SADRŽAJ

UVOD ……………………………………………………………………2
1. GEORG FRIEDRICH HANDEL ……………..…………………….3
1.1.Životopis ……………………………………………….………3
1.2.Händelova djela ………………………………………………..6
1.3.Nakon Händelove smrti ………………………………………..8
2. GLAZBENI OBLICI …………………………………………….…..10
2.1.ELEMETNI GLAZBENIH OBLIKA ……………………………..10

2.2. OBLIK PJESME ………………………………………………..12

2.3. RONDO …………………………………………………………………..12

2.4. VARIJACIJE …………………………………………………...13

2.5. SONATNI OBLIK ………………………………………………13

2.6. CIKLIČNI OBLICI ……………………………………………...13

2.7. OSTALI INSTRUMENTALNI OBLICI …………………………..16

2.8.VOKALNO I MUZIČKO SCENSKI OBLICI …………………...…17

2.9. OPERA, MUZIČKA DRAMA I BALET ………………...………...18

ZAKLJUCAK …………………………………………………………….19

LITERATURA ………………………………………………………........20

1
 UVOD

Georg Friedrich Händel rođen je iste godine kad i J. S. Bach. Ovo je skladatelj
koji je sa 19 godina napisao svoju prvu operu, koji u dvadesetoj i prvoj godini života
odlazi u Italiju gdje se tokom tri godine još više usavršio u komponovanju. Poput Baha,
potkraj života je oslijepio i kao slijepac diktirao svoje kompozicije te se više nego ijedan
skladatelj približio raspjevanoj italijanskoj melodiji, engleskoj muzičkoj prošlosti i
folkloru ostalih naroda. Napisao je oko 40 opera tekao takav vrhunski glazbenik
zaslužuje veliku pažnju. Naročito u današnjem vremenu, kada istinske umjetničke
vrijednosti bivaju zanemarene, vemoma je važno mlade naraštaje upoznavati sa ovim I
sličnim stvaraocima čija djela ostaju neprevaziđena

U prvom djelu ovog rada upoznaćemo se sa životopisom Handela i njegovim

najznačajnijim djelima (Mesija, Juda Makebejac, Izrael u Egiptu, te brojne opere od
kojih su najznačajnije Julije Cezar, Rondelina, Kserks, Orlando, Aleksandar i dr., brojna
končerta grosa, svite, koncerte za orgulje, te veliki broj violinskih i klavirskih djela),a na
osnovu toga ćemo steći odličan uvid u drugi dio seminarskog rada koji ima za cilj
obrazložiti pojam glazbenih oblika, kao I brojne vrste glazbenih oblika među kojima su I
one pomenuti prilikom obrade Handelovih dijela.

2
 1. Georg Friedrich Händel

1.1. Životopis

Georg Friedrich Händel (Halle na Saali, 23. veljače 1685. - London, 14. travnja
1759.), njemačko-engleski barokni skladatelj najpoznatiji po svojim oratorijima i
operama . Rođen je kao Georg Friedrich Händel u Halleu, no s dobivanjem engleskog
državljanstva 22. siječnja 1727., anglikanizirao je svoje ime i postao znan kao George
Frideric Handel. Njegovo najpoznatije i najznačajnije djelo je oratorij Mesija koji je
nastao prema tekstovima iz Biblije kralja Jakova . Od njegovih instrumentalnih djela
najznačajnija su Glazba na vodi i Glazba za kraljevski vatromet . Na njega su utjecali
talijanski barokni skladatelj, te najznačajniji engleski barokni skladatelj, Henry Purcell,
pa je njegova glazba upravo zbog toga izvršila velik utjecaj na mnoge skladatelj među
koje spadaju i Haydn, Mozart i Beethoven .

Georg Friedrich Händel rođen je 23.

veljače 1685. u mjestu Halle na Saali kao sin
Georga i Dorothee Händel (prije Taust). Iste te
godine rođeni su i Johann Sebastian Bach i
Domenico Scarlatti. Händel je talent za glazbu
pokazao vrlo rano, te je već sa sedam godina
svirao na čembalu i orguljama, a s devet godina
je počeo i skladati. No, njegov otac, ugledni
liječnik u Halleu koji je služio na dvorovima po
Saskoj i Brandenburgu[1], nije želio da mu se sin
bavi glazbom već je želio da studira pravo. No,
Portret Händela iz 1733.; autor: Balthasar u kontrastu s ocem, Händelova majka Dorothea
Denner
poticala je njegov glazbeni talent.[2] No unatoč
svemu, mladi Händel je imao dozvolu za učenje
sviranja i kompozicije kod Friedricha Wilhelma Zachaua, orguljaša u Crkvi Liebfrauen u
Halleu. Njegova teta, Anna, sala mu je spinet za sedmi rođendan, a Händel ga je stavio na
tavan tako da ga je mogao svirati kad kod njegovog oca ne bi bilo u blizini. Godine
1702., Händel je ispunio očevu želju i upisao je pravo na Sveučilištu u Halleu, no nakon

3
smrti njegovog oca 1703., Händel je napustio studij i počeo se baviti glazbom postavši
orguljaš u jednoj protestantskoj crkvi. Tijekom njegovog boravka u Halleu, njegov
suvremenik Johann Sebastian Bach je propješačio 25 milja kako bi se susreo s Händelom,
a kada je stigao saznao je da je Händel napustio Halle kočijom nekoliko sati prije
Bachova dolaska.[5] Sljedeće godine seli se u Hamburg gdje postaje violinist i čembalist u
jednoj opernoj kući. Tu se upoznao s Johannom Matthesonom, Christophom Graupnerom
i Reinhardom Keiserom. Postoji jedna zanimljiva anegdota vezana uz Händela i
Matthesona. Tijekom Händelova posjeta Hamburgu izvodila se Matthesonova opera
Kleopatra, a Mattheson, koji je pjevao u operi, zamolio je Händela da svira čembalo u
orkestru, no kada se Mattheson vratio s pozornice i završio svoj pjevači dio želio je sam
svirati čembalo, ali mu Händel nije želio dati. Dvojica skladatelja su se sukobila u
prostoru za orkestar, no prekinuli su i izašli na ulicu. Tu su se odlučili na dvoboj kojeg su
gledali znatiželjni prolaznici. Dvoboj bi možda završio kobno da nije bilo Händelove
odjeće. Kada je Mattheson krenuo mačem na Händela uboo ga je u metalno dugme na
odijelu i tako je razbio svoj vlastiti mač te je dvoboj završio bez posljedica. Njih dvojica
su se nakon tog događaja pomirili i postali bolji prijatelji nego što su bili. Tu je napisao i
svoje prve dvije opere, Almira i Neron, koje su izvedene 1705. godine. Ubrzo je napisao
još dvije opere, Dafne i Florindo, koje su izvedene 1708. godine. U periodu od 1706. do
1709. Händel je boravio u Italiji gdje ga je pozvao Gian Gastone de' Medici. To je Händel
upoznao Gastoneovog brata Ferdinanda, također skladatelja. Kako je tadašnji papa
zabranio operu, Händel je posao našao u skladanju sakralne glazbe. Najpoznatije djelo iz
ovog perioda je Dixit Dominus (1707.). Napisao je i mnogo kantata u opernom stilu koje
su se izvodile na dvoru karidnala Pietra Ottobonija. Njegova opera Rodrigo praizvedena
je 1707. u Firenci, a njegova opera Agripina praizvedena je 1709. u Veneciji. Agripina,
koja je izvedena čak 27 puta, pokazala je njegovu skladateljsku zrelost i postavila je
temelje za njegovu reputaciju vrsnog opernog skladatelja. Njegova dva oratorija, La
Resurrezione i Trijumf vremena su praizvedena u Rimu. Prvi je praizveden 1709., a drugi
1710.
Händel 1710. postaje Kappellmeister Đure, kneza izbornika Hanovera, koji će kasnije
postati Đuro I., kralj Velike Britanije i Irske. Godine 1710., tijekom svog puta u London,
posjetio je Annu Mariu Luisu de' Medici. U Londonu se skrasio 1712. te je dobivao
godišnju plaću od £200 od kraljice Ane. Tijekom svog boravka u Londonu, jedan od

4
najvažnijih patrona bio mu je mladi Richard Boyle, 3. grof Burlington, koji je vrlo rano
razvio ljubav za njegovu glazbu. Godine 1723. Händel se seli u novoizgrađenu kući na
adresu Brook Street 25. Taj stan je iznajmljivao sve do svoje smrti 1759. Ta kuća danas
je muzej otvoren za javnost u kojem se često mogu čuti i izvedbe barokne glazbe. Händel
je baš u ovom stanu skladao neka od svojih najpoznatijih djela: Mesija, Prorok Zadok i
Glazba za kraljevski vatromet.
Godine 1726. praizvedena je njegova opera Scipion, a marš iz te opere postao je
tradicionalni spori marš jedne britanske zaštitne jedinice. Sljedeće godine Händel je
dobio i britanski državljanstvo te je postao naturalizirani Britanac, a u skladu s tim
promijenio je svoje ime u George Frideric Handel. Te iste godine Händel je dobio
narudžbu za četiri himne koje bi se izvele tijekom krunidbe kralja Đure II. Jedna od te
četiri, Prorok Zadok, izvodi se na svakoj krunidbi nekog engleskog vladara od tada.
Händel je od 1720. do 1728. bio predsjednik Kraljevske glazbene akademije, a od 1729.
do 1734. bio je suradnik J.J. Heideggera na mjestu predsjednika Kraljevskog teatra.
Händel je bio povezan i s Kraljevskom opernom kućom u Covent Gardenu, gdje su
praizvedene mnoge njegove talijanske opere.
U travnju 1737., s 52 godine, Händel je doživio moždani udar koji je njegovu desnu ruku
privremeno paralizirao što je uzrokovalo da prestane nastupati tijekom jednog perioda.
Tijekom ovog perioda se žalio i na svoj vid. Tada je otputovao u mjesto Aix-la-Chapelle
gdje se kupao u toplim kupkama i svirao orgulje za publiku. Händel se 1740. u potpunosti
odrekao vođenja opera. To je napravio jer je u tom poslu izgubio veću količinu novca.
Nakon oporavka Händel se fokusirao na skladanju oratorija. Njegov Mesija praizveden je
13. travnja 1742. u Dublinu, a zbor koji je pjevao sačinjavalo je 26 dječaka i 5 muškaraca
iz dva crkvena zbora u Dublinu. Godine 1749. skladao je Glazbu za kraljevski vatromet,
a na praizvedbi je bilo 12,000 ljudi. No, sljedećeg dana preminulo je troje ljudi,
uključujući i jednog trubača.
Händel je 1750. organizirao izvedbu Mesije u bolnici Foundling. Izvedba je bila veliki
uspjeh, a to je uzrokovalo da se svake godine u toj bolnici održavaju izvedbe Händelovih
djela. Ta je tradicija trajala sve do Händelove smrti. Kao znak zahvale, Händel je
postavljen za voditelja bolnice samo dan nakon prve izvedbe. Händel je nakon svoje
smrti toj instituciji ostavio kopiju Mesije. Iste te godine, tijekom povratka u London (iz
Njemačke), Händel se ozbiljno ozlijedio u prometnoj nesreći između Haaga i Haarlema u

5
Nizozemskoj. Već 1751. počeo je gubiti vid u jednom oku. Uzrok tome bio je nepoznat.
Ubrzo nakon prvog, sljepoća se proširila na drugo oko. Umro je osam godina kasnije, 14.
travnja 1759. u Londonu, a posljednja izvedba kojoj je prisustvovao bila je izvedba
njegovog Mesije. Na njegov sprovod došlo je više od 3,000 ljudi, a pokopan je uz sve
društvene počasti. Grobnica mu se danas nalazi u Pjesničkom kutku Westminsterske
opatije.Händel se nikad nije ženio, a svoj privatni život držao je u tajnosti. Za razliku od
mnogih skladatelja Händel je za sobom ostavio veliko imanje, u vrijednosti od £20,000
(što je tada bila enormna svota), od kojeg je veći dio otišao njegovoj nećakinji u
Njemačkoj, a ostatak je podijeljen među ostalom rodbinom, slugama i prijateljima.

1.2. Händelova djela

Među Händelov opus spadaju 42 opere, 29 oratorija, preko 120 kantata, tria i
dueta, mnogobrojne arije, komorna glazba, velik broj ekumenskih djela, ode i serenate, te
16 koncerata za orgulje. Njegovo najpoznatije djelo, oratorij Mesija, zajedno sa zborom
Aleluja, danas predstavlja jedno od najpopularnijih vokalno-instrumentalnih djela i jedno
od najizvođenijih djela tijekom Božića. Još neka popularna djela su mu concerti grossi
opus 3 i opus 6, skladba "Kukavica i slavuj", te 16 suita za instrumente s tipkama od
kojih je najpopularnija "Harmonični kovač". Händel je u svoja djela počeo uvoditi
instrumente koji tada nisu bili česti: viola d'amore i violetta marina ("Orlando"), lutnja
("Oda danu svete Cecilije"), trombon ("Šaul"), klarinet i kornet ("Tamerlan"), tiorba,
francuski rog ("Glazba na vodi"), kontrafagot, viola da gamba, zvona, orgulje i harfa
("Julije Cezar", "Aleksandrova gozba").

Legendarna je jedna anegdota o Händelu i jednoj hirovitoj opernoj pjevačici – talijanskoj

sopranistici Francesci Cuzzoni koja je na jednoj probi odbila pjevati ariju 'Falsa imagine'
iz Händelove opere Ottone. Händel je na njeno odbijanje odgovorio: 'Madam, ja znam da
ste vi prava vražica, ali morate znati da sam ja Belzebub, najveći od svih vragova.' Pritom
je sopranisticu uhvatio oko struka i ponio prema prozoru prostorije i prijetio da će ju
najozbiljnije baciti kroz prozor ako ne bude pjevala tu ariju. Händela brojni izvori opisuju
kao pretilog – odnosnog vrlo krupnog čovjeka. Jedna anegdota iz nepoznatog izvora
govori o njegovom dolasku u tavernu. Kako je bio vrlo gladan, Händel je naručio po tri
porcije od svakog jela. Vlasnik taverne mislio je da će se Händelu pridružiti još dvojica

6
kolega ili prijatelja, pa je pričekao s posluživanjem, no nestrpljivi i gladni Händel
navodno je pitao: ' Zašto moram tako dugo čekati?', na što je vlasnik taverne rekao:
'Čekamo Vaše društvo.' Händel je odgovorio: 'Ja sam društvo! Donesite hranu!'

U dobi od 42 godine Händel je zamoljen da napiše četiri himne za krunidbu kralja

Georga II. Jedna od njih se i danas izvodi pri svakoj krunidbi u Engleskoj. Händel je bio
i direktor akademije Royal Academy of Music u Londonu jedno vrijeme. Svo to vrijeme
puno je i skladao. Najpoznatije njegovo djelo je oratorij Mesija, koje je tek jedan od
dvadesetak oratorija koje je napisao, k tome još i 50 opera, 16 koncerata za orgulje,
brojne kantate, te također vrlo poznati Concerti grossi, potom ‘Glazba na vodi’ i ‘Glazba
za kraljevski vatromet’.

Od opera možemo nabrojati neke: Agrippina, Rinaldo, Orlando, Alcina, Ariodante,

Giulio Cesare, Serse (Xerxes), Rodelinda. Opera Giulio Cesare i u današnjici se izvodi na
opernim scenama diljem svijeta. Radnja se odvija u Egiptu, vrijeme radnje smješteno je
48 godina prije n.e. opera pripada u kategoriju tzv. Opera seria (ozbiljne ili tragične
opere). Cezar je bio pobijedio Pompeja. Dramatski zapleti oko odrubljene Pompejeve
glave, Pompejeve lijepe udovice Kornelije, nekoliko muških likova koji se bore za
Korneliju, Kleopatre koja želi spasiti Cezara od Kornelijine osvete, još nekoliko bitki i
napokon pobjeda Cezara i Kleopatre vrlo su skraćeni obrisi sadržaja opere, koja je
tematski uobičajeno za 18. stoljeće iz drevne povijesti ili mitologije.

Händelova djela su kategorizirana i mogu se zapisati i kraticama HWV. Recimo, Mesija

je zna i kao HWV 56. Oratorij 'Mesija' je napisan 1741. godine, a prvu izvedbu doživio je
u Dublinu, 1742. godine, na dobrotvornom koncertu. Premda se nikad nije ženio niti
imao djecu, Händel je mnogo truda ulagao u brigu o drugim ljudima. 1750. godine
Händel je organizirao dobrotvorni kocnert u Londonu s izvedbom oratorija 'Mesija' čiji su
prihodi bili namijenjeni bolnici Foundling. Dan nakon kocnerta bolnica ga je imenovala
počasnim ravnateljem kako bi mu odala priznanje. Veliki uspjeh tog koncerta potaknuo je
na održavanje takvih dobrotvornih koncerata svake godine. Rukopis oratorija Händel je
oporukom ostavio bolnici. Stalna izložba koja govori o Händelovom angažmanu za
bolnicu i danas se može pogledati u muzeju Foundling bolnice.

7
 Händelovo vjerojatno najpoznatije djelo je oratorij ‘Mesija’.

1.3. Nakon Händelove smrti

Nakon njegove smrti, Händelove talijanske opere pale su u zaborav, no jedan

malo broj odlomaka iz tih opera ostao je popularan, kao arija "Ombra mai fu" iz Kserksa.
Njegova reputacija tijekom
XIX. i početka XX. stoljeća
izgrađena je primarno na
njegovim engleskim
oratorijima koji su najčešće
izvođeni od strane velikih
zborova. Među te oratorije
spadaju Ester (1718.), Atalia
Georg Friedrich Händel i britanski kralj Đuro I. na brodu (1733.), Šaul (1739.), Izrael u
tijekom Đurine vožnje Temzom. Đuro I. je tražio od Händela
da mu napiše skladbu koju bi slušao dok se vozi Temzom. Egiptu (1739.), Mesija (1742.),
Tako je nastala Glazba na vodi, a orkestar koji ju izvodi
može se vidjeti u pozadini, na drugom brodu. Samson (1743.), Juda
Makbejac (1747.), Solomon
(1748.) i Jefta (1752.). Njegovi najbolji oratoriji nastali su prema libretu koji je napisao
Charles Jennens. Tijekom 1960-ih, kada se ponovo razvio interes za baroknu glazbu,
došlo je do oživljavanja zanimanja za Händelove talijanske opere, a neke od njih su čak i
izvedene. Od 50 što ih je napisao u periodu od 1705. do 1738., Agripina (1709.), Rinaldo

8
(1711., 1731.), Orlando (1733.), Alcina (1735.), Ariodanta (1735.) i Kserkso (1738.) se
ističu i danas se izvode diljem opernih kuća i koncertnih dvorana. No, po nekima su
najbolje Julije Cezar (1724.) i Rodelinda (1725.), koje su zbog svoje orkestracije i
vokalnih dijelova uvrštene u redovite operne repertoare.

Među ostalim oživljenim djelima spadaju i neke sekularne kantate koje su znane i kao
sekularni oratoriji i koncertne opere. Najznačajnije od ovih su Oda danu svete Cecilije
(1739.; prema tekstu koji je napisao John Dryden) i Oda za rođendan kraljice Ane
(1713.). Za neke kantate je koristio mitološke motive. Prema tim motivima su nastale
kantate Akid i Galateja (1719.), Herkules (1745.) i Semele (1744.).

Händel je bio jako cijenjen među kolegama skladateljima, i tijekom života i nakon njega.
Prema nekima, slavni Johann Sebastian Bach je rekao: „Händel je jedina osoba koju bih
želio vidjeti prije nego umrem i jedina osoba koja bih želio biti, da nisam Bach.“ Wolfgang
Amadeus Mozart je o Händelu rekao: „Händel razumije utjecaj bolje nego itko od nas. Kad
odabire, udara kao munja.“ Ludwig van Beethoven ga je smatrao "majstorom svih
skladatelja"'. Beethoven je dodao i sljedeće: „Idite kod njega i naučite od njega kako postići
enormne efekte, na tako jednostavan način.“

Dana 28. srpnja, Händel je, zajedno s Johannom Sebastianom Bachom i Heinrichom
Schützom, komemoriran kao glazbenik u luteranskom kalendaru svetaca. Händel je
nakon dobivanja britanskog državljanstva anglikanizirao ime i postao George Frideric
Handel. Ta anglikanizirana forma koristi se ponajviše u engleskom govornom području,
dok se germanska forma Georg Friedrich Händel koristi u Njemačkoj i u većini drugih
zemalja, no u Francuskoj se njegovo prezime piše Haendel što uzrokuje male probleme
pri katalogizaciji. Postojao je i još jedan skladatelj sa sličnim prezimenom, Handl,
Slovenac, no on je ipak poznatiji kao Jakob Petelin Gallus.

Svake godine u Göttingenu održava se festival posvećen Händelu. Festival se ponosi

činjenicom da je najstariji festival barokne glazbe (u 20. stoljeću), osnovan 1920. godine.

2. GLAZBENI OBLICI

9
 Suštinu muzičkog djela, pored ostalih činbenika koji ga čine umjetničkim djelom,
predstavlja oblikovanje zvučnog sadržaja u vremenskom proticanju. To znači da, pored
glazbenog sadržaja koji je primaran, postoji još jedan bitan činbenik, a to je GLAZBENI
OBLIK.

Glazbeni oblik koji uopćeno rečeno, predstavlja plan nastupa tematskih

materijala, njihovih djelova određenih odsjeka i faza – raspored zvučnog materijala u
vremenu, ima svoje elemente: motiv (figuru, pasaž), dvotakt, rečenicu i period, a njegova
izgradnja je zasnovana na proncipima izlaganja, ponavljanja i ostvarivanja kontrasta.
Mnogi tipovi oblika, a naročito unutarnji oblik doživjeli su tijekom razvoja glazbene
umjetnosti znatne promjene.

2.1. ELEMETNI GLAZBENIH OBLIKA

Komponente glazbenog djela – melodija, ritam, harmonija, tempo, metar,

dinamika ,itd. utiču na karakter, odnosno, na izgled zvučnog sadržaja pa samim tim i na
oblik. Melodija , koja predstavlja niz tonova različite visine i trajanja, najčešće je glavni
nosilac muzičke misli, pa je prilikom analize potrebno odrediti njenu dužinu (trajanje,
odnosno, horizontalnu dimenziju), vrhunac (kuluminaciju) i uočiti smjer kretanja (koji je
većinom talasastog izgleda sa smjenom uspona i padova).

Ritam kao sastavni dio melodije i harmonske pratnje, utiče na karakter tematskog
materijala i harmonsku fakturu, a ističe i kontraste ili, naprotiv, objedinjuje različite
odsjeke.

Harmonija , pored melodijsko-ritmičke komponente, ima najznačaniju ulogu u

organizaciji oblika, jer smjenom stabilnih i nestabilnih funkcija odražava tematsku i
strukturalnu napetost i ubjedljivim kadencama zaokružuje pojedine odsjeke.

Metar uiče na formiranje osnovnih tematskih stanica –motiva, ali i šire na organizaciju
rečenica, perioda i većih simetričnih cjelina – čitavih odjseka.

Dinamika potvrđuje vrhunce, dobrim djelom, na karakter tematskog materijala

10
Analizom svih ovih parametara dobija se prava slika sadržaja nekog djela, a dabi se
pravilno analizirala struktura potrebno je poći i od njenih najsitnijih djelova koji se
nazivaju elementi oblika. To su motiv, dvotakt, rečenica i period. U elemente oblika
mogu se uvrstiti i figura i pasaž, ali oni nisu tematski tako izraziti kao motiv, niti
predstavljaju zaokruženu misao kao rečenica ili period.

Rečenica je muzička misao zaokružena kadencom. Zavisno od vrste kadence mogu se

razlikovati otvorene (one koje se završavaju polukadencom ili veoma rijetko varljivom
kadencom) i zatvorene rečenice završene autentičnom ili plagalnom kadencom. Pravilne
rečenice obično imaju četiri takta – mala rečenica, ili osam taktova – velika rečenica i
sastoje se od dva ili četiri dvotakta.

Period (pravilnih-mali od osam, veliki od šesnaest taktova) tvore dvije rečenice koje
moraju imati bar minimum sličnosti i minimum razlike. Njihova sličnost je u tematskom
materijalu i obje najčešće počinju istovjetno ili bar sadrže iste motive. Razlika se
primjećuje u kadencama – prva rečenica završava manje ubjedljivom kadencom,
nakčešće polukadencom ; druga rečenica završava ubjedljivom autentičnom
(eventualnom plagalnom) kadencom. Period je, po pravilu, sastavni dio većeg oblika
( kao i rečenica, može predstavljati odjesk pjesme, ili temu ronda, sonatnog oblika itd.), a
sasvim izuzetno (osim u folkloru), javlja se kao samostalna cjelina.

Dvotakt je najmanja metričko-formalna cjelina za razlikuod motiva koji predstavlja

najmanju tematsku cjelinu. Razlikuju se dvije vrste dvotakta: pravi (nedjeljiv) dvotakt
koji sadrži samo jedan motiv i složeni (djeljiv) dvotakt kojeg formiraju dva motiva (ili
ponovljen isti motiv).

Motiv je najmanja tematska, ritmičko-melodijska cjelina u muzici, ali i elementarna

zamisao i osnovna pokretačka snaga kasnijeg tematskog zbivanja. Od njegove izrazitosti,
koja se i najčešće uočava u karakterističnom ritmičkom ili melodijskom pokretu, zavisi
ukupan izgled temtskog materijala i karakter glazbenog djela.

2.2. OBLIK PJESME

11
 Oblici koji se u vokalnoj i instrumentalnoj muzici klasike i romantizma često
koriste jesu oblici pjesme. To su dvodjelana pjesma, trodjelna pjesma, prelazni oblik
između dvovjelne i trodjelne pjesme i složena trodjelna pjesma.

Dvodjelna pjesma ima dva odsjeka i njena shema je ab.

Trodjelna pjesma ima tri odjseka i njena shema je aba.

Prelazni oblik između dvovjelne i trodjelne pjesme ima karakteristike dvodjelnosti, jer
se sastoji iz dva odjeska, ali sadrži i (djelimičnu) reprizu, što je odlika trodjelne pjesme.
On se shematski može prikazati na tri načina: aa1 ba, aa1 ba1 ili aa1 ba2, pri čemu
slova ne označavaju, kao ranije, periode, već male, odnosno velike rečenice, ili djelove
koji po veličini odgovaraju rečenicama.

Složena trodjelna pjesma ima tri odsjeka i njena shema je ABA. Svaki dio predstavlja
pjesmu – dvodjelnu, prelaznog tipa ili trodjelnu pjesmu pa sezbog toga i odjeci
označavaju velikim slovima.

2.3. RONDO

Rondo je oblik koji se zasniva na jednoj ili više tema, pri čemu se glavna (prva)
tema javlja najmanje tri puta, uvijek u osnovnom tonalitetu. Ostali materijali (teme ili
epizode) donose veći ili manji kontrasti raspoređeni su između nastupa i glavne teme.

Kuprenov rondo je omiljeni oblik francuskih klavsenista 17-18.vijeka pa je i nazvan po

F.Kuprenu. kod kuprenovog ronda osnovna tema – zvana refren (ili rondo) – izlaže se na
početku i smjenjuje se sa kupletima.

Klasični rondo pored glavne teme pojavljuju se i novi, kontrastirajući tematski

materijali (druga, treća tema). Kontrast je tematski, tonalni i strukturalni. Postoji više
vrsta klasičnog ronda: sa jednom, dvije, tri i više tema.

2.4. VARIJACIJE

12
 Princip variranja je jedan od ajčešćih principa obradet ematskog materijala.
Varirano ponavljanje motiva, dvotakta, rečenice i perioda prisutno je u skoro svim
oblicima. Varijacije su oblik u kome se taj princip dosljedno sprovodi, i to na taj način što
se tema, poslije izlaganja u svom osnovnom vidu, više puta izmjenjeno ponavlja, pri
čemu neki njeni elementi ostaju konstantni. Na taj način dobija se oblikčija bi shema
uopšteno mogla da se prikaže kao: AA1A2A3…

U nizanju varijacija važi osnovno pravilo: od jednostavnog ka složenijem, što znači da su

u početnim varijacijama izmjene teme jednostavnije, a kasnije sve složenije.

2.5. SONATNI OBLIK

Ovaj oblik predstavlja centralni oblik klasične epohe. Sonatni oblik se djeli na
klasični sonatni oblik i sonatni rondo.

Karakterišu ga:

1. tematski dualizam (zasnovan je na kontrastima dviju tema, pa se zato naziva

ditematskim oblikom)
2. trodjelna forma (sastoji se od tri odsjeka: ekspozicije, razvojnog djela i reprize).

2.6. CIKLIČNI OBLICI

Svi glazbeni oblici čija se struktura sastoji od više stavova nazivaju se cikličnim
oblicima. Tu spadaju višestavne instrumentalne forme, čiji su glavni predstavnici svita i
sonatni ciklus, a odvokalno-instrumentalnih formi tu se mogu uključiti opera – one s
numerama, mnoga kamerna djela, a od ostalih instrumentalnih cikličnih oblika mogu se
spoenuti još serenada, divertimento i kasacija – oblici po karakteru bliski sviti.

2.6.1. Svita

13
 Svita je ciklična kompozicija koja ima tri ili više stavova. Pojedini stavovi svite kratki
su i jednostavne građe, a potiču od stilizovanih igara. Unutrašnja povezanost stavova nije
čvrsta kao kod sonatnog ciklusa. Sama riječ je francuska (svita=slijed, niz), ali je svita
pravi kosmopolitski oblik. Njene igre vode porijeklo iz Italije (pavana, po Padovi i
saltarelo ili galjarda), Francuske (kuranta), Španije (sarabanda), i Engleske (žiga). Igre
mogu biti polifono obrađene, tako da sasvim gube svoj prvobitni, igrački karakter: to je
karakteristično za alemandu i žigu. Stavovi svite su kontrastnog karaktera - naizmjenično
se smjenjuju brzi i lagani, polifoni i homofoni i slično. Jedinstvo oblika postiže se tako
što su svi stavovi pisani u istom tonalitetu, a ponekad se kroz različite igre primjenjuju
isti muzički motiv. Barokna svita naziva se partita, a djela pisana za veće instrumentalne
sastave i uvertira.

2.6.2. Barokni tipovi sonate i koncerta

Barokni tipovisonate i koncerta su crkvena sonata i kamerna sonata, a baroknog

koncerta končerto groso i barokni solistički koncert.

Kamerna sonata - Kompozicije u obliku svite za violinu sa pratnjom kontinua (čembala

ili orgulja) obično su nazivane kamernim sonatama. One se izvode u manjem krugu
slušalaca, i odatle vodi porijeklo naziv kamerna muzika koji će se u drugoj polovini
XVIII vijeka ustaliti kao opšti naziv za djela pisana za jednog solistu (uz pratnju klavira)
ili manji instrumentalni sastav. Tek u XIX vijeku kamerna muzika dobija koncertni
karakter i piše se za javna izvođenja, kao i druge kompozicije.

Končerto groso (concerto grosso), koji je pisan za malu grupu solističkih instrumenata
(končertino - od dva do četiri) i orkestar (koji se, kao i cijelo djelo, nazivao končerto
groso). Oblik se zasniva na dijalogu, svojevrsnom "nadmetanju" končertina i orkestra
(tutti). Po obliku može biti sličan crkvenoj sonati (4 stava) ili baroknoj sviti (5-6 stavova).
Rijeđe se javlja končerto groso sa tri stava (većina Bahovih Brandenburških koncerta). U
izgrađivanju oblika najznačajniju ulogu odigrala su djela Korelija, Torelija i Vivaldija.
Koreli je radio u Rimu, ali su njegova djela, baš kao i njegovo izvođačko umijeće, bili
poznati i poštovani u cijeloj Evropi. Njegovih dvanaest končerta grosa op. 6 izvedeno je
još 1682., ali su štampana tek 1714. godine. Prvih osam pripada tipu crkvenog koncerta

14
(sa 3-5 stavova), a posljednja četiri kamernim koncertima. Končerto čine dve violine, i
violončelo, a orkestar obuhvata violine, viole i instrumente koji izvode kontinuo.

Barokni solistički koncert - Nastaje početkom XVIII vijeka, pa je razumljivo što je, bar
u prvo vrijeme najbogatija koncertna litaeratura pisana za violinu. Čuvena su djela
Vivaldija, Torelija, Lakatelija (čiji se koncert smatra vrhuncem virtuoznog tretmana
violine u baroku - Lokateli je nazvan baroknim Paganinijem). Danas najveću popularnost
uživaju Vivaldijevi koncerti, posebno ciklus od četiri violinska koncerta po nazivom
Godišnja doba (Proljeće, Ljeto, Jesen i Zima). Kao muzički oblik, po pravilu ima tri
stava - brzi, lagani, brzi (II stav obično donosi tonalni kontrast). Za I stav karakterističan
je tzv. Vivaldijev oblik koncerta, u kojem se smjenjuje Tutti i Solo - odsjek (najčešće 4
Tutti - odsjeka sa uvijek istom osnovnom temom i harmonskim planom T - D - T (S) - T i
tri Sola), II stav je slobodno građen, a III može imati strukturu Kuprenovog ronda, ili biti
slično građen kao i I stav. Od Baha počinje razvoj koncerta za čembalo, a postoje i
koncerti za duvačke instrumente - najpoznatiji su Kvancovi (Quanz) za flautu. Hendl piše
koncerte za orgulje.

2.6.3. Klasični sonatni ciklus

Klasični sonatni ciklus se sastoji od tri ili četiri stava, od kojih je prvi u sonatnom
obliku. Tri stava imaju skoro svi koncerti i veliki broj sonata, a raspored je brz-lagan-brz.
Četiri stava ima većina simfonija i kamenih djela, kao i mnoge sonate, a raspored je brz-
lagan-menuet. Sonatnom ciklusu pripadaju sonate, djela za kamerni ansamble, simfonije i
koncerti.

Sonata je djelo pisano za jedan instrument, obično klavir ili za dva instrumenta (sonatni
duo), najčešće za vilinu i klavir, violončelo i klavir a rjeđe za klavir i neki drugi
instrument.

Simfonija je sonatni ciklus pisan za orkestar, a nastala je kao i sonata, polovinom

18.vijeka. Razvila se iz italijanske uvertire. Simfonijeta je simfonija jednostavnijeg
oblika i lakšeg sadržaja.

2.6.4. Klasični koncert

15
 Koncert je sonatni ciklus za solo – instrument i orkestar. Njegov prvi stav se razlikuje
od uobičajenog sonatnog oblika po dvostrukoj ekspoziciji i po kadenci. Orkestar je u
koncertu uglavnom ravnopravni partner solisti, sem kod Šopena i nekih manje značajnih
kompozitora klasike i romantizma.

2.7. OSTALI INSTRUMENTALNI OBLICI

Pored formi koje su bile ranije spomenute, instrumentalnim oblicima pripadaju još:
uvertira, slobodni oblici (fantazija, rapsodijai balada) i oblici vezani uz programsku
muziku (simfonijska poema)

Uvertira podrazumjeva uvodnu muziku za operu. Rane opere iz 17.stoljeća nisu imale
uvertiru. Međutim već krajem 17.stoljeća formiraju se dva tipa uvertire: francuska i
italijanska uvertira. Klasična uvertira ima sonatni oblik, a ispred njega najčešće
laganiuvod (slično francuskoj uvertiri). U 19.stoljeću nastaju i novi tipovi uvertire:
predigra slobodnog oblika (Verdi: “Rigoleto”, “Travijata”, “Aida”, “Otelo”; Guno:
“Faust”; Vagner: “Tristan i Izolda”); potpuri-uvertira najčešće za lakše žanrove, operetu
predstavlja niz najuspjelijih tema (Rosini: “Viljem Tel”; Verdi: “Moć sudbine”); uvertira
za dramu – samostalno djelo ili u sastavu scenske muzike (Betoven: “Egmont”,
“Koriolan”; Mendelson: “San ljetne noći”); koncertna uvertira je samostalno djelo
(Mendelson: “Hebridi”, Čajkovski: “1812”).

Slobodnim oblicima pored manji formi koje predstavljaju izuzetnije tipove pjesme,
pripadaju fantazija, rapsodija i balada. To su djela razvijenije strukture koja se ne
pridržavaju neke opšte, poznate sheme, ali mogu podsjećati na neke ranije opisane
oblike. (Prije svega na sonatnu formu i sonatni ciklus.)

Programska glazba podrazumijeva kompozicije koje su stvorene na osnovu nekog

vanglazbenog sadržaja, odnosno djela čiji su autori, stvarajući ih, bili inspirisani
pojednim pojavama, temama legendi, događajima iz povijesti ili sadržajima iz oblasti
literature iz drugih umjetnosti.

2.8. VOKALNO I GLAZBENO SCENSKI OBLICI

16
 U vokalne oblike se ubrajaju djela za jedan ili više vokalnih glasova, sa
instrumentalnom pratnjom (vokalno-instrumentalna glazba) ili bez nje (horsko pjevanje
bez pratnje).

Na izgradnji oblika programske glazbe, pored čisto muzičkih elemenata I zakonitosti

posredno je uticala I vanglazbena programska podloga (literarna ili kakva druga).
Slično je I sa vokalnom glazbom,samo je ovdje takav uticaj van glazbenog elementa, u
ovom slučaju sasvim konkretnog-u vidu teksta, znatno neposredniji I značajniji. Glazba
I tekst se, iako često sa suprotnim zakonitostima, u vokalnim oblicima uzajamno
prozimaju, pri cemu se uglavnom insistira na njihovoj međusobnoj ravnoteži.

Solo-pjesma počela je da se razvija u drugoj polovini 18.stoljeća, a vrhunac je dostigla

u periodu romantizma. Predstavlja djelo za glas i klavir ili eventualno orkestar (rjeđe
kamerni ansambl).

Novija horska pjesma se razvila krajem 18.stoljeća, a u 19. doživljava veliki uspon,
naročito u Njemačkoj i Slovenskim zemljama. Postoje sledeći horski ansambli:
mješoviti hor sa četiri dionice pri čemu se svaka može podijeliti na I i II glas (sopran,
alt, tenor i bas); muški hor koji je po pravilu četveroglasan (tenor I i II, bariton i bas) ;
ženski hor uglavnom troglasan (sopran, mecosopran i alt) ili četveroglasan (I i II
sopran, mecosopran i alt) i dječiji hor najčešće troglasan.

Horovima se može pridodati instrumentalna pratnja (posebno ženskom i dječijem horu)

Rečitativ nepredstavlja samostalan glazbeni oblik, već glazbenu stilizovanu

deklamaciju, gdje je glazbeni sadržaj u potpunosti podređen intonaciji govora.
Primjenjuje se u operi (u dijalozima), oratorijumu i pasiji (pripovjedački odlomci).

Arija za razliku od rečitativa ima čvršći, složeniji i znatno razvijeniji oblik. Ona ulazi u
sastav opere kao numera i u njoj je težište prije svega na glazbenom sadržaju. Koristi se
osim u operi i u oratorijumu, pasiji i kantati, a javlja se i kao samostalna forma
koncertne arije.

2.9. OPERA, MUZIČKA DRAMA I BALET

17
 Opera je scensko vokalno-instrumentalno djelo, koje se - kao svako dramsko -
sastoji od činova, a ovi od scena. Tekst opere, libreto, može biti specijalno napisan za
operu, mada se češće obrađuje postojeće dramsko djelo, prilagođenog zahtjevima muzike
- prije svega skraćenog, jer pjevani tekst traje znatno duže od govorenog, ili dramatizacija
književnog djela druge vrste. Mogli bi smo reći i da je to drama u kojoj glumci svoje
uloge ne govore, već ih pjevaju uz pratnju orkestra koji radnju na sceni muzički potcrtava
i tako upotpunjuje dojam. Izvođenje prvih opera primljena su sa izuzetnom pažnjom i uz
veliko odobravanje publike. Taj momenat - odnos publike prema operi - zadržaće svoj
ogroman značaj tokom njene dalje evolucije. Opera (u stvari, u početku opera in musica -
kao oznaka za dramu koja se u cjelini pjeva) započela je veoma skromno. Prve operske
partiture izgledaju dosta jednostavno: postojala je samo dionica jednog glasa praćena
kontinuom kome se pridodaje nekoliko instrumenata. Djelo je započinjalo signalom
truba, bilo je prokomponovano, bez unutrašnjih zaokruženja i oblikovanja zatvorenih
muzičkih cjelina. U finalu je nastupao hor naizmjenično sa orkestarkim
ritornelima.Muzika prve opere nije sačuvana, od Perijeve "Dafne" ostala su samo dva
muzička odlomka. Zato je muzika njegove Euridike prva poznata opera. Iste 1600.
godine i drugi Firentinac, član kamerate, Đulio Kačini, napisao je svoju Euridiku, takođe
na Rinučijev tekst. On se sa Perijem sporio oko prava prvenstva za stvaranje novog stila.

Muzička drama je nastala zahvaljujući sledećim izmjenama koje je Vagner unio u

operu: podjela činova na međusobno spojene, prokomponovane scene, dosljedna
primjena tehnike lajt motiva iznačajna uloga simfoniziranog orkestra u izlaganju
muzičkog sadržaja.

Pored opere postoje i drugi glazbeno-scenski oblici. To su: opereta (lakši rod opere,
komičnog ili sentimentalnog karaktera), scenska muzika (nije samostalno muzičko djelo,
već se povremeno javlja u kazališnom komadu) I melodrama (govor-recitovanje uz
pratnju muzike.)

Balet je posebna vrsta glazbeno-scenskog djela, u kome je muzika čisto instrumentalna, a

pamtomima I igra predstavljaju izražajna sredstva dramske radnje.

ZAKLJUČAK

18
 Prvi dio ovog rad je imao za cilj prikazati činjenice na osnovu kojih uočavamo
koliko je Georg Friedrich Handel značajan skladatelj čija djela će ostati neprevaziđena u
svojoj orginalnosti I maštovitosti. Koliko je Hendl poseban kompozitor, najbolje će
potvrditi ova Betovenova konstatacija: Hendl je majstor nad majstorima. Ugledajte se na
njega, svi kompozitori svijeta, i naučićete sa malo sredstava postizati najveće učinke. A
Bah za Hendla kaže: Hendl je jedini čovjek koga bih želio upoznati i jedini čovjek koji
bih ja želio biti da nisam Bah.

U drugom djelu ovog rada upoznajemo pojam glazbenih oblika. Upoznali smo se
sa komponentama glazbenog djela – melodija, ritam, harmonija, tempo, metar,
dinamika ,itd. koje, utiču na karakter, odnosno, na izgled zvučnog sadržaja pa samim
tim i na oblik. U elemente oblika mogu se uvrstiti i figura i pasaž, ali oni nisu tematski
tako izraziti kao motiv, niti predstavljaju zaokruženu misao kao rečenica ili period.
Prezentirani su oblici pjesme, sonatni oblici, ciklični oblici, vokalno-glazbeni I scenski
oblici, te ostali glazbeni oblici poput opere, muzičke drame i baleta.

LITERATURA

19
Andreis, J. (1989). Povijest glazbe, Zagreb:Sveučilišna naklada Liber

Milan, M. (1998). Muzički oblici, Beograd: Zavod za udžbenike I nastavna sredstva

http://povijest.net/sadrzaj/zivotopisi/svjetski/393-handel.html

http://hr.wikipedia.org/wiki/Georg_Friedrich_H%C3%A4ndel

http://www.znanje.org/i/i24/04iv04/04iv0429/muzicki_oblici.htm

20