Bila jednom jedna djevojčica po imenu Ana.

Ana je živjela u našoj prekrasnoj Slavoniji, i mi

živimo u Slavoniji. Kod nas u slavoniji ima jako puno njiva (oranica) na kojima raste žito,
suncokret, ječam, repa, kukuruz. Imamo mi i prekrasnih rijeka kao što su Drava, Dunav i Sava
u kojima žive ribe poput šarana, štuke, soma… Djevojčica je jako voljela našu Slavoniju, ali
je odlučila posjetiti još jedan kraj u našoj Hrvatskoj. Uputila se u Dalmaciju kod svoje
prekrasne prijateljice Marije. Ana nije znala što bi ponijela Mariji za poklon pa se sjetila jedne
super ideje. „Mogla bih Mariji ponijeti košaru punu plodova koji rastu u Slavoniji, bit će to
sjajan poklon“. U košari je bilo svega (vadim košaru s proizvodima) kukuruza, oraha,
kestenja, žita, repa, jabuka, kruška... i krenula je na put. Kad je stigla u Dalmaciju, još iz
autobusa je vidjela prekrasno, ogromno naše Jadransko more, nije mogla da se nagleda te
ljepote, samo je sjedila i divila se. „Kakve li ljepote u našoj Hrvatskoj, a tek ovi maslinici i
vinogradi, oh pa ima tu i mandarina i smokava, ovako nešto još nisam vidjela.“ Kad je
autobus stao izašla je i ugledala Mariju,“Kako li je lijepa ova moja prijateljica, bas kao
cijela Dalmacija. Molim te Dalmatinko pokazi mi naše Jadransko more, zaplovimo da vidim
tu ljepotu izbliza.“ I krenule Ana i Marija da upoznaju more, Ana se samo divila, vidjela je
svakakve ribe, naše najpoznatije: tunu, list, orada, brancin, zubatac, ali bilo je tu i riba sa
smiješnim imenima: konjic dugokljunic, babica babaroga, babica zebrica, volonja, barakuda
nosata... Počeo je padati mrak i vrijeme je bilo da se krene kući. Anu je čekao dugačak put, I
bilo je vrijeme da se krene kući. Kako bi joj Marija zahvalila na posjeti darovala joj je košaru
punu Dalmatinskih proizvoda: tuna, mandarina, smokve, a iz dubokog Jadranskog mora
Slavonka nosi za uspomenu prekrasnu školjku. Prijateljice su se zagrlile i krenule svaka
svojim putem-Ana u ravnu Slavoniju, Marija sa ručnikom na plažu.