FAKULTET ZA ODGOJNE I OBRAZOVNE ZNANOSTI

OSIJEK

KANTOV POGLED NA ODGOJ DJECE

Studentica: Željka Cvetkovski

Osijek, 14.5.2024.
 Immanuel Kantovo djelo "Vaspitavanje dece" ili "O pedagogiji", koje je
objavljeno 1803. godine, pruža dubok uvid u pravilan odgoj djece.
Kantov pogled na odgoj, iako nikada nije imao vlastitu djecu, donosi zanimljivu
dinamiku u razmatranju ove teme. Njegova odsutnost iz iskustva roditeljstva
omogućila mu je da promatra odgoj s objektivnijeg stajališta, oslobođenog osobnih
emocija i iskustava koja roditeljstvo može donijeti.
Kantova prednost leži u njegovom povjerenju u razum i razumijevanju važnosti
principa i mjere u odgoju djece. Smatrao je da svako popuštanje djetetu ili
odustajanje od principa može imati dugoročne posljedice za dijete, oblikujući
njegovu volju i karakter na način koji može biti štetan.

Ova perspektiva sugerira da su dosljednost, principijelnost i poštovanje

određenih normi ključni za uspješan odgoj djece. Kantov pristup ističe važnost
postavljanja granica, poticanja samostalnosti i moralnog razvoja djeteta, a sve to
može biti utemeljeno na njegovom uvjerenju u racionalnost i mjere kao osnove za
moralno djelovanje. Ove principe u odgoju djece često ističem u svom radu u
odgojno-obrazovnoj ustanovi, prilikom razgovora s roditeljima, koji pomalo izgubljeni
traže “instant” rješenja kad naiđu na problem ili izazov u ponašanju svog djeteta.
Iako Kant nikada nije imao priliku primijeniti svoje teorije na vlastitu djecu, njegova
filozofija odgoja i dalje pruža važne uvide i smjernice za roditelje i odgojitelje u
razumijevanju kako najbolje podržati razvoj djece.

Djelo se sastoji od savjeta i primjera za odgoj, podijeljenih u dva dijela:

"Fizički odgoj" i "Praktički odgoj".
Kant uspoređuje ljude s životinjama i naglašava da je čovjek jedino biće koje treba
biti odgojeno. Prvi korak u odgoju je uspostavljanje discipline.On vjeruje da čovjek
dolazi na svijet sirov i da je disciplina ključna kako bi se spriječilo divljanje i omogućio
napredak generacija.
Područje odgoja prema Kantu obuhvaća disciplinu, kultiviranje, civiliziranje i
moralnost. Disciplina pomaže u oblikovanju čovjekove divljine prema čovječjem, dok
kultiviranje uključuje važnost obrazovanja i poučavanja. Civiliziranje se odnosi na
razvijanje mudrosti kako bi čovjek bio ugodan u društvu, dok moralnost uključuje
razumijevanje i prakticiranje moralnih vrijednosti.

Nadalje naglašava važnost slobode djeteta u odgoju i usmjeravanje njegove

volje umjesto njezina razbijanja. Fizički odgoj prema Kantu uključuje jačanje
djetetova tijela i igranje kao slobodnu aktivnost koja pruža užitak.
Kantova perspektiva o pamćenju može izgledati kontroverzno u današnjem svjetlu,
ali vrijedno je sagledati je u kontekstu njegovog vremena i filozofskih uvjerenja.
Prema Kantu, pamćenje je važno samo ako je povezano s stvarima koje su nam zaista
bitne i koje imaju praktičnu primjenu u stvarnom životu. Smatrao je da beskorisno
učenje lekcija napamet nema stvarnu vrijednost i da bi pamćenje trebalo biti
usmjereno prema korisnim znanjima i vještinama.
Njegova kritika čitanja romana može se protumačiti kao stav koji naglašava važnost
praktične koristi od čitanja. Kant smatra da čitanje romana ne donosi korist osim
kratkotrajne zabave te da slabi pamćenje jer nije funkcionalno u stvarnom životu.
Umjesto toga, zagovara čitanje sadržaja koji pruža korisna znanja i vještine koje se
mogu primijeniti u praksi.

Praktički odgoj prema Kantu uključuje razvoj vještina poput čitanja, pisanja i
suzdržavanja od poroka. Važno je da čovjek njeguje svoje talente, kultivira se i
postupa moralno prema drugima.
Kroz ova načela, Kant naglašava važnost autonomije, discipline i moralnosti u odgoju
djece kako bi postali odgovorni i etični članovi društva. Kantova filozofija o odgoju,
iako je iz 18. stoljeća, i dalje ima relevantnost u današnjem svijetu. Neki od ključnih
principa koje je Kant zagovarao, poput poštovanja djetetove autonomije,
naglašavanja discipline, kultiviranja, moralnosti i poticanja slobodne igre, i danas se
smatraju važnim u pedagogiji.

Međutim, postoje i neke razlike u odnosu na današnje stavove o odgoju. Na

primjer, u Kantovom vremenu disciplina je često shvaćana na stroži način nego što je
to danas. Dok Kant naglašava važnost usmjeravanja djetetove volje, moderni pristupi
odgoju često ističu važnost razvoja djetetove samostalnosti i samopouzdanja, uz
očuvanje discipline, ali na način koji podržava djetetov emocionalni i mentalni razvoj.

Također, dok Kantova filozofija naglašava disciplinu kao prvi korak u odgoju, moderni
pedagozi često ističu važnost emocionalnog povezivanja s djecom, razumijevanja
njihovih individualnih potreba i prilagodbe odgojnih metoda prema tim potrebama.

Ipak, mnogi temeljni principi koje je Kant zagovarao, poput poticanja kritičkog
razmišljanja, moralnog razvoja i poštovanja djetetove osobnosti, i dalje su relevantni
i često se integriraju u suvremene pristupe odgoju.

Razmišljajući o Kantovoj filozofiji odgoja i njezinoj primjeni u suvremenom kontekstu,

mogu istaknuti nekoliko ključnih aspekata:

1. Poštovanje autonomije djeteta: Kant naglašava važnost poštovanja djetetove

autonomije i razvoja vlastite volje. Ovo se podudara s modernim pristupom koji
promiče aktivno sudjelovanje djeteta u procesu učenja, potiče samostalnost i
omogućava djetetu da donosi vlastite odluke u skladu s njegovim ili njezinim
sposobnostima.

2. Moralni razvoj: Kantova filozofija postavlja snažan naglasak na moralni razvoj

djeteta. Ovo se odražava u suvremenim odgojnim pristupima koji teže razvoju
moralnih vrijednosti poput empatije, poštenja, odgovornosti i solidarnosti.

3. Važnost discipline: Iako su suvremeni pristupi odgoju često manje strogi u pogledu
discipline u usporedbi s Kantovim vremenom, važnost discipline kao sredstva za
usmjeravanje djetetove volje i razvoj samodiscipline i dalje se priznaje.

4. Slobodna igra: Kantova podrška slobodnoj igri kao važnom aspektu djetetovog
razvoja također ima odjeka u suvremenim pristupima odgoju. Slobodna igra smatra
se ključnim za kreativni razvoj, socijalizaciju, emocionalnu regulaciju i stvaranje
pozitivnih iskustava kod djece.

5. Individualizacija odgojnog pristupa: Dok Kant naglašava opće principe odgoja,

suvremeni pedagozi ističu važnost individualiziranog pristupa koji uzima u obzir
individualne potrebe, interese, sposobnosti i stilove učenja svakog djeteta.

U suštini, iako se kontekst i praktična primjena odgoja mijenjaju s vremenom,

temeljni principi koje je Kant promovirao - poput poštovanja autonomije, moralnog
razvoja i važnosti discipline - i dalje su relevantni i pružaju osnovu za suvremene
pristupe odgoju djece.

Kantov pristup rodnim pitanjima u njegovoj knjizi o pedagogiji može se

promatrati iz različitih perspektiva. S jedne strane, Kantov stav o otvorenom i jasnom
razgovoru o tim pitanjima odražava prosvjetiteljski duh tog vremena. Njegova
podrška ideji da se rodnim pitanjima treba pristupiti bez tabua ili predrasuda
sugerira moderni pristup razgovoru o pitanjima rodne ravnopravnosti i seksualnosti.

Međutim, s druge strane, Kantovi stavovi o položaju žene odražavaju

konzervativne norme i vrijednosti njegova vremena. Kant je živio u 18. stoljeću,
vremenu kad su tradicionalne rodne uloge bile često neprikosnovene, a pristupi
ženama su bili često ograničeni. Stoga, iako Kant zagovara otvorenost u raspravi o
rodnim pitanjima, njegovi stavovi o položaju žene mogu se smatrati zastarjelim i
neprimjerenim u današnjem kontekstu. Važno je uzeti u obzir da su Kantovi stavovi
oblikovani kontekstom i vremenom u kojem je živio, te da su društveni i kulturni
normi uvelike utjecali na njegove poglede.

Ključni principi Kantove filozofije odgoja, poput poštovanja autonomije

djeteta, naglašavanja moralnog razvoja i važnosti discipline, i dalje mogu biti vrijedni
za suvremene pedagoške pristupe. Njegova prednost kao filozofa koji nikada nije
postao roditelj leži u objektivnosti i racionalnosti njegovih promišljanja, oslobođenih
osobnih iskustava roditeljstva.

U konačnici, iako se možda ne slažemo sa svim aspektima Kantove filozofije

odgoja, njegove ideje pružaju temelj za razmišljanje o važnim pitanjima u odgoju
djece i potiču nas da kritički razmotrimo vlastite pedagoške prakse i uvjerenja.