JU MJEŠOVITA SREDNJA ŠKOLA ŽIVINICE

MAŠINSKA TEHNIČKA ŠKOLA

MATURSKI RAD IZ KONSTRUISANJE

Tema: Konstruisanje zavarenih dijelova

Predmetni nastavnik: Učenik:

Mujanović Mehdin, dipl. ing. maš. Šehić Azur, IVm1

Živinice, maj 2024. godine.

JU MJEŠOVITA SREDNJA ŠKOLA ŽIVINICE
MAŠINSKA TEHNIČKA ŠKOLA
PREDMET: Konstruisanje
Šk. god: 2023./2024.

Tema za izradu maturskog rada:

KONSTRUISANJE ZAVARENIH DIJELOVA

- Uvod
- Osobine zavarenih dijelova
- Pravila pri definisanju uslova zavarenog spoja
- Statička i dinamička izdržljivost zavarenih konstrukcija
- Izrada nosivih dijelova konstrukcija zavarivanjem
- Grupe i oblici zavarenih dijelova
- Primjeri zavarenih dijelova i konstrukcija sa objašnjenjem
- Zaključak

Predmetni nastavnik: Učenik:

_____________________ _______________
Mehdin Mujanović, dipl. ing. maš. IVm1 – Šehić Azur
MATURSKI RAD Konstruisanje zavarenih dijelova

UVOD
Zavarivanje predstavlja kamen temeljac mašinskog inženjeringa u zadnjih 300 godina.
Oko 80% konstrukcija u primjeni danas je na neki način izrađeno zavarivanjem (polovično ili
potpuno) a bez ove tehnike spajanja današnji oblik života bio bi nezamisliv. Zavarivanje kao
metoda spajanja materijala koja podrazumjeva topljenje dva materijala sa ili bez dodavanja
dodatnog materijala ljudima je poznato još od prije 7000 godina.
Godine 1802. ruski fizičar Vasili Vladimirovič Petrov razvija električni luk koji još
uvijek nije bio namjenjen za zavarivanje, a tek 1856. britanski fizičar James Prescott Joule
(Džul) prvi primjenjuje elektrootporno zavarivanje žicom. Proces razvoja zavarivanja je tekao
sporo sve do 1882. kada inženjer Nikolaj Slavjanov predlaže i primjenuje upotrebu elektroda za
zavarivanje. Početkom razvoja elektroda razvoj zavarivanja potpuno izmiče kontroli.
Svi postupci koji su se koristili za spajanje mašinskih dijelova i konstrukcija kao što su
presovanje i zakivanje skoro u potpunosti su potisnuti zavarenim konstrukcijama koje su se
pokazale dugotrajnijim, efikasnim i ekonomičnijom. Sa mašinskog aspekta, zavarivanje je
masovno doprinijelo Drugoj industrijskog revoluciji (1870-1914).

Slika 1. Zavarivanje cijevi ručnim elektrolučnim postupkom

1
MATURSKI RAD Konstruisanje zavarenih dijelova

1. OSOBINE ZAVARENIH SPOJEVA

Za zavarivanje smo već rekli da je to proces spajanja elemenata topljenjem ili pritiskom
sa ili bez dodatnog materijala u nerazdvojivu vezu. Za konstruktore ova metoda predstavlja
osnovu u izradi novih mašinskih elemenata i konstrukcija zbog sledećih osobina:
- izvrsne mehaničke karakteristike,
- fleksibilnost izrade,
- ekonomičnost izrade,
- kvalitet,
- automatizacija proizvodnje,

Izvrsne mehaničke karakteristike su primarni razlog zbog kojeg se usvaja ova metoda
spajanja za razliku od drugih. Konstruktori mogu postići čvrstoću, stabilnost i izdržljivost
konstrukcije na znatno višem nivou. Zavarene konstrukcije su otpornije na dinamička
opterećenja te udare što im pridonosi primjeni.

Slika 2. Kvalitetno zavarena prirubnica za ploču

Fleksibilnost izrade predstavlja jednostavnost izrade zavarenih konstrukcija. Osim toga,

moguće je izvesti zavare na više načina tako da oni zadovolje svoju namjenu. Konstruktori
zavisno od projektnog zadatka nisu uvijek ograničeni na jedan princip zavarivanja, već mogu
koristiti paletu alata kako bi postigli najviši nivo kvaliteta.

Tabela 1. Vrste zavarenih spojeva

2
MATURSKI RAD Konstruisanje zavarenih dijelova

Ekonomičnost izrade zavarenih konstrukcija postiže se pravilnim utroškom materijala,

dobrom raspodjelom masa, vremenom izrade i kvalitetom na uloženi rad. Zavarene konstrukcije
(zavisno od primjene) ne zahtjevaju najviše nivoe tačnosti i preciznosti pa će i obični zavar
zadovoljiti u većini uslova. U tandemu sa Automatizacijom, zavarivanje u serijskoj ili masovnoj
proizvodnji se pospješuje zbog visokog nivoa preciznosti upotrebom robotike, te se skraćuje
vrijeme izrade.

Slika 3. Zavarivanje robotom

Zavareni spojevi po Evropskoj normi (EN) imaju tri nivoa kvaliteta:

- kvalitet vara klase I (normalno zavarivanje)
- kvalitet vara klase II (fino zavarivanje)
- kvalitet vara klase III (specijalno zavarivanje)

Zavisno o naponskom stanju kao i dejstvu opterećenja na konstrukciju, kvalitet se usvaja

od strane konstruktora tako da prati sve osobine navedene iznad.

3
MATURSKI RAD Konstruisanje zavarenih dijelova

2. PRAVILA PRI DEFINISANJU USLOVA ZAVARENOG

SPOJA
Konstruktor u svim aspektima treba da obezbjedi ekonomičnost i kvalitet
zavarene konstrukcije. Kako bi se konstrukcija pravilno definisala i oblikovala potrebno je
poznavati neka osnovna pravila.

1. Izvodljivost sastava – pristupačnost šavovima. Postoje tri položaja u kojim se može

vršiti zavarivanje – horizontalni, vertikalni i iznad glave. Konstruktor treba težiti horizontalnim
zavarima a nastojati da se izbjegnu zavari iznad glave.

Slika 4. Položaji zavarivanja konstrukcije (A – najpovoljniji, C – najnepovoljniji)

Zavarena mjesta unutar konstrukcije i na slabo pristupačnim mjestima treba izbjegavati.

Ukoliko se ne mogu izbjeći takvi varovi potrebno je predvidjeti dovoljno prostora za rukovanje i
obezbijediti povoljan položaj elektrode.

Slika 5. Položaj elektrode (a) – oblik B je povoljniji

2. Pristupačnost položajima zavara u smislu dobijanja kvalitetnog korijena prikazana je

na slici. Treba izbjegavi varijantno rješenje a, dok varijantno rješenje c daje najpovoljniji korijen.

4
MATURSKI RAD Konstruisanje zavarenih dijelova

Slika 6. Korijen zavara ležišta

3. Ugaone zavare treba podesiti tako da su zavari iste visine, variranje u visinama daje
nepovoljne karakteristike.

Slika 7. Zavarivanje po uglom (treba nastojati varijanti desno)

4. Izbor vrste sastava i kvaliteta izrade zavara bira se u zavisnosti od debljine limova,
pristupačnosti i vrste naprezanja. Čeoni zavari su bolji od ugaonih te treba težiti što boljoj
pripremi limova. Zareze treba izbjegavati jer smanjuju čvrstoću konstrukcije

Slika 8. Čeoni zavar

Ukoliko šav nije dobro obrađen i urađen, tada se u presjeku vara javljaju znatno veći
naponi što šteti konstrukciji.

Slika 9. Neobrađeni šav zavara

5
MATURSKI RAD Konstruisanje zavarenih dijelova

5. Naponska stanja su od krucijalne važnosti za konstruktora pri definisanju uslova

zavarenog spoja. Svaki zavar je izazivač koncentracije napona te oni imaju malu čvrstoću. Ako
se radi o statički opterećenom dijelu zavare možemo pozicionirati na mjesta koncentracija.

Slika 10. Statički opterećeni varovi

Kod dinamičkih opterećenja, sastavke treba udaljiti što više od izvora koncentracije
napona.

Slika 11. Varovi izmješteni sa mjesta koncentracija napona

6. Debljina varova ima uticaj na naponsko stanje zavara. Kod neznatnih promjena
debljine lima zavari se minimalno prilagođavaju.

Slika 12. Neznatne promjene debljine lima

U slučajevima velike razlike u debljini limova, zavar treba prilagoditi tako da se osigura
najbolje naponsko stanje – zavar ne treba da ima radikalne promjene u geometriji.

Slika 13. Znatne promjene debljine lima

7. Preklopne zavare u svim varijantama (jednostrani, dvostrani) u praksi treba

izbjegavati osim ako se nakadno dodaje novi element.

Slika 14. Preklopni var

6
MATURSKI RAD Konstruisanje zavarenih dijelova

8. Ostali oblici zavara u konstrukciji se mogu pojaviti ukoliko će pospješiti konstrukciju.

Pri standardnim konstrukcijama treba ih izbjegavati.

Slika 15. Vanstandardni varovi

9. Konstrukcije gdje se minimalno zavaruje su najbolje za konstruktora. U tom smislu

konstruktor treba da predvidi upotrebu savijenih limova i pogodnih profila.

Slika 16. Mogućnosti uštede materijala

10. Izbor materijala igra ulogu u fazi konstruisanja zavarenih dijelova jer utiču na
izdržljivost konstrukcije. Neumireni valjani profili imaju segregacione zone koje se trebaju
izbjeći pri zavarivanju.

Slika 17. Segregacione zone zavara – desna varijanta je bolja

11. Nagomilavanje i ukrštanje varova treba izbjeći jer se na tim mjestima pojavljuju
koncentracije napona koje mogu prouzrokovati pukotine, deformacije ili druga oštećenja
konstrukcije.

Slika 18. Nepotrebno nagomilavanje zavara

7
MATURSKI RAD Konstruisanje zavarenih dijelova

12. Naponi i deformacije kod zavarenih dijelova su nešto na šta konstruktor treba
naročito da obrati pažnju. Usred hlađenja zavara dolazi do zaostalih napona koji mogu da
izazovu deformacije konstrukcije. Konstruktor treba da predvidi metode kako bi smanjio zaostale
napone u vidu ujednačenja masa.

Slika 19. Deformacije usljed navarivanja lima na nosač

Zbog štetnih posljedica napona i deformacija na zavrene konstrukcije, koriste se

konstrukcione ili tehnološke mogućnosti njihovih izbjegavanja ili uklanjanja. Neke mogućnosti
su:
- povoljniji su kraći sastavci sa varovima male mase
- potrebno je izvšiti ispravnu pripremu limova za zavarivanje kao i ispravan položaj
limova,
- po mogućnosti predviđati čeone varove simetričnog presjeka i dvostrane ugaone
varove, jer se u tom slučaju deformacije poništavaju,
- ukrštanje varova i nagomilavanja materijala je potrebno izbjegavati,
- prilikom varenja debljih limova, var izraditi sa više tanjih prelaza,
- kod zavarivanja dugih varova koristiti naizmjenično varenje sa preskokom,
- limove prije zavarivanja postaviti u položaju suprotan od očekivane deformacije,
- uklanjanje zaostalih napona se može izvšiti naknadnim zagrijavanjem varova ili
nekom drugom metodom relaksacije zaostalih napona.
- po mogučnosti zavarivati predhodno zagrijane limove.

13. Predviđanje ojačanja (rebara) je dio konstruisanja zavarenih dijelova jer oni
pospješuju izdržljivost konstrukcije.

Slika 20. Vidovi izvođenja ojačanja

8
MATURSKI RAD Konstruisanje zavarenih dijelova

14. Položaj vara prema površinama koje se obrađuju treba uzeti u obzir. Ukoliko
konstrukcija ima površine koje se obrađuju potrebno je izbjeći zavarivanje na tim površinama.

Slika 21. Površine pri izradi zavara

Ukoliko var mora podleći obradi površine, onda je potrebno izraditi zavar što manje
veličine.

Slika 22. Zavarivanje obradivih površina

Varovi koji su smješteni kraj površine koja se obrađuje ne smiju biti zahvaćeni obradom.

Slika 23. Zavari kraj radnih površina

9
MATURSKI RAD Konstruisanje zavarenih dijelova

3. STATIČKA I DINAMIČKA IZDRŽLJIVOST

ZAVARENIH SPOJEVA
3. 1. Statički proračun zavarenih spojeva

3. 1. 1. Nominalni i stvarni naponi

Teoretskim razmatranjima i eksperimentalnim istraživanjima utvrđeno je da se nominalni

naponi razlikuju od stvarnih napona na mjestima na kojima se presjek mjenja, i to utoliko više
ukoliko su promjene presjeka veće. Ta pojava je poznata pod imenom Koncentracija napona.
Količnik največeg stvarnog napona i nominalnog napona, zove se faktor koncentracije napona.

σ max
α k=
σn

gdje je:
- α k , faktor koncentracije napona
- σ max , stvarni napon (MPa)
- σ n , nominalni napon (MPa)

U zavisnosti od karaktera opterećenja, razlikuje statičke proračune po sledećim

principima.

a) Zatezanje,

Slika 24. Dijagram napona stepenastog vratila

10
MATURSKI RAD Konstruisanje zavarenih dijelova

Prema slici iznad, maksimalni stvarni napon je:

F
σ zmax =α kz ∙σ zn =α kz ∙
A

gdje je:
- F, sila koja opterećuje dio (N),
- A, posmatrani presjek dijela (mm2)
- α kz , faktor koncentracije napona za zatezanje

b) Savijanje

Maksimalni stvarni napon od savijanja je:

Ms
σ smax=α ks ∙ σ sn =α ks ∙
W

gdje je:
- M s , moment savijanja (Nmm)
- W, aksijalni otporni moment presjeka dijela, (mm3)
- α ks, faktor koncentracije napona za savijanje

Otporni momenti imaju obrasce za sledeće presjeke:

3
d π
- W= , za kružni presjek
32
2
b ∙h
- W= , za pravougaoni presjek
6

c) Uvijanje

Maksimalni stvarni naponi na uvijanje se računaju po obrascu:

Mu
τ umax =α ku ∙ τ un=α ku ∙
W0

gdje je:
- M u, moment uvijanja (Nmm)
3
- W 0 , polarni otporni moment - W 0 = d π (mm3)
16
- α ku, faktor koncentracije napona za uvijanje

11
MATURSKI RAD Konstruisanje zavarenih dijelova

3. 1. 2. Stepen sigurnosti

Stepen sigurnosti je mjera koju konstruktori usvajaju kako bi zaštitili svoje konstrukcije
od preopterećenja tj. oštećenja ili havarije. Stepen sigurnosti se izražava kao:

σK
S=
σ max

gdje je:
- σ K , karakteristični napon (MPa)
- σ max, maksimalni napon (MPa)

Kada je element istovremeno izložen normalnim i tangencijalnim naponima tada se može

izračunati svedeni stepen sigurnostipo obrascu:

S z Ss
Si =
S z +S z

gdje je:
- S z, stepen sigurnosti za zatezanje
- S s, stepen sigurnosti za savijanje

Kada konstruktori usvajaju stepen sigurnosti prema granici razvlačenja materijala, tada se
upotrebljava obrazac:

σ 0 ,2
S=
σ max

gdje je:
- σ 0 ,2, granica razvlačenja materijala (MPa)

Pri proračunu konstrukcije, konstruktori definišu dozvoljene napone. Dozvoljeni naponi

su mjera napona koju konstrukcija nikada ne smije nadmašiti u radnim uslovima a ona se
određuje iz obrasca:

σ
σ doz =
S
gdje je:
- σ doz, dozvoljeni naponi (MPa)

12
MATURSKI RAD Konstruisanje zavarenih dijelova

- σ , radni naponi (MPa)

3. 1. 3. Statički proračun izdržljivosti

Zavareni sastavci se proračunavaju po obrascima Nauke o čvrstoći i otpornosti materijala.

Za statički proračun napona vezuje se pojam “Faktor zavarivanja”.

Tabela 2. Faktor zavarivanja

Za sučeone spojeve ne traži se posebno provođenje dokaza izdržljivosti. U slučaju kada

se vrši kontrola moći nosivosti spoja, važno je pravilno definisati dopušteno naprezanje u zavaru
zbog toga što u ovom slučaju prvo dolazi do loma osnovnog materijala. Sada se uvodi faktor
zavarivanja sučeonih spojeva ξ zs. U zavisnosti od karaktera opterećenja za usvajanje vrijednosti
koriste se tabele ispod.

Tabela 3. Dopuštena naprezanja osnovnog materijala

13
MATURSKI RAD Konstruisanje zavarenih dijelova

Tabela 4: Faktor zavarivanja sučeonih spojeva

Proračun se dalje vodi po sledećim principima:

1. Lokalni vrhovi koji proističu iz uobičajenih konstrukcionih oblika se ne
uzimaju u obzir.
2. Zaostala naprezanja se ne uzimaju u obzir.
3. Ekvivalentno naprezanje se određuje po HMH hipotezi:

σ ekv= √ σ 2⊥+ σ 2II −σ ⊥ σ II + 3(τ ⊥

2
+ τ 2II )≤ σ doz

gdje je:
- σ ⊥, normalno naprezanje koje djeluje na računsku ravan zavara,
- σ II , normalno naprezanje koje djeluje na poprečni presjek zavara,
- τ ⊥ , tangencijalno naprezanje koje nastoji smaknuti zavar po debljini,
- τ II , tangencijalno naprezanje koje nastoji smaknuti zavar po dužini.

Kod ugaonih zavara proračun predstavlja kompleksan zadatak konstruktora, stoga se

koriste pojednostavljeni obrasci složenosti naponskog stanja. Za ugaone zavare važi:
- σ ⊥, normalno naprezanje na mjerodavni presjek zavara,
- σ II , normalno naprezanje koje djeluje okomito na poprečni presjek šava,
- τ ⊥ , tangencijalno naprezanje u ravni šava normalan na uzdužnu osu,
- τ II , tangencijalno naprezanje u ravni šava paralelan sa uzdužnom osom.

Slika 25. Ravansko prikazivanje ugaonih zavara

Za veze opterećene kombinovanim opterećenjem, ekvivalentni naponi jednaki su:

σ ekv= √ σ 2⊥+ σ 2II −σ ⊥ σ II + τ 2⊥ + τ 2II

Transformišemo za σ II =0.

14
MATURSKI RAD Konstruisanje zavarenih dijelova

σ ekv= √ σ 2⊥+ τ 2⊥ +τ 2II

Kriterij za zadovoljenje kod ugaonog zavara je:

σ ekv ≤ σ doz =ξ zu ∙ σ doz

gdje je:
- ξ zu, koeficijent smanjenja nosivosti ugaonih šavova,

Nosivost ugaonog zavara zavisi i od debljine zavara a.

1
ξ zu=0 , 8(1+ )
a

Važno je napomenuti da za veličinu a=4 mm koeficijent iznosi ξ zu=1, a za veće veličine

on opada. Koeficijent je dat po Neumannu.

Tabela 5. Neumannova tabela za debljinu zavara

3. 2. Dinamički proračun zavarenog spoja

Pri dinamičkim (promjenljivim uslovima rada) konstruktor mora predvidjeti karakter

promjene naprezanja. Razlikujemo četiri karaktera promjene naprezanja:

15
MATURSKI RAD Konstruisanje zavarenih dijelova

Slika 26. Vrste dinamičkih opterećenja

Slika 27. Stohastično opterećenje

Prema tome, moguće je odrediti ukupan broj ciklusa u toku određenog vremena:

60 ∙ t ∙ nc
N= 6
10

gdje je:
- t, vrijeme (h)
- N, broj ciklusa promjene naprezanja u vremenu,
- n c , broj ciklusa u jednom minutu (min)

Moguće je odrediti sledeća naprezanja:

σ max + σ min σ max −σ min

σ sr = i σ a=
2 2

gdje je:
- σ sr , srednji naponi (MPa)
- σ a, amplitudni naponi (MPa)

Faktor zamora materijala određuje se iz obrasca:

σ dn
ξ z=
σn

16
MATURSKI RAD Konstruisanje zavarenih dijelova

gdje je:
- σ dn , stvarna izdržljivost materijala (MPa)
- σ n , nominalna izdržljivost materijala (MPa)

Konstruktoru faktor zamora materijala nije 100% poznat prilikom ovakog vida
proračuna, zato se faktor zamora materijala izražava kao proizvod više faktora:

ξ z=ξ 1 ξ2 ξ 3

Prema redukovanom Šmitovom dijagramu napon izdržljivosti materijala dobija se iz

obrasca:

Slika 28. Redukovani Šmitov dijagram

σ Wr =ξ σ w

gdje je:
- σ w , osnovna izdržljivost materijala (MPa)
- σ Wr , računska izdržljivost materijala (MPa)

Uticaji koncentracije napona imaju izrazitu važnost u proračunu dinamički opterećenih

zavarenih konstrukcija a računa se preko obrasca:

σ max
α k=
σn

gdje je:
- α k , faktor koncentracije napona

17
MATURSKI RAD Konstruisanje zavarenih dijelova

Pošto faktor koncentracije napona nije toliko učestal u materijalima uvodi se efektivni
faktor koncentracije napona β k . Efektivni faktor koncentracije je zapravo osjetljivost
materijala na koncentraciju napona i različit je za svaki materijal.

Osjetljivost materijala se računa po obrascu:

β k −1
η k=
α k −1

Eksperimentalno je utvrđeno da vrijede sledeće vrijednosti:

Tabela 6. Vrijednosti za osjetljivost materijala

Kvalitet obrađene površine igra ulogu u izdržljivosti zavarene konstrukcije. Ukoliko je

površina značajno hrapavija (grublja), izdržljivost mu je manja – a u obrnutom slučaju veća. Ta
koncentracija napona proističe iz mikrogeometrijskih udubljena i ispupčenja.

Za kvalitet obrađene površine koristi se dijagram sa slike:

Slika 29. Dijagram kvaliteta površine i napona

Za ovaj dijagram važi:

18
MATURSKI RAD Konstruisanje zavarenih dijelova

1. linija a – fino glačanje,

2. linija b – osrednje glačanje,
3. linija c – fino brušenje,
4. linija d – osrednje brušenje,
5. linija e – gruba obrada,
6. linija f – neobrađene valjane površine

Zavisno od obrade usvaja se faktor kvaliteta obrade površine osnovnog materijala ξ 1.

Veličina presjeka je važna za proračun zavarenih konstrukcija. Ispitivanjem se došlo do

saznanja da elementi većih presjeka izloženi savijanju i uvijanju imaju manju izdržljivost od
elemenata manjih presjeka. Obrazloženja su sledeća:

1. da najjače napregnutim vlaknima, koja se nalaze na ivicama, pružaju izvjesnu zaštitu

susjedna, manje napregnuta vlakna kočeći deformacije jače napregnutih vlakana
utoliko efiikasnije ukoliko je element tanji zbog drukčije podele odn. drukčijeg pada
napona, što se vidi iz dijagrama napona npr. pri savijanju.
2. da tanji elementi, manjih poprećnih preseka — imaju relativno homogeniji sastav
materijala od debljih elemenata sto dovodi do nešto usporenijeg procesa zamaranja
tanjih elemenata,
3. da tanji elementi imaju relativno manje neispravnih mjesta (šupljina, grumenja i sl.)
4. da je uticaj obrade deformacijom više ujednačen po cijelom presjeku kada su u
pitanju tanji elementi
5. da je mogućnost slobodnog širenja ili skupljanja vlakana u razlićitim napregnutim
oblastima u unutrašnjosti presjeka elementa zavisna od debljine.

Za praktično određenje faktora veličine presjeka ξ 2 koristi se dijagram ispod.

Slika 30. Dijagram faktora veličine presjeka

19
MATURSKI RAD Konstruisanje zavarenih dijelova

Termički uticaji su uticaji na konstrukciju usljed temperature okoline. Osnovna

izdržljivost se mjeri na 20° C. Uticaji temperature na izdržljivost čelika se ne uzima u obzir sve
do 350 ° C. Dat je dijagram povišenih temperatura za čelik Č.0445 pri zatezivanju-pritisku.

Slika 31. Dijagram faktora temperature

Na temperaturama ispod 0 ° C izdržljivost čelika raste, ali raste i krtost i osjetljivost na

koncentraciju napona.

U mašinstvu se rješe susreću visoke frekvencije, stoga uticaj frekvencije je u opštim

1
uslovima rada zanemarljiv sve do frekvencije f =500−30000 .
min

Stvarna izdržljivost elementa može se jedino odrediti laboratorijskim ispitivanjem, i

tada dolaze u obzir svi faktori uticaja. Računska izdržljivost elementa računa se po obrascu:

σ w ξ1 ξ 2
σ wr =
βk

3. 2. 1. Dinamički stepen sigurnosti

Za proračun dinamičkog stepena sigurnosti zavarenih sastavaka kod promjenljivog

opterećenja koristi se izraz:

σA
Sσ =ξ 1 ξ 2 ξ 3 ξ 4
σa

gdje je:
- ξ 1 , faktor klase kvaliteta površine
- ξ 2 , faktor klase kvaliteta zavara
- ξ 3 , faktor naponskog stanja,
- ξ 4 , faktor oblika sastavka,
- σ A , amplitudni naponi koji se usvajaju iz Šmitovog dijagrama,
- σ a , amplituda napona elementa u radu

20
MATURSKI RAD Konstruisanje zavarenih dijelova

Tabela 7. Faktor kvaliteta površine

Faktor klase kvaliteta zavara ξ 2=0 , 5−1. Zavisno od kvaliteta zavara usvaja se prema
vrsti zavarivanja:
- za normalno zavarivanje, 0,5.
- za fino zavarivanje, 1.
- za specijalno zavarivanje, 1.

Faktorom naponskog stanja obuhvaćen je dio zaostalih napona sastavka. Usvaja se u

granicama ξ 3=0 , 6−0 , 9. u zavisnosti da li su ti naponi ublaženi termičkom obradom. Kada je u
pitanju ovaj faktor, treba ga smanjiti u mjeri da odgovara faktora koncentracije napona.

Faktor oblika sastavka uzima se veličina elementa sastavka na dinamičku izdržljivost

pa se može usvojiti ξ 4 =ξ 2

Ovako određen stepen sigurnosti treba da leži u intervalu S=2−3.

21
MATURSKI RAD Konstruisanje zavarenih dijelova

4. IZRADA NOSIVIH DIJELOVA KONSTRUKCIJA

ZAVARIVANJEM

Nosive konstrukcije predstavljaju strukture koje preuzimaju opterećenje i pružaju

podršku drugim dijelovima konstrukcije ili objekta. U mašinstvu nosive konstrukcije su izrađene
od nekoliko segmenata i spojene su upravo zavarivanjem koje se pokazalo izvrsno. Mašinski
inženjeri su ispočetka ovakve konstrukcije spajali zakovicama a najpoznatiji primjer takve
konstrukcije sa nosivim dijelovima je Ajfelov toranj u Parizu.

Slika 32. Tehnički prikaz nosivih dijelova Ajfelovog tornja

Kako bi se izradili nosivi dijelovi, koriste se čelici koji se profilišu. Profilisani čelici
mogu biti različitih oblika zavisno od karaktera opterećenja. Posmatrajući prirodni raspored
masa, britanski inženjer i konstruktor Sydney Camm došao je do zaključka da za nosive
konstrukcije nije bitna količina materijala, već čisto raspored. ‚

Došavši do ove informacije, on je pospješio britanske lovce u Drugom svjetskom ratu kao
i njihovu stopu preživljavanja usred pogotka tokom vazdušnog sukoba. Ovo saznanje je
unaprijedilo ne samo avione nego i nosive konstrukcije mašinskih sistema kao i građevinskih
objekata.

22
MATURSKI RAD Konstruisanje zavarenih dijelova

Slika 33. Nosiva konstrukcija borbenog aviona britanskog vazduhoplovstva (RAF)

Za nosive konstrukcije konstruktori pribjegavaju sučeonom zavarivanju jer ono
eliminiše sve nedostatke ugaonog i preklopnog zavarivanja u vidu neravnomjernosti zavara,
zaostalih napona i kvaliteta zavara.

Slika 34. Zavarivanje nosivih konstrukcija sučeonim zavarivanjem prema standardu EN 17660

Pri izradi rešetkastih nosača elementi konstrukcije se spajaju zavarivanjem TIG

postupkom (Tungsten Inert Gas) pri kojem se dobija precizan zavar ali je mana visoka cijena za
izradu zbog upotrebe inertnog gasa i kvalitetnije opreme za zavarivanje.

Slika 35. Rešetkasti nosač mosta izrađen zavarivanjem

Kako bi se održala stabilnost nosive konstrukcije navaruju se ojačanja ili tzv. rebra čiji je
zadatak da smanje napone pri radu na glavnom elementu. Rebra se zavaruju ugaono.

23
MATURSKI RAD Konstruisanje zavarenih dijelova

Slika 36. Ojačanja

Kako bi se izradili nosivi dijelovi konstrukcija osim upotrebe profilisanih čelika mogu se
navarivati i limovi različitih debljina preklopno i sučeono. Ovakva zavarivanja nisu preporučena
za srednje ili teže opterećene konstrukcije jer nemaju dobru moć nošenja.

Slika 37. Izrada nosive konstrukcije zavarivanjem pojedinačnih limova

Najbolji primjer zavarenih konstrukcija su karoserije u automobilskoj industriji jer kroz

njih vidimo upotrebu sučeonog, ugaonog i preklopnog zavarivanja kao kombinacija limova i
profilisanih oblika.

Slika 38. Nosiva konstrukcija (karoserija) vozila Audi A8 D5

Za proizvodnju nosivih konstrukcija u današnjici naročito u automobilskoj industriji

obuhvatna je primjena laserskih tehnologija koja mogu izrazito precizno da izvrše zavarivanje i
pri velikoj brzini.

24
MATURSKI RAD Konstruisanje zavarenih dijelova

Slika 39. Traka za zavarivanje karoserija vozila laserom

5. GRUPE I OBLICI ZAVARENIH DIJELOVA
U mašinogradnji i nauci o zavarivanju razlikujemo tri grupe oblika zavarenih dijelova:

1. obrtne dijelove,
2. kućišta i oslonce obrtnih dijelova,
3. postolja mašina.

Obrtni dijelovi izrađeni zavarivanjem moraju da zadovolje najviše nivoe kvalitete zbog
uticaja obrtnog momenta na osnovni materijal kao i na zavar. Ovi elementi nalaze primjenu u
svim nivoima mašinstva a u njih spadaju vratila, osovine, zupčanici, remenice i sl. Oni se
odlikuju spajanjem vijenaca, prirubnica i dr.

Slika 40. Zavareno ožlijebljeno vratilo

25
MATURSKI RAD Konstruisanje zavarenih dijelova

Slika 41. Zupčanik izrađen metodom zavarivanja

Kućišta obrtnih dijelova izrađena zavarivanjem su otpornija i ekonomičnija u odnosu na

ona izrađena livenjem. Kućišta reduktora izrađena zavarivanjem limova su otpornija na zamor
materijala kao i udare (naizmjeničnu promjenu broja obrtaja).

Slika 42. Zavari na kućištu reduktora

Slika 43. Zavari na gasovodu

26
MATURSKI RAD Konstruisanje zavarenih dijelova

Postolja mašina su također se pokazala otpornijim i izdržljivijim kada su izrađena

zavarivanjem.

Slika 44. Postolje mašine za šivenje

6. PRIMJERI ZAVARENIH DIJELOVA I KONSTRUKCIJA

SA OBJAŠENJENJEM

U ovom dijelu pojasnićemo par zavarenih dijelova i konstrukcije tj. način na koje su one
izvedene.

1. Cilindrični zupčanik

Slika 45. Cilindrični zupčanik

27
MATURSKI RAD Konstruisanje zavarenih dijelova

Cilindrični zupčanici se izrađuju glodanjem, rendisanjem i zavarivanjem. U ovom

primjerku vidimo primjenu ugaonog zavarivanja kako bi se ojačao zupčanik a ostvarila manja
masa. Na bočnoj projekciji vidimo da je konstruktor smanjio masu ovog zupčanika tako što je
ostavio centralni dio kao nosivi dio vijenca i glavčine. Ova metodika izrade zupčanika uproštava
njegovo vrijeme izrade i smanjuje utrošak materijala.

Slika 46. Ugaoni zavari u unutrašnjosti zupčanika

2. Nosiva konstrukcija krova

Slika 47. Nosiva konstrukcija krova

Konstruktori ovakve konstrukcije rade na način da spajaju čelične ili aluminijske profile,
najčešće kvadratne cijevi kako bi dobili segment nosive konstrukcije. U ovom primjerku vidimo
primjenu preklopnog i ugaonog zavarivanja. Preklopno zavarivanje (crne strelice) iako ima svoje
nedostatke neophodno je da se izvede ovakav oblik. Što se tiče ugaonog zavarivanja, njega
možemo primjetiti (plave strelice) pri spajanju unutrašnjih profila konstrukcije.

3. Prirubnica

28
MATURSKI RAD Konstruisanje zavarenih dijelova

Slika 48. Prirubnica

Prirubnice su način na koji konstruktori mogu ostvariti razdvojivu vezu nekog cjevovoda.
Ponekad konstruktori koriste izjedna izrađene prirubnice sa cijevima kod velikih opterećenja, ali
u standardizovanoj primjeni prirubnice se zavaruju sučeono za cijevi. U primjeru iznad (slika
48.) primjećujemo da je ova prirubnica izvedena sa 2 kružna sučeona zavarivanja. Princip ovog
zavarivanja je da se elektroda kreće po obimu kruga i tako vrši spajanja. U ovom slučaju za
prirubnicu je prvo vezano proširenje (nazuvica) te je sučeono zavareno i koljeno.

4. Otvori za ispuštanje ulja ili tekućina

Slika 49. Otvor za ispuštanje ulja

Ovdje vidimo klasični primjer ugaonog zavarivanja. Zavari su podešeni tako da ne

smetaju ni jednom vidu finalne obrade vrha otvora a ne smetaju ni zavrtanju čepa u otvor. Kod
ovog zavarivanja potrebno je prvo dobro podesiti otvor u poziciju prije nego što se otpočne
zavarivanje kako bi se osigurala podudarnost i spriječilo curenje tekućine kod otvora.

5. Dva preklopna lima

29
MATURSKI RAD Konstruisanje zavarenih dijelova

Slika 50. Preklopljeni limovi

Preklopno zavarivanje je u principu ugaono zavarivanje. Ovaj princip zavarivanja koristi

se kada se dodaju novi elementi na početni a pritom da se održi tačnost mjera. Konstruktor je u
ovom smislu predvidio dva vara sa strana (žuta boja) zbog dužine limova. Ukoliko bi predvidio
varove na suprotnim stranama, limovi bi popustili i konstrukcija bi otkazala. Kod preklopnog
zavarivanja konstruktor mora predvidjeti zavare na najslabijim mjestima konstrukcije kako bi
spriječio otkaz.

ZAKLJUČAK
Konstrukcija zavarenih dijelova predstavlja fazu inženjerskog procesa koja zahtjeva
visok nivo stručnosti i pažljivo planiranje radi osiguranja optimalne funkcionalnosti, trajnosti i
sigurnosti proizvoda. Zavareni dijelovi su neizostavni dijelovi u različitim sektorima industrije,
uključujući automobilsku, građevinsku i brodograđevnu industriju.

Pri konstrukciji zavarenih dijelova, nužno je uzeti u obzir mnoge faktore, uključujući
materijal, debljinu materijala, geometriju dijelova te zahtjeve za čvrstoću i sigurnost. Dodatno,
važno je odabrati odgovarajuću tehniku zavarivanja, uzimajući u obzir karakteristike materijala i
specifičnosti spojeva.

Napredak u tehnologiji pruža mogućnosti za poboljšanje procesa konstrukcije zavarenih

dijelova, uključujući korištenje simulacija i analiza kako bi se predvidjeli performanse spojeva
prije izrade prototipa. Automatizacija procesa zavarivanja također igra ključnu ulogu u
poboljšanju efikasnosti proizvodnje i smanjenju mogućnosti grešaka.

Kvalitetno konstruisani zavareni dijelovi su esencijalni za funkcionalnost i integritet

mnogih industrijskih sistema i proizvoda. Stoga, inženjeri su obavezni pridržavati se najviših
standarda i praksi kako bi osigurali da zavareni dijelovi zadovoljavaju specifične zahtjeve
performansi, izdržljivosti i sigurnosti u njihovoj eksploataciji.

30
MATURSKI RAD Konstruisanje zavarenih dijelova

LITERATURA

1. Adil Muminović, Elmedin Mešić: Oblikovanje i proračun zavarenih konstrukcija – Sarajevo,

2013.

2. Ivo Podhorsky: Nosive konstrukcije I – Zagreb, 2008.

3. Samir Lemeš, Sato Olević: Osnovi konstruisanja – Zenica, 2013.

4. Alex Neumann, Michael Beckert: The Procedure Handbook for Arc Welding – Berlin 1974.

5. Internet

31
MATURSKI RAD Konstruisanje zavarenih dijelova

SADRŽAJ
UVOD 1
1. OSOBINE ZAVARENIH SPOJEVA 2
2. PRAVILA PRI DEFINISANJU USLOVA ZAVARENOG SPOJA 4
3. STATIČKA I DINAMIČKA IZDRŽLJIVOST ZAVARENIH SPOJEVA 10
3. 1. Statički proračun zavarenih spojeva 10
3. 1. 1. Nominalni i stvarni naponi 10
3. 1. 2. Stepen sigurnosti 12
3. 1. 3. Statički proračun izdržljivosti 13
3. 2. Dinamički proračun zavarenog spoja 15
3. 2. 1. Dinamički stepen sigurnosti 20
4. IZRADA NOSIVIH DIJELOVA KONSTRUKCIJE ZAVARIVANJEM 22
5. GRUPE I OBLICI ZAVARENIH SPOJEVA 25
6. PRIMJERI ZAVARENIH DIJELOVA I KONSTRUKCIJA ZA OBJAŠNJENJEM 27
ZAKLJUČAK 30
LITERATURA 31

32
MATURSKI RAD Konstruisanje zavarenih dijelova

SADRŽAJ 32

33