Professional Documents
Culture Documents
Savjest
Savjest
Što je savjest?
Razvoj savjesti
Vrste savjesti
Priziv savjesti
„ Za čovjeka nema ništa primamljivije od slobode njegove savjesti ali i ništa teže1.“
Čovjek nakon učinjenog zla osjeća nemir. Nešto ga opominje. Svaki zdravi čovjek u sebi nosi
glas koji mu nalaže da treba činiti dobro i izbjegavati zlo. Savjest je Božji glas u nama ali je ona
i plod našeg odgoja „Pamet u glavu“2 , shvaćanja, sredine, utjecaja izvanjskih faktora,
cjelokupnog prostornog ambijenta u kojem živimo. Ona je prisutna prije, u tijeku i nakon
našeg djelovanja. Sud savjesti daje odgovor na pitanje kako trebam djelovati. Savjest je
sposobnost pomoću koje čovjek shvaća dobro i zlo. Čovjek uvijek treba slijediti siguran sud
svoje savjesti.
U Starom zavjetu ne pojavljuje se riječ savjest nego se za njezino označavanje upotrebljava
izraz srce. Srce je najdublja i najintimnija jezgra čovjekovog bića. Temelj njegove čovječnosti i
religioznosti. U njemu se vidi kakav čovjek uistinu je. Srce odražava čovjekov odnos prema
Bogu i njegovoj riječi. U Starom zavjetu ono nije sjedište emotivnog života kao što mi danas
tumačimo. Srce je u vezi s Božjim duhom. On to srce čisti, obrađuje , omekšava.
U Novom zavjetu Isus govori da sve dobro i zlo izlazi iz čovjekova srca. Iz srca izlaze sve zle
misli, bludništva, krađe , ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanosti, zlo
oko, psovka… sva ta zla dolaze iznutra i onečišćuju čovjeka. Prema Novom zavjetu srce je
središte čovjekove moralnosti i odnosa s bogom.
Pojam savjest u Novi zavjet unosi Sveti Pavao. On savjest povezuje s ljudskom osobnošću te
tumači da je odnos čovjeka prema svojoj savjesti ujedno njegov odnos prema samome sebi.
Kršćanski pisci nastoje govoriti o savjesti na sličan način.
Sv. Agustin najznačajniji kršćanski pisac 1. tisućljeća koji ističe vjersku i kršćansku dimenziju
savjesti-glas Božji u ljudskoj duši.
U 2. tisućljeću ističe se pisac sv. Toma Akvinski on o savjesti govori kao o urođenoj čovjekovoj
sposobnosti koja služi za moralno rasuđivanje. Um koji spoznaje pokreće volju na djelovanje a
savjest provjerava je li djelovanje u skladu s moralnim načelima.
Crkva na drugom Vatikanskom saboru o savjesti govori ovako „ Savjest je najskrovitija jezgra i
središte čovjeka, gdje je on sam s Bogom, čiji glas odzvanja u njegovoj nutrini.“
Da bi čovjek imao ispravnu savjest ona mora biti pravilno odgojena. Svoju savjest čovjek
treba odgajati kroz cijeli život i biti otvoren prema istini i krepostima. U odgoju savjesti važnu
riječ ima riječ Božja i otvorenost nadahnućima duha svetoga. Savjest može biti pogrešno
oblikovana i donositi pogrešne sudove o djelovanju.
Izvori:
https://youtu.be/RPcgKQI9mfQ?si=AWG5SsLEgbXWa2Od
Katolički vjeronauk 3. r. SŠ - savjest
Ela Rumiha 3 PM
3
Albert Einstein