Jean-Babtiste Poquelin Molière

- najpoznatiji francuski komediograf

- uzori: Plaut, comedia erudita, comedia dell'arte

- kritizira francusko društvo 17. stoljeća (snobizam, lažni moral, škrtost, staleške predrasude,
pokvarenost aristokracije te licemjerje tadašnjeg svećenstva)

- oblikuje likove iz raznih društvenih slojeva, karaktere i tipove te neautentične likove

(pretvaraju se da su ono što nisu) – stvorio čitavu galeriju karaktera i tipova iz različitih
društvenih sredina

- u svojim djelima naglašava važnost uporabe razuma i skrivanje emocija

- kao izvanredni promatrač ljudske naravi, on je i u Škrcu naveo škrtost kao jedan od
karakterističnih poroka građanskog društva

- napisao 30-ak komedija (komedije karaktera, komedije društva – visoke komedije,

komedije-baleti), npr: Kaćiperke, Don Juan, Mizantrop, Tartuffe, Građanin-plemić, Umišljeni
bolesnik

- frančezarije (prijevodi na hrvatski, lokalizacija – radnja se prebacuje u npr. Dubrovnik)

Škrtac

- komedija u 5 činova, pisana u prozi

- komedija intrige i društvena komedija i komedija karaktera

- sukob oca i sina (starost – mladost); krađa Harpagonove škrinjice

- karikaturalni prikaz Harpagonove škrtosti (groteska i karikatura)

* Plaut (Aulularia) – Molière (Škrtac) – Držić (Skup)?

- sličnosti: lik staroga škrtca, lik sluge koji krade škrinjicu; Harpagonov/Euklionov monolog
kad ga okradu, postupak qui pro quo

- dodani motivi: suparništvo sa sinom, Harpagon stječe blago sumnjivim poslovima…

- Molière proširuje uobičajeni zaplet s jednog na dva para mladih čijoj se ljubavi protive
roditelji i sve komplicira namjerom glavnog junaka da se u 60-oj ponovno oženi i to
odabranicom svoga sina
- temeljna razlika među navedenim škrcima triju dramatičara iz triju različitih razdoblja
svjetske književnosti (Euklion, Skup i Harpagon) – prva dvojica svoja su blaga pronašli, dok je
Harpagon do svoga blaga došao lihvarstvom

- Škrtac obiluje komičnim situacijama što se temelje na iznenadnim i neočekivanim obratima,

npr. Cleante otkriva da je lihvar od kojeg treba posuditi novac ustvari njegov otac i
nesporazumima, npr. Harpagon optužuje Valerea da je ukrao njegovo blago, a ovaj to
priznaje, smatrajući blagom Elisu

- govor likova izraz je njihove osobnosti i društvenoga kruga kojem pripadaju (npr.
Harpagonov govor blizak je govoru ulice i novčara)

Prisjetiti se pojmova comedia erudita i comedia dell'arte.