-KADA I KAKO SAM POČEO PISATI PJESME ?

S prvim zrelijim životnim izazovima i ljubavima, brucoškim danima i otvaranju niza novih vrata (interesa) rađa se
želja da iskažem emocije, da upotpunim slobodne niše koje ostavlja tehnička izobrazba, da istražujem i rastem
kao cjelovitije biće. Bitan utjecaj, na početku faksa, imala je blizina filozofskog faksa strojarskom koji sam završio,
tako da je uzajamna, živa energija cirkulirala, gdje upoznajem niz zanimljivih ljudi. Kao npr. jedna osoba me
potaknula da pročitam cijelu paletu Hesseovih dijela, pri čemu osvještavam moj magnetizam za druge i drugačije,
neobičnije.
Utjecaj prirode posredno i neposredno na moj senzibilitet za umjetnost morao se jednom ispoljiti kroz svu
akumuliranu energiju iz nje.
-ŠTO MI DONOSI PISANJE, KOJI JE SMISAO ?
Pišući pjesme suočavam se sa samim sobom, preispitujem stavove i tvorevine, ulazim u dublje sfere svoje
osobenosti, tragam za još neistraženim i nedoživljenim. To je ponekad kao san poslije sna, kao igra razigrane djece
koja ne misle ući u kuću usprkos opetovanim pozivima roditelja da je vrijeme za krevet i druge obaveze, kao stablo
trešnje na kojem ste se popeli i sladite se plodovima ne razmišljajući o prizemljenju.
Pišući najbolje se bavite sobom, jer tendencija je ljudi baviti se drugima, pobjeći od sebe, a tada ste još dalje od
početka, od biti stvari od realiteta istine.
-O ČEMU PIŠEM U SVOJIM PJESMAMA?
-Opus mojih pjesama nazvao sam: „Pjesme o Prirodi, Predanosti i Prijateljima“.
Priroda je najveće Božanstvo u svakom smislu; kao učitelj, kao iscjelitelj, kao umjetnik, kao najveći i najmeritorniji
kompozitor u muzičkom i slikarskom kontekstu, kao jedini dostojanstven uzor.
Priroda je jedina savršena u svojoj nesavršenosti za razliku od čovjeka koji se uzaludno trudi biti savršen.
Ako koristite sva čula, teme jednostavno izranjaju u neiscrpnom kozmosu, a najvažnije pitanje je želite li ili ne.
-DA LI SAM DO SADA OBJAVLJIVAO POEZIJU ?
Još nisam. Za takvo što potreban mi je vlastiti osjećaj potrebitosti i vrijednosti napisanog.
Važan mi je samokriterij koji ili moram spustiti ili podići razinu vrijednosti vlastite poezije. Vidjet ćemo, nadam se
da ću još rasti. Sa zrelošću, sa nadilaženjem materijalnog statusa i drugih oblika vrednovanja osobnosti (titule,
karijera, zvanja,...), sa potrebom za nedokazivanjem, nemam osjećaj da nešto važno gubim ili mi pak nedostaje ako
ne objavljujem. (dr.neurolog Cristijan Kendl, književnik Mark Strand, ...
-DA LI ME MOJ RAD VIŠE INDIVDUALIZIRA, BOLJE VREDNUJE ?
Vidite i naš prijatelj Boris i moja malenkost imamo puno više obrazovanja i vještina s obzirom na ono čime se
bavimo da bi osigurali kruh i sebi i obitelji. Tako i u pisanju pa i drugdje naš rad nas ne individualizira sadržajem
kojim se bavimo ili ono o čemu pišemo. Naše karaktere i znanja, ne karakterizira materijalizirana svakodnevica
kojom se bavimo. Naše unutarnje misli, vanjske poruke i stil kojim pišemo i živimo određuju osobnost, identitet
čovjeka kao i spisatelja.
Ta unutarnja vrijednost, čistoća sjaji i zrači prema van i to nepobitno.
-STVARANJE POD UTJECAJEM OPIJATA
Osobno ne koristim nikakva sredstva ili opijate kako bih se pomaknuo iz stanja zdrave ili normalne svijesti. A to
mogu biti kave i kave, cigarete, besane noći, alkohol, droge,... jednostavno moj kodeks življenja i izbor su za zdrav
razum i nikakvo čudo, neobično dijelo ili postignuće ne bih opravdao upotrebom bilo kakvih pojačivača misli ili
stanja. Izbor je biti MALI i ostati zdraviji (normalniji) ili mu antipod VELIKI i napregnutiji. Veća životna priča je biti
jednostavniji i umjereniji, ostati kap u slapu.
MEKI:
-poezija je supstrat erotskih ikona, -odabir raspjevanih iluzija
-ćorsokak nadahnutih ideja, -sagled, rakurs duhovnih intelektualaca
-svaka nova knjiga je drugačija
-jezik stvaranja je poput divljeg konja, u vječitoj igri i formatiranju misli, konstituiranju djela
-baviš se sobom, razgovaraš s pametnijim od sebe, preispituješ se, ulaziš dublje u sebe

OSTALI:
-nove knjige prate promjene autora, razvoj, pisanje i disanje su komplementarni i kompatibilni
-treba li jezik tražiti nova pitanja i odgovore, stvarati novi jezik, izražavati izazove, ili treba li biti potpuno jasan
svakome,
-treba li sadržavati patetiku, stereotipe, prošle sentimente, svakodnevni izričaj, slatkoću ili treba biti poput gorke
hrane u ustima, a zdrave za unutrašnjost
-koji izričaj može sveobuhvatnije izraziti finese i dubinu nutrine, i smisao pisanja
-je li jezik sve što se vidi na papiru ili postoji i neki drugi jezik iza jezika, naoko skrivenog u pjesničkim figurama;
metaforama, poredbama
-kakav je to osjećaj i stav ako se piše o nečem u skučenom formatu, uokvirenom svakodnevnim, informativnim
jezikom i koliko se tako može izreći o nutrini razmišljanja