK ATI K AKO BISMO ZA-
ključili kalendarsku i fiskalnu godinu, no ona mjerena brojevima
magazina koji držite u ruci – zaključena je prvi put. Već 12 mjeseci
ili 365 dana na ovim stranicama politikom razbijamo vaše opušte-
no uživanje u glazbenim, filmskim i kulturnim temama koje čine
više od dvije trećine svakog do sad objavljenog broja. Satirom i iro-
nijom, uz dozu dužne analitike pokušali smo vruće političke teme
staviti u okvir prihvatljiv i onim čitateljima kojima je politike i njenih sva-
kodnevnih užasa na ovim prostorima odavno dosta. Krenimo redom.
Na početku bijaše švicarski franak. Zaduživanje u toj špekulativnoj va-
luti na prosjački štap dovelo je desetke tisuća građana u Hrvatskoj, ali i
regiji. Udruga Franak nastala kao odgovor prezaduženih građana u švi-
carcima, a kojima su se rate kredita u tek nekoliko godina značajno po-
većale pa čak i udvostručile, uspjela je dobiti tužbu protiv sedam banaka
koje posluju na domaćem tržištu. Nakon godina sporenja i raznih pokuša-
ja pomirbe dijametralno suprotnih stavova koje su po tom pitanju iznijeli
bankari i dužnici, pravosudni dio slučaja Franak dovršen je. Ipak, tužba u
kojoj je u međuvremenu postala pravomoćna odluka suda da banke mo-
raju klijentima vratiti preplaćene iznose još ne znači kraj bitke. Banke su
odbile automatizmom vraćati preplaćene iznose i pozvale su klijente na
privatne tužbe ili izvansudske nagodbe. Bankama koje su i nakon pre-
sude propustile ugovoriti fiksne kamatne stope sa svojim vjerovnicima,
60 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
ovih dana Udruga je podsjetila na visoke prekršajne kazne koje im pri-
jete. Procijenili su tako da bi ukupne kazne za banke koje nisu ugovori-
le fiksnu stopu i parametre mogle iznositi čak osam milijardi kuna. Pri-
jetnja praznom puškom ili ozbiljna financijska prijetnja bankama – tek
ostaje vidjeti. No, sigurno je da priča o bitci dužnika u francima s banka-
ma nije gotova. Barem dok isplate odšteta ne postanu masovna pojava. A
hoće li se i kada to dogoditi ostaje pitanje sposobnosti države da provede
sudsku odluku i pruži pravnu zaštitu građanima koji su se za nju izborili.
U vrijeme sramotnog 48 milijuna kuna vrijednog referenduma koji je
raspisan na inicijativu udruge U ime obitelji, a koji je kao jedini mjerlji-
vi učinak rezultirao osnivanjem institucije civilnog braka, priča o ima-
ginarnim ali ne manje stvarnim likovima - Ivanu D., Mateju B i Kristi-
ni H. - postavila je dijagnozu bolesti društva. U atmosferi opće beznađa,
potenciranog vječitim umjetnim podjelama, od mladih se očekuje da po-
stanu ono što nisu i što okruženje u kojem odrastaju ne tolerira - genera-
tori pozitivne promjene. Država koja troši više od 25 tisuća kuna godiš-
nje po stanovniku, čega rezultati gotovo da se i ne vide, uporno ponavlja
mantru o nedostatku novca za išta izvan okvira vraćanja javnih dugova
i isplata plaća zaposlenih u tom istom državnom aparatu. Istovremeno,
na nevladine udruge troši se 600 milijuna kuna godišnje, a Katoličkoj
crkvi iz proračuna se godišnje isplati 245 milijuna kuna, kolikoj joj te-
meljem “vatikanskih ugovora” pripada. Troškovi se režu gdje je najlakše
Ilustracija MIRKO RASTIĆ
l i s t o p a d 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 61
- na zdravstvu i socijali dok se, primjerice, u tek godinu dana na nabav-
ku novih vozila potrošilo gotovo 333 milijuna kuna, a lani je na nabavu
pametnih telefona za službenike utrošeno čak 40 milijuna kuna. Nema
se za servise zbog kojih država i postoji, no ima se za solidan stil života
onih koji misle da država postoji zbog njih. U godinu dana nije se pro-
mijenilo ništa, osim što je sada i službeno čiji je država ustvari servis.
Kako u to ne bilo nikakvih dvojbi, navodno socijaldemokratska vlast ne
samo da nije poslušala glas građanske inicijative za ukidanje ili reviziju
“vatikanskih ugovora”, već se pobrinula da kleru ništa ne pofali. Novim
Zakonom o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih orga-
nizacija (koje redovno isplaćuju vrlo profitne plaće) odlučeno je kako će
se ubuduće prikazivati samo novac utrošen iz javnih prihoda, dok će pri-
vatni iznosi financiranja sasvim legalno ostati skriveni. Drugim riječi-
ma, Katolička crkva kao najveća vjerska zajednica neće se više morati
gnjaviti s računovodstvom i tričarijama poput plaćanja poreza na milo-
dare i donacije vjernika. Isto se odnosi i na sindikate. I dok se rijetkim
preostalim poduzetnicima koji još nisu završili u predstečajnoj nagodbi
i iz čijih džepova se pune podeblji računi gore navedenih institucija broji
svaka kuna i financijski se nemilosrdno kažnjava svaka neusklađenost
s morem administrativnih poslova, onima koji su odabrali pravu bran-
šu - monopol na duhovnost ili kreiranje iluzije demokratskog društva -
nikada nije bilo lagodnije živjeti i djelovati u Hrvatskoj. Zakonodavci-
ma nije zasmetalo ni upozorenje kako se tim Zakonom stvara prostor za
koruptivne radnje i utaju poreza. Nije
prigovorilo ni Ministarstvo financija
koje višestruko okreće svaku još ne-
zarađenu i odavno potrošenu kunu.
MIRELA HOLY U
Znaju da kad sekularno zakaže, du-
hovna utjeha mora biti lako dostupna.
I lijepo okićena.
INTERVJUU ZA ROLLING
Kako sve ne bi ostalo tek na prosi-
panju žuči i nekonstruktivnoj kriti-
STONE ODREDILA JE
ci, dogodio se san o hrvatskoj utopiji
2020. godine. U tom snu učinci refor-
me obrazovnog sustava koji je dobrim
dijelom preseljen u virtualni svijet uz
jasnu viziju što se želi učiniti - gospo- SMJER POLITIČKOG
DJELOVANJA - KAZALA JE
darski rast temelji se na inovacijama, a
razvoj kritičke misli doveo je do smje-
KAKO ĆE NA IZBORIMA
ne političkih garnitura koje su gospo-
darile desetljećima. Neke nove, mlade
snage okrenule su leđa prošlosti i za-
piljile se u budućnost. Subvencionira-
le su ulaganja u obnovljive izvore ener-
gije, pa su krovovi od Istre do Slavonije
PODRŽATI IVU JOSIPOVIĆA
prekriveni solarnim pločama koje dio
energije besplatno ustupaju distribu-
terima. Proces eksploatacije jadranskih ugljikovodika zaokružen je ra-
finerijama i distribucijskim centrima, a dobit od državne megakorpora-
cije koja time upravlja dijeli se svim građanima. Golemi birokratski stroj
desetkovan je - ukinute su sve suvišne agencije i ministarstva. HNB je
preuzeo kontrolu nad monetarnim suverenitetom - od eura se odustalo
a strogo je razdvojeno investicijsko od tradicionalnog bankarstva. Dr-
žavni odvjetnici više ne šeću gradom bez zaštite - pljačka javne imovine
više ne prolazi olako a sva materijalna dobra stečena na nezakonit način
bespogovorno se plijene i stavljaju u javnu funkciju. Porezne oaze oživje-
le su krš i kamenjar koji se pretvorio u male gradove. Poljoprivredne po-
vršine iznajmljene su za kunu i stavljene u funkciju. Uzgoj industrijske
konoplje olakšan je, a marihuana je legalna, kao i prostitucija za koju se
radna snaga, zbog odličnog domaćeg standarda, mora uvoziti. Prijevoz
je besplatan, a umirovljenici imaju 14 mirovina godišnje. Od svega toga,
dakako, za sada nema ništa osim što se prihod od ilegalnih aktivnosti
zbog nove metodologije uračunava u BDP. Tako smo doznali da se od
prostitucije, distribucije droge te nelegalne proizvodnje i prodaje duhana
i alkohola godišnje u Hrvatskoj “okrene” nešto manje od dvije milijarde
62 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
i tristo milijuna kuna. Nije mnogo ali čovjeka veseli – ministar financi-
ja Boris Lalovac zasigurno bi s manje grča promatrao skupljanje potpi-
sa za referendumsku zabranu koncesioniranja autocesta koja je upravo
u tijeku, a čije buduće prihode od koncesije su vladajući već uračunali u
otplatu dugova za sljedeću godinu, kada bi od te dvije i nešto milijardi-
ce u riznicu uspio spremiti 30-ak posto. No, do tada će se usluge noćnih
dama i ilegalne supstance plaćati bez fiskalnih računa, baš poput milo-
U
dara, a mi ćemo strepiti nad svakim komadom javne imovine koji će se
“monetizirati” za otplatu dugova.
VELJAČI JE NA NASLOVNICI ROLLING STONEA OSVA-
nuo enfant terrible domaće medijske scene – Matija Babić.
Potez koji su neki s gađenjem popljuvali a drugi s odušev-
ljenjem dočekali nikoga nije ostavio ravnodušnim. U jeku
afere s bivšim pomoćnikom financija Brankom Šegonom,
koji je zbog pisanja Babićevog portal Index.hr o njegovim
sumnjivim kreditima bio smijenjen, Babić je bez cenzure
progovorio o pritiscima kojima su on i njegova tvrtka bili izloženi zbog
svog pisanja. Babić je tada kazao kako neće stati dok ministar financi-
ja Slavko Linić ne bude smijenjen, što se kasnije i dogodilo zbog njegove
sumnjive uloge u predstečajnoj nagodbi tvrtke Spačva. Obrušio se Babić
i na Državno odvjetništvo, medije i političko-mafijaške strukture, odno-
sno SDP-HDZ hobotnicu kako ih naziva, za koje kaže kako gospodare
Hrvatskom. “Dakle, imate egzekuto-
re, politiku koja drži organizirani kri-
minal, Bajića (bivši državni odvjetnik
op.a.) koji ne istražuje one koje bi tre-
bao istraživati nego one koji upozora-
vaju na kriminal. Imaju kompletan su-
stav u svojim rukama. Čak i sudstvo...
Zakoni su složeni po njihovoj volji i
nekolicina sudaca je u njihovim ruka-
ma. Najstrašnije je što je sav kriminal
u ovoj državi obavljen po zakonu. Od
privatizacije do predstečajnih nagodbi.
Ali zakon je takav. I zato će ih trebati
rušiti mimo zakona”, pojasnio je Babić.
U ožujku je našu, ali i pažnju jav-
nosti zaokupio novi fenomen na do-
maćoj političkoj sceni – pojava stran-
ke OraH i njene karizmatične liderice
Mirele Holy koja je, ako je vjerovati re-
zultatima ispitivanja javnog mišljenja,
danas druga stranka po snazi - odmah
ispod HDZ-a i nešto iznad SDP-a. Mi-
rela Holy u intervjuu za Rolling Stone
odredila je smjer političkog djelovanja
- kazala je kako će podršku na predstojećim predsjedničkim izborima
dati aktualnom predsjedniku Republike Hrvatske Ivi Josipoviću. Kada
je riječ o potencijalnim koalicijskim partnerima, spomenula je svoju ne-
kadašnju stranku SDP, no uz napomenu kako bi koalicija došla u obzir
tek ako bi se ta stranka počela ponašati socijaldemokratski i provoditi
predizborni Plan 21. “Građani nisu svjesni da je tu riječ o balansiranom
razvoju koji podrazumijeva jednaku važnost tri stupa na kojima počiva
koncept. To je gospodarski razvoj, odnosno gospodarski prosperitet. To
je zaštita okoliša u smislu zaštite resursa na kojima se temelji društveno
bogatstvo. I treće, tu je raspodjela tog bogatstva - to je taj stup društve-
ne pravde i poštivanja ljudskih prava. OraH je progresivna stranka koja
prema političkoj teoriji spada pod stranke zelene ljevice. Dakle, zagova-
ramo slobode pojedinca, građansko društvo, civilne vrijednosti i dale-
ko pravedniji ekonomski model distribucije blagostanja u društvu”, ka-
zala je Holy, govoreći o programu koji je privukao pažnju javnosti. Hoće
li OraH postati tek jednokratna zvijezda padalica u novom sazivu Par-
lamenta, poput Laburista koji su nakon velikog i neočekivanog uspjeha
na prethodnim izborima pali u kolektivni zaborav, ili će dobiti priliku

svoj program i provoditi, ostaje vidjeti. Ipak, svatko tko želi okusiti slat-
ki okus vlasti mora računati da će se s OraH-om morati dogovoriti na
ovaj ili onaj način jer je sasvim izvjesno da se bez njihovih ruku potpo-
re nova vlast neće moći formirati.
U travnju nismo mogli izbjeći izbore za Europarlament - 11 naših uz-
danica svim silama borilo se objasniti kronično nezainteresiranim bi-
račima zašto baš njih treba smjestiti među ukupno 751 briselskih dobro
plaćenih zakonodavaca. S obzirom na odaziv birača, nisu se morali ni
truditi - nekoga smo tamo ipak morali poslati. Preferencijalni glasovi
koji biračima omogućuju da sami pozicioniraju svoje favorite s liste do-
pali su se puku pa je to posto lajt motiv za još jedno predreferendumsko
skupljanje potpisa, a u izmjenama izbornog sustava koji će se navodno
uskoro dogoditi takav model zapeo je za oko i predsjedniku Republike.
Razumljivo je zašto se stranački uhljebi boje ovakve metodologije - po-
stane li kojim slučajem neki parlamentarac popularniji od glavnoga na
listi, ne piše mu se dobro. Možda neće kao nekad taj gaf platiti glavom,
no djelovanje u matičnoj partiji moglo bi biti dovedeno u pitanje. Neke
od naših kandidata za Europarlament pitali smo zašto bi građani trebali
uopće izaći na izbore? A evo i nekih odgovora. HDZ-ov Andrej Plenković
kazao je kako sudjelovanjem na izborima građani osnažuju demokratski
legitimitet Europskog parlamenta, ali istodobno i odlučuju kakvu Eu-
ropu žele: “Zbog toga što se propisi koje Europski parlament donosi ili
izravno primjenjuju u Hrvatskoj ili ih Sabor implementira u naš prav-
ni sustav, smatram da je moguće reći da je Europski parlament svoje-
FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ
vrsni drugi hrvatski parlament”. Svoje pojašnjenje dao je, među ostali-
ma, Nikola Vuljanić iz Laburista: “Zakoni se više donose tamo nego u
Zagrebu i nije svejedno tko će odlučivati o tim zakonima. U nacional-
nom parlamentu (Saboru, na primjer) jedan zastupnik ne može uradi-
ti mnogo, ako iza njega ne stoji partija na vlasti. Ne može, zapravo (a to
VELJAČA I OŽUJAK U ROLLING STONEU
Novinar Indexa Matija Babić bio je na naslovnici
magazina, što je podijelilo čitatelje; stranka OraH
Mirele Holly danas je druga po snazi u Hrvatskoj
govorim iz vlastitog iskustva) uraditi gotovo ništa osim da
upozori na svinjarije koje se događaju i obeća da on neće
svinjarije raditi kad njegovi dođu na vlast. U Europskom
parlamentu nitko nema većinu, dakle niti jedna politička
grupacija nije na vlasti”. Do nekih sljedećih izbora za ula-
zak u daleke briselske hodnike, stignemo razmisliti o nji-
hovoj smislenosti.
Maj ne bi bio maj bez Prvog. Praznika rada, dakako.
No kako bi izgledalo da se kojim slučajem u ulozi vođa
povijesnih prosvjeda na Haymarketu, umjesto bomba-
ša - anarhiste našli Vilim Ribić, Krešimir Sever i Ozren
Matijašević? Bi li poveli gladne, premorene i izrabljiva-
ne radnike u borbu za veća prava ili bi proučivši propise zaključili kako
se ništa ne može učiniti? Vjerojatno ovo potonje. I dok su diljem svije-
ta Praznik rada obilježili prosvjedi, domaći sindikalci gostili su se uz
maksimirski grah i jarunski roštilj a vladajućima dijelili crvene karto-
ne. Oko Zakona o radu konsenzus između predstavnika radnika i vla-
sti ne postiže se već godinama. Ipak, uz sindikalne čelnike koji svoju
funkciju vide prvenstveno kao odskočnu dasku za neku buduću politič-
ku karijeru, poput Borisa Kunsta ili Dragutina Lesara, dok drugi uži-
vaju u građevinskim igrama i dobrim plaćama, čudo je da predstavni-
P
ci kapitala još nisu progurali bilo kakav zakon koji im odgovara. Ali i
to je tek pitanje vremena.
OČETKOM LJETA POZABAVILI SMO SE SVIMA POZNA-
tom, ali nikada do kraja ispričanom pričom. Onoj o korup-
ciji u državama nastalim raspadom bivše Jugoslavije. Priča
o javnom novcu, velikim brojkama i umočenim korporaci-
jama jednaka je za sve koji su potekli iz istog lonca. Od Var-
dara pa do Triglava, od bivšeg slovenskog premijera Janeza
Janše, preko hrvatskog kolege Ive Sanadera do nešto jugo-
istočnijeg Mile Đukanovića, obrazac je posvuda isti. Gotovo da nema
mandata koji nije obilježio sudski epilog. Dakako, tek kada je mandat
završio. Ispostavilo se da se institucije ni jedne od država nastalih deve-
desetih godina ne vole baviti onima koji u svojim rukama drže nekakvu
poziciju moći. No, s moći nestaju i zapreke. Tako se pokazalo da lokalni
šerifi vole zamračiti pokoji milijunčić u poslovima nabave oružja a zajed-
nička im je strast i prema preplaćivanju građevinskih radova svih vrsta,
ali ipak im je poseban fetiš na autoceste, tunele, obilaznice i čvorišta koja
porezne obveznike nerijetko koštaju kao da su građena od zlata i platine,
a ne od betona najjeftinijeg ponuđača. Moćnicima nije mrsko ni pogodo-
l i s t o p a d 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 63
vanje stranim korporacijama prilikom privati- POLITIČKA PLJAČKA poligon za dnevno-političko skupljanje bodo-
zacije telefonskih kompanija, bankarskog sek- u zemljama bivše Jugoslavije događa se po va. Nismo se time željeli previše baviti pa smo
tora te ostale vrijedne državne imovine koja se istom obrascu, kao što su pokazali slučajevi se okrenuli temi tradicionalno rezerviranoj za
nađe po diskontnim cijenama, a sve u zamje- Ive Sanadera i Janeza Janše; za ljetne radosti studeni – Vukovaru. Nastavno na odličnu re-
nu za nekoliko snopova neoporezivih eura. U pobrinili su se Ivo Josipović i Kolinda Grabar portažu kolegice Ivane Simić Bodrožić, koja je
balkanskom stilu, ti isti moćnici dok ne padnu Kitarović aferom “Barbika” svjedočila potresnoj segregaciji malih Vukova-
na nekom od klizavih ugovora, vole se služiti raca u 21. stoljeću, pokušali smo se osvrnuti na
državnim aparatom za kontrolu političkih su- ono što se za taj grad može učiniti u ekonom-
parnika, medija i zviždača, a pri tom se kori- skom i političkom smislu, a ne čini se zbog ne-
ste cijelom paletom instrumenata - od ozakonjenog progona nepoćud- dostatka volje ili sasvim pragmatičnih razloga. Nakon više od stotinu
nih medija koje u skladu sa zakonom financijski terminiraju, pa sve do godina, Vukovar je zaslužio da ponovno postane multikulturalno regi-
stare dobre cenzure i korištenja monopola nad silom protiv svojih supar- onalno središte, umjesto grada slučaja kojeg se svi sjete tek jednom go-
nika. Čak i površna provjera ovih navoda dokaz je da je tome tako - po- dišnje na obljetnicu njegovog pada. Poruka je sasvim jasna – dajte lju-
brojati sve afere u ex Yu republikama posao je za Leksikografski zavod. dima posao, perspektivu i obrazovanje a ne umjetne podjele koje služe
Izostanak ljetnih vrućina i dosadne kišne srpanjske dane kratili smo tek interesima političkih elita.
zabavljajući se s nedonoščetom od kampanje za predsjedničke izbore. Turistička sezona još nije pošteno ni završila, još se nisu pobrojala sva
Za ljetne radosti pobrinuli su se predsjednik Ivo Josipović i HDZ-ova noćenja i inozemni euri koji su se slili u Lijepu našu, a Vlada nas je obra-
pretendentica na njegovu poziciju Kolinda Grabar Kitarović, koji su se dovala svojim vizionarskim dokumentom – Industrijskom strategijom.
međusobno prepucavali oko odgovornosti za aferu “Barbika”. Riječ je o Riječ je o dokumentu koji bi trebao dati odgovore na pitanja koju granu
stupidnom dokumentu kojeg se danas malo tko sjeća, a koji je trebao de- industrije, od rijetkih preostalih, čuvati, koju proglasiti besperspektiv-
zavuirati Josipovićev stožer putem objave loše kopije “Protokola sionskih nom a koju proglasiti nosiocem razvoja. Amaterski uradak brzo je pao
mudraca” u domaćoj varijanti, a koji je navodno nastao kao plan kampa- u zaborav, ali ne prije no što ga je ismijala stručna i opća javnost. Tako
nje koji bi trebao narušiti ugled Kolinde Grabar Kitarović, među ostalim su planeri šestoljetke zamislili da će posrnulu ekonomiju spasiti bojenje
i pričanjem viceva o plavušama. No domaće obavještajno podzemlje ipak krzna, kukičanje, kožarska i drvna industrija, tisak i proizvodnja čelika -
nisu ruske tajne službe pa je i cijela priča završila idiotski kako je i po- sve mahom djelatnosti predindustrijskog i ranog industrijskog razdoblja
čela. Na odgovornost se samoprozvao izvjesni Tomislav Stockinger, za- dok su, primjerice, internet i proizvodnja i izvoz oružja koja je jedna od
FOTO: PIXSELL/GORAN STANCL; PIXSELL/SANJIN STRUKIĆ

poslenik Ministarstva zdravlja i predsjednik Documente - udruge koja
to nije. Pozitivna stvar u cijeloj priči je što su kandidati za predsjedni-
ka u svojoj verziji bastardne pretkampanje nakon afere “Barbika” ipak
počeli pričati i o nekim konkretnim stvarima, makar i na razini jeftine
demagogije. Tako se potencijalna predsjednica, kao što smo i predlaga-
li, barem verbalno zauzima za smanjenje Ureda predsjednika koji broji
147 zaposlenih i oko 40 milijuna kuna godišnjeg budžeta. Govori i o se-
lidbu Ureda s Pantovčaka u Visoku ulicu i boljoj iskoristivosti 26 tisuća
četvornih metara poljoprivrednog zemljišta i 8 tisuća “kvadrata” šume.
Uz ozbiljnu sumnju da će se išta bitno promijeniti, čovjek mora cijeniti
barem deklarativnu socijalnu osviještenost.
Sezonu kiselih krastavaca obilježili su MIG-ov koji padaju s neba i de-
gutantna proslava Dana neovisnosti koja se još jednom prometnula u
rijetkih propulzivnih izvoznih industrija proglašeni besperspektivnim.
Na istoj strani jednadžbe našlo se i građevinarstvo i brodogradnja, ali i
proizvodnja i prerada proizvoda od ribe i morskih plodova. Nebulozno?
Potpuno. No nedostatak ambicije ne iznenađuje jer je vrlo mala vjerojat-
nost da će sljedeću šestoljetku izraditi vesela družina koja je sad na vlasti.
I tako nam je protekla prva politička godina u Rolling Stoneu. Pone-
kad zabavno, a mnogo češće tragično. U sumornim i čudnim vremeni-
ma humor je poput sode bikarbone - ponekad jedini način da se prova-
re splačine koje nam se serviraju kao vrhunski obrok. Na nama je pak
da ih kušamo, kritiziramo i na kraju sve poguramo sodom bikarbonom,
kad već ne možemo dobiti mjesto u nekom boljem i poštenijem resto-
ranu. Nadam se da smo u tome uspjeli te da ćemo vam dozu politike na
neobičan način imati prilike još dugo servirati. Dobar tek.

64 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
 EKONOMIJA

Priča o uspjehu Davea Grohla

kao životna inspiracija
D R AG O MU NJ I Z A

P
RIJE TOČNO GODINU K regiju u jednu veću, zajedničku medi-
dana skupina entuzijasta, teransko-balkansko srednje-europsku.
ali istovremeno i hrabrih Dvije kolumne povezale su svijet gos-
mladih ljudi, okupila se podarstva i glazbeni biznis, a govorile
u tim s dovoljno “muda’’, su o kompleksnosti organizacije kon-
stručnosti i vizionarstva cerata i festivala, veličini i konjunktu-
i pokrenula regionalno izdanje ovog ri tih biznisa u svijetu te njihovu utje-
kultnog časopisa, o čijoj naslovnici ili caju na cijelo društvo, posebno mlade
barem osvrtu na njihov rad maštaju ge- i kreativne.
neracije glazbenika i ljudi koji se bave Na kraju, 5-6 mjeseci prije izbijanja
umjetnošću. U razdoblju u kojem je građanskog rata u Ukrajini, predložio
izdavaštvo u regiji na koljenima, a ni sam način na koji bi trebalo sagledava-
svjetskim tiskanim medijima ne cvje- ti taj građanski rat/agresiju i sugerirao-
taju ruže, bila je to hrabra odluka, vje- dominantni utjecaj Njemačke u prego-
rojatno dijelom donesena i sa srcem, ali vorima s Rusijom.
vrijedna odricanja i rizika. Druga svjetska tema govorila je o mo-
Rezultati nakon prve godine su ovdje: gućim scenarijima raspleta komplek-
osim 12 brojeva Rolling Stonea, imamo snih događanja u svijetu, a koji upućuju
i regionalni New York Times Turning na cikličnost ponavljanja izazova i do-
Points i regionalni TopGear, a uskoro brih i loših scenarija u povijesti. Mogu-
će čitatelji/ce iz drugih niša biti u pri- će teme bile su i ebola i ISIL, ali godinu
lici prolistati “svjetske’’ top brendove dana je brzo prošla.
po njihovom ukusu. Regionalni ben- U “jubilarnom’’ izdanju želio bih
dovi i muzičari i drugi kreativci mašta- spomenuti i jedan DVD koji na mene
ju o svojoj, regionalnoj naslovnici kao ima izniman utjecaj. Iako sam imao
kruni karijere i ultimativnoj potvrdi da priliku proći različite obuke na poslov-
se isplatio njihov kreativni put. I najvažnije, kupci Rolling Stonea su vrlo nim školama kao što su IEDC na Bledu, INSEAD u Parizu te IMD u
zadovoljni i percipiraju magazin kao njihov “prozor’’ u svijet, svojevrsnu Švicarskoj, taj DVD je jedan od najkvalitetnijih poslovnih i životnih “ca-
utjehu u iznadprosječno depresivnom okruženju, iako su danas sve in- seova’’ koji sam vidio pa sam ga gledao barem 15 puta. Svaki mladi čo-
formacije dostupne u milisekundi preko Twittera, Facebooka i interneta vjek, poslovni ili društveni djelatnik trebao bi odvojiti jedan sat svoga
općenito. Nije loše za prvu godinu, zar ne? vremena i pogledati put Davea Grohla od bubnjara Nirvane do frontme-
Nakon 11 kolumni želio bih dijelom i rezimirati teme kojima sam se na Foo Fightersa, izazove koje je nalazio na putu, kompromise koje je
bavio proteklih godinu dana, a koje grupirane upućuju i na izazove koje morao raditi te dvojbe koje su ga mučile, od garaže u Seattleu do sta-
prolazi Hrvatska, regija ali i šire okruženje. diona Wembley i tri rasprodana koncerta sa svakim po 85 tisuća ljudi.
Dakle, “hrvatske političke teme’’ obuhvatile su promašenu industrij- Naravno, ne mogu svi uspjeti kao Dave Grohl, ali je poučno vidjeti da i
sku strategiju hrvatske Vlade koja je izazvala podsmijeh u poslovnoj najslavniji prolaze iste izazove, rade iste greške i na rubu su odustaja-
zajednici, nedovoljnu transparentnost EU zastupnika i njihovu per- nja više puta u karijeri. Video je inspirativan, ali i psihoterapeutski. I
cepciju kao “uhljebljenih potrošača’’ našeg novca te uzastopne “balo- lijepo je vidjeti da takvi ljudi mogu uspjeti u današnjem svijetu, a po-
ne’’ iznadprosječno neuspješne hrvatske Vlade kojima se ispipava “bilo’’ sebice je dobro da imaju utjecaj, da su opinion makeri. Jer ako mogu
stakeholdera. uspjeti oni i ostati normalni ljudi, a ne po stereotipu postati istrošene
Veoma važna tema odnosila se na Vukovar, gdje sam na primjeru ljušture, tada ovaj svijet i naša zapadna civilizacija ipak imaju smisla -
Sud Tirola, Basovizze i Alsacea pokušao pokazati čitateljima da posto- ako može jedan, tada priliku ima i više nas.
je uspješne regije koje usprkos etničkome “miksu’’ i ratovima u prošlosti Za kraj bih završio s Hrvatskom jer mnogi imaju osjećaj da živimo u
ostvaruju 7-8 puta veće blagostanje od Vukovarsko-srijemske županije, provinciji, dijelom odsječenoj od ostatka važnih događaja. Jedan prijatelj
a ključ uspješnosti suživota je u uspješnosti gospodarstva potpomognu- me zamolio da zbog spriječenosti umjesto njega povedem jednog “Ame-
tim državnim rješenjima/kompromisima. rikanca’’ u obilazak Zagreba. Ispostavilo se da je taj “Amerikanac’’ Veliki
FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ

Regionalne teme obuhvatile su gospodarski događaj desetljeća, spa-
janje hrvatskog Agrokora i slovenskog Mercatora, te nužnost poslovanja
svakog lokalnog poduzetnika u cijeloj regiji, ali i hrabrih iskoraka na veli-
ka, “daleka’’ tržišta. Valjalo je i definirati regiju, što nije bilo lako. Ambiva-
lentno sam odlučio povezati dvije u jednu - ex Yu (Adria) regiju i ex K und
prior templarskog reda Sjedinjenih Američkih Država, dakle čuvara Sve-
toga groba u Jeruzalemu. Njegov predak držao je Georgeu Washingtonu
Bibliju prilikom davanja zakletve na prvi američki ustav. Templarski red
je imao svjetski skup svojih priora baš u Zagrebu, što ne može biti slučaj-
no. Njihov moto je “Ne zbog nas, Gospodine, nego u slavu Tvoju’’.

66 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
 OFFICE 365 - I SVI SU
DOKUMENTI UVIJEK UZ VAS
Dostupan u Vipu za 79 kn/mj. prezentaciju, vaši zaposlenici još mogu dopunjavati stranice
po zaposleniku koje se tiču proizvoda i usluga...

Office 365 cloud usluga sadrži uredske aplikacije kao što su

Outlook, Word, Excel i PowerPoint. Smještene su u oblaku, što
omogućava još bolju povezanost zaposlenika, olakšava njihovu
suradnju te jamči ažuriranost svih Office aplikacija kojima možete
pristupiti bilo gdje i bilo kad. Uz sve to, još i smanjuje troškove IT
održavanja. Usluga Office 365 Business Premium dostupna je za
79 kn/mj. po zaposleniku, a možete je kombinirati s fiksnim ili
mobilnim Vip uslugama te dodatno uštedjeti.
Radite na svim uređajima
Započnite posao na računalu, doradite ga na mobitelu i
dovršite na tabletu. Jednostavno, brzo i efikasno Office 365
omogućava vam pristup: dokumentima, e-pošti, kalendarima,
kontaktima i zajedničkim folderima. Bez obzira na to gdje se
nalazite i koji vam je uređaj trenutačno pri ruci, možete nastaviti
s radom tamo gdje ste stali.
IT uštede
Upravljanje Office 365 paketom vrlo je jednostavno. Postoji
detaljan vodič za implementaciju, a korisnicima i uslugama
možete upravljati putem samo jednog portala za administratore.
Korištenjem paketa možete bitno smanjiti troškove IT podrške.
Korisnička podrška od 0 do 24
Uz Vipnetov Office 365 paket više nećete imati potrebe
za vlastitom korisničkom podrškom. Kao i s našim ostalim
uslugama, u svakom trenutku bit će vam dostupna naša
korisnička podrška. Umjesto da problem rješavate s tri različite
osobe, na tri različita mjesta, nazvat ćete 0917722 i problem
rješavati samo s jednom osobom.

Jednostavnija suradnja
Office 365 nudi poslovnu e-poštu (exchange mail sa 50 GB
prostora), zajedničke kalendare, izravne poruke, konferencije
na internetu i pristup ažurnim dokumentima. Možete surađivati
u stvarnom vremenu, a da pritom sigurnost podataka nije
ugrožena. Primjerice, dok vi ubacujete troškovnik u ppt.
PLAĆENI OGLAS

Više informacija saznajte na

www.vipnet.hr
NE DA
MI SE
BITI
FINA
Mirela Priselac Remi - pjevačica grupe
Elemental u intervjuu bez dlake na jeziku
Tekst: Zoran Stajčić

M
IRELA PRISELAC AK A REMI, FRONTWOMAN GRUPE
Elemental, uvijek u “elementu”, gotovo nikad bez svog kole-
ge frontmena Luke Tralića Shota kad su intervjui u pitanju.
To su nepisana pravila Elementala, prvotno zagrebačkog hip
hop trija, a potom punokrvnog benda koji je u petnaest go-
dina narastao do respektabilnog statusa, s dovoljno poklonika da može složiti
ono što se po svim pravilima može zvati turnejom i sa šest snimljenih albuma
koji u hip hop maniri “režu” po onome što je “ovdje” i “sad”. Odvojiti Remi od
Shota za Rolling Stone intervju značilo je izaći malo izvan striktnog “bendovskog

F O T O G R A F I J A : M A T E J A V R Č K O V I Ć

68 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
l i s t o p a d 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 69
 MIRELA PRISELAC REMI
okruženja” i u razgovoru ući u šire okvire i svje-
tonazore ove glazbenice. Petparački bi bilo na-
zvati ovaj intervju “istinitom ispovjedi”. Nema
toga kad je Remi u pitanju. Britke misli, čvrsti
stavovi i oštar jezik… Iskre lete i kad je solo pred
(novinarskim) mikrofonom.
Elemental je turnejom proslavio 15 godina po-
stojanja, a uskoro je na redu nastup u Domu
sportova na Pozitivnom koncertu. Kako funk-
cionira taj “glazbeni brak”?
Gledam po sebi. Čini mi se da sam sad spre-
mnija prihvatiti tuđe mišljenje jer ne mislim da
sam više cijelo vrijeme i sto posto u pravu, što
se može pripisati malo zrelijim razmišljanjima
o životu. To se sve reflektira na odnose u bendu.
Druga stvar je što se sad već jako dugo pozna-
jemo. Ja sam sa Shotom frendica već 17 godina.
Praktički smo odrasli zajedno. S većinom benda
sam već deset godina na pozornici i na pivi. To
isto igra važnu ulogu, a treća stvar je to što sad
prvi put u životu radimo konceptualni album,
unaprijed smo definirali neke stvari i nema
više toliko gubljenja vremena po marginama.
Sad imamo premisu koja nas vodi i idemo de-
duktivnim putem, dok bismo prije išli induktiv-
nim, znaš; ovdje malo uzmeš, ondje malo uzmeš
i onda sve to sabereš, sve te pjesme na jedan kup
i sad to moramo nekako nazvati. Znaš i sam u
kakvim problemima smo bili kako nazvati proš-
li album, kako sve skupa uobličiti. E sad imamo
oblik i popunjavamo sadržaj. Dajemo finese. Li-
jepo je imati platno. Ovaj koncept koji smo smi-
slili stvarno je cool. Napravili smo to fiktivno
platno u smislu kakva će biti slika. Hoće li biti
apstrakcija ili portret, nemam pojma, ali stvar-
no je dobro imati ga. Po karakteru ne bih rekla
da sam proračunata, ali volim znati što se doga-
đa i sad mi ovaj način rada odgovara.
Dakle došli ste sad do faze da razmišljate o kon-
cepcijskoj zaokruženosti, no jeste li mogli prije?
Pa mogli smo, ali nam nikad nije padalo na
pamet. Ne znam zašto. Uvijek bismo otišli u
prostoriju za probe i svirali. I sad isto to radimo,
ali Shot i ja dolazimo s tekstovima koji odgova-
raju tom konceptu i to je puno bolji početak.
Malo smo umanjili stihijski moment i znam da
će se to osjetiti na albumu. S druge strane, kon-
cept sami smišljamo. Možemo ga prilagođavati
i savijati onoliko koliko nam paše.
Albumi Pod pritiskom i Vertigo bili su burno
razdoblje za bend?
Jesu. Bilo je stvarno momenata… Znaš, ljudi
me obično pitaju u intervjuima: Da li se ikad ka-
čite u bendu? Naravno da se kačimo. Ljudi smo
sa svojim mišljenjima, i to s vrlo izraženim mi-
šljenjima. To je jedna od ljepota toga što smo
muzičari i što imamo svoje mišljenje. Imamo
stav i oni se ne moraju nužno poklapati. Proi-
zlaze i jedne vrlo slične točke jer da nije tako,
ne bismo mogli funkcionirati zajedno u bendu.
Naši stavovi u startu su vrlo slični. Svi smo libe-
ralni ljudi koji nastoje razmišljati na progresi-
van način, imamo sličan lifestyle, slične postu-
late i od toga krećemo, ali svako ima drugačije
70 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
glazbeno mišljenje i mišljenje o percepciji sebe
unutar muzike i muzike kakvu bismo trebali
stvarati. Onda je normalno da lete iskre. Ljudi
su drugačiji. Shot je vaga i on voli raditi aran-
žman pjesme već na drugoj probi (smijeh). To je
sjajna stvar - imati lika u bendu koji razmišlja
o aranžmanu. S druge strane, ja uopće ne raz-
mišljam dok ne dođe do toga da imamo gotovu
stvar. Tek onda razmišljam što bi se tu još dalo
“popeglat”. Tako da tu imamo drugačije pristu-
pe i iz toga ponekad izađu konfliktne situacije.
Ali to nisu svađe da si zabijamo nož u leđa jer
ono što je ipak na kraju najbitnije je da se po-
klapamo u muzici, kao što je važno da se pokla-
pamo kao ljudi i kao frendovi. Frenda ćeš po-
slati u pičku materinu, ali ćeš ga poslije nazvati
i reći mu: Daj ajmo na pivu. Taj element prija-
teljstva u Elementalu je vrlo bitan. To spašava
stvar u mnogo situacija. Uvijek je tu emotivni
ulog prijateljstva.
Osjećaš li da ste blizu cilja ili je još dug put
pred vama?
Nema cilja. Ima onaj stari klišej da nije bitan
cilj, već putovanje. U našem slučaju je to stvarno
istina. Da si me pitao prije pet godina, vjerojat-
no bih rekla: napravit ćemo pet albuma pa ćemo
onda vidjeti što dalje. Ne znam, sigurno bismo
osjetili neki moment kad bismo shvatili da je
gotovo. Da krenem od primjera; kad napraviš
album, nakon tri mjeseca ga slušaš u cijelosti i
shvatiš da si neke stvari mogao bolje i drugači-
“TKO ŽELI ŠTURO ŽIVJETI PO
PROPISANIM PRAVILIMA DRUŠTVA?
STVARAJ SVOJE IMPERATIVE,
STVARAJ SVOJ ŽIVOT.”
je. Znači dokle god prepoznaješ neke elemente
u kojima si mogao biti bolji, imaš poriv dalje ra-
diti muziku jer želiš napraviti još bolje od toga
što si napravio prije tri mjeseca. Onog momen-
ta kad poslušam album Elementala pola godi-
ne nakon što je izašao i kažem, čuj ovo su super
pjesme, ne mogu bolje od ovoga, to će onda vje-
rojatno biti kraj. Dok se to ne dogodi, tražimo
od sebe više, tražimo da radimo bolju muzi-
ku, kvalitetniju, da pišemo bolje tekstove, bolje
uđemo jedni u druge i na koncertu i u prostoriji
za probe. Ne znam što bi trebao biti cilj? Napu-
niti Arenu? Koliko je to u brojkama? Ne radimo
pop rock koji može napuniti Arenu. Mi smo u al-
ternativnom žanru i to ima svoja ograničenja.
I unutar tih ograničenja funkcioniramo super.
Jer možda bi za Arenu trebalo malo izmijeni-
ti zvuk, izmijeniti pjesme. Možda ubaciti nešto
što narod voli, a ja nisam na to spremna. I nitko
u bendu nije spreman na to.
Ali po popularnosti među publikom vi jeste
na granici da upadnete u taj estradni đir, ali se
stalno borite da ne ispadnete “kirbaj i kotlovi-
na”, kako kaže Hladno pivo. No s druge strane
ste preveliki da biste bili alternativci koji svira-
ju maksimalno pred pedeset ljudi. Kako se no-
site u tom, nazovimo ga, čudnom vakuumu?
Super mi je plivati na toj tankoj granici iz-
među mainstreama, gdje svaka šuša znak tko
si i pjeva tvoje pjesme i svaki format radio te
vrti u dva popodne jer je ta pjesma nešto što im
se sviđa i paše u njihov format. Drago mi je što
se naše pjesme nekad puštaju iza ponoći jer je
radijskim urednicima bed, na primjer, pusti-
ti “Po mojoj mjeri” koja progovara o pretuče-
noj ženi. To mi je super zato što volim pisati o
temama koje obrađujem na novi način, neću
reći da to nitko nije učinio do sada. Da se vra-
tim na Arenu: ne bih mi se sviđalo sve što ide
pride uz tu Arenu. Nije to samo “Elemental će
svirati Arenu”. Koliko stane u Arenu? Deset ti-
suća ljudi?
Službeno 17.500 ljudi.
Okej. To sa sobom nosi puno, puno kompro-
misa, prilagodbi zvuka, pjesmi, stava, svega.
Nema onda tu ja ću sad srati po Facebooku.
Nema toga više. Onda moraš biti fin. Stavlja-
ti lijepe fotke na Instagram i biti dobra curica.
Meni se to ne da raditi (smijeh).
Negdje u vrijeme Malih stvari pokušali su te
“formatirati” u TV voditeljicu, da budeš kla-
sično koketno žensko TV lice, za što bi se vje-
rojatno pomamio veliki broj mladih Hrvatica da
se nađe u toj prilici, no ti si iz toga izašla. Ili nisi
bila urednicima po volji?
Odjebala sam to jer je bila velika količina stre-
sa, pogotovo ako vodiš emisiju uživo, a i nije mi
se dalo uvlačiti nekome. Zamisli da mi dođe
neki gost za kojeg fakat mislim da je seronja, a
ja sad trebam biti fina i smješkati se. Ne mogu
to. Možda bih tako odvodila dvije-tri emisi-
je i onda bih u trećoj valjda pukla. Kao nedav-
no ona voditeljica koja je pričala o marihuani u
eteru pa je pukla i rekla : “Fuck this shit!”, digla
se i otišla (smijeh). Bio mi je zanimljiv taj televi-
zijski posao. Po prirodi sam jako radoznala i sve
ću isprobati. U tom trenutku mi je bilo napeto
to raditi, bila sam studentica i bila je super lova,
no kad su došle neke ozbiljnije ponude gdje bih
se trebala potpuno transformirati, bio je to pre-
veliki stres za mene i nisam se htjela tome izla-
gati. Mislila sam si, ako se već izlažem takvom
stresu kao što je emisija uživo, onda bih taj tele-
vizijski posao trebala jako voljeti, tako da si stres
mogu opravdati kroz rečenicu: “Gle, to si oduvi-
jek htjela.” No nisam to oduvijek htjela. To je bilo
nešto što sam samo htjela probati. Vidjeti dal’
mogu. Kad sam sebi dokazala da mogu, jedno-
stavno sam išla dalje.
 1

2
3
MALE STVARI
(1) Elemental na nastupu u Skopju, u Hard Rocku
2007. godine. (2) Remi u Bruxsellesu 2010. godine.
(3) Kao predgrupa Amy Winehouse i Mobyju u
Beogradu 2011. (4) Koncert u KSET-u 2001. godine
(5) Moment inspiracije - u zagrebačkom HNK, prije
nastupa na manifestaciji Ponos Hrvatske.

Od početka razbijaš taj ženski

stereotip, a ujedno si i veliki kri-
tičar ženskog roda. Spočitavaš
mu naivnost, glupost, konzu-
merizam. Odakle taj stav?
Krećeš uvijek od sebe, zar
ne? U smislu ako želiš nekome
nešto poručiti, nešto promijeni-
ti. Prvo ćeš počistiti ispred vlasti-
tog praga pa kad ti netko na ko-
mentar uzvrati kritikom, možeš
imati čisti obraz i reći: “E, znaš,
ne možeš mi reći da nisam kritič- 5
na prema samoj sebi.” Ako ja kao
FOTO: PRIVATNA ARHIVA MIRELE PRISELAC REMI

žena idem nekome nešto spoči-
tavati, onda bi bilo okej da i rodu
kojem pripadam kažem što ga ide. Treba biti
realan. Ima mnogo žena koje nisu poradile na
svom intelektualnom razvoju, nego kao da su
zapele na dvije stranice Cosmopolitana sa ži-
votnim savjetima koji se većinom svode na ne-
kakve imperative: jedi zdravo, budi mršava, za-
vedi ga u 10 koraka. Ti imperativi su mi koma.
Tko želi živjeti po imperativima iz časopisa? A
ti imperativi iz časopisa de facto
reflektiraju društvo. Jer tko želi šturo živjeti po
propisanim pravilima društva? Stvaraj svoje
imperative, stvaraj svoj život jer na kraju dana
si sama sa sobom i moraš se pogledati u ogleda-
lo. Ako želim biti objektivna, onda je normalno
da kažem i što nije u redu i s našim društvom
iz ženske perspektive, ali da isto tako i muškom
spolu dam do znanja da pratim što radi, da sam
svjesna. Nekako idem kroz život s četiri para
otvorenih očiju i prešutjeti neke ženske proble-
matike nije u redu. Zašto bih zato što sam žena
trebala gledati ženama kroz prste? To ne bi bilo
fer. Ako tražim ravnopravnost, onda moram biti
spremna primijetiti i priznati i nedostatke koje
vidim kod ženskog spola.
Kad smo na “ženskom pitanju”, vratimo se
malo unatrag na tvoj “epski” post na Facebo-
oku, kad si komentirala tekstove pjesama Vje-

l i s t o p a d 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 71
 MIRELA PRISELAC REMI

72 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
 koslave Huljić i kad je to ekspresno postala vi-
jest broj jedan u mainstream medijima. Je li te
to iznenadilo?
Jako! Prvo stoga što sam bila toliko nesmo-
trena da napišem tako nešto i pritisnem “post”.
Da sam bila malo promućurnija u tom momen-
tu, mogla sam predvidjeti da će to odjeknuti, ali
iskreno nisam mislila da će se nakon toga dići
takav uragan. Nije mi žao što sam izrekla svoje
mišljenje. I dalje mislim da kao tekstopisac imaš
određenu moć i moji životni postulati mi ne daju
da je koristim u pogrešne svrhe. Ako već moje
pjesme dolaze do ljudi, onda želim da do njih do-
lazi najbolje od mene. Želim da odašiljem naj-
bolju poruku koju mogu poslati. Zato mi je loš
taj stav u pjesmama u kojima je žena više-ma-
nje potlačena i u kojem se sama svodi na objekt.
Ne odgovara mi uz moju estetiku, moje moral-
ne odrednice, osobnu etiku, ukratko sve moje ži-
votne postulate. Druga strana priče je da svaki
tekstopisac ima pravo odaslati “u svemir” ener-
giju kakvu želi i kakvu misli da je za njega naj-
bolja. Možda se nisam trebala u to miješati. No
kad podvučem crtu ispod svega, imam pravo na
reakciju i pravo na mišljenje.
Je li te iznenadila reakcija Tončija Huljića?
Nisam tome uopće pridodavala previše po-
zornosti. Imala sam onaj indijanski “haug mo-
ment”, svoje sam rekla i to je to. Nije me za-
nimala reakcija, a kao što smo vidjeli nije baš
bila najljepša, ali s druge strane nisam ni ja bila
blaga. Tako da što siješ, tako ćeš i žeti. Nisam se
uzbuđivala oko toga. Kako je on imao svoje mi-
šljenje, tako sam i ja imala svoje.
Je li ti tako čvrsto definirani životni stav zna
nekad biti breme?
Ne. Ne znam za nešto drugo. Nisam nikad
funkcionirala po nekom drugačijem principu.
Ako je to jedino što znam, onda je to jedino što
može izaći iz mene.
Ako se tu nadovežemo na društveno angaži-
rane tekstove Elementala, to jest to što je u
tekstovima definitivno osjetno nezadovolj-
stvo inertnošću sredine u kojoj se živi. Što to
fali Hrvatima?
Fali fokus na prave stvari. Nemamo pojma što
su građanske slobode. Nemamo pojma što je za-
padna kultura kojoj težimo. Nemamo pojma što
je razvijena civilizacija. Nismo upoznati sa svim
civilizacijskim razinama. Dopustili smo da polu-
idioti vode državu. Dopustili smo da polu-idioti
budu u svakoj općini, u svakom centru za kultu-
ru. Da rođe, prijatelji, poznanici, priglupi sino-
vi funkcionera sjede u foteljama. A mi, naivni i
lakovjerni kakvi jesmo to gledamo. Da se razu-
mijemo, nismo kao narod nešto jako drčni. Po-
prilično smo miroljubivi, tihi i inertni. “Pusti,
nemoj glasno pričati da susjed ne čuje”. Kad se
svađamo zatvaramo prozore da ne bi netko na
ulici čuo o čemu pričamo. Mi smo kao crkve-
FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ
ni miš. Tihi smo. Nismo galamdžije, a dopustili
smo da nam na mjesta moći sjednu galamdžije.
Primjera radi, dovoljno je da tri budale zagala-
me i da se stvori negativna atmosfera. Budi u
bircu kad mirno piješ kavu i neka takvi zaku-
haju frku. Nećeš se uključivati, već ćeš pokupi-
ti svoje stvarčice i otići. Znaš, nismo konfliktni.
Kod nas su konfliktne galamdžije uzele moć. I
pustili smo takvima da nas vode, a nismo navi-
kli na pobunu, nismo navikli na cestu i onda, je-
biga, svi njurgamo jer nam to ne paše, svjesni
smo da je to sve u kurcu, a nećemo ništa napra-
viti. Fali nam fokus. Svi su se spremni dignuti na
noge oko referenduma za brak i gay pride, a što
je s drugim građanskim pravima? Što je s rad-
ničkim pravima? Što je s našim normalnim živo-
tima? Sklona sam vjerovati da tom defetističkom
stavu više pribjegavaju ove starije generacije jer
valjda s godinama dolazi i letargija. Više nade
polažem u mlade ljude, na ljude od 16. do 52. ko-
jima će krv malo brže prosukljati kroz žile kad
vide nepravdu. Pa će reagirati i nešto napraviti.
I dalje mislim pozivati “na”. No uvijek pričam da
ne može jedan bend ili nekoliko bendova promi-
jeniti svijet. Možemo biti soundtrack uz inicija-
tivu, ali ona ne može doći od šest bendova u Hr-
vatskoj. Mora doći dublje iz naroda. Iz svijesti.
Postoji li konkretna akcija koja bi ti pružila za-
dovoljštinu?
Ne znam. Ja ti tu “titram” od potpune anar-
hije, direktne demokracije i apsolutizma. Ajmo
reći ovako; bilo bi lijepo kad bismo jednom po-
kazali zube i barem jednu vlast zbacili, ako ništa
drugo da imamo u povijesnim knjigama jedan
pobjednički moment, da naša djeca i unuci čita-
ju i kažu: evo gle, ovi ljudi su imali muda. Samo
jednom. Samo jednom da nekome, bilo kome,
“BILO BI LIJEPO KAD BISMO JEDNOM
POKAZALI ZUBE I BAR JEDNU VLAST
ZBACILI. DA NAŠA DJECA I UNUCI
KAŽU: OVI LJUDI SU IMALI MUDA.”
bio to HDZ ili SDP, te dvije struje koje se non-
stop izmjenjuju i koje pogrešno rade svoj posao,
dakle bilo koja od tih vlasti. Samo jednom da im
pokažemo zube. Bila bih jebeno sretna.
Jesi li aktivna kao glasačica?
Apsolutno. Gle, to je jedini mehanizam koji
imam. Izlazim od kad sam navršila određene
godine i od kad mi je bilo zakonski dopušteno
da izlazim na biralište. Svaki put to iskoristim.
Bilo bi me sram kao ženu da ne izađem. Ako
iole poznam povijest i ako znam što su sve žene
poput sufražetkinja i ranih feministkinja mora-
le proći i proživjeti da bih danas imala taj luksuz
odabira. Ne smijem fejlati zbog njih, zbog sebe
i budućih generacija propuštati prilike. Makar
došla na biralište i prekrižila listić, ili napisala
neku svoju parolu ili glupost, što god, ali želim
iskoristiti to pravo. Nisam još nikada prekrižila
listić zbog toga što mi je bilo žao da propustim
priliku da glasujem za nekoga, ili protiv neko-
ga, kako se to obično kod nas radi jer se glasa
za manje zlo. Nisam kao moji starci da se fino
obučem kad idem na glasanje (smijeh) jer to je
“event”, ali ne propuštam priliku. Čak se i cijeli
bend, kad je bilo izjašnjavanje za posljednji re-
ferendum, prijavio u Beogradu u veleposlanstvu
tjedan dana prije kako bismo glasovali jer smo
taj dan imali dogovoren koncert. Lijepo smo se
najavili i rekli da ćemo doći glasovati u ambasa-
du i da nam pripreme sve potrebno. I cijeli bend
je kolektivno nakon koncerta stao u Beogradu i
glasao. Fotkali smo se, stavili fotke na Twitter i
snimili kratki video u kojem smo pozvali ljude
da izađu na birališta, u smislu ako mi možemo
to napraviti u drugoj državi, onda se i vi možete
dići iz naslonjača i otići tri ulaza dalje u mjesnu
zajednicu i glasati.
Već duže vrijeme ne gledaš televiziju?
Slušam muziku koja me pali i koja me intri-
gira, gledam filmove, serije, emisije i dokumen-
tarce koji me zanimaju. Ne gledam televiziju već
skoro tri godine jer ne želim da mi se nameće
CSI svaku večer i reprize Stevena Seagala. Jed-
nostavno sam skužila da previše vremena tro-
šim na to i da sam postala kao onaj kauč-krum-
pir; dođem doma, zavalim se i onda buljim.
Telku sam stoga otkazala. Kad želim nešto po-
gledati, odem na internet, kad slušam radio, mi-
jenjam ono što mi ne paše. Jednostavno “vjež-
bam svoja prava”. Primjenjujem svoje građansko
pravo da sama iz medija uzimam ono što mi
treba. Konzumiram ono što mi ima smisla. Neki
put imam lažni osjećaj da nešto propuštam jer
ljudi na Fejsu komentiraju neka aktualna do-
gađanja i onda se uhvatim u smislu: “Kaj je sad
ovo?!” Pa malo istražujem, ali to mi je draže da
sama istražujem, kopam i vidim što se događa,
nego da mi bude servirano.
Nije li to jedan zanimljiv problem u društvu:
postoje intelektualni krugovi, ali očigledno je
da i oni konzumiraju trash sadržaj jer ga ko-
mentiraju?
Osobna je odluka na što ćeš utrošiti svoju
energiju. U jednom trenutku sam shvatila da
svoje vrijeme trošim gledajući “Keeping Up
With Kardashians”, da to jednostavno nisam ja
i da to sebi ne želim u životu. I jednostavno sam
uzela knjigu koja mi stoji na polici već deset go-
dina i počela je čitati jer nisam htjela gledati se-
stre Kardashian. Ne želim reći: morate čita-
ti knjige i ne gledati TV. Nipošto. Jednostavno
meni to više odgovara. Moja mama će pogleda-
ti “Sulejmana” jer je to opušta. Ljudi koji konzu-
miraju takve sadržaje to žele gledati. Ne muče
oni sebe. Nema tu mučenja. Nitko ne radi pro-
tiv sebe. Svi smo fine guzice. Radimo ono kaj
nama paše. Na primjer, ako će nekad neki aka-
demik komentirati Rujanfest ili Bundekfest, to
l i s t o p a d 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 73
 MIRELA PRISELAC REMI
je stoga što je to pogledao iz neke svoje perverzi-
je. Jebeš mu mater! Njemu je to pasalo u nekom
momentu, ako ništa drugo da bi poslije mogao
srati po tome.
Kako ćeš onda s inspiracijom ako si “ištekana
iz hrpe sranja”?
Ištekana sam iz hrpe sranja, ali ima još gro
drugih sranja (smijeh). Sranja nam ne fali.
Nisam ištekana iz toga što se događa, samo
sam odabrala ne gledati 20 minuta reklama
kad želim pogledati film. Na internetu pratim
neovisne medije. Tamo ima slobode misli i to
je budućnost. Na nezavisnim portalima dobi-
vam informacije koje nisu pet puta prošle sito.
U mainstreamu se serviraju informacije iz agen-
cija koje su prošle hrpu provjera i onda više ne
znam što je istina.
“MOGLA SAM RADITI U ŠKOLI ILI U
PRAVNOJ FIRMI, ALI MISLIM DA
BIH TAMO CRKLA JER ONO ŠTO ME
NAJVIŠE PALI JE MUZIKA.”
Odavno svirate po cijeloj regiji. Publika vje-
rojatno slično reagira na socijalno angažirane
pjesme, no kakva su okruženja?
Da, svi se ježimo na iste stihove i na iste stiho-
ve dižemo šaku u zrak, ali zanimljivo je koliko u
Hrvatskoj postoji velika diskrepancija između
malih mjesta i gradova, pogotovo između Za-
greba i ostatka Hrvatske. Centralizacija se osje-
ća nevjerojatno. Prije desetak dana smo svirali u
Karlovcu i jednostavno ne možeš vjerovati da je
to na pedesetak kilometara od Zagreba. Slična je
situacija u svim zemljama bivše Juge, osim u Slo-
veniji. Ona je na prvi pogled na puno višoj razi-
ni, ali kad malo zagrebeš ispod površine shvatiš
74 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
da su i kod njih lokalni političari lokalni šerifi i
da zapravo svi manje-više padamo na iste priče
samo što, eto, oni nisu imali rat koji ih je toliko
osakatio kao ostale. Svirali smo u nekim grado-
vima u Srbiji, kao što je Niš, gdje je prosječna
plaća 200 eura pa onda možda zahvaljuješ ne-
besima što živiš u malo bogatijoj državi, ali i to je
privid - od svih država bivše Juge Hrvatska ima
najveći dug. Mi smo zapravo u najvećim govni-
ma, ali imamo privid da nam nije toliko loše jer
se stalno zadužujemo iz šupljeg u prazno. Vidiš
te gradove koji su prije cvali s industrijom, to su
bili centri, radilo se, ljudi su imali kuće i bavili se
okućnicama. Neću reći da su imali puno jer nisu
ni prije tekli med i mlijeko, ali su imali nešto više.
Sada je sve zapušteno. Ima dijelova gradova po
Hrvatskoj, Bosni i Srbiji koji izgledaju kao gra-
dovi duhova. Hrpa napuštenih hala i pogona. Ali
na sreću, postoji neka šačica entuzijasta koja te
bivše pogone želi malo oživjeti i onda sviramo u
nekom bivšem pogonu neke bivše tvornice. Vidiš
da postoji nezavisna kultura koja se trudi k’o crv
u jebenom kamenu. Zapravo situacija je svugdje
slična. Jad i bijeda, nažalost.
Radiš i kao prevoditeljica, može se reći speci-
jalizirana za glazbu. Koliko su ti se širili vidici s
prevođenjem rock biografija?
Pa zapravo dosta. Već na drugom albumu smo
proširili vidike. Počeli smo raditi s džezerima,
spajati hip hop i jazz. Neminovno smo se više
počeli družiti s muzičarima. Kad netko koga ci-
jeniš kaže da voli glazbu nekog benda ili muzi-
čara, vrag ti ne da mira pa dođeš doma i počneš
preslušavati, kopati i istraživati. Ako osoba koju
cijeniš i za koju misliš da je inteligentna i zabav-
na kaže da voli neki bend, onda mora da je nešto
dobro u tom bendu. Kad sam prevodila biografi-
je skužila sam da sam se zakvačila na bendove i
izvođače na koje se inače nikad ne bih zakvači-
la i u nekom momentu su mi postali dobri. Kad
sam odrastala, od svojih formativnih 16, oduvi-
jek sam slušala rap i bila sam u điru koji je bio
malo hermetičan. Dobivala sam što želim, ali u
momentu kad mi to više nije bilo dovoljno poče-
la sam istraživati okolo i naravno da su mi prije-
vodi širili vidike. Kako sam općenito radoznala
u životu, tako sam radoznala i u muzici. Užasno
me veseli istraživati bendove, otići na neki sulu-
di glazbeni servis ili stranicu i naći neke nepo-
znate bendove, čitati recenzije, to skinuti i onda
reagirati u smislu: “Ovo je vrh! Ili ovo nije moj
đir.” Tu sam kao dijete u slastičarni! Moj ideal-
ni izlazak je otići van na koncert. Pa sad bio to
koncert u Spunku ili u Tvornici gdje ćeš gleda-
ti neki dvočlani nepoznati bend koji je na pro-
putovanju Europom pa je svratio i do nas, ili
neki demo punk rock bend; ili ćeš otići u Ma-
sters i poslušati nekog ludog urnebesnog DJ-a
koji će izvrtjeti i boga i vraga. To mi je idealni
izlazak. Jednostavno volim izaći i slušati mjuzu.
To me zabavlja. Volim istraživati. I neki put je i
loše, dođem doma i mislim se: “Oh my God!”.
Ali nikad nisam došla doma, a da nisam nešto
naučila iz toga. Ako ništa drugo, onda kako ne
treba nešto raditi. Volim slušati i volim stvarati
muziku i ti koncerti su mi jednostavno potreba.
I onda i prevođenje glazbenih biografija. Mogla
FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ
sam i ja otići u školu i podučavati present sim-
ple i present continuous ili otići u pravnu firmu
i prevoditi pravne dokumente, ali mislim da bih
tamo crkla. Umrla bih iznutra jer je ono što me
najviše pali muzika.
 Dvadeset godina nakon zadnjeg albuma,
Floydi (bez Watersa a i Wrighta) se vraćaju s novim
izdanjem Endless River. Donosimo presjek rada
Labuđi pjev
ove male, disfunkcionalne obitelji
Pink Floyda
Tekst: Vedran Brkulj
‘P
INK FLOYD JE OGROMNA TROMA ZVIJER KOJU
je teško pomaknuti iz tupila”, odgovorio je 1999. go-
dine David Gilmour, frontmen benda, čitatelju Q
magazina na pitanje o mogućem novom albumu.
Tromoj zvijeri trebalo je 20 godina da se nakon The
Divison Bell (1994.) pokrene i objavi Endless River,
petnaesti studijski album koji će u trgovine stići 10.
studenog. Dvadeset ljeta nije najveća rupa između albuma neke grupe. The
Who su Endless Wire objavili nakon 24, a The Eagles Long Road Out of Eden
nakon 28 godina pauze. Poslije smrti klavijaturista Ricka Wrighta, u rujnu
2008. godine, malo tko ga je i očekivao. Istina, nije riječ o najsvježijem materi-
jalu jer je osnova, mahom instrumentalnog albuma, session iz vremena stvara-
nja The Division Bella koji bubnjar Nick Mason spominje u biografiji benda In-
side Out pod nazivom The Big Spliff. Iznerviran stalnim pitanjima fanova ima
li kakvu ulogu na albumu Roger Waters, nekadašnji basist i tekstopisac, putem
Facebooka samo je kratko poručio: “U bendu nisam 29 godina, nemam nikakve
veze s albumom i dajte to više shvatite. Nije to nuklearna fizika”. Od početaka u
Cambridgeu 1965. godine pa do današnjih dana “mala disfunkcionalna obitelj”,
kako ih je nazvao Mason, prošla je klasičnu priču o uspjehu od svirki za desetak
ljudi po klubovima do stadionske megalomanije i turneja na kojima ih je gleda-
lo po pet milijuna ljudi. Sve dok ih nije počeo sustizati teret slave bili su kolege i
prijatelji, da bi na kraju razgovarali preko odvjetnika. Tek u poznim godinama
verbalni sukobi i međusobno pljuvanje arogantnog Watersa i tvrdoglavog Gil-
moura prestali su puniti stranice novina, nestala je zajedljivost i jal kreativa-
ca čije solo karijere nisu bile ni sjena zajedničkog rada. Studirati ili svirati bila
je dilema brucoša Watersa, Wrighta, Masona i Syda Baretta, prvog frontme-
na i utemeljitelja čiji je duh desetljećima po izbacivanju lebdio oko benda.
76 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
Od Sigme 6, kako su se u početku zvali, za-
hvaljujući Sydovoj lucidnosti i spajanju imena
bluzera Pinka Andersona i Floyda Councila
grupa dobiva ime kao njegove mačke – Pink
i Floyd. Sekstet na ljeto, po odlasku Chrisa
Dennisa i Roba Closea, postaje kvartet, rhythm
& blues zamjenjuje psihodelični, eksperimen-
talni zvuk, a Syd preuzima ulogu vođe i teksto-
pisca. LSD je u to vrijeme bio popularan dnev-
ni obrok kojem se teško odolijevalo. ”Puno je
ljudi uzimalo acid u to vrijeme, tražili su put do
povišenog stanja svijesti. Želja je bila doživjeti
religiozno iskustvo. Iako sam ateist po uvjere-
nju i nisam odjednom počeo vjerovati u Boga,
ljudi su tvrdili da možemo pristupiti dijelovima
mozga koji nam inače nisu dostupni. Prvih ne-
koliko puta sam doživio duboka iskustva”, pri-
znao je godinama kasnije Gilmour, u to vrije-
me član Jokers Wilda. Gaže po underground
klubovima ubrzo su se isplatile jer ih je uočio
menadžer Peter Jenner. Publika na acidu bila
je najnormalnija pojava tada pa se psihodeli-
ja u kombinaciji sa zagasitom rasvjetom čini-
la kao idealna podloga za vožnju na tripu. Ugo-
vor za ploču potpisuju s EMI-jem, a u proljeće
1967. objavljuju prvi singl “Arnold Layne”, pje-
smu o fetišistu, kradljivcu ženskog rublja sa
štrikova za veš. Dok su snimali prvijenac u stu-
diju na Abbey Roadu Beatlesi su radili na Sgt.
Peppers Lonely Hearts Club Band. Kao i remek
djelo liverpulske četvorke i prvi album Floyda
odiše zvukom kraja “nevinih” šezdesetih. Ti-
jekom ljeta izašao je singl “See Emily Play” i
vrata su im se otvorila. Pop pjesmica začinje-
na psihodelijom bila je pogodak i uspjeh nije
 ONI SU OPSTALI
David Gilmour
i Nick Mason

l i s t o p a d 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 77
 PI N K F L OY D
mogao izostati. Teret slave, želja da bude više
umjetnik, a manje rock ‘n’ roll zvijezda Syda je,
uz obilne količine acida, udaljila od benda želj-
nog uspjeha. “‘See Emily Play’ bila je na petom
mjestu singlova, ali on nije mario. Odbio je na-
stupiti u Top of the Pops uz obrazloženje ako
može John Lennon, onda možemo i mi”, kazao
je Waters za Melody Maker. Kada je objavljen
The Piper at Gates of Dawn (1967.) dočekala ga
je pozitivna kritika, uslijedila je američka tur-
neja da bi po povratku na Otok imali svirke kao
predgrupa Jimiju Hendrixu. Na gaži u Liver-
poolu Syd se nije pojavio pa je grupa angažira-
la Davida O’Lista iz benda The Nice jer je znao
svirati “Interstellar Overdrive”. O’List je naba-
cio Sydov šešir i veći dio koncerta svirao okre-
nut leđima publici. Curice su vrištale sve dok
se nije okrenuo. Bila mu je to prva i posljed-
nja gaža s njima. Potkraj 1967. Syd je sve manje
svirao i sve više vegetirao, da bi na kraju bio iz-
bačen. “Sve se brzo dogodilo. U nekoliko mje-
seci od brižnog studenta koji živi od stipendije
i ponekad zapali joint postao je osoba kojoj su
svi htjeli biti prijatelji, na koju su računali da
svira, odradi intervju, napiše hit i donese zara-
du. Očekivali su od njega da im otkrije smisao
života”, pojasnio je Jenner Marku Blakeu u bio-
P
grafiji Priča o Pink Floydu – Kad svinje polete.
OZVALI SU GILMOUR A DA IM
se pridruži, ali ni u toj opciji Syd
nije trebao biti u potpunosti pre-
križen. “Željeli smo ga zadržati
pod svaku cijenu. Trebao je biti
naš Brian Wilson, pisati tekstove i svirati kad
poželi”, priznao je Mason. Ideji se protivio Wa-
ters. Unatoč pokušaju, nije išlo. U travnju 1966.
godine Barett je dobio “otpusno pismo”. Vožnja
na tripu trajala je predugo, iako će mu potpis
ostati i na A Saucerful of Secrets (1968.). “Jug-
band Blues” njegova je posljednja pjesma sni-
mljena s njima. Kritika, s kojom Floydi godi-
nama neće imati nikakav odnos, sasjekla je
album. Bilo je očito da im nedostaje tekstopi-
sac, koliko su se god Waters i Wright trudili.
Singl “Point in the Sky” bio je posljednji objav-
ljen u Velikoj Britaniji sljedećih jedanaest go-
dina. Rad na ploči je obilježila i suradnja na
izradi omota s prijateljima Stormom Thorge-
sonom i Aubreyem Powelom, osnivačima stu-
dija Hipgnosis. U kreativnom naletu snimili
su glazbu za film More (1969.) Barbeta Schroe-
dera, da bi ih u ožujku 1969. BBC angažirao za
uživo izvođenje glazbe dok se čovjek prvi put
iskrcavao na Mjesec. “Koje je to vrijeme bilo!
Svirali smo uživo. Danas ne mogu zamisliti da
pop bend jama u studiju dok se ljudi iskrcavaju
na neki planet”, nije krio svoje oduševljenje 38
godina nakon tog događaja David Gilmour u
BBC-u dokumentarcu Wich One’s Pink?.
Kako se vrijeme mijenjalo, mijenjali su se
i oni. Nastupi su im sve više zalazili u sferu
showa, što će kulminirati u desetljeću koje je
tek bilo pred njima, na čemu je najviše inzisti-
rao Waters. Uz promjene na pozornici, stvari su
78 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
se mijenjale i iza nje pa ih se sve češće moglo za-
teći kako rolaju jointe i piju. U studenom 1969.
objavljuju Ummagumma, dvostruki album na
kojem je prva ploča sadržavala snimke nastu-
pa uživo, a druga pet novih pjesama. Bio je to
odmak od dotadašnjeg rada i traženje novog
identiteta. Dodatan “misterij” raspirio se oko
imena albuma. “Svi su mislili da je to riječ o
lokalnom žargonu, ali zapravo ja sam je izmi-
slio. Ummagumma znači jebanje. Idemo malo
na ummagumma”, tvrdio je oduvijek prija-
telj benda Ian Moore. U intenzivnom periodu
od dvije godine objavili su Atom Heart Mother
(1970.) i Meddle (1971.). Nezadovoljni kako
zvuči završni miks za Atom Heart Mother, po-
tražili su pomoć Rona Geesina i Johna Alldi-
sa, dirigenta zbora koji se pojavljuje na ploči.
Opet su bili nezadovoljni. Gilmour je album na-
zvao “smećem”, a Waters je ustvrdio kako “treba
onemogućiti da bude dostupan za slušanje bilo
kome”. Naziv albuma smislio je basist nakon što
“Znam koliko
Floydi znače
ljudima, ali to nije
za mene”, izjavio je
Gilmour prije par
godina. I onda se
predomislio.
je otvorio novine i pročitao članak o ženi kojoj
su ugradili elektrostimulator srca na nuklear-
ni pogon. Hipgnosisi su za cover odabrali kravu
Lulubellu III. Bendu se omot toliko svidio da
su inzistirali da na njemu ne bude ime albuma
ni grupe. Direktori EMI-ja kolutali su očima i
negodovali, ali su za promociju albuma u trgo-
vački lanac dovukli krdo krava. Turneja koja je
uslijedila osigurala im je prvu zaradu. Umma-
gumma i Atom Heart Mother bili su, kasnije se
to ispostavilo, albumi na kojima su tražili ono
nešto što će se dogoditi na Meddle. “Echoes”,
23-minutna epopeja nastala iz ostataka stvara-
lačkih pokušaja prethodnih godina, bila je pri-
jelomni trenutak karijere. Eksperimentiranje u
studiju trajalo je dugo i činilo se da nemaju ništa
jer je prvotna zamisao bila da se snimi, nikad
objavljeni album, Household Objects za koji
je bend imao dvadesetak minuta “glazbe” na-
stale lupkanjem po čašama, loncima, poklop-
cima, bocama, natezanjem gumice za kosu…
Dio snimljenih materijala iskoristili su tri go-
dine kasnije, a u međuvremenu su snimili pet
novih pjesama. “Echoes” je zauzeo cijelu B stra-
nu ploče, a na A strani našle su se, između osta-
lih, “Semus”, nazvana po psu koji u njoj zavija i
jedina koja zapravo podsjeća na njihove ranije
radove, “One of these Days”. “Meddle je bio tre-
nutak kada smo shvatili da možemo bez Syda”,
iskren je bio Wright. Hipgnosisi su bili zaduže-
ni za omot, ali Thorgeson s uhom u vodi nije bio
najsretniji. “Uvijek su smatrali da Atom Heart
Mother ima bolji cover od glazbe na njemu. Ja
obrnuto mislim za Meddle”, kritički se osvr-
nuo u Guardianu. Premda nije stigao na broj
jedan, Meddle je bio uspješan album. Kritika iz
Melody Makera nije se svidjela bendu pa su za
Božić 1971. u novine poslali raskošno umotani
paket adresiran na kritičara Michaela Wattsa.
Odmotao ga je i otvorio kutiju iz koje je na fe-
deru izletjela boksačka rukavica. Od nokauta
su ga dijelili milimetri. “Novinarstvo je neča-
sna profesija”, kredo je s kojim je Waters često
pristupao novinarima. Ponovnom odlasku na
mjesec, ovoga puta na njegovu tamnu stranu,
prethodilo je snimanje za film, pred praznim
amfiteatrom, Live at Pompei Adriana Mabena.
Uz puno muke snimili su dojmljiv materijal koji
će dodatnu vrijednost dobiti kada ga dvije go-
dine kasnije nadopune sa snimkama za vrijeme
rada na Dark Side Of the Moon (1973.).
U želji da naprave odmak od dotadašnjeg
rada, Waters je predložio da na papir napišu
sve probleme koji ih muče. Nakon selektiranja
napisao je stihove za sve pjesme. “Dok smo sni-
mali imao sam dojam da nastaje nešto veliko”,
prisjetio se Wright iz čijih klavirskih restlova će
se izroditi prva pjesma “Us and Them”. Zvukove
za “Money” Waters je snimio na običnom dikta-
fonu, bacajući kovanice u keramičku posudu, a
otkucaje satova u “Time” tonac Alan Parsons u
trgovini s antikvitetima. Snimanje su nakrat-
ko prekinuli jer ih je Barbet Schroeder ponovno
angažirao za snimanje filmske glazbe. Iz rada
na filmu La Valle neplanirano će se izroditi
Obscured by Clouds (1972.). Bend je bio u stva-
ralačkom zanosu, Waters je inicijator svih no-
viteta, ali stvaranju albuma doprinose svi. Zbog
odluke da se autorstvo na nekim pjesmama ras-
podjeli na manje-više jednake dijelove, u skladu
s praksom koju su imali do tada, basist je poža-
lio dvadesetak godina kasnije. Kako je izgle-
dao rad u studiju najbolje je vidljivo na Live at
Pompei. “Bilo smo jebeno napušeni”, ustvrdio
je Waters. “The Great Gig in the Sky” snimili su
s Clare Torry čije je vrištanje “mačke u veljači”
koštalo puno više od 30 funti koliko su joj pla-
tili. Početkom devedesetih tužila je bend za ne-
isplatu autorskih tantijema i dobila je odštetu.
Od tada se navodi kao koautor pjesme. Prizmu
kroz koju prolaze dugine boje na coveru napra-
vili su Hipgnosisi. “Bio je to genijalan koncept”,
sa sjetom se u Q magazinu prisjetio Gilmour.
Album je postao rock klasik prodan u više od 35
milijuna primjeraka. Recenzije su bile pozitiv-
ne, a turneja raskošna. Singl “Money” promovi-
rao ih je, ironično, u zvijezde s podebljim ban-
kovnim računima. Kupovali su kuće od Grčke
do Francuske. “Moram priznati da sam tada
postao kapitalist i nisam se mogao pretvara-
ti da sam socijalist”, sarkastičan je bio Waters.

1 izlasku opisao Waters, riječ je o
FOTO NA OTVORU: HARRY BORDEN, WARNER MUSIC/DANCING BEAR; NA OVOJ STRANI: GULIVER/REX; ALBERT WATSON, WME/DANCING BEAR
2 ters obračunavao riječima “kreteni pustite nas
Želju da budu drugačiji, inovativniji bend
iskazuje i u tehničkom pogledu pa za koncer-
tne nastupe nabavljaju razglas napravljen samo
za njih s kvadrofonijskim zvukom u 360 stup-
njeva. Sa statusom zvijezda vratili su se u stu-
dio. Lupkanje po čašama iz projekta Household
Objects iskorišteno je u pjesmi “Shine on You
Crazy Diamond”, posveti nikad prežaljenom
prijatelju Sydu. Bend nije bio osobito inspiriran
za stvaranje, trajala je borba između Watersa
koji je želio još jedan konceptualni album i Gil-
moura koji je od toga zazirao. Odnosi među čla-
novima postali napetiji. “Waters je postajao sve
ljući, bili smo stariji, kasnili smo u studio. Želio
sam da tada nisam bio ondje”, naveo je Mason.
Unatoč lošoj atmosferi nastaju “Welcome to the
Machine”, “Have Cigar”, “Wish You Were Here”,
klasik u kojem bend propituje svoje postojanje
ali i Waters brak koji je pred raspadom. U studi-
ju im se za snimanja pojavio ćelavi lik bez obrva.
Bio je to Syd. Pitao je kad je njegov red da snimi
gitare. “Bio sam na rubu suza. Šokirao sam se,
Priča koja
traje više od pola
stoljeća
(1) Pink Floyd 1969., s
Davidom Gilmourom.
(2) Gilmour je zamijenio
Syda Baretta, prvog
pjevača benda. (3) Bend
1994., bez Watersa, u
vrijeme The Division Bella
ustajao je, uzeo bi četkicu, četkao zube pa opet
Z
sjeo”, s tugom se prisjetio Waters.
A R A ZBIJANJE MONOTONIJE
na pozornici, kada bi koncerti
krenuli u silaznu putanju, naba-
vili su veliki ekran i angažira-
li Geralda Scarfea da im napra-
vi animacije. Međutim, ideje benda često su
bile ispred tehnike onog doba. Događalo se da
vrpce pucaju, projektori su se pregrijavali i ga-
sili. Wish You Were Here (1975.) nije naišao na
odobravanje kritike, ali to ih nije zabrinjava-
lo jer su shvatili da mogu i bez medija prodati
ploču. Na albumu kao autor prvi put nije potpi-
san Mason. Rukovanje dvaju biznismena s na-
slovnice, od kojih je jedan zapaljen, Thorgeson
je opisao kao “čovjeka koji ti je blizu, a u stvari
miljama daleko”. Prilikom snimanja fotografi-
je kaskaderu koji je nosio protupožarno odijelo
zapalile su se obrve. Druga polovica sedamde-
setih iznjedrit će punk, a rock korporacija zvana
Pink Floyd, sklona konceptualnim albumima i
dugačkim pjesmama, našla se pred izazovom,
premda se na trendove nikad nisu obazirali ili
kako je Waters svojedobno zajedljivo ocijenio:
“Kad je to vladao punk? Nisam ništa primije-
tio”. Animals (1977.) se savršeno uklopio u punk
anarhiju unatoč tome što je u pitanju bilo još
jedno konceptualno djelo zasnovano na futuri-
stičkom svijetu u kojem su ovce, svinje i psi za-
mijenili ljude. Osim što je sve osmislio, Waters
je napisao i većinu pjesama, Gilmour je dopri-
nio tek manji dio dok Mason i Wright uopće
nisu sudjelovali kao autori. “Nisam gurao svoje
ideje, ali i od onog što je Dave nudio za album
upalo je malo”, naveo je Wright. Snimanje ploče
prate zategnuti odnosi, Wa-
ters se postavlja kao šef, a po-
teže se i pitanje raspodjele tan-
tijema. Album odiše bijesom
i ogorčenjem ili kako ga je po
“nasilnom albumu intoniranom
tugom”. Leteća svinja kao znak
nade između zlokobnih dimnja-
ka elektrane snimljena je, prema
Thorgesonovim tvrdnjama, uz
dosta poteškoća. Prvi dan Algie
nisu mogli napuhati, drugi dan
3 popucali su konopi na koje je bila
privezana pa je kontrola leta izvi-
jestila o letećoj svinji, zbog čega je
dospjela i u vijesti. Treći dan pro-
našli su je neoštećenu i snimili jedan od naj-
dojmljivijih omota u povijesti. Nova turneja
pretvorila ih je u ono čega se Wright godinama
pribojavao – robove tehnike. Svinji se na po-
zornici pridružila nuklearna obitelj, auto, tv i
hladnjak na napuhavanje. Rekviziti su zakla-
njali članove benda pa je nezadovoljna publika
u Frankfurtu bacala boce na pozornicu. U New
Yorku su ih gađali petardama, zbog čega se Wa-
da sviramo”, da bi u Montrealu sišao s pozorni-
ce i gledatelja koji ga je nervirao pljunuo u lice.
Bis su izveli bez Gilmoura jer ga je odbio svi-
rati. Period koji je uslijedio Mason je više puta
nazvao “groznim”. Međusobne svađe i Water-
sova želja da bude sve po njegovom rezultirat
će Wrightovim izbacivanjem iz benda, a povrh
svega bili su velikim novčanim problemima jer
su ih potkradali ljudi koji su im vodili financi-
je. Minus je bio oko tri milijuna funti. Prije nego
li su započeli rad na “Zidu”, Gilmour i Wright
objavit će svoje prve solo projekte. Ideja za The
Wall (1979.) Watersu je pala napamet kada je
vidio da stadionski nastupi postaju besmisleni
i poželio se odvojiti od publike. Prvi dio priče o
glavnom junaku Pinku nadahnut je Waterso-
vim životom a drugi njegovim viđenjem glazbe-
ne industrije i nestajanjem Baretta. Otuđujući
se od okrutnog svijeta Pink se svaki put kad se
dogodi nešto loše povlači u sebe i diže ciglu više.
Bob Erzin s basistom i gitaristom obavlja pro-
ducentski posao i prvi put bend nije potpisan u
toj funkciji, što je bio jedan razloga sukoba iz-
l i s t o p a d 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 79
 PI N K F L OY D
među Wrighta i Watersa. S vremenom se razvio
i koncept za film, za što je zaslužan Erzin, da bi
ga uz puno rasprava s Watersom na kraju izre-
žirao Alan Parker. Scarfe je izradio animacije i
omot albuma. U pauzi snimanja Wright, kojem
se u tom trenutku raspadao brak, otputovao je
u Grčku. Različite verzije priče kažu da je Wa-
tersu poručio da “odjebe i da neće doći na sni-
manje prije zakazanog”, a druga kaže da je sve
bio nesporazum nakon kojeg je Waters uz za-
mjerku da “kreativno ne pridonosi ništa” jedva
dočekao da ga šutne iz benda. No Mason i Gil-
mour su se usprotivili, da bi Waters postavio ul-
timatum “ili će se Wright tiho povući ili ja neću
dati da se album objavi pod imenom benda”.
“Rekao sam da ću otići kad završimo album i
turneju. Roger me nije trpio. Mislio je da Pink
A
Floyd on sam”, pojasnio je Wright.
LBUM JE ZGOTOV L JEN DA
bi se potom dogodilo ono što
nije punih jedanaest godina.
Singl “Another Brick in the
Wall Pt. 2” objavili su u Britani-
ji i stigao je odmah na broj jedan.
Klinci koji pjevaju u njemu
dobili su svatko po primje-
rak albuma, a škola do-
naciju od tisuću funti.
Nekolicina djece koja
“nije željela obrazova-
nje” dvadeset godina
poslije preko odvjetni-
ka utjerala je neispla-
ćene tantijeme. Turne-
ja koja je uslijedila bila
je dotad neviđen spektakl,
nastupali su samo po dvora-
nama jer je Waters odbijao stadi-
one. Zid na stadionima nije mu smetao tride-
set godina kasnije. Kad su podvukli crtu bili
su u minusu, a raspad benda visio je u zraku.
The Final Cut (1983.) nastao je u atmosferi na
rubu incidenta. “Nismo se nikad potukli, ali
bili smo u nekoliko navrata jako blizu”, pri-
znao je Gilmour novinarima nakon snimanja
albuma. Netrpeljivost između njega i Water-
sa došla je do točke bez povratka. Ploča inspi-
rirana ratom na Falklandskim otocima spada
u njihove najlošije radove. Waters je gurao
svoju priču, ne dopuštajući drugima da izne-
su svoje ideje. “Na polovici albuma znao sam
da s njima dvojicom više nikad neću snimati”,
izjavio je naknadno.
Članovi benda nakon toga okrenuli su se ne
baš uspješnim solo projektima, da bi u jesen
1985. godine Waters preko suda pokušao spri-
ječiti korištenje imena benda, govoreći Gilmou-
ru da nikad neće biti u stanju napraviti ploču.
Više iz inata nego iz želje Gilmour je napravio
upravo to. S Masonom i uz minimalnu pomoć
Wrighta snimio je A Momentary Lapse of Rea-
son (1987.). Uz to što Mason i Wright godinama
nisu svirali problem su bili i tekstovi pa je anga-
žiran Anthony Moore. Pravna bitka je trajala,
80 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
Floydi su završili album i dogovorili turneju, a
Waters je pisao pisma promotorima i uvjeravao
ih da ih čekaju sudske tužbe ako budu prodavali
karte za njihove koncerte. Thorgeson je za omot
na plažu postavio 700 kreveta. Bio je to skup
projekt kao i turneja koja je uslijedila. Album je
bio daleko od najboljih radova benda. Svjestan
toga Waters ga je nazvao, prvenstveno zbog sti-
hova, trećerazrednim. Pa ipak, ploča okljaštre-
nih Floyda prošla je puno bolje nego njegov, iste
godine objavljeni, Radio K.A.O.S. Punili su sta-
dione, a on nije mogao ni dvorane. “Sjećam se
situacije iz Cincinnatija. Svirao sam na malom
stadionu pred dvije tisuće ljudi, a oni dan kasni-
je na nogometnom pred 60.000 izvodeći moje
pjesme. Bilo je to teško prihvatiti”, s knedlom u
grlu priznao je BBC-u. Turneja koja je uslijedila
RATNE SJEKIRE SU ZAKOPANE ALI...
Gilmour, Waters, Mason i Wright na zajedničkom
nastupu 2005. godine; Waters (lijevo) ljutito je izjavio
da ga se prestane povezivati s novim albumom Floyda
bila je grandioznija od prethodne. Prije nego
li će s Watersom, potkraj 1987. godine, postići
nagodbu van suda, basist ih je, kad je uvidio da
ih ne može spriječiti da sviraju zajedno, poku-
šao tužiti zbog korištenja leteće svinje na kon-
certima. Zaobišli su je lansiravši u nebo prasca
umjesto prasice.”Da je Roger pola truda koji je
uložio protiv nas uložio u svoju karijeru, išlo bi
mu puno bolje”, cinično je komentirao Waterso-
ve smicalice Gilmour. Potkraj turneje na kojoj
se svježe razvedeni gitarist vratio kokainu od-
svirali su besplatan koncert na teglenici u blizi-
ni Velikog kanala u Veneciji. Uvertiru u koncert
prenošen uživo diljem svijeta dali su gondolijeri
koji su od grupe tražili deset tisuća dolara odšte-
te za izgubljeni posao tih dana. Prijetili su tru-
bljenjem za vrijeme koncerta, nesvjesni kakav
ih razglas čeka. Gilmour im je poručio da “odje-
bu”. Turneju je vidjelo 5,5 milijuna ljudi, a zara-
da je dosegnula 140 milijuna dolara. Da ne osta-
ne dužan, sa spektaklom Waters je u ljeto 1990.
u Berlinu podignuo i srušio Zid dug 180 metara.
Dvije godine poslije objavio je Amused to Death,
hvaljeni, ali slabo prodavani album.
The Division Bell, album puno više floydov-
ski nego što je to bio prethodni, snimili su
nakon sedam godina pauze, iako Waters ni
tada nije propustio pljunuti na njega. “Stihove
mu je napisala nova supruga? Nemojte me zaje-
bavati da imaju muda to nazvati albumom Pink
Floyda”. Dizajn je ponovno povjeren Thorgeso-
nu, a skulpture s naslovnice danas se nalaze u
Dvorani slavnih Rock ‘n’ Roll u Clevelandu. Ma
što god Roger mislio o albumu, njegova proda-
ja išla je dobro, a uslijedila je turneja koja je po-
novno podignula standarde. Svijetom su pu-
tovale tri stadionske pozornice, na jednoj bi se
sviralo, a dvije bi se postavljale za iduće nastu-
pe. Bio je to spektakl za obitelj. Uslijedilo je po-
vlačenje u osamu, rad na solo albumima i zapra-
vo malo tko je vjerovao da će se okupiti ponovo.
U ljeto 2005. dogodilo se čudo zahvaljuju-
ći Bobu Geldofu. Za potrebe humanitarnog
Live 8 koncerta doveo je Floyde s Watersom na
pozornicu. Prvi put nakon
24 godine svirali su zajed-
no. “Usrećili ste jednog star-
ca, iako ne podnosim vašu
muziku ni vas stare pizde”,
kazao im je kada je čuo da
su razmirice stavili po stra-
ni. Nastup su završili zagr-
ljeni uz naklon. Bilo je to
posljednji put da su svira-
li zajedno. “Bio sam u krivu
kada sam ih tužio, ali jebi
ga, sad to više nema veze”,
rekao je Waters u razgovoru
za BBC prošle godine. Špe-
kulacije o reunionu, unatoč
pozitivnim stavovima troji-
ce članova, odbacio je Gil-
mour. “Znam koliko Floydi
znače drugim ljudima, ali
to nije za mene. Sjajno sam
se zabavio, stvorili smo divnu glazbu, ali bili
bismo prevaranti da se opet upustimo u to. Se-
bičan sam i želim si ugoditi, neću se upustiti u
još jednu turneju s Floydima”, izrazio je stav
Gilmour u BBC-jevu dokumentarcu. Zajedno
nisu zasvirali ni na koncertu u čast 2006. pre-
minulom Sydu. Dvije godine kasnije umro je
tihi, često podcjenjivani Richard Wright. Bilo
je jasno da se troma zvijer više nikad neće oku-
piti u istoj formaciji. Na još jedno putovanje sa
zidanjem Zida Waters se zaputio prije nekoli-
ko godina i konačno pobrao lovorike za život-
ni projekt. Na londonskom nastupu kao gosti
pojavili su se Gilmour i Mason. Ratne sjeki-
re definitivno su zakopali. Materijal za Endle-
ss River, posvetu Wrightu, preslušavali su, do-
rađivali i miksali skoro godinu dana tamo gdje
FOTO: GULIVER/GETTY IMAGES; GULIVER/REX
su ga snimili – na Astoriji, Gilmourovu brodu
usidrenom na Temzi. Mason ga je opisao kao
Wrightov “labuđi pjev”, dok ga gitarist doživlja-
va kao floydovski album za 21. stoljeće. Kako je
Thorgeson umro lani, Aubrey Powell, partner
iz Hipgnosisa oblikovao je omot, a za naslovni-
cu je uzeta slika egipatskog umjetnika Ahmada
Emada Eldina. Turneja se zasad ne spominje.
S Watersom? Teško i nikako. A svi bi ih voljeli
vidjeti. One of these Days…
82 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
VOLIM
ISTRAŽIVATI
RAZNE VRSTE
GLAZBE TO JE
DIO MOG DNK
D
RAZGOVOR S GLAZBENIM OBITNIK JE 14 NAGR ADA GR AMMY, JED-
nog Oskara i prestižnog priznanja Kennedy
VELIKANOM HERBIEJEM Center Honors 2013. godine, no sve te nagra-

HANCOCKOM UOČI NJEGOVIH de i brojke, a ima ih još, ne mogu opisati značaj

Herbieja Hancocka u kulturi i glazbi 20. stolje-
KONCERATA U ZAGREBU I BEOGRADU ća. Pa i dvadesetprvog. Još manje mogu obja-

KRAJEM STUDENOG sniti uzbudljivost njegove glazbe, a u njegovom

slučaju riječ “uzbudljivo” doista treba shvatiti doslovno. U
TEKST: HRVOJE HORVAT proteklih pedesetak godina, od prvog albuma Takin’ Off iz

l i s t o p a d 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 83
 HERBIE HANCOCK
1962., Hancock je obilazio sva moguća mje-
sta na glazbenoj planeti. Podatak da je odmah,
1963., ušao u legendarni kvintet Milesa Davie-
sa s kojim je svirao sljedećih pet godina - a us-
poredno snimao i vlastite albume, od kojih su
Empyrean Isles i Maiden Voyage iz sredine šez-
desetih među najutjecajnijim albumima jazza
- nadmašuje samo činjenica da je Hancock u
idućim dekadama nastavio raditi zanimljivu
glazbu. Brojnim suradnjama s predstavnicima
najrazličitijih žanrova Hancock je bio jedan od
onih koji su “oslobodili” i porušili granice ne
samo jazza, nego i pop kulture i “visoke” kul-
ture općenito.
Početni zalet bio je više nego dojmljiv i Han-
cock je odmah postao zvijezda u nekoliko po-
dručja. Još 1966. glazbom za film Povećanje
Michelangela Antonionija o swinging eri rock
Londona iz sredine šezdesetih, Hancock je ušao
i u svijet filmske glazbe i među rock teme i pu-
bliku. Osvojio je Oskara za glazbu iz filma Oko
ponoći 1986. Album poput Future Shock iz
1983. povezao ga je s rastućom hip hop scenom,
iako je s postavom i albumom The Headhunters
iz sedamdesetih najavio razvoj funka i dolazak
hip hopa. Golemi uspjeh i tog i mnogih drugih
projekata istaknuo ga je kao jednog od najpro-
dornijih jazz glazbenika svih vremena.
Njegov životopis i popis suradnji predugi su
za detaljno nabrajanje, ali malo ljudi zna da je
svirao i na pjesmi “Hunter and the Hunted” na
albumu New Gold Dream Simple Mindsa. Za
vrhunskog artista - i to od malih nogu jer je s
11 godina svirao Mozartov klavirski koncert sa
simfonijskim orkestrom Chicaga - i istinsku le-
gendu kakvih nema mnogo, svijest o društve-
noj komponenti glazbe bila je jednako važna u
karijeri. Tako je razgovor s njim sveobuhvatna
i zanimljiva priča u kojoj mu nisu važni samo
akordi klavira - mada su mu najvažniji - nego
i “akordi društva” koje je mijenjao svojim pote-
zima. Ne samo američkog društva jer malo je
ljudi stiglo do kuda je došao Herbie Hancock.
Sljedećeg mjeseca, 26. studenog, nastupit će
u zagrebačkoj dvorani Vatroslava Lisinskog, a
dan kasnije u beogradskom Sava centru.
U Zagreb dolazite s tročlanim sastavom, a u
studenome svirate i s čikaškim simfonijskim
orkestrom na festivalu gdje nastupa i Bela
Fleck, koji je prije nekoliko godina s Chicom
Coreom održao izvrstan koncert u Zagrebu.
Volite svirati u različitim postavama, s razli-
čitim sastavima i glazbenicima, što možemo
očekivati u Zagrebu i Beogradu?
S tim kvartetom radim već nekoliko godina.
Iako često imam projekte s drugim glazbenici-
ma, primarno radim s ovim kvartetom četiri ili
pet godina. Sviramo i skladbe koje publika naj-
više prepoznaje jer na nekim mjestima ne svi-
ram tako često pa pretpostavljam da ljudi žele
čuti i ono što im je najdraže. Ali naravno, bilo
bi mi dosadno kada bi tu glazbu svirali uvijek
ispočetka, jednako kao prije. Zato imamo nove
aranžmane za sve (smijeh), osim za jednu sklad-
84 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
bu koju nismo toliko mijenjali. Sve ostalo je pri-
lično drugačije. Dio repertoara je i iz mog aku-
stičnog perioda, poput “Speak Like a Child”, a
možda odsviramo i “Cantaloupe Island” i “Cha-
meleon”. Sviramo i njih, ali opet u novim aran-
žmanima. Također sviram i pjesme s albuma
Sunlight na kojem sam koristio vocoder jer
onda mogu eksperimentirati s glasom a to već
nisam radio jako, jako puno godina.
Ako postoji jedna riječ koja bi vas mogla opi-
sati, onda bi to bila “eklektik’. Od samog po-
četka karijere svirali ste različitu glazbu i pre-
lazili žanrovske granice.
Volim raznolikosti a uz to sam i vrlo znatiže-
ljan, volim istraživati razne vrste glazbe i pod-
ručja. To je zapravo dio mog DNK, rekao bih
da mi je u krvi da tako radim. Ta znatiželja me
zainteresirala i za tehnologiju, kad sam išao na
koledž glavni predmet dvije godine mi je bio
inženjerstvo, bez obzira na to što sam se bavio
glazbom od sedme godine. Volim znanost, ali
“DANAS IMA PUNO
ŽANROVA, PROMJENE
SU NEIZBJEŽNE, ALI
MISLIM DA JE TEŠKO
‘UBITI’ JAZZ. UVJEREN
SAM DA ĆE UVIJEK
IMATI VAŽNOST.”
pretpostavljam da je ta znatiželja korijen i ra-
zlog što volim istraživati razne žanrove glazbe,
kao i druge stvari izvan glazbe.
Rolling Stone nije magazin o jazzu nego o pop
kulturi, ali čak i široka publika koja ne zna pre-
više o jazzu zna za vas. Jeste li ponosni da
ste napravili toliko povijesnih stvari s takvim
odjekom?
Naravno, a uvijek ima i iznenađenja. Sinoć
sam bio na jednoj proslavi u kući mog prijatelja,
dočekali smo židovsku Novu godinu. S jednom
ženom u društvu bio je i njezin sin od osam ili
devet godina. Pričali smo o svemu pa se razišli,
a onda mi je ona došla nakon petnaestak minu-
ta i rekla, “Sad mi je moj sin rekao ‘pa ja znam
Herbieja Hancocka’. On zna vašu glazbu” (smi-
jeh). Bio sam iznenađen, ali i sretan da netko
tako mlad zna za moju glazbu.
Postoji i društveni aspekt glazbe, čini se da ste
uvijek bili toga svjesni. Niste samo svirali uz-
budljivu glazbu, nego ste izvršili i utjecaj na
društvo, još od rada s Milesom Daviesom, pje-
sme poput “Rockit” pa sve do zadnjih surad-
nji s mnogim glazbenicima, uključujući i rock
i pop zvijezde.
Smatram da glazba kao ekspresija ljudske
duše može biti i uvijek jest proizvod vremena.
Kako vrijeme prolazi novi žanrovi se pojavlju-
ju, poput hip hopa i mnogih drugih, i tu se uvi-
jek nađe zanimljivih stvari. Bilo bi dosadno da
nije tako. Ali jazz je skoro bezgraničan. Jazz sad
već postoji više od stoljeća, ali je toliko fleksibi-
lan i otvoren, mislim da ga upravo to čini živim.
Naravno, postojala su vremena kada je jazz bio
“velik” poput pop glazbe, u dvadesetim godina-
ma prošlog stoljeća bio je zapravo pop glazba.
Nije dosegao takav status od tada, ali u šezde-
setima, kada sam svirao s Milesom, bilo je vrlo
moderno biti poklonik jazza. Danas je puno
više žanrova, puno stvari nastoji zadobiti pa-
žnju ljudi, što je otežalo posao glazbenoj indu-
striji. Promjene su uvijek neizbježne, ali mislim
da je zaista teško “ubiti” jazz (smijeh). Uvjeren
sam da je jazz vrlo vitalna glazba i da će uvijek
imati važnost. Jer dva najvažnija sastojka jazza
su improvizacija i trenutak, uhvatiti trenutak.
A to je vrlo ljudski i vrlo široko područje, zato
glazba i ima društveni utjecaj.
Proglašeni ste ambasadorom UNESCO-a za
promociju međukulturalnog djelovanja. Ali
zapravo ste to radili oduvijek, mogli su vam s
tom idejom doći i pred 40 godina i ne bi bilo
razlike?
(Smijeh) Jedna od najvažnijih stvari u životu
dogodila mi se kad sam se počeo baviti budiz-
mom. Mnoge su mi ideje postale jasnije uz bav-
ljenje budizmom. To što sam radio ranije bio je
dio mog pogleda na život, makar i instinktivno.
Prije 41. godinu počeo sam se baviti budizmom
i dobio puno jasniju sliku o onome što radim ili
želim i što me zapravo dovelo do statusa amba-
sadora dobre volje za UNESCO.
Vi i Leonard Cohen ste dva najpoznatija budi-
sta iz svijeta glazbe. Doduše, on je stariji od
vas, nedavno je proslavio 80. rođendan, ali
obojica ste vrlo aktivni.
O, Leonard! Svakako, moram reći da smo
pohađali dvije različite škole budizma, možda
je on malo popularniji od mene, ali da, obojica
smo u tome i čini se da nam pomaže.
Bili ste među onima koji su redefinirali post-
bop jazz u šezdesetima, a zatim i funk, rhythm
and blues i elektronsku fusion glazbu u sedam-
desetima, sve do hip hopa i pjesme “Rockit” u
osamdesetima. Kako biste odijelili te žanrove,
ili ih možda ne biste dijelili? To što ste napravi-
li s “Rockit” bila je opet prekretnica u pop kul-
turi, znak da se glazbenici mogu i trebaju bavi-
ti aktualnim žanrovima, da ih mogu mijenjati.
Hvala vam, ali priznajem da u to doba nisam
imao nikakvu ideju, samo sam snimao ploču. A
snimao sam je tako da se mogu povezati s aktu-
alnim zvucima i sadržajima. Drugim riječima,
bila je to suradnja s producentima, s čovjekom
“na gramofonima”. Ali bila je to moja ploča i
utjecaji su došli s nekoliko strana, i od jazza ali i
od mog susjedstva, s obzirom na to da sam živio
u crnačkom dijelu Chicaga. U gradu bluesa.

ALL THAT JAZZ
Hancock na Jazz
Middelheim
Festivalu u Belgiji,
u kolovozu ove
godine
Zapravo nisam imao ideju kakva će ploča biti
na kraju. Ispostavilo se da je bila veliki uspjeh,
pretpostavljam da sam bio na pravom mjestu u
pravo vrijeme. I s pravim ljudima.
Godine 2008. vaš album River – The Joni
Letters posvećen Joni Mitchell osvojio je na-
gradu Grammy za album godine. To je bilo
tek drugi put u povijesti da je nagrađen neki
jazz album, prvi put se dogodilo u davnim
šezdesetim.
Shvatio sam kao da sam tu nagradu primio
ne samo za sebe, nego kao predstavnik jazz
zajednice. I za jazz glazbenike i za poklonike
jazza. Bio sam počašćen da sam izabran kao
predstavnik kreativnih glazbenika tog vreme-
na. Ali naravno, bio sam šokiran, vrlo iznena-
đen, bio je to divan trenutak.
“Chameleon” je bio crossover hit a vaš album
je bila prva jazz ploča u povijesti koja se proda-
la u platinastoj nakladi. Surađujete s mnogim
zvijezdama, snimili ste albume obrada, kako
se osjećate kad drugi koriste vaše predloške?
Uvijek sam zadovoljan kad netko dođe s
nekom idejom reinterpretacije moje glazbe, to
me uvijek čini sretnim. Kao i kad ja to radim,
čim mu je ideja zanimljiva za novu verziju, ili
da potiče nečiju kreativnost, čini me zadovolj-
nim. Bio sam vrlo sretan u životu da imam više
od jednog takvog trenutka. Naravno, danas
se mnoge jazz ploče sempliraju, sadrže dijelo-
ve razne glazbe, pa i moje. Sasvim je drugačije
nego kako se radilo pred jedno stoljeće. Mnogi
ni ne znaju da se na mnogim pop pjesmama
FOTO: GULIVER/GETTY IMAGES
koje slušaju nalaze sampleovi jazz glazbe.
Na albumu Gershwin’s World surađivali ste s
Joni Mitchell, Wayneom Shorterom, Stevie-
jom Wonderom, Chickom Coreom. Je li glaz-
benik “živ” onoliko koliko može dijeliti svoja
iskustva?
Naravno, kada se takve prilike dogode uvi-
jek sam zadovoljan da imam mogućnost doda-
ti nešto svoje, pa i kad se radi o, recimo to tako,
“celebrity artists”. Volim ako im mogu dodati
neki novi element, neki novi sastojak koji ne bi
imali bez mene. Život je moja radoznalost, ali
da nisam volio ono što ti ljudi i inače rade ne
bih se ni prihvatio da s njima surađujem ili da
smo na istom albumu.
Nedavno ste snimali s Johnom Legendom,
Joss Stone, Pink. Koliki vam je izazov raditi na
granici crossovera?
Koga briga o kojem se žanru radi? Neka
osoba ne mora voljeti neki glazbeni žanr, ali
ako ne volite neki žanr to ne znači da je ta glaz-
ba loša. To samo znači da vi to ne volite. Na ne-
sreću, mnogi smatraju da je jedino dobra ona
glazba koju baš oni vole. A to je vrlo arogantno
(smijeh). Pa što misle tko su oni? Nema nika-
kvog smisla tako razmišljati, pogotovo danas,
valjda smo nešto naučili.
Ove godine bili ste predavač u programu
“Charles Elliot Norton Professor of Poetry”
na sveučilištu Harvard. U programu piše da se
riječ poezija tumači u najširem značenju, da
su važne sve poetske ekspresije u glazbi ili je-
ziku. Predavači prije vas bili su Leonard Bern-
stein, Igor Stravinski i John Cage. Vaša pre-
davanja zvala su se “Ethics Of Jazz”. Što je za
vas etika jazza?
Jazz glazbenici uvijek dijele ideje. Ne trudi-
mo se zadržati stvari za sebe, jazz nije takav,
glazbenici su uvijek vrlo otvoreni. Ako nešto ot-
krijemo rado to dijelimo s drugima da vidimo
što oni mogu s time napraviti, mogu li stići neg-
dje drugdje ili doći do neke druge ideje. Sviđa
mi se taj duh timskog rada i međusobnog pošto-
vanja koje jazz glazbenici osjećaju jedni prema
drugima. Trebamo više takvih stvari u svijetu
i izvan glazbe. To je ta etika jazza
sama po sebi. Naravno, ima više
takvih primjera u jazzu; glazbe-
nici ne žele samo reagirati i da im
kažete što da sviraju. Želimo na-
praviti prezentaciju nečeg novog
za publiku, nečeg stvorenog tog
trenutka. To je vrlo iskrena i po-
štena glazba, ne ona s kojom mogu
manipulirati izvana.
Možda su zato mnogi s pop rock
strane ponekad ljubomorni na
jazz glazbenike, primjerice na
neke albume ili koncerte jer su
pojedine stvari u toj glazbi spon-
tanije?
Ponekad se i u pop kulturi do-
gađaju takve stvari, ali ponekad
su ljudi i opterećeni utjecajima
izvana koji mogu biti vrlo ogra-
ničavajući. Dok, generalno govo-
reći, jazz nema ta ograničenja.
Neka od tih ograničenja namet-
nuta su upravo zbog popularnosti
pop glazbe, ali ne morate uvijek
biti vođeni vanjskim faktorima.
Postoji mnogo načina da se gleda na stvari, uvi-
jek postoji način da se nađe kreativni element
koji može biti važna snaga za ići dalje. Kao što
znate, nema toliko mnogo umjetnika u pop
glazbi koji traju tako dugo. Ali oni koji traju su
oni koji imaju hrabrost promijeniti sebe. Dru-
gim riječima, koji put morate raditi i nešto što
ljudi i publika ne očekuju. Pa i nešto što se lju-
dima koji vode posao u industriji i neće svidjeti
ili neće podržati. Ne uvijek, naravno. Primjer su
vam Rolling Stonesi, oni manje-više rade jedno
te isto što su uvijek radili. Ali uzmite za primjer
Boba Dylana ili Brucea Springsteena, one koji
se vole mijenjati, to ih čini zanimljivima. Pa
onda mogu imati dugogodišnje karijere. Ali ih
nema puno. Jazz glazbenici imaju više fleksi-
bilnosti, a jazz glazba do neke mjere podupire
takvu hrabrost, za raditi nešto manje očekiva-
no. To je ipak okvir po kojemu jazz funkcionira.
Zadnji album The Imagine Project objavili ste
2010. za vlastitu etiketu Hancock Music. Što
mislite o današnjoj glazbenoj industriji, je li
digitalni format više oduzeo glazbi ili joj je
dodao novu vrijednost? Kakva je budućnost
autora i glazbenika?
Prije smo imali situaciju da koncertne tur-
neje potpomažu prodaju ploča, danas je obr-
nuto, albumi pomažu turneje. Izvođenje glaz-
be uživo danas je puno veća zarada od prodaje
ploča. Sve se nekako okrenulo, ali mislim da je
važno za glazbenike, bez obzira na to što se do-
godilo, pronaći neke načine da ekonomski pre-
žive sa svojom glazbom. S druge strane, internet
pomaže glazbenicima da snimaju i rade vlasti-
te ploče i izdanja bez pomoći posrednika, da ih
sami izravno prodaju na tržištu. Znači, razne
stvari mogu otvoriti različite puteve, ali nika-
da ne smijemo odustati od naših sposobnosti
da radimo ono što volimo, to je osnovno.
l i s t o p a d 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 85
NOVO/
STARA
POSTAVA
Nenad
Borgudan,
Maja
Posavec,
Edi Grubišić,
Dominik
Žagmešter,
Alen Križaj

86 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
 DETOUR
OPET NA PRAVOM
PUTU
TEKST: ANĐELO
JURKAS
F O T O G R A F I J A : M AT E J A V R Č K O V I Ć

PRED NJIMA JE NAJVEĆI KONCERT U KARIJERI

I OBJAVA NOVOG, TREĆEG ALBUMA,
“A ŠTO AK’ JA...”

l i s t o p a d 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 87
 DETOUR

D
UG O G ODINA NA SCEN I SILOM SE TR A ŽILO NA- ju najveće zadovoljstvo. To je trenutak druš-
tvenog okupljanja i slavlja koji se događa zbog
sljednika Jinxa, a onda je nastao Yammat, kasnije podijeljen
glazbe koju stvaraš i prenosiš uživo. To je naj-
u nekoliko frakcija od kojih će jedna postati Detour, bend važniji trenutak u cijelom procesu. Iako na-
koji najbliže odgovara ideji fine pop grupe s kvalitetnim stupi uživo imaju i svoju stresnu stranu. S
ženskim vokalom. Nakon uzleta s debitantskim albumom, druge strane, proces stvaranja pruža pose-
ban vid zadovoljstva i povremenog ushita, ali
promjenom prve dame benda i nestabilnog razdoblja, prije i dugih samotnih sati.
objave trećeg albuma i nakon hvaljenih singlova te nagra- S pojavom bendova kao što su Detour, Ba-
đivanog videospota za pjesmu “Snijeg”, popričali smo s dvije centralne fi- tida, Flyer, Yammat, Headoneast, Florijan
gure, skladateljem Nenadom Borgudanom i pjevačicom Majom Posavec. i drugih u glazbenim krugovima postavlja-
lo se pitanje pretendenta na poziciju Jinxa,
ali sve je ostalo samo na pokušajima i lojal-
noj konkurenciji. U kojoj se ladici glazbene
Ako se ove godine traga za kvalitetnim njim smo sigurni da dobivamo vrhunski pro- scene Detour najugodnije osjeća?
predstavnicima srednje struje domaće pop izvod, pa je prisutno veliko povjerenje u nje- Nenad: Svakako da Detour spada u isti
glazbe, Detour je prvi sinonim koji se na- gove sugestije, ideje i realizaciju. Za spot pje- glazbeni kolosijek kao Jinxi. I to bi trebao biti
meće, međutim nije uvijek bilo tako. Kojih sme “Snijeg” bio je potreban jedan nalazak mainstream. Pokušavamo i volimo vjerova-
se trenutaka sjećate kao najkriznijih ako na kojem mi je Bane na smartphoneu poka- ti da radimo pop glazbu, a opet često čujemo
je trenutak pred izlazak albuma svojevrsni zao kratki isječak s podloženom glazbom i da nas se iz većinske društvene perspektive
novi uzlet? bio sam fasciniran. Realizacija je uključivala doživljava kao alternativu. Ali to je samo po-
Nenad: Hvala na takvoj ocjeni. U proteklih jedan termin snimanja Maje i mene a ostalo kazatelj dobro poznate činjenice da je main-
godinu dana odsvirali smo dosta koncerata, se događalo sljedećih tjedan-dva, daleko od stream u Hrvatskoj ipak neki drugi tip glazbe.
objavili tri primijećena singla, dobili nagra- naših očiju, u Banetovom laboratoriju. Spot Maja: Nezahvalno je stavljati se u ikakve la-
du Oktavijan za spot godine, a ovih dana nam zaista postiže maksimalan efekt i predstavlja dice a pogotovo ne u onu od Jinxa, odnosno
izlazi i treći album za Aquarius Records koji savršenu nadogradnju pjesme kroz potpuno na njihov “tron”. Ni oni ne mogu više biti ono
će biti okrunjen nama do sad najvećim kon- pojednostavljen izraz, a uz to je i simbolički što su bili, a kamoli da mi ili netko drugi to
certom, 7. 11. u Tvornici kulture. Najkriznije višeslojan. Vjerujem da su sve to bili i argu- budemo. Što je više konkurencije, to je bolje,
razdoblje benda sigurno je bio period Maji- menti za nagradu na DHF-u. povećava se publika i kvaliteta. Mislim da se
nog izbivanja. Korijeni benda Detour sežu do Yammata, a polagano na hrvatskoj sceni i ide u tom smje-
Maja: Hvala na broju jedan. Da, nije uvijek tijekom godina zapravo je samo Borgudan ru. Mi već imamo neke jako dobre konkuren-
tako bilo, a ni sada nije lako. Kao najkriznijih bio konstanta, a pjevačice su se mijenjale te, majku im njihovu.
trenutaka sjećam se samih početaka, razila- do drugog povratka Maje Posavec. Je li tre- Kako se arhitektonsko (Borgudan) - glu-
ženja s tadašnjim menadžerom Alenom Bale- nutnom postavom riješen problem identi- mačka kombinacija (Posavec) nadopunjuje
nom iz Yammata i promjene imena u Detour. teta grupe? u kreativnom radu?
Za svaku svirku koju smo sami dogovorili Nenad: Iako sam ja kao autor bio konstan- Nenad: Ovaj album je specifičan jer nismo
čekaš lovu, sam organiziraš snimanje spota s ta u svim razdobljima, sigurno da je za pu- surađivali na klasičan način kao na prethod-
minornim budžetom, imaš pjesmu, a nemaš bliku nezahvalno mijenjati pjevačicu koja na dva albuma. Nismo pisali zajedno pjesme,
refren… E to je kriza. uglavnom predstavlja identitet benda, ali jed- nego je svatko donio svoje gotove pjesme.
Singlovima “Snijeg”, osobito sjajnim vide- nostavno tako se dogodilo. Nismo to plani- Tako je suradnja prenesena na polje realiza-
ospotom, a zatim pjesmama “Srce veliko”, rali, kao ni današnju situaciju. Nadam se da cije pjesme i načina izvedbe. O tome razgova-
“Daleko”, “Plešem sama”, počeo je revival ćemo u ovoj postavi potrajati sljedećih dese- ramo i uglavnom se lako složimo. A kreativni
benda i vraćanje vjere i interesa publike u tak albuma, što će vjerujem biti dovoljno za proces je svemirska igra, borba, nekada ga se
pjesme bez skandala i sa sadržajem. Je li vas prepoznavanje i identifikaciju. uspije “isforsirati”, dozvati, nekada nikako ne
to zateklo s obzirom na promjene pjevačice? Nakon uspješnog starta s debitantskim al- ide, nekada samo teče.
Maja: Zapravo da. Nikada ne znaš što će bumom i brojnih koncerata, bend je imao Kako u studiju funkcionira autorsko-izvo-
se točno dogoditi i kako će publika reagirati dosta prekida. Kako se to reflektiralo na đačka osovina s obzirom na Nenadov pro-
na pjesmu. Ni ja nisam znala da ću se vratiti i funkcioniranje jer se činilo da je bilo razdo- ducentski rad?
pjevati u Detouru. Taj povratak bio je poste- blja kada je opcija bila i prestanak rada? Nenad: Funkcionira već uigrano s obzirom
pen i spontan. Nije se dogodio preko noći, kao Nenad: Istina, bilo je zaista raznih faza u na to da je ovo treći album. Moja producent-
ni odlazak iz benda. Tako je i ovaj novi uzlet, životu benda do danas, pa i razmišljanja da to ska uloga je da provodim u studiju svaku se-
kako ga nazivaš, rezultat višegodišnjeg truda više nema smisla. Ali sve to je iza nas, unatoč kundu realizacije pjesme (snimanje, editira-
i rada i kad gledam s te strane, vidim kako ra- svemu nastavljamo putovanje. Zapravo mi- nje, miks) pa sam tako često u poziciji i da
stemo. Sve smo zreliji i jasniji u pjesmama i slim da smo ludi off road maratonci. donosim konačne odluke. Naravno da se kon-
drago mi je da to publika prepoznaje. Maja: To je dio priče u kojem promjene zultiram s bendom, ipak je svaki od njih puno
Za pjesmu “Snijeg” taktikom “manje je više” u bendu nisu olakotna okolnost. Imali smo veći stručnjak za svoj instrument nego ja. Na
snimili ste jedan od najefektnijih spotova dosta razdoblja kada nismo svirali. Dio razlo- koncu, bend je “dobrovoljna udruga građana”
domaće glazbene scene. ga je bio i u nama, ali i zbog okolnosti u drža- i nema mjesta despotizmu. Prije svega smo
Nenad: (Smijeh) Da, “Snijeg” je zaista ne- vi. Ipak, nisam sigurna da je gašenje Detou- frendovi, a u bendu je svatko svjestan svoje
svakidašnje lijep i pogođen spot. Ideja je po- ra ikad bila opcija. uloge i nema previše nesporazuma.
tekla od Branka Pašića Baneta, ujedno i rea- Danas ste opet u koncertnom zamahu, jesu Maja: Nenad je glava, ali i duša Detoura.
lizatora spota. S njime u ulozi autora počeli li oni najveće zadovoljstvo Detoura ili tek Dvije suprotnosti u jednom. On je umjetnič-
smo surađivati od spota za pjesmu “Srce ve- korak u cjelokupnom kreativnom procesu? ki ravnatelj s pravom veta. Ali gotovo nikad
liko”. Bane je vrhunski kreativac i vrhunski Nenad: Koncerti su sigurno najzabavni- ne zloupotrebljava svoj položaj. Čak i kad je
poznavatelj zanata, akademski snimatelj i s ji i najglamurozniji dio posla pa predstavlja- vrlo siguran u ono što radi, a nije podržan,

88 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .

“MI SMO ZAPRAVO NEAMBICIOZAN BEND I TO NAM JE SIGURNO MANA.
ALI BILO BI SUPER KAD BI SE DETOUR SLUŠAO U SLOVENIJI, SRBIJI, MAKEDONIJI I
BIH. PA I DALJE, PRIMJERICE U KAMBODŽI”, REKLA JE MAJA POSAVEC
svoju namjeru izvodi diplomatski mirno, bez
potrebe za pretjerivanjem i dokazivanjem.
Sluša druga mišljenja i spreman je promije-
niti smjer.
Treći studijski album sudeći prema singlo-
vima i uvjetima nastanka nema puno slič-
nosti s ranijim albumima. Kakav je u autor-
skom smislu?
Nenad: Album A što ak’ ja… nastajao je u
vrlo specifičnim okolnostima. Zaista pred-
stavlja presjek našeg rada proteklih pet go-
dina, a to uključuje i fazu Majine odsutnosti
u kojoj je pjesmu “Nema” otpjevao naš prija-
telj i suradnik Dario Iričanin, “Cvijet” Ines
Tričković, ja “Srce veliko”, a “Snijeg” sam ot-
pjevao s Majom, što je ujedno i označilo njen
povratak u bend. Uz dosad objavljene pje-
FOTO: GORAN JAKUŠ/PIXSELL
sme među kojima je “Daleko” koju autorski
potpisuje Maja, pojavit će se još dvije potpu-
no njene pjesme, glazbene minijature velike
umjetničke vrijednosti te četiri moje pjesme
nastale u proteklih pet godina. Sve će biti na
istom albumu i sigurno da ga već način na-
stajanja i podjela uloga čini vrlo specifičnim.
Uz to, on je zvukom i logikom stvaranja glaz-
be drugačiji od prethodnih albuma, ali pred-
stavlja našu trenutnu glazbenu estetiku i ideju
sudjelovanja u glazbi.
Ima li Detour inozemnog pandana u krea-
tivnom smislu? Možda The Beautiful South?
Nenad: Prva dva albuma referiraju na dru-
gačiju glazbu od trećeg pa mi je teško ponu-
diti jednoznačan odgovor, ali sigurno se u za-
jedničkom nazivniku mogu čuti utjecaji svih
onih idola na kojima smo odrastali, sazrijeva-
li i na kojima starimo.
Koja je inspiracija tjerala Nenada na stvara-
nje glazbe?
Nenad: Možemo krenuti od Beatlesa i El-
visa, preko Raya Charlesa do Johnnyja Casha
i gospela, a u našem okruženju Arsena Dedi-
ća, Drage Mlinarca, Drage Diklića i Đorđa
Balaševića, što je glazbeno nasljedstvo ro-
ditelja. Odrastao sam osamdesetih pa je i
dobar dio tog glazbenog razdoblja ugrađen u
moj rad, osobito bendovi i glazbenici s ondaš-
A ŠTO AK’?
“Nikad ne znaš
što će se točno
dogoditi i kako
će publika
reagirati na
pjesmu.”
nje Yu scene kao što su Haustor, EKV, Video-
sex, Idoli, Oliver Mandić. Na mene je utjeca-
lo i slušanje Radija 101 i to je bila baza koja se
godinama nadograđivala. Prolazio sam razne
faze, od rocka, grungea, funka, acid jazza i
elektronike pa sve do povratka akustici i jed-
nostavnosti.
Ima li Detour rok trajanja i koji su limiti koje
biste voljeli prelaziti kako biste imali dojam
da se nešto pokreće i da je vrijedno truda?
Nenad: Teško je predvidjeti rok trajanja.
Trajat će dok bude ugodno. Ambicija prema
svjetskoj karijeri kod mene ne postoji, nemam
ideju kako to postići. Ako nekim čudom u jed-
nom trenutku ljudima u svijetu bude zani-
mljiv bend koji pjeva na hrvatskom, zašto ne?
A do tada prepoznavanje i dobar status u re-
giji je cilj koji bismo voljeli ostvariti.
Maja: Mi smo zapravo neambiciozan bend
i to nam je sigurno mana. Ali bilo bi super
kada bi se Detour slušao u Sloveniji, Srbi-
ji, Makedoniji i BiH. Pa i dalje, primjerice u
Kambodži.
l i s t o p a d 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 89
Iskonski sin
anarhije Kako je Kurt Sutter, bivši ovisnik o hrani i drogi,

N
stvorio jedan od najvećih hitova desetljeća

Tekst: Erik Hedegaard

NAJVAŽNIJA STVAR KOJU MOR ATE što”, kaže Sutter. “Sada moramo jasno pokazati
da ovo nije oštriga ili penis, OK?” Neki klimaju
znati o Kurtu Sutteru je činjenica da
glavama. Drugi črčkaju zabilješke. Nitko se ne
je nekoć imao čak 180 kila. Možda bi smije. Ovo je ozbiljan posao.
volio da nije tako, ali što sad! Bez te go- “Trebali bismo to ovako urediti – kad te po-
gleda, neka iz očne duplje suklja krv”, kaže
leme težine koju je nosio u prošlosti,
Paris Barclay, izvršni produ-
danas ne bi bio ovdje – izgleda žilavo i cent Sinova i redatelj te epi-
ČOVJEK NA
istesano, sa 85 kila i 54 godine. Ruke zode. “Problem je u tome što MUKAMA
su mu pune tetovaža u tribal stilu, a su mu ruke vezane pa si ne Sutter (desno):
može pridržati očnu jabuči- “Najbolji
kosa zalizana i svezana u konjski rep. cu. Što ćemo onda vidjeti?” dio toga što
Čupka nepravilni busen brade proša- Sutter zamišljeno čupka nismo osvojili
rane sijedima, u zgradi u sjevernom majicu kratkih rukava. “Ako Emmy? Više
je svezan i mrak je, vrištat će se ne moram
Hollywoodu odakle koordinira događaje vezane uz ultra-nasilnu, super-krva- i micati se. Neka zatvori oko, pretvarati da
vu psihološku dramu o motociklistima, mega hit mreže FX – Sinovi anarhije. bit će onako nateknuto, unu- mi je jebeno
stalo.”
Zapravo, serija je nadaleko najveći hit u povijesti mreže, a njezin uspjeh strelo- tra ćemo ubaciti komadiće
kože i sranja, onda nešto lji-
vito raste. Tijekom 2008., u prvoj godini emitiranja, imala je čak 2,6 milijuna gavo. I krv.” Opet klimaju glavama. I opet za-
gledatelja po epizodi, a već iduće godine seriju je pratilo 4,5 milijuna. Ove jeseni pisuju. Sutter nastavlja: “OK, smislimo čime
večernju je premijeru prve epizode sedme sezone pratilo čak 10,6 milijuna ljudi. ćemo to izvesti.”
U tom momentu, svi slobodno nabacuju
Fanovi serije su fanatični. Tetoviraju si simbol bande, Smrt s kosom. Snimaju
ideje. “Ne radi li se to obično sa žlicom?”, kaže
vlastite YouTube trailere. Tuguju nakon smrti Sutterovu viziju života frajera u bandi koji mašu jedan tip.
omiljenih likova. A za sve to zaslužan je Sutter. pištoljima, odani-su-obitelji-dok-te-obitelj-ne- “Ja bih radije upotrijebio nož”, kaže drugi.
Osmislio je Sinove, producira ih, često piše sce- sjebe-pa-ti-sjebeš-njih i njihovim komadima. “Ali onda bi ga ubio jer možda pogodiš
narije, katkad ih i režira. Danas, kad SOA ulazi Sutter se primiče stolu. Posljednjih sat vreme- mozak.”
u posljednju sezonu, okupio je izvršnu ekipu na bavio se tankoćutnim nijansama ucjene, pri- “Žlica je problematična jer nije dovoljno
zbog takozvane “rasprave o atmosferi” nadola- gušivača i odlučivao koliko bi velik trebao biti oštra.”
zeće epizode. Naravno, serija ne govori o uzvi- komad stakla koji lešu viri iz leđa. A tu je i pi- “A žlica za dubljenje grejpa?”
šenim principima i nije kultivirana pa to nisu tanje kopanja oka i kako bi se to trebalo obavi- “Ili široka vilica?”
kvalitete o kojima će raspravljati; to su sastan- ti. No krenimo redom. “Prije, kad bismo prika- I tako dalje. Naposljetku se uključuje i Sutter.
ci na kojima nastoje pogoditi pravu atmosferu – zali dijelove tijela, bilo je teško razlučiti što je “Potražimo na internetu pojmove ‘kartel i mu-

90 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 . Fotografija James Minchin III

l i s t o p a d 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 91
 KURT SUTTER
čenje’, da vidimo kako su oni vadili oči, OK?” I
tu razgovor staje. Bilo bi jako jednostavno oda-
brati žlicu za dubljenje grejpa i završiti raspra-
vu. Tko bi mario? No upravo se po ovome Sutter
razlikuje od drugih. On mari. I to jako duboko,
na neki mračan način. I upravo zbog toga seri-
ja vrvi neponovljivim briljantnostima: tu su ka-
strirani silovatelji djece, tetovaže koje se ukla-
njaju letlampom, dalekometno štrcanje krvi čije
mrlje podsjećaju na slike Jacksona Pollocka,
smrt razapinjanjem, ubojstva vilicom, odsječe-
na glava koja se krčka u zdjeli s chili umakom,
mravi koji jedu lice, jezici koje protagonisti od-
sjeku sami sebi kako spriječili cinkanje i razne
dramske emocije koje biste mogli podbosti
ostanom za stoku, a sve kako bi odgovorili na
pitanje koje je Shakespeare postavio u prvom
retku Hamleta – djela s kojim se najčešće uspo-
ređuje izopačeni trokut majke, sina i poočima iz
Sinova anarhije. Ako se izgovori u tminu, pravo
je pitanje: “Tko je s druge strane?” Naravno, to
je dobro pitanje i za Suttera.
Prije Sinova, Sutter je bio scenarist serije Na
rubu zakona, također na FX-u – riječ je o goto-
vo jednako nasilnoj seriji, ovjenčanoj Zlatnim
globusom, koja prati niz pokvarenih losanđe-
leskih policajaca. Na njoj je radio od 2001. do
2008. i napredovao do titule izvršnog produ-
centa. Prije toga, bio je nitko i ništa. Dane je
provodio beznadno štancajući raznorazne sce-
narije i odlazio na sastanke Anonimnih alkoho-
ličara. Tako je bilo sve dok ga Shawn Ryan, iz-
vršni producent Na rubu zakona, nije pozvao
na sastanak zbog scenarija koji je napisao za
Zapadno krilo i odmah ga zaposlio. Taj je potez
bio motiviran razgovorom tijekom kojeg mu je
Sutter pričao o svojim nekadašnjim problemi-
ma s alkoholom i drogama, pa je Ryan shvatio
da bi Sutter u seriju mogao unijeti “zbilja fanta-
stičnu perspektivu”. “Postao je vrlo, vrlo važan
“Ja sam pametnjaković s dugačkim
jezikom i bez filtera. Imam
tendenciju hraniti zvijer. Naučio
sam kako paliti vatru tako što sam u
životu spalio sve mostove.”
član ekipe”, kaže Ryan, “iako ne i najomiljeniji.
U sobi za scenariste nije bio najsrdačniji.”
Doista, tih je dana u Hollywoodu i izvan
njega Sutter bio na glasu zbog svog nevjerojat-
nog temperamenta – često je pucao po šavovi-
ma do krajnje granice, poput luđaka. Na pri-
mjer, tijekom druge sezone SOA, nakon što mu
je studijski birokrat ispilio živce, Sutter mu je
poslao nabrušeni e-mail: “Ispuži mi iz guzi-
ce i pusti me da radim svoj jebeni posao”, radi
čega je dobio tužbu zbog stvaranja neprijatelj-
92 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
ske atmosfere u radnom okruženju. A pozna-
ti su i njegovi javni ispadi: svake godine, Sino-
vima nagrada Emmy isklizne iz ruku. I svake
godine, Sutter se nevjerojatno razljuti i “pukne”
na Twitteru. Evo nekoliko njegovih tweetova
nakon Emmyja 2011., spojenih u veličanstvenu
poruku: “Najgori dio izgubljenih Emmyja su
sva ona pušenja kite koja sam obavio na pikniku
s članovima Akademije. Dah mi i dalje smrdi
na trpki amonijak. Jebeš Glee. Mrzim ta napor-
na, ‘prihvatite me takvog kakav jesam’ raspjeva-
na derišta. Najbolji dio toga što nismo osvojili
Emmy? Sad se više ne moram pretvarati da mi
je stalo do glupe Akademije koja samo želi pro-
fit.” Ne može biti bolje od ovoga, zar ne, djeco?
Na pitanje zašto američki duh raspaljuje i
izvan svojih ureda, Sutter se nasmije i kaže: “Ja
sam pametnjaković s dugačkim jezikom i bez
filtera. Neki dan sam se našalio i rekao: ‘Nau-
čio sam kako paliti vatru tako što sam u životu
spalio sve mostove.’ I to je istina, shvaćaš? No
sada sam se smirio. Nije me više tako lako ra-
zjariti kao što je to bio slučaj tijekom prvih ne-
koliko sezona serije. Više nisam toliko nesigu-
ran. A i FX-ov je stručnjak za odnose s javnošću
na neki način digao ruke. S vremena na vrije-
me, rekao bi: ‘OK, možeš li mi učiniti uslugu?
Možeš li bar izbaciti riječ “pizda”?’ Slušao sam
ga i poštovao njegovu želju, ali na kraju bi obič-
no napravio po svome. Iskreno, najčešće samo
potpirujem vatru, zadržavam interes obožava-
telja kako bi i dalje pratili seriju, čak i kad se ne
emitira. Imam tendenciju hraniti zvijer.” Po-
vlači dim cigarete. “Gle. Znam kako to izgle-
da. I znam da sam bombastičan i da pretjeru-
jem, ali ljudi koji me poznaju, znaju da je to dio
mene, ali i da postoje i drugi dijelovi.”
Ili, kako to kaže njegov bivši šef Ryan: “Posto-
je dva Kurta Suttera. Jedan je buntovni izopće-
nik kojeg voli pokazivati svijetu, a drugi je osjet-
ljiviji, promišljeniji Kurt. Njegovo buntovništvo
nije gluma. To je više devijacija da ispuni svoje
želje i način da prikrije bol koju je proživio kao
klinac i adolescent.”
Tijekom djetinjstva, provedenog u Clarku u
New Jerseyju blizu saveznog zatvora, Sutter
je većinu vremena boravio skriven u podrumu
kuće. Njegov otac, jedan od šefova u General
Motorsu, bio je prilično distanciran; kad je na-
vršio 13, shvatio je da mu je majka alkoholičar-
ka. Imao je i dvije starije sestre koje nikada nisu
bile u blizini. Pohađao je katoličke škole, no to
ne znači da je proživljavao nekakve grozote
(“Nisu me sodomizirali”). Jedino što ga je muči-
lo bilo je kolekcionarstvo njegove majke koja je
skupljala sitne porculanske figurice marke Hu-
mmel koje je iz nepoznatih razloga mrzio (“Te
sulude pizdarije...”); mučila ga je i noćna mora
zbog koje tri godine nije spavao kako treba (sa-
njao je da su ga uronili u vodu ispod nekog leša
i da ne može pobjeći: “Vidio sam te prazne oči
i osjetio pritisak trupla”); osim toga, mučila ga
S
je i prekomjerna debljina.
ADA JE OPET NA OTVORENOM.
Novi je dan. Naslanja se na neki
drugi zid. Pali novu cigaretu i opet
čupka majicu kratkih rukava –
često to radi, kao da prstima kani
probušiti tkaninu. Kaže da je u djetinjstvu cije-
lo vrijeme gledao TV: Happy Days; All in the
Family; Welcome Back, Kotter; medvjeda Yo-
gija i Zekoslava Mrkvu. “Provodio sam jebene
sate i sate ispred TV-a.” A onda, kad se majka
propila, Sutter je počeo jesti. “Bila mi je jedina
prijateljica. Kad je ona odustala, bio sam sje-
ban. I tada sam počeo jesti. Hrana mi je bila
prva droga. U tinejdžerskim godinama, imao
sam 180 kg. Nisam imao curu. Kad imaš 180
kg, ljudi se ne žele ševiti s tobom. Zdrobio bi ih
i ubio.” Čupka, frče i stišće majicu. “Zapravo,
živio sam u izolaciji”, nastavlja. “Tata je bio ra-
zočaran mnome jer sam bio pretio, a on je bio
sportski tip. I zato sam mnogo vremena provo-
dio u podrumu. Sišao bih dolje, pobjegao i bio
što sam god želio biti. Živio sam u svijetu mašte.
U njemu je uvijek bila prisutna osveta. Bio sam
jako ljutit, a ljutnju sam kombinirao s bijesom
i strahom – sve je to utjecalo na moju maštu.
Nisam maštao o jahanju ponija na polju. Ma-
štao sam o tome kako da sve sjebem.”
Kad je maturirao, 1978., umjesto prejedanja
počeo je prekomjerno piti. Na sveučilištu Rut-
gers, gdje je studirao masovne medije i engleski,
počeo je vježbati i navukao se na kokain. Izne-
nađujuće, to mu je omogućilo da prvi put sam
sebe shvati. “Sam sam se liječio od kako sam
izašao iz jebene utrobe”, tvrdi. “No u nekom
sam momentu shvatio da s 180 kila nikoga ni-
kada neću poševiti. Zato sam prestao s ovisno-
šću o hrani i zamijenio je drugom. Za manje od
godinu dana, prepolovio sam se. Da. Prepolovio
FOTO NA OTVORU: FRIZURA - CHERI KEATING, THE WALL GROUP
sam težinu i dvostruko povećao količinu ludo-
sti.” Cijelo je vrijeme Sutter bio mršavac u tije-
lu debelog lika, no sad je napokon mogao neko-
ga i poševiti. To je bilo dobro. Bio je to početak.
Nakon fakulteta, idućih 20-ak godina, selio
se iz jednog grada u drugi, s jednog posla na
drugi, neuspješno pokušavajući naći svoj poziv.
Neko se vrijeme u New Yorku bavio stand-up
komedijom. Zatim je glumio u kazalištu. Onda
je na motoru proputovao cijeli SAD, prodao
Harley i postao student likovne umjetnosti na
sveučilištu Northern Illinois. Do 2000. već se
oženio i pokušavao izgraditi život kao glumac
u LA-ju. Nakon toga se rastao i opet bio na sto

muka. Tada je već 10 godina bio trijezan. Na-
vršio je 40 godina i studijima slao scenarije u
nadi da će netko jedan i prihvatiti. Tako je pro-
veo dvije godine, a onda ga je 2001. Ryan po-
zvao da počne pisati za seriju Na rubu zakona.
I eto ga – postao je ono što je cijelo vrijeme tre-
bao postati.
“On je autor serije s mentalitetom rock zvi-
jezde”, blagonaklono ga opisuje šef mreže FX,
John Landgraf. “Zbilja volim Kurta. Često smo
se znali žestoko posvađati, ali nije tip koji će be-
zrazložno uništiti sve oko sebe. Iznimno je svje-
stan samog sebe i voljan pokazati primitivniju
i neprijatniju stranu svoje osobnosti. Umjetnik
je. Provokator. Jedan od najzabavnijih tipova
koji postoje.”
FOTO: PRASHANT GUPTA/FX NETWORK; GULIVER/REX
Uska odjeća i kratke suknje sigurno plešu od
sreće kad je na vidiku Sutterova žena, Katey
Sagal. Dobro se snalazi i u kratkoj suknji i sa
Sutterom – da ne spominjemo njezinu opaku
i simpatičnu interpretaciju Gemme, majke iz
bajkerske družine u Sinovima. Za sve to zaslu-
žuje Emmy (bio bi to još jedan čavao u lijesu
napirlitane supruge koju je tumačila u serijalu
Bračne vode). Katey Sagal ima goleme oči boje
jantara koje poprime poseban sjaj i zaigranost
kada priča o prvom spoju s budućim suprugom.
Susreli su se u kafiću. Povela je prijateljicu, za
RAJ ZA
GANGSTERE
Lijevo: Sutterova hiper-
nasilna saga o bajkerima
puna šekspirijanskih
motiva, Sinovi anarhije,
postala je najveći hit
u povijesti mreže FX.
Privlači više od 10
milijuna gledatelja. Ispod:
Sutter sa suprugom,
Katey Sagal, kojoj je u
seriji dao ulogu opakog
matrijarha. Kako se serija
bliži kraju, Sutter se brine
zbog perioda odmora.
“Ako ne pišem, pomalo
sam izgubljen.”
slučaj da Sutter ispadne čudak. “Nisam znala
što očekivati”, kaže, “ali pozitivno sam reagi-
rala na njega.” Na trenutak zastane pa nastavi:
“Nakon spoja sam ga poljubila.” Je li mu uvalja-
la jezik? “Možda.” (Sutter kaže: “Pošteno mi ga
je uvalila. Pomislio sam: ‘Sviđa mi se ova cura.’
Nisam pristalica nedorečenosti.”) Vjenčali su se
nekoliko godina poslije. Pomogao joj je da od-
goji dvoje djece iz prethodnog braka, a onda i
S
njihovo vlastito dijete, kćer Esmé.
AGAL JE UZ SUTTER A PROVE-
la već dovoljno vremena i ne sum-
njamo da je vidjela svašta; ipak,
neki put toliko ode u krajnost da
čak i nju iznenadi. Čini se da je nje-
gov blog, SutterInk.com, mjesto za odušak, a
onda i za kajanje. Jako voli isprike. Jednom je
rekao: “Da se ne ispričam, ne bih imao ni jed-
nog prijatelja.” Njegov je blog mjesto na kojem
može otpuhnuti, pogledati samog sebe i zaklju-
čiti da se osjeća najviše živ tek kad je u “stanju
pravedničke živčanosti”. Ondje također otkriva
i svoje apsolutno najmračnije dijelove. Jednom
se tako prisjetio maštarije koju je ispričao su-
pruzi, u kojoj “pretili, mentalno zaostao tinej-
džer siluje truplo svoje mrtve majke koristeći se
podlakticom koju je pak odgrizao svom polu-
mrtvom, mršavom starijem bratu.” Ovo uvelike
nadmašuje sve viđeno u Sinovima. Kad je pod-
sjetim na to, Sagaline velike oči malo se objese,
izgleda utučeno i zbunjeno: “To mi je ispričao?
Možda sam zaboravila. Mislim, baš lijepo...” Od-
mahuje rukom. Čini se da više nema komentara.
Žive u kvartu Hollywood Hills, na vrhu strmog
prilaza, okruženi grmljem, stablima i sjena-
ma. Imaju bazen, psa i Sutterova ljubimca, sivu
afričku papigu. Soba u kojoj Sutter piše izgleda
cool i uredno. Sjedi na kauču, ispruženih nogu i
nastavlja razgovarati o sebi. Kaže da ga u gužvi
napadne panika i da bi radije bio sam sa sobom,
kako je bilo nekoć dok je provodio vrijeme u po-
drumu. “I dalje preferiram biti zatvoren u sobi”,
kaže, “dok slušam unutarnje glasove, smišljam
scene i odigravam ih u glavi.” Kaže da se, osim
kroz posao, s ljudima povezuje jedino na sastan-
cima Anonimnih alkoholičara. Pije lijek protiv
depresije i nervoze zvan cymbalta i dva
puta mjesečno razgovara s psihijatrom.
(“Radim to zbog održavanja forme. Više
nisam na rubu”). Nema fotografija na
kojima je u svojem najdebljem izdanju,
ni jedne, a dok progovara o tome, mota
majicu oko prstiju.
“Sve sam ih spalio”, tvrdi. “U jed-
nom trenutku riješio sam se svega što
sam imao.” Nakon što je skinuo 90
kila, morao se uhvatiti u koštac s mlo-
havom kožom koja mu je visjela s ti-
jela. “Obavio sam nekoliko operaci-
ja”, kaže. “Tijekom 20 godina, dva ili
tri puta uklanjali su mi suvišnu kožu.
Najviše zbog zdravstvenih razloga.”
A možda su postojali i drugi razlozi.
Kako god. Podsjetnici... Što će mu to?
Naravno, s obzirom na njegov tijek života,
ako ga ne muči jedna stvar, muči ga neka druga.
“Previše sam osjetljiv. Nisam jedan od onih koje
ništa ne dotiče. Mogu biti u prostoriji s 999 ljudi
koji me vole, no bit ću opsjednut onim jednim
tipom koji me ne voli. I to ne znači da bih želio
promijeniti njegovo mišljenje. Želio bih ga jebe-
no skratiti za glavu. A poslije, ako sam pogrije-
šio, rado ću se ispričati.”
Nakon završetka Sinova, Sutter će na FX
dovesti svoju novu seriju, The Bastard Execu-
tioner. Radi se o krvniku u Engleskoj, potkraj
srednjeg vijeka. Landgraf s FX-a ovako opisu-
je seriju: “Na kraju krajeva, bit će slična Sino-
vima anarhije, s vrlo snažnim naglaskom na
šekspirijansko putovanje oko kojeg će se vr-
tjeti radnja.” Naravno. Bit će to još jedna kr-
vava serija, puna stvari koje se Sutteru stalno
motaju po glavi. Veseli se tome. Jedino čega se
plaši su periodi predaha između dva projekta.
“Ako ne pišem, ne znam tko sam”, tvrdi. “Malo
se pogubim. Pitam se, što sam? Tko sam? Što
radim? Odmaranje mi ne ide najbolje. Bespo-
slene ruke vrag zaposli. Malo sam sjeban. No
to je dio mog šarma.” Smiješka se, dok prstima
i dalje prtlja po majici. Gotovo kao da će je pre-
okrenuti na drugu stranu, što se može dogoditi
kad ne paziš.
l i s t o p a d 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 93
94 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
 KRALJ
holivudske
TAME
David Fincher nikad se nije libio odvaliti šamar
stereotipnim produkcijskim dirigiranjima. U
istom tonu nastavlja i s trilerom “Nestala”.
Tekst Anđelo Jurkas

K
ONCENTRIR ATE LI SE NA TEASER FILMA “NESTA-
la” (Gone Girl) na YouTubeu, na prvi pogled imate dojam
kako se radi o krimiću u kojem je krajnja misija odgo-
netnuti je li osumnjičeni suprug možda kriv za nestanak
svoje supruge. U rukama nekog redateljskog školarca imali
bismo klasičnu razradu triler i krimić motiva temeljenog
na istoimenoj noveli prilično vruće američke novelisti-
ce, novinarke i kritičarke Gillian Flynn, no ako se režije prima mračni David
Fincher, stvar poprima višeslojne i hiperdimenzionalne razmjere. Već prema pi-
sanom predlošku autorice sklone mistificiranjima i psihološkim poigravanjima
s likovima, stvar je valjalo sagledati daleko šire od nekih osnovnih filmskih po-
stulata rezerviranim za trilere s potpisom Hollywooda. Gillian u svom prvom
romanu “Sharp Objects” iz 2006. tematizira slučaj serijskog ubojice iz Missou-
rija iz perspektive novinara, no uz glavnu temu ulazi i u rukavce psihološke
analize disfunkcionalnih obitelji, prilično nasilnih karaktera sklonih samooz-
ljeđivanju i lepeze tamnih strana ljudske psihe. “Dark Places” (2009.) je priča
o djevojci koja istražuje je li njen brat doista kriv za ritualno ubojstvo članova

l i s t o p a d 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 95
 DAV ID F I NCHER
obitelji koja čeka ovogodišnju premijeru ekra-
nizacije s Charlize Theron, Christinom Hen-
dricks i Chloe Grace Moretz. Roman “Gone
Girl” (2012.) je priča o Nicku Dunneu, čovje-
ku čija je supruga Amy jednog dana neobjaš-
njivo i iznenada nestala nakon petogodišnjeg,
naoko harmoničnog braka. Tijekom policij-
ske pretrage od situacije tugujućeg i zabrinu-
tog supruga dolazi do pozicije osumnjičenog.
P
No je li to jedini smjer i kraj iznenađenjima?
R E DL O Ž A K E K R A N I Z A C I J E
“Nestale” komad je za koji ne bi
mogli naći bolji redateljski izbor
od Davida Finchera, čovjeka koji
se u dosadašnjoj filmografiji iska-
zao kao jedna od nespornih živućih instituci-
ja američkog filma. Lik kojem Hollywood nije
smetnja kada naumi “odvaliti šamar” stereo-
tipnim producentskim dirigiranjima po koji-
ma se scenaristički rješavaju happy endinzi,
kako bi se privuklo što je moguće više publike.
Ta pravila za njega ne vrijede. Fincher je jedan
od onih autorski imena koji poput Woodyja
Allena, Martina Scorsesea, Davida Lyncha,
P.T. Andersona, Sophie Coppole, Darrena Aro-
nofskog ili braće Cohen imaju slobodu varirati
predloške izvan očekivanja i prilagođavati gle-
datelja sebi, a ne obratno. To je ključ nastan-
ka filmova zadovoljavajućeg financijskog feed-
backa, unatoč težem putu stvaranja autorskih
filmova. Za vrijeme rasprave o mogućoj ekra-
nizaciji Fincher se “hladio” od pomalo ishitre-
ne, ali nimalo deplasirane prerade skandinav-
skog krimića “Muškarci koji mrze žene” te mu
je nova filmska intriga prema književnom hitu
došla kao naručena.
Spoj istomišljenika, čija radna etika i smjer
razmišljanja kucaju u jednaki mrak, briga-
ju slične brige o potkontekstima glavne priče,
uzbuđuju ih neočekivani scenaristički rukav-
ci, prelaze iz neočekivanog u strašno, bili su
dobitna kombinacija. “Vrlo je teško biti stvar-
nom osobom u ovo vrijeme u koje živimo, ali
stvarnom izgrađenom osobom, a ne zbrojem i
kolekcijom osobina ličnosti probranom iz be-
skrajnog Automata karaktera. I ako svi od
nas samo glumimo uloge, tada ne postoji tako
nešto što se naziva – srodnom dušom”, izjavi-
la je Gillian Flynn. Ono što je Finchera privu-
klo u priči, prema vlastitim riječima, drama-
tizacija je cijelog slučaja i način kako je jedna
intimna obiteljska priča postala medijska sen-
zacija i populistički detalj za showbizz medi-
je, na onu klasičnu “hijena i plijen” priču. To
je ostavljao puno prostora za fino oblikovanu
subverzivnu kritiku i zajedljivi komentar sta-
nja u društvu i medijima.
Puno je pozornosti posvećeno he said/she
said momentu opisivanja postupaka glavnih
karaktera, s obzirom na f lashback taktiku
prepričavanja radnje, pritom vodeći računa
da se u gledatelja ne stvori dojam pretjeranog
objašnjavanja, već da ga se suptilno scenari-
stički vodi. Fincher ima puno hvale za autori-
96 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
cu predloška i kao spisateljicu i kao scenari-
sticu, ali i kao filmofila, ističući je kao osobu
koja je pogledala vjerojatno više filmova i od
njega te joj proces prilagodbe za film nije bio
nepoznat. Strasno je slagala psihološke pred-
loške glavnim glumcima, zbog čega im je lakše
bilo glumiti jer je takav proces psihološki naj-
uvjerljiviji.
Što se tiče odabira glumaca, puno se pažnje
posvetilo momentu koji će Fincher slikovi-
to nazvati “padanjem niz liticu facom prema
dolje”, misleći pritom na glumce koji su spre-
mni riskirati i napraviti sve kako bi dobili efekt
za odigranu rolu. Rosamund Pike kao slat-
ka nježna Amy bila je zapažena zbog drugih
uloga, ali i nekih privatnih stvari koje su je či-
FILM “NESTALA”
U PRVIH JE
MJESEC DANA
NA BOX OFFICEU
VRATIO ULOG
OD 60 MILIJUNA
DOLARA.
nile savršenim odabirom, primjerice činjenici
da se radi o kćeri jedinici. Bena Afflecka an-
gažirao je zbog njegove sposobnosti prima-
nja udaraca sa strane i da bude osumnjičeni,
glavni negativac, do neke mjere i zbog privat-
nih životnih epizoda. Glazba njegovih čestih
suradnika Trenta Reznora (Nine Inch Nails)
i Atticusa Rossa u svojim elektro-eklektičkim
zahvatima doprinosi stvaranju jeze.
Nakon što su producenti (među kojima je i
glumica Reese Witherspoon) otkupili prava
na ekranizaciju bestselera za 1,5 milijuna do-
lara, autorica je prilagodila scenarij i predala
ga vizualcu mračnjaku s kojim je, otkrit će se
poslije premijere filma, stvorila posebnu ke-
miju. Njihov odnos je rezultirao jednim od
najboljih filmova godine, nedvojbenim kan-
didatom za Oskara, filmom koji doziva rad
Alfreda Hitchcocka s mišlju da je svoje najbo-
lje filmove realizirao u 21. stoljeću. Uostalom
ni Fincher neće bježati od doslovnih homma-
ge scena njegovim filmovima “Sjever/sjevero-
zapad” i “Psiho”.
“NESTALA”
Fincher je
Bena Afflecka
angažirao
zbog njegove
sposobnosti
primanja
udaraca sa
strane
U Fincherovim rukama klasična triler pre-
misa postaje rollercoaster neočekivanih obra-
ta u dvoipolsatnom trajanju, briljantna psiho-
loška studija muško-ženskih odnosa u kojoj
se ni jedan jedini kadar ne doima suvišnim,
potrošenim i nedorečenim. Bravuroznost se
odnosi na rad s glumcima (Ben Affleck kao
glavnoosumnjičeni, dijabolična Rosamund
Pike kao njegova potencijalna žrtva, odlična
sporedna rola sestre glavnog osumnjičenog
Carrie Coon), “disanje” kamere u odnosu na
protagoniste, ubode u intimu kroz naoko ne-
primjetne zahvate u tkivo scene, kritiku me-
FOTO NA OTVORU: GULIVER/GETTY IMAGES; BLITZ
dijski silovanog društva u kojem je senzacio-
nalizam uvijek ispred interesa pojedinca. Taj
medijski cirkus je poligon za Fincherovu igru
u kojoj je “Nestala” bastard filmova “Zodijak” i
“Sedam”. Za ljubitelje krimića i višeslojnih tri-
lera Fincher se pokazao i kao vrhunski majstor
suspensea i poznavatelj ljudske tame, a napo-
se kao vizualac u čijim rukama ništa nije ona-
kvim kako se čini.
Detalj koji svjedoči o boksačkoj knock out
taktici Fincherovog novog filma ilustrira si-
 tuacija koja se dogodila nakon skrivene novi-
narske projekcije u jednom zagrebačkom kinu,
kada je po završetku filma pedesetak novinara
i filmskih djelatnika ostalo skoro nijemo sjedi-
ti u tišini. Nedugo potom jedan od dokumen-
tarista HRT-a Leon Rizmaul (“Druga strana
Wellesa”, “Goranov Wimbledon”, “Mosor živi
vječno”) poslao mi je poruku: “Razmišljam o
tome kako je Finch uvalio svima nama da raz-
mišljamo o vjernosti u našim provincijsko ne-
bitnim životima”. I upravo je u toj rečenici su-
blimirao fantastičan redateljski rad, gdje je
krajnji utjecaj na gledatelja najvažniji, a on
je efektan.
Prema prvim reakcijama kritike i publike
riječ je o spektakularnom trileru u kojem do-
minira inteligentno poigravanje s percepcijom
gledatelja, a napose sjajnim korištenjem osnov-
nih filmskih oruđa i postulata pričanja priče.
U prvih nekoliko dana na box officeu vratio je
ulog od 60 milijuna dolara, dok su recenzije u
američkim i svjetskim medijima izvrsne. Kri-
tičari se natječu u komplimentima. Od IMDB-
a, preko Rotten Tomatoesa, Metacritica i Cine-
mascorea do LA Timesa i New Yorkera ocjene
sežu do visokih osam ili devet ako je deset vrh,
F
ili četiri i pet zvjezdica kad je pet vrhunac.
INCHER JE POZ NAT K AO V R-
hunski stilist, no nikada nije do-
zvolio da mu forma dominira sa-
držajem, nego je uvijek na prvo
mjesto stavio sjajno napisanu
priču na temelju koje će graditi vizualni iden-
titet, a “Nestala” je spoj njegovog prepoznatlji-
vog stila i nevjerojatno vještog baratanja kri-
minalističkim i triler žanrom. S filmovima
“Benjamin Button” i “Društvena mreža” kon-
kurirao je za Oskara, a sljedeće godine film
“Nestala” mogao bi biti nominiran u najvaž-
nijim kategorijama, iako su konzervativni čla-
novi Akademije rijetko nagrađivali trilere, po-
gotovo ako su ulazili u uži izbor s filmovima o
ljudskim dramama i herojstvima.
Od ranih dana David Fincher (rođen 1962.
u Denveru, Colorado) je bio zaražen filmom, a
nakon zaposlenja u Industrial Light & Magicu i
činjenice da je sudjelovao u produkciji “Povrat-
ka Jedija” i “Indiane Jonesa i ukletog hrama”,
otvorila su mu se vrata za druge angažma-
ne te je u prvom dijelu karijere bio poznat po
snimanju spotova, koncerata i dokumentara-
ca brojnih glazbenika. Najprije je snimao spo-
tove za američku pop zvijezdu Ricka Springfi-
elda i grupu The Motels, da bi kasnije proširio
klijentelu na mnogobrojne zvijezde poput Ma-
donne (“Express Yourself”, “Vogue”, “Bad Girl”,
“Oh Father”), Michaela Jacksona (Who Is It”),
Rolling Stonesa (Love Is Strong”), Stinga (“En-
glishman In New York”), Georgea Michae-
la (“Freedom 90”), Billyja Idola (”Cradle Of
FOTO: GULIVER/REX
Love”), pomalo zaboravljenih glazbenika osam-
desetih poput Paule Abdul, Neneh Cherry ili
Jody Watley ili pak rokera Stevea Winwooda i
Aerosmith. Spotovi su se isticali visokom este-
NA JBOLJI FILMOVI
DAVIDA FINCHERA
1. Klub boraca (1999.)
Termin kultni je dobio novo značenje ovom
ekranizacijom romana Chucka Palahniuka koji
je određivao svjetonazor alijeniranih gledate-
lja, nudio prepoznavanja i odgovore đavolskim
principom dubliranja uloge Edwarda Nortona i
Brada Pitta, kroz fenomenalnu priču o gublje-
nju identiteta pojedinca na prijelazu tisućlje-
ća, fantastičnom mash upu psihološke studije
profila mladog urbanog biznismena, a ujedno
i jedna od najljepših ljubavnih priča postavlje-
nih u filmu generacije XYZ.
2. Sedam (1995.)
Poslije Demmeovog “Kad jaganjci utih-
nu” (1991.) činilo se da ne postoji više pra-
znih mjesta u portretiranju jeze serijskih ubo-
jica, a onda se pojavio John Doe utjelovljen
kroz maestralnu ulogu Kevina Spaceya, stav-
ljen kao dijabolični antagonist dvojici genera-
cijski i operativno suprotstavljenih detektiva
u fantastičnim ulogama Brada Pitta i Morga-
na Freemana koji će propitati niveliranje ter-
mina “dobro/zlo”, “loše/dobro” kroz sumanuti
pohod jednog naoko psihotičnog karaktera.
3. Nestala (2014.)
Maestralna psihološka studija urbanih bra-
kova, veza, privlačnosti, kroz hitchcockovski
umotan triler i misteriozni krimić čija seman-
tika uvlači u ruho medijskog senzacionaliz-
ma i navada eksploatacije privatnih tragedija
kao fantastičnog showbizz materijala. Film bra-
vuroznog scenarija, sjajnih profiliranja likova
od krvi i mesa, izvanrednih ženskih rola (Rosa-
mund Pike – glavna, Carrie Coon – sporedna),
napose najneočekivani-
jih twistova u radnji koji
će rezultirati vrtoglavim
rollercoasterom.
4. Zodijak (2007.)
Društvena mreža
(2010.)
Osim u rubnim, psiho-
patskim, kriminalnim ka-
Pitt, Paltrow i
Freeman u filmu
“Sedam” iz 1995.
rakternim zonama Fincher se pozabavio i sa-
svim naoko običnim pojedincima. Tako će
slučaj glasovitog američkog serijskog uboji-
ce Zodiaca promatrati kroz prizmu jednog od
detektiva zaduženih za slučaj te će kroz odlič-
nu rolu Jakea Gyllenhaala, spariranje Rober-
ta Downeya Jr.-a te Marka Ruffala portretira-
ti Ameriku 70-ih razgolićavanjem na naoko
vrlo jednostavan način, dok će u “Društve-
noj mreži” temeljem neautorizirane biografije
u jeku procvata Facebooka kao vodeće druš-
tvene mreže današnjice dati pregled života,
radne etike i moguću raščlambu uspjeha nje-
gova osnivača Marka Zuckerberga.
5. Igra (1997.)
Futuristički postavljen kriminalistički SF smje-
šta poslovnog čovjeka (Michael Douglas) u
napeticu, igru mačke i miša, a temeljem čud-
nog rođendanskog dara koji mu je zamislio
njegov otuđeni brat (Sean Penn). Nakon što
nije odolio znatiželji i ulaska u tzv. Consumer
Recreation Services (CRS) slijedi serija neo-
bičnih, nesretnih događaja u kojima se snalazi
kao neki od Kafkinih junaka.
Važno je spomenuti da ni jedan od ostalih
Fincherovih filmova, treći dio franšize “Alien”,
oskarovski patetični i nagrađivani “Benjamin
Button”, klasični krimić “Soba panike” s Jodie
Foster i Forrestom Whitakerom i vremenski
zbrzana ali estetski sjajna verzija skandinav-
skog trilera “Muškarci koji mrze žene” s geni-
jalnom Rooney Mara, nije bio ni blizu proma-
šaja. Samo se u kontekstu spomenutih remek
djela ta niska vrlo dobrih ili tek dobrih filmo-
va isticala izrazitim osje-
ćajem za spoj vizual-
nog i sadržajnog, sjajnim
radom s glumcima, slu-
hom za posebno, druga-
čije, autorsko, što će ga
nesumnjivo pozicionirati
Gyllenhaal
i Fincher,
i izdvojiti kao jednog od
najvećih i najzanimljivijih
“Zodijak”,
filmaša današnjice.
2007.
l i s t o p a d 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 97
 DAV ID F I NCHER
tikom, krajnje stiliziranim kadrovima s efekti-
ma dominantne plavkaste nijanse, brzim mon-
tažnim rezovima i začudni kutovima snimanja.
Istovremeno je snimao reklamne filmove, stje-
čući marketinške veze kroz suradnju s kompa-
P
nijom Propaganda Films.
RVA R E DAT E L JSK A PR IL IK A
bila mu je režiranje trećeg nastav-
ka serijala “Alien” preuzetog od Ja-
mesa Camerona. U SF hororu u
kojem se sve reklo uspio je dati au-
torski pečat, ističući mračnu dimenziju radnje,
ali nikad nije prebolio neslaganja s producen-
tima i zamjera im premalo autorske slobode te
prekrajanje scenarija, zbog kojeg je film ispao
lošiji nego što bi bio da je imao odriješene ruke.
Zato je drugu priliku dobrano iskoristio reži-
rajući apokaliptični psihološki triler “Sedam”
u kojem je sukobio sile tame i sile pravde utje-
lovljene u vrlo opipljivim likovima. Film je te-
meljen na sjajnoj noveli Andrewa Kevina Wal-
kera o dva detektiva (crno-bijela i staro-mlada
kombinacija Morgana Freemana i Brada Pitta)
i potjeri za serijskim ubojicom (kojeg u nezabo-
ravnoj i zastrašujućoj ulozi glumi Kevin Spacey)
koji svoje žrtve pronalazi i “kažnjava” po princi-
pu sedam smrtnih grijeha. Film je remek-djelo
u kojem je Fincher nagovijestio svoj redateljski
identitet, vrhunski stilizam, intenzitet glumač-
kih izvedbi i iznimno snalaženje s nekoliko se-
gmenata filmskog rukopisa. Od sjajnog scena-
rija do metafilmskih potkonteksta i skica koje
su gradile turobnu atmosferu (u cijelom filmu
pada “teška dylanovska kiša”), pa sve do fra-
pantnog i strašnog kraja različitog od svega
dotad viđenog, očekivanog i naučenog. Postu-
pak koji će vrlo vjerno ponavljati u “Nestaloj”.
“Sedam” je bilo prvo djelo koje je radilo razli-
ku i zbog kojeg je skrenuo pažnju istinskih lju-
bitelja sedme umjetnosti, nesklonim standar-
dima holivudske konfekcije. Zatim je slijedila
zagonetna krimi priča “Igra” u kojoj je suprot-
stavio dva brata (Michaela Douglasa i Seana
Penna), pri čemu je stariji prihvatio začudnu
role playing igru koja je bitno počela utjecati
na njegov život. Potom slijedi apsolutni vrhunac
karijere i jedan od najboljih filmova svih vre-
mena “Klub boraca”, film o podvojenom iden-
titetu, traženju svojeg ega, alter ega i sličnih Dr.
Jekyll/Mr. Hyde prispodoba pri naoko uspješ-
nom yuppieju, naličju predstavnika mladih,
modernih ljudi na prijelazu tisućljeća. Ta igra
koju su odigrali Ed Norton i Brad Pitt, praće-
ni jednako sjenastom, mračnom, neodoljivom
Helenom Bonham Carter, ostat će zapisana u
analima filmske perfekcije. Stupanj alijenacije
modernog mladog čovjeka pretekao je Kafku
samoga, plasirajući toliko sublimiranih poruka
da je kultni status bio zagarantiran na dan pre-
mijere. Ekranizacija jednako zanimljive knjige
Chucka Palahniuka, “Klub boraca” je unatoč
ne velikoj box office zaradi ostao tetoviran pod
kožom milijuna mladih gledatelja, do te mjere
da su se po uzoru na film u realnom životu po-
98 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
javljivale skupine mladića koje bi imiti-
rale podzemne borbe kakve organizira-
ju likovi u filmu. Sve je to bio tek urlik u
potrazi za izgubljenim identitetom zbog
strašnog tempa života. Film koji odolije-
va vremenu i po svemu sudeći bit će sve
aktualniji galopiranjem informatologi-
je naše svakodnevice.
“Soba panike” je bio hi tech stilizirani triler
o majci koja se bori za kćer protiv kriminala-
ca koji im pokušavaju provaliti u kuću, dok se
u “Zodijaku” opet uhvatio sveameričkih sup-
kulturnih legendi i fascinacije serijskim uboji-
cama, ali ovaj put premještajući fokus s uboji-
ce na istražitelje i novinara koji je pratio slučaj.
Potom je skliznuo u patetiku režirajući predvid-
ljivu dramu, metafiziku o Benjaminu Buttonu
adaptiranjem kratke priče F. Scotta Fitzgeralda
“Neobičan slučaj Benjamina Buttona”.
“UVIJEK SU ME
VIŠE ZANIMALI
FILMOVI KOJI
PLAŠE. NAKON
“RALJA” NISAM
VIŠE ZAŠAO U
DUBOKU VODU.”
Onda se pozabavio real lifeom ekranizira-
jući jednu verziju života Marka Zuckerberga
u “Društvenoj mreži”, još jednom namjernom
iskoraku u svakodnevnost, biografsku crti-
cu lika čije je vrijeme i optimizacija poslovnog
uspjeha tek dolazila. I tu se snašao vrhunski po-
OD ALIENA DO
PATETIKE
Prvu priliku
dobio je na
trećem “Alienu”
(lijevo sa
Sigourney
Weaver 1992.).
Tilda Swinton
i Brad Pitt u
“Neobičnom
slučaju
Benjamina
Buttona”.
dređujući svoj zanat funkcionalnosti priče, fo-
kusirajući se na interpretacijama lika koji su
mu dali glavni suradnici, s obzirom na to da se
Zuckerberg svim silama trudio spriječiti dis-
tribuciju filma. Osim toga, primio se još jed-
nog začudnog slučaja, remakea netom završene
uspješne skandinavske ekranizacije “Girl With
The Dragon Tattoo”, u nas nespretno prevedene
“Muškarci koji mrze žene”, a jedan je od izvrš-
nih producenata te redatelja prve dvije epizode
iznimno hvaljenog serijala “Kuća od karata”. Tu
će niz zasad zaključiti “Nestala”. Planove za bu-
duće ekranizacije zasad ne otkriva, ali bez sum-
nje bit će nešto zbog čega se filmofili izgarati od
znatiželje o kakvim se karakternim vožnjama i
devijacijama ovaj put radi.
Mimo filmova koje je realizirao zanimlji-
vo je kako se njegovo ime spominjalo u ozbilj-
nim kombinacijama za režiranje “Spidermana”,
treće “Nemoguće misije”, “Crne Dalije”, Ma-
donnin “Truth Or Dare”, “Ispovijesti opasnog
uma”, “8 mm”, “Batman: Početak”, “Uhvati me
ako možeš” ili “Hannibala” no iz nekih razloga
ili zbog odbijanja ponuda to se ipak nije dogo-
dilo, u dobrom dijelu pobrojenih i nasreću. Ili
na njihovu nesreću jer bi redatelj takvog kapa-
citeta zasigurno znao što napraviti. O njegovoj
radnoj etici možda najbolje svjedoči karakteri-
stična izjava kojom je sublimirao cijelu nauku
razumijevanja svog rada: “Nisam siguran ko-
liko bi filmovi trebali zabavljati. Uvijek su me
više zanimali oni koji plaše. Primjerice, nakon
gledanja Spielbergovih ‘Ralja’ nikad više nisam
FOTO: GULIVER/REX
zašao u duboku vodu”.
Parafrazom te rečenice, nakon gledanja
Fincherovih filmova gledatelj ima sve osnove
dobrano posumnjati u ljude oko sebe.
 PRETPLATI SE NA
PRETPLATI SE NA

H R VAT S K A
H R VAT S K A

PRETPLATI
PRETPLATI SESE
II UŠTEDI ZA
UŠTEDI ZA
44 BROJA*
BROJA*
| 12 mjeseci | 120,00 kn
| 12 mjeseci | 120,00 kn
| 6 mjeseci | 72,00 kn
| 6 mjeseci | 72,00 kn
| 3 mjeseca | 40,50 kn
| 3 mjeseca | 40,50 kn
*odnosi se na iznos godišnje pretplate na tiskano izdanje
*odnosi se na iznos godišnje pretplate na tiskano izdanje

Čitajte TopGear i u
Čitajte TopGear i u
DIGITALNOM
DIGITALNOM
IZDANJU
IZDANJU
Digitalno izdanje dostupno na:
Digitalno izdanje dostupno na:

pretplata@topgearcroatia.com Potraži nas i na

pretplata@topgearcroatia.com Potraži nas i na
John
Oliver je
luđi nego
ikada
Što su vijesti lošije, on je sve smješniji. Insajderski pogled
na najurnebesniji novi TV show. Tekst: Brian Hiatt

J
marke Burberry (da bi mi rekao koje je marke,
morao je pogledati s unutarnje strane oko-
vratnika), elegantna plava karirana košulja i
kontrastna kravata. Visok je 182 cm, ali zbog
krhke građe i pogrbljenog držanja, čini se
OHN OLIVER TREBAO BI POČETI SA SNIMANJEM nešto niži. Svoje neravne zube, tako specifične
16. epizode svog showa na HBO-u, no postoji problem- za Britance, jednom je na-
čić: on i njegovi scenaristi još nisu dovršili scenarij. I zvao “kozmetički neujed-
Voditelj načenima”. Ima naglašen
dok publika polako ispunjava skučeni studio emisije vijesti nos i nešto manje naglaše-
Last Week Tonight With John Oliver, smješten u Hell’s nu bradu. Okviri naočala
“Ne smatram
Kitchen na Manhattanu, zvijezda emisije još je dolje u da je ovdje riječ
pretanki su da bi bili mo-
hodniku, u prostoriji na čijim vratima prigodno piše o emisijama
derni. Zbog kose začešlja-
koje proizvode ne prema naprijed izgleda
“Soba za prepravak scenarija”. “S blesimetra ću pročitati poput Noela Gallaghe-
lažne vijesti”,
štogod”, šali se Oliver i obećava da će biti “gori od Rona kaže Oliver u ra na fotografiji za škol-
Burgundyja”. A zapravo, više se naslanja na rigorozan pristup svog mentora, Jona kolovozu u ski godišnjak. No upra-
New Yorku. vo zbog svega toga njegov
Stewarta, koji često kaže: “Ako i na sekundu popustiš stisak i pomakneš nogu
je izgled izrazito dopad-
s grkljana svoje emisije, ona će se dići i napustiti te.” Premda večerašnji show ljiv, ispred i iza kamere. Kao što Stewart pri-
još nije spreman, John je u potpunosti odjeven za zadatak: usko, tamno odijelo mjećuje, njegove su “jamice na licu široke kao
Temza”. A naglasak, koji je zapravo poprilično
radnički, iako većini Amerikanaca zvuči in-
F O T O G R A F I J A : M
 A X V A D U K U L telektualno, nije mu na odmet. “Nije lik kojeg

100 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
l i s t o p a d 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 101
 JOHN OLIVER
biste na prvu odabrali za voditelja informa-
tivne emisije”, kaže voditelj programa HBO-
a, Michael Lombardo. “Nije on Bill Hurt. I
baš ga zato volimo.”
U “sobi za prepravak scenarija” natiskani
su ležerno odjeveni scenaristi koji kuckaju po
laptopima i Oliver među njima doista izgle-
da poput pravog šefa. Već je više od dva sata
na nogama – ispija veliku ledenu kavu dok s
glavnim izvršnim producentom Timom Car-
vellom dorađuje scenarij aktualne epizode,
rečenicu po rečenicu, na velikom flatscreen
TV-u priključenom na Carvellovo računalo.
U prvih nekoliko minuta emisije, Oliver uba-
cuje šalu o jednom od vođa Al Qaede – “Ovaj
je pravi masovni ubojica, ali je na smrt dosa-
dan” – dok Carvell zajedljivo komentira te-
rorista, imitirajući Chandlera iz Prijatelja:
“Aha, možemo li biti više militantni?”
“Sve sam naučio promatrajući Jona”, kaže
37-godišnji Oliver. “The Daily Show svaki se
dan, uz pomoć projektora, prikazuje na zidu,
a on sjedi i kirurški precizno obrađuje dije-
love emisije. Godinama sam motrio kako sa-
žima show, uklanja ‘masnoću’, dok mu ne bi
ostao samo materijal kojem se nadao na po-
četku dana.” Oliver je sedam i pol godina pro-
veo kao glavni korespondent i scenarist emi-
sije The Daily Show With Jon Stewart, a onda
je prošlo ljeto preuzeo ulogu gostujućeg vo-
ditelja dok je Stewart režirao svoj prvi film,
Rosewater.
Nakon nekoliko minuta prve emisije i una-
toč njegovim prosvjedima (“Ovo izgleda
čudno... Zvuči mi čudno, a ovo je moj vlastiti
glas”), bilo je jasno da će ovo biti prava bajka i
da je zvijezda rođena. Stewart je to i naslutio:
“Postoji taj trenutak u kojem čovjek zaista po-
stane tata-mata svog zanata”, tvrdi, “spreman
da preuzme moje mjesto. No nažalost, s obzi-
rom na to da je moje dupe već dobrano udu-
bilo stolicu, moje mjesto nije dostupno. Ipak,
dobra je vijest da postoje i druge stolice. A on
je doista bio spreman. Čak i više nego što je
bio svjestan.”
Kad mu je lani HBO ponudio vlastitu emi-
siju, Oliver nije imao pojma da će Stephen
Colbert odustati od svog showa pokrenutog
nakon rada na Daily Showu, kako bi preu-
zeo Lettermanovo mjesto. Ni sam nije sigu-
ran bi li preuzeo poziciju da su mu je ponudili.
“Pomoglo je što nisam imao izbora”, kaže Oli-
ver. “Ne znam. Sad je to vrlo hipotetska situa-
cija. Ne mogu zamisliti išta teže od odluke da
napustim The Daily Show jer mi je to slomi-
lo srce.” Prepravljanje emisije počine u vese-
lom tonu. “Nema šanse da ovo izbacimo”, kaže
Oliver dok obrađuju skeč koji se debelo udalju-
je od glavne teme, a koji uključuje pravu au-
dio-snimku telefonskog poziva iz 1964. tije-
kom kojeg Lyndon Baines Johnson raspravlja
o svojim “jajima” i “guzi” u razgovoru s kroja-
čima hlača. “Dobrano ćete se morati potruditi
da izbacite ovaj dio. Branit ću ga do smrti!” Is-
postavilo se da je ostatak emisije nešto žilavije
102 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
tkivo. Tijekom probe pokazalo se da je prilog
o studentskom dugu i privatnim fakultetima
predug, s nehumorističnim dijelom u sredi-
ni. Da stvar bude gora, kanili su prikazati pri-
log iz emisije Frontline u kojem se mladi me-
dicinski tehničari žale na svoj studij (nemaju
praksu u bolnicama, u sklopu prakse za psihi-
jatriju šalju ih u Muzej Scijentološke crkve...),
a koji je na fakultetu izazvao pravu buru. Zbog
toga su HBO-ovi odvjetnici tražili ublaživanje
jezika u prilogu i natpise kojima se ograđuju.
Kako sastanak napreduje, Oliver najmanje pet
puta neurotično preslaguje limenke soka i pr-
stima igra po zraku, poput Brodyja iz Home-
landa koji u zraku prebire nevidljivu kruni-
cu. “U svakoj emisiji možeš si dopustiti jednu
ovakvu situaciju”, poslije priznaje. “Ako ih po-
kušaš uvaliti pet u emisiju, bit ćeš u govnima
O
do grla.”
LI V ER I CA RV ELL (TA KO -
đer veteran Daily Showa s
10-godišnjim iskustvom) na-
kratko su se zavaravali da će
tjedni show biti manje stresan
od njihovih prijašnjih angažmana. No nije
tako. “Uz smijeh smo se prisjetili svih prvot-
nih razmišljanja da će ovdje biti lakši tempo”,
kaže Carvell, stoički 41-godišnjak koji s Olive-
rom ima gotovo podsvjesnu povezanost. “Sad
kad za emisiju imamo tjedan dana, točno
nam toliko i treba. I svaki se put čini kao da
nemamo dovoljno vremena.” (Ovo Stewartu
zvuči kao luksuz: “Ako postoji jedna stvar na
kojoj bih mogao biti zavidan, to je to. Mislim
da sam im rekao: ‘Uzmite me sa sobom.’”)
Na velikom satu u prednjem dijelu sobe
piše 18:02 – publika je na mjestima i jasno je
da sve kasni. Oliver i njego-
vi producenti pokušavaju sa-
staviti rečenice koje će biti
prihvatljive pravnoj službi,
a dva mlađahna scenarista
kleče uz stakleni stolić, do-
šaptavaju se i pokušavaju
napisati nove dosjetke koji-
“Tih ranih
ma će nadopuniti početak
priloga o studentskim za-
jmovima. Vodstvo fakulte-
ta želi da Oliver spomene
godina, na
da su studenti protiv fakul- internetu
teta podnijeli tužbu – im-
plicirajući da je razotkriva- bih gledao
nje bilo motivirano novcem
– što ovog odmah natjera
The Daily
na gnušanje. “Jebeni sero- Show i
nje”, kaže. “O, sad ću se zbi-
lja razljutiti.” razmišljao:
Naposljetku su napokon
smislili rečenice koje su hu-
‘Ovime bih
moristične, a zbog kojih ih se želio
nitko neće tužiti. (“Rekli su
da bi zanemarivanje ovih baviti’”.
činjenica značilo zanema-
rivanje istine. Ali takvo za-
nemarivanje istine svakako bi bilo lakše pro-
baviti od podatka da su mlade medicinske
tehničare odveli u jebeni Muzej Scijentološ-
ke crkve”). Za uzvrat, scenaristi mu nude
šale na račun studentskih dugova: “Studenti
su često primorani posjećivati gradske baro-
ve u kojima za cijenu jednog mogu kupiti čak
dva koktela margarita.” No Oliver ne reagira.
Odmah se javlja i drugi scenarist: “Zašto
imamo toliko studentskih a cappella grupa?
Svjesni su da zvuče glupo, ali nemaju love za
glazbenike.”
“Ovo je sjajno”, kaže Oliver.
Scenarist koji je ponudio vic o koktelima
brzo se nadovezuje: “Ili da kažeš: ‘Nemaju
love za instrumente?’”
“To je bolje”, kaže Oliver. Postoji još neko-
liko detalja o kojima se moraju pobrinuti –
na primjer, kretanje tipa odjevenog u kostim
gekona astronauta – no show mora poče-
ti. Po običaju, prilog o studentskim zajmovi-
ma odmah postaje internetski hit. “Bilo je u
redu”, kaže Oliver ocjenjujući epizodu posli-
je emitiranja. “Nije bilo sjajno. Bilo je u redu.
Ništa što sam učinio ne bih nazvao ‘sjajnim’.
Bilo je OK.”
Oliver ne pregledava svoje emisije na način
na koji se to radi u seriji The Larry Sanders
Show. “Ma jebote, nema šanse”, kaže. “Previ-
še je stvari koje bi me iživcirale. Ne bi imalo
smisla da si to radim. Bolje da jednostav-
no podvučem crtu i usredotočim se na idući
tjedan.”
Premda se Oliver smatra “Stewartovim
učenikom, koliko je to god moguće”, među
njima postoji vitalna razlika: Stewart je, u
svojoj osnovi, ispunjen nadom. Poprilično je
uvjeren da bi, ako obje političke strane prigr-
le učtivost, ako postaja Fox
News bude manje suluda,
ako svi mediji postanu malo
ozbiljniji, SAD i širi svijet
mogli načiniti korak napri-
jed. S druge strane, Olive-
ru se globalna situacija čini
kao poligon za uvijek pro-
FOTO NA OTVORU: TRAPERICE I POJAS - THE JEAN SHOP, ČIZME - FIORENTINI + BAKER.
mjenjivu crnu komediju, što
i ima smisla, ako uzmemo u
obzir da živimo u doba ISIS-
a, ebole, ekstremnih klimat-
skih promjena i Vladimira
Putina. Iz tjedna u tjedan,
Oliver se namjerava na po-
vijest i viče: “Ma zar se vi je-
beno šalite?”
U siječnju 2009., Oliver je
stajao u Washingtonu među
stotinama tisućama ljudi i
drhtao s mikrofonom u ruci,
dok je Barack Obama pola-
gao prisegu pred predsjed-
nikom Vrhovnog suda Jo-
hnom Robertsom. Mase
su uzbuđeno kliktale zbog
prvog crnog predsjednika,
 zbog kraja osam dugih godina pod George-
om W. Bushem i zbog natruhe nade i promje-
ne. U tom je trenutku pred kamerama Daily
Showa ponudio drukčije viđenje situacije. “Je
li uzbudljivo?”, vikao je nadglasavajući navija-
nje mase. “Da! Hoće li ovi ljudi neizbježno biti
razočarani? Naravno! Shvaćaju li to u ovom
trenu? Apsolutno ne!”
Englez u New Yorku
Sad kad vodi vlastiti show, Last Week Tonight With John
Oliver (desno), Oliver obično u uredu provodi 12 sati. “Nosim
svu tu odgovornost koju sam cijeli život pokušavao izbjeći”,
kaže. Gore: priprema za show s izvršnim producentom Timom
Carvellom.
Obama je u tom trenutku bio predsjednik
ciglih pet sekunda.
“Imao sam pravo”, kaže Oliver smijući se.
“Osjećao sam sličnu euforiju 1997. kad je
izabran Tony Blair – konzervativci su pre-
dugo bili na vlasti. Tony Blair bio je mladi
tip za kojeg se činilo da nema nikakve veze
s prethodnim vlastodršcima. Svi su mu po-
vjerili svoje nade i snove ali, na kraju, situa-
cija ne ispadne onako kako si htio. Pomislio
sam: ‘Znam kako ovakve stvari završavaju.
Dogodit će se neke dobre stvari, ali ne i ono
što želiš. Ovaj brod ne može zaokrenuti samo
jedna osoba.’”
FOTO: ERIC LIEBOWITZ/HBO
Oliverov pogled na svijet ima mnogo toga
zajedničkog sa stavom Armanda Iannuccija,
prijatelja i bivšeg suradnika. Njegov show na
HBO-u, Veep, politiku predstavlja kao besmi-
slenu farsu. “Slažem se s njim”, kaže Oliver i
sliježe ramenima.
“Nije kao da John i ja sjednemo i kažemo:
‘Hajdemo snimiti nešto zaista depresivno’”,
kaže Iannucci. “Reagiramo na ono što vidi-
mo.”
Unatoč fatalizmu, većina Oliverova humo-
ra proizlazi iz njegovog izrazitog osjećaja za
nepravdu. Na primjer, bio je vidno razjaren
tijekom priloga o policijskom zlostavljanju u
Fergusonu u Missouriju. Ipak, prilog o zvjer-
stvima započeo je urnebesnim gegom – po-
vezao je snimku policajca koji viče “Da vas
vidim, vi jebene životinje” sa snimkom pin-
gvina u konobarskim odijelima iz filma Mary
Poppins. “Na iskonskoj, ljudskoj razini, teško
je burno ne reagirati na sve što se ondje doga-
đa”, kaže Oliver. “Tijekom tjedna, situacija je
postajala sve otrovnija. Većina naših priloga
nije bila previše usklađena s aktualnostima,
ali kako taj tjedan nije bilo Daily Showa i Col-
berta, nitko nije spominjao Ferguson. Zato je
sve palo na naša leđa.”
Zanemarimo naziv emisije – najbolji pri-
lozi u Last Week Tonight nisu toliko orijen-
tirani ka aktualnim događajima. Virtuozno
osmišljene duge priloge koji katkad traju 15
minuta ili više i balansiraju na tankoj žici
poput Philippea Petita, između didaktičnih i
apsurdnih šala, nemoguće je usporediti s bilo
čim na televiziji. “Želio sam uzeti sve čemu me
Jon naučio – a kao što sam već naglasio, nau-
čio me svemu što znam”, kaže Oliver. “Pomi-
slio sam: ‘Što bih mogao učiniti drukčije?’ Ra-
zlikujemo se po dubini i dužini. S vremenom
dolazi i veća odgovornost i bolje mi je da je je-
beno iskoristim.”
Prva epizoda emisije Last Week Tonight
bila je uvelike oblikovana prema formuli
Daily Showa, zajedno s intervjuom koji je tra-
jao šest minuta. “Činilo mi se smislenim ugo-
stiti nekoga na kraju emisije, svi to rade”, kaže
izvršna koproducentica Last Weeka, Liz Stan-
ton. “No onda smo shvatili: ‘Ma čekaj, ne mo-
D
ramo to raditi’ – i HBO se složio.”
RUG A J E E PI Z ODA BI L A
mnogo odvažnija – gotovo
pola emisije proveli su razgla-
bajući o smrtnoj kazni. “Sje-
ćam se, oklijevali smo pola
dana, dan i premišljali se. ‘Da to učinimo?
Ili ne?’”, kaže Oliver. “A na kraju nam se či-
nilo da će biti urnebesno ako barem pokuša-
mo. Nekim se ljudima zaista svidjelo. I onda
smo se pomalo krenuli otvarati... Razmišlja-
li smo: ‘Pa, ovo bi moglo biti i duže.’” Kako bi
održali korak s rastućim ambicijama, morali
su proširiti ekipu zaduženu
za istraživanje.
Kopanje po mračnim kut-
cima “američkog iskustva” –
kratkotrajni zajmovi, nejed-
nake plaće, zatvorski sustav
– baš i ne pomažu razbiti
Oliverov prirođeni pesimi-
zam. “Što više zalazimo u
dubinu, stvari se čine turob-
nijima”, kaže. “Kad počneš
slijediti trag novca u politici,
uhvatiš se kako razmišljaš:
‘Dovraga, je li ovo nemogu-
će popraviti?’ Kad prouča-
vaš neke priče, čak i kad se
radi o nečem sitnom kao što
je afera Dr. Oza i njegovih dodataka u prehra-
ni – shvatiš koliko su stvari trule od korijena.
U politici kao da postoje okretna vrata – 50
posto ljudi koji napuste Senat odmah se zapo-
šljavaju kao lobisti. To je statistika koja nago-
viješta propast, kao mrtvi kanarinac u rudni-
ku. I to nije dobro. U srcu američke politike
nešto je iskonski pogrešno.”
Prikazali su i emisiju koja se bavila aljka-
vom zaštitom američkog nuklearnog arsenala
i snimku na se kojoj jedan pijani, visoko-ran-
girani general pokušava popeti na pozornicu
s bendom koji svira obrade Beatlesa, u mek-
sičkom restoranu u Rusiji. “Same za sebe,
ove su činjenice grozomorne”, kaže Oliver.
“Ali kad ih združiš, možeš im se nasmijati ili
se utopiti u rijeci. Izbor je u tvojim rukama.”
Odrastavši u Engleskoj za vrijeme Marga-
ret Thatcher, Oliver je gledao kako se njegov
otac, učitelj u državnoj školi, bori s poslje-
l i s t o p a d 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 10 3
 JOHN OLIVER

dicama premijerkinih rezova proračuna. U 1

uspavanom gradiću Bedfordu, sjeverno od
Londona, nije bilo teško naći razlike među
društvenim staležima. “U Bedfordu smo
imali dvije lijepe, privatne škole”, kaže Oli-
ver. “Izgledale su nevjerojatno. Njihova je
trava doslovno bila zelenija! Kad bih prošao
pokraj škole, vidio bih sretne učenike. Svi su
imali nježne lasi i lijepe školske odore. Nije
nam bilo dopušteno ogledati se s njima čak
ni na sportskim terenima. Kakva nepravda.”
Oliver je neprestano preslušavao albume
Richarda Pryora i razmišljao da bi do sred-
nje škole mogao postati glumac. No njegova
je prava opsesija bila nogomet. Usprkos svim
dostupnim dokazima, cijelo je djetinjstvo
proveo uvjeren da će postati profesionalni no-
gometaš, što je, ne baš slučajno, bilo upravo
ono što je želio i njegov otac. “Imao sam devet
godina”, kaže Oliver, “i odlazio na utakmice
Liverpoola. Ispod odjeće nosio sam punu no-
gometnu opremu. Bez pretjerivanja, mislio
sam: ‘Ako neki igrač bude ozlijeđen i ako po-
troše sve zamjene, možda se okrenu publici i
kažu: ‘Tko ima svoju opremu?’ Ne
bih to nazvao sitnom zabludom...
Bila je to zabluda velika kao kuća.” 2
Moglo bi se reći da se nogometni
san rasplinuo kad ga je srednjoškol-
ski trener, u želji da ga pohvali, za-
Politička životinja
pravo polio hladnim tušem. “Uperio Oliver je proveo sedam i pol godina kao
je prstom u mene i rekao: ‘Zašto se suradnik u emisiji The Daily Show, prije
ne možete potruditi poput Olivera? nego što je dobio vlastiti show na HBO-u.
On zna da nije tako dobar, ali sve- (1) S mentorom i voditeljem Daily Showa,
Jonom Stewartom, 2008. (2) Izvedba
jedno trčkara okolo.’ Sjećam se, po-
skeča sa studentskom trupom, Cambridge
mislio sam: ‘Čekaj malo, ne bih baš
Footlights, tijekom studija, 1998.
rekao da to znam.’” Smije se. “Upra-

N
(3) Oliver i supruga, Kate Norley, 2012.
vo si mi ti to otkrio!” Komičar je upoznao bivšu vojnu liječnicu
tijekom izvještavanja s Nacionalnog
A FA K U LT E T U S E sabora republikanaca za The Daily Show.
nije uspio učlaniti u
dramske grupe, ali
kako je imao dovolj- U razgovoru spominjem majku Kanyea Westa
no dobre ocjene, upisao je ul- koja je od najranijih dana bila uvjerena da je
tra-elitno sveučilište Cambridge gdje je stu- njezin sin genij. “Nažalost, to je još jedna stvar
dirao englesku književnost, ali bez osobitog u kojoj se Yeezus i ja razlikujemo”, kaže Oli-
entuzijazma. Ondje se upoznao s “turbo-razi- ver, kikoćući se. “Za mene nitko nije mislio:
nom” britanskog staleškog sustava. “Upadneš ‘Ti si naše sjajno svjetlo i jednog ćeš dana stva-
u taj svijet u kojem ljudi drukčije razgovara- rati glazbu koja će obilježiti tvoju generaci-

FOTO: GULIVER/GETTY IMAGES; CAMBRIDGE FOOTLIGHTS; GULIVER/REX

ju”, kaže. “Osjećaju se ugodno u vlastitoj koži
i kao da očekuju da će u životu biti uspješni.
Takva očekivanja za svakog su 18-godišnjaka
alarmantna. A nakon što diplomiraš, shva-
tiš: ‘Pa, nisam baš siguran da su njihova oče-
kivanja bila pogrešna.’ I uvidiš: ‘Sranje, ovim
će klincima život doista biti sjajan! Vi sero-
nje ćete voditi državu! O, Bože. To baš i nije
zdrava situacija.’”
Cambridge je bilo prvo mjesto gdje je Oliver
izvodio svoje humoristične skečeve i odmah
znao da je pronašao svoj poziv. “Svanulo mi
je: ‘Morao bih se okušati u ovome. U suprot-
nom, mogao bih si upropastiti život.’” Rodite-
lji se nisu suprotstavljali njegovom odabiru.
“Možda je pomogla činjenica da je očev brat
3 među publiku, skinuo majicu i dao mu je. Htio
bio operni skladatelj”, tvrdi. “Vodio je popri-
lično čudan život koji je bilo teško razumje-
ti. I bio je podosta uspješan. To je bio njegov
posao. Zbog toga su roditelji lakše prihvati-
li činjenicu da bi moja namjera mogla postati
stvarna.” Ipak, majka i otac nisu baš neizmjer-
no podržavali njegova umjetnička nastojanja.
ju. Svima tako reci, čak i ako stvari ne ispad-
nu kako si htio.’ Ne, nisam iskusio roditeljsku
potporu kakvu je imao Kanye.”
Njegov je otac bio vidno ponosan nakon što
je Oliver zabio gol na utakmici u Edinburghu
u Škotskoj, u kojoj su se početkom 2000-ih
ogledali komičari i profesionalci. “Otrčao sam
sam se našaliti! A njegove su oči bile pune
suza. Sačuvao je dres! Mislim da je to bilo naj-
bolje što sam mu mogao dati. ‘Ovo si želio, zar
ne? Ne mogu bolje, eto, barem u šali!’”
Oliverova majka, profesorica glazbenog,
posjetila ga je u New Yorku čim je s Daily
Showom postigao zapaženiji uspjeh, ali se na-
ljutila kad im je prišao obožavatelj i pohvalio

104 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
duhovitost njezina sina. “Nije on briljantan”,
rekla je obožavatelju. “Ljudi oko njega obav-
ljaju sav posao.” Nevoljko progovara o ovom
slučaju. “Vi Amerikanci više ste u dodiru sa
svojim emocijama pa kažete: ‘Hajdemo ovo
analizirati u tančine’. Ja se na većinu stva-
ri samo nasmijem. Vjerojatno ću se sa svime
uhvatiti u koštac sa 70 godina, sjedeći neg-
dje u stolici za ljuljanje.” Nikada nije posjeći-
vao psihologa. “Englez sam. Potisni emocije!
Sve pregrmi! Nikad se nisam razračunavao s
osjećajima! Ja sam uspavani vulkan!”
Ne čudi što Oliver nije tip koji visi po za-
bavama. “Nikada nisam iskusio moment u
kojem sam toliko pijan da pomislim: ‘Ja sam
veći od života’”, kaže. “Uvijek bih pomislio: ‘Ja
sam govno’. Sjedim sam u kutu kuhinje i raz-
mišljam: ‘Ovaj moj život baš i nije nešto.’” S
marihuanom je situacija bila nešto bolja, ali
nikada nije previše pušio. “Od trave nisam
bio toliko paranoičan kao od alkohola”, kaže.
“No nikada joj se nisam u potpunosti predao.”
Nakon fakulteta, Oliver se počeo pojavlji-
vati na sceni stand-up komičara. Polako je
gradio karijeru i odrađivao nastupe na TV-u
i radiju. Njegov stand-up nastup u početku
je bio pomalo nemaštovit (“Naglas sam čitao
pitanja s vozačkog ispita u Engleskoj. I pri-
čao viceve o jeftinim avio-kompanijama”),
ali stvari su postale ozbiljnije kad se uhvatio
u koštac s temama vezanim uz AIDS, nakon
smrti ujaka, opernog skladatelja. “To mi je
slomilo srce”, kaže Oliver. “Mnogo mi je zna-
čio – u mojoj glavi, predstavljao je put kojim
ću pobjeći, bio mi je kao lik iz neke pjesme
Brucea Springsteena. Odlučio sam cijeli na-
stup posvetiti smrti. Na kraju sam i ‘premi-
nuo’ na pozornici, ali sam se reinkarnirao
kao pingvin.”
Proširio je nastup i
uključio tematski vezani
humor. “Tih ranih godina,
na internetu bih gledao
The Daily Show i razmi-
šljao: ‘Ovime bih se želio
baviti’”, tvrdi. “Trebao sam
održati nastup u jednom
pubu u Birminghamu. “Prema
Bio sam već poprilično ra-
zočaran stand-upom, jer
sebi osjećam
sam stalno izvodio stvari golemi
za koje sam znao da sigur-
no pale. Zato sam napi- prijezir pa mi
sao nekoliko viceva o glo-
balnoj politici i izveo ih
se sva ta
ondje. Reakcija je bila gro- ljubav,
zna – bio je petak nave-
čer i nitko nije želio sluša- u ovom
ti o tim sranjima! No na
putu kući bio sam jako uz-
momentu,
buđen. Sjećam se da sam ne čini
pomislio: ‘OK, ovo je bilo
loše. No ako bude smješ- praktičnom.”
nije, mogao bih se dobro
zabaviti.’”
Tijekom 2003., Iannucci ga je angažirao da
napiše viceve i izvede ih u TV emisiji Gash,
političkoj satiri kratkog vijeka koja se osla-
njala na koncept Daily Showa. Ubrzo je po-
stao poznato lice britanske televizije. Zapeo
je za oko Rickyju Gervaisu koji ga je prepo-
ručio američkim lovcima na talente emisije
The Daily Show, bez da se ikada susreo s Oli-
verom ili mu rekao za preporuku. Oliver je
otišao na audiciju, zablistao i otada se rijet-
ko vraća u Britaniju. “Ostali likovi na audiciji
imitirali su Colberta, pokušavajući odglumi-
ti lažnog voditelja vijesti”, prisjeća se Car-
vell. “Oliver nije bio takav. Drukčiji je, čudan,
ima snažnu osobnost. Sjećam se da sam po-
mislio: ‘E, ovaj neće uspjeti.’ Improvizirao je
i zajedljivo razgovarao s Jonom. Rekoh: ‘Ma
što ovaj radi?’ Ali Jon, legenda, nakon audi-
cije je izjavio: ‘Lijepo je imati nekoga s kim se
mogu ovako prepucavati.’”
Povezanost Olivera i Stewarta toliko je jaka
da se ne žele smatrati konkurencijom. “Kad je
prešao na HBO”, kaže Stewart, “nisam pomi-
O
slio: ‘Proklet bio, Olivere!’”
LIVER ZASTUPA MIŠLJENJE
da je Last Week Tonight kor-
jenito drukčiji od The Daily
Showa. “Ne smatram da je
ovdje riječ o emisijama koje
proizvode lažne vijesti”, tvrdi. “One nemaju
karakteristike vijesti ili informativnog for-
mata. No vjerojatno je to samo kozmetička
tehnikalija. Ipak, u mojoj glavi, to je bilo pre-
sudno!”
Radni tjedan ekipe koja radi na Last Week
Tonight traje od srijede do nedjelje, a Oli-
ver svako jutro dolazi na posao oko 8.30.
S posla odlazi 12 sati po-
slije. “Nosim svu tu od-
govornost koju sam cije-
li život pokušavao izbjeći”,
kaže smijući se, dok sjedi u
uredu iz kojeg pogled puca
na gradilište.
Odjeven je u zelenka-
ste traperice i sivu košu-
lju, a na nogama nosi svje-
tlo zelene tenisice. “Kad
sam imao 10 godina, mi-
slio sam da komičari usta-
ju u 13 sati.”
No navikao se na to.
Kad je radio za The Daily
Show, sastanak na kojem
su razmjenjivali ideje
počeo bi u devet ujutro, a
prve šale pisali bi već oko
11:15. Cjelokupni scenarij
već bi bio gotov do 14 sati.
“Za The Daily Show, sva-
kih 15 minuta bilo je jebe-
no važno”, kaže.
Otkako radi u novom
showu, Oliver je toliko u
poslu da je tek neznatno ukrasio ured – gole-
ma polica za knjige, od poda do stropa, goto-
vo je prazna: jedna od rijetkih knjiga je ona
Thomasa Friedmana koju je dobio nakon što
mu se Oliver izrugivao u emisiji. Na polici je
uramljena fotografija s vjenčanja s Kate Nor-
ley s kojom je tri godine u braku.
Devet je ujutro, u srijedu. Posljednja emisija
koju su emitirali bila je ona o privatnim fakul-
tetima. Oliver se netom vratio s vikenda i dvo-
tjednog ljetnog odmora na kojem je bio prije
emitiranja ove posljednje emisije. Posjetio je
Karibe i New Hampshire gdje je imao prili-
ku pročitati knjigu nevezanu uz posao: Red or
Dead, slavni roman o liverpulskom nogomet-
nom treneru. Odmaranje mu ne ide od ruke,
iako se to Norley trudi promijeniti. “The Daily
Show bio je moj život”, kaže Oliver. “Toliko
sam ga volio da sam ondje provodio svaki dan,
cijelo vrijeme. I tek kad sam upoznao supru-
gu, rekla mi je: ‘Ako u životu ne odrediš gra-
nice, stvari bi se, dugoročno gledano, mogle
zakomplicirati.’”
Prvi susret Olivera i Kate Norley, bivše
vojne liječnice koja je služila u Iraku, bio je
kao iz romantične komedije. Tijekom Nacio-
nalnog sabora republikanaca 2008., Oliver i
njegova ekipa Daily Showa ušuljali su se na
nedopušteno mjesto. Za njima su krenuli za-
štitari i ulog je bio visok: da su ga uhvatili,
Oliveru bi prijetila deportacija. Norley, koja
je saboru prisustvovala kao zastupnica ve-
terana, pomogla je Oliveru i kolegama da se
sakriju. Ostali su u kontaktu i mjesecima iz-
mjenjivali e-mailove da bi se napokon susreli
u istom gradu, dovoljno dugo da odu na spoj.
Ona i dalje volontira na ugroženim područ-
jima – kad je dobio ponudu od HBO-a, ona
je bila na Filipinima i pomagala žrtvama taj-
funa. “Neki će reći: ‘Da, Majka Tereza je bila
nevjerojatno ljudsko biće’”, kaže Oliver. “A ja
dođem kući upravo takvoj ženi i moram je gle-
dati u lice dok zanovijetam o svakodnevnim
problemima.”
Neugodno mu je slušati pohvale kojima
su ljudi do sada obasipali njegovu emisiju.
“Prema sebi osjećam golemi prijezir, pa mi se
sva ta ljubav, u ovom momentu, ne čini prak-
tičnom”, kaže. Spreman je na kontroverzu, go-
tovo kao da žudi za njom. Oslanja se na po-
stulate komedije pokojne Joan Rivers, a ona
su da pravila ne postoje. “Ne bi trebao upu-
ćivati niske udarce”, tvrdi. “Ali ponekad je to
tako zabavno! Ovo je moralni kodeks: mo-
ralni kodeks ne postoji. Ponekad je najslađe
upravo voće s najnižih grana. Možeš se šaliti
s bilo čime, no u nekim područjima, nagrada
je veća ako ti je šala zaista dobra.”
Voljan je još jače upregnuti mašineriju
svog showa i još više riskirati: jedan od bu-
dućih skečeva nosi radni naslov “Naš prija-
telj Izrael”. “Nema toga s čim se nećemo poi-
grati”, kaže Oliver smijući se ponosno, što je
za njega rijetkost. “U ovom momentu privla-
če nas teške teme.” 
l i s t o p a d 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 10 5
Arsen
Dedić
u tvrđavi
za troje
Arsen nas je ugostio u svojoj kući u Šibeniku
i podijelio dojmove s prvog zajedničkog
koncerta sa suprugom Gabi Novak i sinom
Matijom u svom rodnom gradu

‘O
Tekst Hrvoje Horvat
NO SVE ŠTO ZNAŠ O MENI, TO JE STVARNO
tako malo…” Ima li nekog da ne zna te riječi? I
ima li nekoga tko se s njima ne bi složio? Krhko je
znanje. Koliko puta je netko u nedostatku objaš-
njenja vlastitog identiteta, i odraslog i adolescent-
skog, ili nekog vražjeg iskustva kroz koje je pro-
šao, potražio spas u pjesmama Arsena Dedića? Ne
samo publika, nego i glazbenici? I to jako poznati i slavni. Postoje velike “teori-
je zavjere” o tome kako funkcionira umjetnost, a postoje još veće teorije o tome
kako umjetnost funkcionira “u narodu”. I narodnostima dakako. Tko prolazi a
tko pada, koga pamte a čije pjesme zaborave? Kad smo se u sunčano predvečerje

F O T O G R A F I J A : M A T E J A V R Č K O V I Ć

106 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
l i s t o p a d 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 10 7
 ARSEN DEDIĆ
2. listopada parkirali kod Doma vatrogasaca u
Šibeniku, ispod tvrđave Sv. Mihovila na kojoj
su te večeri imali koncert Arsen Dedić, Gabi
Novak i Matija Dedić, troje mladih vatrogasa-
ca stajali su naslonjeni na automobil na parki-
ralištu, nehajno gledali preko ceste i sami sebi
pjevali, malo glasnije nego u bradu “ono sve
što znaš o meni…”. U tom trenutku sve ana-
lize postale su nebitne, bez obzira na to što je
njihov ishod itekako povoljan po glavnog lika
ove priče, Arsena Dedića.
Za Rolling Stone je odvojio tri termina; prije
koncerta na tvrđavi, idući dan u njegovoj kući
u Šibeniku i još jedan susret u zagrebačkoj
Esplanadi. Ili “Explanadi”, kako duhovito veli.
Motiv “ex-a” i prolaznosti omiljen mu je ovih
dana pa ga u 77. godini često spominje. Smrt
je bila česta tema i kod Johnnyja Casha, Leo-
narda Cohena, pa i mlađeg Nicka Cavea, zašto
ne bi bila i kod Arsena?
“Otvorio sam vam svoju kuću, moja kuća je
moj život”, komentirao je kasnije dok smo sje-
dili u dvorima i gledali stare fotografije iz al-
buma. Matija me odveo u sobu na katu i rekao,
“Sve sam u životu prošao, ali me ništa nije toliko fasciniralo
kao što me fascinira naš jednostavni život,
ovaj koji živim. Šibenik mi je temelj a Zagreb mi je nadogradnja.
Živim nepomaknuto od 1957. i neću se nikad pomaknuti.”
“Evo, ovdje je sve počelo”. Soba u kojoj je rođen
Arsen, starinski namještena, sa starinskim fo-
tografijama po zidovima. U prizemlju soba s
klavirom, a i tu je sve počelo. U Zagrebu na
kući u kojoj stanuje Arsen Dedić piše “Dobro-
tvorov dom”, čini se da su ga kuće voljele.
“Ovi veliki koncerti su sve više kao turne-
je, treba jednaka energija, treba ponijeti sve
radne materijale, sve lijekove”, govorio mi je
prije koncerta iza pozornice na tvrđavi Sv. Mi-
hovila. Fascinantan prostor odlično renovira-
ne stare tvrđave, najsuvremenija hi-tech opre-
ma i odlična ekipa mladih ljudi predvođenih
Verom Jergović sada je čini jednim od najbo-
ljih koncertnih prostora kod nas. Prostora u
kojem su nedavno dvije večeri nastupali i The
National. I svake večeri zurili u impresivan za-
lazak sunca nad morem i otocima. Zurili smo i
mi, a više od tisuću ljudi na rasprodanom kon-
certu zurilo je u Arsena, Gabi i Matiju.
“Jel možeš vjerovati da je ovo prvi put da
Arsen, Gabi i ja zajedno sviramo u Šibeniku”,
rekao mi je Matija prije koncerta. Nisam znao
da im je bilo prvi put, a kad već jest onda je
tvrđava bila najspektakularnije okruženje za
spektakl bez specijalnih efekata; samo njih
troje i klavir (svirali su i Arsen i Matija) te po-
neka matrica uz Arsenov vokal. No, bilo je si-
gurno da su ih mnogi iz publike već gledali
puno puta na raznim lokacijama i opet odslu-
108 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
šali elegantan i decentan dvosatni nastup, u
kojem vas otpjevane i izgovorene riječi tjeraju
da se zamislite. Možda je “sve prolazno osim
trajne ondulacije”, kako je publici rekao Arsen,
ali njegovi susreti s tvrđavom nisu, što je dalo
poseban ton toj večeri.
“Pedeset i prve sam prvi put gore svirao na
sprovodima, sa Šibenskom narodnom glaz-
bom, oformljenom 1848., s kojom sam svi-
rao kao trinaestogodišnjak. S mojim ocem, s
mojim bratom i s mojim bratićem, po pljusko-
vima, na tom divnom groblju. Uvijek bih sko-
čio gore kad bi mogao, na Sv. Mihovila, jer je
to najljepši pogled svijeta, neka mi Bog opro-
sti. Dolje prema kanalu Sv. Ante, tamo je i vila
Moj mir, tamo je i kupalište koje se zvalo Pakli-
na. Znaš od kud Paklina? Šibenik je imao kugu
u srednjem vijeku, stari šibenski izraz za kugu
je crnica, i jedan dio grada se zove Crnica. Iz te
Crnice su leševe odvozili brodovima na to mje-
sto koje se zove Paklina, zbog spaljivanja. Po-
slije sam kao dijete vrlo često išao tamo na ku-
panje”. Možda se zato i činilo da je na tvrđavi
odmotavao i vrtio neki jako trajan, stari film?
“Bio sam vrlo ganut i potresen svim tim
okolnostima, kad sam bio gore. Osim toga, bez
ikakvih dodatnih scenskih atrakcija smo to
radili, baletnih, scenografskih, ikakvih. Gola
tvrđava, Gabi, Arsen i Matija, sa svojim zna-
njem takvim kakvo je. Možda je još Gabi bila
najotkvačenija, bila je najslobodnija u ponaša-
nju, Taj njezin glas, ipak je to gospođa u 79. go-
dini. Počeo sam joj se udvarati i pisati kada je
imala 23 godine i tad sam u životu prvi tekst
napisao. To je bio Gershwin, “Someone To
Watch Over Me”, “Netko bdije nadamnom”.
Izgleda da je to bilo sudbinsko. Tako da do da-
našnjeg dana netko bdije nadamnom, to je va-
B
ljda ostala ona.”
IO MI JE IZNENAĐUJUĆI PO-
datak da su prvi put u Šibeniku
svirali zajedno, teško da je itko
od njih debitant. “Bila je Gabi
samostalno na nekim festiva-
lima, Šibenik je lani imao 17 festivala. Gabi je
bila s Matijom u nekim prilikama, ja sam bio s
Matijom u drugim, odlazio sam sam, i s mno-
gima drugima, ali ovo je prvi put da je bilo tro-
jedinstvo. Mi imamo taj slogan, Matoš, AGM;
Arsen, Gabi i Matija. Onda je zgodno da je
bila i moja kćerka Sandra na ovom koncertu, s
mojom drugom unukom B. Jer to su moje tuke
dvije, tuka A i tuka B. A moja Sandra je prau-
nuka Matoševa. Matoš nije imao djecu, ali je
njegov brat Leon imao, i Vesnu moju prvu su-
prugu, a ona Sandru, moju kćer.”
O Arsenu Dediću napisani su brojni teksto-
vi, a i ja sam ih napisao nekoliko. No, ostaje još
puno stvari koje ne znamo, a o nekima od njih
otvorenije nego ikad govori se u dokumentar-
cu “Moj zanat” beogradskog redatelja Mladena
Matičevića. Večer prije koncerta prikazan je u
Šibeniku, gledao sam ga na premijeri u Zagre-
bu ovog proljeća i činilo mi se da je Arsen sve
otvoreniji. Da više nije samo fin i simpatičan,
da ako treba skreše u brk svakome što treba.
“Nisam nikada vrijeđao nikoga, ali nisam se
ni suzdržavao, osim toga nisam čovjek mržnje.
Neka dignu ruke oni kojima sam napravio zlo,
ili autorski, ili moralno, ili nacionalno, neka
se predstave i neka kažu koje sam zlo učinio?
Film ima mnogo vrlina, Matičević je upravo
bio na festivalu dokumentarnog filma u Bje-
lovaru, gradu kojeg obožavam. I zbog Željka
Sabola, mog ljubljenog, s kojim sam napravio
‘Djevojku za jedan dan’ i ‘Pusti me da spavam’, i
za Kseniju Erker ‘Proljeće bez tebe’. I ne ide mi
nikad u glavu da on, koji je bio izvanredan kri-
tičar, izvanredan pjesnik, koji je vodio Forum,
da on digne ruku na sebe, da ne izdrži nevolju
koja nas je svih pogodila. Odlazio sam u Bje-
lovar i bivao kod njega, a jučer nisam mogao,
jednostavno nisam bio u zdravstvenom sta-
nju. Film je, kažu mi, prošao prekrasno, da je
sve bilo puno, ležalo se i po podu. U Šibeniku
je prikazan dva puta. Najmanje je glume i laži
u tom filmu, ima mjeru taman koliko treba i
daje onoliko koliko sada pristajem. Svoja naj-
otvorenija usta držim za svoje autobiografske
zapise. Kao što je Igor Stravinski imao knji-
gu koju je pisao s Robertom Craftom, zvala
se ‘Memoari i komentari’. Dakle, komentirat
ću svoje vlastite uspomene, na tome radim
već godinama. Hoće li to biti za moje vrijeme
ili poslije mene, to je svejedno, ali tamo ću se
obratiti svemu vrijednom i svemu bezvrijed-
nom što me pratilo. Bilo je i tih podmuklih ti-
pova koji su muljali naokolo, mrzitelji koji po-
činju od mržnje prema sebi pa je sele dalje jer
ne znaju što bi dalje. Više ne mogu u toj mjeri
mrziti sebe, onda moraju prebaciti drugima.
Sve će to biti u toj knjizi kao kod Stravinskog.”
Biti dobar s Arsenom odavno mi se čini-
lo ozbiljnim dostignućem. Silno sam ga želio
ne samo upoznati, nego probati biti baš dobar
s njim, da me bar malo “zarezuje”. Kad me
2003., neposredno prije operacije u Padovi,
 nazvao telefonom i tražio da napišem tekst za
ovitak albuma Na zlu putu, znao sam da sam
uspio u životu. Nekoliko popodneva odlazio
sam k njemu doma na “konzultacije”. I tada,
kao i sada, fasciniralo me koliko energije, zna-
nja, volje i pameti ima u tom čovjeku. Bez obzi-
ra je li prošao ozbiljnu operaciju, je li 9 ujutro
ako ga čuješ telefonom, ili je 2 ujutro na veče-
KONCERT ZA POVIJEST
Arsen, Gabi i Matija prvi su put ikad zajedno
nastupali u Šibeniku. “Bio sam vrlo ganut i
potresen svim tim okolnostima, kad sam bio
gore”, priča Arsen o dvosatnom nastupu na
pozornici na tvrđavi Sv. Mihovila.
ri nakon nekog koncerta. I to njegovog, u Li-
sinskome, što je naravno dodatno opterećenje.
Ali nekako mi se čini da on voli biti opterećen
i istovremeno voli ako može rasteretiti ljude
oko sebe. Neke ljude beskrajno voli i stalno ih
spominje, problem je možda što su mu neki od
najdražih otišli, a ostali su neki gadovi.
“Što bih rekao, ‘zdravlje mi je sve diskretnije’
(smijeh) pa onda volim ranije biti u krpama i
kasnije izaći iz krpa. Pišem sad upravo pjesmu,
evo i danas je pišem, zove se ‘Pustinja raste’.
Kad bih ti sad počeo nabrajati. Mogu te malo
podsjetiti. Recimo, nema više Drage Britvića,
Nikice Kalođere, nema Bulata Okudžave, Ser-
gia Endriga, Mate Došena, Jožeta Privšeka,
Majde Sepe, Marijane Deržaj, do kuda idemo?
Nema poznatih glazbenika, Sedaka Benčića,
nema trubača Kiča. Pazi, više ne znam s kime
svirati. Nemam Dražena Boića, nemam Stje-
pana Mihaljineca, Branko Bulić je prestao svi-
FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ
rati, a ja imam operirane ruke. Dakle, što mi
sad ostaje? Ostaju mi intervjui. Jesi vidio ove
ruke?” (pokazuje ruke). Velim mu da slične
ima i Keith Richards. “To je sve bilo razreza-
no.” No, kad slušate Arsena kako svira klavir
na koncertu, bez obzira na to što je prije njega
svirao Matija koji je klavirski genij u najbo-
ljoj formi, osjetite onaj fini, iskusni touch sta-
rog majstora.
“Naravno da imam touch, učio sam puno
godina klavir, ali dvije godine sam učio kod
prekrasnog Fredija Došeka. Imao sam pijani-
stičku nauku i fala bogu naslijedio me Matija
koji je u ovom času među najboljima koji svi-
raju. Ali vidiš ovo, to se zove okoštavanje teti-
ve, a ja sad takav još sviram.” Prije koncerta
Gabi mi je pričala kako na jednom od dva kla-
vira u stanu u Zagrebu, na Matijinom klaviru,
još uvijek stoji album Keitha Jarretta koji mu
je Arsen davno darovao i sugerirao mu da stu-
dira na jazz akademiju u Grazu, da je to nje-
gova vokacija. I u slučaju njega i u slučaju Ar-
sena vlada kod nas neusporediv srazmjer u
uspjehu u akademskoj zajednici i na tržištu.
Razumiju ga i cijene i “znanstvenici” i publi-
ka. Kako napisati pjesmu poput “Ono sve što
znaš o meni” i puno drugih, koje će i vatrogasci
pjevati a kritičari cijeniti? “Ja sam se glazbeno,
što se tiče obrazovanja, premorio. Sve sam u ži-
votu prošao. Završio sam nižu muzičku školu,
onda dvije srednje muzičke škole. Diplomirao
u Šibeniku srednju muzičku, pratila me Mari-
ja Sekso koja je bila i profesorica našeg pijani-
sta što je u Kini uspio, kako se zove, Mrvica.
Onda sam svojom voljom u Zagrebu ponovno
upisao treći i četvrti srednje muzičke, da se još
bolje pripremim za akademiju. Onda sam i to
diplomirao. Onda sam prešao na akademiju,
vrijedno studirao i pravo, ali nisam došao do
kraja. Onda sam akademiju diplomirao prije
50 godina. U međuvremenu sam koncertirao
od Kavkaza do Rio De Janeira i Novosibirska.
Imao sam i prijateljice u svim tim krajevima
(smijeh). Radio sam u Africi, u Aleksandriji.
K
Više i ne znam gdje sve nisam bio.”
OL IČ I N A LUC I DNO S T I I
energije Arsena Dedića obr-
nuto je proporcionalna “oba-
mrlosti”, duhovnoj i fizičkoj,
društva oko njega, bez obzi-
ra je li 3 popodne ili 3 ujutro. Jednostavno re-
čeno, s njim se nitko ne može mjeriti. Vidjeti
ih zajedno na šibenskoj tvrđavi tu večer zna-
čilo je ponovno proći kroz sve ono što si pro-
šao na puno njihovih zajedničkih ili odvojenih
koncerata. Radi se o jednoj od rijetkih famili-
ja kod nas koja nije u sukobu interesa i koja je
među prvima na popisu zaslužnih i onih koje
su nas zadužile. Ali ne kao što nas je zaduži-
lo onih dvjesto novih hr-
vatskih familija. Ovo je
prava familija.
“Sve sam u životu pro-
šao, ali me ništa nije u
toj mjeri fasciniralo kao
što me fascinira naš
jednostavni život, ovaj
koji živim. To je ono što
kažem, Šibenik mi je
temelj, a Zagreb mi je
nadgradnja. Ovamo do-
lazim od 1948. kad sam
se prvi put vozio taksi-
jem i prvi put u Okru-
gljaku išao na ručak. A
živim sam od 1957., ne-
pomaknuto. I neću se
nikad pomaknuti, već bih samo želio da tu
rajnglu, kad me spale, stave u špajzu, kako mi
to kažemo ‘u smočnicu’ (smijeh) pa će pisati
‘šećer, sol, dida, papar’ (smijeh).”
Arsen je nešto poput duhovnog oca mnogih,
kraj njega se mnogi osjećaju kao pioniri. Najvi-
še albuma, i vinila i poduplanih CD-a, nemam
od Johnnyja Casha ili Boba Dylana, nego od
Arsena. Skoro metar. Bez obzira na to što sam
napisao puno toga o njemu, uključujući i inter-
vjue, sjesti s njim uvijek vas stavlja u neugod-
nu poziciju početnika. Pogotovo ako respek-
tirate čovjeka pred sobom i niste konj. Mogu
sat vremena razgovarati engleski s nekom rock
zvijezdom, ali Arsen vas drži “našpananog”
bez obzira na profesionalno iskustvo. Nema
tog iskustva koje pomaže s Arsenom, njegovo
l i s t o p a d 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 10 9
 ARSEN DEDIĆ
iskustvo uvijek je veće a suha profesionalnost
ostaje pred vratima. Usprkos priči o “nepoma-
knutosti”, Arsen Dedić pomaknuo je mnogo
toga i mnogo ljudi. Praktično nije bilo glazbe-
nika na kojeg nije utjecao, od Gorana Bregovi-
ća do Bore Đorđevića i Zorana Predina, sve do
‘S
danas, pa i na TBF koji su ga citirali.
V I SU SE ON I VOL J E L I
obratiti Arsenu. Prvi koji je
imao autorsku ploču prije
mene, kapa dolje i ja ga volim,
bio je Drago Mlinarec. Sad pri-
premam novi album, Suputnici (na njemu je i
obrada pjesme ‘Hurt’ Nine Inch Nailsa s Mati-
jom na klaviru, op.a.). Vidjet ćeš grafičku opre-
mu, to me najviše zabavlja jer suputnici idu od
Zaprešića do Dugog Sela. To
su svjetski kantautori, među
njima i ja od naših, a prvi je bio
Dragec Mlinarec. On je počeo
1968. s albumom Naši dani
Grupe 220, a ja 1969. s Čovjek
kao ja. Odlazio sam Dragecu
pjevati tamo gdje je bio sa svo-
jom grupom, na Vrbiku. Već
su tada računali na mene, iako
su oni bili prva rock isposta-
va. Napisao sam i Goranu Bre-
goviću ‘Loše vino’ i Zdravku
Čoliću ‘Zagrli me (Ako priđeš
bliže)”’. Na YouTubeu ima odlič-
na snimka iz tog vremena kad
Arsen u stanu u Zagrebu na
klaviru svira Čoliću budući hit.
“S Borom nije bio koncert,
nego smo bili kao off program
na festivalu MESAM, doveo
me Vojkan Borisavljević. I
samo sam jednog dana dobio iz Slovenije CD
sa snimkom tog koncerta, na kojem piše ‘sni-
mljeno amaterskom tehnikom’. Na crnjaka me
se koristilo koliko god se stiglo.”
Kad sam pred nekoliko godina za planira-
no reizdanje knjige Igora Mandića o Arsenu iz
1981. sređivao podatke o diskografiji, pokazao
mi je dvadesetak piratskih CD-a koji se pro-
daju po regiji. “Što je najvažnije, ništa nisam
primao srcu jer život nije na mom nivou. Što
bi rekao moj Duško Radović, ‘život je prošao a
ti si ostao’. Prema tome, znao sam da je to moj
zanat, zato mi se film i zove tako. Tako sam
obrazovan, tako sam se ponašao, ali nikome
nisam učinio zla u životu.”
Dedićeva erudicija i ovozemaljska “šljaka”
neusporedive su s bilo kim drugim. “Veći dio
svog života ostavio sam na filmu i kazalištu.
Naravno i u glazbi. Objavio sam između 30
i 40 knjiga. Treba to napisati, treba napisati
30 loših knjiga, nije ni to lako, glazbu za više
od 140 kazališnih predstava i oko 100 filmo-
va. Ove godine sam dobio nagradu u Motovu-
nu. Najbolji su o meni pisali najbolje, poput
Igora Mandića i Veselka Tenžere. Najgori su
pisali najgore. Nije ih bilo previše jer se plaše
110 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
sami sebe, plaše se svog rukopisa zlog, čovjek
se plaši svoje zloće.”
Spominjem mu kako je ušao u EU prije svih,
s opusom kakvog ni vani nema puno autora bio
je u društvu vodećih. Danas je moderno pričati
o inozemnoj karijeri, a njega su priznali odav-
no i skoro zadržali u Italiji ili Francuskoj. “Reci-
mo, dobio sam nagradu za promicanje europske
autorske pjesme ‘Jacques Brel’, gdje sam dijelio
večer s Patti Smith i nagradu Premio Citta’di
Recanati, gdje su bili svjetski autori i američ-
ki kantautori. Nagradu Premio Tenco dodijeli-
li su mi 1972. među devet svjetskih kantautora
poput Leonarda Cohena, Boba Dylana, George-
sa Brassensa i Gilberta Becauda. Vrijeme, okol-
nosti, žanr i priroda su nas vodili jedne k drugi-
ma, ali se nitko nikome nije nudio. Zar misliš da
Priprema i
novi album,
”Suputnici”.
Na njemu je i
obrada pjesme
“Hurt” Nine Inch
Nailsa, s Matijom
na klaviru.
sam ikada u životu digao telefon i nekome rekao
‘daj’? Jedan jedini put, 1977., digao sam telefon
i rekao da želim raditi muziku za taj film jer
sam bio prijatelj s piscem. Nisu mi dali i rekli su
kako im je žao jer su već uzeli postojeću muziku.
Nikada u životu nisam nikome rekao daj, samo
sam rekao ne mogu.” Takvim međužanrovskim
djelovanjem i visokim dometima Arsen Dedić
uspio je u onome što je i danas tajna mnogima.
Pitam ga vladaju li kod nas glazbom šarlatani.
“Postoji samo talenat, ako je netko darovit onda
volim napraviti pjesmu, ali nemam ograda po
tom pitanju. Tu je i ona knjiga mog velikog, da
ne kažem strica, Bulata Okudžave, ‘Putovanje
diletanata’. Jer diletanti putuju u svim pravci-
ma, ali neću da stignu do mene.”
Pitam ga koliko mu je draga snimka koncer-
ta s Okudžavom iz Lisinskoga 1978., puno ka-
snije objavljena i na CD-u. “Obožavam ga, ali
i to je gotovo, i njega nema. On je inače Gru-
zin po ocu, po materi je Armenac kao i Azna-
vour, mater mu je bila 16 godina u gulagu, on je
sa 17 godina bio na prvoj borbenoj liniji. I još je
došao vlakom iz Moskve k meni u zagrljaj u Ši-
benik. I imao noćni program,
on koji je kult nad kultovima,
a i ja sam bio s njim. Bila je i
Desanka Maksimović u prvom
redu i u pola noći smo Okudža-
va i ja udarili u šibenskom na-
rodnom kazalištu.”
Kako sad za Rolling Stone ne
izostaviti nešto važno kad je sve
ozbiljno važno? Nema potrebe,
otiđite na Wikipediju za po-
brajanje svih zasluga koje ima
Arsen Dedić. Puno mi se zani-
mljivijim učinio efekt “odjavne
špice’ koji Arsen uporno nagla-
šava od kad je proslavio “50 go-
dina života i 70 godina rada”, a
koji mu daje slobodu da govo-
ri samo o onome što ga baš sad
zanima. Prema čovjeku koji je
napravio toliko toga i rekao isto
toliko bilo bi nepristojno zama-
rati ga s onime što ga sad ne zanima. No zani-
mao me odnos prema politici s kojom se nije
previše bavio, ali je njegova autorska politika
bila itekako osluškivana. Imao je 1997. proble-
ma s albumom Ministarstvo koji je tek kasnije
u reizdanju nazvan punim imenom Ministar-
stvo straha. “Kad sam objavio Ministarstvo
straha napali su me preko televizije dva gospo-
dina. A onda sam sakupio prikaze te ploče, pa-
negirik do panegirika. No neka im to ostane na
zadovoljstvo. Obratit ću se i tim ljudima u mojoj
knjizi uspomena i komentara, dobit će svoj lijepi
prilog i nakon toga se mogu pričestiti i krizmati.
Kad sam ga nazvao navečer nakon intervjua
zbog nečeg drugog, upitao me je: “Je li bilo sve
dobro? Hrvoje, ovo su mi zadnji razgovori”.
Rekao sam mu da je bilo odlično, ali sam se
skoro obeznanio kad mi je već prije rekao da
nakon Nove godine “zatvara butigu”. Možda
nas samo plaši. O Arsenu Dediću znamo puno
toga, ali ono sve što ne znamo o sebi opako je
FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ
deficitarno i premalo. Možda je zbog toga bolje
pustiti njega da rastumači neke stvari, kako to
radi već 45 godina, od prvog albuma Čovjek
kao ja iz 1969. Pa se onda nadati da je malo
tog “čovjeka kao on” prešlo i na nas.
NEPRILAGOĐEN
Richey Edwards

112 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
Soundtrack
najčudnije
priče
britanskog
rocka
Manic Street Preachers slave dvadeset godina od izdanja The Holy
Biblea, albuma koji je preko ruba u prazninu gurnuo njihovog gitarista
Richeya Edwardsa iz koje se nikad nije vratio Tekst: Vedran Harča

V
ELŠK I INDIE R EVOLUCIONA R I M A NIC STR EET PR E-
achers spremaju se za kratku britansku turneju kojom će obi-
lježiti 20. rođendan albuma The Holy Bible prvi ga put sviraju-
ći u cijelosti. Tim povodom vratit ćemo se u prošlost i prisjetiti
se njegova nastanka, kao i jednog sjetnog, autodestruktivnog
mladića kojeg je taj album gurnuo preko ruba, u prazninu iz
koje se više nikada nije vratio. Svima koji su se u prvoj polovi-
ni devedesetih našli u Londonu, Manchesteru pa čak i Sheffieldu, činilo se da svuda
oko njih neprestano traje luda zabava. Bili su to dani britpopa, kada su Britanci opet
pucali od ponosa zbog svojih bendova koji su, ponajprije Blur i Oasis, partijanje po
Camdenu i sličnim alter-središtima redovno pretvarali u generacijske himne poput
“Rock’n’Roll Star”, “Live Forever”, “Parklife” ili “Girls & Boys”. Jedan bend, međutim,
u toj zabavi nije želio, a u slučaju svog nesretnog tekstopisca i ritam-gitarista Richeya

l i s t o p a d 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 113
 MANIC STREET PREACHERS
Edwardsa, niti mogao sudjelovati. Te 1994. go-
dine, usporedo s prvijencem Oasisa i Parklife-
om, zbirkom pjesama koja je napokon potvrdila
izniman skladateljski talent Damona Albar-
na, izašao je i The Holy Bible Manic Street Pre-
achersa, jedna od najpotresnijih i najmorbidni-
jih ploča u povijesti britanske glazbe, u kojoj je
gotovo neizdrživa bol izbijala iz doslovno sva-
kog stiha. Nekoliko mjeseci poslije postalo je
jasno da nije bila riječ o pozi ili preispitivanju
najdubljih osjećaja jednog malo čudnog, depre-
siji sklonog pjesnika – ovih 13 pje-
sama predstavljale su Edwardsov
posljednji pozdrav i oproštaj od svi-
jeta koji ga je progonio, plašio i uni-
štavao. Bilo je to i uvodno poglavlje
jedne od najčudnijih priča crne kro-
nike rock ‘n’ rolla; nekoliko mjese-
ci poslije Edwards je nestao s lica
zemlje, a njegova tragična sudbina
nije razjašnjena do današnjih dana.
Č
AK I USPUTAN PO-
gled na “lik i djelo”
Manicsa otkrivao
je koliko su različi-
ti ne samo od svojih
britpop kolega, nego i od većine
bendova bilo koje generacije. Po-
tekli su iz Blackwooda, rudarsko-
ga gradića u Walesu, koji, nakon
što ga je uništila politika Marga-
ret Thatcher, mladima nije nudio
ništa osim snova o bijegu. James
Dean Bradfield, Nicky Wire i Sean
Moore većinu tih snova pronašli su u glaz-
bi, prije svega punku čije heroje poput Joea
Strummera ili Sida Viciousa još i danas re-
dovno ističu kao svoje uzore. Ubrzo im se pri-
družio i neobični momak po imenu Richey
Edwards koji je na prvim koncertima svirao
na gitari neuključenoj u pojačalo i funkcio-
nirao kao neki bizarni križanac punopravnog
člana benda i “roadieja”. Njegova snaga bilo
je pisanje stihova, a to je zaduženje u bendu
uskoro podijelio s Wireom, još jednim izni-
mno darovitim tekstopiscem. Već prve pjesme
grupe “You Love Us” i “Motorcycle Emptine-
ss” pokazale su da se iza njihove želje da po-
stanu The Clash nove generacije ipak ne krije
najobičnije trabunjanje – Nicky je ljevičar-
ski osjećaj za pravdu, koji su dijelili svi člano-
vi grupe, itekako znao pretočiti u trominutni
format pop pjesme, a Richey je tekstove kori-
stio kao svojevrsnu terapiju i način da pobije-
di anoreksiju, alkoholizam i depresiju koja je
još od tinejdžerske dobi u njemu rasla poput
karcinoma i gutala gotovo svaki dio njegove
izmučene duše. Ozloglašenost, koju je izvor-
no “osigurao” režući se žiletom na pozorni-
ci i gaseći čikove na vlastitom tijelu, kulmini-
rala je 1991. godine, kada se tijekom intervjua
posvađao s novinarom New Musical Expres-
sa Steveom Lamacqom nakon što se ovaj usu-
114 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
dio izraziti sumnju u njihovu vjerodostojnost,
točnije optužio ih je da su najobičniji “fejkeri”
i pozeri. Umjesto odgovora, Edwards je izvu-
kao žilet i pred očima šokiranog novinara ure-
zao riječi “4 Real” na svoju podlakticu, uopće
ne obraćajući pozornost na krv koja je kapala
po podu. Taj mu je ispad donio čak 18 šavova,
ali i kultno sljedbeništvo, pogotovo kod onih
koje su mučili isti problemi poput alijenacije,
samoće i neprilagođenosti. Usprkos tome, svi
protivnici “maničnih uličnih propovjednika”
READING
FESTIVAL 1994.
James Dean Bradfield
i Nicky Wire
Umjesto odgovora,
Edwards je
izvukao žilet i
pred šokiranim
novinarom urezao
riječi “4 Real” na
podlakticu.
došli su na svoje s prva dva albuma Generation
Terrorists i Gold Against The Soul koji su, una-
toč nekoliko fantastičnih pjesama (uz navede-
ne vrijedi spomenuti “Little Baby Nothing”,
duet s kontroverznom pornozvijezdom Tracy
Lords, te stvarno dobre singlove “From Des-
pair To Where” i “La Tristesse Durera”), ipak
prečesto završavali u neoriginalnom kopira-
nju glam rocka, punka i novih im velikih idola,
Guns N’ Rosesa. Upravo zajednička turneja s
njima pokazala je koliko su Manicsi drukči-
ji od svojih rock ‘n’ roll suvremenika – dok su
se Axl, Slash i ekipa natjecali tko će poševi-
ti više groupie djevojaka i u sebe ugurati više
alkohola i droge, Bradfield je poslije koncera-
ta jurio natrag u hotel kako bi stigao na poče-
tak nove epizode svoje omiljene serije “Cagney
& Lacey”. Da ova četvorka iz velške vukojebi-
ne u sebi zaista ima nešto posebno, dokazao je
The Holy Bible, album koji i poslije 20 godi-
na udara istom snagom, jednako uznemiruje i
tjera na razmišljanje. Negdje u to vrijeme po-
stalo im je jasno da su malo previše zabrazdi-
li u američkom rocku, zbog čega je
pisanju novih pjesama prethodio
povratak punk/post punk korije-
nima i bendovima kao što su Wire,
Public Image Limited ili Magazi-
ne. Izbor studija također je bio na
tom tragu nakon što je velik dio
materijala snimljen u Sound Space
Studios u Cardiffu, toliko male-
nom i razvaljenom da bi ga čak i
demo bendovi najčešće odbacili s
gađenjem. Tekstovi koje je dono-
sio upozoravali su kako se Edwar-
dsovo stanje rapidno pogoršava, a
njegovo ponašanje na prvim sessi-
onima potvrdilo je da se tragičan
kraj neizbježno približava.
“U studiju je bio neprekidno
pijan, svaki dan počinjali smo zvu-
kom otvaranja limenke piva. Stalno
je plakao, znali smo da prolazi kroz
nešto strašno, ali mu nismo mogli
pomoći”, isticali su godinama po-
slije Nicky i James Dean.
Premda uživa status jednog od
ultimativnih klasika britpopa, “Holy Bible” nije
sadržavala baš ništa što bismo mogli nazva-
ti pop glazbom. “Mausoleum” i “Intense Hum-
ming Of Evil” bile su inspirirane posjetom lo-
kacijama nekadašnjih koncentracijskih logora
Dachau i Belsen, “Archives Of Pain” slušatelja
je vodila u šetnju kroz labirinte svijesti serijskog
ubojice, a “Of Walking Abortion” predstavljala
je rijetko studioznu i elokventnu dijagnozu de-
sničarskih totalitarnih sustava. Još gori okus u
ustima, međutim, ostavljale su pjesme koje su se
bavile osobnim traumama, bolestima i očajem
pojedinca, iza kojih je bilo vrlo lako razaznati da
govore o samom Edwardsu, u to vrijeme sklo-
nom mijenjanju svog prezimena u James. Iako
su kao autori tekstova potpisani on i Nicky, po-
slije je otkriveno kako je čak 75-80 posto tih za-
strašujuće mračnih, suicidalnih stihova njego-
vo djelo. “4st 7lb” (29 kilograma) težina je koju
u trenutku smrti imaju oboljeli od anoreksije
s kojom je i sam sve više gubio bitku, a “Die In
The Summertime” i “This Is Yesterday” iz da-
FOTO: GULIVER/GETTY IMAGES
našnje perspektive najlakše je shvatiti kao nje-
gove bezuspješne pokušaje da utjehu i mir pro-
nađe u sjećanjima na sretne i bezbrižne dane
djetinjstva.
Tijekom snimanja nakratko je hospitaliziran
nakon što se u svom domu gadno izmasakrirao,
što je poslije u jednom intervjuu objasnio riječi-
 ma: “Kada se režem, osjećam se neusporedivo
bolje. Sve ono što me inače zabrinjava, sve sva-
kodnevne trivijalnosti kao da nestanu jer sam
potpuno koncentriran na bol koju osjećam.”
Dramatičnost i tjeskobu albuma dodatno su
pojačali sampleovi starih televizijskih emisija,
političkih govora, dokumentarnih i igranih fil-
mova pa čak i sa suđenja nacistima u Nürnber-
gu, među kojima su posebno snažan efekt izazi-
vali dijelovi skinuti iz dokumentarca “Hookers,
Hustlers and their Johns” koji su nas uveli u
“Yes” i ispovijest majke jedne od žrtava serijskog
ubojice Petera Sutcliffea (“Archives Of Pain”).
Sve to zaokružio je za Preacherse sasvim ne-
očekivani koktel najeksperimentalnijih i naj-
tmurnijih glazbenih podvrsta kao što su gothic
rock, industrial i post punk, kao i omot albu-
ma koji su, među ostalim, “krasile” fotografije
logora, plinskih komora, giljotine i Lenjinova
U
beživotnog tijela.
IDUĆ A DVA DE SET L J E Ć A ,
The Holy Bible zauzeo je viso-
ka mjesta na brojnim izborima
najboljih albuma svih vreme-
na, a 2005. godine gledate-
lji BBC-ja proglasili su ga svojom najdražom
pločom. U vrijeme izlaska, međutim, stva-
ri su izgledale bitno drukčije: kritičari su bili
prepuni hvalospjeva, ali je publika bila istinski
šokirana i kupovala album u znatno manjim
FOTO: GULIVER/GETTY IMAGES
količinama nego prethodna dva. Promotivnu
turneju također su pratili problemi pa Edwar-
dsa većinu vremena nije ni bilo, a i kada bi se
pojavio, činilo se kao da doslovno nestaje pred
očima obožavatelja. Kaos je dosegnuo vrhunac
u prosincu u londonskoj Astoriji, kada su, po
završetku nastupa tijekom kojeg se napetost
POČETAK KRAJA
Bend 1991. godine, u vrijeme kad je kulminirala
Richeyeva ozloglašenost
gotovo mogla rezati nožem, porazbijali kom-
pletnu opremu i osvjetljenje u dvorani, što im
je iz džepa izbilo čak 26.000 funti.
Prvog veljače iduće godine James Dean i
Richey trebali su otputovati u Sjedinjene Države
u povodu serije prije dogovorenih intervjua koje
je Bradfield na kraju odradio sam. S obzirom na
krajnje nepredvidljivo ponašanje svog prijatelja,
frontmen Preachersa tome nije pridavao pretje-
rani značaj sve dok ga nisu obavijestili kako se
dogodilo nešto čudno i kako Edwardsa nitko
ne može pronaći. Do njegova povratka u Veli-
ku Britaniju, čitav slučaj već je dosegnuo razinu
stvaranja mitova, a i policija se mogla pohvali-
ti s nekoliko naizgled čvrstih tragova. Posljed-
nja dva tjedna uoči nestanka, iz banke je vadio
200 funti dnevno, a toga kobnoga dana odjavio
se iz londonskog hotela i odvezao do svoga stana
u Cardiffu. Poslije toga ga nitko nije vidio prem-
da se, nakon nekog vremena, pojavio taksist koji
je tvrdio kako je 7. veljače pokupio putnika slič-
nog Edwardsu i vozio ga po čitavom tom po-
dručju, uključujući i kratki posjet rodnom gra-
diću Blackwoodu. Vjerodostojnost ovih tvrdnji
nikada nije službeno potvrđena, no istražitelji
su nekoliko dana poslije napokon pronašli au-
tomobil nesretnog gitarista, i to u neposrednoj
blizini mosta Severn, nekoć jedne od najvažnijih
prometnih poveznica između Walesa i Engleske,
u kasnijim desetljećima ozloglašene brojnim sa-
moubojstvima. To je policiji bilo i više nego do-
voljno da slučaj, makar neslužbeno, proglasi ri-
ješenim iako su njihovu teoriju prema kojoj si je
ovaj mračni rock pjesnik oduzeo život odbaci-
vali doslovno svi, od članova njegove obitelji do
ostalih Preachersa.
“Mislili smo da ćemo poludjeti, satima bismo
gledali u telefon, strahujući da će napokon za-
zvoniti i da će s druge strane slušalice biti netko
tko će nas obavijestiti da je Richey mrtav”, pri-
sjeća se Wire.
Ostatak grupe ipak se uspio sabrati i zapo-
četi novo poglavlje svoje karijere albumom
Everything Must Go, oproštajem od svog tra-
gičnog prijatelja, koji je predstavio i novi, pot-
puno originalni zvuk sastavljen od melodičnog
indie popa i raskošnih orkestracija. Neke pje-
sme krasile su Edwardsove parole poput “Li-
braries gave us power”, a naslovna stvar pred-
stavljala je duboko emotivnu ispriku i refren u
kojem su ga molili da im oprosti što su odlučili
nastaviti bez njega.
Potom je uslijedio još jedan bestseler This Is
My Truth, Tell Me Yours, poslije kojeg su, među-
tim, sve češće postajali šablonizirani i predvid-
ljivi. I dalje su pokušavali mijenjati svijet svir-
kama na Kubi i pjevanjem o borcima za ljudska
prava poput Paula Robesona, ali većina neka-
dašnjih fanova ostarjela je i snove o revoluci-
ji zamijenila udobnim i dobro plaćenim poslo-
vima u velikim korporacijama, a novi štovatelji
prije svega su ih smatrali dobrim, ali običnim
pop rock bendom. Velikih pjesama bilo je i dalje,
uspjeli su snimiti jedan fantastičan album (Po-
stcards From A Young Man), a 2009. uglazbi-
li su i posljednje Edwardsove stihove te ih pre-
tvorili u svojevrsni nastavak Holy Biblea, album
nazvan Journal For Plague Lovers. Tekstopisac
je u studenome 2008. i službeno proglašen mr-
tvim. Njegovi roditelji na to i dalje ne pristaju,
vjerojatno nikada i neće.
l i s t o p a d 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 115
 Hod
divljom
stranom
i dok se još čeka hoće li producenti uslišiti molbu charlieja sheena da
se pojavi u finalnoj epizodi “dva i pol muškarca”, donosimo intervju s
posrnulim glumcem iz 2012. godine, u vrijeme njegove lude faze zbog
koje je i izbačen iz te serije tekst: Erik Hedegaard

C
HARLIE SHEEN MOŽE UPASTI U
više problema od drugih, češće i na
više načina. Sigurno ste već upozna-
ti sa svim što je učinio lani: oblatio
je bivšeg šefa, tvorca serije Dva i pol
muškarca, Chucka Lorrea (“taj jef-
tini sociopat bez muda”), paradirao
je okolo sa svoje dvije cimerice koje naziva bo-
žicama (jedna je porno zvijezda, a druga bivša
dadilja), sud mu je oduzeo djecu i odveo ih iz
njegove kuće, rigao je vatru poput luđaka (“vati-
kanski ubojiti čarobnjaci”, “krv tigra”, “pobjeđu-
jem!”, “rokam sedam grama k’o od šale”), tužio
je Warner Bros. i Lorea za kršenje ugovora i za-
htijevao 100 milijuna dolara, ali mu je sud dodi-
jelio 25 milijuna uz mogućnost dodatne zarade
od emitiranja, otisnuo se na turneju imena My
Violent Torpedo of Truth/Defeat Is Not and Op-
tion (ispostavilo se da je poraz ipak bio opcija jer
je turneja bila neuspješna) i tako dalje... Proš-
li lipanj napokon se umorio i utihnuo, a u me-
dijima se pojavljivao tek povremeno – mogli ste
ga čuti kako negativno komentira seriju i vidjeti
na ulici, poslije koncerta Guns N’ Rosesa, vidno
pijanog ako ne i drogiranog. Drugim riječima,
u posljednje je vrijeme bio jako dobar dečkić.

R O L L I N G S T O N E A R H I V A / L I P A N J 2 0 1 2.

116 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
l i s t o p a d 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 1 17
 RS ARHIVA
No večeras opet koketira s nevoljom. Nala-
zi se u modernom holivudskom steakhouse re-
storanu Boa i veselo jede odrezak od tune na
grilu, u umaku od tartara. Prilazi mu djevoj-
ka od 20-ak godina i predstavlja se. Kaže da
se zove Erica i da je nedavno bila na audici-
ji za ulogu njegove 15-godišnje kćeri u Anger
Managementu, novoj seriji na mreži FX, no
bez uspjeha. I zbog toga se duri. Ipak, i tada
izgleda neodoljivo – s tamnom kosom, u krat-
koj suknjici i izrazito uskoj bluzi. Okreće se u
stranu i pokazuje mu svoj profil. “Rekli su mi:
‘Izvrsna si, ali nemaš tijelo 15-godišnjakinje.’”
46-godišnji Charlie naginje se naprijed,
briše usne ubrusom i kaže: “Pa, nisam struč-
njak za fiziologiju, ali moram se složiti s
njima.”
I tek tako, kreću se zbližavati. Ubrzo se
već motaju po vanjskoj terasi i puše cigare-
te. Charlie je pita: “Jesi li u braku ili zaruče-
na? Kako to da se nismo susreli prije? Mora-
mo nešto učiniti da nam ovo ne postane prvi
i posljednji susret.” I za čas, u mobitel upisu-
je njezin broj telefona. Zaista spektakularno!
Charliejeve oči iskre i svjetlucaju. Izravan je,
ali ne i nasrtljiv. Glas mu je hrapav i zvuči kao
glas tipa koji često posjećuje barove, no nje-
gova je vibra opuštena, topla, prijateljska i za-
bavna. Tko ga ne bi volio?
“Već dugo nisam vidio ovako lijepu djevojku
– dođe ti da sjedneš i plačeš koliko je lijepa”,
kaže poslije, preplavljen poetskim osjećajima.
“Ovakva ti se ukazuje samo nedjeljom. Jesi li
vidio koliko je slatka, povrh toga što je lijepa?
Čovječe, moram više izlaziti! Nevjerojatno je
seksi, čovječe.” Sjedi i nastavlja. “Ljudi misle
da sam rezigniran kad mi priđe takva dje-
vojka. Ali nisam! Osjećam se poput 9-godiš-
njaka koji sjedi sa svojim frendom i kaže: ‘O,
Bože!’ To je Charlie Sheen kojeg nitko ne po-
znaje. Nisam nekakav jebeni čudak. Ne prizi-
vam kaos, nered i potpuno uništenje. Mislim,
činio sam to neko vrijeme. No to nije bio dio
nekog velikog plana. Samo sam pokušavao
držati glavu iznad vode dok se sve oko mene
urušavalo.”
Nakon nekog vremena Erici šalje sms i
predlaže skori susret – ipak, izgleda da ona
neće postati večerašnjim glavnim problemom.
Kao ni tri, četiri tekile koje je ubrzano iskapio.
Umjesto svega toga, problematičan je zlatni
zub u Charliejevim ustima – točnije, 12. zub,
drugi gornji kutnjak lijevo koji je slomio je-
dući čips pa su mu ugradili zlatni. Koliko god
suludo zvučalo, mreža FX Charlieju je naloži-
la da svaki put kad izlazi u javnost, zlatni zub
kamuflira bijelom bojom. Čini se da im se ne
sviđa Charliejev izgled. Valjda misle da sa zlat-
nim zubom izgleda kao da je iz geta. Char-
lie uzdiše: “Prije godinu dana, rekao bih im:
‘Jebite se, riječ je o mom zubu!’ Ali zašto bih
bio seronja? Koja je poanta toga? Da im ‘po-
kažem zube’? Što da im pokažem? Kako god
bilo, njima to očito mnogo znači, pa si mislim:
‘OK, imate na to pravo.’”
118 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
Naravno, Charlie ipak ostaje Charlie i veče-
ras zub nije kamuflirao bijelom bojom. Kad
se nasmije, zub se cakli, upadljivo strši i sjaji,
a ispred restorana stoje paparazzi i čekaju
njegov izlazak. Na trenutak zastaje. Udah-
ne. Moglo bi biti i gore. Mogao bi biti u za-
tvoru, hrvati se s nekom curom ispred Plaza
Hotela (što se navodno zbilo) ili bacati nov-
čanice pred striptizetu. Moglo bi biti mnogo
gore. “Zaboravio sam obojiti zub, to je sve”,
kaže. Ipak, čini se da želi postupiti kako se
od njega očekuje. Izlazi kroz stražnja vrata
u auto koji ga ondje već čeka, izbjegavši foto-
grafe i konflikt, pokazujući svoju zreliju stra-
nu – Charlieja kojeg nitko ne poznaje. I kao
da prvi put u životu želi ispravno postupiti,
koliko god može.
Charliejev je put od početka bio poprilič-
no nepredvidiv: njegovi roditelji Janet i Mar-
tin Sheen upoznali su ga sa svijetom 3. rujna
1965. u jednoj njujorškoj bolnici. Čim se po-
javio na rubu rodnice, pojavili su se i proble-
mi. Liječnik Irwin Chabon primijetio je da se
Charlieju oko nosa omotala pupčana vrpca
“Nisam čudak. Ne
prizivam kaos. ok,
svojevremeno sam
to činio, ali to
nikada nije bio dio
mog nekog
velikog plana.”
koja ga je gušila. “Stanite!”, viknuo je Cha-
bon. Janet je prestala pritiskati, što je liječni-
ku omogućilo da prereže vrpcu. “Sad!” povi-
kao je, a Janet je silovito pritisnula. “I Charlie
je izletio. Bio je plav. Plava beba”, prisjeća se
Martin koji je u ono vrijeme bio mladi, nepo-
znati glumac. “Nije pustio glasa ni udahnuo,
ništa. Bio je mlitav.” Dr. Chabon zgrabio je
bebu za stopala, podigao je i počeo je udarati.
Janet ga je pitala: “Što nije u redu?” a Martin
je odgovorio, “Ne izgleda dobro, mala.” Mislio
je da će Charlie umrijeti i zamolio da ga krste.
No onda: “Chabon se odmaknuo i opet mlat-
nuo Charlieja koji je počeo vrištati. Otada nije
prestao”, kaže Martin.
Devetnaest godina poslije dobio je i prvu
sporednu filmsku rolu, 1984., u filmu Crvena
zora u kojem se tinejdžeri bore protiv komu-
nista. Dvije godine poslije tumačio je lik lije-
nog siledžije i zavodnika u Slobodnom danu
Ferrisa Buellera, ulogu vrlo sličnu njegovom
karakteru kojom je polučio zavidan humori-
stični efekt. No ni nakon toga nije se osobito
istaknuo, sve dok ga Oliver Stone nije angaži-
rao u dva filma koja će obilježiti cijelo desetlje-
će: 1986., u Oskarom nagrađenom Vodu smrti
tumačio je podivljalog, gorljivog mladog voj-
nika u Vijetnamu, a 1987. utjelovio je ambici-
oznog protežea pohlepnog Gordona Gekka u
Wall Streetu. Kritike su bile sjajne, a filmovi
od značaja pa je trebao glumiti i u trećem Sto-
neovom filmu. Na horizontu se nazirao veli-
ki uspjeh.
N
O STVARI SU UBRZO KRENULE
nizbrdo. Prvo, Stone ga je bez su-
višne pompe zamijenio Tomom
Cruiseom kojem je dodijelio glav-
nu ulogu u filmu Rođen 4. srp-
nja. Charliejevi idući angažmani
– u komedijama Prva liga i Kakvi
frajeri, i akcijskim filmovima kao što je Mor-
narički tuljani – nisu mu pomogli da se usto-
liči kao ozbiljan glumac, iako je u mnogim
filmovima, pogotovo onima koji su se bavi-
li temom njemu omiljenog bejzbola, bio po-
prilično dobar. A bilo je tu i pitanje njegova
privatnog života. Tri godine nakon početka
bavljenja glumom već je bio na glasu kao že-
stoki partijaner. Posvuda je jurcao u crnom
Porscheu vrijednom 60.000 dolara; sa sobom
je nosio papir sa ženskim imenima, bodovao
ih od jedan do 25, nekima su uz ime stajale
zvjezdice kao u filmskoj kritici, uz napomene
“grudi”, “jacuzzi” i “navijačica”; imao je gomi-
lu pištolja i obožavao pucati u ocean; često je
razmišljao o novcu i 1987. zaključio: “Lova je
snaga, čovječe. Pokreće stvari.”
Bilo je to ludo, čak i prema holivudskim
standardima. I stvari su samo išle nagore.
Jednom prilikom, tijekom 1990., tadašnja za-
ručnica Kelly Preston u kupaonici je uzela
Charliejeve hlače iz kojih je ispao maleni re-
volver kalibra .22, udario o pod i ispalio metak
u zahodsku školjku. Otkinuo se komadić por-
culana i pogodio Kelly u ruku; u javnost je
isplivala priča da ju je Charlie nastrijelio, zbog
čega ga je ubrzo ostavila i udala se za Johna
Travoltu. Nekoliko godina poslije, tijekom
veze s manekenkom Donnom Peele, Charlie
se našao na klupi za svjedoke, u parnici protiv
holivudske svodnice Heidi Fleiss. Priznao je
da je njezin veliki obožavatelj i da je na njezine
usluge potrošio 53.000 dolara. Unatoč tome,
Peele se nedugo nakon svjedočenja udala za
njega, no brak je trajao manje od godine dana.
“Ako kupiš nekvalitetan auto, pokvarit će se”,
izjavio je tada Charlie. Do 1998. upropastio si
je karijeru i mogao je samo filozofirati: “Što
da radiš kad te šefovi studija ne žele uposli-
ti, iako ste ševili iste kurve? Ipak, na zabavi te
odvuku sa strane i kažu ti da si njihov junak
zbog svega što si učinio?” Iste godine, predozi-
rao se kokainom, bio je hospitaliziran i otišao
u kliniku za odvikavanje. “Molite se za Char-

POSLJEDNJI HOLIVUDSKI DIVLJAK
Hodanje ulicom u kućnom ogrtaču, tulumarenje
sa Slashom, partijanje s porno glumicama,
ispijanje “tigrove krvi”... bila je to luda godina
za Sheena. Da bi snimanje za naslovnicu Rolling
Stonea uspjelo, trebalo ga je držati pod ključem
u hotelskoj sobi.
FOTO NA OTVORU: GULIVER/GETTY IMAGES; NA OVOJ STRANI: GULIVER/REX; GULIVER/GETTY IMAGES
lieja, molite se za mog dječaka. Upao je u ne-
volje zbog svojih apetita, no ima dobro srce”,
izjavio je njegov otac.
“Kad je čist, Charlie je drag, mio, pun lju-
bavi i velikodušan”, rekla je porno zvijezda i
bivša djevojka Ginger Lynn. “Kad pije i dro-
gira se, izmakne kontroli.”
Ipak, 2000. revitalizirao je karijeru nakon
što je dvije sezone mijenjao sve bolesnijeg
Michaela J. Foxa u TV seriji Svi gradonačel-
nikovi ljudi. Upravo zbog njega serija je po-
stala još popularnija nego prije. Nakon toga,
2003., krenula je serija Dva i pol muškarca
– u njoj je tumačio Charlieja Harpera, inači-
cu vlastitog lika, uvijek odjevenog u majicu za
kuglanje, pripitog, s lakim ženama u krevetu.
Zarađivao je čak rekordnih dva milijuna do-
lara po epizodi. Sad se opet pokušava vratiti u
sedlo sa serijom Anger Management. Sličnost
s filmom Adama Sandlera i Jacka Nicholsona
iz 2003. vidljiva je jedino u imenu – Charlie
tumači ulogu bivšeg igrača bejzbola koji zbog
problema s kontroliranjem bijesa i sam po-
staje terapeut. Ako Anger Management pri-
dobije publiku, neće to biti zbog kvalitete se-
rije već zbog Charliejeve goleme privlačnosti i
šarma koji izbijaju s malog ekrana. Kao što se
pokazalo sa serijom Dva i pol muškarca, bez
Charlieja nema ni smijeha, bez obzira hoće-
mo li Ashtona Kutchera gledati u još jednoj
(lošoj) sezoni.
Tijekom svih ovih godina Charliejev osobni
život ni u jednom momentu ne bismo nazva-
li konvencionalnim. Nekoliko je puta bio na
odvikavanju, iza njega su dva propala braka
(s Denise Richards, od 2002. do 2005. i glu-
micom Brooke Mueller, od 2008. do 2010.),
brojni sukobi sa zakonom, čarobnjacima koji
su ga ukleli i druge sulude situacije. Ipak, u
posljednje je vrijeme oko njega mir. Većinu
vremena provodi radeći
na seriji jer je ulog za nje-
zin uspjeh iznimno velik.
Premda mu predujam nije
izdašan kao što je bio slu-
čaj u Dva i pol muškar-
ca, Charlie je uložio u se-
riju i ako stvari krenu (ako
prvih 10 epizoda dosegnu
određenu gledanost), FX
se obvezao otkupiti još 90
nastavaka, što seriji osigu-
rava daljnju distribuciju.
Tijekom godina, mogao bi
zaraditi čak 200 milijuna
dolara, što je golema ener-
gija kojom bi mogao poma-
knuti stvari, čovječe.
Posljednjih nekoliko dana
visio je kod kuće, pušio ci-
garete, pio kavu i pokuša-
vao mi objasniti zašto i kako
je lani pukao po šavu, gore
nego ikada prije. Kuća mu je izgrađena u mo-
dernom stilu, čista je, tiha i uređena s uku-
som. Izložio je neke od svojih bejzbolskih
suvenira, ali i samurajski mač, golemi tele-
skop Meade LX200-ACF, masivni starinski
jukebox i veliku sliku njegova oca i Marlo-
na Branda, iz filma Apokalipsa danas, s kr-
vavo crvenom, paklenom pozadinom. Nema
ni traga neredu, osim na vratima hladnjaka.
Na njima su zalijepljene brojne fotografije
djece, uz sitnice koje je skupio tijekom izla-
zaka, uredno položene u vrećice s natpisi-
ma: polu-popušena cigara Raya Lewisa, pra-
zna kutija cigareta koja je pripadala Seanu
Pennu, olovka kojom je Russell Brand potpi-
sivao autograme.
V
A N I U DVOR IŠT U, OK R E N U T
prema bazenu, Charlie pali još
jedan crveni Marlboro (“Smanjio
sam na 40 na dan – ne, 30”) i
hrapavim glasom nastavlja svoje
dugačko, ali zabavno izlaganje.
Naravno, prvo obrađujemo temu
Chucka Lorrea koja je, na neki način, prou-
zročila Charliejev Veliki slom. “Ne mogu si
pomoći kad govorim o njemu, oprosti”, veli
Charlie uz pogled čovjeka koji si baš i ne želi
pomoći. “Govno je. Govno! Dobra je vijest
što mi više nije zalijepljen za cipelu.” Posto-
ji milijun razloga njihova sukoba, no glav-
ni je razlog bio Lorreovo odbijanje da napi-
še nove epizode za seriju Dva i pol muškarca.
Bilo je to 2011., kad su Charlieja poslali na
liječenje s kojeg se ovaj, na opće iznenađe-
nje, vratio prije očekivanog roka (izliječio se
kod kuće – Denise Richards njihov je dom
nazvala Kolibom za trezvenost – i to u re-
kordnom roku od dva tjedna). Lorreova od-
luka stajala je Charlieja, ali i druge glumce,
mnogo love. I zato je Charlie pukao. No ništa
ne može objasniti zašto je pukao po šavu, ek-
l i s t o p a d 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 119
 RS ARHIVA

splodiravši kao bomba. Većina ljudi smatrala 1

je da je za slom kriva droga koju je zloupora-
bio dugi niz godina, osobito kokain. “Rokam
sedam grama, tako ja to radim” i slične She-
enove rečenice. Ipak, ustraje pri izjavi da nije
bio drogiran; tih su ga mjeseci nekoliko puta
testirali na drogu i svi su testovi bili nega-
tivni. “Pušio je cigarete jednu za drugom, iz
njega se dimilo kao iz dimnjaka, ali nije pio
ili uzimao droge”, kaže porno glumica i bivša
Sheenova božica, Bree Olson. “Jednostavno,
bio je raspižđen. I nije se to bojao pokazati.”
“Da, drogiram se”, rekao je novinarki ABC-
a, Andreii Canning. “Droga se zove Charlie
Sheen. Ne može se nigdje kupiti jer nakon što
je probaš, umireš. Istopi ti se lice, a djeca ti
plaču nad raznesenim tijelom.”

N
A JČEŠĆE OBJAŠNJENJE BIO JE
bipolarni poremećaj, no Char-
lieju ni to nije
o d g ov a r a lo.
2
“Opa! Što to
znači? Opa. I
što onda? Koji
je lijek? Koja tableta? Hoću
li ih nakon toga zavolje-
ti? Nema šanse. Da, bipo-
larno ću ih pobijediti. Ako
sam bipolaran, ne bih li se
u nekom trenutku trebao
sklupčati u kut i zavapi-
ti: ‘O, Bože, je li za sve ovo
kriva moja majka?’ Umu-
kni. Umukni! Dosta! Idemo
dalje.”
Dakle, ako u pitanju nije
bila mentalna bolest, što je
bilo?
Pokušavajući proniknuti u
GLUMAČKA OBITELJ
(1) S ocem Martinom Sheenom u filmu “Wall
problem, Charlie kaže: “Nije to bila predsta-
Street”iz 1987 godine. (2) Njegov tri godine
va. Previše sam ugađao ljudima, nisam se do- stariji brat Emilio Estevez, također glumac,
voljno odmarao i sve je to trajalo 30 godina, gostovao mu je u seriji “Dva i pol muškarca”.
stvarajući jedno usmjereno odrješenje koje je (3) Na setu s ekipom svog prvog filma “Crvena
pomelo sve kao tsunami.” A onda digne ruke zora” iz 1984., među kojima su i Patrick Swayze,
u zrak i uzdahne. Jennifer Grey, Lea Thompson...
“Nisam išao na procjenu kod psihijatra 3
kako bih saznao uzroke pucanja”, nastavlja,
“ali ta dva tjedna bio sam najpoznatija osoba ljivo, živjeti na vršku vala koji raste. Ushićenje. gleda, još i danas”, tvrdi Bree Olson. I upra-
na planetu! Evo zašto mislim da je sve to Ali, da, čini se da su odjeci vala stigli do nekih vo iz ovih slavnih filmova izviru njegove na-
imalo takav odjek i uzrokovalo ludi kozmički obala.” Zastaje. “Što god to jebeno značilo.” izgled nepovezane i sulude izjave: na primjer,
pomak. Ne bih to nazvao ‘pobjedom’ ili rekao I ovdje njegovo objašnjavanje prestaje. Ne na Apokalipsi počivaju izjave o “krvi tigra” i
da sam ‘pobijedio’. Bilo je to ‘pobjeđivanje’ – može bolje od ovoga. I sam je zbunjen, kao “čarobnjacima”; iz Ralja je izvukao izjave o
bio sam usred čina. Jasno je, dobio sam otkaz, i svi ostali. “Gledam svoje snimke i ne znam “torpedu istine”. Možda je zbog utjecaja ovih
veze su mi bile grozne, bio sam na nekoj jebe- odakle je to sve eruptiralo”, kaže. “Vrlo je bi- filmova udario na Lorrea, lika koji podsjeća
noj turneji... Teško bismo to nazvali ‘pobjeđi- zarno. To je neka velika, dugačka poema koju na Kurtza iz Apokalipse, ali s monomanija-
vanjem’. Mislim, kako tip koji je očito u živom je odigrao neki čudan lik koji govori o stvari- kalnim poremećajem. I možda je zato navalio
pijesku, kako može bilo što od toga smatra- ma koje nisu utemeljene u realnosti.” na urotnike iz CBS-a i Warner Bros.-a, vidjev-
ti pobjedom? Bilo je to poricanje. ‘Pobjeđuje- Možda i nisu, ali su svakako bile nadahnute ši u njima zubate psine sa širom rastvorenim
mo’. Ludost.” filmovima koje je oduvijek obožavao – Apoka- čeljustima koje će ga prožvakati i proždrije-
Zastaje i razmišlja o tome. Možda se nada lipsa danas, u kojem je glumio njegov otac, i ti. Napao ih je jedinim oružjem koje je imao
FOTO: GULIVER/REX

da će mu se misli same raščistiti. Nakon nekog Raljama, u kojem se pojavljuje prokleto velik – nabrušenim verbalnim umijećem i drama-
vremena, kad se to ne dogodi, nastavlja: “Čo- morski pas. Oba filma pogledao je više od 150 tičnom voljom da učini što je u njegovoj moći
vječe, što je moj život? Nemam pojma, stari. puta. Opsjednut je. Zna ih napamet – “rečeni- i ubije većeg i snažnijeg neprijatelja. Makar
No evo što je dobra vijest. Bilo je jebeno uzbud- cu po rečenicu, riječ po riječ. I dalje ih stalno pritom ubio i sebe. Ili tako nešto. Uzevši to u

120 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
obzir, u ovom novom svjetlu, njegove se poan-
te i postupci, makar nepotrebni, jedino mogu
smatrati junačkima. Tijekom cijelog tog raz-
doblja, nikad se nije ispričavao zbog svojih po-
stupaka ili skrivao iza neke izmišljene smete-
nosti. I upravo su to njegove najbolje odlike i
razlozi zašto ga ljudi toliko vole i dalje navi-
jaju za njega.
“Izniman je čovjek, ali s velikim manama,
kao i svi mi”, kaže njegov otac. “No reći ću vam
nešto o njemu. U cijeloj toj gunguli, nije se iz-
vlačio lažući. Prihvatio je kritiku. Čini to cije-
li svoj život. Njegova iskrenost oduzima dah.”
I zaista. Na primjer, trenutno je čist i ne
uljepšava situaciju. “Mislim, to sranje djelu-
je. Oprosti, ali djeluje. Nego, ne vidim zašto bi
bilo loše ako popijem koje piće. Što piješ? Te-
kilu? Ja votku. Čistu. Oduvijek sam govorio
da led služi samo za ozlijede, ha, ha.” Ulazi u
kuću i odlazi do bara. Večeras će popiti malo
“Želim ostati posljednji na nogama”, kaže Charlie sheen.
“Drugi se skrivaju u zavjetrinu, a ja sjedim i vičem: ‘Ma
dajte, zabava još nije gotova!’”
tekile Don Ramón Platinum. Ulijeva si piće i
tjera gutljaj kolom, no prije toga kaže: “Živje-
li mi i svi koji su poput nas”, nazdravlja tradi-
cionalnom zdravicom ratnika koji se prisje-
ćaju minulih bitaka. U ovom trenutku, čini
se prigodno.
Pet dana nakon Charliejeva rođenja, dok
je još bio plav od udaraca dr. Irwina Cha-
bona, Martin i Janet poveli su njega i njego-
vo dvoje braće, Emilia i Ramona, na turneju.
Naime, Martin je putovao s predstavom The
Subject Was Roses. Charlie, kojem je srednje
ime Irwing u čast doktora koji mu je spasio
život, proveo je svojih prvih devet mjeseci ži-
vota putujući SAD-om; zapravo, tako je pro-
veo i većinu djetinjstva. Na primjer, s 10 godi-
na je proveo osam mjeseci na Filipinima gdje
je otac snimao Apokalipsu danas i družio se s
Marlonom Brandom i Dennisom Hopperom.
“Zamisli da s 10 godina svjedočiš svom tom
sranju. Nasilju i pokolju. Sve su mi objasnili,
ali ipak, sve je to na najdubljoj razini utjeca-
lo na mene.” Da ne spominjemo da je Martin
tijekom snimanja doživio srčani udar. Char-
lie je ocu pomagao da prizdravi – svaki je dan
gurao njegova kolica, vodio ga na sunce i tje-
rao ga da mu baca bejzbol lopticu, sve dok ovaj
nije prizdravio i stao na vlastite noge.
Svoje tinejdžerske godine proveo je u Ma-
libuu i pohađao srednju školu Santa Monica
High, gdje se u bejzbolu istaknuo kao izvan-
redan bacač i s bratom Emiliom, Seanom
Pennom i Robom Loweom snimao filmove
u formatu Super 8. Momci su bili stariji od
njega i nakon što su počeli glumiti, prozvali
su ih Brat Pack. Charlie ih je samo mogao pro-
matrati iz prikrajka. “Bio sam jako ljubomo-
ran, želio sam se ubiti”, priznaje. “Osvajali su
sve cure, dobivali su besplatnu hranu, drogu,
sve im je išlo na ruku, baš sve. Rekao sam si:
‘E, sve ću ih zasjeniti.’ Želio sam imati sve što
i oni, nadmašiti ih i biti dosljedniji.”
Negdje oko 16. rođendana roditelji su mu
kupili BMW, što je, uz njegovu prirođenu na-
klonost nevoljama, otvorilo Pandorinu kutiju.
Jednom se napušio u autu i zaspao – probu-
dio ga je policajac koji je pronašao svu njego-
vu drogu, lule i papiriće za motanje, nožić koji
je nosio oko gležnja i palicu obloženu slonova-
čom. Od problema ga je spasilo samo majči-
no poznanstvo sa sucem. Godinu dana poslije,
uhićen je zbog malverzacija s kreditnom kar-
ticom. Tijekom četvrtog razreda srednje, to-
liko se naljutio na profesoricu da je zgužvao
hrpu papira, načinio loptu i “pogodio je njome
posred čela... Usred sveg tog bijesa, rekao sam
joj da ima sreće što je već nisam ubio.” Školski
odbor ovo je smatrao prijetnjom smrću i iz-
bacio Charlieja. Sve se to dogodilo tri tjedna
prije mature pa nikada nije maturirao. Dru-
gim riječima, Charlie se danas ponaša kako se
ponašao oduvijek.
Ipak, ovo nije u potpunosti istinito. Mar-
tin se sjeća prigode kada je četverogodišnjeg
Charlieja i ostatak obitelji odveo u Meksiko,
zbog snimanja Kvake 22 i kaže da je ovaj cijelo
vrijeme bio rastresen. “Unajmili smo kuću na
kat, blizu klaonice”, kaže. “Svako jutro, mjese-
cima, Charlie bi dolazio na kat i vrištao: ‘Gdje
smo? Koji je dan? Kad se vraćamo kući?’”
U
SEDMOJ GODINI POČEO JE MU-
cati – otprilike u isto vrijeme kad
se sukobio s dvojicom školskih na-
silnika. “Išao sam u drugi ili treći
razred. Emilio je išao u šesti ra-
zred. Čekali smo da roditelji dođu
po nas”, kaže Charlie. “Ova su dvo-
jica bili grozni, grozna djeca, zla i nasilna.
Nisu nam ništa učinili, ali ono što su govorili
da će nam učiniti bilo je još gore. ‘Bacit ćemo
vas preko ograde i gledati kako vam se prosi-
pa mozak. Iskopat ćemo vam oči.’
Sedmogodišnjaku takvo sranje zvuči za-
strašujuće. Sjećam se, mislio sam: ‘Umri-
jet ćemo. Ubit će nas.’” Počeo se boriti s na-
padajima panike i jednog je dana iznenada
počeo mucati. “Bilo je to jebeno grozno. Za-
misli ovo: u školi te prozovu, a ti, odjednom,
više ne možeš odgovoriti. Znao sam sve od-
govore, ali sam prestao dizati ruku. Dugo
sam vremena bio nevjerojatno tih.” A onda
je prestao mucati i opet počeo živjeti punim
plućima. Za razliku od prethodnog perioda,
postao je nevjerojatno glasan i nije mu se na-
zirao kraj. “Preostalo mi je još 14.000 dana i
uživat ću u svakom”, voli reći. “Hej, čovječe,
nisam znao za drukčiji život!” Konzumirao
je sve što mu je pružalo ugodu: tonu table-
ta, hektolitre pića, tonu kokaina (“Uz mene
su Sinatra, Flynn, Jagger i Richards izgledali
kao tužna dječica bez ruku”, izjavio je nakon
jedne drogeraške avanture). Volio je aute, pi-
štolje, ručne satove, razne okuse pekmeza
(trenutno uživa u marmeladi, pekmezu od
kaktusa opuncije, breskve, đumbira i bobi-
častog hibrida sorte boysenberry), filter-ka-
vu iz posebne mašine u koju je dodavao žliči-
cu posebne njujorške kave Chock full o’Nuts,
bejzbolske suvenire, umjetnine, srećke (tjed-
no je na njih trošio 4000 dolara) – što vam
god padne na pamet, sve i svašta, od nemila
do nedraga. Pokušavao je ispuniti prazninu
u sebi. Tijekom tinejdžerskih godina zaradio
je nadimak Mašina (Ma-Sheen). “Želio sam
ostati posljednji na nogama. Drugi se skriva-
ju u zavjetrinu, a ja sjedim i vičem: ‘Ma dajte,
zabava još nije gotova!’”
No jednog dana zabava će završiti i što će
onda biti s njim?
“Charlie mi predstavlja veliku zagonetku,
kao što i sam sebi predstavljam zagonetku.
Nema mogućeg objašnjenja”, kaže Martin.
“Trebat će mu čudo, ali njegovo vrijeme još
nije došlo. Kad shvati koliko je voljen i počne
voljeti sam sebe, sve će se promijeniti.” Ovo
su riječi oca punog nade i sumnje koji strahu-
je za svog sina.
Charlie je kod kuće. Ne ide nikamo. Utorak
je, oko 17 sati. Njegov dan tek počinje. Dolazi,
kao gospodar imanja, istuširan, obrijan i od-
moran. Nosi izglačanu bijelu majicu, ne viče,
čini se kao da na svijet donosi mir. Iza njega
hoda blaga, graciozna plavušica u prozirnoj,
svjetlucavoj, lijepoj bluzi. Zove se Rachel i
kaže da se ne osjeća dobro. Kaže da je bila na
katu i “povraćala”. Ne govori zašto, ali može-
te zamisliti.
“Jesi li dobro?”, pita je Charlie.
“Da, dobro sam.” Nasmije se, iznurena i sjed-
ne za stol, dok Charlie odlazi skuhati kavu.
I? Što ti je danas u planu, Rachel?
l i s t o p a d 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 1 21
 RS ARHIVA
“Pa, družit ćemo se”, kaže. “Rođendan mi je.
Napunila sam 22.”
Je li proslava ispunila očekivanja?
“I više od toga! Mislim, da, jučerašnja večer
pogotovo. Sinoć i jutros, o, da, dobro smo se
proveli.”
Što je bilo?
“Došla je Seksualna Stephanie” – ne otkriva
mi tko je Seksualna Stephanie, ali i to možete
zamisliti – “Bila je jako zgodna. Seksi, znaš?”
Charlie se vraća s kavom, zanima ga što
mi je sve rekla. Rachel se hihoće, a Charlie se
samo smješka.
Eh, žene. Jedina droga koje se Charlie ni-
kada nije mogao odreći. “Ljudi me smatraju
vragolanom, gadom, razvratnikom, tipom koji
je u nekim sranjima koja nužno vode do niza
perverzija i čudnosti, ali nisam takav”, kaže
poslije. “Jednostavno, volim žene. Volim ih.”
Nevinost je izgubio s 15 godina, sa zanosnom
crvenokosom Candy, prostitutkom iz Vega-
sa, dok mu je otac spavao u susjednoj hotel-
skoj sobi. Ukrao mu je kreditnu karticu i pla-
tio Candyine usluge, za sebe i svog rođaka
Joeya, također 15-godišnjaka. “Rekao sam
Joeyu: ‘Čuj, ovo je tatina kreditna, ti ćeš po-
“Cure iz pornića su malo luĐe i mnogo opasnije”, tvrdi
Charlie. “Ne znam zašto mi se to sviĐa. Valjda imam dojam
kao da su stvari grandioznije.”
slije mene.’ Bio je oduševljen i nije mario zbog
krađe. Sjećam se, bila mi je to najbolja noć
života. Dva tjedna poslije, tatu je zanimalo
kakva je to uplata tvrtki Friendly Introducti-
ons LLC u Las Vegasu, vidljiva na ispisu sta-
nja računa. Sve sam mu objasnio. Zabrinuo se
da bih mogao pomiješati poimanje seksa i lju-
bavi.” Zastaje. “Još se borim s time.”
Tijekom svih ovih godina petljao je s pro-
stitutkama, curama iz pornića, ponekom
slatkicom koju je poželio oženiti, nekima s
kojima je i uplovio u brak, postao ocem, a
onda bi opet shvatio da se mora boriti s poi-
manjima i da je zapravo čovjek koji je kadar
voljeti više toga odjednom. “Čuj, postoje
razne djevojke za razne vrste osjećaja”, tvrdi.
“S nekima ti je drago zapaliti joint, s nekima
voliš popiti, s nekima pogledati film, za neke
znaš da će povesti i djevojku, a neke su, poput
cura iz pornića, malo luđe i mnogo opasnije.
Ne znam zašto mi se to sviđa. Valjda imam
dojam da su stvari grandioznije. No želim
reći da je moguće istodobno razviti osjećaje
prema više žena.”
Nažalost, ponekad su ti osjećaji i nasilni.
Charlie je pucao na najgore načine, a navod-
no je jednom rekao Denise Richards: “Nadam
se da ćeš jebeno umrijeti, kučko”: navodno je
122 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
na Brooke Mueller izvukao nož, a 2010. na-
vodno je pokušao ugušiti svoju curu, zvijezdu
porno filmova, tijekom ozloglašenog ludova-
nja u njujorškom hotelu Plaza. Ipak, Charlie
je toliko otporan da mu ti incidenti ne dono-
se preveliku ili dugotrajnu štetu. Javnost ga i
dalje voli, baš kao i djevojke koje su ga odu-
vijek obožavale. “Dok mi je bio klijent”, kaže
Heidi Fleiss, “svaka cura koju sam mu posla-
la zaljubila bi se u njega. Sve su za njega imale
samo riječi hvale, govorile su da je šarmantan
i velikodušan, obdaren, sjajan ljubavnik. Sve
vezano uz njega bilo je izvanredno.”
“Smiješno je”, kaže Charlie. “Cure žele imati
prekrasno lice, ali mene više privlače one slat-
ke nego one prekrasne. Natalie Portman je
prekrasna. Mila Kunis je slatka. Preslatka. Ne
poznajem je, ali sam obožavatelj. Volim žen-
ska stopala. Ne bih rekao da sam s nekima
bio zbog njihovih stopala, ali važna mi je du-
ljina nekih prstiju i oblik nekih dijelova stopa-
la ili izostanak istih. Ne volim kvrgave nožne
prste. Ako joj je drugi prst predugačak? Ni to
mi se ne sviđa.”
Opet na površinu izlazi Charlie Sheen kojeg
nitko ne poznaje.
Ima toga još. Mnogo više nego što biste na-
slutili, s obzirom na jednodimenzionalnu,
iskrivljenu sliku Charlieja u javnosti. Na pri-
mjer, osmislio je novi način korištenja balza-
ma za usne, čemu svjedoči i njegov patent pod
brojem 6,283.658: “Kućište je asimetrično i
moglo bi imati asimetrični niz dodirnih povr-
šina, kako bi se lakše odredio ispravni način
korištenja balzama, čak i kad je ručno umije-
će nanošenja ograničeno rukavicama s prsti-
ma ili rukavicama samo s palcem.”
B
RINE SE O SVOJIM PRIJATELJI-
ma. Dvojica najbližih – Bob
Maron, distributer skupocjenih
satova i Todd Zeile, bivši profe-
sionalni igrač bejzbola – posta-
li su izvršni koproducenti serije
Anger Management, kako bi uvi-
jek mogli biti uz njega i neprestano ga činiti
sretnim. Dok je glumio u Dva i pol muškar-
ca, brinuo se o svom dugogodišnjem duble-
ru, Eddieju Braunu. Inzistirao je da sve vra-
tolomije, koliko god sitne ili jednostavne bile,
izvede Braun, zbog čega je ovaj dobivao znat-
no veće honorare.
Ponekad može biti nepopustljiv pregovarač.
Još 2010., nakon isteka ugovora za Dva i pol
muškarca, Charlie je htio 100 milijuna dola-
ra za dvije iduće godine. Warner Bros. su mu
ponudili 48 milijuna, no Charlie nije ni tre-
pnuo. “Na kraju su ponudili 95, no Charlie je
ipak odbio”, kaže njegov menadžer Mark Bug.
“Podigli su na 97, pa na 99, a Charlie mi kaže:
‘Nisi li me čuo? Rekao sam 100!’ Je li bio sre-
tan kad je to i dobio? Nemam pojma.”
Između ostalog, ljubitelj je fraze “živa isti-
na”. Na primjer: “Odmalena se borim s upa-
lama uha. U snu si češkam uši i pogoršavam
situaciju, pa ponekad moram spavati u ruka-
vicama. Živa istina”; ili ti na izlasku iz auta
baci bubu u uho: “Imam tri bradavice. Da.
Živa istina.”
Ili se nagne prema tebi i izjavi ovakvo što:
“Uzgred budi rečeno, ja sam Ralje. Ne samo
da znam film napamet. Ja sam Ralje. Ja sam
alter ego morskog psa iz filma. O, za Boga mi-
loga, ja sam Brody! Ja sam Brody!”
A onda iz rukava izvuče jednu od svojih
mnogobrojnih nadahnutih poslovica: “’Ne
mogu’ je ružni brat riječi ‘možda’” ili “Ja se ne
nadam. Nada je za luzere. Ja vjerujem.”
Često progovara o svojim nekonvencio-
nalnim uvjerenjima. Vjeruje da je atentat na
JFK-a bio dijelom urote. Želi da se sazna isti-
na o terorističkim napadima na Svjetski trgo-
vački centar. Kaže da je cijeli život bio vido-
vit: “Kad mi zazvoni telefon, u većini slučajeva
znam tko me zove. Čudno.” Tvrdi da do neke
mjere vjeruje u NLO-e: “Mislim, sjeti se čud-
nih svjetala koja su se 97. pojavila u Phoenixu
– 10.000 svjedoka je u periodu od četiri sata
prijavilo pojavu letjelice 10 puta veće od nosa-
ča aviona.” Zastaje i izgleda kao da se zabav-
lja. “Zapravo, znaš što mislim? Mislim da je
zabavnije vjerovati, stari moj.”
Ako pokušaš pokrenuti smislenu raspravu o
njegovim duševnim stanjima, shvatiš da je to
gotovo nemoguće.
Kakva je to praznina koju pokušavaš ispu-
niti, Charlie?
“Nisam siguran. Ne znam što je to. Ovaj...”
Nikad se nisi potrudio saznati?
“Ne. Sjebano je... To su samo apetiti. Apeti-
ti. S vremena na vrijeme ih zadovoljiš, zar ne?
Ali postoje ta neka pravila koja ne razumi-
jem, shvaćaš? Zašto bih prazninu mogao is-
puniti samo priznanjima, hodočašćima ili ve-
ganstvom?”
Nego čime? Nečim zabavnim?
“Pa da!”
Osjećaš li kao da tražiš nešto?
 “Da, naravno, da”, odvraća prebrzo. “Ali ne
znam što. Ipak, smatram da ću se jednog dana
susresti s nekim čarobnjačkim vodičem koji će
mi sve pojasniti.”
Da je njegov otac ovdje, sigurno bi mu
rekao: “Pa, Charlie, sam sebi moraš biti ča-
robnjački vodič. Shvaćaš?” Ali Charlie je sa-
mostalan i sluša samo svoj glas.
J
EDNU VEČER ODLUČUJE IZAĆI
sa svojom bivšom suprugom, Deni-
se Richards, koja živi nešto sjever-
nije, 20 minuta od Charlieja. De-
nise se skrbi o njihove dvije kćeri,
osmogodišnjoj Sam i sedmogodiš-
njoj Loli. Denise i Charlie vjenčali
su se 2002. i rastali tri godine
poslije, nakon što je Charlie
počeo naveliko kockati, pro-
voditi vrijeme na pornograf-
skim web stranicama, gutati
tablete i ponašati se “vrlo hi-
rovito”, tvrdi Denise. Tako-
đer je izjavila da je Charlie
jednom prilikom preko nji-
hove fotografije s vjenčanja
sprejem napisao “najgluplji
dan mog života”. Do prije go-
dinu dana nisu se podnosili.
Ali onda su, zbog djece, odlu-
čili poboljšati odnose pa sada
odlaze na zajednički odmor, a
Richards je nedavno gostova-
la u seriji Anger Management.
Noću nikada ne gasi mobi-
tel, za slučaj da Charlie upad-
ne u nevolje i zatreba njezinu
pomoć. “On mi je poput trećeg
djeteta”, kaže s naklonošću.
U Denisinom super-luksu-
znom stanu uređenom u tali-
janskom stilu, Charlie potiho
razgovara sa Sam i Lolom koje su nevjerojat-
no slatke i stidljive. Dolazi Denise, u dugačkoj
ljetnoj haljini i miriše na ocean. Pri susretu se
poljube, razmijene ugodnosti i sjednu za veče-
ru (pileće medaljone, najdraže jelo djevojčica,
pripremio je Denisin otac Irv kojem je prije tri
godine preminula supruga pa živi s kćeri). Pri-
premaju se za molitvu prije jela (Charlie za-
počinje: “Blagoslovi nas, o, Bože, hmm...” pa
Denise nastavlja), a onda ih odvodi na kat i
priprema za spavanje. Charlie je vani u dvo-
rištu, puši i uživa u svježem večernjem povje-
tarcu. “O, Bože, baš je lijepo”, kaže. “Spokojno
je, stari moj. Ideš!”
Dolazi i Denise. “Sada smo najbolji prijate-
lji. Povjeravamo se jedno drugome. Sve mi go-
vori. Zajedno odlazimo na putovanja i djevoj-
čice ga obožavaju.”
Charlie se naginje, otpuhne i kaže hrapavim
FOTO: GULIVER/REX
glasom: “I spavamo u odvojenim sobama. To
je podatak koji sigurno sve zanima.”
Denisino lice malčice se objesi, ali i dalje
izgleda lijepo, premda je uznemirena. “Dok
govori, nema ograničenja. Nije bio takav kad
smo se vjenčali.”
“Do-sad-no”, intonira Charlie.
“Nije bilo dosadno. Tri je godine bio tri-
jezan, ponizan, šarmantan i iskren... Sjajan
čovjek.”
“I dosadan. Dosadan!”
Denise je čula dovoljno. Bivšeg muža pogle-
da strogo, a onda se ispriča i ode po još vina.
Charlie je promatra dok hoda. “Sjajna je, zar
ne? Jebeno je sjajna, stari moj. I dalje izgleda
jebeno sjajno, zar ne?” Nasmije se. “Baš šteta”,
nastavlja. “Znaš, valjda ti je jasno što mi se sve
mota po glavi, zar ne? Ponekad je teško biti na
putovanju s njom. Ne želim da nas djeca zate-
knu usred nečega, shvaćaš? Morali bismo im
SLAB NA PLAVUŠE
S bivšom suprugom,
glumicom Denise
Richards, ima kćeri Sam
i Lolu. Iako nisu u braku,
u dobrim su odnosima
zbog djece. To baš i nije
slučaj s Brooke Mueller,
s kojom ima blizance
Boba i Maxa. Ona je
ovisnica a skrbništvo
nad djecom ima -
Denise.
sve objašnjavati. Naravno,
mogli bismo zaključati vrata, ali znaš kako je.
Stvari više nisu iste, iz mnogo razloga. No bih
li želio biti s njom? Da! Bi li ona htjela mene?
Ne znam.” Ovo možda nije pristojno reći, ali
Charlie si, po običaju, ne može pomoći. Nje-
gove misli jednostavno teku i pretvaraju se
u riječi.
Denise se vraća s bocom, nudi je Charlieju
no on odbija. Zapravo je posve trijezan. Poči-
nju razgovor o Charliejevom Velikom slomu i
što dulje razgovaraju, Charlie sve dublje tone
u stolicu i pali jednu za drugom.
“Znam da ovo zvuči grozno”, započinje De-
nise, “ali zaista sam se nadala da se drogi-
ra. Tako bi bar postojalo objašnjenje. Mislila
sam da su mu se polupali lončići. Mislila sam
da je skliznuo s ruba. Bilo je tužno i bila sam
neutješna.”
“Ali si se i dobro nasmijala”, kaže Charlie
tiho. “Nije bilo tužno. Većina događaja bila je
obojana pobjedničkim bojama.”
Denise ga pogleda. “Ja bih se malo drukčije
nosila s time, Chuckles. Moraš odabrati lakši
put. S jedne strane, ti...”
“Sve je to imalo smisla...”
“Nije!”, odreže Denise.
“Vidiš? Ne žališ zbog svog
ponašanja. Misliš da si stvari
riješio na dobar način! Nećeš
se osvrnuti i reći: ‘Ne mogu
vjerovati da sam se onako po-
našao!’”
Charlie se uspravi i nagne
prema Denise. “A tko je koga
pobijedio, ha? Jesam li ja po-
bijedio Warner Bros. ili su
oni pobijedili mene? Sav onaj
novac koji su mi dugovali!
Nisu mi htjeli platiti nakon
što su me otpustili! Sav moj
novac! Mislim, tko je koga po-
bijedio? Tko koga?”
“Ali što si izvukao iz toga?”
“Svoj novac!”
Denise uzdahne, duboko
frustrirana, i kaže: “Ionako ne
bi pobijedio na sudu.”
Charlie nakosi
glavu i pogleda je.
Jasno je da teško
procesira što mu
D en i se govor i.
Vidi se da je po-
kušava shvatiti, da
ipak nastoji hodati
pravim putem, ali
trenutno, sve mu je
to malo izvan ruke.
Možda zato što je
predugo slijedio
svoj put, barem što
se tiče novca, pića,
droge, djevojaka,
zlatnog zuba koji bi
trebao biti bijel, ali
nije, i sve halabuke koja se još uvijek nije sti-
šala. Ipak, trudi se. Ako to nešto znači, veče-
ras se njegov čarobnjački vodič sigurno zado-
voljno osmjehuje.
Ova je priča objavljena u Rolling Stoneu
21. lipnja 2012.
l i s t o p a d 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 123
 14.11.14
PONOVO NA VINILU - LIMITED EDITION
REMASTERED - ABBEY ROAD 2014

http://www.bijelodugme.com.hr/
 NOVI ALBUMI������������������������������������������� Str. 126
SINGLOVI���������������������������������������������������� Str. 127
KAZALIŠTE������������������������������������������������ Str. 136
RS INDIEJI�������������������������������������������������� Str. 142

Alt rock iskupljenje Weezera Nakon godina nespretnih

eksperimenata, bend se
vraća svojoj začudnoj,
zabavnoj srži.

Weezer
Everything Will Be Alright in
the End Republic
HHHH
TEKST: CARYN GANZ
Od svih rock zvijezda koje su se
pojavile 1994., zafrkantski štreber
Rivers Cuomo nije se činio osobito
buntovan. No kad su se u alt rock
šumi izdvojila dva puteljka, krenuo
je onim koji ga je odveo rizičnijim
pravcem. Tijekom godina, neki od
rizika su se isplatili – 1996. objavi-
li su legendarni Pinkerton, album
emocionalnih pjesama o seksu
nazvan prema liku iz Madame
Butterfly ili “Beverly Hills”, videos-
pot iz 2005. koji je poharao MTV,
a sniman je u Playboyevoj vili.
Drugi se eksperimenti nisu oso-
bito isplatili, na primjer, brkovi u
stilu Wyatta Earpa koje je Cuomo
nosio tijekom 2008. ili posljed-
nja dva albuma benda na kojima
su gostovali glazbeni doktori kao
što su Dr. Luke i Jermaine Dupri.
No sada je Cuomo, na neki način,
spreman za iskupljenje. “I thou-
ght I’d get a new audience/I for-
got that disco sucks”, hrabro pjeva
u “Back to the Shack”, svježoj ro-
kačini koja klizi iz dura u mol i
na devetom albumu benda progo-
vara o povratku na put slave. Iro-
nično, ovo je jedna od pet pjesama
napisana u kolaboraciji s drugima
– koautor teksta je Jacob Kasher,
čovjek koji je između ostalog napi-
sao i Keshinu “We R Who We R”.
No albumom Everything Will Be
Alright in the End dominira jako
pomirljivi duh. Prvi put nakon

Ilustracija MARC ASPINALL l i s t o p a d 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 125

 RECENZIJE GLAZBA
2001., Weezer ponovno surađuje s
Ricom Ocasekom iz Carsa, produ-
centom proslavljenih albuma Blue
i Green i upravo je Ocasek pomo-
gao lansirati Everything na onaj
isti glasni, žarki power pop metal
planet. Cuomo mnogo piše o svom
ocu, svećeniku pentekostalne crkve
koji je nakon nekoliko desetljeća iz-
bivanja opet uključen u njegov život.
Niz tematski povezanih pjesama
o očinstvu nazvao je “Patriarchia”;
na popisu pjesama također je neko-
liko pjesama o djevojkama koje je
nazvao “Belladonna”, a niz urada-
ka o problematičnoj publici nazvao
je “The Panopticon Artist”. (Fou-
cault se nikada nije morao nositi s
glasnim korisnicima Facebooka.)
Sva tri tematska kruga sadržava-
ju pjesme koje su istinski čudne i
poprilično uhu ugodne. U temat-
skom krugu pjesama koje progo-
varaju o djevojkama je “Go Away”,
krasan surferski duet s Bethany Co-
sentino iz Best Coasta, ali i čudno-
vata “Da Vinci” sa simpatičnim re-
frenom. “Stephen Hawking can’t
explain you/Rosetta Stone could
not translate you”. Najupečatlji-
vija iz niza pjesama o očinstvu je
“Foolish Father”, molba za očevim
oprostom koja kulminira pjeva-
njem malog zbora i priziva atmos-
feru posljednjeg čina nekog nekon-
vencionalnog brodvejskog mjuzikla.
Pjesme posvećene odnosu Wee-
zera sa slušateljima ponajviše su
mučne i dramatične i zvuče kao da
su Cuomo i ekipa napravili vlasti-
tu verziju American Idiota. (Rock
opera Green Daya također je nastala
nakon četverogodišnje pauze izme-
đu albuma i ozbiljnog pada prodaje.)
Cuomo se žali zbog nezahvalnih
masa u “I’ve Had It Up to Here”, ul-
tra-dramatičnoj pjesmi napisanoj u
suradnji s Justinom Hawkinsom iz
Darknessa koja podsjeća na koralski
ukrašene Queenovske uratke u viso-
kim registrima. Zamišlja se poput
Paula Reverea koji se suprotstavlja
“lažnim vojnicima... koji mi govore
što da činim” u pjesmi “The British
Are Coming”. Album završava cje-
linom od tri pjesme ispunjenom gi-
tarskim vratolomijama, ljutitim sti-
hovima i vokalnim spletovima koji
kao da su potpuno spremni za ka-
zališnu adaptaciju Michaela Maye-
ra. To je apsurdna i pretjerana kul-
minacija koje se mogao dosjetiti
samo Cuomo – savršen kraj albuma
koji govori “žao nam je, ali zapravo i
nije”.
126 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
Lenny Kravitz
je uzbuđen
Vulkan
Vulkan Dallas Records
H½
Veliki riffovi, funky melodije i seks na pameti: Kravitz Hard rock nije fitness
se vratio superzabavnim albumom
Zlatan Ćehić-Ćeha, nekadašnji ba-
Lenny Kravitz Strut Roxie HHHH
sist Divljih jagoda, odavno je ispe-
Bacite oko na naslovnu sliku Lennyjeva dese- kao zanat hard rock/heavy metal
tog albuma i bit ćete zadivljeni: navršio je 50 basiste i pjevača, samo je problem
ove godine, ali njegova otvorena majica otkriva što izvan tih zanatskih okvira nije
upola mlađe tijelo. I Kravitzova je glazba uvijek izašao. Ako je debi album njego-
bila van vremena; nejasna snaga gitare 60-ih i va benda Vulkan samo povod za
70-ih i post-Purple Rain bljesak u nešto energično i uglanca- gaže na kojima će taj trio “pegla-
no u suvremenoj maniri. Njegov zadnji album iz 2011., Black ti” pola repertoara Divljih jagoda,
and White in America, bio je post hip hop refleksija o ame- onda je moglo i bez njega. A ako i
ričkoj problematičnoj rasnoj politici. Strut je inspiriran nečim nije, bit će bolje da se pjesme Ja-
drugim što ga drži budnim do dugo u noć: “I’m just a slave for goda uvrste na set liste. Nije pro-
your pleasure, and I’m waiting to pop”, pjeva u pjesmi “Sex” blem što je ovo album prokušanih
koja otvara punokrvni album kojim se vraća rocku, priziva- hard rock shema, nego što nema ni
jući svoj rad s početka 90-ih. pokušaja da se naprave neke nove
Kravitz je Strut producirao u svom studiju na Bahami- himne i balade na kojima se pjevač
ma i sam odsvirao mnoštvo instrumenata. Album je ener- u plaču i vrisku nadmeće s gitar-
gičan i poziva na zabavu. Posvetio se old-school R&B-u (“I skim solom. Nema ni adrenalina,
Never Want to Let You Down”, upotpu- ni požude, ni seksa, ni okultnog, ni
njena s bar-blues rogom) i country rocku NAJBOLJE NA erupcije. Samo razgibavanje prsti-
ALBUMU:
u stilu Stonesa (“She’s a Beast”). U snaž- “Strut”, “Sex”, ju i mišića, a hard rock nije fitness.
noj “The Chamber”, Kravitz unosi Elvisa “Ooo Baby Baby”  ZORAN STAJČIĆ
Costella u Princeovski đir. Ipak, Lennyjev
imidž ostaje veličanstveni funk/Guess Who stil arenskog fra-
jera u “Dirty White Boots”, gdje pjeva “Take your knickers and
give me that treasure”, i marširni funk rock u pjesmi “Strut”.
Album završava obradom klasika iz 1965, “Ooo Baby Baby”
grupe Miracles, prerađenoj u eksplozivan izričaj. Za Kravitza,
podizanje stvari na visoku razinu najiskreniji je oblik kompli- Debeli precjednik
menta. JON DOLAN Povijest bolesti Moonlee Recordsd
HHH½
Žestoka obljetnica osječkih pankera
EP kojim dugovječna osječka če-
tvorka obilježava 20 godina na
sceni po tko zna koji put potvrđuje
njihovu trajnu fascinaciju kalifor-
nijskim ogrankom američke punk
tradicije. Većinu utjecaja Debelog
precjednika tako ćete i dalje pro-
naći u radovima bendova s etikete
Epitaph za kojima, ponajprije zbog
melodičnih refrena, ritma brzog
poput puškomitraljeza i komplek-
snih gitarističkih međuigri, stvar-
no nimalo ne zaostaju. S druge
strane, pogotovo ako uzmemo u
obzir dva desetljeća staža, teško je
ne primijetiti nedostatak original-
nosti pošto osim metalom i har-
dcoreom protkane “Niste za nas”,
FOTO: GULIVER/REX
ujedno i jedine otpjevane na hrvat-
skom, sve će vam ove pjesme ipak
Kravitz djelovati malo previše poznato. 
 VEDRAN HARČA
HHHHH Klasik | HHHH Odlično | HHH Dobro | HH Dovoljno | H Loše
Ocjene su nadgledali urednici ROLLING STONEA.
 TOP SINGLOVI

Gruni Dunja, nemoj Miki Solus

čekati starost Muzika za djecu i penzionere

Yammat
HHHHH
Lovely Quinces “Secret Smile” HHHH Miki udara frontalno i uglavnom
Dunja Ercegović treba stati na pozornicu, skršiti u stotinu bez kolateralnih žrtava. Jer dobiti
komadića tu akustičnu gitaru, u stilu Townshenda ili Hendrixa, po repu nije uvreda.
nabaciti zajeban osmijeh, predstaviti glasni rock bend i
razvaliti pozadinu u stilu PJ Harvey iz vremena epskih U 20. stoljeću se mulca tog pro-
“Dry” ili “Rid Of Me”. Zarežati i pustiti svu divljinu, fila zvalo Brane Džoni Štulić.
kmicu, urlike, vriskove i demone iz sebe. Jer na Već nekoliko godina raste status
EP-u smo je već upoznali i saznali koju zagrebačkom brbljavcu i njego-
pritajenu bombu u sebi drži i voj pratećoj družbi. Na temelju
nepotrebno čuva od praska. Gruni,
DIY izdanja, koncertnih prola-
Dunja Dunja, ne čekaj starost.
zaka uzduž i poprijeko barova,
Ercegović ANĐELO JURKAS
birtija, klubova, kafića ovih te-
rena, pojačavala su se kuloarska

Zaglavljeni na Balkanu UKRATKO šuškanja na zagrebačkoj glazbe-

noj sceni o next big thingu i “ve-
My Buddy Lačni Franz likoj bijeloj nadi”. Miki Solus i
Dubioza Kolektiv “No Escape (From Balkan)” H Moose “Jebiveter Junior” njegovi prike najprirodnija su,
Na počecima, Dubioza je pjevala na engleskom i mogla proći “My People” HHH najzdravija i trenutačno najza-
kao regionalni odgovor na Asian Dub Foundation. “No HHHH Aleluja! Hrvati- nimljivija glazbena priča ovdaš-
Escape” s tom fazom njihove karijere dijeli samo jezik, dok sve Nakon slabašnog ma omiljeni Slove- nje glazbene bare. Hiperbole i
drugo tek potvrđuje tezu iz naslova. Druge dvije stvari s EP-a, debija, riječki My nac Zoran Predin
superlativi nisu slučajni. Dovolj-
“Free Mp3” i “Hay Libertad”, još su i gore te zvuče kao da ih Buddy Moose sva- se konačno zasi-
izvodi Manu Chao nekoliko minuta nakon što je doživio kim su se izdanjem tio gypsy swinga i no su drski da odbiju biti dije-
moždani udar.  VEDRAN HARČA sve više približava- posvetio onom što lom floskula pop scene, okrenu
li svojim america- najbolje radi, pa- leđa natječajima upitne kvalite-

Poznato al’ valja

na uzorima, kako metnom pop rocku te, istovremeno budu nasmijani,
zvukom i produkci- svog legendarnog autoironični i opušteni jer cijelu
jom, tako i po pita- novovalnog benda
Lačni Franz. “Je-
strku doživljavaju tek kao izliku
nju kvalitete. Sude-
AC/DC “Play Ball” HHH ći po lepršavom biveter Junior” ne za zajebanciju.
refrenu i fanta- spada među njiho- Pomir ujući zaigrane pop
Sve je na svijetu podložno promjeni osim
stičnom in- ve uspješnije ra- jazzy instrumentale s reper-
AC/DC shema pisanja pjesama. Predvid- dove, no povratak
strumental- skom taktikom brbljanja nizova
ljivost u pop rock kulturi najčešće do- Brian čvršćem i svirač-
nom dijelu naoko dadaističkih ali zapravo
nosi monotoniju, osim kod iznimaka Johnson singla “My ki interesantnijem
koje potvrde pravilo. Kao što je u slu- zvuku ranih albu- southparkovskih stihova, Miki
People”, na
čaju Aussie momaka koji toče novu novom bi ma Ikebana i Adijo udara frontalno i uglavnom bez
rundu riffova i stomp rock “gitaranja”. ih albumu pamet u svakom kolateralnih žrtava. Jer dobiti
Zaigrat će čvršće, opaliti dva i pol akor- mogli i nad- slučaju vrijedi po- po repu nije uvreda. Biti nespo-
da, odabrati srednji tempo da se ne zapušu. mašiti! V.H hvaliti. V.H
menut, e to je već problem. In-
Nema tu greške, sve je unaprijed poznato od strumentalni princip “manje je
prvog do zadnjeg tona, zato i valja. ANĐELO JURKAS Queen Of Sabe Eddie Vedder
više” dobrano nadoknađuje ur-
“Nismo Bogovi” “Imagine”
nebesno zabavno nabacanim ri-

U iznimnoj formi
HHHH HHH
Sabina Herman mama.
S iznimkom aku-
interesantno je, stične gitare koja Uz većinu već prezentiranih
čistokrvno pop je zamijenila klavir, naslova o bijelim čokoladama,
Vatra “Saturn” HHH½ stvorenje, ispalo iz Vedderova obrada Wu Tangu, Prosinečkom, mu-
Od benda (pre)sličnog EKV-u, Vatra se s godinama pretvori- nesnimljenog dijela “Imagine” se skoro zičkim kritičarima, hipsterima,
FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ, GULIVER/REX; MARE MILIN

la u moderan rock sastav čiji zvuk prilično dobro korespondi- soundtracka Tajnog po ničemu ne razli- Džoniju Štuliću (“Mrtav je Jo-
života Waltera kuje od originala. U
ra s onim što se u gitarističkoj glazbi događa vani. Iako nešto hnny”) tu je i “Suncobran” sa
Mittyja slušajući Of slučaju ovakvog kla-
slabije od hita sjajnom vokalnom dionicom Lee
Monster And Men. sika taj je pristup i
“Tango”, tri i pol Klečak. Preslušavanje debitant-
Na slično poetičan najbolji, pogotovo
minute “Satur- način pomiruje jer je Eddie Lenno- skog albuma, zapravo the best
na” su sasvim ambiciozan, gotovo nove stihove otpje-
dovoljne da po- ofa dosadašnjih radova, igranje
protestni lirski iskaz, vao kao da stvar-
tvrde iznimnu je na sigurno. Thompson, Ma-
ali i prestaje upravo no vjeruje kako će
formu virovitičke ondje gdje bi njima jednom zauvi-
gazin, Valjak i Kazalište zde-
petorke. Cranberries postali jek popraviti svijet. sna, Miki slijeva. Između njiho-
Vatra
 VEDRAN HARČA naporni. A.J.  VEDRAN HARČA vih krajnosti je Hrvatska, djeca
i penzioneri. ANĐELO JURKAS

l i s t o p a d 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 1 27
 RECENZIJE GLAZBA
Istinski blues Garyja Clarka
Mladi je glazbenik ovim vatrenim
albumom uživo konačno pokazao
zašto se digla tolika prašina
Gary Clark Jr.
Gary Clark Jr. Live Warner Bros. HHHH
Za većinu rock izvođača, album
uživo predstavlja pauzu izme-
đu studijskih snimanja. Dvo-
struki CD Tekšanina u usponu
njegov je definirajući trenutak,
NAJBOLJE velikodušan nalet nadmoći koji
NA ALBUMU: potvrđuje obećanja za buduć-
“Catfish
Blues”, “Blak nost blues gitare koje je Gary
and Blu” Clark Jr. dao na odličnom na-
stupu 2010. na Crossroads fe-
stivalu Erica Claptona. Clarkov uradak iz
2012., Black and Blu, prvi za veliku izdavač-
ku kuću, bio je jako neujednačen te je oda-
vao njegovu nestrpljivost za uključivanjem
emocionalne dinamike električnog bluesa u
moderni R&B. Ovdje su se verzije snažnijih
Owen Pallett
In Conflict Domino Recordings /
Dancing Bear HHH½
Zanimljiva suradnja mladog
Kanađanina i Briana Enoa
Kanađanin Michael James Owen
Pallett koji je do 2010. bio po-
znat pod imenom Final Fantasy
(i osvojio 2006. Polaris Music
Award za album He Poos Clouds)
na svom posljednjem albumu ui-
stinu je proživio finalnu fantaziju
jer mu se u radu pridružio nitko
drugi do legendarni Brian Eno.
Eno mu pjeva, svira sintesajzer i
gitaru. Iako naziv “In Conflict”
sugerira da ga ima, konflikta iz-
među njih dvojice nema. Sanjiva
glazbena priča odmjereno ljuljuš-
ka čula. Nema ničeg spektakular-
nog, ali također ni zamornog. Sve
je indiskretno, kao i navođenje
Enoa kao “običnog” člana benda
na poleđini covera. Neki bi to na
velika zvona… Pallettu takvo što
očigledno ne treba. Jedino ostaje
pitanje: “Što nakon Finalne fan-
tazije može slijediti?”ZORAN STAJČIĆ
128 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
pjesama s tog albuma prirodnije afirmirale.
“Things Are Changin’ ” ima oštriji, energičniji
ritam. U “Black and Blu” Clark napušta hip-
Chris Brown
X RCA
HH½
R&B zvijezda donosi
razočaravajuće loše tekstove
Šesti album Chrisa Browna
glazbeno je zanimljiv, ali tek-
stualno je totalni kaos – skoro
je u potpunosti nesvjestan nje-
gove prošlosti zlostavljača. Ci-
jelo vrijeme Brown izigrava
žrtvu. Predstavlja se kao od-
bijeni ljubavnik (“X”), tvrdi da
mu se lagalo (“Stereotype”, koja
počinje stihom “Why are my
hands bleeding?”), a jedini tre-
nutak u kojem sam sebe preis-
pituje je na setu samosažalije-
vajućih EDM pjesama. Šteta,
jer je album pun dobrih bea-
tova: Brown koristi čudoviš-
ni Diplov groove na naslovnoj
pjesmi, precizan je s Danjinim
ritmom u stilu Stevieja Wonde-
ra u svemiru (“Add Me In”), a
pokušava čak i s folk houseom
kao Avicii (“See You Around”).
 CHRISTOPHER R. WEINGARTEN
Vatreni
Clark
ju modernog bluesa, a ujedno pokazuje da je
sposoban slijediti koji god put odabere.
 DAVID FRICKE
M.O.R.T.
Odjel za žešće Croatia Records
HHHH
Moćni koktel bluesa i punka
Sinjska rock četvorka M.O..R.T.
dugo je čekala priliku za izlazak
iz anonimnosti i ne namjerava
je propustiti. Stalni napredak,
redovito iskazivan singlovi-
ma objavljivanim putem You-
Tubea i sličnih kanala, napo-
kon je kulminirao albumom
Odjel za žešće, moćnim kokte-
lom punka, garažnog rocka i
bluesa na tragu Jona Spencera.
Ljubavne teme isprepleću se s
onima koje preslikavaju caveov-
ske opsesije “anđelima i demo-
nima” (sjajne “Nikotinska kriza”
i “Anđele čuvaru”) i koje, tekstu-
alno i glazbeno, predstavljaju
najinteresantniji dio ovog mate-
rijala. Da s “Meni se skače” nisu
pod svaku cijenu pokušali imati
hit i da su se malo više potrudi-
li oko “Maka”, ovo bi bio album
bez slabog trenutka.
 VEDRAN HARČA
hop snimke iz studija, a svo-
jim glasom i solažama poka-
zuje sve ožiljke.
Obr a d a h it a L owel l a
Fulsona iz 1948., “Three
O’Clock Blues” i Delta stan-
darda “Catfish Blues” odraz
su Clarkovog procesa uče-
nja. Duže pauze na tim pje-
smama i na vlastitoj “Bright
Lights” – strpljiva opasnost
tromo ispaljenih i kraćih ni-
zova nota umotanih u slabije
distorzije – pokazuju njegov
jasan, osobni pokušaj s ne to-
liko davnim prethodnicima
Jimija Hendrixa i Stevieja
Raya Vaughana. Ovo izdanje
kupilo je Clarku neko vrijeme
kako bi poboljšao svoju vizi-
Shellac
Dude Incredible Touch & Go
HHHHH
Prilično nevjerojatna Albinijeva
glazbena arhitektonika
U kategoriji opako glasne i na-
mjerno nekontrolirane glazbe,
američka indie institucija She-
llac od debitantskog albuma At
Action Park nije ubadala ovo-
liko moćno i efektno. Njihova
bijesna dekonstrukcija nastav-
lja kaos započet s underground
čudovištima Big Black i Rape-
man. Dvadeset godina već tri
zaigrana glazbena šljakera lome
strukture i ritmiku pjesama,
odrešito ih i žestoko nabijajući
slušateljima u pleksus. Kao što
i naslov sugerira, u pitanju je
prilično nevjerojatna glazbena
arhitektonika Stevea Albinija i
ritam sekcije Weston/Trainer.
Bilo da je riječ o instrumenta-
FOTO: GULIVER/REX
lima ili vokalnim komadima,
Shellac kirurški precizno seci-
raju američki srednji sloj. Vrstu
koja izumire. ANĐELO JURKAS
 RECENZIJE GLAZBA

Sara
Renar

Sarin totalni
zvučni zaokret
U rukama vrhunskih producenata funkcionira kao interesantan
glas, no ostaje problem njezine kantautorske persone
Sara Renar Jesen Aquarius Records HHH
Mlada zagrebačka pjevačica Sara Renar medijski je in-
teresantna i iskoristiva pojava. Nakon debitantskog al-
buma Djeca prigrlili su je i oni kojima je važnija njezina
fotogeničnost i modelski background, nego glazbena stre-
mljenja i pokušaji “ozbiljnog” autorskog etabliranja. Ta
površnost percepcije njezina rada mogla je biti refleksijom nesnalaže-
nja pri traženju Sarina prepoznatljivoga glazbenog identiteta. Jesenski
extended play donosi totalni zvučni zaokret. Producentski duo Cuke-
rić/Mulvaj redefinirali su je u smjeru pomirenja trip hopične atmosfer-
ske elektronike s akustičnim backgroundom. Pritom vrlo suptilno i ne-
nametljivo ubacujući šumove i ritmičke backove vokalnim kosturima,
piano i gitarskim akordima. U tom kontekstu novih je
nekoliko pjesama sjajno producirano. No ostao je pro- NAJBOLJE
NA ALBUMU:
blem Sarine kantautorske persone koja osim specifič- “After”,
ne boje glasa i povremeno vrlo nepotrebnih vokalnih “Post sezona”
manirizama ne daje odgovor koliko zapravo može au-
torski dobaciti. Jer nije riječ o bowiejevskoj kameleonštini pri kojoj je
odluka stilskog šaranja svjesna autorska potreba. Uz ambijentalni in-
strumentalni intro “After”, najbolji komad albuma je također bezglasna
piano skica “Post sezona”. Singlovi “Ljubav” i “Jesen” dobivaju videona-
stavke, gostovanja Rundeka i Munjasice neprimjetna su, bilingualni gi-
tarski pop pretvara se u rasplesani “Razmak” ili prisjećanje na KT Tun-
FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ

stall s elektro zaleđem u “Trag”. Dotle joj poetika ostaje na gubljenjima

među skicama tipa “ne znam da l’ je želim? Ali nitko nikad ništa ne zna.
Krhko je znanje, kažu”. U rukama vrhunskih producenata Sara može
funkcionirati kao interesantan glas, međutim bez njih će biti izgublje-
na pri stremljenjima dosezanja art pop koncepta.  ANĐELO JURKAS

Karen O
Crush Songs Cult Records H½
Kao da PJ Harvey vježba
akustičnu gitaru
Karen O već neko vrijeme po-
kušava izgraditi samostalnu ka-
rijeru koja bi tekla usporedo s
onom matičnog joj benda Yeah
Yeah Yeahs. Suradnje s reda-
teljem Spikeom Jonzeom, na
soundtracku filmova “Where
The Wild Things Are” i “Her”,
donijele su joj nominacije za
Grammyja i Oskara, na poziv
Davida Finchera i uz pomoć
Trenta Reznora obrađivala je i
Zeppeline (“Immigrant Song”)
te predvodila pohod “all-star”
ekipe američkog alter rocka na
daske koje život znače u operi
“Stop the Virgens”. Sve te uspje-
he trebao je zaokružiti i potvr-
diti debitantski album Crush
Songs, no konačan rezultat
iznimno je konfuzna i instan-
tno zaboravljiva zbirka pjesa-
ma koja zvuči kao da PJ Harvey
ili Siouxie Sioux vježbaju aku-
stičnu gitaru u svojoj spavaćoj
sobi. Ništa na ovom materijalu
nije novo – riječ je o snimkama
iz 2006. koje su sve dosad čeka-
le da budu objavljene, ali već po-
slije uvodnih “Ooo” i “Rapt” bit
će vam jasno da se Karen zaista
nije trebala truditi. Većina kom-
pozicija su minijature koje rijet-
ko traju dulje od dvije minute i
još rjeđe sadrže više od jednog
instrumenta, zbog čega vam se
čini kako su završile i prije nego
što se u njima bilo što suvislo
počelo događati. Istini za volju,
povremeno ćemo nabasati na
tragove kultnih akustičnih fri-
kova poput Daniela Johnstona
ili Syda Barretta (“Comes The
Night”, “Otherside”), ali i to kre-
ativno ludilo njujorške arty he-
roine u konačnici djeluje previše
umjetno i isforsirano. Oboža-
vatelji će eventualno uživati u
“King” i “Day Go By”, skladbi
najsličnijoj radovima Yeah Yeah
Yeahsa, a svi ostali će, nakon što
preslušaju Crush Songs, vrlo vje-
rojatno zauvijek dignuti ruke od
svega što radi Karen O. S ben-
dom ili bez njega.  VEDRAN HARČA
portal slobode
koji vodi
Tony Bennett i Lady Gaga
Cheek to Cheek Columbia/Interscope
HHH
Gaga donosi stil na album jazz
standarda
Klasično obrazovanje Lady Gage
oduvijek je bilo ključno za njezi- Najnovije vijesti
iz kulture i zabave
nu priču, tako da ovaj album s
88-godišnjim pjevačem Tonyjem
Bennettom i nije veliko iznena-
đenje. Između Gage i Bennetta
postoji prava kemija (sprijateljili Reportaže, recenzije
komentari,
su se poslije zajedničkog nastu-
pa na dobrotvornom događaju
2011.) na laganim swing melo-
dijama poput “Anything Goes”
Colea Portera. Očekivano za pje- najave...
Muzika, film, kazalište,
vačicu koja je svoju vokalnu moć
iskoristila u velikim klupskim
pjesmama, nekad je glasna na
ovima, a trebala bi se opustiti.
Ali u izazovima poput suptilne
balade Billyja Strayhorna, “Lush
izložbe, stripovi...
Life”, kraljica malih čudovišta
itekako dokazuje da može biti so-
fisticirana dama. JON DOLAN
Aretha Franklin
Aretha Franklin Sings The
Great Diva Classics RCA HHH
Školski primjer pjevanja soula
o d o d na,
Ravn
Sudeći po statusu, roku trajanja
i utjecaju koji je ostavila na pop,
i
neovisn
soul i r’n’b sceni Arethino ime je
neupitno ako se etiketira “pjeva-
sa
portal
nju s dušom”. Najnoviji studijski
rad dotiče se recentnih (Adele,
Alicia Keys), ne tako davnih (Si-
c e n z u rom
strogom
nead O Connor) ili vršnjakinja joj
(Etta James, Dinah Washington,
Chaka Khan...) i klasika pop glaz-
e d i j s k og
be. U interpretaciji sestre Arethe
m
otpada
svaka pjesma vrijedi onog famo-
znog r.e.s.p.e.c.t.a. jer su vokalne
mogućnosti zapanjujuće a frazi-
ranje još uvijek provjereno. Ali,
stavimo li na stranu udivljenja za-
slugama (termin tako omiljen na
ovim podnebljima) radi se ipak o
samo još jednom cover albumu
koji može poslužiti informativno
za polaznike soul akademija, ka-
tedra: pjevanje. ANĐELO JURKAS
 RECENZIJE GLAZBA

PONOVNA IZDANJA

Ponavljanje stare slave John Coltrane

Oasis
(What’s the Story) Morning Glory:
Chasing the Sun Edition
Big Brother HHHH
Objavljen 1995., drugi i naj-
prodavaniji album Oasi-
sa bio je remek-djelo iluzije:
konzervativna retrospekci-
ja Beatlesa proizašla iz srži
Offering: Live at Temple University
Resonance/Impulse! HHHH
Krajem 1966., nekoliko mjeseci prije smrti,
najbolji jazz saksofonist odsvirao je rela-
tivno neposjećeni koncert u zgradi sveu-
čilišta, uz potporu supruge Alice Coltrane
na klaviru, sjajni tenor Pharoaha Sander-
sa i bubnjara Rashieda Alija čije umijeće savija vrijeme i
prostor. Ova potpuna snimka davnog bootlega sveti je
gral jazza: nema tu melodija, samo zvučna nebeska oluja
Braća (poslušajte “Leo”). Ovo je zvuk oslobođene čežnje. 
Gallagher,  COLIN FLEMING

gitarista i skladatelja Noela Gallaghera, za- 1995.

pakirana kao neviđeni modernizam s rojem
garavih glam rock gitara, psihodeličnih,
sunčanih harmonija i samouvjerenih, šiba-
jućih vokala njegova brata Liama. Iz per-
spektive tekstopisca, Noelu je bolje išla
sintaksa i simpatična krađa (izravni citat
Georgea Harrisona u “Wonderwallu”) nego
linearni smisao i emocionalno otvaranje. No
Liamovo oporo manipuliranje dugačkim sa-
moglasnicima apsolutno je imalo smisla
u “Morning Glory” koja zvuči kao rika vje-
tra u tunelu i epskoj “Champagne Superno-
va”, blaženstvu izmiješanih metafora. Po-
novno izdanje najboljeg zabavnog albuma
brit popa dolazi u obliku tri CD-a i nedo-
staje mu pravih rariteta – uvršteno je samo
pet Noelovih akustičnih demoa. Ipak, set
nas podsjeća da je neke od pjesmama s B-
strane, kao što su “Acquiesce” i “Round Are
Way”, stariji brat Gallagher pisao na vrhun-
cu svog snažnog glazbenog kolažiranja,
uz brutalno iskreni romanticizam. S druge
strane, “Some Might Say” i “Hello” koje su
slavu postigle zahvaljujući svjetskoj turne-
ji tijekom 95. i 96., prikazuju Liama u najbo-
ljim trenucima njegovog ogorčenog zavija-
nja u Lennonovom stilu.  DAVID FRICKE
Aby Ngana Diop
Liital Awesome Tapes From Africa HHH
Ovaj album iz 1994. samostalno je izdanje
senegalske griot pjevačice Aby Ngana
Diop koja izvodi taasu (arhaični način
izvođenja glazbe koje pomalo podsjeća
na rap, u improviziranom stilu pripovije-
danja) uz pratnju suvremenog senegalskog popa. Povrh
njezina staccato, ritmičnog vokala, raznovrsna glaz-
ba gotovo je pretjerana i snažno naglašena uz pomoć
gromkih tama perkusija i sabar bubnja; u “Dieuleul-Die-
uleul” ritam zvuči kao instrumental N.W.A.-a, ubrzan do
vrtoglavih razina break-beat hardcore techna.  C.R.W.

Childhood SBTRKT Hakuna Matata Lecrae

Lacuna Marathon Artists
HHHH
Klinci koji nisu dočekali 21. stoljeće
U posljednje vrijeme sve je
više bendova za koje 21. stolje-
će, barem u glazbenom smislu,
nikad nije započelo. Londonski
Childhood savršeni su primjer
takvog benda jer su na njihov
prvijenac Lacuna u jednakoj
mjeri utjecali Primal Scream,
Jesus & Mary Chain, Stone
Roses, nježniji shoegazeri poput
Ridea pa čak i britpop genijalci
Blur i The Verve. Usprkos zapa-
njujuće dugom popisu uzora, u
većini pjesama uspjeli su ostati
svoji, a zahvaljujući fantastič-
nom trolistu “Blue Velvet”/”You
Could Be Different”/”Tides” i
snimiti nešto što bi ravnoprav-
no moglo stajati na albumima
njihovih heroja. Za početak za-
Wonder Where We Land
Young Turks HHH
Napredni britanski dance
producent istražuje hip hop
Prva izdanja SBTRKT-a ponu-
dila su futurističko viđenje bri-
tanskog two-step garagea i bass
glazbe, no maskirani britanski
producent svakim se novim iz-
danjem odmiče od starih utjeca-
ja. Na svom drugom LP izdanju,
nekadašnje vedre sintesajze-
re i uhu ugodne vokale okreće
prema hip hopu: u tome mu po-
maže A$AP Ferg u maničnoj,
drogiranoj priči “Voices in My
Head”. Instrumentalnu “Lan-
tern” svrstavamo u psihodelični
trip hop. Album se dotiče i afro-
funk housea (“New Dorp. New
York” u suradnji s Ezrom Koeni-
gom iz Vampire Weekenda), ali
ima tu i ambijentalnih, ugođaj-
Uspon i pad četvrtog reicha
Dallas Records
HHH
Na rubu revolucije
Nema ništa revolucionarno u
ovom albumu koji od prve do
posljednje pjesme poziva na re-
voluciju. Bend Krešimira Miša-
ka, poznatog voditelja emisije
“Na rubu znanosti”, prati inte-
lektualni razvojni put svog naj-
isturenijeg člana. Uspon i pad
četvrtog reicha kritizira banke,
sistem, Pax Americanu, malo-
dušnost gotovo izumrle srednje
klase… Mišak želi biti lud kao
Alex Jones, žali za 20. stoljećem
(ali puno simpatičnije od Gi-
bonnija), zauzima pozu duhov-
nog ratnika i pomalo podsje-
ća na Caetana Velosa, što je za
ove naše prostore stvarno ‘‘pad
s Marsa” (o čemu također zane-
Anomaly Reach/Sony Red HHH½
MC iz Atlante brz je na jeziku, repa
o Bogu i ruga se klišejima
Lecrae, reper iz Atlante, baš poput
J. Colea i Kendricka Lamara, po-
sjeduje vrhunsko umijeće, brz je
na jeziku, progovara iskreno i sa-
moprozvani je ikonoborac. Ništa
u njegovoj glazbi ne bi ga treba-
lo spriječiti da se probije u sredi-
šte mainstreama – ipak, kao što
je Kanye West jednom pitao: “Ako
govorim o Bogu, moji se albumi
neće puštati?” Album je objavljen
na njegovoj vlastitoj etiketi Reach
koja širi kršćansku poruku. Le-
craeov sedmi uspješni album je
kompleksni, osobni uradak koji
je istovremeno političan (bori se
protiv radničkog izrabljivanja i
podupire monogamiju), ali i emo-
cionalno nabijen (“Good, Bad,
Ugly” otvoreno govori o njego-
FOTO: GULIVER/REX

ista obećavajuće, iako im ne bi nih pjesama. Eklektični zvukovi senjački pjeva). Aranžmanski vom iskustvu s drogama). Na al-
bilo loše provjeriti što se sve do- su impresivni, premda je učinak predvidljivo, ali solidno čvrst bumu nema psovki, ali Anomaly
gađalo od 2000. naovamo. mogao biti veći da album ima rock. Najbolji album Hakune je jednako nabrušen kao i bilo koji
 VEDRAN HARČA izraženiji fokus.  ELISSA STOLMAN Matate do sada. ZORAN STAJČIĆ drugi aktualni rap album. C.R.W.

132 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
Thom Yorke
Tomorrow’s Modern Boxes
BitTorrent HHHH
Frontman Radioheada pronalazi
novu inspiraciju u svojim
omiljenim temama: u
egzistencijalnom strahu i
osamljenosti
Iznenađenje! Thom Yorke opet
bi nam rado predstavio svoja
razmišljanja o otuđenju. Nje-
gova posljednja ispovijed s lap-
topa je neočekivano i požure-
no izdanje, baš kao što je bio
slučaj sa svakim pravim Yor-
keovim ili Radioheadovim al-
bumom u posljednjih 10 godi-
na. Ipak, zahtijeva temeljito
preslušavanje, dok Yorkeov
melankolični glas odzvanja tu-
nelom sintesajzerskih odraza
koje je sklopio uz pomoć pro-
ducenta Nigela Godricha. Kao
i na njegovom samostalnom
debiju iz 2006., The Eraser,
Yorke je napisao album s izrav-
nim pop baladama koje ra-
zoružavaju, obogaćenim njež-
nim retro glitchcore efektima
s početka stoljeća. Ipak, jasno
je izražena intimna tjeskoba
u “The Mother Lode”, “Truth
Ray” i “Interference”, u kojima
jadikuje: “In the future we will
change our numbers and lose
contact”.
Na drugoj polovici albu-
ma nalazi se 10-minutna am-
bijentalna cjelina koju pred-
vodi “There Is No Ice (for My
Drink)”, koja počinje ubrzanom
melodijom i poziva na “potragu
za vizijom”. (Aludira li Yorke na
filmografiju Matthewa Modi-
nea?) Atmosfera buja do “Nose
Grows Some”, vjerojatno naj-
snažnije i najmračnije pjesme
na albumu. Baš kao i većina
Radioheadovih uradaka – u
pjesmama kao što su “Motion
Picture Soundtrack”, “Videota-
pe”, “Street Spirit (Fade Out)” –
ove su pjesme natopljene stra-
hovima, himne emocionalnog
poraza. Yorke možda strahu-
je od gubitka ljudskog kontak-
ta, baš kao i mi. No u ovim pje-
smama, ne želi odustati bez
borbe.  ROB SHEFFIELD
Sane
About Time Samizdat HH
Gažeri traže skladatelja
Zagrebački Sane imao je početak
iz snova – grupa je devedesetih
u Kanadi snimila album nakon
kojeg se zaista činilo da bi mogla
ostaviti traga i izvan granica Li-
jepe naše. To se ipak nije dogodi-
lo, a bend, iz čije je izvorne posta-
ve ostao samo Nikola Marjanović,
u međuvremenu je pokušao sve,
od nastupa na Dori do gažerskih
svirki u Saxu. Povratak autorskim
pjesama na About Time potvrdio
ih je kao jedan od svirački i vokal-
no moćnijih sastava na sceni, ali
i pokazao da im nedostaje autor
sposoban da fasinaciju grungeom
i modernim američkim rockom
pretvori u nešto više od osrednje
kopije. “Envy & Pride” i “Travel”
su stvarno dobre stvari, ali to je u
osnovi i jedino vrijedno spomena
na ovom albumu. VEDRAN HARČA
Jennifer Hudson
JHUD RCA HHH
Energična pjevačica vraća se na
scenu kao disco kraljica
Finalistica Američkog Idola, glu-
mica ovjenčana Oskarom, pjeva-
čica koja je surađivala sa svima,
od Davida Guette do Meat Loafa
– Jennifer Hudson nevjerojat-
no je nadarena umjetnica koja,
unatoč svemu, nikada nije čvr-
sto odredila svoj glazbeni iden-
titet. To bi se trebalo promijeniti
nakon njezina trećeg albuma –
putovanja kroz vrijeme u kojem
kasne 70-e sreću Daft Punk. Mo-
derni R&B pomiješan s discom i
houseom već su dodirnuli mnogi
(Kelis, Diddy – Dirty Money,
Robin Thicke), ali samo Jennifer
ima opseg vokala koji sljubljuje
drski melizam Thelme Houston
(“It’s Your World”), zov sirena sli-
čan onom Glorije Gaynor (“He
Ain’t Goin’ Nowhere”) i kolora-
ture CeCe Peniston (“I Still Love
You”) na istom albumu.  C.R.W.
 RECENZIJE GLAZBA
Gerard Way
Hesitant Alien Reprise HHH
Tip iz bivšeg My Chemical
Romancea (više-manje) uspješno
pliva u glam vodama
The Black Parade i Danger Days
u dalekoj su prošlosti: na svom sa-
mostalnom debiju Hesitant Alien,
bivši frontman My Chemical Ro-
mancea pretvorio se u Marca Bo-
lana, uz pregršt mutnih gitarskih
dionica i iznenađujuće obuzda-
nih vokala. Poigravanje s glamom
jasan je iskorak od MCR-a i njiho-
va istraživanja konceptualnih al-
buma koji su prizivali atmosfe-
ru rock opere Tommy ili garage
punka pod utjecajem Stoogesa koji
se osjetio na njihova posljednja dva
LP-a. Way je najbolji kad kombini-
ra novi smjer sa svojom nepatvore-
nom iskrenošću: njegova je emoci-
onalna interpretacija na vrhuncu
u “Millions” i “Drugstore Perfu-
me”. Ipak, ostatak albuma nećemo
automatski svrstati među Wayove
najbolje uratke. BRITTANY SPANOS
Škrip.inc
We Just Do It! Zavod Maska HHHH
Putine, odriješi kesu!
Kad se združe Jelena Rusjan
(Trus!, Borghesia), Kristina Gorev-
ska (Bernays Propaganda) i Tina
Perić (Ludovik Material) pod jed-
nim imenom i u promo materija-
lu kažu “kako im je Putin lično če-
stitao na uspesima i kako ne krije
ideju da bi članice Škrip.inc posta-
le zvanične poslanice ideje antika-
pitalizma i bendu ponudio finan-
siranje nove ploče” te EP otvore
pozdravima na svim jezicima bivše
Jugoslavije uz laibachovski ‘‘sud-
bonosni ritam”, brzo postaje jasna
puno dublja poruka koju odaši-
lje Škrip.inc. Ako je ovo usputni
vic, onda je to odličan vic, a bit će i
odlično ako će imati više od četiri
pjesme, koliko je ponuđeno na We
Just Do It!. Držimo fige da Putin
financira ovaj ženski projekt ‘‘od
Vardara do Triglava”. ZORAN STAJČIĆ
134 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
2struki
s5takularni
Prince
Teleman
Breakfast Moshi Moshi HHH
Eksperimenti bivših pirata
Londonski kvartet Teleman glaz-
beni anglofili poznaju već neko
vrijeme kao članove talentirane,
ali nikad do kraja potvrđene indie
rock skupine Pete And The Pirates.
Pete, točnije gitarist Peter Heffe-
ran, u međuvremenu se okrenuo
drugim projektima, dok su “pira-
ti” nastavili pod novim imenom i s
drukčijim zvukom. Njihov prvije-
nac Breakfast možemo proglasiti
hrabrim i ne baš uspjelim pokuša-
Prince donosi
jem da u pjesme uguraju hrpu žan-
rova među kojima su synth pop,
psihodelija, akustični pop, pa čak i
dvostruku dozu
art rocka na tragu Davida Bowieja.
Pogodaka i promašaja je otprilike
jednako, no predivan singl “Cristi-
Njegovog purpurnog
na” ipak je albumu osigurao prola-
znu ocjenu. VEDRAN HARČA
funk Veličanstva
S nova dva albuma zvijezda se pokušava vratiti u
80-e – i uživa u svojoj čudnovatosti Caribou
Prince Art Official Age Warner Bros. HHH½ Our Love Merge HHH½
Prince and 3rdEyeGirl Plectrumelectrum Warner Bros. HH Avant pop znanstvenik i miljenik
Radioheada uranja u R&B
S ova dva albuma Prince se vraća Warner Brosu.,
diskografskoj kući pod čijim je okriljem tijekom Pod okriljem raznih imena, Kana-
80-ih objavio svoje legendarne albume, a onda đanin Dan Snaith već više od de-
ih gnjevno napustio 1996. Art Official Age poku- setljeća ispisuje nove granice psi-
šaj je da se vrati svom ljubičasto obojenom pop hodeličnog popa – nikada se ne
majstorstvu iz ere Purple Raina. S druge strane, odaje lijenoj stonerskoj monotoniji
Plectrumelectrum je niz eksperimentalnih funk i ne zazire od melodijsko-ritmične
rock komada nastao u suradnji s njegovim novim dramatičnosti. Pod imenom Daph-
ženskim bendom, 3rdEyeGirl. Pokušajte pogoditi ni i albumom iz 2012. u potpu-
koji će vam se više sviđati. “Every time you catch her singing in nosti je zaronio u EDM; sada, na
the shower/You should go and get a flower/And just rub it on her sedmom albumu, okreće uho k
back”, savjetuje Prince uz raskošnu pratnju funk sintesajzera u modernom soulu. Snaith uživa u
pjesmi “Clouds” i nameće psihodeličnu atmosferu seksualnog iz- raskošnom grooveu i ukrašenim,
lječenja koja dominira albumom Art Official Age. “Funkroll” i “U seksepilnim vokalima, no istovre-
Know” su futurističke pjesme koje pozivaju na ples, a raskošna, meno voli poremećene, ali glatke
blistava soul balada “This Could Be Us”, navod- premaze: sintesajzerski riff ispod
no nadahnuta Apolloniom, junakinjom Purple NAJBOLJE zanosnog refrena pjesme “Second
Raina, potpuno odgovara uzvišenom motoci- NA ALBUMU:
“Clouds”, “This Chance” ima toliko duboku fre-
FOTO: COURTESY OF NPG RECORDS
klističkom putovanju na koje nas želi odvesti. Could Be Us” kvenciju da vam možda zatrebaju
A Plectrumelectrum je čudan baš kao i nazivi tablete protiv mučnine. Gostova-
pjesama: u “Pretzelbodylogic” i naslovnoj pjesmi albuma, Prin- nja pjevačice Jessy Lanza i violi-
ce zvuči poput Hendrixa, uz pratnju izrazito složenog brujanja nista Owena Palletta nadopunjuju
live benda. U pjesmama “Whitecaps” i “Aintturninround” u ko- visoke registre – iako Snaithovim
jima u prvi plan izlaze 3rdEyeGirl, dominira New Age alt rock vokalima katkad nedostaje znača-
osjećaj, zvuk sličan onom No Doubta u Funkadelic fazi. Prince- ja, u njegovim ga pjesmama ima u
ov genij ostaje netaknut, ali i zbunjujući, kao i uvijek.  JON DOLAN izobilju.  WILL HERMES

“Oduvijek me vukla cesta”
Putopisac Hrvoje
Ivančić govori o novom
romanu i putu u Indiju
Tekst: Bojana Križić
‘K
A D SE NA PRO -
mociji prve knjige
pojavi više od 400
ljudi, a i dosta se
proda, to daje vjetar u leđa i tjera
da pišeš dalje”, rekao je Hrvoje
Ivančić, novinar i književnik čiji
je novi putopisni roman “Samsa-
ra”, nasljednik hvaljenog “Dunav-
skog bluza”, nedavno objavljen. S
autorom smo pričali o putovanju
u Indiju na temelju kojeg je nastao
okvir za taj roman.
Tvoj drugi roman “Samsara”
nastao je nakon puta u Indiju.
To putovanje u Indiju je trajalo
šest mjeseci. Iako samsara znači
“vječno vraćanje”, roman nije SF
o reinkarnaciji, niti new age filo-
zofski traktat. Inspiriran je putem
na koji sam krenuo, a nisam znao
gdje idem. Krenuo sam na istok i
put me doveo u Varanasi, grad na
rijeci Ganges koji je bio vrhunac
putovanja i trenutak koji je pružio
najviše inspiracije za knjigu. Iako
ima puno putopisnih detalja, nije
mi bilo važno navoditi ulice ili po-
vijesne fakte o nekim
građevinama. Bilo mi
je važno prenijeti osje-
ćaj. Želju za cestom i
način na koji se čovjek
mijenja s odmicanjem
na istok. Ima i autobio-
grafskih dijelova jer je
putovanje jednim dije-
lom moje, no oni su u
funkciji priče, posluži-
li su mi kako bih vjer-
no dočarao taj osjećaj. ROMAN
Glavni lik Slaven “Samsara” inspiriran
Herz je krenuo na put je putovanjem u
Indiju
iz velike želje da napo-
kon napravi nešto vri-
jedno divljenja. Na neki način, htio
je slavu. Htio je da mu ljudi plje-
šću. Ostavio je iza sebe sređeni
građanski život, posao i curu i kre-
nuo u potragu za slavom. Na pola
puta shvatio je da se ciljevi te po-
trage počinju mijenjati. Put kreće
u Sarajevu, na granici istoka i za-
136 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
KAZALIŠTE/KNJIGE
pada, gdje pronalazi pismo jednog
putnika čija se obitelj davno slučaj-
no našla tamo. U gradovima koje
posjećuje otkriva male tragove tog
čovjeka koji je prije 200 godina
krenuo na taj isti istok.
Slaven je tražio slavu. A što je
tebe vuklo na istok?
Oduvijek me
vukla cesta. Uvi-
jek su me privla-
čila daleka, nova
mjesta koja su se
činila egzotično.
Ali nisam osoba
koja voli previše
planirati pa sam
jednom samo odlu-
čio krenuti. Jedno-
stavno bih krenuo
na cestu i stopirao
ili našao neki jef-
tini prijevoz, bez
konkretnih ciljeva. Prvo su to bila
dosta manja putovanja u Rusi-
ji ili na Bliski istok. Kad sam kre-
nuo na istok, imao sam određeni
budžet pa dokle stignem. Indija je
bila negdje u primisli, ali put je bio
važniji nego odredište. To je trajalo
šest mjeseci i došao sam do Vara-
nasija i drago mi je da je tamo sve
završilo. Varanasi je glavna točka
priče, najsvetiji indijski grad i mje-
sto je Buda održao prvu propo-
vijed. Nekima je gro-
zan, prljav, siromašan,
a drugima je svet i čist.
Što tebi znači Vara-
nasi?
Za mene je to grad
u kojem je granica iz-
među života i smrti
najtanja, vrlo opiplji-
va i vidljiva. Mnogi se
zgroze nad mrtvim
tijelima koja pluta-
ju Gangesom dok na
obalama leže spalje-
ni leševi. Kada dijete
umre, njegovo se tijelo
veže za kamen i spušta
na dno rijeke. To je nekima mor-
bidno i odvratno jer na neki način
i jeste. Vrlo je prljavo. S druge stra-
ne, to je rijeka u kojoj se svakod-
nevno ljudi kupaju, na neki način
moče svoja tijela u tim tijelima.
Starci dolaze tamo umrijeti jer
znaju da će biti besplatno spa-
VJEČNO VRAĆANJE
Ivančić je šest
mjeseci putovao na
istok; život na ulici
u Indiji; na rijeci
Ganges na lomači se
pale tijela umrlih
ljeni, a istovreme-
no djeca se rađaju
na tom svetom mje-
stu. To prihvaćanje
smrtnosti tijela za
mene je bio Ganges.
Bez filozofije, anđe-
la i duhova. Takvo putovanje pot-
puno promijeni čovjeka. Kad si
sam na cesti s par krpica u ruksa-
ku, ne znaš kamo ćeš i kako, poč-
neš puno intenzivnije razmišlja-
ti o sebi. O svemu što si ostavio za
sobom i o ljudima koji su te okru-
živali. I bez nekog bliskog s kime
bi dijelio svakodnevna iskustva
te obične stvari postaju banalne,
ostajete ti i cesta. To su situacije
koje potpuno čovjeka mijenjaju, a
ja bih rekao - na bolje. Preispitiva-
nje je uvijek pozitivno.
Putovanja u Indiju najčešće se
opisuju kao neka vrsta duhovnih
putovanja i obnova. Što je poseb-
no u toj kulturi da potiče na pro-
mišljanje?
Indija nekoga odmah ili odbije
ili zauvijek osvoji. Ja sam jedan od
ovih drugih. Ne bih htio idealizira-
ti jer i njihova kultura ima dobrih
i loših strana. Ali poimanje svijeta
i svemira u toj filozofiji iz koje su
potekli i budizam i hinduizam čo-
vjeku približi neku nevidljivu gra-
nicu i nauči ga prihvaćati sve što
dolazi jer je siguran da će sve to i
otići. Spokojnije prihvaćaš nesre-
će, no možda i s manje ushićenja
doživljavaš sreću. Indija te neka-
ko izravna.
Prije tog puta bio sam u Kapa-
dokiji, snimao neke priče i upo-
znao mladog tipa koji je tamo
čuvao devu, jedinu u gradu kraj
koje su se turisti slikali. Znao je
engleski pa sam ga zamolio da mi
pomogne prevesti snimke i dogo-
vorili smo se da se nađemo. Prvi
dan nije došao pa sam ga tražio i
rekao je, “Evo sutra, oprosti”. Ni
sljedeći dan se nije pojavio pa se
ponovno ispričao. Kada nije došao
treći dan, bio sam ponosan na sebe
kako sam se suzdržao da mu sva-
šta ne izgovorim. Otišao sa, ali
sasvim slučajno ponovno smo se
sreli sljedeće godine. Sjedio sam u
parku,promatrao ljude u tom gra-
diću i primijetio čovjeka na sku-
teru. Nismo se odmah prepozna-
li. Brzo mi je prišao i rekao, “Ne
mogu vjerovati da si to ti. Žao mi je
FOTO: HRVOJE IVANČIĆ; DISPUT
zbog onog prošle godine, ne mogu
vjerovati da sam bio takav kreten.
Ako se mogu tako iskupiti, otvorio
sam hotel i ostani koliko želiš”. Mi-
slim da čovjek tijekom ovog života
doživi nekoliko reinkarnacija, bez
da fizički odapne.
“Ostix”
Ostix, Zagrebački plesni
centar
HHHH
Prošlost i budućnost stripa
prikazana je plesom, zvukom i
igrom svjetla
Umjetnički kolektiv Ostix pre-
mijeru svoje istoimene predsta-
ve izveo je 25. rujna u Zagrebač-
kom plesnom centru. Inspiracija
i ideja predstave nastala je iz fas-
cinacije stripom te se koreogra-
fija Zrinke Lukčec temelji na
spajanju različitih vrsta i prava-
ca tog medija s zvukom i plesnim
pokretom. Četiri mlade izvođa-
čice Ema Crnić, Ivona Grubišić,
Eva Kocić i Sara Ugrinić mije-
njaju i premašuju sliku vlastita
tijela s obzirom na lik stripa koji
postaju. Svaka od izvođačica po-
kretom naglašava svoju indivi-
dualnost te uranja u svoju ulogu
lika, no upravo je strip taj koji ih
čini kolektivom - njegova proš-
lost i budućnost koja je igrom
svjetla, koreografijom i kostimo-
grafijom prikazana vrlo efektno.
Zanimljiva tema najuspješnija je
stavka ove plesne izvedbe koja je
na nekim mjestima jednolična,
ali je vrlo privlačna i dosjetljiva.
 
TENA GAŠPARAC
“Hrvatski bog Mars”
Gavella
HHHH
Krležin vojnik bori se s okrutnim
kapitalizmom
Prva ovogodišnja premijera kaza-
lišta Gavella adaptacija je zbirke
novela Miroslava Krleže “Hrvat-
ski bog Mars”. Slovenski redatelj
Sebastijan Horvat dao je zaokret
klasičnom čitanju Krležinih rat-
nih tekstova te uz pomoć drama-
turga Milana Markovića Matisa
radnju premjestio u institut psi-
hoterapije u kojem glavni junak,
kojeg utjelovljuje Amar Bukvić,
varira svoje postojanje između
Ivana, suvremenog zaposleni-
ka velike korporacije te Vida Tr-
daka, seljaka poslanog u austro-
ugarsku vojsku za vrijeme Prvog
svjetskog rata. Sudbina malog
čovjeka izgubljenog u bitkama LISTOPAD / STUDENI
koje ga proždiru svevremenska
je tema koja naglašava proble-
matiku nemoći, ali kod gledatelja Miran Kurspahić
budi empatiju. Povezanost Krle- POTOP
žina teksta s borbama sadašnjeg
vremena prikazanih u predsta-
vi izvrsno funkcionira, a tema je Bobo Jelčić
važna i zanimljiva kao i prije go-
tovo sto godina, kada je “Hrvat- KO RUKOM ODNESENO
ski bog Mars” prvi put objavljen.
TENA GAŠPARAC
Renata Carola Gatica

Svijet skrojen po
ČUJ, HAMLETE, ČUJ

Vesna Parun / Vesna Tominac Matačić

Nini Simone
Roman o “Visokoj svećenici soula” je strastvena priča
JA KOJA IMAM NEVINIJE RUKE

Oliver Frljić
ispunjena srećom i tugom, kakva je bila i njena glazba MRZIM ISTINU!
Nina Simone, roman Gilles Leroy Disput HHH½
Nina Simone umrla je u dobi od sedamdeset godina, Saša Božić
kao što je predviđala i željela. No francuski pisac Gilles
Leroy u “Nina Simone, roman” kaže: “Kako bi nam rekla, DEZERTER
u slučaju da smo sumnjali, da je do kraja bila gospoda-
rica svoje sudbine. No to je, naravno, tek iluzija”. No i
ako nije bila gospodarica svoje smrti, njegova romansi- Nina Gojić / Vedran Hleb
rana biografija te slavne američke glazbenice pokazala
je kako je bila gospodarica svog života. Svestrana u svo- SVRATIŠTE KOD ALBERTA C.
joj umjetnosti - govorila je da svira “klasičnu crnačku glazbu” - i kraljev- (Noć kazališta)
ski nadmoćna na pozornici, Nina Simone cijeli život se borila protiv ra-
sizma, pohlepe diskografske industrije (pucala je na šefa glazbene kuće
zbog tantijema) i ratovala s prevrtljivim muškarcima. “Kad vidim što TeaTar &TD, Savska 25 ¶ raDno vrijeme blagajne svaki dan
je ljubav i na kakve nas gluposti tjera, kažem sebi da bi bilo mudro što osim nedjelje od 11 do 13 i dva sata prije početka predstave
prije odustati”, rekla je. Ali nije odustajala. Leroy je s ispovjednim pripo- ¶ inFormaCije i reZervaCije blagajna 01/4593 510, tajništvo
vijedanjem glavne junakinje njenom slugi Ricardu i različitim glasovima 01/4593 677, propaganda 01/4593 613 ¶ Više informacija
pripovjedača složio životnu dramu koja se čita kao svjedočanstvo veli- na itd.sczg.hr ili www.sczg.unizg.hr.
ke glazbenice i priča o ženi koja je dosljedno slijedila svoju viziju i tako
utjecala na mnoge. MILAN PAVLINOVIĆ

Vidimo se u Teatru koji čini razliku!

dd 1 9/15/14 11:04 AM

t rea m i ng
audio s

Mhz
Trg Republi
Republike 5
040 310 121
040 310 122
040 310 025
info@radio-cakove
info@radio-cakovec.hr
www.radio-cakovec
www.radio-cakovec.hr
R A D I O S A N A J B O L J I M S L U Š AT E L J I M A !
 VIDEOIGRE

Rayman Legends:
avantura za djecu i odrasle
Ova igra dokazuje kako
još uvijek ima mjesta za
uzbudljivu kreativnost u
svijetu platformi
Tekst: B.I.F.
Rayman Legends
Žanr: avantura
Platforme: PS3, PS4, Xbox 360,
Xbox One, PC, Vita
Izdavač: Ubisoft
HHHH
Najnev jerojatnija stvar kod
Rayman Legendsa je kako kon-
zistentno predstavlja nove i ne-
predvidljive ideje u svojih otpri-
like dvanaest sati igranja. Ova
odlično napravljena igra doka-
zuje kako još uvijek ima mjesta
za uzbudljivu kreativnost u svije-
tu platformi. Naravno, započinje
običnim skakanjem, trčanjem PLATFORMSKA ZABAVA
i šaketanjem, no prije nego što Ima skakanja, trčanja, šaketanja,
se snađete prelazite preko smr- prelaska preko smrtonosnih
tonosnih zamki, borite se protiv zamki, borbe protiv nesavladivih
nesavladivih bossova ili prolazi- bossova, puno zagonetki i
te kroz razne izazove koji naliku- mozgalica te raznih izazova.
ju na glazbene spotove iz 90-ih.
U usporedbi s drugim plat-
formskim likovima, Raymano- što je ova su one koje se mogu di-
va fizička sprema je poletna, na jeliti s prijateljima i obitelji, a Le-
što se lako priviknuti prilikom gends nudi odabir single-playera
igranja. Nivoi kroz koje Rayman ili co-op izbora, gdje kroz avan-
prolazi nisu frustrirajući zahva- turu prolazite uz dodatne čla-
ljujući dobro postavljenom ritmu nove ljubitelja ili bar zaintrigi-
igranja, mnogim zagonetkama ranih za Raymana. Iako se lako
i mozgalicama, nizu izazova te zabuniti kojim likom upravlja- na učitavanja određenih aspe- i lude varijacije prošlih i sadaš-
shoot em’ up stilu igre koji ne te u co-op modeu, zbog dijelje- kata igre, no ovaj nastavak dobro njih ideja, zbog kojih ćete se za-
zna za odmor. Borbe s bossovi- nja istog ekrana zabava je još nam poznatog junaka prilagođa- ljubiti u samu vrstu igre.
ma su vrhunac Legendsa. Ubi- veća. Naime, ni jedan “platfor- va se vašim uređajima ako niste Posebnost Rayman Legendsa
soft Montpellier ne postavlja kla- mer” nije riješio taj problem, no ljubitelj next-gen platformi. No je u tome što traži najjednostav-
sičnu borbu s najjačim likom na Rayman Legends ga zasjenju- bez obzira na objekt igranja, nije pokrete, a nudi puno više.
nivou, nego ubacuje susrete u ko- je svojom briljantnošću. Jedini Rayman Legends fantastičan je Mnogo je stvari koje se mogu ot-
jima su neki od najboljih vizual- nedostatak je što ne postoji mo- primjer zašto platformske igre ključati sve većim prelaskom igre
nih trikova pa igra dobiva dina- gućnost igranja online, tako da je neće biti dosadne. Dolazi do ra- kao što je i u prošlom nastavku
FOTO: SHOPTO.NET; EDGE-ONLINE.COM

mičniju i zanimljiviju crtu. Na
primjer, borba protiv gorosta-
sa Luchadora koji s ogromnom
mišićavom rukom odbacuje sve
sitne neprijatelje u zrak vrlo je
zahtjevna za nekoga tko nije na-
vikao na takav tip platformskog
žanra. Neobično dobre igre kao
ovo isključivo igra za kauč i pri-
jatelje. Razvijen spektar platfor-
mi na kojima možete pokrenu-
ti Legends ne postoji radi samog
profita, nego zbog raznovrsnih
načina igranja. Dapače, PS4 i
Xbox One nude najbolju verzi-
ju što se tiče rezolucije i vreme-
zine na kojima su Yoshi’s Island
i Wario Land 4 na Nintendu jer
obje igre fokusiraju tradiciona-
lan žanr na istraživanje i otkriva-
nje, a Ubisoft uzima isti pristup
s najmodernijim platformama
te ubacuje u formulu polagan
rast izazova, bujnu prezentaciju
Origins, no sve je postavljeno u
granicama izbalansirane teži-
ne ako govorimo o komplicira-
nosti igre. Dovedena je do razine
na kojoj je mogu igrati djeca, ali i
odrasle osobe, pogotovo u co-op
modeu, uz mnogo platformske
zabave. 

HHHHH Klasik | HHHH Odlično | HHH Dobro | HH Dovoljno | H Loše l i s t o p a d 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 139
 Hi-Fi

Nova vizija zvuka i slike

S Denonovim zvučnicima muzika se čuje i u kupaonici, uz mini McIntosh pojačalo pristaju
robusne KEF-ove slušalice, a u Hrvatsku je stigao Meizu MX3, snažni smartphone izvrsnog
dizajna s velikim ekranom i odličnim zvukom Pripremio: Borivoje Dokler

McINTOSH U MALOM PAKIRANJU

BEŽIČNI
MULTIROOM AUDIO SUSTAV
Ako ste jedan od onih koji zahtijevaju dobar zvuk u svakoj prostoriji, uk-
ljučujući kupaonicu, kuhinju ili terasu, Denon donosi rješenje u obliku
kompaktnih bežičnih zvučnika. Multiroom hi-fi sustav Heos kroz elegan-
tno dizajnirane zvučnike bežično spojene na kućnu mrežu omogućit će
pristup glazbenoj kolekciji uz jednostavnu kontrolu zvučnika u kući. Iako
je primarna misija sustava lakoća upravljanja, Denon se pobrinuo da je
zvuk na razini koja će zadovoljiti i audiofile. Bežična sinkronizacija je be-
sprijekorna a zvučnici sadrže DSP tehnologije optimizacije zvuka. Heos
nudi 3 različita modela koji se bežično spajaju na kućnu mrežu i pred-
stavljaju alternativu popularnom Sonosu. (Info: Sonus Art, Šarengradska
1, Zagreb, Tel. 01/4813 025; cijena: od 2.280 kn do 4.580 kn)
Iako premijerno predstavljen početkom godine na sajmu CES u Las Ve-
gasu, MXA70, novi mini-sistem legendarnog američkog McIntosh Labo-
ratoryja tek je od nedavno dostupan u Europi. Dizajniran u prepoznatlji-
vom stilu, s plavim VU-metrima i jarko-zelenim natpisima na prednjem
panelu kućišta u visokosjajnoj crnoj piano boji, MXA70 donosi prepo-
znatljiv McIntoshov zvuk u nešto manjem pakovanju. Pojačalo klase A/B
raspolaže snagom od 50 watta po kanalu, a s njegove stražnje stra-
ne nalaze se dva analogna i četiri digitalna ulaza (DAC). Zvuk se preno-
si preko dva dvosistemska aluminijska zvučnika, a po želji može se do-
datno nadograditi i subwooferom. Novost kod ovog mini-sustava je i što
ima i interno pojačalo za slušalice s novom HXD tehnologijom koje osi-
gurava najvišu kvalitetu zvuka bez obzira koje slušalice koristili.
(Info: mcintoshlabs.com; cijena: oko 60.000kn)

ODLIČNE SLUŠALICE ZA POČETNIKA

Odavno znamo da KEF zna napraviti dobre zvučnike, ali pitanje je zna li
napraviti i jednako dobre slušalice? Sudeći prema modelu M500, na pra-
vom je putu. Riječ je robusnim, ali poprilično laganim aluminijskim slu-
šalicama (208 g) koje zahvaljujući memorijskoj pjeni u jastučićima savr-
šeno prianjaju uz svako uho. Iako se na prvu vidi da su dizajn i kvaliteta
izrade na vrlo visokom nivou, ipak svakog najviše zanima kakav im je
zvuk? On je vrlo, vrlo dobar - 40 mm driveri daju izuzetno bogat, snažan
zvuk s dobro definiranim basom, a samo oni najistančanijeg sluha mogli
NAJBOLJA TEHNOLOGIJA IZ SVIJETA PAMETNIH bi imati sitne zamjerke na brzinu i dinamiku. Sve u svemu, odlične sluša-
TELEFONA U JEDNOM PAKETU lice za jednog početnika!
(Info: www.kef.com; cijena: 2400kn)
Pametni telefon Meizu MX3 nudi izvrstan dizajn i pravi omjer cijene i
performansi, a popularan je zbog jednostavnog sustava Flyme OS 3.0.,
prilagođene verzije Androida OS. Uređaj s 5,1-inčnim zaslonom nudi
najnapredniju tehnologiju vodećih svjetskih proizvođača. Sharpova teh-
nologija New Mode 2 upotrebljena je za zaslon rezolucije 1.080 x 1.800
piksela. Srce telefona je moćan 8-jezgreni procesor Exynos 5410 koji
pruža sigurnost da telefon neće izgubiti dah s velikim brojem pokrenutih
aplikacija, čak i s najnovijim 3D gaming hitovima ili filmovima u HD-u.
Glavna značajka na stražnjem dijelu je maestralna 8-megapikselna
Sonyjeva kamera, a fotografije su prirodne i realne čak i u lošem osvjet-
FOTO: PRESS

ljenju. Novi Meizu MX3 će zadovoljiti i audiofile koje će oduševiti uravno-

težen i bogat zvuk zvučne kartice Wolfson WM5102.
(Info: tele2.hr; cijena: na upit)

140 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
 pretplati se
i ukradi
nam novce za
4 izdanja*
/ 12 mjeseci / 120,00 kn
/ 6 mjeseci / 72,00 kn
/ 3 mjeseca / 40,50 kn
*odnosi se na iznos godišnje pretplate na tiskano izdanje

Potraži nas i na

pretplata@rollingstone.hr
 RS INDIE

Od metala pa do indieja
U ovom broju pišemo o riječkom metal bendu, indie rock grupi iz Požege, acid metalcima iz Novog
Sada i beogradskom pjevaču sofisticiranog popa Tekst: Michel Petković, Ivana Fišić i Elma Katana
1
Wolfram
Tool na novosadski način

Prigušeni
vokal, snažni
gitarski riffo-
vi i česti upli-
vi elektroni-
ke, i li a cid
Wolfram
“Babel” metal – žanr
je koji s e b i
pripisuje ovaj bend iz Novog
Sada. Za takav zvuk zaslužni 2
su mnogi svetski poznati sa-
stavi koji su uticali na njih,
poput Pink Floyda, Massi-
ve Attacka, Toola i drugih.
Novosadski Wolfram posto-
ji od 2011. godine, kada su
članovi benda Sewn odlučili
da promene svoj muzički pravac
i osnuju novu skupinu. Godinu
dana kasnije pozvali su gitari- RAZNOLIKI GROOVE
stu sastava Pry Branislava Boža- (1) Wolfram
nića da im se priključi na proba- (2) Nemanja Popović
ma, što se ispostavilo kao dobar (3) The Mothership
Orchestra
muzički spoj te je postava Wol- 3
frama bila kompletna. Trenut-
ni članovi ovog benda su: Marko jim nastupima Wolfram dosta muzike i interpretator predsta- vače. Do sada možemo izdvojiti
Dorić (gitara/vokal/klavijatu- pažnje posvećuje vizuelno-kore- vio prvi put u Budvi na festivalu Terror Squad, Rapid Force, Svi-
re), Branislav Božanić (gitara/ ografskoj komponenti te često Pjesma Mediterana 1998. godi- lene Bube, Jazzy Bell, Cuba, Ka-
delay efekti), Aleksandar Apić publici predstavlja neku vrstu ne, a uz malu pomoć Saše Ha- rizma... Muzičkom produkcijom
(bas/gitara/vokal), Dušan Pren- scenskog performansa koji obu- bića i Kornelija Kovača. Tada se bavi od 1993. godine. Jedan
tović (bubnjevi/perkusije/vokal) hvata maskiranje, tačnije pokri- niko nije mogao da predposta- od prvih albuma koje je radio
i Jana Zurovac (vokal/perkusi- vanje lica i tela tamnim bojama vi da će baš ova pesma biti naj- kao muzički producent bio je prvi
je/gitara). Budući da je kod Wol- i određene plesne pokrete. Bend slušanija te godine i nema radio album grupe Block Out Crno belo
frama vokal sakriven iza teškog je prošle godine objavio EP, na stanice koja je nije puštala po i srebrno, gde se pojavljuje kao
gitarskog zvuka, tekstove pesa- kojem se nalaze tri pesme, a za nekoliko puta na dan. Svi su se pevač i gitarista. Pod njegovom

FOTO: VLADIMIR MORITZ; BOJAN STEVANOVIĆ; VELIMIR PANAJOTOVIĆ

ma, koje piše Marko Dorić, mo-
žete najbolje razumeti čitajući ih
na njihovoj Bandcamp strani-
ci. Numera “On the Other Side
of the Line” naročito se izdvaja,
po tekstu koji nalikuje književ-
nom delu, a zbog toga te dina-
mike pesme, ona pomalo podse-
ća na “Gavrana” Edgara Allana
Poea, iako je tematika u potpu-
nosti drugačija.
Može se reći da muzika ovog
novosadskog sastava nalikuje
zvuku Toola, iako su primetni i
uticaji drugih žanrova. Na svo-
jednu od njih, numeru “Babel”, pitali ko je pevač ove kompozi-
snimili su i spot. Sastav Wolfram cije, a neki još uvek ne znaju ko
trenutno priprema prvi album. je taj “tajanstveni umetnik”. Ne-
manja se široj javnosti predstav-
Nemanja Popović lja tek sada i mnogobrojni sin-
Sofisticirana pop produkcija glovi koje objavljuje promoviše
povremeno, kao i najnoviji koji
Nemanja Po- se zove “Škorpija”, a za dve naj-
pović je kan- poznatije pesme “Sanjam” i “Go-
tautor, produ- dina” urađeni su i spotovi. Nema-
cent i muzičar nja Popović se oprobao u raznim
poznat javno- žanrovima muzike kao svirač u
sti po pesmi grupama ili kao gost muzičar.
Nemanja Popović “Sanjam” koju Takođe je nastupao i kao prate-
“Godina”
je kao autor ći gitarista za mnogobrojne pe-
producentskom palicom izašao
je debi album grupe Blekbox, tri
povratničke pesme Eyesburna, a
sprema se i debi album odličnog
benda Vrane kamene. Bilo je tu
još bendova: Stereo Tip, Tobija,
Istok, Teška srca. Kao producent
radi u studiju Viša klasa u sredi-
štu rock ‘n’ rolla, u zgradi BIGZ-
a. Njegov osnovni žanr jeste pop i
rock, ali je godinama unazad svi-
rao sve muzičke pravce i broji više
od hiljadu nastupa. Pored naj-
novijeg singla “Škorpija”, usle-
diće singlovi “Orhideje”, “Voleo”,

142 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
“Ljuta si mašina”, a sve pesme će
se zaokružiti albumom koji će
producirati u pop stilu. Ono što
izdvaja ovog muzičara je sofisti-
cirana pop produkcija, jako čisti
aranžmani, profesionalno usni-
mljeni instrumenti koji su lepo
odsvirani i daju paralelu izme-
đu pop i rock stila. Iza budućeg
albuma stoji dugogodišnje isku-
stvo, samo se ovoga puta nadamo
da će ga šira publika u regiji bolje
upoznati sa pesmama koje uveli-
ko najavljuje.
U pripremi je izdavanje albu-
ma koji će se zvati Pop Music, na
kojem je radio sve, od kompono-
vanja, aranžiranja preko produk-
cije i snimanja do miksa i ma-
steringa. Na novom albumu su
učestvovali zapaženi profesional-
ni muzičari iz našeg regiona Ni-
kola Popović, Srđan Dunkić, Igor
Mileta, Dejan Hasečić, Alesandar
Povržan, Aleksandar Tepavčević,
Kornelije Kovač, Hana Vučičević,
Igor Veličković, Svetlana Vuković
i Aleksandar Balać.
Zadnjih godinu dana radio je
sa Generacijom 5 na početku sni-
manja novog albuma, kao i sa
Tanjom Jovičević, pomažući joj
da se Oktobar 1864 ponovo vrati
na scenu, a nedavno je bio gost
na koncertu Nikole Vranjkovića.
Svakodnevno radi na podizanju
pop i rock muzike tako što uče-
stvuje u stvaranju novih pesama,
a sve za dobrobit publike koja se
formirala i pažljivo prati scenu
BIGZ-a koja je već poznata kao
“Novi rock talas”. Pored velikog
iskustva i mnogobrojnih saradnji,
album koji dugo čekamo izaćiće
tek sada kada se sve pesme kom-
pletiraju u celinu kakvu je ovaj
muzičar zamislio. Nadamo se da
će ovaj pop projekat naići na širu
publiku iako su mu rock ‘n’ roll te-
melji, što i jeste svojevrsni pečat
Nemanje Popovića.
KRYN
Metal na riječki način
Mladi metal
bend K RY N
svojim je ak-
tualnim prvi-
jencem Scars
Re min d Me
KRYN objavljenim u
“The Silent”
veljači ove go-
dine zadivio fanove i glazbene
znalce. KRYN ističu da se ne vole
svrstavati u ladice, a svoj zvuk
opisuju kao moderni metal, s
energičnim clean/growl vokali-
ma, žestokim rifovima i melodič-
nim/melankoličnim/pjevnim re-
frenima, sve upakirano s jakim
emocijama. Album su objavili za
izdavačku kuću Eternal Sound
Records iz Njemačke, a članovi
KRYN-a (vokal Karlo Horvat, gi-
taristi Mario Tomašković i Rade
Malobabić, basist Marko Vla-
dilo i bubnjar Igor Malobabić)
prezadovoljni su feedbackom.
“Naš kolega i prijatelj Morbid iz
grupe Gorthaur’s Wrath nas je
preporučio, naša glazba je došla
do njih, svidjelo im se i osvajanje
svijeta je počelo! Vrlo smo zado-
voljni reakcijama. S obzirom na
to da nam je ovo prvi album, do-
bili smo jako dobre ocjene iz cije-
log svijeta i iz eminentnih metal
časopisa: 5/7 u Metall Hamme-
ru, 7,5/10 u Rock Hard Magazi-
nu i 11/15 u Legacy Magazinu,
pa neka to govori samo za sebe.
Nedavno smo dobili pohvale iz
Brazila i Australije. Ljudi traže
potpisane albume i to nam je ne-
vjerojatno, osjećamo se stvarno
počašćeno”, kažu Marko i Karlo
za Rolling Stone. Metal ih fasci-
nira jer je to, kako ističu, iskre-
na glazba puna energije, emo-
cija i čvrstih stavova. “To nije
samo glazba, nego način živo-
ta i razmišljanja. Metal je istinit
i sirov, kompliciran i jednosta-
van kao i život. Metal prihvaća
svakoga tko je drukčiji i tko raz-
mišlja ‘outside of the box’. Mnogi
obožavatelji to osjete i pronađu
se u tekstovima, melodijama i
snazi koju nosi metal i zato će on
uvijek imati najvjernije fanove”,
kažu oni.
U Rijeci, kažu, ima jako puno
dobrih metal bendova, a izdvo-
jili su Gorthaur’s Wrath (iako je
80 posto benda iz Njemačke),
Voloh, Ashes You Leave, Father,
Czaar, Diamond Dust, Mburns...
S mnogima se druže i surađuju.
Uzori su im Iron Maiden, Me-
tallica, Korn, Evergrey, Never-
more, Death, Meshuggah, Pan-
tera, Opeth, Katatonia, Gojira...
Dodaju i da nisu “zadrti” metalci
i ne slušaju samo metal jer, kako
kažu, na svijetu ima jako dobrih
bendova i bili bi ludi kada ne bi
uživali u njima.
Što se pak tiče odnosa medija
prema metalu kod nas, krynov-
ci kažu da im smeta što imamo
dobrih bendova koji su napravi-
li stvari vrijedne pozornosti, no
zbog lošeg medijskog pokrivanja
to ostane nezabilježeno. “Promje-
na nabolje ima, ali ide se mišjim
korakom. Mi ćemo biti ustraj-
ni u tome da probijemo medij-
sku barijeru između metala i ma-
instream glazbe jer ako je neki
bend kvalitetan bez obzira na
žanr i ima određeni broj sljed-
benika, zašto se ne bi pisalo o
njemu?”, smatraju članovi benda.
Zanimalo nas je jesu li počeli uži-
vati u plodovima svog uspjeha.
“Ma kod nas se teško živi od nor-
malnog posla, a kamoli od meta-
la”, kažu ovi Riječani. Koncerti
ih najviše vesele, a ondje su, kažu,
doživjeli svašta!
“Ljudi su se penjali na stage,
pjevali s nama, bacali se nazad u
publiku, bacali nam grudnjake,
gaćice... Bolje ne pričati!”, rekli
su na kraju.
The Mothership
Orchestra
Požeški indie rock osvaja regiju
The Mother-
ship Orchestra
je indie rock
bend formiran
u Požegi 2005.
godine. Osni-
The Mothership
Orchestra vači su Lazar
“Two Friends” Šijak, Drago-
m ir Sm i lja-
nić (prethodno članovi grupe
Mothership), Ivan Trajković i
Ivan Tešić. Posle nekoliko meseci
bendu se priključuju Marko Ćebić
i Željko Negić. Ova postava snima
EP Waking the Dead (2006).
Pesme “Then She Kissed Him” i
“When The Sun Wants To Show
(Something You Don’t Know)”
zadržale su se po nekoliko nede-
lja na prvim mestima značajni-
jih srpskih top-lista (Studio B,
B92). Najgledanija srpska muzič-
ka televizija Metropolis proglaša-
va The Mothership Orchestra za
otkriće 2006. Naredne godine,
objavljen je EP Everything And
Nothing Tales, a tokom iste godi-
ne izdanja su promovisana na na-
l i s t o p a d 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E |
stupima širom Srbije. Na jednom
od najznačajnih kompilacijskih
albuma u Srbiji poslednjih godi-
na – Nova srpska scena: Jutro će
promeniti sve (PGP RTS, 2007.),
The Mothership Orchestra se po-
javljuje sa pesmom “Then She Ki-
ssed Him” a pesma nailazi na od-
ličan prijem i kod publike i kod
kritike. Album Song For You
predstavlja The Mothership Or-
chestra kao devetočlani sastav, a
u snimanju učestvuju i brojni in-
strumentalisti. Prvi singl sa albu-
ma je pesma “You’re Amazing”, a
drugi “Dare You” pojavljuje se na
listama u poslednjoj nedelji 2010.
godine kao božićni singl, kada se
pojavljuje i spot za ovu pesmu.
Spot potpisuje Milutin Jovančić
(Blockout).
Na hrvatskom portalu Pot
lista, “Song For You” je u novem-
bru 2010. proglašen za album
tjedna, dok je na zajedničkoj do-
maćoj i stranoj godišnjoj listi za-
uzeo 44. mesto. Pot lista marta
2011. godine objavljuje digitalnu
kompilaciju pod nazivom Kom-
pot kao skup najboljih muzičkih
izdanja izvođača s područja bivše
Jugoslavije objavljenih 2010. go-
dine. The Mothership Orchestra
se pojavljuje sa numerom “Hu-
mmingbird Song”. U septembru
iste godine nezavisna hrvatska
kuća OSA Media izdaje kompi-
laciju Indie United Vol. 1 na kojoj
je predstavljeno 15 bendova iz
regiona – The Mothership Or-
chestra se na izdanju predstavlja
pesmom “Come Home” (album
Song For You). Spot za pesmu
“Dare You” zauzima drugo mesto
na godišnjoj listi emisije “Gruva-
nje” (RTV Vojvodina). Od svih
singlova koji su u 2011. godini
predstavljeni u ovoj emisiji “Dare
You” je pesma koja je na prvom
mestu provela najviše nedelja.
Početkom juna 2014. pojav-
ljuje se spot za pesmu “Two Fri-
ends” koja najavljuje novi album
The Mothership Orchestra Is
Running Its Own Show na kom
bend trenutno radi. Danas, The
Mothership Orchestra su: Lazar
Šijak (glas, zvečke, daire, gita-
ra), Ivan Trajković (gitare, glas),
Ivan Tešić (bas, kontrabas, glas),
Marko Ćebić (gitare, mandola,
melodika, usna harmonika, glas)
i Predrag Novković (bubanj). 
14 3

Sraz umjetnosti i bljeska
Ubojita povratnička izvedba Michaela Keatona lansirala je “Birdmana” u visine Tekst: Peter Travers
Birdman
Michael Keaton, Edward
Norton, Emma Stone
Režija: Alejandro G. Iñárritu
HHHH
UZBU ĐUJE ME S VA K A U K U-
sna, odvažna, prijeporna, kako-
su-to-uspjeli minuta Birdmana.
Kao i svi filmovi koji se izdižu nad
toksičnim oblacima holivudske
formule i prkose smrti kino-pro-
dukcija, filmski vihor Alejandra
G. Iñárritua razotkrit će hejtere.
Neka se svi oni lijepo ljute. Bird-
man je vulkan kreativnih ideja u
jeku erupcije. Kupite kino-ulazni-
cu i budite spremni na sve.
Letimičan pogled na Birdma-
na otkriva da je riječ o šoubiz-sa-
tiri. Baš, kao što je Pakleni šund
tek kriminalistički film. Ovdje se
radi o ponovnom promišljanju.
Michael Keaton, u moćnom, ma-
estralnom glumačkom postignu-
ću punom prepreka, glumi Rigga-
na Thomsona, glumca koji upada
u krizu otkad glumi superjunaka
Birdmana u trilogiji blockbustera.
Zvuči poznato? Trebalo bi. Nakon
dva sjajno prihvaćena poteza kao
144 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
Križar s plaštom u filmovima o
Batmanu Tima Bartona, Keaton
dobro razumije ono što glumi. Zna
što znači kada više ne može doseći
zlatni prsten koji je jednom uhva-
tio. Rigganov kreativni povratak
odnosi se na brodvejski debi pisa-
njem scenarija, režiranja i igranja
glavne uloge u kratkoj priči hva-
ljenog Raymonda Carvera O čemu
govorimo kad govorimo o ljubavi.
Čini se da je Carver uhvatio mla-
dog Riggana na pozornici godina-
ma ranije i na salveti
poslao poruku sljede-
ćeg sadržaja: “Hvala
vam što ste dali sve od
sebe. Ray Carver.”
Pa tako Riggan po-
kušava opet dati sve
od sebe oprezno izbje-
gavajući prepreke na
Broadwayu, gdje le-
šinari proždiru film-
ske zvijezde. Ništa
novo. Ali filtrirano
kroz lirsko oko mek- Emma Stone
sičkog vizionara koji (s Nortonom)
se spremno upušta u pronalazi
rizik (Pasja ljubav, 21 svoje svjetlo
Gram, Babel, Biutiful)
i njegovih koscenarista Nicolá-
sa Giacobonea, Alexandera Dine-
larisa Jr. i Armanda Boa, vidimo
svježe stvari. Kako sugerira pod-
naslov filma Neočekivani uspjeh
neznanja, nepromišljenost može
biti blažena.
Ključ Birdmana u njegovim je
vizualnim efektima, sjajno izvede-
nim kamerom genijalnog Emma-
nuela Lubezkija, dobitnika Oscara
za Gravitaciju, što ostavlja dojam
da se film razvija u jednom glat-
HHHHH Klasik | HHHH Odlično | HHH Dobro | HH Dovoljno | H Loše
SVAĐA IZA
POZORNICE
Keaton i
Norton se
razjaruju.
kom, kontinuiranom kadru. Lu-
bezkijev rad ostavlja bez daha,
osobito zbog načina na koji dopu-
šta filmu da neprekidno vrluda od
stvarnosti do iluzije i nazad. Tako
kad Riggan leti iznad Manhatta-
na ispaljujući iz prstiju vatrene
kugle, i mi proživljavamo te sulu-
de vizije u njegovoj glavi. Dovraga,
prvo vidimo Riggana kako leviti-
ra u svojoj garderobi i raspravlja s
glasom Birdmana (dublji Keato-
nov glas), koji mu kaže da je predo-
bar za te teatarske pičkice.
To najavljuje uvođenje drugih
likova, sve u sjajnim izvedbama i
svi stresiraju Riggana u njegovim
oscilacijama od narcisoidnosti do
manjka samopouzdanja. Divno
je vidjeti kako prelijepo Zach Ga-
FOTO: ALISON ROSA/FOX SEARCHLIGHT PICTURES
lifianakis čisto i iskreno glumi
Rigganova vjernog producenta.
Naomi Watts briljira kao glumica
u drami, kao što Andrea Risebo-
rough glumi glumicu koju Riggan
ševi, a Amy Ryan bivšu ženu koja
pokušava vratiti ravnotežu emo-
tivno konfliktnoga čovjeka.
Osim Keatona, koji je dao sve
od sebe i postigao najbolju ulogu
u životu, tu je i nagrade dostoj-
 na uloga Edwarda Northona kao
lepršavog glumca koji izluđuje
Riggana, uglavnom zato što mu
je talent velik koliko i ego. A nikad
bolja Emma Stone beskompromi-
sna je i uvjerljiva kao Rigganova
ogorčena kći tek izašla s rehabi-
litacije koja silno želi navući tatu
na društvene mreže, gdje se kva-
liteta mjeri u broju lajkova na Fa-
cebooku.
Vrlo realistično ostvarenje Bird-
mana, crne komedije beznađa
obilježeno Iñárrituovim neobuz-
danim umjetničkim optimizmom,
tjera nas da se smijemo, prokli-
njemo tamu i vidimo sami sebe
u tako grešno ljudskom Rigganu.
Birdman će vas dobro prodrmati.
Izaziva trnce. Nijedan filmoljubac
neće se usuditi propustiti ga.
Ritam ludila
Miles Teller, J.K. Simmons
Režija: Damien Chazelle
HHH½
A K O VA M K A Ž E M DA OVA
opako zabavna čarolija govori o
studentu (Miles Teller) koji poku-
šava usavršiti tajanstveno umi-
jeće jazz bubnjanja na elitnom
glazbenom konzervatoriju, mogli
biste pomisliti da ćete se dosađi-
vati, gunđati i odlučiti ga presko-
čiti. To bi bilo glupo. Ritam ludi-
FOTO: GILES KEYTE/COLUMBIA PICTURES; ASHLEY NGUYEN/ROADSIDE ATTRACTIONS; DANIEL MCFADDEN/SONY PICTURES CLASSICS
la nije Društvo mrtvih bubnjara.
Scenarij i režiju potpisuje Dami-
en Chazelle (Guy i Madeline na
klupi u parku), opisujući vlastito
iskustvo školovanja sa štapićima.
Ritam ludila je bitka do smrti. Ali
je i provokacija: koliko si ljudsko-
sti spreman žrtvovati radi želje za
istinskom izvrsnošću?
Kada Andrew Neyman (Teller)
ukrsti rogove s nasilnim učite-
ljem Terenceom Fletcherom (J.K.
Simmons), krvi ima na zidovima i
na Andrewovoj psihi. Terence ima
doktorat iz jebanja u mozak. Ako
niste na njegovoj valnoj dužini,
očekuje vas pakao. Chazelle (29)
vrlo umješno prolazi te sado-ma-
zo bubnjarske dvoboje. A dvojica
će vas protagonista razvaliti. Teller
(The Spectacular Now), i sam bub-
njar, mladi je glumac zapanjuju-
će snage i finoće. A Simmons, koji
može glumiti zlog (HBO-ov Oz),
ljubaznog (Juno) i sve između, pro-
dorno je i sjajao iznenađenje u svo-
joj ulozi života. Zabubnjajmo za
Oskara Simmonsu i dodajmo čine-
le za Ritam ludila. Uzbudljivo je.
Sudac
Robert Downey Jr.
Režija: David Dobkin
H½
K AKO JE TOLIKI TALENT PRI-
stao na ovakvu bedastoću? Mi-
slim, stvarno. Kada uvijek pre-
predeni Robert Downey Jr. glumi
uglađenog čikaškog odvjetnika
pozvanog u rodnu Indianu da
brani svog strogog, prijekornog
oca suca (izvrsni Robert Duvall),
optuženog za ubojstvo, očekujete
vatromet. No dobijete fitilj koji se
nikad ne rasplamsa. Mnogo je više
toga u ovoj pretjerano natrpanoj,
predugoj muci poput Downeye-
1 2
va petljanja s bivšom ljubavi (Vera
Farmiga) ili pravnog protivnika
(Billy Bob Thornton). No redatelj
i koscenarist David Dobkin svaki
klišej umata u jeftinu teatralnost.
Samo naprijed, pogledajte Suca
samo radi Downeya i Duvalla. No
da citiram naslov novijeg filmskog
neuspjeha, This is where I leave
you ili sad vas ostavljam.
Dear White People
Tyler James Williams
Režija: Justin Simien
HHH
KOMIČNA DOSKOČICA O R A-
snim odnosima Obamine ere koja
puno češće pogađa cilj, nego što ga
promašuje. Smješten u izmišlje-
nom Ivy League kampusu winche-
sterskog sveučilišta, Dear White
People bit će upamćen kao poziti-
van debi scenarista i režisera Ju-
stina Simiena, Afroamerikanca
koji satiru ukusno obogaćuje ve-
seljem i zlobom.
Priča se vodi oko četiri studen-
ta crnca uhvaćena u koštac s bje-
lačkom okolinom. Čak i mirolju-
bivi Lionel (izvrsni Tyler James
Williams), gay student s afro-
frizurom, usprotivi se kada stu-
dentski dom organizira zabavu
na koju bijelci trebaju doći ma-
skirani u crnce (da, zbilja je bilo
tako). Non-stop zabava, vrhun-
(1) Pitt tješi Lermana
u Furyju.
(2) Williams okuplja
komičarsku potjeru
u Dear White People.
(3) Teller udara
bubanj u Ritmu ludila.
3 gnuli su svoj moralni kompas da
ska ekipa i Simien kao redatelj
kojega treba pogledati. Što če-
kate?
Muškarci, žene i djeca
Adam Sandler, Judy Greer
Režija: Jason Reitman
H sne kao njegova združena braća.
SCENARIST I REDATELJ JASON
Reitman ima dara za komično i
nesretno u svakodnevnom životu
(vidi Juno, Ni na nebu, ni na ze-
mlji). Ali malo se pogubio u filmu
Muškarci, žene i djeca, osuđu-
jućoj propovijedi o zlu interne-
ta. Tata (Adam Sandler) ovisnik
je o pornografiji. Kao i njegov sin
(Travis Tope). Erotska maštari-
l i s t o p a d 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E |
ja tako je dobra da im se i ne diže
na stvarne žene. Mama (Rose-
marie DeWitt) pribjegava escort
službi na internetu kako bi pre-
varila Tatu. Druga Mama (Judy
Greer, sjajna unatoč ulozi) stav-
lja na internet fotografije svoje
polugole maloljetne kćeri. Dok
još jedna mama (Jennifer Gar-
ner) nadzire svoju kćer (Kaitlyn
Dever) tako strogo, da djevojka
mora pronaći tajni digitalni izlaz
kako bi razgovarala sa svojim deč-
kom (Ansel Elgort). OK, stat ću.
Ali film ne. Propovjednik Rei-
tman neće biti zadovoljan sve dok
ne izgazimo svoje pametne telefo-
ne. LOL. WTF.
Fury
Brad Pitt, Logan Lerman
Režija: David Ayer
HHH½
T E N KOV SKO R AT OVA NJ E U
posljednjim danima Drugog
svjetskog rata zvuči kao vrhun-
ski eskapizam za akcijske frikove.
Fury, napisan i režiran zahtjev-
nim umijećem i bolnim srcem Da-
vida Ayera (Posljednja patrola),
drži gledatelje prikovanima nasi-
ljem iz video igara. Ayer nas uvla-
či u grotlo Furyja, tenka Sherman
kojim zapovijeda Don “Wardaddy”
Collier (Brad Pitt), sve dok se ne
počnemo osjećati izmučeno kao
posada.
Tijekom godina provedenih s
narednikom Wardaddyjem, to-
pnik Boyd Swan (izvanredni Shia
LaBeouf), punitelj topa Grady
Travis (Jon Bernthal) i vozač
Trini Garcia (Michael Peña) na-
ubojstvo vide drukčijim od pukog
ubijanja neprijatelja. Oni čak i ne
vide krv na svojim rukama sve do
dola sk a Nor ma na El lisona
(Logan Lerman), vozača regruta
nespremnog za borbu. Normanov
užas i gađenje odraz su posade u
napuklom zrcalu sve dok ne očvr-
Ayer prodornom neposrednošću
prikazuje zatomljene osjećaje
muškaraca u borbi. Pitt je strašan
u svojoj ulozi, a savjest se osjeti
čak i u Wardaddyjevu zaslijeplje-
nom pogledu. Ali Lerman gradi
film na potresnom, nezaborav-
nom prikazu iskvarene nevinosti.
Fury nas kani čvrsto zgrabiti od
prve scene i više ne puštati. Misi-
ja obavljena. 
14 5
 Najave događanja
- listopad/studeni 2014. -
Ms.
Dynamite
Sebadoh Michael Bublé
22.11., ZAGREB 6.11., LJUBLJANA
Lo-fi pioniri dolaze u Tvornicu u Kanadska pjevačka zvijezda
sklopu europske turneje i ovo im dolazi u Centar Stožice
je jedini koncert u regiji. predstaviti novi album To Be
Loved, za što treba izdvojiti od
Sara Renar 49.50 do 190 eura.
25.10., SPLIT
Kantautorica će se predstaviti
Film “Ljubav ili smrt”
6.11., HRVATSKA
splitskoj publici u klubu
Quasimodo. Karte su 20 kn. Treći nastavak
Kokovih
Christian McBride avantura, u
27. I 28.10., ZAGREB režiji Daniela
Kušana,
Slavni jazz kontrabasist nastupa Nove
prvo u ZeKaeM-u sa svojim triom kreće u
avanture
a dan poslije s jazz orkestrom kina 6. 11.
HRT-a u MSU-u.
Ms.
DJ Jazzy Jeff Dynamite
29.10., LJUBLJANA 14.11., ZAGREB
Klub VIP odzvanjat će hip hop i
Dio Jezzy Jeff & Fresh Prince
dua dolazi u Circus Klub gdje će UK garage zvukom u petak, 14.
nastupati od 22 h. Ulaz je 8 eura. 11., na gostovanju Ms. Dynamite
u sklopu RNB Confusiona. Ulaz
Mayales
30. 10., ZAGREB
je 30 kn.
Combchrist
U Vintage Industrial Baru 15.11., ZAGREB
Mayales zadnji put nastupa u
aktualnoj postavi te uzima pauzu Electro/industrial teroristi u
do sljedećeg albuma. Početak u Tvornici će promovirati album
21 h a karte su 40/50 kn. We Love You. Karta je 145 kn.
146 | ROL L I NG S T ON E | l i s t o p a d 2 0 1 4 .
TOP LISTE
MTV TOP 20 / strana lista
1 TAYLOR SWIFT - SHAKE IT OFF
2 IGGY AZALEA FEAT. RITA ORA
- BLACK WIDOW
3 ARIANA GRANDE FEAT. ZEDD
- BREAK FREE
4 JESSIE J, ARIANA GRANDE &
NICKI MINAJ - BANG BANG
5 ELLA HENDERSON - GHOST
6 KATY PERRY - THIS IS HOW WE DO
7 SHAWN MENDES
- LIFE OF THE PARTY Britanski šarm
8 ED SHEERAN - DON’T Ed Sheeran osvaja i s drugim
singlom svog aktualnog
albuma X. Singl je producirao
9 THE SCRIPT - SUPERHEROES
Rick Rubin a na MTV-jevoj listi
10 NICKI MINAJ - ANACONDA je na osmom mjestu.
11 FENCES FEAT. MACKLEMORE &
RYAN LEWIS - ARROWS
12 LANA DEL REY - ULTRAVIOLENCE
13 NICOLE SCHERZINGER
- ON THE ROCKS
FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ; RNB CONFUSION PRESS, “LJUBAV ILI SMRT” PRESS; WMG/DANCING BEAR; ANDREW MCPHERSON/WARNER MUSIC/DANCING BEAR
14 LILLY WOOD & THE PRICK
- PRAYER IN C (ROBIN SCHULZ REMIX)
15 5- AMNESIA
SECONDS OF SUMMER
16 CALVIN HARRIS FEAT. JOHN
NEWMAN - BLAME
17 MAGIC! - RUDE
Ljeto još traje
DJ Guetta zasjeo je na 19.
18 CHRIS BROWN FEAT. ARIANA
GRANDE - DON’T BE GONE TOO LONG mjesto MTV-jeve strane
19 DAVID GUETTA FEAT. SAM
liste sa svojim ljetnim hitom
“Lovers On the Sun”.
MARTIN - LOVERS ON THE SUN
THE VAMPS FEAT. SHAWN
20 MENDES - OH CECILIA (BREAKING Regionalnu top listu
MY HEART) donosi vam MTV
Radio 101 / najslušaniji po izboru slušatelja
“Cenera” Radija 101
1 K.I.P. - JEDNA OD NJIH
2 JONATHAN - COMMUNICATE
3 GUŽVA U 16-ERCU - ARENE
4 J.R. AUGUST - JOHN-JOHN
5 DENI KOŽIĆ - MAJOR TOM
Korak do vrha
6 MARSHMALLOW NOTEBOOKS
- YOU CAN TELL ME LIES Riječka rock skupina osvaja
publiku i kritiku a i slušatelje
7 GONZO - USKE TRAPKE “Cenera” koji su glasali za
njihovu stvar “Communicate”.
8 DJEČACI - BILE STARKE
9 MEL CAMINO
- TVOJA PRIVATNA UTOPIJA
Top listu najslušanijih
donosi Radio 101
“Cener” se na 101 FM emitira
10 GATUZO - POSLIJE KIŠE subotom od 15:35 sati
 work

Dođite i Vi u Gradišćansku 36 na prvi besplatni trening i uvjerite se zašto je Fitness Centar Play predvodnik
svih centara u Zagrebu. Vježbajte na najmodernijim spravama, trenirajte na dinamičnim grupnim treninzima,
opustite se u najugodnijim masažama i uživajte u toplim saunama već od 249 kn na mjesec, a nakon svih
uzbuđenja sjednite u naš moderni bar, popijte osvježavajuće piće i napunite baterije za nove radne pobjede!

lay
www.playfitness.hr Fitness Centar P a , lj e p ot e i opustanja.
Spoj z d r a v lj