Harmonika

Abdullah Zulovic
Analiza
• Harmonika je veoma široko rasprostranjeno glazbalo koje se upotrebljava u raznim
tipovima glazbe. Harmonika je izumljena 1822. ili 1829., a izum se pripisuje Franzu
Friedrichu Buschmannu (godina proizvodnje još je sporna). Najmasovnije se
upotrebljava u zabavnoj i narodnoj glazbi, ali se u drugoj polovici 20. stoljeća počela
pojavljivati i u klasičnoj glazbi kao instrument novih zvukovnih boja i mogućnosti. 
• Upravo zbog upotrebe harmonike u najrazličitijim glazbenim stilovima, postoji velik
broj različitih tipova instrumenta. Veličina i zvukotvorna različitost harmonike ovisi o
broju tipaka na klavijaturi, boji pojedinih registara i broju basova, a jedina razlika je
što dijatonska harmonika nema registre
• Za harmoniku danas postoji poprilično opsežna glazbena literatura obogaćena i
mnogobrojnim obradama popularnih djela poznatih skladatelja, kao i skladbe pisane
originalno za taj instrument. Njezin ton nastaje upuhivanjem zraka iz mijeha u kućište
(kabinu) s metalnim jezičcima. Sastoji se od dva dijela povezana mijehom.
Orgulje
• Abdullah Zulovic
Analiza
• Orgulje su jedno od najsloženijih glazbala s tipkama, a svrstavamo ih i u puhačka
glazbala. Imaju, ovisno o veličini, od jedne do čak pet ili šest klavijatura po kojima se
svira rukama (manuali) i klavijaturu na kojoj se svira nogama (pedal). Broj manuala
ovisi o veličini orgulja, odnosno o broju registara, tj. svirala, a mogu ih imati od
jednog do sedam. Orgulje nisu stalno orkestralno glazbalo, nego se najčešće
primjenjuju kao solistički instrument, posebice tijekom bogoslužja. Nalaze se gotovo i
u svim ozbiljnijim koncertnim dvoranama, kako starijim tako i onima nastalim
posljednjih desetljeća.
• Zvuk se na orguljama proizvodi tako da se pritiskom tipke na klavijaturi dovodi
zrak iz mijeha u svirale, koje su različite građe i veličine. Zrak ubačen crpećim
mijehom isprva je stiješnjen u spremniku, potom se tzv. manubrijem pušta u drvenu
škrinju (zračnice) i s pomoću ventila odlazi u tzv. kancelu pojedinoga sustava svirala
(registra)
Johann Sebastisn
Bach 
• Abdullah Zulovic
Analiza
• Johann Sebastian Bach (Eisenach, 21. ožujka 1685. – Leipzig, 28. srpnja 1750.) bio
je njemački skladatelj i orguljaš baroknog razdoblja.
• Općenito ga se smatra jednim od najvećih skladatelja svih vremena. Njegova se djela
odlikuju intelektualnom dubinom, tehničkom zahtjevnošću i umjetničkom ljepotom, te su
bila nadahnuće gotovo svim skladateljima europske tradicije, od Wolfganga Amadeusa
Mozarta do Arnolda Schönberga. Među djela J. S. Bacha spadaju Brandenburški
koncerti, Varijacije Goldberg, Engleske suite, Francuske suite, Partite, Dobro ugođen
glasovir, Misa u h-molu, Muka po Mateju, Glazbena žrtva, Umjetnost fuge, Sonate i partite
za violinu solo, Suite za violončelo, više od 200 kantata i isto toliko djela za orgulje.
• Johann Sebastian Bach rođen je u tirinškom gradu Eisenachu, u današnjoj Njemačkoj. Bio
je najmlađe dijete Johanna Ambrosiusa Bacha, orguljaša crkve sv. Jurja i direktora gradskog
orkestra, i Marije Elisabethe Lämmerhirt Bach, kćeri uglednoga gradskog krznara. U
rodnom gradu pohađa gimnaziju. Prvu poduku iz sviranja violine i čembala vjerojatno je
primio od oca, a u skladanje ga je možda uputio stric Johann Christoph.[1]
HVALA NA PAZNJI!