DESANTNI BRODOVI KLASE TARAWA

Elektronički sustavi broda klase Tarawa

Za nadzor zračnog prostora na brodovima klase Tarawa rabe se radari Hughes AN/SPS
52C (3D radar dometa 490 kilometara) i Lockheed AN/SPS 40 B/C/D (dometa 320 km) koji rade u
E/F frekvencijskom području. Motrenje površine vrši se radarom Raytheon AN/SPS 67 (V). Sustav
Mk 86, medu ostalim uključuje i radare Lockheed AN/SPG 60 i AN/SPQ 9A, te optoelektroničke
senzore, a služi za upravljanje paljbom topova i projektila.
Svi sustavi broda povezani su u Integrirani taktički sustav za desantne operacije (Integrated
Tactical Amphibious Warfare Data System, ITAWDS), koji omogućava kompletan nadzor nad
oružanim sustavima, senzorima, navigacijom. brodskim desantnim sredstvima, zrakoplovima,
vrtoletima, kao i nad vođenjem elektroničke borbe. Stratezi amfibijskog ratovanja bi vrlo rado imali
na raspolaganju taktičku zapovjednu računarsku mrežu WAN (Wide Area Network) u kojoj bi uz
pomoć visokofrekventne radio-veze bile povezane lokalne računarske mreže desantnih snaga na
obali, desantne platforme, desantni brodovi, nosači zrakoplova itd. Na taj bi način svaki korisnik u
realnom vremenu imao uvid u tijek desantne operacije, potrebe i resurse koji mu stoje na
raspolaganju. No zasada to onemogućavaju tehnički problemi u pouzdanom prijenosu tolike
količine informacija bez povremenog zagušenja linija.
Za zaštitu od protubrodskih projektila služe četiri lansera SRBOC. Na klasi Tarawa za
obranu od akustički samonavođenih torpeda postavljen je sustav ometača AN/SLQ 25 Nixie i
akustične plutače SLQ-49. Ugrađen je i kompleksni sustav za raščlambu radarskih prijetnji,
ometanje i zavaravanje protivničkih radara tipa AN/SLQ 32V(3).

Naoružanje broda
Topničko naoružanje broda čine tri topa FMC Mk 45 Mod 1 kalibra 127 mm, što je slično
topničkom naoružanju krstarica ili razarača. Za blisku obranu na brod je postavljeno i šest topova
McDonnell Douglas M 242 kalibra 25 mm. Na brodovima ove klase, počevši od USS Peleliu (LHA
5) 1993. godine, postavljena su po dva lansera sustava RAM (Rolled Airframe Missile), svaki s po
21 raketom. Prednji lanser smješten je iznad zapovjednog mosta, dok je stražnji smješten na
stražnjem kraju poletno-sletne palube. Ovaj oružani sustav je od početka konstruiran ponajprije za
borbu protiv protubrodskih projektila, a izrađen je u koprodukciji američke tvrtke General Dynamics
i njemačkog konzorcija RAM. Temeljna taktička prednost je u tome da sustav RAM nije limitiran
brojem kanala sustava za upravljanje paljbom (što ovisi o ciljničkom radaru), kao što su to
poluaktivno navođeni projektili poput Sea Sparrowa, pa se na taj način izbjeglo zagušenje u
slučaju koordiniranog napadaja salvom protubrodskih projektila. Projektil sustava RAM je
kombinacija pogonskog sustava i bojne glave rakete Sidewinder (težine 9,1 kg) i pasivnog
infracrvenog tragača rakete Stinger. Uz pasivni IC tragač projektil ima i dvije antene senzora
radarskog zračenja što ga stvaraju radari za samonavođenje protivničkih protubrodskih projektila.
Kut zahvata signala radara je vrlo širok pa je dovoljno samo približno usmjeriti lanser raketa prema
smjeru odakle dolazi protubrodski projektil. To istodobno znači da je moguće reagirati serijom
projektila RAM protiv nekoliko protubrodskih projektila koji istodobno dolaze iz više različitih
smjerova. Sama brzina projektila RAM je oko 2 Macha dok mu je domet 9,6 kilometara.
U početku su se na brodu nalazila i dva lansera projektila Sea Sparrow, no oni su tijekom
1991. godine zamijenjeni s dva CIWS sustava Vulcan Phalanx. Daljnji prijedlozi idu u smjeru
kombiniranja sustava Phalanx i RAM, pri čemu bi se radar Phalanxa koristio za otkrivanje
niskoletećih protubrodskih projektila i davanje inicijalnog usmjerenja lanserima RAM.